IZMJENIČNA STRUJA

NAPON I JAKOST IZMJENIČNE STRUJE

Znamo da se zakon elektromagnetne indukcije danas najčešće primjenjuje u
električnim generatorima za dobivanje izmjenične struje i u električnim
transformatorima za transformiranje struje. Električne generatore
(rotor generatora) pokreću turbine (vodene, parne i plinske) i oni
mehaničku energiju dobivenu od turbine pretvaraju u električnu.
Izmjeničnu struju koju proizvode generatori danas za svoj rad
koriste skoro svi električni uređaji u domaćinstvu i
gospodarstvu. Za razliku od istosmjerne struje, tj. struje koja
uvijek ima isti smjer, izmjenična struja u pravilnim
vremenskim razmacima mijenja smjer, iznos napona i jakosti
struje.
Sve te karakteristike izmjenične struje proučit ćemo na jednom modelu generatora izmjenične
struje prikazanim na slici 1. Na toj slici vidimo da se kod tog modela između polova magneta
nalazi vodič ABCD savijen u obliku okvira i taj okvir je rotor generatora. Svaki kraj vodiča
spojen je na jedan od dva neovisna prstena. Kada se okvir vrti jednoliko kutnom brzinom ,
njegovi dijelovi AB i CD presijecaju magnetne silnice, pa se na njihovim krajevima inducira
izmjenični napon. Dakle, napon postoji i na krajevima okvirnog vodiča, tj. na prstenima. Po
prstenima klize četkice preko kojih se struja kroz vodiče prenosi do trošila. Kada je trošilo spoji
na izvor napona kroz njega teče izmjenična struja.

Napon izmjenične struje

Prisjetimo se induciranog napona koji nastaje u ravnom vodiču kada on presijeca magnetne
silnice (v. FIZIKA 2, lekcija 12.3.). U toj lekciji smo naučili da se na krajevima ravnog vodiča
koji okomito presijeca magnetne silnice inducira napon U=Blv. Smjer
induciranog napona odredili smo pomoću Flemingova pravila desne ruke.
Primijenimo sada to na primjer prikazan na slici 2. Iz slike 2. vidimo da se
okvirni vodič vrti u homogenom magnetnom polju indukcije B jednoliko
kutnom brzinom .
Dijelovi AB i CD okvirnog vodiča kruže jednoliko obodnom brzinom v i pritom
presijecaju magnetne silnice, pa se u njima inducira napon dok dijelovi vodiča
(BC i AD) služe za prijenos struje (slika 1.). Za neko vrijeme t okvir se zakrene
za kut . Radi lakšeg izvođenje matematičkog izraza za inducirani napon
obodnu brzinu v vodiča AB rastavit ćemo na komponentne brzine vx i vy.

Komponentna brzina vx okomito presijeca magnetne silnice i o njoj ovisi iznos induciranog
napona, a komponentna brzine vy ne presijeca silnice (paralelna je sa silnicama) i ona ne
utječe na iznos napona. Prema tome inducirani napon u na krajevima vodiča AB ili CD iznosi:
Magnetna indukcija B, obodna brzina v i duljina l=AB=CD vodiča su stalne veličine. Umnožak
tih veličina odgovara maksimalnom induciranom naponu U0:

Uvrštavanjem U0  umjesto Blv u obrazcu                       dobivamo:

Zamjenom kuta rotacije            dobivamo:

gdje je u trenutna vrijednost napona, a      je kružna frekvencija izmjenične struje (kutna brzina
rotora). Kružna frekvencija izmjenične struje iznosi: 

Kružna frekvencijaza      gradsku mrežu iznosi 314 Hz.

                    je linearna frekvencija, a ona za gradsku mrežu u Europi iznosi 50 Hz. 
- T , period izmjenične struje (period sinusnih funkcija).

Konačno dobivamo:

Taj obrazac pokazuje iznos napona u svakom trenutku pa se zato zove trenutni napon (u). Iz tog
obrasca je očito da se trenutni napon (u) mijenja sa sinusom proteklog vremena t. Ovisnost
napona u o vremenu t možemo prikazati u u,t- dijagramu, tako što na apscisnu os nanesemo
vrijednosti vremena t, a na ordinatu pripadajuće vrijednosti trenutnog napona u (slika 3.).

u,t-dijagram

Iz tog dijagrama vidimo da se smjer induciranog napona tijekom jednog perioda mijenja dvaput,
zbog čega takve napone zovemo izmjeničnim naponima. Iznos napona mijenja se tako što on
raste od nule do najveće vrijednosti U0, zatim se počinje smanjivati sve do nule, nakon čega
opet počinje rasti ali u suprotnom smjeru gdje opet dostiže maksimalnu vrijednost -U0 , nakon
čega se vraća na nulu. 
Ako na izvor izmjeničnog napona priključimo trošilo kroz njega će teći izmjenična struja koja
analogno izmjeničnom naponu mijenja svoje vrijednosti u obliku sinusoidne funkcije: 
gdje je i trenutna jakost izmjenične struje, a  I0  maksimalna jakost struje.
Jakost izmjenične struje i u ovisnosti o vremenu t možemo prikazati u i,t- dijagramu, tako što na
apscisnu os nanesemo vrijednosti vremena t, a na ordinatu pripadajuće vrijednosti trenutne
jakosti struje i (slika 4.).

Efektivna vrijednost izmjenične struje

Vrijednosti napona i jakosti izmjenične struje stalno se mijenjaju, pa je te vrijednosti u svakom
trenutku teško mjeriti. Nameće se pitanje s kojim vrijednostima se koristimo u praksi, odnosno
koje vrijednosti pokazuju mjerni instrumenti? To su efektivne vrijednosti struje i napona.  Te
vrijednosti se određuju na temelju učinaka (efekata) koje izmjenična struja proizvede u nekom
trošilu. Efektivne vrijednosti izmjenične struje određuju se uspoređivanjem snage izmjenične
struje sa snagom istosmjerne struje stalne jakosti. Ako snagu struje definiramo kao količinu
topline koju ta struja proizvede u jedinici vremena u nekom vodiču, onda bi efektivna vrijednost
izmjenične struje bila ona vrijednost koja bi u jednoj sekundi u istom vodiču proizvela istu
količinu topline kao istosmjerna struja istih vrijednosti. Efektivne vrijednosti označujemo s
velikim slovima bez indeksa, tj. jakost struje I, a napon U. Veza između maksimalnih  I0, U0 i
efektivne vrijednosti I, U (slika 5.) dana je obrascima:

Električni mjerni instrumenti izmjenične struje pokazuju efektivne vrijednosti struje. Na

primjer, voltmetar priključen na gradsku mrežu pokazuje napon U= 220 V, a maksimalni napon
te mreže jest U0=310 V. Prema tome, neko trošilo iste snage priključeno na gradsku mrežu
(U=220 V) ili na izvor istosmjernog napona od 220 V za isto vrijeme dat će isti učinak, tj.
proizvesti će istu količinu topline.