You are on page 1of 4

Univerzitet u Novom Sad

Filozofski fakultet

Odsek za psihologiju

Prikaz mernog instrumenta

TEST NEDOVRŠENIH REČENICA

Mentor: Student:

Prof Milan Oljača Marina Marinkov 9/2018


Novi Sad, 2019
UVOD

Test nedovršenih rečenica 2/M ili 2/Ž, ili TNR, je emprijiski, projektivni test ličnosti koji se
koristi kao instrument istraživanja i procene ličnosti. TNR ima dugu istoriju, te su se primene
testa i njegove standardizacije menjale mnogo puta. Ovaj test se prvi put pojavljuje u
istraživanjima Ebinghausa (1897), ali samo kao deo istraživanja, gde je ispitivao mentalne
sposobnosti. Prvi put se primenjuje u ispitivanju osobina ličnosti u radovima Pejna objavljeni
1928. Ovu adaptaciju na srpski jezik radio je Josip Berger i izdao 1983, no prvu verziju je
odradio . Ugledao se na radove Levi-Saksa. Pored Ebinghausa i Pejna, svoje verzije testa su
razvijali mnogi naučnici u različite svrhe, a oni su: Bine i Simon, Tendler, Kameron, Roud,
Forer, Majli-Holpsol i Saks.

STRUKTURA INSTRUMENTA

TNR 2/M i 2/Ž se sastoje iz jedne skale, ali iz dva lista. Oba lista su obuhvatala 60 stimulus
korenova rečenica, no jedan list je bio namenjen ispitaniku da popuni, a drugi je bio “arak za
procenu i interpretativne zaključke”, dakle služio je isključivo istraživaču. Veliki deo rečenica na
oba lista je istovetan, no postoje i razlike, nažalost razlike nisu specifikovane. Rečenice su u oba
lista bile formulisane bezlično ili u trećem licu. Predmet merenja je predstavljalo 60 nedovršenih
rečenica gde je od ispitanika taženo da pročitaju svaku rečenicu i napišu završetak kako oni žele.
Ispitivač sugeriše ispitanicima da pažljivo rade test i prate njegova uputstva.

MERNE KARAKTERISTIKE

TNR 2/M I 2/Ž ima zadovoljavajuću pouzdanost skala sa prosečnim koeficijentom validnosti
0,45, no pouzdanost mnogo zavisi od interptretatora skala. Koeficijent objektivnosti je 0,85, te se
smatra vrlo objektivnim testom.
Obrada test materijala se svodi na upotrebu standardne klasifikacione šeme ili lista “Arak za
procenu i interpretativne zaključke” (AZPIZ). Zadatak ipitivača je da prepiše odgovore ispitanika
u nastavku krenova rečenica koji su raspoređeni u klase. Ukoliko je ispitivač tačno prepisao sve
rečenice obrada je praktično završena. Cilj ove obrade je transformacija test materijala dimenzije
jednog konstrukta o ličnosti.

NAČIN PRIMENE

Ovaj test se primenjuje i grupno i indvidualno, no popunjavanje testa je na samom ispitaniku.


TNR se primenjuje i u praksi i u istraživanjima, te ima široku primenu i uglavnom zavisi od
revizije testa i od samog ispitivača, no u praksi se koristi u oblastima psihologije ličnosti.
Intstrument je preveden i normiran u mnogo država, ali zbog široke upotrebe ne znamo tačan
broj prevoda i normacija. Normiran je u Srbiji od strane Josipa Bergera-autora Beogradske
revizije.

KRITIČKI OSVRT

TNR je veoma popularan instrument, kao što se videlo iz velikog broja revizija. Autor smatra da
ovaj test pomaže daljem razovju naših aktivnih moći otklanjanja čovekovih psiholoških nevolja.
On misli da je test jednako podesan za idividualni kao i grupni način ispitivanja, za kliničku
dijagnostiku kao i za istraživači rad i jedini je instrument koji prikuplja autentične pismene
iskaze. Autor prikaza smatra da je ovaj test pogodan i koristan, što ukazuje i njegova široka
upotreba.
LITERATURA

Berger, J. (1983). Test nedovršenih rečenica Beograd: Savez društava psihologa Srbije.

You might also like