Tko su osobe s posebnim potrebama?

Deklaracija UN o pravima osoba s posebnim potrebama, rezolucija 3447 od 9.12.1975.

govori da su to “…one osobe koje si zbog prirođenog ili zadobivenog oštećenja nisu u
stanju osigurati vlastitom snagom ili barem djelomičnom snagom odgovarajući položaj
na poslu, u zvanju i društvu…”
“…kojima se je zbog bolesti, nesreće ili loših životnih uvjeta njihov život toliko izmijenio
da nisu više sposobne uključiti se u sve oblike svakidašnjeg života”
U užem smislu riječi tu ubrajamo:
- Osobe s genetičkim manama koje ne dopuštaju normalan razvoj i djelovanje
tjelesnih funkcija ili mentalnih sposobnosti

- Sve osobe kod kojih se opisani nedostatci pojavljuju u kasnijem životu zbog
različitih bolesti ili nesreća (osobe s oštećenjem vida, oštećenjem sluha, štećenjem
govorno-glasovne komunikacije, tjelesnim oštećenjima, mentalnom
retardacijom,autizmom,duševnim poremećajima ili skupom oštećenja)

- Sve osobe kojima je potrebna pomoć druge osobe u svakodnevnom funkcioniranju

Tu još ubrajamo i:

-alkoholičare
Starije, nemoćne i napuštene osobe,siročad,
i ovisnike o narkoticima, nepismene, odgojno zapostavljene, zatvorenike i
sl.

Povijest
Proganjane
Zlostavljane
Obespravljivane
Sparta-djecu s invaliditetom ostavljali na pustim mjestima ili šumi
Rimska država – beskorisni su bili ljudi s invaliditetom
Gluhonijeme i duševno bolesne okivali lancima
Mučili
Istjerivali demone
Crkveni redovi osnivaju prve UBOŽNICE za siromašne, bolesne i osobe s invaliditetom

Prve škole
Pariz 1776- za gluhe
Pariz 1785-za slijepe
Smještaj gluhonijemih Leipzig 1788, Beč 1799
1837 Pariz prva škola za mentalno retardirane
19 st SAD, VB, Europa
RH – 1891 edukacija za osobe s pp
1930-Zagreb-rad s ment.retard. djecom
1970-tih godina ideja integracije - osobe s invaliditeom se uvažavaju kao ravnopravne u
školovanju, zapošljavanju i svim oblicima društvenog i javnog djelovanja
 ICIDH/ICF klasifikacija
International Classification of Impairments, Disabilities and Handicaps – ICIDH je
klasifikacija oštećenja (biološko), invaliditeta (funkcionalno) i hendikepa (socijalno)
Donosi je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO – World Health Organization) 1980.
godine
Prema ovoj klasifikaciji, oštećenje je bilo kakav gubitak ili odstupanje od normalne
psihičke, fiziološke ili anatomske strukture ili funkcije
Invaliditet je bilo kakvo ograničenje ili nedostatak (koje proizlazi iz oštećenja)
sposobnosti za obavljanje neke aktivnosti na način ili u opsegu koji se smatra normalnim
za ljudsko biće

Hendikep zapravo označava teškoću, smetnju koja sputava neku aktivnost

osobe koje zbog oštećenja, odnosno invaliditeta, imaju teškoće u socijalnoj integraciji
teškoće u socijalnoj integraciji češće nego iz oštećenja ili invaliditeta osobe, proizlaze
upravo iz njegove socijalne okoline, a ponekad i isključivo iz te okoline
ICF- International Classification of Functioning (2001g.)-klasifikacija funkcioniranja,
invaliditeta i zdravlja
-Od komponente bolesti prelazi u komponentu zdravlja
-Funkcioniranje i invalidnost
-Kontekstualni čimbenici (osobni i okruženje)

Modeli zdravstvenih oštećenja

Medicinski model

- Oštećenje je svaki gubitak ili nepravilnost psihološke, fiziološke ili anatomske građe
ili funkcije
Shematski: Uzrok – patologija – oštećenje

Socijalni model
Gubitak ili smanjenje sposobnosti u aktivnostima svakodnevnog života poprima i
socijalna obilježja
Osoba dolazi u podređeni položaj i postaje izdvojena socijalna skupina
Razlog ograničenja nije to što ih osoba ne može realizirati već što nema podršku okoline
jer je sve u soc. sredini podređeno sposobnostima osoba bez oštećenja
Uzrok – patologija – oštećenje - invaliditet

Profesionalni model
Oštećenje -nema nikakav profesionalni značaj na učinak,
sigurnost na radu i zaradu ako su sačuvane odr.
sposobnosti potrebne za obavljanje datog posla
Ukoliko je oštećenje dovelo do značajnih promjena u nivou
ili sastavu sposobnosti koje su važne za obavljanje datog
posla, tada osoba s oštećenjem ne bi smjela raditi na tom
poslu zbog funkcionalnih ograničenja ili rizika od
pogoršanja zdravlja
Shematski:
Uzrok – patologija – oštećenje – invaliditet – očuvana radna sposobnost (ili invalidnost)
Invaliditet – biološki gubitak (anatomski ili funkcionalni) na nivou organa ili dijelova tijela
Invalidnost – neprikladan odnos promijenjene strukture i razine profesionalne radne
sposobnosti osobe i zahtjeva poslova radnog mjesta
Iz prof. modela vidljivo je da kod osobe s oštećenjem može ali i ne mora postojati
invalidnost.

Biološki model – Funkcionalna oštećenja mogu dovesti do gubitka sposobnosti koje su

potrebne za provođenje aktivnosti svakodnevnog života
Zbog toga dolazi do ovisnosti o pomoći druge osobe
Shematski:
Uzrok – patologija – oštećenje – invaliditet – potreba pomoći i njege druge osobe

Forenzični model
Duševna bol osobe koja je nastala zbog tjelesne povrede

- duševna bol zbog gubitka ili smanjenja radne sposobnosti (invalidnosti)

- duševna bol zbog gubitka ili smanjena sposobnosti obavljanja odr. životnih
aktivnosti (invaliditeta)
Trajanje patnje kod mlađih osoba je duže, a kod starijih osoba jače zbog izraženijeg
smanjenja sposobnosti adaptacije na bitne životne promjene

Brojčani pokazatelji
Zastupljenost u općoj populaciji je 8-10 (12)%
EU broji 729 milijuna stanovnika to znači cca 70 milijuna osoba s PP
Njemačka 10-15%
RH 4,5 mil stanovnika -cca 400.000 osoba s PP

Briga za osobe s posebnim potrebama

Kroz zakonodavstvo i državne institucije putem raznih zakona od predškolskog odgoja,
odgoja i obrazovanja, zdravstvenog i socijalnog zbrinjavanja
Kroz zdr. i soc. ustanove zadužene i za problematiku osoba s posebnim potrebama
(opće i specijalizirane zdravstvene ustanove, centri za odgoj i obrazovanje, domovi za
stalnu, privremenu ili povremenu skrb)
Kroz organizacije osoba s posebnim potrebama i humanitarne organizacije
Kroz redovne službe u društvu – gradski uredi za zdravstvo i soc. skrb, centri za soc.
rad, službe mirovinskog i invalidskog osiguranja, službe zdravstvenog osiguranja i dr.

Vrste pomoći
Socijalna pomoć
Osobna invalidnina
Dodatak za pomoć i njegu
Pomoć za osobne potrebe korisnika
Novčana pomoć za pokriće troškova prijevoza
Pružanje pomoći i njege u kući (gerontodomačica i zdravstvena njega u kući)
Osposobljavanje za samostalni život
Skrb izvan vlastite obitelji
Vještačenje

Deklaracija o pravima osoba s invaliditetom

Proglašena 9. prosinca 1975. Rezolucijom opće skupštine 3447. (XXX.)
Cilj deklaracije je da se ona ubuduće koristi kao uobičajena osnova i temeljni okvir
zaštite prava osoba s invaliditetom:
1.Pojam osoba s invaliditetom označava osobu koja nije sama sposobna osigurati, u
potpunosti ili djelomično, sve što joj je potrebno za normalan individualni i/ili društveni
život, kao rezultat oštećenja, prirođenoga ili stečenog, njezinih tjelesnih ili mentalnih
sposobnosti.
2.Osobe s invaliditetom uživati će prava navedena u ovoj deklaraciji. Ova će prava biti
zajamčena svim osobama s invaliditetom, bez izuzetaka i bez razlike ili diskriminacije na
temelju rase, boje, spola, jezika, religije, političkih ili drugih uvjerenja, nacionalnog ili
društvenog porijekla, zdravstvenog stanja, rođenja ili bilo koje druge situacije koja utječe
na samu osobu s invaliditetom li na njezinu obitelj.

3. Osobe s invaliditetom imaju neotuđivo pravo na poštivanje svog ljudskog

dostojanstva. Osobe s invaliditetom, bez obzira na porijeklo, narav i ozbiljnost njihova
oštećenja ili invaliditeta, imaju ista temeljna prava kao i njihovi sugrađani iste dobi, što
podrazumijeva, prvenstveno i najvažnije, dostojan što je moguće normalniji i ispunjeniji
život.
4. Osobe s invaliditetom imaju ista građanska i politička prava kao ostala ljudska bića;
članak 7. Deklaracije o pravima osoba s mentalnom retardacijom primjenjuje se na
svako moguće ograničenje ili uskraćivanje ovih prava osobama s mentalnom
retardacijom.
5. Osobe s invaliditetom imaju pravo na mjere koje im omogućuju da postanu što je
moguće samostalnije.
6. Osobe s invaliditetom imaju pravo na zdravstvenu, psihološku i funkcionalnu skrb,
uključujući protetičke i ortopedske naprave, na zdravstvenu i socijalnu rehabilitaciju,
obrazovanje, stručno osposobljavanje i rehabilitaciju, pomoć, savjetovanje, usluge službi
za zapošljavanje i ostalih službi koje omogućavaju razvoj njihovih sposobnosti i vještina
u najvećoj mogućoj mjeri te ubrzavaju procese njihove socijalne integracije ili
reintegracije.

7. Osobe s invaliditetom imaju pravo na ekonomsku i socijalnu sigurnost te na pristojan

standard života. One imaju pravo, u skladu sa svojim sposobnostima, na osiguravanje i
zadržavanje zaposlenja ili zapošljavanje u korisnom produktivnom i plaćenom zanimanju
te na pridruživanju sindikatima.
8. Osobe s invaliditetom imaju pravo na to da njihove posebne potrebe budu uzete u
obzir na svim stupnjevima ekonomskog i socijalnog planiranja.
9. Osobe s invaliditetom imaju pravo na to da njihove posebne potrebe budu uzete u
obzir na sudjelovanje u svim društvenim, kreativnim ili rekreativnim aktivnostima. Niti
jedna osoba s invaliditetom neće biti podložna, zbog svojega mjesta stanovanja, načinu
postupanja različitom od onog koji zahtjeva njeno stanje ili poboljšanje koje za nju iz
toga može proisteći. Ako je boravak osobe s invaliditetom u specijaliziranoj ustanovi
nužan, okružje i uvjeti života bit će što je moguće bliskiji uvjetima normalnog života
osobe njene dobi.

10. Osobe s invaliditetom bit će zaštićene od svakog iskorištavanja, svih odredbi ili
načina koji su diskriminirajuće, uvredljive ili ponižavajuće naravi.
11. Osobe s invaliditetom moći će koristiti stručnu pravnu pomoć u slučajevima kada se
takva pomoć pokaže nužnom za zaštitu osobe ili vlasništva. Ako se protiv njih pokrenu
pravosudni procesi, primijenjeni pravni postupak uzet će u potpunosti u obzir njihovo
tjelesno i mentalno stanje.
12. Od organizacija osoba s invaliditetom može se zatražiti učinkovita savjetodavna
pomoć u svim pitanjima koja se odnose na prava osoba s invaliditetom.
13. Osobe s invaliditetom, njihove obitelji i zajednice bit će u potpunosti informirane,
svim odgovarajućim sredstvima, o pravima sadržanima u ovoj Deklaraciji.
Ured Visokog povjerenika UN za ljudska prava
Ženeva, Švicarska

ZDRAVSTVENA NJEGA OSOBA S POSEBNIM POTREBAMA

Uzroci invaliditeta
Biološki
Psihološki
Socijalni
Kombinirani

Biološki čimbenici uključuju:

prirođene greške koje se nasljeđuju,
abnormalnost gena koja se također nasljeđuje,
Rana oštećenja u embrionalnom razvoju što uključuje promjene na kromosomima,
toksična oštećenja (droga, lijekovi, zračenja, alkohol, infekcije majke),
Perinatalni čimbenici što uključuje traume, malnutriciju, infekcije i opće zdravstveno
stanje nakon poroda te utjecaj okoline

Psihološki čimbenici

- Anksioznost

- Depresija

Socijalni čimbenici
-Socijalne prilike u obitelji
Kombinirani
- Više povezanih uzroka

U kasnijoj životnoj dobi uzroci invaliditeta mogu biti:

posljedice nesreća,
padova,
trovanja,
bolesti koje mogu rezultirati gubitkom vida,
oštećenjem sluha,
oštećenjem govora,
oštećenjem lokomotornog sustava,
oštećenjem središnjeg živčanog sustava,
oštećenjem perifernog živčanog sustava,
oštećenjem drugih organa i organskih sustava (dišni, cirkulacijski,probavni,
endokrini,kože i potkožnog tkiva, urogenitalni),
duševnim poremećajima

Prevencija invaliditeta
Primarna:
Uključuje mjere koje sprečavaju bolesti, ozljede ili kongenitalna stanja koja mogu dovesti
do oštećenja
Uključuje mjere koje poduzima društvo i zdravstvena služba u cilju sprečavanja
invaliditeta
Uključuje edukaciju u odnosu na način života, prehranu, odmor, vježbe, prepoznavanje
rizika čimbenika koji mogu uzrokovati invaliditet, mjere sigurnosti u kući, na radu, u
prometu i okolišu.
Cilj primarne prevencije je smanjiti ili ukloniti rizične čimbenike vezane za pojedinu vrstu
oštećenja

Sekundarna:
Sastoji se od terapije za bolesti, ozljede ili kongenitalna stanja koja mogu uzrokovati
oštećenja
Aktivnosti sekundarne prevencije uključuju rano otkrivanje i liječenje pojedinca tako da
što ranije uspostavi normalne funkcije

To uključuje razne dijagnostičke metode, procjene i mjerenja (RR, lipidogram,šećer u

krvi, razni skrining testovi....)

Tercijarna:
Ima za cilj vraćanje osobe na optimalnu razinu funkcioniranja

Uključuje rehabilitaciju (ciljane mjere prema smanjenju invaliditeta, omogućavanje veće

neovisnosti, socijalna integracija,bolja kvaliteta života)
i habilitaciju (stjecanje sposobnosti koje pacijent ranije nije imao)
 Skrb med. sestre za osobe s PP
Med. sestra sudjeluje u svim razinama zdravstvene zaštite i uključena je u sve oblike
skrbi osoba s posebnim potrebama (primarna, sekundarna i tercijarna)
Prevencija invaliditeta
Sudjelovanje u liječenju u fazi pojave bolesti
Sudjelovanje u trajnom liječenju ili rehabilitaciji
Pomoć u uključivanju osoba s PP u svakodnevni život (u vlastitom domu, društvu)

Načela rada med. sestre s osobama s PP

Profesionalnost određena usvojenim standardima rada
Holistički pristup
Partnerski odnos
Timski rad
Multidisciplinarni pristup
Logičko rješavanje problema kroz proces zdravstvene njege

Procjena
Usmjerena na tjelesne, psihološke, socijalne i duhovne potrebe osobe i obitelji imajući u
vidu njihovo zdravstveno stanje, rast i razvoj te socijalne i ekonomske prilike

Procjena sustava koji je oštećenje zahvatilo

Procjena aktivnosti uz oštećenje

- Nije dovoljno pitati možete li to učiniti

- Aktivnosti u krevetu, invalidskim kolicima, aktivnosti samozbrinjavanja,

produktivnosti i razonode

Demonstracija aktivnosti i tada procjena

Procjena odnosa prema okolini, sebi i osobnim stvarima
Procjena obitelji (zdravlje, odnos, način života)
Procjena okoliša (arhitektonske barijere- vrata, pločnik, kupaona, krevet, namještaj,
prepreke)
Kod procjene koristiti obrasce zdravstvenog funkcioniranja

Percepcija i održavanje vlastitog zdr. stanja

Aktivnosti koje provodi osoba da očuva zdravlje i uspješnost aktivnosti
Aktivnosti u krevetu, invalidskim kolicima, aktivnosti samozbrinjavanja, produktivnosti i
razonode
Pridržavanje uputa i savjeta
Razumijevanje uputa i savjeta
Rizik u kući – arhitektonske
barijere, prag, tepih, svijetlo
Mogućnost adaptacije prostorija
 Prehrana
Procjena
Uobičajen način prehrane
Vrsta, količina hrane
Navika uzimanja tekućine
Promjena tj. težine, apetit
Poteškoće gutanja, žvakanja
Procjena pomoći kod hranjenja

Eliminacija
Učestalost i osobine stolice, primjena laksativa
Učestalost i osobine mokrenja
Samokateterizacija
Inkontinencija
Svijest o eliminaciji ili inkontinenciji

Aktivnosti
Procjena energije (snage) za izvođenje željenih i traženih aktivnosti te stupanj
samostalnosti pri izvođenju aktivnosti hranjenja, obavljanja osobne higijene, odijevanja,
promjene položaja u krevetu, premještanju iz kreveta u kolica i obratno
Procjena znanja i korištenja vježbi za sprečavanje komplikacija dugotrajnog ležanja u
slučaju nepokretnosti te potrebne pomoći pri njihovu provođenju
Važno je procijeniti razloge smanjene aktivnosti (strah od pada, strah od lutanja,
nesigurnost)
Spavanje i odmor
Procjena osjećaja odmorenosti i spremnosti osobe za dnevne aktivnosti
Kvaliteta sna
Raspored spavanja
Nesanice
Buđenja po noći
Dnevno spavanje
Lijekovi za spavanje

Kognitivno - perceptivne funkcije

Pažnja sestre mora biti posvećena sistemima koji su zahvaćeni oštećenjem (zvučno,
vizualno i kinetičko stanje pacijenta)
Vid, pomagala
Sluh, pomagala
Bol
Odnos prema okolini
Mogućnost formiranja misli u cjelinu
Vrijeme potrebno za zadovoljavajući odgovor ili donošenje odluka

Percepcija samog sebe

Uključuje procjenu opisa i doživljaj osobe
Pozitivna ili negativna percepcija
Osjećaj potištenosti i bespomoćnosti zbog svog izgleda
Nemogućnost određenih aktivnosti
Po potrebi uključiti druge
stručnjake u zbrinjavanje
-psiholog, psihijatar,
socijalni radnik

Uloga sestre i odnosi s drugima (obitelj)

Procjena bliskih osoba,
Procjena obitelji i odnosa u obitelji (dali obitelj djeluje kao podrška, motivacija, i
ohrabrenje osobi s PP ili ga odbacuje)
Procijeniti koja je osoba u obitelji na koju je moguće usmjeriti najveći dio podrške i
edukacije u skrbi
Ako osoba s PP živi sama potrebno je procijeniti dostupnost drugih osoba (susjedi,
rođaci, volonteri) i njihovu moguću ulogu u zbrinjavanju osobe s PP

Seksualnost
Procjena menstrualnog ciklusa
Zaljubljivanje
Roditeljstvo, kontracepcija???????
Što poslije procjene?
Nakon procjene važno je učiniti analizu prikupljenih podataka koji pružaju uvid u
tjelesno i psihičko stanje pacijenta sagledano kroz uvjete u kojima živi
Pravilna interpretacija podataka uvjetuje opis specifičnih problema čini osnovu za
planiranje zdravstvene njege

Intervencije u zdr. njezi trebaju biti usmjerene individualno jer potpuno iste dijagnoze u
zdr. njezi mogu zahtijevati potpuno različite intervencije
Intervencija mora sadržavati jasan opis aktivnosti, što i kako učiniti te tko će gdje i kada
provesti postupak

Evaluacija predstavlja planiranu i sustavnu usporedbu aktualnog stanja i ponašanja

korisnika skrbi sa željenim ishodom

Obuhvaća uvid u postavljene ciljeve, utvrđivanje aktualnog stanja, opis postignutog i

nepostignutog te evaluaciju plana zdr. njege u odnosu na daljnju potrebu i tijek zdr.
njege.
Evaluacija se tijekom procesa skrbi izmjenjuje sa ostalim fazama

Najčešći problemi u zdr. njezi kod osoba s PP

OSOBE S TJELESNIM INVALIDITETOM

Bol je bol. Slomljeno je slomljeno. Strah je najveća poteškoća od svih i paralizirat

će vas više nego da ste u invalidskim kolicima.
 Što je to tjelesni invaliditet?
Oštećenja, deformacije, funkcionalne ili motoričke
smetnje zbog kojih je potrebna zaštita i osposobljavanje
za život i rad u primjerenim uvjetima.

Kategorije tjelesnog invaliditeta

Oštećenje lokomotornog sustava (prirođeni ili stečeni nedostatak ili deformacija, gubitak
motoričkih funkcija i sposobnosti u izvođenju aktivnosti)

Oštećenje CNS-a (prirođena ili stečena bolest ili povreda)

Oštećenje perifernog živčanog i mišićnog sustava
Oštećenje drugih organa i organskih sustava

Tjelesni invaliditet kao posljedica traume

Posljedica je trauma
Frakture, dislokacije, nategnuća, uganuća, laceracije,
termička oštećenja
Teže traume – posljedična kvadriplegija, paraplegija
Uzrok teže traume - frakture kralješnice sa oštećenjem
kralježnične moždine
Tjelesni invaliditet kao posljedica bolesti
U tu grupu bolesti spadaju:
-stečene i nasljedne bolesti motornog neurona
-neuromišićni poremećaji

Neuromišićni poremećaji

Stečene bolesti motornog neurona:

progresivna spinalna amiotrofija,
amiotrofna lateralna skleroza, progresivna
bulbarna paraliza

Nasljedne bolesti motornog neurona:

Werding-Hoffmanova bolest (motorni razvoj je veoma usporen-mlitavo dijete),
Kugelberg-Welanderova bolest (simptomi nešto sporije napreduju pa samim tim i oboljeli
žive duže)

Neuromišićni poremećaji

Neuromišićni poremećaji:
Propadanje aksona, živčane stanice i na kraju mišića
Poliradikuloneuritis - Mb Guillain-Barre-autoimuna bolest u kojoj su zahvaćeni prednji
korjenovi leđne moždine i spinalni živci
Neuropatije (alkoholna,dijabetička)
Bolesti neuromišićne spojnice (miastenia gravis)
Miopatije (mišićna distrofija, miotonija,periodičke paralize
Ekstrapiramidalne bolesti (Parkinson, tremor,korea)
Demijelinizacijske bolesti (MS)
Cerebralna paraliza
Moždani udar

Potrebe osoba s tjelesnim invaliditetom

Razne vrste pomagala koje služe kao pomoć u svakodnevnom životu ili nadomjestak
izgubljenim sposobnostima obavljanja određenih aktivnosti
Pomoć stručnjaka u prihvaćanju invaliditeta

Ortopedska pomagala

Ortoze –upotrebljavaju se u kontroli pojedinih funkcija dijelova tijela: imobilizacija,

kontrola smjera i opsega pokreta, rasterećenje, potpora, proiciranje željenog gibanja,
rast, prevencija, korekcija deformacija

Ortoza za kralježnicu, gornje i donje ekstremitete

Ortopedski ulošci

Pomagala za kretanje i pomoć

(štap, štake, stajalice, hodalice, invalidska kolica)

Proteze
Ortopedska pomagala koja nadomještaju funkcionalno i estetski izgubljeni ekstremitet ili
njegov dio
Proteze trebaju biti funkcionalne,
udobne, sigurne, lagane i estetski
prihvatljive
Uporaba sredstava za kretanje
Kod štaka je potrebno savladati održavanje balansa te imati dobru izdržljivost hvata i
snagu mišića i gornjih ekstremiteta i trupa
Koristi se:
-dvotaktni hod – desna štaka i lijevo stopalo istovremeno
-trotaktni hod- obje štake pokreću se naprijed- slabiji donji ekstremitet, zatim jači donji
ekstremitet, zatim još jedna štaka naprijed – druga štaka naprijed- oba stopala naprijed
(lakša oštećenja)
-četverotaktni hod- desna štaka uključuje se naprijed- lijevo stopalo naprijed-lijeva štaka
naprijed- desno stopalo naprijed (lakša oštećenja)
 MENTALNA RETARDACIJA

Mentalna retardacija
Snižena sposobnost u kojoj su značajna ograničenja u intelektualnom funkcioniranju i
adaptivnom ponašanju izražena u pojmovnim, socijalnim i praktičkim adaptivnim
vještinama

Nastaje prije 18 godine života

Prevalencija manja od 1%
20-25% kod slijepih osoba
10% osoba s MR ima problem sa sluhom
80% osoba sa MR ima poremećaj govora

UZROCI MR
Biološki
Prenatalni
Perinatalni
Postnatalni

Psihosocijalni

Kombinirani
Prenatalni uzroci MR

Oštećenja uzrokovana genetskim abnormalnostima

Kromosomske aberacije:
Down-trisomija 21
Turnerov sindrom
Klinefelterov sindrom
Penta x sindrom -49xxxxx
49xxxy sindrom

Mutacije gena:
- Poremećaj metabolizma aminokiselina
(fenilketonurija,homocistinurija,leucinoza)

- poremećaj metabolizma ugljikohidrata

(glikogenoze,galaktozemija,
mukopolisaharidoze)

- poremećaj metabolizma masti

(metakromatska leukodistrofija,
Gaucherova bolest,
Nieman-Pickova bolest)

Sindrom lomljivog x kromosoma

Malformacijski sindromi
– Prader-Williev sindrom

Razvojne malformacije
(anencefalija, ikrogirija, agirija,
hidrocefalus, mikrocefalus,
kraniofacijalna dizostoza, kraniostenoza

Oštećenja uzrokovana vanjskim čimbenicima

Intrauterina malnutricija
Kemijska sredstva (alkohol, kokain, lijekovi)
Metali : Aluminij, arsen, mangan, olovo
Ionizirajuće zračenje
Infekcije (herpes simplex, toksoplazmoza, citomegalovirus)
EPH gestoze, šećerna bolest, hipotireoza

Perinatalni uzroci

-krvarenja, hipoksija

Postnatalni uzroci

-traumatske ozljede mozga,

-infekcije mozga,
-toksičko metabolički poremećaji (trovanja lijekovima,ugljičnim monoksidom, metalima,
kem. sredstvima),
-utjecaj okoline – socijalna deprivacija

Karakteristike osoba s MR
Laka MR
IQ – 50-70 razvojna dob 9(7)-12 godina
Kognitivni razvoj:
Logičko mišljenje
Uče od primjera i preko vlastitih iskustava
Mogu čitati, pisati i računati
Razmišljaju o konkretnim situacijama
Socijalni razvoj:
Ovisni o mišljenju drugih
Prihvaćaju socijalna pravila
Lojalnost naspram „važnih osoba”
Žele pripadati grupi
Mogu se osposobiti za jednostavnija zanimanja i
uspješno živjeti u zajednici

Emocionalni razvoj:
Razvijen osjećaj vlastite vrijednosti
Brine o svojim bližnjima
Brine o budućnosti
Emocije: radost, žalost, ljubav,mržnja, povjerenje, ne-povjerenje, empatija, savjest,
seksualna ljubav
Agresija usmjerena prema određenim osobama

Umjerena mentalna retardacija

IQ 35-50, razvojna dob 6-9 (4-7) godina
Kognitivni razvoj
Mišljenje magičko,egocentrično
Govor konkretan
Može predvidjeti događaj
Uči preko primjera i konkretnih iskustava
Socijalni razvoj
Interes za vršnjake
Identifikacija s važnom osobom
Ovisni o važnoj osobi
Određeni stupanj samostalnosti u aktivnostima brige o
sebi, komunikaciji i učenju

Emocionalni razvoj
Osjećaj svemoći
Slaba kontrola impulsa
Emocije: radost, žalost, sram, strah od greške, početak empatije,osjećaj krivnje i
savjesti, agresija usmjerena na važne osobe

Teška (teža) mentalna retardacija

IQ 20-35, razvojna dob 3-6 (2-4) godine
Kognitivni razvoj
Mišljenje bez povezivanja
Sjećanje- aktualni doživljaj
Uče preko konkretnih iskustava
Doživljavanje ovdje i sada

Socijalni razvoj:
Važne su im osobe u obitelji
Interes za vršnjake je malen
Ovisni o emocionalnom stanju odgajatelja
Poduzimaju inicijativu prema neživoj okolini

Emocionalni razvoj:
Princip ugode-neugode
Ne podnose odgađanje ugode
Vlastito tijelo centar svijeta
Emocije: strah,srdžba,radost,ponos
Agresivnost prema van

Duboka (teška) mentalna retardacija

IQ <20, razvojna dob <3 (<2) godine
Često su prisutne i druge poteškoće (nepokretnost, problem u komunikaciji
Kognitivni razvoj
Akcija primarna,mišljenje sekundarno
Učenje refleksno-treningom
Socijalni razvoj
Teže psihofizičkoj stabilnosti
Nema interesa za materijalnu okolinu
Potrebna im je stalna pomoć
Emocionalni razvoj
Poteškoće integracije senzoričkih poremećaja
Ne podnose promjene
Bazalne emocije- strah,srdžba,relaksacija
Agresivnost usmjerena na sebe

Spoznajne sposobnosti osoba s MR

GOVOR kod osoba s MR
Govorno izražavanje izostaje za razumijevanjem govora
Siromašan rječnik
Riječi koje znaju ne koriste dovoljno
Stupanj govornih sposobnosti povezan je sa inteligencijom

PAMĆENJE
Kratkotrajno pamćenje je slabije
Dugotrajno-problemi pohranjivanja

PAŽNJA
problem usmjerenosti na jedan sadržaj
Problem održavanja koncentracije

MORALNI RAZVOJ
Teža mentalna retardacija nema spoznaje o moralnosti
Prihvaćanje pravila koja su dogovorena s drugim ljudima

SPOLNOST OSOBA S MR
- Poštivanje osnovnih ljudskih prava povezanih sa spolnošću
- Nalaze se u Deklaraciji UN i u Povelji posebnih međunarodnih organizacija koje se
bave zaštitom ljudskih prava osoba s MR

Ta prava uključuju pravo na:

Iskazivanje seksualnog ponašanja
- Primjereno i neprimjereno
- Masturbacija na javnim mjestima
- Držanje za ruku, grljenje, ljubljenje

Osobe s MR nisu aseksualne niti isključivo izražavaju spolno neprimjereno ponašanje

No zbog poteškoća u razvoju povezanih sa specifičnim uvjetima i utjecajima okoline
teško razumiju vlastitu spolnost i njen izraz u interakciji s okolinom

SAVJETOVALIŠTE ZA SPOLNOST
Literatura:
Daniela Bratković; EDUKACIJA O SPOLNOSTI OSOBA S MENTALNOM
RETARDACIJOM
Edukacija o spolnosti i savjetovalište pri
Hrvatskom savezu udruga za osobe s mentalnom retardacijom

Proces Zdr. njege osoba s MR

Procjena
Pokretljivost
Sudjelovanje u kućnim poslovima i aktivnostima svakodnevnog života
Funkcioniranje mentalnog zdravlja
Kognitivne funkcije
Prisutnost psihijatrijskih simptoma
Psihosocijalno funkcioniranje
Stanje fizičkog zdravlja
Spremnost okoline za pomoć
Kvaliteta pomoći od strane drugih osoba
Dostupnost pomoći
Ekonomske mogućnosti
Primjerenost stanovanja
Dostupnost zdravstvene skrbi

Najčešće sestrinske dijagnoze kod MR

Povećan rizik samoozljeđivanja
Otežana pokretljivost
Prekomjerna tjelesna težina
Povećani rizik infekcija
Neupućenost u svoje zdravstveno stanje
Smanjen prag tolerancije za bol
Smanjen prag tolerancije na stres i frustracije
Neprihvaćanje propisanih zdravstvenih mjera
Komplikacije dugotrajnog mirovanja
Inkontinencija
Poremećaj komunikacije
Kognitivni deficit
Mogućnost razvoja psihičkih poremećaja
Mogućnost pogoršanja postojećih psihičkih stanja

Ciljevi i intervencije sestrinske skrbi kod osoba s MR su usmjerene na osiguravanje

potrebne pomoći (kvalitativne i kvantitativne) te raznih oblika edukacije
U radu s osobama s MR važno je :
- osigurati potrebnu pomoć pri obavljanju osnovnih aktivnosti svakodnevnog života bilo
putem edukacije same osobe ili edukacije obitelji

- posebno je važna poduka o samozbrinjavanju te pomoć u korištenju preostalih

mogućnosti

- Pri provođenju zdr. njege potrebno je provoditi intervencije koje su usmjerene na

pomoć u očuvanju samopoštovanja i dostojanstva osobe

također je neophodno u potpunosti uključiti i obitelj, kroz razne oblike edukacije i

savjetovanja te emocionalne potpore zbog specifičnih stanja koja prolazi
-u skrbi osoba s MR potrebno je organizirati i pomoć drugih osoba (formalnu i
neformalnu)
- Intervencije sestrinske skrbi ovise o stupnju mentalne retardacije, pridruženim
zdravstvenim ili socijalnim problemima te vrsti podrške koju osoba ima

OSOBE S OŠTEĆENJEM SLUHA

Oštećenje sluha
Sluh predstavlja jedan od sustava u percepciji okoline i prostora
Uz sluh prostor percipiraju vid, opip, ravnoteža i propriocepcija (sposobnost svjesnog
ili nesvjesnog prepoznavanja položaja vlastitog tijela u prostoru, sposobnost rješavanja
novonastalih situacija i ponovna uspostava ravnotežnog stanja); zaštitni je mehanizam,
stabilizacija i izostanak ozljede
Osjetilo sluha čini uho, slušni put i kora mozga
Oštećenja u tom aparatu uzrokuju šum, nagluhost ili gluhoću što izravno predstavlja
prepreku za komunikaciju
Sluh je veoma važan za razvoj govora, pa gubitak sluha za razliku od gubitka vida,
osobu lišava mogućnosti socijalnog kontakta i s vremenom se zbog toga mijenja čak i
njegovo psihičko zdravlje

Čimbenici koji uzrokuju oštećenje sluha

1.Nasljedni
2.Stečeni

Djeluju:

- prenatalno
(oko 60% od kojih je 50% genetski, a 10% stečeno)
- Perinatalno (10%)

- postnatalno (30%)

Prenatalni uzroci oštećenja sluha

Genetsko oštećenje sluha prema tipu nasljeđivanja može biti dominantno ili recesivno

- Ako su oba roditelja nositelji dominantnog patološkog gena njihovo potomstvo će u

prosjeku 50% imati oštećen sluh, 25% će biti genotipski bolesni, a fenotipski zdravi

- Pri recesivnom nasljeđivanju oštećenje sluha će se očitovati klinički ako su oba

roditelja konduktori patološkog, recesivnog gena

Stečeni prenatalni čimbenici čine oko 10% uzroka oštećenja

- to su čimbenici koji su utjecali na plod od začeća do djetetova rođenja

- Stečeni čimbenici su se mijenjali kroz povijest
Tako je u povijesti glavni uzrok gluhoće bila endemska gušavost, endemski lues te
konzumiranje vina od neoplemenjene loze.
Uvođenjem jodiranja soli, zabranom uzgoja neoplemenjene loze te uvođenjem penicilina
u liječenje endemskog luesa ti su čimbenici iskorijenjeni
Danas su uzroci prenatalne gluhoće najčešće nebakterijske intrauterine infekcije,
rubeola, herpetičke infekcije, razna tosična sredstva, prehrana zagađena toksinima,
pretjerana upotreba lijekova te narkomanija

Perinatalni uzroci oštećenja sluha

Oko 10% populacije oštećenog sluha
Uzroci su uglavnom otežan i produžen porod koji uzrokuje asfiksiju
Zbog manjka kisika dolazi do smanjene opskrbe u organizmu, posebno mozgu
Također porod vakuumom može izazvati krvarenja koja mogu oštetiti sluh

Postnatalni uzroci oštećenja sluha

Infektivna oštećenja (bakterijska i virusna – otitis, meningitis herpes zoster, skarlatine)
Ototoksični lijekovi oštećuju slušni živac (streptomycin,garamycin, kinin, neomicin,
salicilati)
Prijelom sljepoočne kosti s pukotinom kroz labirint također može uzrokovati oštećenje
sluha
Akustična trauma koja nastaje prilikom eksplozije ili praska može izazvati rupturu
bubnjića
Barotraume uha koje nastaju tijekom naglih promjena barometarskog tlaka (ronioci,
putnici u zrakoplovima)
Nagluhost zbog buke
Tumori koji vrše kompresiju na slušni živac ili uho
 Stupnjevi oštećenja sluha
Decibel – mjerna jedinica za jačinu zvučnog impulsa
Raspon zvučnog impulsa je od nečujnog(0 dB) do zvuka koji postaje bolan (120 dB)
Raspon ljudskog govora kreće se od 30 do 60 dB
Laka nagluhost ako je donja granica čujnosti 25 - 40 dB
Umjerena nagluhost 40-55 dB
Umjereno-teška nagluhost 55-70 dB
Teška nagluhost 70-90 dB
Ispitivanje sluha
Šapatom ili govorom - važno je da ispitanik ne vidi usta ispitivača
Akumetrija – ispitivanje sluha glazbenim ugađalicama
Audiometrija – ispitivanje sluha audiometrom
Električni aparat koji proizvodi tonove različitih frekvencija i intenziteta (0-120 dB)
Ovisno o rezultatu govorimo o:
Normakusis - sluh do 26 dB
Hipoakusis – 27-93 dB
Anakusis – više od 93 dB
Timpanometrija – mjerenje otpora što ga prolazu zvučnog titraja pruža provodni aparat
srednjeg uha

Još se koristi i audiometrija moždanog debla te otoakustička emisija – u zvukovod

djeteta postavlja se sonda sa mikrofonom, zvukom se stimuliraju slušne stanice
unutrašnjeg uha i ukoliko su zdrave odašilju natrag ton, koji se mikrofonom u
sondi bilježi kao isprekidana krivulja. Metoda je kratka i bezbolna i koristi se
kod tek rođene djece
Liječenje oštećenja sluha
Medicinsko
- medikamentozno – zbog upala antibiotici
- kirurško – otokirurško – timpanoplastika (rekonstrukcija bubnjića i lanca slušnih
košćica)

Audiološko

- Poboljšava sluh pomagalima za sluh

Slušna pomagala

- elektroakustički aparati minijaturnih dimenzija (mikrofon, pojačalo, zvučnik i mala

el. baterija)

- umjetna pužnica
Rehabilitacija osoba oštećenog sluha
Čini je uporaba medicinskih, socijalnih i edukacijskih postupaka te postupaka za
profesionalno osposobljavanje koji pomažu u osposobljavanju osobe u cilju postizanja
maksimuma funkcionalnih sposobnosti te socijalnu integraciju
Rano dijagnosticiranje omogućuje učinkovitu rehabilitaciju
Rehabilitacijski tim čine:
 - liječnik opće medicine, med. sestra, audiolog-otolog, psiholog, socijalni radnik,
defektolog
Redoslijed rehabilitacije: otkrivanje i registracija, upućivanje na dijagnostiku, konzilijarna
sinteza dg. postupaka s prognozom, planiranje rehabilitacije, provedba
tretmana,evaluacija i praćenje tijeka rehabilitacijskog tretmana i socijalna integraciji

OSOBE S OŠTEĆENJEM VIDA

https://youtu.be/pKPbGSJrXd0
https://youtu.be/eLyCBHjiQzg

Teme za obraditi
Oštećenje vida
Sljepoća i slabovidnost
Osobitosti osoba oštećena vida
Percepcija osoba oštećena vida
Pomagala za slijepe i slabovidne
Barijere
Kako pri susretu sa slijepom osobom
Neovisno življenje osoba oštećena vida

Sljepoća je oduvijek bila i biti će teška invalidnost

U HR ima oko 5800 slijepih i slabovidnih osoba
Sljepoćom se smatra oštećenje vida koje je dovelo do totalnog gubitka vida, kada nema
nikakvih vizualnih podražaja
Slabovidnost je smanjenje oštrine vida – centar za vid ne obrađuje informacije koje
dolaze iz slabijeg oka već prima samo vizualne podražaje zdravog oka
Slabovidnost se pojavljuje najčešće u djetinjstvu kada se razvija točka najoštrijeg vida -
makula

Zajednička karakteristika svih osoba oštećena vida bez obzira na kategoriju jest
OGRANIČENA UPOTREBA VIDA što ima utjecaja na osobinu i razvoj osobe
Među slijepom djecom je visok postotak nadprosječne djece međutim ipak zbog zdr. i
soc. poteškoća imaju sporiji tempo usvajanja znanja od svojih vršnjaka
Vježbom i učenjem može se kompenzirati oštećenje vida
Oštećenje vida može rezultirati i govornim smetnjama, nepravilnim držanjem,
nedostatkom inicijative, slabijem fizičkom stanju kao i raznim socijalnim problemima

Percepcija je proces kojim preko osjetilnih organa postajemo svjesni predmeta i njihovih
osobitosti
Percepcijom stječemo i određena znanja pa ona predstavlja i kognitivni i spoznajni
Proces
 Vizualna percepcija
Kod osoba oštećena vida vizualna percepcija je ograničena ili potpuno onemogućena
U vizualnoj percepciji kod osoba oštećena vida postoje razne poteškoće. To su
najčešće: fiksacija predmeta u pokretu, kontrola fiksacije, ograničen indirektan vid,
teškoće u području doživljavanja perspektive te problemi stereoskopskog vida(s oba
oka)
Vidna uspješnost ovisi o oštrini vida, širini vidnog polja, razlikovanju svjetla i boje te
pokretljivosti očnih jabučica
Motivacija i vrijeme koje osoba ima na raspolaganju za percepciju nekog sadržaja
također su od iznimne važnosti za vidnu uspješnost

Taktilno – kinestetska percepcija

Temelji se na direktnom kontaktu s predmetima i objektima
Posebna značajka TKP je u orijentaciji kretanja i snalaženja u prostoru, u poznavanju
osobe s okolinom koja ju okružuje, čitanje i pisanje Braillovog pisma za slijepe i čitanje
reljefnih mapa

Auditivna percepcija
Ima važnu ulogu u orijentaciji u prostoru, mobilitet, učenju, bavljenju glazbom te učenju
govora (ako kod djece ne postoji oštećenje sluha govor se uredno razvija)
kod slijepih osoba slušanje je najvažniji način učenja
Pravila auditivnog učenja:
Poučavanje teških riječi, postavljanje pitanja o zadanoj temi, čitanje kratkog sadržaja
auditivnog gradiva, usmjerenost na važnost gradiva

Specijalna percepcija
Percepcija prostora – bliski prostor (u blizini tijela) i širi prostor (odnosi se na mobilitet)
Olfaktorna i gustativna percepcija – zbog fiziološke blizine dolazi do povezanosti osjeta
okusa i mirisa (hrana, cvjećarnica, pekara, benzin)
Motorika
Siromašna mimika (izražajni pokreti lica) – ukočen smješak neusklađen sa situacijom,
grimase koje često nalikuju facijalnoj parezi, bezizražajna praznina lica, opća
pokretljivost je jednolična – prilikom hoda gornja polovica tijela je vrlo malo pokretna,
glava je usmjerena prema naprijed dok se noge jednoliko podižu i oprezno spuštaju,
njihanje ruku je neznatno
POMAGALA
Bijeli štap – prometni zaštitni znak slijepih i slabovidnih, ali i pomagalo koje slijepima
omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu (osoba mora proći poduku
savladavanja tehnika i vještina korištenja bijelog štapa, te osn. Prometna pravila i
konfiguraciju terna kojim će se samostalno kretati
15.10. međunarodni dan bijelog štapa (15.10.1964. američki predsjednik Lyndon Jonson
proglasio Dan bijelog štapa)

Satovi – razne vrste taktilnih satova s govornom mogućnosti

Braillov pisaći uređaj – Pisaći stroj za pisanje brajice
Čitač ekrana s govornom jedinicom – aplikacija za osobno računalo, program koji
prilagođava obično računalo za upotrebu slijepim i slabovidnim osobama
Braillova elektronička bilježnica – s ugrađenom brajevom tipkovnicom za unos
podataka i ugrađena memorija za pohranu bilježaka, ima mogućnost priključenja na
računalo
Reproduktor i snimač zvučnih knjiga u formatu za slijepe osobe (daisy) – uz
zvučne zapise ima i navigacijski dio za lakše snalaženje i kretanje po poglavljima,
naslovima, stranicam i rečenicama
Potrebno je posjedovati Daisy player ili računalo s odgovarajućim softwaerom
Pas vodič
- školovani pas pomagač koji osobama oštećenog vida olakšava kretanje u prostoru
Uz to što pas mora biti posebno obučen, također i
osoba kojoj pomaže mora proći određenu obuku gdje
slijepa osoba izgrađuje kontakt sa psom, stječe osn.
znanja o njezi i zdravlju psa, te ovladava naredbama
koje je pas tijekom obuke naučio

Barijere
Najčešće ne nastaju iz zle namjere nego zbog toga što nismo dovoljno osviješteni o
njihovim potrebama i problemima
Nepropisno parkirani automobili
Neprilagođeni nogostupi i prilazi javnim zgradama
neadekvatni rukohvati u autobusima
nemogućnost zapošljavanja

KAKO POSTUPITI PRI SUSRETU SA SLIJEPOM OSOBOM

Slijepe osobe ponekad trebaju pomoć drugih pri kretanju iako se oni uglavnom dobro
snalaze sami

Susret sa slijepom osobom

Obratite joj se smirenim glasom nudeći svoju pomoć
Ukoliko ona to odbije, nemojte se uvrijediti, vjerojatno za to postoje opravdani razlozi
Važna je izravna komunikacija, kako bi slijepa osoba shvatila da se obraćate upravo njoj
Ukoliko ste u prostoru gdje se nalazi više ljudi, lagano joj dotaknuti rame, kako bi bila
sigurna da se obraćate upravo njoj
U trenutku kad se odlučite udaljiti, obavijestite slijepu osobu kako bi znala da odlazite

Ruka vodilja
Za usporeno hodanje u zatvorenom ili otvorenom prostoru stanite pored slijepe osobe
spuštenih ruku
Neka slijepa osoba vašu ruku uhvati odmah iznad lakta s prstima na unutarnjoj, a
palcem na vanjskoj strani ruke
Pri tom vaš lakat treba biti savijen, u tom će položaju slijepa osoba biti pola koraka iza
vas što joj omogućuje da prati ritam vašeg kretanja
Ni u kom slučaju ne smijete vi uhvatiti slijepu osobu za ruku i gurati je ispred sebe. To ne
samo da izaziva nelagodu već je i opasno za slijepu osobu
Hodanje u nizu
Često se koristi u trgovinama, ordinacijama, restoranima i prometnim gužvama
Da bi slijepa osoba znala kada se treba povući iza vas, pomaknite svoju ruku vodilju do
sredine leđa, slijepa osoba vas slijedi ispružene ruke hodajući iza vas

Rubnici
Bez obzira što je pronalaženje rubnjaka jednostavno ljudi često ne znaju što treba učiniti
Malo zastanite prije nego zakoračite gore ili dolje i slijepa osoba će osjetiti promjenu u
položaju ruke
Zbog zaobljenosti mnogih rubnjaka slijepa osoba se može naći na kolniku prije vas –
pripazite

Stepenište
Prilikom dolaska do stepeništa uvijek se postavite licem prema njemu,
Bez obzira dali se penjete ili silazite , morate biti korak (stepenicu) ispred slijepe osobe,
tako da ona ne nalazi imaginarne stepenice
Približavajući se stepeništu upozorite slijepu osobu na smjer kretanja (gore, dolje)
Približavajući se stepeništu upozorite slijepu osobu na smjer kretanja (gore, dolje)
Prije silaska neke slijepe osobe vole povući nogom po rubu stepenica kako bi odredili
razdaljinu prije polaska
Silazeći niz stepenice vi ste korak (stepenicu) ispred, kada dođete do kraja stanite i
pričekajte da se slijepa osoba također spusti sa zadnje stepenice
Tijekom penjanja slijepa osoba će primijetiti da se vaša ruka podiže, slijedeći vaše
kretanje uvijek će biti stepenicu iza vas
Prilikom dolaska do vrha zakoračite duljim korakom da slijepa osoba osjeti da
nastavljate u istoj ravnini

Pas vodič
Nikada ne smijemo ometati psa vodiča dok radi jer tada možemo odvući pozornost psa
od zadatka koji u tom trenutku treba obaviti za korisnika
To ponekad može biti i opasno po život slijepe osobe
Ukoliko procijenite da pas u tom trenutku miruje i da ga želite pomaziti, to morate pitati
korisnika, kao bi i on znao što namjeravate učiniti

Sjedenje
Slijepu osobu nikad ne gurajte leđima u stolicu
Bez obzira sa koje strane prilazite stolici, ruku vodilju uvijek postavite na naslon. Taj će
pokret slijepoj osobi pokazati položaj stolice i tada ona može sjesti
Ukoliko je stolica pokraj stola, upozorite slijepu osobu na blizinu i položaj stola
U kazališnoj ili koncertnoj dvorani – odvedite slijepu osobu do željenog reda i postranice
zakoračite isti, leđima okrenuti prema sjedalima, zaustavite se kada slijepa osoba dođe
do svoga sjedala

Vrata
Prilikom prolaska kroz vrata obavezno ih otvarajte rukom vodiljom jer će tako slijepa
osoba znati u kojem se smjeru otvaraju
Pri tome treba paziti da slijepa osoba bude na istoj strani na kojoj je i kvaka kako bi vrata
nakon prolaska svojom slobodnom rukom zatvorili
Upozorite slijepu osobu kada naiđete na vrata koja se sama zatvaraju
Pri korištenju rotacijskih vrata treba dobro procijeniti ima li u odjeljku dovoljno mjesta za
dvije osobe
Ukoliko osoba koristi bijeli štap ili psa vodiča otvorite vrata i propustite je da ih
samostalno prođe

Sredstva javnog prijevoza

Prilikom ulaska i izlaska iz sredstava javnog prijevoza obavezno koristite prednja vrata
Priđite ulazu u prometno sredstvo tako da slijepa osoba slobodnom rukom lako može
pronaći rukohvat
Hodajte jedno iza drugog po stepenicama te kroz prolaz među sjedalima
Kada dođete do slobodnih sjedala vi zakoračite prvi i pustite da vas slijepa osoba slijedi
Sjesti možete istovremeno
Kod izlaska također treba hodati jedan iza drugog

Priprema za neovisno življenje osoba oštećena vida

Obukom slijepih i slabovidnih za samostalno kretanje na području RH se bavi centar za
odgoj i obrazovanje “Vinko Bek” koji pokriva potrebe đaka i osoba koje su na
rehabilitaciji
Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet u zadnjih desetak godina obučava
slijepe i slabovidne kretanju uz pomoć bijelog štapa i psa vodiča

AUTIZAM

Sto je autizam?

gr. Authos (αὐτός) = ja ili sam (samoća)

cjeloživotni neurobiološki razvojni poremećaj mozga
ekstremno osamljivanje i samoizolacija, kao i povlačenje od socijalnih kontakata tijekom
vrlo ranog razvoja
poremećaj koji počinje u djetinjstvu, najčešće u prve tri godine života, a zahvaća gotovo
sve psihičke funkcije i traje cijeli život
Uzroci nastanka
Karakteristike (obilježja) - knjiga
Dijagnostika
Cilj: određivanje stupnja oštećenja
Promatra se ponašanje djeteta
Neurološko – psihijatrijski postupak,
somatski status,
genetsko ispitivanje,
ispitivanje metabolizma – EEG,
audiološko i ispitivanje očnog statusa, ispitivanje likvora i dermatoglifa (šare na
vršcima prstiju, genetika)
Dijagnostika
Instrumenti
 dijagnostički intervju za autizam – dopunjeni
Semistrukturirani roditeljski intervju
Dijagnostička operacijska skala za autizam
Ljestvica za procjenu dječjeg autizma

Vinerlandska skala adaptiranog ponašanja

Dijagnostički intervju za asocijalne i komunikacijske poremećaje
Sumarne evaluacije ponašanja

Vrijeme dijagnostike
Dijete na pretrage kreće između 1 i 3 godine, a dijagnoza se obično postavi
nakon treće godine
Dijagnoza u novorođenčadi
vrlo rani poremećaj prehrane (odbijanje dojke ili bočice),
nemiran san s autoagresivnim pokretima ili pak mirna nesanica bez plača uz otvorene
oči,
mišićna atonija ili rigiditet,
odsutnost prvih organizatora psihe (smiješak u trećem mjesecu),
smanjeni interes za igračke ili posebno naglašen interes za igre ruku ispred očiju,
fobične anksioznosti koje su slabo organizirane

Psihometrijski instrumenti za procjenu autizma

Upitnik ima 8 skala ponašanja
Odnosi prema odraslima
Komunikacija
Ovladavanje vještinama
Vokalizacija
Ekspresivni govor
Primanje zvukova i govora
Socijalni odgovori
Pokreti tijela
Psihobiološki razvoj

Uočiti djecu s autizmom 1

Ima teškoće u interakciji s drugima.
Smije se ili hihoće bez vidljiva razloga.
Malo ili nimalo kontakta očima.
Izgleda neosjetljivo na bol.
Osamljuje se; distancirano ponašanje.
Vrti predmete.
Neobično je vezano i zaokupljeno predmetima.
Upadljivo je hiperaktivno ili krajnje pasivno.
Ne može učiti na uobičajen način.
Ustraje na jednoličnosti pruža otpor promjenama u rutinama
Ne pokazuje strah od opasnosti.
Ustrajno se, nemaštovito igra
Eholalija (ponavlja riječi ili fraze umjesto uobičajenog govora).
Ne želi fizički dodir (pr. maženje).
Ne reagira na verbalne pozive (ponaša se gluho)
Ima teškoće u izražavanju potreba (koristi geste ili pokazuje umjesto riječi).
Pokazuje izrazitu uznemirenost bez vidljivog razloga.
Neujednačene vještine fine i grube motorike ( ne želi “pucati loptu” ali slaže kockice.

Terapija

Cilj: ublažiti simptome i poboljšati funkcioniranje

Terapija lijekovima (stimulatori, neuroleptici, th. litijem)
Kreativne terapije (terapija glazbom, igrom, kinezioterapija,
terapija potpomognute komunikacije)

Zdravstvena njega osoba s autizmom

Sestrinske intervencije prilagoditi starosnoj dobi (individualni pristup)

Kvalitetna procjena:
osobe s autizmom,
obiteljske strukture i
mogućih sustava podrške

Kvalitetna komunikacija

Aktivno uključivanje roditelja u sve medicinsko sestrinske metode liječenja

Problemi i značaj roditelja

Roditelji reagiraju različito, različitim intenzitetom, emocijama poput tuge, nevjerice i

depresije
Potrebno je roditelje educirati kako bi objektivizirali težinu autističnog poremećaja svog
djeteta, objasniti im metode liječenja te ih aktivno uključiti u liječenje i život djeteta
Osjećaj usamljenosti roditelja čini dodatni problem koji se tipično javlja u ovim obiteljima.

Također, roditelji svjedoče da ih okolina nepovoljno procjenjuje što za posljedicu ima

daljnje izdvajanje iz društva i prestanak dotadašnjih veza s osobamakoje su
bile u mogućnosti pružiti im podršku u raznim vidovima obiteljskog života.
Predrasude prema djetetu s autizmom dovode i do stigmatizacije roditelja te se i zbog
toga članovi ovih obitelji osjećaju marginalizirano u društvu. Uzevši i to u obzir,
opterećenost zadaćama je velika, što uzrokuje potrebu za stručnom pomoći i različitim
oblicima savjetovanja.

Današnje vrijeme prezaposlenih roditelja može, a ponekad i rezultira,

nedovoljnom brigom za dijete nedovoljnim zanimanjem za njegove potrebe, osjećaje ili
svakodnevne događaje. Kada djeca imaju osjećaj da ne dobiju određenu količinu pažnje
koju žele, vrlo lako razvijaju obrasce ponašanja kojima privlače pažnju - nije važno da li
njihovi roditelji viču na njih ili ih kažnjavaju, dokle se god bave njima.
Ekonomski napori roditelja osoba s poremećajimaautističnog spektra su naglašeni te su
oni često prisiljeni raditi prekovremeno, skloni su prihvaćanju više od jednog posla u
pokušaju da zadovolje financijske obaveze. Uz to često balansiraju između zahtjeva
posla i povećane obiteljske odgovornosti oko autističnog djeteta.

Areva Martin: Everyday Advocate: Standing Up for Your Child with Autism