STAV DRUTVA PREMA OSOBAMA SA POSEBNIM POTREBAMA

SEMINARSKI RAD

STAV DRUTVA PREMA OSOBAMA SA POSEBNIM POTREBAMA

SEMINARSKI RAD

Predmet: Sociologija Program: Gimnazija- drutveno izborno podruje

1. SADRAJ 1. Sadraj............................................................................................ 1. 2. Predgovor........................................................................................2. 3. Uvod................................................................................................3. 4. Razrada teme...................................................................................4. 4.1. Drutveno (ne) prihvaanje osoba sa posebnim potrebamahistorijski pogled..................................................................................4. 4.2. Vrijeme obespravljenosti i ignoriranja..........................................5. 4.2.1. Antiko doba..............................................................................5. 4.2.2. Srednji vijek................................................................................5. 4.2.3. Humanizam i renesansa...............................................................5. 4.3. Novi odnosi....................................................................................5. 4.3.1. Poeci obrazovanja i invalidskog osiguranja..............................5. 4.4. Zakon u EU....................................................................................6. 4.5. Disleksija.......................................................................................7. 5. Zakljuak........................................................................................11. 6. Literatura........................................................................................12. 7. Prilozi.............................................................................................13.

2. PREDGOVOR

Broj osoba sa posebnim potrebama premauje 6,5 miliona, a njih 1,7 miliona ih je sa lakim tjelesnim smetnjama. Ovu temu sam odabrala zbog toga to smatram da je jedan od najveih pokazatelja razvijenog civilizaronog drutva briga za osobe sa posebnim potrebama. U svijetu u kojem je ideal imati, a ne i biti, sudjelovati, ali i pobijediti, ivjeti i uivati, osobe sa posebnim potrebama teko se uspijevaju izboriti. Zahvaljujui porastu svijesti da su osobe sa posebnim poterbama osobe, u razvijenijim drutvima se poelo vie initi za njih i pruati im uvjete za ravnopravno sudjelovanje udrutvenim zbivanjima. Ponekad taj posao nalii Sizifovom1, ali se upravo u posljednja dva stoljea, malim koracima i velikim naporima, otvorio put integracije i prihvaanja ovih osoba u drutvu.

__________________ 1 Sizif- poznat po personifikaciji uzludnog posla, bio je osuen da gura veliku kamenu gromadu do vrha brda ali se ona svaki put vraala na poetak

3. UVOD Osoba sa invaliditetom je osoba sa svim pravima, dovedena u situaciju koja je onesposobljava za funkcionisanje, usljed prostornih, ekonomskih i socijalnih barijera koje ta osoba ne moe savladati na nain kao i ostali graani. Te barijere se esto uveavaju optim stavovima koji stavljaju osobu sa invaliditetom na margine drutva. Dunost je drutvene zajednice da ukloni, umanji ili nadomjesti te barijere, u cilju osposobljavanja svakog pojedinca da uiva pravo punog graanstva, potujui pri tom prava i dunosti svakog njenog lana. Osobe sa invaliditetom ine 10% svjetske populacije, odnosno oko 600 miliona ljudi, vie od polovine su ene. Uzroci nastanka invaliditeta (nasljeeni, uroeni i steeni) kod neke osobe mogu biti razliiti razne vrste nezgoda, ratovi, neuhranjenost, bolest, starost itd. Razlikujemo sljedee vrste invaliditeta: fiziki (osobe korisnici/ce kolica, osobe koje se oteano kreu), senzorni (osobe oteenog sluha, osobe oteenog vida) i sa tekoama u uenju (osobe ometene u mentalnom razvoju, osobe sa autizmom). Ma koliko razliite bile vrste invaliditeta, zajedniko svim osobama sa invaliditetom je da su ljudska bia i da imaju iste potrebe kao i svi drugi graani i graanke (za hranom, sigurnou, emotivnim vezama, obrazovanjem, kulturom, itd.). Naini i potencijali zadovoljavanja tih potreba zavisi iskljuivo od spremnosti drutva da podjednako tretira sve svoje graane i graanke i prui jednake mogunosti za sve.

4. RAZRADA TEME

U Deklaraciji o pravima osoba s invaliditetom, u rezoluciji 3447 Ujedinjenih naroda, od 9.12.1975., stoji definicija: Osobe s invaliditetom su sve one osobe koje sebi zbog uroenog ili zadobivenog oteenja nisu u stanju osigurati vlastitom snagom ili barem Djeliminom snagom odgovarajui poloaj na poslu, u zvanju i udrutvu. Govorei openito, to su osobe kojima se je zbog bolesti, nesree ili loih ivotnih uvjeta njihov ivot tako izmjenio da nisu vie sposobne ukljuiti se u sve oblike svakidanjeg ivota. U uem smislu rijei, tu ubrajamo osobe s genetikim manama koje ne Doputaju normalan razvoj i djelovanje tjelesnih funkcija ili mentalnih sposobnosti, i sve osobe kod kojih se opisani nedostaci pojavljuju u kasnijem ivotu zbog razliitih bolesti ili nesrea. Svjetska zdravstvena organizacija izdala je 1980. godine Meunarodnu klasifikaciju oteenja, invaliditeta i hendikepa. Ovaj prirunik, koji je prihvatilo i Vijee Europe, omouava standardizaciju u utvrivanju problema i voenju dokumentacije razliitih skupinastrunajka pridonosi unapreenju jedinstva u opim pojmovima i terminologiji: 1. Bolest ili poremeaj predstavlja promjene u strukturi i funkciji organizma; patoloke promjene se mogu, ali i ne moraju oitovati 2. Oteenje oznaava svaki gubitak ili nepravilnost Psihike, fizioloke ili anatomske strukture i funkcije; pokazuje se na razini organa. 3. Invaliditet se uzima kao bilo kakvo ogranienje ili smanjenje sposobnosti izvoenja neke aktivnosti na nain normalan za ljudskobie; odraava poremeaje na razini osobe. 4. Hendikep oznaava potekoe pojedinaca koje proizlaze iz nekog oteenje ili invaliditeta, koji ograniavaju ili sprjeavaju da se ostvari funkcija koja je za tog pojedinca normalna; odraava se na razini drutvenih odnosa. 4.1. Drutveno (ne)prihvaanej osoba s posebnim potrebama historijski pregled Diskriminacija temeljena na pripadnosti vjeri, naciji, narodu,etnikoj skupini, rasi, socijalnom statusu, politikom uvjerenju, materijalnom stanju, spolu, dobi ili nekim tjelesnim, intelektualnim ilipsihikim smetnajma , oduvijek je prisutna u ljudskomdrutvu. Istina, neke se zajednice - ovisno o razini drutvene, privredne, obrazovne, kulturne, moralne i politie razvijenosti i vremena u kojemu se nalaze razliito odnose prema skupinama osoba razliitih od veine. Osobe s posebnim potrebama bile su vjekovima diskriminirana socijalna skupina na temelju tjelesnih, psihikih ili mentalnih stanja. 4

Dug je i trnovit put u kojemu su osobe sa posebnim potrebama prele civilizacijski razvoj odnosa, od potpune obezvrijeenosti i obespravljenosti, preko stava ignoriranja, tolerancije, karitativnog milosra, posebnosti i integracije do punogdrutvenog uvaavanja . Takve su osobe stavljane na marginu svih zbivanja, pri emu su najee bile upodreenom politikom , pravnom, socijalnom i privrednom poloaju. Tek se unazad dvjesto godina neto zbilo u ljudskim odnosima prema osobama s posebnim potrebama, a u smislu stvarne i ope civilizirane jednakosti, takvo neto dogodilo se u tri posljednja desetljea 20. stoljea. 4.2.Vrijeme obespravljenosti i ignoriranja 4.2.1.Antiko doba Antiko doba obiljeeno je netolerancijom i svirepim odnosom prema osobama s invaliditetom. Djecu s invaliditetom smatrali su nekorisnom, a odrasle osobe nastradale na radu nisu imale nikakva prava. Ako bi preivjeli, bili su preputeni sami sebi. U vojniki nastrojenoj dravi Sparti, djecu s invaliditetom ostavljali su u umama ili na pustim mjestima, a odrasle osobe su smatrali nekorisnim biima. Iznimka su bili ratni invalidi, koji su uivali sva graanska i privilegovana prava. Nita bolje nije bilo niti u demokratskoj Ateni. Cijenjeni filozofi Platon i Aristotel, unato svom uenju o pravednosti, ne naputaju ideju robovlasnikih odnosa. Aristotel smatra postojanje ropstva i nejednakosti prirodnim. Slian odnos prema osobama s invaliditetom imala je i rimska drava. Rimski zakon je takvim osobama uskraivao mnoga prava. 4.2.2. Srednji vijek Ovo je razdoblje obiljeeno progonima i tjelesnim kanajvanjima vjerskih neistomiljenika i prekritelja lokalnih zakona ponaanja, a osobe s duevnim smetnjama, s mentalnim potekoama i gluhonijeme esto su okivali lancima i na razliite naine tjelesno muili, kako bi iz njih istjerali demona. Srednji vijek, ipak daje i traak nade u drukije odnose. Dobrotvori (milosrdni bogatai), i pojedini crkveni redovi osnivaju prva utoita za siromane, bolesne i osobe s invaliditetom. 4.2.3. Humanizam i renesansa U doba humanizma i renesanse javlja se slobodniji svjetovni odnos prema ovjeku i njegovoj individualnosti. Osobe s invaliditetom postaju brigom bogatih pojedinaca, a kasnije i zajednice. 4.3. Novi odnosi 4.3.1. Poeci obrazovanja i invalidskog osiguranja Stvaranjem graanskog drutva , razvijaju se opa graanska prava, a takoer i drugaiji pogled na osobe s invaliditetom. Otvaraju se prve kole za slijepe i gluhe osobe u Parizu: 1776. za gluhe, a 1785. godine za slijepe; zavodi za smjetaj gluhonijemih u Leipzigu 1788. i Beu 1799. godine. Prva kola za mentalno retardirane, takoer je otvorena u Parizu 1837. godine. irom Europe i Sjedinjenih Amerikih Drava do kraja 19. stoljea otvoreno je vei broj kola i domova za smjetaj takve djece. Djeca su osposobljavana u pismenosti, socijalnim navikama i ponaanju , te za rad u poljoprivredi i industriji za manje sloene poslove. 5

4.4. Zakonski okviri koji omoguavaju osobama s posebnim potrebama laku integraciju u drutvo Europska Unija eli ravnopravnost i integraciju osoba s posebnim potrebama u drutveni ivot kao to je to omogueno drugima, eli stvaranje temelja jednakosti i pruanje jednake anse svim lanovima zajednice u svakom pogledu. Dogovori su postignuti i prihvaeni a na zemljama lanicama je da ih provedu u stvarnost. Europska Unija U Europskoj Uniji ivi vrlo visoki broj osoba s posebnim potrebama, dakle osoba koje su konfrontirane s odreenim ogranienjima i nedostacima. U zakonima Europske Unije temeljna se prava ovih ljudi zahtijevaju i promiu: tako lanak 21 ovog Zakona zabranjuje bilo kakvu diskriminaciju a prema lanku 26-tom osobe s posebnim potrebama i/ili razvojnim nedostacima imaju pravo na socijalnu i profesionalnu integraciju kao i na samostalno sudjelovanje u svakodnevnom ivotu. 2003 godine Europska Unija u svom Zakljuku promie i potie zapoljavanje i socijalnu integraciju osoba s posebnim potrebama koje bi sve zemlje lanice Europske Unije trebale primijeniti u svojim Zakonima o ravnopravnosti osobama s invaliditetom sa ostalih lanova zajednice i naravno provesti ih i u stvarnom ivotu. Osim toga potrebno je omoguiti svim jednak pristup informacijskim tehnologijama, ukloniti sve stvarne i druge prepreke i krenuti s realizacijom procesa ''ista prava za sve''. Zakon o osobama s posebnim potrebama 2000-te godine Zakon o osobama s posebnim potrebama u nekim Zemljama Europske Unije definira sljedee''u sreditu politikih nastojanja ne stoji skrb i pomo nego samostalno sudjelovanje i ukljuivanje osoba s posebnim potrebama u drutveni ivot i uklanjanje prepreka koje im onemoguavaju izjednaavanje s ostalim lanovima zajednice''. Koncept ovog Zakona predstavlja realizaciju prostora u kojima e se svi moi nesmetano kretati, do kojih e se moi isto tako nesmetano pristupiti i bez ikakvih ogranienja moi koristiti. U okvirima ovog koncepta nalaze se javne zgrade i ustanove, lokalni i meugradski transport, prehrana i oblikovanje i izrada formulara za javnu uporabu. Pojam mogunosti slobodnog i nesmetanog kretanja ne odnosi se samo na fizike zapreke kao to su stube, stubita ili preuski ulazi i izlazi u prostorijama nego se misli i na mogunost vizualnog i taktilnog naina informiranja i orijentiranja osoba s posebnim potrebama. Pojam slobodnog i nesmetanog kretanja definiran je kao ''sveobuhvatno samo po sebi razumljivo oblikovanje opeg ivotnog prostora''. Kad je o gradnji rije ne misli se samo na specijalne i skupe graevinske izvedbe prostora nego prije svega na praktian i inteligentan nain gradnje objekata koji je orijentiran na to jednostavniju upotrebu. Mnoge zemlje lanice Europske Unije obvezale su se uskladiti pristup i kretanje u javnim i parlamentarnim zgradama i prostorima u okvirima o slobodnom i nesmetanom kretanju svih ljudi. Na lokalnoj razini ove se odredbe provode jo i ire. 6

4.5.Disleksija Poremeaj u uenju itanja uprkos normalnoj inteligenciji, dobrom vidu, sistematskoj obuci i povoljnim edukativnim, psiholokim i socijalnim faktorima nije znak nieg IQ-a. Naprotiv, esto se radi o jako inteligentnim osobama koje imaju disleksiju.

Ako pokuate da proitate ovaj pasus iskusiete tekoe sa kojima se susreu osobe sa disleksijom

TA JE DISLEKSIJA?
Disleksija se javlja u najranijem detinjstvu i obino se otkriva u ranom kolskom dobu, kada dijete poinje da savladava vjetine itanja i pisanja. Disleksina djeca su prosjene ili natprosjene inteligencije, izrazito kreativna, s razvijenim posebnim, vizuelnim, stilom miljenja. Razlikuju se oblici i nivoi disleksije, a pravovremeno otkrivanje, podrka okoline i prikladna terapija mogu da je ublae. Primarni problem kod ovog sindroma je to mnogi roditelji ne mogu da ga prepoznaju. Oni koji su uli ili itali o disleksiji mogu ve kod djeteta u predkolskom dobu da primijete znake disleksije, ali i tada ne mora obavezno da se radi o disleksiji. U osnovi disleksije je perceptivni talenat koji moe da stvori probleme u itanju, pisanju, aritmetici, panji. Neke osobe sa disleksijom su iskoristile svoj talenat i postigle izuzetne rezultate u svojim oblastima intelektualnog rada kao to su: Leonardo da Vini, Albert Einstain, Walt Disney, Tomas Edison... Njihov mozak radi drugaije i uobiajene "kolske" metode dril, intenzivno uenje - ne pomau. Oni su pametni, inteligentni, kreativni, talentovani, briljantni mislioci u slikama, radoznali, njihov mozak radi u vie dimenzija... U koli su optueni da se ne trude dovoljno, da su lijeni i nezainteresovani, jer njihovi uitelji i nastavnici ne znaju ta je to disleksija, disgrafija, diskalkilija, poremeaj panje i hiperaktivnost. Djeca s disleksijom pri itanju mijenjaju redoslijed slova ili slogova u rijei, zamjenjuju ili izostavljaju neka slova, mijenjaju, dodaju ili izostavljaju pojedine rijei. Disleksina djeca opisuju da im se pri itanju rijei okreu u razliitim smjerovima, da slova igraju, da ne mogu da uhvate red, ili da se reenice stapaju. 7

Konfuzan zakon Danas jedini Zakon koji regulie prava osoba sa invaliditetom,Zakon o osnovama socijalne zatite, zatite civilnih rtava rata i zatite porodica sa djecom, meu osnovnim pravima lica sa invaliditetom sadri: - lina invalidnina, - dodatak za njegu i pomo od strane drugog lica, - ortopedski dodatak - pomo u trokovima lijeenja i nabavci ortopedskih pomagala - osposobljavanje za rad (profesionalna rehabilitacija, prekvalifikacija i dokvalifikacija) - prioritetno zapoljavanje Prema ovom zakonu, osobe sa invaliditetom su razvrstane u dvije grupe, sa 100% prva, odnosno 90% oteenja organizma druga grupa. Kako Zakon titi radno nesposobne osobe, zakonom data, zakonom su im i oduzeta dva od est navedenih osnovnih prava.

Meunarodni dan osoba sa invaliditetom 3. decembar (1992. godine zavretkom Dekade za osobe s invaliditetom 1982-1992,
Generalna skuptina je proglasila 3. decembar Meunarodnim danom osoba s invaliditetom rezolucija 47/73)
BANJA LUKA

INVALIDNOST MISLITE O TOME! *******************************

Osobe sa invaliditetom se svakodnevno suoavaju sa socijalnim i fizikim barijerama, kao to su predrasude u stavovima prema invalidnosti, nepristupanost objekata i druge arhitektonske infrastrukture kao i nepristupanost informacija i orua za komunikaciju. Ove barijere esto kao rezultat imaju nedostatak znanja ili svjesti o pitanjima invalidnosti, to se moe prevazii jednostavnim aktivnostima. Osobe sa invaliditetom mogu ravnopravno da uestvuju u drutvu ako se uklone fizike i socijalne barijere i prepreke u stavovima. Bilo lino ili profesionalno kroz razne aktivnosti - VI TO MOETE!

Mrvica znanja, dvije kaiice svijesti o problemu i aka jednostavnih aktivnosti su sastojci veoma uspjenog stava o invalidskoj problematici.
ta moete da uinite kao obian gradjanin? U kontaktima obraajte panju na osobu a ne na njenu invalidnost

 Prema osobama sa invaliditetom treba se ophoditi kao i prema svim drugim osobama 8 Oslobodite se predrasuda koje su u vezi sa fizikim izgledom osobe sa invaliditetom Izbegavajte djetinjaste ili saaljive stavove prema osobama sa invaliditetom Osobe sa invaliditetom nisu hrabrije nego neke druge osobe Prilikom razgovora obraajte se direktno osobi/ama sa invaliditetom, on/ona takodje mogu da imaju interesantne teme za razgovor Prilikom razgovora sa osobom sa invaliditetom koja je u pratnji personalnog asistenta, obraajte se direktno toj osobi a ne asistentu Obavezno pitajte osobu sa invaliditetom da li joj treba pomo, ne preputajte se pretpostavkama Takoe ne donosite zakljuke prema svojim pretpostavkama, dozvolite osobi sa invaliditetom da izrazi svoje potrebe

Poloaj osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini Jednako kako u nerazvijenim i zemljama u razvoju, i u razvijenim zemljama svijeta osobe sa invaliditetom su jedna od najmarginaliziranijih kategorija stanovnika. U cilju eliminiranja svih oblika diskriminacije, odvajanja ili iskljuivanja ovih osoba, bilo da to vre institucije vlasti ili pojedinci koji nejednako tretiraju osobe, usvajaju se meunarodnopravni dokumenti za zatitu ljudskih prava. Svrha tih dokumenata je da sve osobe s invaliditetom, bez obzira na spol i dob, kao pripadnici svojih zajednica mogu uivati ista prava i obaveze poput drugih graana. U svim drutvima u svijetu postoje prepreke koje sprjeavaju osobe s invaliditetom da se koriste svojim slobodama i pravima te im oteavaju puno sudjelovanje u djelatnostima njihovih drutvenih zajednica. Drave su odgovorne za poduzimanje odgovarajuih akcija za uklanjanje takvih prepreka. Bosna i Hercegovina je kao drava-nasljednica bive SFRJ automatski postala lanicom ugovora o ljudskim pravima ratificiranim od strane bive SFRJ. U nizu meunarodno-pravnih akata univerzalnog karaktera o ljudskim pravima, Bosna i Hercegovina je ratificirala glavne meunarodne ugovore ljudskih prava koji e se primjenjivati u BiH i koji su navedeni u Aneksu I Ustava BiH. Osim brojnih meunarodno-pravnih dokumenta o ljudskim pravima univerzalnog znaaja, prihvaen je i veliki broj konvencija i drugih akata od regionalnog znaaja, u sklopu kojih treba naroito istai Evropsku socijalnu povelju, potpisanu u maju 2004. godine, koja postavlja standarde ekonomskih i socijalnih prava. Bitno je naglasiti da se prema izriitoj ustavnoj odredbi ( lan II.2. Ustava BiH) Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda neposredno primjenjuje i, to je neuobiajeno za pravni sistem, ima prioritet u primjeni u odnosu na ostale zakone BiH.

Kao potpisnica pomenutih meunarodnih akata, drava Bosna i Hercegovina preuzela je obavezu da svima na svojoj teritoriji, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, osigura potivanje ljudskih prava. Meutim, izvjetaji (Preporuke UN tijela za ljudska prava po 9 Izvjetajima BiH o primjeni Pakta o graanskim i politikim pravima, Izvjetaj o primjeni Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena, Izvjetaj prema Konvenciji o pravima djeteta objavljeni od strane Ureda visokog komesara za ljudska prava u BiH u brouri Kompilacija preporuka UN tijela za ljudska prava) koji daju pregled nivoa primjene i potovanja obaveza i prava navedenih u tim aktima ukazuju na probleme u realizaciji potivanja ljudskih prava u BiH. To se posebno odnosi na osobe s invaliditetom, koje su esto diskriminirane, iskljuene iz drutva i, konsekventno, siromane. Na alost, mnogi znaajni podaci za razliite oblasti nedostaju stoga to se u zemlji ne vode zvanine statistike i to ne samo u ovoj oblasti. Stoga je teko govoriti o broju osoba s invaliditetom i demografskim, socijalnim, zdravstvenim i regionalnim pokazateljima. Ipak, problemi nisu nepoznati, utoliko to postoje izvjetaji, odravaju se konferencije, okrugli stolovi, javne tribine, gdje se nailazi na pouzdane pokazatelje stanja i poloaja osoba s invaliditetom. Na makro nivou, jedan od osnovnih problema proizlazi iz problematinosti institucionalne struktue BiH. Iako je drava BiH nosilac obaveza proisteklih iz meunarodnih dokumenata, faktiki nosioci socijalne zatite su entiteti, kantoni i opine. Na dravnom nivou ne postoji ni zakonodavstvo koje se odnosi na ovu skupinu, to podrazumijeva da na nivou BiH nije definisan minimum socijalnih prava u BiH i niti je zagarantiran minimum socijalnih davanja za korisnike socijalne zatite, te nisu razvijene ni politika niti strategija za osobe s invaliditetom koja bi definirala prioritete i aktere primjene. Jedna od posljedica ovih komplikovanih institucionalnih rjeenja jeste da nivo socijalne zatite zavisi u potpunosti od ekonomskog bogatstva entiteta, kantona ili opine. Takoe su neujednaeni i opremljenost i kvalitet rada i pruanja usluga centara za socijalni rad na teritoriji BiH, to ima za posljedicu nedovoljno kvalitetnu i teritorijalno razliitu brigu o korisnicima usluga. Ovo podrazumijeva da su korisnici socijalne zatite, dakle i osobe s invaliditetom, diskriminirani prema regijama, to je suprotno meunarodnim standardima i obavezama BiH.

10

5. ZAKLJUAK

Nadam se da sam vam ovim seminarskim radom bar malo uspjela pribliiti neke od kljunih situacija u kojima se svakodnevno nalaze osobe sa posebnim potrebama. Veina dananjih roditelja kriju takvu djecu, ne znaju ni oni sami zbog ega, valjda zbog stida. Mislim da se takvih osoba ne bi trebalo stidjeti, ak naprotiv i oni mogu puno toga uiniti za sebe, kao i za druge ali mi to ne vidimo. Neemo da vidimo. Ocjenjujmo osobe po njihovim sposobnostima i mogunostima, a ne po njihovom invaliditetu. "Najvanije na Olimpijskim igrama nije pobijediti, nego sudjelovati, kao to najvanija stvar u ivotu nije trijumf, nego borba. Nije najvanije nadvladati, nego se dobro boriti."

11

6. LITERATURA

1. Z.uni.; Profesionalnom rehabilitacijom u 21. stoljee 2. Zakon o osobama sa posebni potrebama EU 3. Zakon o osobam sa posebnim potrebama u BiH 4. Ronald D. Davis; Eldon M. Braun.; Dar disleksije, 2001. 5. Thomas Sowell.; Einsteinov sindrom- inteligentna djeca koja kasno progovaraju, 2004. 6. Robin Simons.; Dijete s posebnim potrebama- poticanje intelektualnog i emocionalnog razvoja, 2003. 7. asopis Re vie, decembar 4/07

12

7. PRILOZI

Primjer 1.

Broj centara za osobe sa invaliditetom na podruju BiH*

13

Primjer 2. Pregled osoba s invaliditetom prijavljenih na evidenciju HZZ-a PS Krievci prema razini obrazovanja (stanje na dan 15.11.2007.)

Primjer 3. Pregled osoba s invaliditetom prijavljenih na evidenciju HZZ-a PS Krievci prema dobnim skupinama (stanje na dan 15.11.2007.)

14

Primjer 4. 04.07.2009.

ODRANE 5. SPORTSKE IGRE PARAPLEGIARA I OBOLJELIH OD DJEIJE PARALIZE ZENIKO DOBOJSKOGA KANTONA

5. Sportske igre paraplegiara i oboljelih od djeije paralize (PODP) ZDK su po planu odrane u subotu, 04.07.2009. godine, na terenima atletskog stadiona Kamberovia polje Zenica. Ove sportske igre je ispred Sportskog saveza ZDK pozdravio predsjednik Kolar Bogdan, a sportske igre je otvorio gospodin Hodi Amir iz Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta ZDK. Prisustvom su dali podrku: Belija Elvira (generalni sekretar SPODP FBiH), Babi Munir (Ministarstvo rada i socijalne politike ZDK) i Feti Tufik (SSRI opine Zenica). Pokrovitelj sportskih igara je Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta ZDK kroz konkursom dodijeljena novana sredstva, a sponzor igara na bazi tendera, bio je BH Telecom, direkcija Zenica. Medijski pokrovitelji su bili RTV Zenica i BM radio Zenica, koji su dan-dva prije igara dali kvalitetne medijske najave, te dobre reportae sa igara u svojim programima. Sportske igre su popratili i IC TV Kakanj (dopisnitvo Zenica) i sedminik Naa rije. Uestvovale su sve etiri opinske organizacije PODP iz ZDK: Vare, Zavidovii, Doboj jug i Zenica, koji okupljaju lanstvo iz 7 opina ZDK. Takmienja su sudili atletske sudije i jedan FIDE ahovski sudija. albi na suenja i nepravilnosti tokom takmienja nije bilo. U okviru ovih sportskih igara, takmienja su obavljena u disciplinama: utrke u invalidskim kolicima na 100, 200 i 400 metara, te bacanje kugle, koplja i diska, po klasifikacijama takmiara. Obavljen je i ahovski turnir, koji je imao dvojaku ulogu: turnir za prvenstvo Ze-do kantona i unutardrutveno takmienje zenikog udruenja PODP. Takmiarska atmosfera je bila dobra. Nismo imali povreda takmiara. Imali smo i dobro vrijeme.

15

Primjer 5.

Ne zovi me posebnim Primjer 7. Primjer 6.

Neke od svakodnevnih prepreka osoba sa posebnim potrebama

16

DA LI SAM JA MALOUMAN? Kada se, pre trideset godina, porodici Pineda rodio drugi sin, roditeljima su rekli da je dete teko hendikepirano i da, osim najosnovnijih stvari, nikada nita nee biti u stanju da naui. To isto dete ovih dana sprema odbranu diplomskog ispita na fakultetu za psihopedagogiju Univerziteta u Malagi. panac Pablo Pineda jedini je Evropljanin s Daunovim sindromom koji je dogurao tako daleko - i doveo u sumnju neke naune predrasude o deci s naroitim potrebama Kada mi je bilo est-sedam godina profesor univerziteta Migel Garsija Melero pitao me je: "Zna li da ima Daunov sindrom?" Odgovorio sam potvrdno mada nisam imao pojma ta je to. On je to primetio i poeo da mi objanjava o emu se radi. Kada je zavrio, uplaeno sam mu se obratio: "Profesore, da li sam ja to malouman?" Rekao mi je da nisam. Onda sam ga pitao: "Hou li moi da nastavim da uim?" Rekao je: "Naravno!" im sam stigao kui, majci sam postavio pitanje: "Da li je istina da imam Daunov sindrom?" Tu je bio i moj brat Pedro, student medicine, koji je poeo da mi objanjava genetiku i tako sam poneto shvatio. I postavio sam isto pitanje: "Mogu li da nastavim da uim?" I mama i brat odgovorili su istovremeno: "Razume se, zato da ne?" I bilo mi je lake. Nemam ja nikakav "poseban" Daunov sindrom. Ili ga ima ili ga nema, nije mogue imati ga manje ili vie. Ali, svi mi koji ga imamo, ba kao i oni koji ga nemaju, razliite smo linosti, pa se, valjda, ne ponaamo isto. Nismo sazdani po istom kalupu. Mislim da medicinska literatura nije prema nama pravedna, opisuje nas kao jednu osobu i to mnogo crnje nego to stvarno jesmo. Kada sam poeo da itam sve to je o Daunovom sindromu napisano, pomislio sam da ja nisam takav, da sam, sigurno, poseban sluaj i da su drugi onakvi kako pie u knjigama. Naravno da nisam bio u pravu. Kao to rekoh, ili ga ima ili ga nema! Nisu me hteli u koli I bio sam besan to se mentalne sposobnosti osoba s Daunovim sindromom uvek prikazuju kao gore nego fizike. Objanjavaju kako smo retardirani, finije, s "posebnim potrebama" i, to je najgore, da tome nema leka. Genetika je tako htela. Zato? Ne zna se! U medicinskom udbenicima i studijama meaju mentalno stanje s ludilom kao i nekada davno kada se zaista nije pravila razlika izmeu oveka retardiranog i ludog. Etiketa "mentalno" uvek se povezuje s maloumnou. I danas. Poao sam u gimnaziju, niko u koli nije oekivao deaka s Daunovim sindromom i svet me je gledao pogledom: "ta ovaj trai tu?" I uinili su neto surovo i nezakonito: pokuali su da nagovore profesore da izglasaju da nisam za gimnaziju, da me treba smestiti tamo gde idu deca s Daunovim i ko zna kakvim jo sindromima. To, sreom, nije uspelo. Uvek nie ocene Svoje kolske drugove, jo smo bili deca, osvajao sam planski i polako. Znao sam da moram, da bi me prihvatili, da se ukljuim u njihove prie, da se niim ne izdvajam. Na kraju smo postali drugovo. Na asovima sam bio aktivan, postavljao sam pitanja. Kod kue sam uio to sam vie mogao. Tako sam stekao poverenje profesora da je s mojim mozgo sve u redu. Nekako u to vreme privukao sam panju jer je bilo nezamislivo da neko s Daunovim sindromom pohaa gimnaziju i to uspeno. Od tada se sve pogoralo. Kada smo imali esnaest godina, kolski drugovi poeli su da me gledaju s visine i prestali su da mi se obraaju. Valjda su postali svesniji nae fizike razlike. ivot mi se pretvorio u pakao. Postao sam maloduan, na granici da odustanem i ispiem

se iz gimnazije. Nisam znao kako da tu svoju odluku saoptim roditeljima i zato sam utao. Nisam hteo da zbog mene pate vie nego to je potrebno. Bili su to veoma teki dani. Osoba koja mi se tada najvie nala bila je kolski psiholog. Profesori su, kao na poetku, postali prema meni sumnjiavi, davali su mi nie ocene nego to sam zasluivao. Govorili su da neu nauiti, da ne znaju kako da mi objasne ono to mi nikada nee biti jasno. Na kraju treeg razreda gimnazije sve se, ponovo, vratilo na staro. Mojoj majci, ona o tome pria i danas, najtee je bilo kada sam je, jo davno, pitao da li e moje lice uvek ostati ovakvo ili e se promeniti, pa da bude kao kod mojih drugova. Rekla mi je istinu, roditelji me nikada nisu lagali, da u uvek biti ovakav. I to sam odmah prihvatio. Bio sam mali. Kasnije sam shvatio da sve osobe s Daunovim sindromom imaju uzane oi, kao Mongoli, blaen izraz lica, nizak rast i punako telo. Veoma smo prepoznatljivi! Jednom me je jedna gospoa, ba na nekom predavanju o Daunovom sindromu, pitala imam li nameru da se podvrgnem estetskoj hirukoj operaciji koja bi mi promenila crte lica. Tada sam imao samo etrnaest godina, ali sam ve dovoljno znao i odgovorio sam joj nimalo utivo: "Zar vam se moje lice ne dopada? Za mene je ono ast!" Naravno da mi nikada nije bilo ast, ali tako sam joj u ljutini rekao. Jedna od nevolja osoba s Daunovim sindromom jeste to je drutvo naviklo da ih smatra veitom decom. Velika nepravda Moda neki od nas i nesvesno biraju da nikada ne porastu kako ne bi morali da se suoe sa svetom koji doivljavaju, s punim pravom, kao neprijateljski. Neke na to upuuju sami roditelji. To mi je razumljivo, ali nije moj sluaj. Veoma rano poeo sam da se grozim saaljenja. Izlazio sam u svet da bih dokazao ko sam i za ta sam sposoban. Kada smo sa kolom poli na put u Italiju, imao sam petnaest godina, policija na aerodromu u Madridu uinila mi je veliku nepravdu. Odjednom su pronali da petnaestogodinjak, pogotovo s Daunovim sindromom, ne sme da napusti zemlju bez izriitog roditeljskog odobrenja. Kao da su me profesori kidnapovali i silom poveli sa sobom! Moj profesor je objasnio da te iste veeri treba u Italiji da odrim predavanje, ali mu nisu poverovali i poeli su da se smeju kao ludi: Predavanje? U petnaestoj godini, pa jo s Daunovim sindromom? Kojeta! Profesor je morao da telefonira mojim roditeljima i tek tada su me pustili. Bila je to jedna od prilika kada ovek postaje svestan koliko su predrasude duboko ukorenjene. Moji roditelji mnogo su doprineli ovome to sam uspeo da uradim sa svojim ivotom. Uvek su se prema meni ponaali u skladu s mojim godinama, a ne sa izgledom i Daunovim sindromom. Kod njih ni u emu nisam imao popusta. Smatrali su da treba da postanem samostalan i samodovoljan i tako su me vaspitavali. U poetku, kada sam kao dosta mali nekud iao autobusom, roditelji su se, saznao sam mnogo kasnije, veoma plaili, ali su strah zadravali za sebe i pratili me izdaleka, nikada ih nisam primetio. Onda su i s tim prestali. Bili su hrabri i, za moje dobro, nikada nisu popustili. Za njih sam, ini mi se, bio sasvim obino dete i samo su se bojali kako e drugi da me prihvate. Uvek sam zaljubljen Ja i ene. Oduvek sam gledao devojice i uvek sam zaljubljen. Imao sam mnogo platonskih ljubavi. im vidim lepu devojku, zaljubim se. Voleo sam devojice jo u gimnaziji. Postojala je jedna zaista veoma lepa. Jedne veeri njen deko mi je, u ali ili ne, rekao: "Znai, dopada ti se ova mala..." Bilo mi je uasno i u suzama sam se okrenuo i poao kui. Devojica je pola za mnom govorei: "Pablo, mi smo dobri drugovi, treba to i da ostanemo!" To je bilo neto najgore to je mogla da mi kae. Samo, ona to nije znala. Ja sam bio svestan toga da e mi Daunov sindrom obeleiti ivot, da devojke nikada nee moi da se zaljube u mene. Uprkos tome, bunim se na tu pomisao. Moja devojka e, znam, morati da bude sasvim posebna. Mogao sam uveliko da ivim sam, ali na studijama nisam zaraivao, a skupoa je velika,

pa sam ostao kod roditelja. Proitao sam jedan univerzitetski izvetaj u kome pie da velika veina studenata stanuje kod roditelja zbog trokova ivota. U tome nisam izuzetak. Oseam se kao i svi drugi studenti, bar jo malo dok ne odbranim diplomski rad. Ve sam poeo da radim, i to u drutvenoj slubi optine Malaga. Posveen sam osobama sa invaliditetom. Deca s posebnim potrebama i njihovi roditelji dolaze kod mene na razgovor, da ih uputim ta da rade. Eto, pomaem drugima, takav sam fakultet izabrao.

Pablo Pineda