Likovi u Krležinoj drami „Adam i Eva“:

Čovjek, Adam
Žena, Eva

Kelner u hotelu
Gospodin u crnom*
Gospodin s lulom*
Kelner u krčmi*
General
Gospođa u crnini
Dama
Gospodin sa zagonetkom
Glas majke
Opatica
Trgovački putnik
Glas lađara
Hotelske sluge, grobari, gospoda sa cilindrima i kišobranima, dame u crnini, svećenik, grobari u
podzemlju, putnici u brzovlaku, glasovi serenade

*-jedan glumac igra sva tri lika.

ADAM:

Što on kaže o sebi?

-„Samo, molim te, upamti ovo: ja sam zvijer, koja je sita te tvoje uzvišene, eterične ljubavi.''
-„Ja sam tebe ljubio? Kad sam ja tebe »ljubio«? Ja nikada nisam bio bestidan da uopće izustim tu
glupu i praznu frazu: »ljubiti«. To je opet tvoja fiksna ideja! Nikad ja tebe nisam »ljubio«. To nije
istina! Ja sam bio korektan spram tebe! A ti si se držala posve nedvosmisleno.“
-„Ja sam bio večeras nekorektan! To, međutim, nije moja krivnja! Ja sam nepromišljeno reagirao na
tvoj neljudski ispad! Što se zbilo između nas, ako se uzme mirno i objektivno? Jedan doživljaj koji
sam, pa dobro, neka bude, koji sam dakle isključivo ja skrivio! Dobro je! Ali ja onda nisam imao ni
moralne ni intelektualne ravnoteže! Ja je još niti danas nemam! Ima takvih perioda u životu kada se
gubi ravnoteža! Ali držim da je potrebno da čovjek ima, barem tako dugo dok živi, svoj unutrašnji
stabilitet, bez toga se ne može! A ja danas osjećam jednu jedinu potrebu u sebi, a to je da dodem do
neke — kakve-takve — ravnoteže! Da izađem iz te vječne anarhije i kaosa! Da! Tako je najbolje
rečeno: ne ću anarhije više! Barem u odnosu spram žena, ja ne ću anarhije! Osjećam potrebu nekih
direktnih skladnih odnosa.“
-„Nikada još nisam spavao tako mirno kao što bih spavao noćas da te vidim u onoj ponjavi Crvenoga
krsta! Cinično i okrutno: Lijepo bih se zamotao u topli pled i slušao bih vagon kako pleše preko šina!
Upravo bih osjećao kako sam sa svakim kilometrom slobodniji!“
-„Zakasnio sam na vlak, dva dana sam izostao protupropisno iz ureda, nisam produžio mjenice, boli
me zub, nisam spavao dvije noći, i sada tu moram u nekakvome smrdljivom prenatrpanom kupeu da
odgovaram tko je autor Esmeralde i Quasimoda nekakvom kretenu, i još da ne budem nervozan?
Dozvolite!“
-„Ja sam već dotučen! Ja više ne ću! Ta valjda se nismo srasli! Ja više ne mogu! Ja nemam vremena!
Eto!“
Što drugi kažu o njemu?
GOSPODIN S LULOM:
-„A vi ste, gospodine, prilično nervozni?(...) Ali vi ste nervozni izvan svake mjere, gospodine! To vam
je već trideseta cigareta!“
ŽENA:
-„Ti nisi čovjek! Ti nemaš ni toliko smilovanja koliko bi crnog pod nokat stalo! Ti si zvijer!“
-„Ti si našao drugu! Zato tako govoriš!“
-„Da se nisam smilovala, ti bi se onda bio ubio, tako si bio bijedan! Što sam mogla? Htjela sam, pa...“
-„Ubogi moj! Koliko mora da ste patili! Kako ste nesretni bili s takvim banalnim ženama! A treba da
znate da ima i drugih žena na svijetu!“
-„Mili moj! Koliko ste patili! Kako mi se milite!“

EVA:

Što ona kaže o sebi?

-„Pa dobro je! Ako ti tako hoćeš, onda je dobro! Ja imam još jedan adut! I ja ti kažem, ja ću ga
izigrati!“
-„Ako ti sad odeš, ja ću početi tako vikati da će se ovdje skupiti čitav hotel! Ja ću sebi oči iskopati!
Gdje je, gdje je igla? Ja ću skočiti kroz prozor, molim te, ne idi sada, oh, kako je to grozno! Okrutno!
Bezobzirno!“ Bacila se na divan. Jeca.
-„Eto! Ne molim te više ništa! Bit ću tiha, ne ću ni pisnuti, samo ostani još ovu noć! Nemoj me pustiti
samu kod te mrtvačke svijeće! Tu je grozno kao u mrtvačnici! Tu ću ja poludjeti!“
-„To je grozno i ja ću poludjeti kad ti odeš! Molim te! Samo do sutra ostani! Sutra ide brzi voz u
sedam! Imaš vremena! Eto! Ja ću leći tamo na otomanu i bit ću kao gluhonijema! Sasvim
gluhonijema, kao mrtva! Samo ostani! Ništa te ne ću pitati, niti moliti, ništa! Ništa, ništa! Ni scene, ni
riječi, ništa! Ujutro ćemo se rastati kao ljudi! Pa dobro! Ako si tako odlučio da ideš, a ti idi! Ali samo
sada ne! Molim te! Sada nikako ne!“
-„Ali kad se ja tako silno patim! Meni nije stalo ni do kakve ravnoteže! Mene sve to boli kao otvorena
rana!“
-„Ja sam već i sama umorna i dosta mi je svega! Prenapeto je sve to! Meni se sve vrti! Kao da sam
pijana, sve mi se vrti.“

Što drugi kažu o njoj?

ČOVJEK:
-„Uvijek i uvijek samo te tvoje karte i taj tvoj hipotetični adut! Šta je to tvoje neozbiljno dječje
naricanje, taj tvoj adut? Što mi se toliko groziš tim svojim adutom?“
-„Ti visiš nada mnom kao giljotina! Ja sam mislio da si ti čovjek koji nešto hoće! Ali da! Vraga! Ti si
luđakinja! Ti si najobičnija žena!
-„Oh, ti, draga moja najljubeznija samaritanko! Čudne ste vi sentimentalne samaritanke! Sve se to
kod vas događa iz samilosti i uvijek vam netko izgleda kao da su ga izvukli iz vode!“
-„»Htjela si«, pa onda »nisi htjela«, pa si onda opet »htjela«! Mizerijo! Ništa »nisi htjela«! Nikada
ništa »nisi htjela«! Ti uopće ne znaš »htjeti«! »Htjela si!« Sve si samo zaplela i zamutila!“
-„Ti nisi normalna!“
-„Ti si čovjek? Ti imaš smionosti da za sebe tvrdiš da si čovjek! Ti ćeš se Izgraditi do druga i prijatelja?
Ti? Ti si guska, a ne čovjek! Jesi li me razumjela? Guska!“
-„Da imaš samo mrvu karaktera, ti bi se sada morala baciti dolje! To bi ti bila dužnost!“
-„Mrzim te! Gadiš mi se! Prokleti čas kad sam te ugledao! Životinjo ti ograničena! Ti ćeš se meni
groziti svojim kartama? Ti nemaš nikakvog aduta! Tvoja je igra izgubljena! Sve su tvoje karte izigrane!
Tako se ne da dobiti ništa! Čuješ li? Apsolutno ništa! Gradacija bijesa: To je ipak skandal! Trebalo bi te
pograbiti i izbiti do krvi. To je jedini argumenat! Ispljuskati te do krvi.“
--„Kako ste mi simpatični! Tako nekako osjećam kao da ste mi blizi! Ja ne znam! Meni se čini kao da
me doista razumijete! I tako mi se čini kao da sam vas negdje davno, davno poznao! Da ste bili dio
mene... Doista! Kad vas držim za ruku, osjećam da je istina što govorite! Istina je da ima sreće i
harmonije i duše. To nisu fraze, toga ima! Čovjek može da se obnovi, da izađe van!“