ŠOLA ZA RISANJE IN SLIKANJE

Boris PECIGOŠ

EKSPRESIVNOST LINIJE U SLIKARSTVU

Diplomski rad

Ljubljana, 2014.
 ŠOLA ZA RISANJE IN SLIKANJE
ARTHOUSE – COLLEGE OF VISUAL ARTS

Boris PECIGOŠ

EKSPRESIVNOST LINIJE U SLIKARSTVU

Diplomski rad

Mentor: doc. Mladen JERNEJEC, mr. art

Ljubljana, 17. svibnja 2014.

IZJAVA O AUTORSTVU DIPLOMSKOG RADA

Potpisan Boris Pecigoš sam autor diplomskog rada pod nazivom

EKSPRES IVNOST LINIJE U SLIKARSTVU, kojeg sam napisao pod
mentorstvom doc. Mladena Jernejca, mr. art.

Svojim potpisom garantiram:

- da je priloženi diplomski rad isključivo rezultat mog vlastitog rada,
- da su sva mojim imenom potpisana ili označena likovno -umjetnička
djela u ovom radu isključivo rezultat mog vlastitog rada,
- da su radovi i mišljenja drugih autora, koje koristim u priloženom
radu navedena, odnosno citirana sukladno pravilima Šole za risanje
in slikanje,
- da sam svjestan da je plagijatorstvo (predstavljanje tuđih radova ,
odnosno misli, kao da su moje vlastite) po važećem Zakonu o
autorskim i srodnim pravima kažnjivo djelo i da sam za takav
prekršaj u skladu s aktima Šole za risanje in slikanje kažnjen
poništavanjem diplome, oduzimanjem titule, isključivanjem iz popisa
studenata i s kaznenom prijavom.

Potpisan dop uštam Šoli za risanje in slikanje da ovaj diplomski rad u

cjelini ili djelomično neograničeno koristi u studijske ili promocijske
namjene, javno objavljuje na internetu ili bilo kojem drugom mediju.

Boris Pecigoš
SADRŽAJ

Sažetak ............................................................................................................................... 1
1. Uvod................................................................................................................................... 2
2. Razvoj apstraktnog slikarstva ............................................................................................ 4
3. Apstraktni ekspresionizam ............................................................................................... 11
3.1. Akcijsko slikarstvo ................................................................................................... 16
3.2. Skupina Gutai ........................................................................................................... 18
3.3. Slikarstvo obojenog polja ......................................................................................... 20
3.4. Informel .................................................................................................................... 22
4. Monokromno slikarstvo ................................................................................................... 24
4.1. Minimalizam ............................................................................................................. 28
4.2. Simbolika boja – bijela i crna ................................................................................... 29
5. Ekspresivnost linije u modernom slikarstvu .................................................................... 31
6. Razvoj monokromatskog izraza i ekspresije putem linije u vlastitim radovima ............. 43
6.1. Slike za diplomski rad............................................................................................... 53
7. Zaključak ......................................................................................................................... 61
8. Izvori ................................................................................................................................ 63
8.1. Popis literature .......................................................................................................... 63
8.2. Nastavni materijali i usmeni izvori ........................................................................... 64
8.3. Internetski izvori ....................................................................................................... 65
8.4. Popis slikovnog gradiva ............................................................................................ 66
8.5. Popis slikovnog gradiva – vlastita djela ................................................................... 68
Sažetak

U svojoj diplomskoj radnji istraživao sam razvoj europskog i američkog

apstraktnog slikarstva u različitim stilovima moderne umjetnosti u periodu
20. stoljeća, te sam se pobliže upoznao s radom umjetnika, čiji je apstraktni
izraz bio blizak mom pr aktičnom dijelu radnje. Kroz razvoj lirske i
organičke, te geometrijske apstrakci je, apstraktnog ekspresionizma ,
monokromizma i minimalizma, uočio sam tendenciju apstraktne umjetnosti
k redukciji sadržaja, boje i oblika na slici, napuštanje pojavne realnos ti i
pretvaranje likovnih elemenata u čistu ekspresiju umjetnikovih unutarnjih
osjećanja, energije i ritmova. Posebno me zanimalo korištenje linije u
svrhu takve ekspresije. To je pristup koji koristim i u svom slikarstvu, gdje
sam želio istražiti ekspresi vnu moć linije na monokromnoj slici, posebno u
radu s ne-bojama, crnom i bijelom .

Ključne riječi: apstraktna umjetnost, apstraktni ekspresionizam, slikarstvo

akcije, slikarstvo obojenog polja, informel, monokrom no slikarstvo ,
suprematizam, minimalizam, simbolizam bijele i crne boje, ekspresivnost
linije.

Summary

In m y graduate thesis I have explored the development of European and

American abstract painting in different st yles of the 20 t h century modern
art. I have got more closel y acquainted with the w ork of those artists whose
abstract expression is close to the practical part of m y thesis. Through the
development of l yrical, organic and geometric abstract painting, abstract
expressionism, minimalism and monochromatic painting, I have observed a
tendency of abstract painting , and art in general , towards reduction of
content, color and form , and towards leaving the manifested realit y and the
transformation of visual elements into a pure expression of artist's internal
feelings, energy and rhythms. I have also been particularl y interested in the
use of line for such an expression. This is the approach that I commonl y
use in m y paintings, where I tend to explore the expressive power of line in
the monochromatic painting, especiall y when I am using the so -called
"non-colors", black and white.

Key words: abstract art, abstract expressionism, action painting, color

field painting, informel, monochrome painting, suprematism, minimalism,
s ymbolism of white and black color, expressiveness of line.

1
1. Uvod

Moj medij je od početka bila boja jer sam kroz boju mogao izraziti svoje
emocije, stanja duha i ideje, te sam bio uvjeren da je boja glavni posrednik
mog stvaralaštva. No kroz retrospektivu dosadašnjeg opusa zapravo sam
zamijetio da moji radovi dominantno sadrže jedan drugi element – pokret
izražen u linijama, koje su nastale energičnim struganji ma špahtlice po
slikarskoj površini. Dok sam razgledavao svoje radove, shvatio sam da je
element koji se proteže skroz do najranijih slika – stvaranje tih linija,
krivulja, braz di, i to većinom reljefno (impasto) u apstraktnoj maniri.

Tako sam shvatio i da većinu svojih slika napravim vrlo brzo, u jednom
snažnom izljevu kreativne energije, nakon što se ideja za sliku neko
vrijeme akumulirala u meni . Kada bi sazrela, u kratkom da hu je bila
izbačena van. Pri tom sam u duhu apstraktnog slikarstva posve zanemarivao
vanjsku predmetnu realnost, te sam se fokusirao samo na svoj unutarnji
osjećaj, stanje duha, čistu ideju prožetu mojim osobnim ekspresijama,
ritmovima i energijama. Moje s like su tako postajale odraz mog unutarnjeg
svijeta.

Postepeno sam u svom slikarstvu spontano odlučio reducirati neke likovne

elemente, da bih otišao korak dalje u pročišćavanju svojih ideja i u svom
fokusiranju na sam u energetsku bit slikarstva. Do sad sam koristio likovni
element linije zajedno s bojom, uglavnom dvije, tri ili četiri boje u
kombinaciji, no odlučio sam napraviti eksperiment gdje sam otišao u
monokromizam, i to monokromizam bijele i crne boje, koje su po definiciji
zapravo ne-boje. To znači da sam na slikama htio naglasiti čistu liniju i
reljefnost, a ukloniti boju, te istražiti ekspresivnost linije i reljefa .

U teorijskom dijelu svoje radnje stoga sam se odlučio posvetiti istraživanju

europskog i američkog apstraktnog slikarstva i njegovi h podvrsta,
vremenskog okvira u kojemu je ono nastajalo, te povijesno -socijalnih
okolnosti koje su utjecal e na stvaranje umjetnika koji su postepenom

2
redukcijom sadržaja na svojim slikama išli prema ne-predmetnoj
umjetnosti.

Fokusirao sam se i na akcijsko slikarstvo, gdje slikarski čin postaje

svojevrsna ekspresivna drama i performans, te u konačnici sam taj čin
slikanja biva jednako važan kao i djelo koje će njime nastati. Zato sam se
posvetio i istraživanju slikarstva Jacksona Pollocka i njegovih
suvremenika, prouočavajući dvije različite tendencije američkog
apstraktnog ekspresionizma, a to su akcijsko slikarstvo i slikarstvo
obojenog polja, koje je više težilo kromatskom minimalizmu, kakvom u
svome diplomskom radu težim i sam.

Kroz postepenu redukciju likovnih elemenata, literarnih sadržaja i pojavne

realnosti na slici, odlučio sam u svom radu povezati kromatsku čistoću
bijele i crne boje s ekspresivnim izrazom linije, koja je postala provodnik
moje energije u pročišćenom duhu zena, gdje redukcija vanjs kih sadržaja
postepeno dovodi do sve snažnijeg fokusa na samu bi t unutarnjeg duhovnog
iskustva.

Krajnji cilj mojih istraživanja, kako teorijskih, tako i praktičnih, postao je

pokret u imaginarnom, bespredmetnom, monokromnom prostoru, gdje se
energija ujedinjuje s idejom i akcijom, a linija postaje energetski krvotok
slike, njezino osnovno tkanje i rukopis, koji, poput nekog apstraktnog
slikarskog krokija 1, u kratkom vremenskom roku zabilježava bit
proživljenih zbivanja u mom unutarnjem svijetu.

1
Kro ki ( f r a nc. c ro q u i s ) – b r za s ki ca, o b ič no n ap r av lj e na p o ži vo m mo d el u.

3
2. Razvoj apstraktnog slikarstva

Apstraktna umjetnost je nastala u desetljeću između 1909. i 1919. godine i

bila je prema mišljenju Milana Butine 2 pokušaj umjetnika da stvore idealno
uravnotežen svijet u kaosu kapitalističkih društvenih i ekonomskih odnosa,
koji su se u svom negativnom smislu najviše odrazili u tragičnom pe riodu
Prvog svjetskog rata. Stvarajući apstraktne slike iz čistih likovnih
elemenata, gdje su oblici živjeli svoje vlastito življenje u sređenoj i
smislenoj realnosti koja se nije oslanjala na va njski svijet, umjetnici su
tako simbolički negirali stvarnost tadašnjih društvenih odnosa u
industrijskom društvu, koji su razvrednotili čovjekovo življenj e i njegovu
potrebu za smislom.

Avangardni umjetnici tog vremena postepeno su se udaljavali od

predmetnih motiva, fokusirajući se samo na čiste likovne vrijednosti
(liniju, boju, obris, kompoziciju), a kao produkt toga su nastajale slike koje
su bile pokazatelj unutarnjeg stanja njihovog duha, emocija i misli, koje se
nisu oslanjale na realnost opipljivo g svijeta. Oslobađanjem od primarnih
motiva koje materijalna realnost nudi njihovom oku, oni su se istovremeno
željeli približiti dubljoj biti same prirode, koja stvara neobične, krivudave
oblike, posebno u organskim tvarima koje se posmatraju pod mikrosko pom,
ili pravilne, geometrijske oblike, kakvi postoje npr. u mineralnom svijetu.
Tako se su razvile i dvije glavne struje apstraktnog slikarstva: organička
apstrakcija i geometrijska apstrakcija . Također su i muzičke kompozicije
poslužile kao inspiracija n ekim slikarima za njihova djela, kao što je to bio
slučaj sa slikarom Vasilijem Kandinskim, koji je ujedno naslikao i prvu
apstraktnu sliku 1910. godine.

2
Mil a n B ut i na, O sl ika r s tvu , Li ko vn o t eo ret ičn i s p is i, Deb o ra , Lj ub lj a na, 1 9 9 7 ., s tr.
181.

4
 Va si lij K a nd i n s ki , Ko za ci , 1 9 1 0 . -1 1 .
ulj e n a p l at n u, 9 5 x 1 3 0 c m
T ate Ga ll er y , Lo nd o n

Vasilij Kandinski rođen je 4. prosinca 1866. u Moskvi. Isprva je

namjeravao biti muzičar, slično kao i Paul Klee, njegov prijatelj i kolega
blizak grupi Der Blaue Reiter. 3 Nakon što je diplomirao pravo na
moskovskom univerzitetu, Kandinski se u svojoj 29. godini (1895.) prvi put
sreće s radom francuskih impresionista, napušta pravnu karijeru i odlazi u
München studirati slikarstvo, gdje je 1900. i diplomirao na Kraljevskoj
akademiji.

Kandinski je bio i teoretičar umjetnosti . U svom članku koji je objavl jen

1913. u časopisu Der Sturm , Kandinski piše: "Umjetničko djelo sastoji se
iz dva elementa, unutrašnjeg i vanjskog. Unutrašnji je emocija u duši

3
De r B la u e R ei te r ( nj e m. P la vi j ah a č) j e nj e m ač ka e k sp r es io ni s tič k a gr up a u mj et n i ka,
ko j u s u 1 9 1 1 . u M ü nc he n u o s n o v al i Va si lij Ka nd i n s k i i Fr a nz Mar c. U mj e t ni ci s u
d ij eli li z aj ed n ič k i i nt er es za p r i mi ti v n u u mj et n o st, kao i za s u vr e me n e p o kre te p o p ut
fo v iz ma i k ub iz ma , te s u i st ica nj e m sa mo s tal n o st i b o j a i o b li k a tež il i ap str a kc ij i. P o
izb ij a nj u P r vo g s vj et s k o g r a ta, gr up a j e p re st ala s d j elo va nj e m. Gr u p i s u p r ip ad a li
Va si lij Ka nd i n s k i, Fr a n z M ar c, Gab r ie le M ü nt e r, Ale xej vo n J a wl e n s k y , Au g u st M ac ke,
P au l K lee, i d r .

5
umjetnika: ova emocija ima sposobnost izaz vati slične emocije u
posmatraču. Na dušu, bu dući da je vezana za tijelo, utje če se posredstvom
čula – onog što osjećamo. Emocije se uzbude i uznemire onim što se čulima
primi. Tako je to što se primi čulima most, to jest fizička veza između
nematerijalnog (a to je umjetnikova emocija) i materijalnog, a to je ono što
rezultira u umjetničkom djelu. I opet, ono što je primljeno čulima jeste
most od materijalnog (umjetnik i njegovo djelo) k nematerijalnom (emocija
u duši posmatrača). " 4

Na osnovi takve definicije umjetničkog djela, Kandinski nastavlja

dokazivati da oblik i boja sadrže e lemente jezika dovoljnog da izrazi
emociju i utječe na dušu, baš kao što to čini i muzički zvuk. Kao u nekoj
modernoj jazz kompoziciji, na njegovim slikama instinktivna kretnja stvara
lirično-apstraktne motive u snažnim, ali profinjenim kontrastima hladnih i
žarkih boja. Ta lirska apstrakcija predstavlja suprotnost geometrijskoj
apstrakciji Pieta Mondriana i Kazimira Maljeviča, dvojice umjetnika koji
su značajni za apstraktno slikarstvo zbog krajnje redukcije motiva na
svojim djelima.

Kazimir Maljevič bio je tvorac umjetničkog avangardnog pokreta

suprematizma, koji se razvijao u Rusiji od 1913. do tridesetih godina 20.
stoljeća. Taj pravac je jako utjecao na De Stijl 5 i Bauhaus 6.

Suprematizam je bio pravac u sklopu kojega se Kazimir Maljevič zalagao

za prevlast (supremaciju) čistog osjećanja u umjetnosti, gdje je predmet
sam po sebi posve beznačajan, a cilj slikarske kompozicije je dosezanje
savršenog sklada oblika i boje u tom iskustvu bespredmetnosti, gdje su svi
4
Herb er t Rid , I sto r ija mo d e rn o g sl ika r st va o d S eza n a d o Pika sa , Iz d av ač ki z a vo d
" J ugo sl a vij a " , B eo gr ad , 1 9 6 3 ., s tr. 1 7 1 .
5
De S ti jl j e i me p o kr eta i ča so p i sa o s no v a n o g 1 9 1 7 . u Ni zo ze ms k o j , a nj e go vi
naj z na čaj nij i p r ed s ta v n ici b il i s u nizo ze ms k i sl i kar i T heo v a n Do esb ur g i P ie t
Mo nd r ia n , ko j i s u tež il i ap s tr a kc ij i, te s u k o ri st i li sa mo o s no v ne b o j e i fo r me. P ra va c se
rasp ao 1 9 3 1 . go d i ne, n a ko n s mr ti T hea v a n Do e sb ur ga.
6
Ba u h a u s j e b i la š ko l a za ar h ite k t ur u i p ri mij e nj e n u u mj et no s t u Nj e ma č ko j (1 9 1 9 . -
1 9 3 3 .) , gd j e na s taj u p o k u šaj i o st va re nj a s i nt ez e u mj e t no s ti i o b l i ko v anj a up o rab n i h
p red met a – d izaj n. Os n o vao j u j e ar hi te k t W a lt er Gro p i u s 1 9 1 9 . go d i n e u W e i mar u, te
se p r es el il a u D e ss a u i t a mo j e tr aj ala d o 1 9 3 3 . go d i ne .

6
motivi reducirani na najjednostavnije geo metrijske oblike kvadrata, kruga,
trokuta i križa. Ta posvemašnja redukcija oblika, boje i kompozicije
najradikalnije je izražena u Maljevičevoj slici "Crni kvadrat na bijeloj
površini", koji predstavlja materijalizaciju čiste ideje, nekakvu inicijalnu
točku u novoj umjetnosti, unutar koje se jednom zauvijek želi okončati s
umjetničkim imitiranjem pojavne realnosti.

Kaz i mir Ma lj e vič , Crn i kva d ra t n a b ij elo j p o v r š in i , 1 9 1 5 .

ulj e n a p l at n u, 5 3 ,5 x 5 3 ,5 c m
Dr ža v n i Er mi t až mu z ej , Sa n k t P ete rb ur g

U početku suprematizam koristi osnovne geometrijske forme , kasnije se

proširuje slobodnijim elementima, a oko 1918. vraća se asketskoj redukciji
ranijeg razdoblja i tada nastaje još jedan značajan Maljevi čev rad, "Bijeli
kvadrat na bijeloj površini ".

7
 Kaz i mir Ma lj e v ič , B ije li kva d ra t n a b ij elo j p o v r šin i , 1 9 1 8 .
ulj e n a p l at n u, 7 9 ,4 x 7 9 ,4 c m
Mu s e u m o f Mo d er n Art, Ne w Yo r k

Tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća artikulirali su se svi bitniji pravci

apstraktne umjetnosti, koji će se razvijati do sredine 1940 -tih. Ruski slikar
i kipar Vladimir Tatlin osniva konstruktivizam . Konstruktivisti su bili
oduševljeni pristalice Oktobarske revolucije, jer su mislili da novo društvo
traži i nove umjetničke forme, kao što su to mislili i ruski revolucionari
toga doba.

8
Nizozemci Piet Mondrian i Theo van Doesburg osnivaju neoplasticizam
(De Stijl), a umjetnosti Kandinskog pridružuje se i Paul Klee, njemačko-
švicarski slikar, koji je razvio svoj osebujni likovni jezik, protkan
specifičnim nadrealno -apstraktnim crtežom, koji nas povremeno asocira na
dječji crtež.

U mnogim svojim djelima Klee je težio za postizanjem iskrenih, spontanih i

obrazovanjem neuvjetovanih osjećanja, pa je svoja nastojanja opisao
riječima: "Htio bih da budem kao novorođen, da ne znam apsolutno ništa o
Europi, da ignoriram činjenice i mode, da budem skoro primitivan. " 7

P au l K lee, O to k Du l ca m a ra , 1 9 3 8 .
ulj e n a no vi n s ko m p ap ir u p o st a vlj e no m n a j u te n o p lat no , 8 0 x 1 7 5 c m
Ze ntr u m P a u l Kle e , B er n

Nakon Drugog svjetskog rata apstraktno slikarstvo se simultano razvija i u

Europi i u SAD-u, gdje se javlja posebna struja – apstraktni ekspresionizam
slikara Jacksona Pollocka i njegovih suvremenika.

7
Herb er t Rid , I sto ri ja m o d ern o g s lika r st va o d S eza n a d o Pi ka sa , Izd a v a čk i z a vo d
" J ugo sl a vij a " , B eo gr ad , 1 9 6 3 ., s tr. 1 7 8 .

9
P iet Mo nd ri a n, Ho r izo n t a ln o d r vo , 1 9 1 1 .
ulj e n a p l a t n u, 7 5 x 1 1 1 c m

P au l K lee, S m rt i va t ra , 1 9 4 0 .
ulj e n a j u te no m p la t n u , 4 4 x 4 6 c m
Ze ntr u m P a u l Kle e , B er n

10
3. Apstraktni ekspresionizam

Drugi svjetski rat predstavlja značajnu prelomnicu u razvoju moderne

umjetnosti, prije svega zato jer je već u tridesetim godinama 20. stoljeća
zbog uspona nacizma došlo do masovne emigracije europskih intelektualaca
u SAD. Iz tog razloga značajni umjetnički tren dovi sve više sele iz
europskih gradova u metropole SAD -a, prije svega u New York, gdje je
odmah po završetku rata duh avangarde obuzeo sva umjetnička područja.

Apstraktni ekspresionizam je slikarski pravac koji se razvio u New Yorku

sredinom četrdesetih godina 20. stoljeća. Pojam je 1946. prvi put
upotrijebio američki umjetnički kritičar Robert Koatis, a pokret još
nazivaju i slikarstvom akcije (action painting) i newyorška škola, te je to
ujedno i prvi umjetnički pravac koji je nastao na američkom tlu. Osnovna
karakteristika apstraktnog ekspresioniz ma sastoji se u izražavanju emocija
putem bespredmetnih i proizvoljnih oblika, linija, boja i tekstura, koje se
nanose na platna velikih dimenzija u slobodnom (gestualnom) pokretu četke
i kista, a ponekad se efekti na slici izazivaju i slobodnim špricanjem i
izljevanjem boje na platno, te nanošenjem gustih namaza uz pomoć špahtle,
s kojom se može i odstranjivati boja s platna, te se tako tvore zanimljivi
reljefi. Kao i u klasičnom predratnom njemačkom ekspresionizmu, često se
koriste žarke i primarne boje k oje se suprotstavljaju u moćnim kontrastima,
no apstraktna inačica ekspresionizma potpuno otpušta potrebu za
definiranjem bilo kakvih pojavnih oblika.

Pokret i ritam linija, boja i struktura u prividno nekontroliranim izljevima

energije tako odražavaju un utrašnji svijet umjetnika, njegove emocije i
raspoloženja, borbe i traženja, gdje se iz prvobitnog energetskog kaosa u
serijama slika postepeno stvara jedna nova dinamič na realnost. Apstraktni
ekspresionizam održao se na umjetničkoj sceni sve do pojave Pop arta
šezdesetih godina 20. stoljeća, a njegovi glavni predstavnici bili su Arshile
Gorky, Mark Rothko , Hans Hofmann , Jackson Pollock, Willem de Kooning,
Franz Kline, Barnett Newman, Lee Krasner, James Brooks, i dr.

11
 J ack so n P o llo c k , Th e S h e - Wo lf, 1 9 4 3 .
ulj e, g va š i p a ste l na p la tn u , 1 0 6 x 1 7 0 c m
Mu s e u m o f Mo d er n Art, Ne w Yo r k

J ack so n P o llo c k , Kl ju č , 1 9 4 6 .
ulj e n a p l at n u , 1 5 0 x 2 0 8 c m
T he Ar t I n st it u te o f C h i ca go , C hi ca go

12
Američki slikar Jackson Pollock , jedan od glavnih predstavnika
apstraktnog ekspr esionizma, rođen je 28. siječnja 1912. u W yomingu, SAD.
Godine 1930. završio je srednju školu primijenjenih umjetnosti ( "Manual
Arts High School "), nakon čega s bratom seli u New York, gdje obojica
studiraju na umjetničkoj akademiji "Art Students League of New York".

Nakon 1935. Pollocka su najviše inspirirali europski nadrealisti, Pica sso i

Miro, španjolsko -katalonski slikar, kipar i keramičar koji je stvarao
apstraktno-nadrealistična djel a, prepuna lirske fantazije.

J o an Miro , S l ika , 1 9 5 3 .
ulj e n a p l at n u, 1 9 5 x 3 7 8 c m
So lo mo n R . G u g g e n hei m M u se u m, Ne w Yo r k

1938. Pollock napušta studij, a 1942. upoznaje Peggy Guggenheim, te s

njom potpisuje petogodišnji ugovor i narudžbu za veliku sliku za njezinu
kuću u New Yorku. 1945. ženi se s Leonorom Krasner (Lee Krasner),
židovkom ruskog porijekla, koja je od početka vjerovala u njegovu
umjetnost i podupirala ga, te je i sama bila slikarica.

Potom oboje sele u zaselak Springs na krajnjem rubu Long Islanda, gdje su
uz pomoć posuđenih sredstava Peggy Guggenheim uredili drvenu kuću i
slikarski atelje.

13
Pollock se 1936. upoznao s upotrebom tekućih boja posredstvom meksičkog
muralista Siqueiros a, te u Springsu počinje slikati na platnima koja su bila
položena na tlo, na način da je po njima kapljao tekuće boje, a tu tehniku
su kasnije nazvali "drip technique " – tehnika kapljanja.

U tu svrhu počeo je upotrebljavati nove umjetne boje na bazi smole

izrađene za industrijske potrebe, koje su između ostalog služile i za bojanje
automobila špricanjem, te su ujedno bile i jeftinije od uljanih boja. U
slikanju je koristio tvrde kistove, špahtle i povremeno injekcijske špric e, a
njegova tehnika ul ijevanja, kapljanja i špricanja boje doprin ijela je razvoju
novog pojma – akcijsko slikarstvo (action painting).

Do kasnih četrdesetih godina 20. stoljeća, Pollock je počeo naglašavati

automatizam i spontanost slikarskog procesa, t e je ujedno i raskrstio s
europskom tradicijom štafelajnog slikarstva, stvarajući svoje slike na
platnima položenim a na tlo, oko kojih je mogao hodati i nanositi boju na
sliku sa svih strana. Umjesto tradicionalnih alata štafelaja, palete i kista
sve je više koristio špahtle, lopatice, noževe, tekuće industrijske boje za
kapljanje i špricanje, kao i guste namaze smjese od pijeska u kojoj su bili
komadići polomljenog stakla ili razni drugi dodani materij ali.

Procesi slikanja takvih slika su u velikoj mjeri podsjećali na rituale

američkih Indijanaca i starosjedilaca, s čijom kulturom se Pollock upoznao
još u ranoj mladosti tijekom svog odrastanja, što još dodatno naglašava
općeniti interes američkih ekspresionista za primitivnu umjetnost, a
također i za Jungo vu psihoanalizu, koju je i Pollock proučavao između
1937. i 1942., i kroz to je utvrdio svoje uvjerenje o povezanosti
stvaralačkog procesa s nesvjesnim procesima psihe.

Njegove najpoznatije slike u tom "kapljajućem " stilu nastale su između

1947. i 1950. godine, nakon čega na vrhuncu svoje slave Pollock napušta
taj način rada i na pojedinim slikama odlazi u tamnu monokromiju.

14
S vremenom je otišao i u redukcionizam kad su u pitanju nazivi njegovih
djela, želeći da gledatelji prestanu u njima tražiti elemente pojavne prirode,
pa je nastale slike počeo označavati samo brojevima, jer su brojevi bili
neutralni i prisiljavali su promatrača da gleda čistu sliku zbog toga što ona
jest, a ne zbog unaprijed stvorenih ideja o njoj.

Iako je kao slikar još za života stekao veliku slavu, dosegnuo brojne
umjetničke uspjehe i priznanja, čitavog života vodio je borbu s
alkoholizmom, te je doživio preranu smrt u svojoj 45. godini, stradavajući
u automobilskoj nesr eći nedaleko od svog doma . Njegova žena Lee Krasner
nakon njegove smrti preuzela je brigu o nj egovoj umjetničkoj ostavštini.

Lee Kra s ner, Bi je li kva d ra t i , 1 9 4 8 .

ulj e n a p l at n u, 6 1 x 7 6 c m
W hi t ne y M u se u m o f Am eric a n Ar t, Ne w Yo r k

15
3.1. Akcijsko slikarstvo

Akcijsko slikarstvo kao novi umjetnički pristup prvi put je spomenuo

likovni kritičar Harold Rosenberg 1951. godine i taj pojam je tako postao
zamjena za apstraktni ekspresionizam, koji je označavao newyoršku školu.
Nakon otkrića Pollockovog načina slik anja, i mnogi drugi slikari počeli su
na platno gledati na jedan novi način: ono više nije bilo samo nositelj slike,
već svojevrsna "arena", prizorište nekog dinamičkog događanja, u kojem se
od umjetnika u stvaralačkom procesu očekivala spontana instinktiv nost
udružena s akcijskim procesom, snagom i brzinom slikanja, te često puta i
fizičkim, ali i emocionalnim naporom, nastalim uslijed silovitog
savladavanja materijalnih dato sti slikarskih oruđa i podloge.

W ill e m d e Ko o n i n g, B ez n a zi va , 1 9 4 8 . -9 .
ulj e i e maj l na p ap ir u , 9 2 x 1 2 4 c m
T he W i ll e m d e Ko o ni n g Fo u nd a tio n , Ne w Yo r k

16
Još jedan značajan predstavnik apstraktnog ekspresionizma bio je
nizozemsko-američki umjetnik Willem de Kooning (1904.-1997.). Polazeći
od ekspresivnih i figurativnih slika, od 1940 -ih i posebno pod utjecajem
Arshila Gorkog i Jacksona Pollock a počinje razvijati apstraktni stil
biomorfnih 8 struktura. Od 1951. vratio se ekspresivno -figurativnom stilu,
slikajući portrete žena, dok njegovo kasnije slikarstvo karakterizira mirnija
kompozicija, svijetliji kolorit i ponovni povratak lirskoj apstrakciji.

Franz Kline, američki slikar njemačkog porijekla (1910. -1962.) bio je

prijatelj Willema de Kooninga, te pod njegovim utjecajem napušta
figuraciju i počinje razvijati apstraktni pristup. Zbog svog spontanog i
intenzivnog slikarskog rukopisa uvršten je u predstavnike akcijskog
slikarstva. Do 1949. stvarao je prvenstveno monokromne, crno -bijele slike,
na kojima je vidljiv utjecaj istočnjačke kulture, prije svega japanske
kaligrafije.

Fr a nz K li n e , S l ika b ro j 2 , 1 9 5 4 .
ulj e n a p l at n u, 2 0 4 x 2 7 2 c m
Mu s e u m o f Mo d er n Art , Ne w Yo r k

8
b io mo r f no – o no ko j e o p o na ša b io lo š k e o b l i ke i st r u kt ure  b io mo r fn a ap s tra kc ij a .

17
3.2. Skupina Gutai

Zanimljiva inačica apstraktnog ekspresionizma pojavila se u Japanu ranih

50-ih godina kroz djelovanje avangardne grupe Gutai, osnovane u Osaki,
kojoj su pripadali umjetnici Kazuo Shiraga, Akira Kanayama, S hozo
Shimamoto, Sadamasa Motonaga, Shuso Mukai, i dr.

Pod utjecajem izložbe Pollockovih djela, koja su u Japanu prvi put izložena
1951. god., umjetnici te grupe razvili su svoj vlastiti oblik akcijskog
slikanja, pa je tako Shozo Shimamoto slikao na način da je divlje i silovito
bacao staklenke boje na površinu platna koje je ležalo na podu, a Kazuo
Shiraga je svoje slike stvarao stopalima umočenim u boju, gazeći po platnu
također položenom na podu.

I oni su koristili slikarske podloge velikih dimenzija, a akcijski događaj u

procesu nastanka njihovih djela bio je jednako važan kao i samo djelo, te
su ga dokumentirali na fotografijama.

Kaz uo S h ira ga s t vara s v o j e sl i ke

18
 Kaz uo S h ir a ga, H ika (d e talj ), 1 9 9 9 . , ulj e n a p l at n u, 1 8 5 x 2 6 2 c m

S ho zo S hi ma mo t o , Ra d , 1 9 5 5 . , H yo go P re fec t ura l M u se u m o f Ar t , T o k yo

19
3.3. Slikarstvo obojenog polja

Za razliku od američkih ekspresionista posvećenih gestualnom akcijskom

slikarstvu, neki umjetnici tog vremena kao Mark Rothko, Barnett Newman i
Clyfford Still istraživali su plohe u kombinacijama boja, težeći
minimalizmu, te su bili prozvani "slikarima obojenog polja ".

Tako Mark Rothko (1903.-1970.) u svom slikarstvu biva nadahnut

europskom modernističkom ne -predmetnom apstrakcijom (Kazimir
Maljevič, Piet Mondrian), kao i mističnim uplivima iz djela Vasilija
Kandinskog, te istražuje primarne slikarske forme, boju, površinu,
proporcije i tonsku ljestvicu.

Mar k Ro t h ko , No . 6 1 (R u st a n d Blu e ) , 1 9 5 3 .
ulj e n a p l at n u, 2 9 3 x 2 3 4 c m
Mu s e u m o f Co n te mp o ra r y Art, Lo s An g el e s

20
B ar n et t N e wma n , Orn a m en t III , 1 9 4 9 . , u lj e na p l at n u, 1 0 0 x 1 8 2 c m
Mu s e u m o f Mo d er n Art, Ne w Yo r k

Cl y f f o r d St ill , B ro j 2 1 , 1 9 4 8 ., ulj e na p la t n u, 2 0 5 x 1 7 5 c m
Hir s h ho r n M us e u m, S mi th so n ia n I n s ti t ute , W a s h i n g to n, D C

21
3.4. Informel

U Europi u to vrijeme, u prvim dekadama nakon 2. svjetskog rata javlja se

informel ili enformel (od francuskog art informel – neformalna umjetnost,
umjetnost bez forme). To je bio pravac u slikarstvu koji je predstavljao
europsku inačicu američkog apstraktnog ekspresionizma. Unutar informela
razvijale su se podvrste pravca, kao npr. lirska apstrakcija, marginalna
umjetnost (art brut ) i tašizam, čije ime je nastalo od francuske riječi tasche
– mrlja, jer su umjetnici u procesu slika nja nanosili boju u mrljama ili
prugama, i to često kapanjem i prskanjem boje slično kao i američki
apstraktni ekspresionisti. I kod informela, sam proces slikanja bio je
važniji od motiva, a slučajnost i spontanost u stvaranju bili su važniji od
racionalno oblikovanih ideja, po čemu je informel bio suprotnost
geometrijskoj apstrakciji. Najznačajniji predstavnici europskog informela
bili su Hans Hartung, Nicolas de Staël, Wols, Jean Dubuffet, Alberto Burri,
Serge Poliakoff , Antoni Tàpies, Asger Jorn, Pierre Soulages, Alfred
Manessier, Jean Bazaine, i dr.

W o ls ( Al fr ed Ot to W o l fga n g S c h ulz e ), I t' s Al l Ove r Th e C it y, 1 9 4 7 .

ulj e n a p l at n u, 8 1 x 8 1 c m, T he Me ni l Co lle ct io n , Ho u sto n

22
P ier r e So ul a ge s, B ro u d e n o ix su r p a p ie r, 1 9 4 6 . , 4 8 x 6 2 c m

Alb er to B urr i , Ko mp o z ic ija u b ij elo m , 1 9 5 5 .

23
4. Monokromno slikarstvo

Proučavajući razvoj europske apstrakcije prije i nakon Prvog svjetskog

rata, te kasniji razvoj američko g apstraktnog ekspresionizma 40 -tih godina
i njegovih japanskih i europskih inačica, mogao sam uočiti neke opće
tendencije koje se protežu još od njemačk e ekspresionističke grupe "Plavi
jahač" i Vasilija Kandinskog, a to je postepena težnja apstraktne umjetnosti
k redukciji vanjske materijalne stvarnosti , prvo kroz redukciju figurativnih
motiva na slici, zatim i kroz redukciju literarnih opisnih sadržaja s like
povezanih s pojavnom realnošću, te kroz redukciju boje i forme kao kod
pokreta suprematizma i njegovog predstavnika Kazimira Maljeviča.

Ruski umjetnici Kandinski i Maljevič tijekom europske avangarde osnovali

su dva glavna apstraktna pravca, koji će se i kasnije razvijati u različitim
novim varijacijama, a to su organička apstrakcija (Kandinski) i
geometrijska apstrakcija (Maljevič). Za razliku od Kandinskog , čije su
valovite i razigrane linije i forme u gleda telju izazivale lirična osjećanja i
predstave koje su podsjećale na moderne glazbene improvizacije, Maljevič
je doveo apstrakciju do krajnjeg minimalističkog pojednostavljenja, želeći
sliku osloboditi tereta objekta i simbola, reducirajući i boju i formu na
monokromne geometrijske elemente .

Osim Maljeviča, na geometrijsku apstrakciju nadovezuje se i nizozemska

grupa De Stijl s umjetnicima Pietom Mondrianom i Theom v an
Doesburgom, no također i umjetnička škola Bauhaus, koja će u periodu
između dva rata širiti geometrijsku apstrakciju u s likarstvu, skulpturi i
dizajnu.

24
 T heo va n Do e sb ur g, Pro tu ko mp o z ici ja VI , 1 9 2 5 .
ulj e n a p l at n u, 5 0 x 5 0 c m
T ate Ga ll er y, Lo nd o n

Europske tendencije toga doba sele se tijekom i nakon Drugog svjetskog

rata u SAD, pod utjecajem umjetnika i intelektualaca koji su emig rirali iz
Europe, te tako u SAD -u tijekom kasnih 40 -ih i 50-ih godina nastaje
apstraktni ekspresionizam , koji se dijeli na slikarstvo akcije i slikarstvo
obojenog polja. Slikari obojenog polja u sve većoj mjeri počeli su razvijati
monokromno slikarstvo, koje će kasnije utjecati i na slikarstvo
minimalizma, nastalo 60-ih godina 20. stoljeća.

25
Jedan od umjetnika koji je također pripadao grupi slikara obojenog polja
bio je i Ad Reinhardt (1913.-1967.), koji je skroz pojednostavio svoju
paletu svodeći je na jednu boju, te stvara serije slika u crvenoj, plavoj ili
crnoj boji, želeći na taj način dosegnuti potpuno pročišćenje slike, kao što
je tome nekad težio i Maljevič sa svojom minimalističkom besp redmetnom
kompozicijom "Bijeli kvadrat na bijeloj površini " iz 1918. god.

Ad Rei n h ar d t , B ro j 1 7 , 1 9 5 3 ., ulj e i te mp era na p lat n u, 1 9 7 x 1 9 7 c m

W hi t ne y M u se u m o f Am eric a n Ar t, Ne w Yo r k

U pionire monokromnog slikarstva spada i umjetnik Yves Klein, rođen

1928. u Nici, u obitelji gdje su oboje roditelja bili slikari. 1960. zajedno s
umjetnikom Pierreom Restanyem osnovao je pokret Novog realizma, te u
umjetnosti promovira ideju praznine, odnosno ništavila, što vjero jatno
proizilazi iz njegovog intere sa za zen, s kojim se upoznao u Japanu.
Slikajući svoja prva monokromna platna koja su dočaravala ideju čiste
egzistencijalističke slobode, Klein otkriva novi pigment plave boje, koji je
potom patentirao kao "Yves Klein Blue " (YKB).

26
Klein je bio poznat i p o svojem performansu "Antropometrija ", koji se
sastojao u tome da su njegovu zamisao izvodili goli modeli, koji su ulazili
u kantu prepunu plave boje, te prema njegovim uputstvima slikali svojim
tijelima po platnu. Ovo je također bio jedan vid "akcijskog slikarstva", ali
različit od onog američkog, jer se Klein kao umjetnik potpuno fizički
odvojio od svog djela i čin akcijskog slikarstva izveo je na razini koncepta,
uz pomoć tijela drugih ljudi. Umjetnik je umro rano , 1962. od infarkta u
dobi od samo 34 god ine.

Y ve s K le i n, I KB 1 9 1 , 1 9 6 2 .
s u hi p i g me n t i s i nt et ič k a s mo la n a p l at n u, 6 5 x 4 9 c m
T ate Ga ll er y, Lo nd o n

27
4.1. Minimalizam

Kao reakcija na apstraktni ekspresionizam, 60 -ih godina u SAD -u, a potom

i u Europi razvija se minimalizam, pokret koji odbacuj e subjektivnu
izraznost umjetnika i zalaže se za pročišćene vrijednosti forme isključivo
estetskog karaktera, te svoje uzore i preteče nalazi u ruskoj avangardi,
konstruktivizmu i suprematizmu Kazimira Maljeviča, kao i u slikarstvu
obojenog polja. Pravac k arakterizira preciznost i jednostavnost
geometrijskih formi, jednolično obojane površine s čistim primarnim
bojama, korištenje industrijskih materijala i eliminiranje individualnog
umjetničkog rukopisa.

Umjetničko djelo, za razliku od tradicionalnih poim anja, u minimalizmu

više nema nikakvu dublju simboličku funkciju, nego je svedeno na
pročišćeni i dekorativni materijalni element, po mogućnosti mašinski
proizveden prema nacrtima umjetnika i skladno uklopljen u ostatak nekog
ambijenta. S ovim pravcem geometrijska apstrakcija u svom razvojnom
kontinuitetu doseže svoj krajnji redukcionizam u postmodernoj umjetnosti.

Fr a n k St el la , Bla c k S e r i es II , 1 9 6 7 .

28
4.2. Simbolika boja – bijela i crna

U svom djelu "O duhovnom u umjetnosti " 9, Vasilij Kandinski opisuje bijelu
i crnu boju, za koje kaže: "Pri pobližem je određivanju bijelo, koje se često
smatra ne-bojom (os obito zahvaljujući impresionistima koji u prirodi "ne
vide ništa bijelo " 10), poput simbola jednog svijeta gdje su sve boje, u
smislu materijalnih kakvoća i supstancija, nestale. Taj je svijet tako visoko
iznad nas, da odatle do nas ne dopire nikakav zvuk. O datle dolazi velika
šutnja, koja, materijalno prikazana, pred nama stoji kao nenadvisiv,
nerazrušiv, beskonačan hladan zid. Stoga bijelo na našu psihu i djeluje
poput velike šutnje koja je za nas apsolutna ... Bijelo zvuči kao šutnja koja
se iznenada može s hvatiti. To je Ništa koje je mlado, još točnije, Ništa koje
je prije početka, prije rođenja. Tako je možda zvučala Zemlja u bijelim
vremenima ledenog doba."

Za razliku od bijele koja je puna mogućnosti, crnu Kandinski vidi kao

ništavilo bez mogućnosti, te je opisuje "poput mrtvog Ništa nakon gašenja
Sunca, poput vječne šutnje bez budućnosti i nade ... Crno je nešto ugaslo,
poput izgorjele lomače, nešto nepokretno, poput trupla koje više ništa ne
osjeća, ništa ga ne dira. " Kandinski je bijelu još poistov ijetio i s ruhom
čiste radosti i neokaljane čistoće, dok je crnoj pripisao ruho najveće i
najdublje tuge kao simbola smrti.

Crnu boju je cijenio Henri Matisse. "Kad nisam znao koju boju upotrijebiti,
uzeo sam crnu", rekao je 1945. godine. "Crna je snažna: Upo trebljavao sam
crnu kao balast kako bih pojednostavio konstrukciju... Od vremena
impresionista čini se da kontinuirano napreduje, da postaje sve važniji dio
orkestra boja..." 11. Renoir je izjavio da je četrdeset godina otkrivao da je
kraljica svih boja – crna. Georgia O'Keeffe se također osvrnula na crnu
boju, rekavši: "Ima nešto u crnoj. Osjećaš se nekako sakriveno u njoj."
9
Va si lij K a nd i n s ki , O d u h o vn o m u u mj etn o st i, zb ir ka Du h a p st ra kc ij e, M ala b ib l io t e ka
In st it u ta za p o v ij es t u mj et no st i, Za g reb 1 9 9 9 ., s t r. 1 9 1 . -1 9 3 .
10
Ed o uar d Ma n et : " Cr na n ij e b o j a" .
11
J ack F la m, Ma ti s se o n Art ( 1 9 9 5 .) , s tr . 1 6 6 .

29
Koloristički gledano, crna i bijela su ne -boje: u bijeloj je sadržan cijeli
spektar svih boja koje se prizmom mogu razdvojiti, dok je c rna odsustvo
svih boja. Međutim, u mom istraživanju zanimljiva mi je bila psihološka
dimenzija značenja crne i bijele boje, koje se dotakao i Kandinski, a s
razvojem Jungovske psihoanalize i interesa za nesvjesno, te paralelno s
proučavanjem mitologija pri mitivnih naroda, na te aspekte značenja boja su
sve više obraćali pažnju i apstraktni umjetnici.

Danas se bijeloj boji pripisuju sljedeća psihološka značenja: svjetlo,

čistoća, nevinost, potpunost, savršenstvo, jednakost, neutralnost,
neovisnost, jednostavnost, utjeha, nada, unutarnje pročišćenje, novi
početak, neotkriveni potencijal. Ona je poput praznog platna koje čeka da
bude oslikano. Iako bijela boja ne stimulira čula, ona otvara put
kreativnosti koja se može izraziti kako god želi. Previše bijele bo je može
nositi negativne konotacije: hladnoća, suzdržanost, sterilnost,
nezainteresiranost, povlačenje, izolacija i usamljenost.

Crna nosi uglavnom negativna značenja: smrt, kraj, zlo, nešto skriveno,
tajanstveno, misterije, intrige, strah od nepoznatog, moć, kontrola. Ima i
značenje elegancije, prestiža, formalnosti, konvencionalnog i
konzervativnog. Crna boja sakriva (ona apsorbira sve frekvencije boja), za
razliku od bijele koja otkriva i iznosi na svjetlo ono što je unutra. Kvaliteta
apsorpcije i skriv anja pretvara se u pozitivnu osobinu crne boje – da štiti i
pruža utjehu u vremenima prevelike osjetljivosti ili ranjivosti.

"Crno i bijelo su apsoluti... izražavaju najdelikatnije vibracije, najdublji

spokoj i neograničenu dubinu" – Shiko Munakata.

Treba napomenuti da na istoku, u Kini, Japanu , a posebno u Indiji,

suprotno zapadnjačkim poimanjima, bijela boja zapravo predstavlja simbol
tuge, smrti i žalovanja, dok crna uglavnom predstavlja prijetnju skrivenog i
nepoznatog, ali ne i smrt.

30
5. Ekspresivnost linije u modernom slikarstvu

Osnovni elementi forme u slikarstvu su linija i boja. Linija može biti

obrisna onda kada ocrtava pojedine oblike i odvaja ih jedne od drugih, te
može imati funkciju stiliziranja, odnosno oblikovanja predmeta po
određenoj apstraktnoj shemi. U apstraktnom slikarstvu, postepeno
proizašlom iz post -impresionističkih pokreta fovizma 12, kubizma 13 i
ekspresionizma 14, linija sve više gubi svoju obrisnu funkciju definiranja
realnih predmeta, te postaje izraz individualnog rukopisa umjetn ika u
izražavanju njegovih unutarnjih osjećanja, ritmova i raspoloženja.

12
Fo vi za m k ao u mj e t ni č ki p o kr et o s no va n j e 1 9 0 5 . u P ariz u, a nj e go vo g l av no o b i lj ežj e
b ili s u že st i na b o j a u s n až ni m ko n tra s ti ma , d e fo r mac ij a li ko v a i o d s u t no st trad ic io nal n e
p ersp e kti v e. Nj e go v i naj is ta k n u tij i p red s ta v ni ci b ili s u Geo r ge s Ro ua u lt , He nri Ma ti s se ,
Ma uri ce d e Vla mi nc k , A nd r é D era i n , Ale x ej vo n J a wl e n s k y , i d r., t e s u i h zb o g nj i ho v i h
te mp er a me n t ni h s li k a k r it ičar i p ro z val i " L es Fa u ve s " , š to u p rij e vo d u z nač i " d i v lj e
zv ij eri " . Nj i ho v a u mj et n o st će k as n ij e i ma t i utj e caj n a nj e mač k i e k sp r es i o ni za m.
13
Ku b i za m j e na stao u F r an c u s ko j o d 1 9 0 7 . d o 1 9 1 1 ., te j e i mao z n ača j an utj ecaj na
p o j av u ap st r a kt n e u mj et no st i, a nj e go vi o s n i va či b i l i s u Geo r g e s B raq u e i P ab lo
P ica sso . K ub iz a m j e p o j ed no s ta vio o b l i ke na sl i ci, s vo d e ći i h na ko c k u, k u g l u i va lj a k,
te j e u v eo ap s tr a kt n u p er sp e kti v u , u ko j o j s e j ed a n p red met mo ž e p o s ma tra ti i z vi še
razl ič it i h k ute v a.
14
Eksp re sio n i za m j e u mj e t ni č ki p r a va c s p o če t ka 2 0 . st. raz v ij en u Nj e mač ko j . Za
razl i k u o d i mp r e sio n iz m a, ko j i j e za c ilj i ma o p o ta k n ut i u n ut ar nj u e mo c ij u ( i mp re sij u)
p reko va nj s ko g p o d r a ža j a, e k sp re sio n iza m z a o s no v ni c ilj i ma iz n ij eti u n u tar nj e st a nj e
u mj et n i ka, o d no s no nj ego v e i nd i vid u al n e e m o cij e ko j e o b li k uj u nj ego vo o so b no i
j ed in s t ve no viđ e nj e s v ij eta. Ra n i e ksp r es io ni za m u p er io d u P rvo g svj e ts ko g ra ta
o d li ko vao s e kat a str o f i čn i m i gro t es k n i m p r iz o ri ma, ko j i s u p r ed s ta v lj ali s i mb o l ič k i
kr i k mo d er no g čo vj e ka p r o ti v b e s mi s le no st i r at ni h r azar a nj a. Nj e go v i n aj zn ačaj nj ij i
p red s ta v ni ci b i li s u no r v eš k i sl i kar Ed vard M u nc h, a u str ij s ki u mj et n ici O s kar Ko ko sc ha
i Ego n Sc h iel e, te nj e mač k i s li kar i Ma x B ec k ma n n, Er ic h H ec ke l , Ern st Lud wi g
Kirc h n er , Au g u st Mac k e, Fr a n z Marc , E mi l No ld e , Ma x P ec h s te i n, Karl S c h mid t -
Ro t tl u f f , i d r .

31
 He nr i Ma ti s se , Po g l ed n a No tr e Da me , 1 9 1 4 .
ulj e n a p l at n u, 1 4 7 x 9 4 c m
Mu s e u m o f Mo d er n Art , Ne w Yo r k

Na slici Henrija Matissa Pogled na Notre Dame možemo uočiti iskorak

prema gotovo apstraktnoj, plošnoj bespredmetnoj kompoziciji, koja je
prošarana ravnim, debljim crnim linijama, dok se u pozadini naziru blijeđe
strukture linija, utkane potezima kista u površinu boje.

Matisse, kao jedan od najvažnijih predstavnika fovizma, linijo m je stvarao

neprecizan crtež bez puno detalja . Mekom linijom bez prekida crtao je
svoje oblike, razgraničavao prostor i davao ritam svojim slikarskim
kompozicijama.

32
U Italiji je djelovao slikar Giacomo Balla (1872.-1958.), jedan od
inicijatora futurizma , pravca koji je nastao početkom 20. stoljeća u Italiji.
1909. Filippo Tommaso Marinetti u francuskom dnevniku Le figaro objavio
je Manifest futurizma, gdje je izrazio svoj otpor spram prošlosti i
umjetničke tradicije, te je umjesto toga veličao moderni razv oj, brzinu,
dinamiku, strojeve i užurbane industrijske gradove, koji su predstavljali
tehnološki trijumf čovjeka nad prirodom. Giacomo Balla je postepeno
došao pod utjecaj Filippa Marinettija, te je zajedno s još nekim
umjetnicima (Carlo Carrà, Luigi Russolo, Gino Severini, Umberto
Boccioni) potpisao Boccionijev "Manifest slikara futurista " (Manifesto dei
pittori futuristi , 1910.), koji je promicao simboliku moderne tehnologije,
snagu, brzinu i nasilje.

Balla je za razliku od ostalih futurista bio manje op sjednut strojevima i

nasiljem, te ga je više zanimala priroda kretanja poput kretanja svjetlosti,
što je na svojim slikama izražavao uz pomoć dinamičnih, razl omljenih
linija.

Gia co mo B a ll a , Au to mo b il ko ji u b r za va , 1 9 1 2 ., ulj e n a d r ve t u, 5 6 x 6 9 c m
Mu s e u m o f Mo d er n Art, Ne w Yo r k

33
Nizozemska umjetnica Jacoba van Heemskerck (1876.-1923.), također pod
utjecajem prvo kubizma, a potom i njemačkog ekspresionizma, u svom radu
krenula je prema lirskoj apstrakciji, koristeći kromatski reduciranu paletu
snažnih boja, prošaranih tankim i debelim crnim linijama, koje na njezinim
slikama tvore ples lelujavog ritma.

J aco b a va n He e ms k erc k, Pr izo r lu k e , 1 9 1 5 .

34
Francuski slikar Francis Picabia (1879.-1953.) koji je bio povezan s
pokretom kubizma i nadrealizma, u nekim svojim kasnijim radovima
ekspresivnom linijom stvara apstrakt ne kompozicije na reljefno obrađenoj
površini boje.

Fr a nc i s P ic ab ia , U ko ri s t k ri ti ci zma , 1 9 4 5 .
ulj e n a p l at n u, 1 0 3 x 7 5 c m

35
Nizozemski umjetnik Bram van Velde (1895.-1981.) koristio je krivudave,
meko razlomljene linije pastelnih tonova, koje su u liričnom ritmu
zatvarale kromatski reducirane plohe boja.

B r a m va n Veld e , Ko mp o zi ci ja , 1 9 6 7 .
g va š n a p ap ir u, 9 8 x 7 7 c m

36
Francuski slikar Alfred Manessier (1911.-1983.) stvara svoje apstrak tno
linearne kompozicije u duhu art informela.

Al fr ed Ma n e ss ier, La M i se a u to mb ea u , 1 9 4 9 .

37
Arshile Gorky (1904.-1948.), armensko-američki slikar nakon armenskog
genocida 1920. godine emigrirao je u Ameriku, gdje se kasnije i školovao
na New School of Design u Bostonu.

Isprva pod utjecajem impresionista i post -impresionista, te Paula Cezannea,

bavio se figurativnim slikarstvom slikajući portrete, mrtve prirode i
pejzaže, da bi kasnije, eksperimentirajući s kubizmom, nadrealizmom i
lirskom apstrakcijom, došao i do apstraktnog ekspresionizma.

Svi ovi uplivi u različitim periodima njegovog stvaranja vide se na

njegovim djelima, k oje krasi osebujna linearna gesta, te osvježavajuća
sklonost eksperimentalnim istraživanjima različitih slikarskih pravaca.

Ar s h il e Go r k y, On e Yea r th e Mi lk we ed , 1 9 4 4 .
ulj e n a p l at n u, 9 4 x 1 1 9 c m

38
Američki slikar Mark Tobey (1890.-1976.) tijekom svojih putovanja po
Kini i Japanu upoznao se s umjetnošću zena, haiku poezijom i japanskom
kaligrafijom, te je boravio i u jednom zen samostanu. Poput apstraktne
umjetnosti, i zen filozofija je imala neke slične značajke, težeći k
pojednostavljenju, minimalizmu, pročišćenju i redukciji vanjskih
materijalnih senzacija, u svrhu dubljeg poniranja u duhovnu bit prirode i
osobnog iskustva.

Tobey pod utjecajem svojih iskustava u Japanu stvara svoje poznate White
Writings (Bijele rukopise), koji su predstavljali gusto isprepletene, linearne
grafičke uzorke, u kojima se miješao utjecaj zapadnjačkog apstraktnog
slikarstva i istočnoazijske kaligrafije.

Mar k T o b e y, B ije lo p u to va n je , 1 9 5 6 .
o b o j ana p as ta n a p ap ir u, 1 1 3 x 8 9 c m
T he S ea tt le Art M us e u m , Se at tle

39
Spomenimo još i njemačko -francuskog slikara Hansa Hartunga (1904.-
1989.), koji je već 1922. slikao apstraktno, te je eksperimentirao s ranim
apstraktnim crtež ima i kompozicijama u akvarelu.

Za prikazivanje svojih intimnih raspoloženja stvorio je tzv. slikarski

psihogram, to jest slikovni zapis duševnih stanja, slikajući preko uglavnom
svijetlih pozadina snopove tamnih, nemirnih linija . U 60-ima razvija
mirniji rukopis i postepeno pre lazi na slikarstvo obojenog polja.

Ha n s H ar t u n g , Be z n a zi v a (T1 9 5 5 - 2 3 ), 1 9 5 5 .

40
Mnogi umjetnici koji su razvili apstraktni slikarski izraz prolazili su kroz
različite stilove i faze u svom stvaranju, te su često puta kretali od
figurativne umjetnosti prema apstrakciji, postepeno reducirajući pojavne
motive na svojim slikama, i fokusirajući se samo na ekspresivnost
slikarskog materijala razvijali su individualni kromatsko -linearni izraz.
Bilo je i onih koji su u svom stvaranju varirali od figuracije prema
apstrakciji i obratno, a neki od njih, kad su dosegnuli krajnju točku ne -
predmetnog predstavljanja, ponovo su se vraćali tradicionalnom slik arstvu i
figurativnim motivima.

U tom smislu možemo reći da apstraktno slikarstvo predstavlja jednu fazu u

razvoju umjetničkog doživljavanja realnosti, gdje se fokus pažnje
privremeno povlači iz vanjskog svijeta prema unutarnjem, a boja i linija
tada prestaju biti opisna sredstva za artikulaciju pojavne realnosti i postaju
provodnici za izražavanje unutarnjih, duhovnih i emocionalnih strujanja i
previranja umjetnika.

Tako i u slikarstvu apstraktnog izraza možemo postaviti krilaticu "manje je

više", što znači da postepenom redukcijom oblika iz pojavne realnosti
umjetnik postaje sve bliži unutarnjim duhovnim ritmovima svog
stvaralačkog nadahnuća. Kao što to opisuje Vasilij Kandinski : "U
jednostavnom, izvana nemotiviranom kretanju leži neizmjerno blago puno
mogućnosti. Do takvih slučajeva osobito se lako dolazi ako se duboko zađe
u apstraktne misli. One odvajaju čovjeka od svakodnevne, praktične,
svrhovite žurbe. Stoga je promatranje tih jednostavnih kretanja i moguće
izvan praktičnog kruga. Ali čim se sjetimo da se na našim putevima ne
smije dogoditi ništa zagonetno, trenutačno se gubi interes za kretanje:
praktični smisao kretanja gasi njegov aps traktni smisao. " 15

U modernom slikarstvu koje se razvijalo preko europskih pokreta fovizma ,

kubizma, ekspresionizma, futurizma, suprematizma, konstruktivizma i

15
Va si lij K a nd i n s ki , O d u h o vn o m u u mj etn o st i, zb ir ka Du h a p st ra kc ij e, M ala b ib l io t e ka
In st it u ta za p o v ij es t u mj et no st i, Za g reb 1 9 9 9 ., s t r. 2 1 0 .

41
lirske apstrakcije, te kasnije preko apstraktnog ekspresionizma i
poslijeratnog art informela, l inija je zadobila važnu ulogu u kreiranju
individualnog umjetničkog rukopisa, te je sve više napuštala svoju opisnu
funkciju vezanu za imitiranje prirodnih oblika, kao što je to imala u
tradicionalnim slikarskim pravcima.

Kod fovista i ekspresionista lin ija postaje izražajna i dramatična, ona

predstavlja sredstvo za dočaravanje "unutrašnjeg krika " umjetnika, čiji duh
žudi za oslobođenjem od nametnutih formi modernog industrijskog društva.
Zatim u djelima Kandinskog i Kleea ona opet suptilnim krvotokom isp isuje
jedan novi rukopis duhovne realnosti, poigrava se u stvaranju apstraktnih
oblika koji mogu predstavljati muziku, ples, pokret, igru, ili kao kod
poklonika geometrijske apstrakcije, pročišće nu misao lišenu svega
suvišnog.

U djelima futurista i kubist a, linija je oštra, razlomljena, te stvara novo

poimanje perspektive i ritma, koji nude višedimenzionalni pogled,
sastavljen od sekvenci pokreta i preklapajućih kubusa. S apstraktnim
ekspresionizmom njezina snaga se produbljuje u djelima umjetnika,
ujedinjena sa snažnom fizičkom ekspresijom samog slikarskog čina, koji
gotovo automatično, iz prostora nesvjesnih strujanja kreira reljefne
spletove linija, pastuozne forme oblika i boje, gdje unutarnji nemir postaje
izvorom jednog novog nadahnuća.

Pročišćavajući se u minimalizmu, ona se lišava i tog zadnjeg traga

umjetnikove individualnosti, da bi se kroz art informel i lirsku apstrakciju
ponovo opredmetila u unutarnjem strujanju individualnog doživljaja.

S uvijek novim zadatkom ispred sebe, umjetnik posvećen a pstraktnom

slikarstvu tako s linijom svog osobnog rukopisa pokušava na svojim
djelima ocrtati trenutni duh vremena u kojem egzistira, pretvarajući ga u
unutrašnju impresiju osobnog iskustva .

42
6. Razvoj monokromatskog izraza i ekspresije putem
linije u vlastitim radovima

Proučavajući razvoj modernog apstraktnog slikarstva i raznolika gibanja

koja su mreškala površinu akademskih očekivanja u razvoju umjetnosti,
zamijetio sam da sam u svojim djelima i sâm prolazio određene faze tog
razvoja, iako nisam bio svj esno upoznat s tim idejama i pravcima koji su
nastajali desetljećima prije mog rođenja. Potvrdilo mi se jungovsko učenje
o kolektivnom nesvjesnom kao spremniku svih ideja koje se stvaraju u
čovječanstvu. Pioniri avangardne umjetnosti utkali su u kolektivno
nesvjesno svoje nove ideje, koje su često i sami svjesno ili nesvjesno crpili
iz tog spremnika, pa je logično da sam, i neznajući, kroz vlastiti likovni
izraz prolazio neke od tih pravaca u povijesti umjetnosti.

Moj glavni impuls u stvaranju likovnih dje la oduvijek je bio unutrašnje

prirode. Od samih početaka želio sam izraziti svoj unutrašnji svijet,
emocije, ideje, previranja, konflikte, stanja duha, čak i ono nešto
neizrazljivo riječima. Gotovo da me nije zanimao puki intelektualni pristup
stvaranju, promišljanje kompozicije i ostalih likovnih elemenata prije
samog pristupanja slikanju, niti slijeđenje neke unaprijed stvorene zamisli.

Iz tog razloga sam odmah prigrlio apstraktni izraz kao idealno sredstvo za
izražavanje neizrecivog. Boja mi se činila k ao najpodesniji medij za
ekspresiju nesvjesnih sadržaja, upravo zbog raznolikih senzacija koje bi
određene frekvencije svjetlosti (boje) izazivale u meni kao umjetniku, a
potom i u promatraču gotovog djela. Sviđao mi se taj prijenos ideja iz mog
nesvjesnog, preko materijalnog medija slikarske boje, pa potom prema
nesvjesnom dijelu bića osobe koje promatra sliku. Često ni sam nisam znao
riječima objasniti "što ta slika znači", i uvijek su me pozitivno zabavljale
asocijacije koje bi neka slika izazivala u pro matraču.

43
 B o r is P e ci go š, I g ra b o ja ma (S a n ) , 2 0 0 5 . , a kr il n a p ap ir u , 6 5 x 5 0 c m

O va s li ka j e n as ta la vr lo ra no u mo m s t var ala š t v u. N as li k ao sa m o no š to sa m
sa nj ao , što j e d o š lo iz p o d ručj a ne s vj e s no g, b e z p rev el i ke a na li ze što b i to
tr eb a lo p r ed st a vlj a t i. I a ko u p r v i p l a n d o l aze b r o j ne j ar ke b o j e, v eć j e o vd j e
vid lj i va li n ij a kao izr az gib a nj a p o d s vj es n i h e ne rg ij a.

Međutim, s vremenom sam zamijetio da promatrači mojih radova ne

reagiraju toliko na boju, već da ih intrigiraju linije i krivulje koje bi
nastajale energičnim potezima špahtlice. Zamijetio sam da sam u svom
opusu već stvarao monokromatske slike gdje je glavni medij prijenosa
"poruke" bila linija nastala ili ciljanim potezima slikarskog oruđa ili
razlikom u debljini nanosa boje (reljef). U poče tku su linije bile manje
izražene, a u kasnijim radovima počinju dominirati.

44
 B o r is P e ci go š, Ple s šu m sk ih v ila I , 2 0 0 6 ., a kri l na p la t n u, 6 0 x 5 0 c m

P les š u ms k i h v ila j e j e d na o d p r v i h mo no kro m at s ki h sl i ka u ko j o j ko n tra st

st v ar a j u b o j a p o d lo ge i raz li k a u d eb lj i n i n ano sa . S li k a j e relj e fn a, a
zai gr a n u d i na mi k u s t va r aj u nep ra v il n e i ra zlo mlj e n e l i nij e ko j e se vi š e -
ma nj e zr a ka s to š ir e iz sred iš ta. S li k u sa m d vij e go d i ne ka s n ij e " o p is ao "
lir ič no m p j e s mo m, r ad ij e n e go s u hi m rij eč i ma :

Gle ! P le še li to s vj et l o k o j e se p ro b ij a kro z kro š nj e š u me?

Zele n a s vj eži n a u mi v a mo j e lic e.
Ne, o či me var aj u, n e, n e mo g u će.. .
ne, u mo r me s vlad a va, g ran ic a d o s na j e ta n ka.
Ma mo r a d a j e s no viđ e nj e d rij e me ža,
na ma ho vi n i me k o j ,
p o d st ar i m h r a sto m,
mo ć n i m.
I li ip a k !? T o v ile š u me p le š u !?
U za no s u ži vo ta ko j i b uj a...
...d o k me ne s a n p o vl ač i
u s vj eto v e č ud e s ne . 16

16
P eci go š, B o r i s : P uto va n j e, Str a np ut ice tro go d iš nj e g t u mara nj a s vj eto v i ma , Z b ir ka
p o ezij e 2 0 0 8 . – 2 0 1 1 . ( 1 . mr ež no izd a nj e zb ir k e) , Za greb : Ate li er H a ya t, 2 0 1 1 ., s tr. 4 3 .

45
 B o r is P e ci go š, Po to n u ć e u ti š in u I , 2 0 0 9 . , a kr il na p la t n u, 7 0 x 1 4 0 c m

B o r is P e ci go š, Po to n u ć e u ti š in u II , 2 0 0 9 . , a kr il na p la t n u, 7 0 x 1 4 0 c m

Sl i ke P o to n u će u ti š i n u s u t a ko đ er n as ta le b ez p re t ho d no g me n ta l no g
p r o mi šlj a nj a, d i r e kt no i z ne s vj es no g, u ap str a k tno j , mo no kro mn o j ma n iri,
gd j e g la v n u e ksp r e sij u no se li n ij e ko j e p o d sj eć aj u na kard io gra f. O ve d vij e
sl i ke s u s naž no d j elo v al e na p o s ma trač e, ia ko s u s a me p o se b i j ed no s ta v ne .
P r etp o s ta v lj a m d a s a m st v araj u ći i h u sp io kro z ne mi r n u l i nij u izr az it i o naj
ne s vj e s ni sad r žaj ko j e g sa m i sto vr e me no zab i lj e žio i rij eč i ma u p j es mi :

B o žica no ći me d o zi va
b ez gl as a
d a j o j se p rep u s ti m u nij e mo m vo đ e nj u
zap le te n i m p u te vi ma d u še,
kr o z t itr aj e s li k a i o d r az a u zrc al i ma,
kr o z p o vi ke ko j i o d j e k uj u b ezb ro j p uta .
Do zi v a me n eč uj no d a j e sl ij ed i m o čij u z at vo r e ni h
i vo d i m s e za b ez v u ko m,
d a r u ka ma ne tap ka m tra žeći p ut i o slo n ac,

46
 ve ć d a j o j vj er uj e m
d a j e ti š i na o no š to naj b o lj e mo g u č u ti,
b ezo b l ičj e o no što naj j as nij e mo g u raz ab ra ti
i d a j e d o d ir naj p ri s n ij i te k kad zab o r a vi m n a r u ke.
Do zi v a me b o ži ca no ć i
u s vo j e c ars t vo b e z p o č e tk a i kraj a,
d ub o ko i p ro str a no kao o cea n
u ko j i to ne m b ez gr ča za p o slj ed nj i m u d a ho m
i b ez g la sa p o zi v a u p o m o ć,
b ez že lj e d a s e d o mo g ne m s vj et l uc a ve p o vr ši n e
gd j e sa m mi sl io d a s e na laz i mo j e sp a se nj e.
P r ep u št a m se nj e no m za gr lj aj u
u kr alj e v st v u ti š i ne
b ez p r i zo ra i z v u ko v a, o sj eta i mi ri s a,
i ne z n a m v iš e j es a m li mr ta v
ili ži v lj i ne go i kad p rij e . 17

U ciklusu "Mistični brojevi" iz 2011. godine dinamična linija postaje

dominantni nositelj ekspresije nesvjesnih energija. Iako slike nisu
monokromatske, boja pada u drugi plan, a krivudave, isprepletene, tanke i
debele, isprekidane i kontinuirane linije stvaraju r itam i pričaju priču,
obraćajući se nesvjesnom osobe koja sliku promatra.

B o r is P e ci go š, M is ti čn i b ro j 6 , 2 0 1 1 ., a kri l na p ap ir u, 5 0 x 7 0 c m

17
P eci go š, B o r i s : P uto va n j e, Str a np ut ice tro go d iš nj e g t u mara nj a s vj eto v i ma , Zb ir ka
p o ezij e 2 0 0 8 . – 2 0 1 1 . ( 1 . mr ež no izd a nj e zb ir k e) , Za gre b : Ate li er H a ya t, 2 0 1 1 ., s tr. 6 0 .

47
B o r is P e ci go š, M is ti čn i b ro j 7 , 2 0 1 1 ., a kri l na p ap ir u, 5 0 x 7 0 c m

B o r is P e ci go š, M is ti čn i b ro j 8 , 2 0 1 1 ., a kri l na p ap ir u, 5 0 x 7 0 c m

48
 B o r is P e ci go š, M is ti čn i b ro j 1 0 1 , 2 0 1 1 ., a kri l na p ap ir u, 5 0 x 7 0 c m

Prošle godine (2013.) sam u fazi istraživanja materijala za diplomski rad

usputno eksperimentirao s redukcijom boje, monokromizmom i
naglašavanjem linije, pa su nastali još neki zanimljivi radovi.

Mandala 8# je bila samo uvod u Zen mandale. Zen mandale su čiste bijele
slike gdje se gubi svaki trag drugim bojama, a spiralna linija na izbočenom
središnjem kvadratu je jedini element koji nosi ekspresiju. Prom atrači su na
Zen mandale iznimno snažno reagirali, pretpostavljam upravo zbog njihove
jednostavnosti, ne očekujući da "bijela slika" može ostavljati toliko dubok
dojam, potičući zapravo nesvjestan odgovor. Nazvao sam ih "zen
mandalama" jer zen teži jednost avnosti, praznini i svjesnoj prisutnosti uz
um bez misli, jer se samo u takvom stanju može potpuno razotkriti istina
bića.

49
 B o r is P e ci go š, Ma n d a la 8 # , 2 0 1 3 ., akr il n a p l at n u, 6 0 x 6 0 c m

Na o vo j ma nd al i i sp r ep le te ne li n ij e st v araj u d o j a m tro d i me nz io n al no g
p r o sto r a u d i na mi č no m l el uj a nj u. Od b o j a s u ko r iš te ne d o mi n a n t no ma ge nt a ,
s n eš to b ij ele i z lat n e. I ako na s li ci p o s to j e tri b o j e, s tr u kt ur u i ko mp o zic ij u
tvo r e li n ij e. O vo j sl ici s a m na mj er no i zb j e gao d ati o p i s n i na zi v, sl ič no kao i
P o llo c k s vo j i m ka s nij i m rad o v i ma , n e b i h li u p ro ma trač u p o ta k n uo
ne u vj e to va ne i sp o n ta n e aso cij ac ij e, tj . ne b i h l i na taj n ači n p o ta k n uo
o d go vo r p r o matr ače v e p o d s vij e st i.

50
 B o r is P e ci go š, Zen ma n d a la II , 2 0 1 3 .
akr il na d r ve n i m d aš či ca ma 2 4 x 2 4 c m, na p la t n u 6 0 x 6 0 c m

B o r is P e ci go š, Zen ma n d a la III , 2 0 1 3 .
akr il na kar to n u 2 4 x 2 4 c m, na p la t n u 6 0 x 6 0 c m

51
 B o r is P e ci go š, C rv en a , 2 0 1 3 ., a kri l na p la t n u, 1 2 0 x 8 0 c m

Mo no k r o ma ts k a sl i ka , k o j o j teks t ur u s t varaj u re lj efn e b razd e , na s ta la j e kao

p r ete ča d ip lo ms k i m sl i k a ma – i str aži v a nj e mo ći ek sp r es ij e či st e l i nij e u ip a k
p o tic aj no j b o j i – cr v e no j . S o vo m sli ko m s a m u sp io iza z va ti s na ž ne re a kc ij e
p r o matr a ča ko j i s u r ea g i r ali na nj e n u ve li či n u i i zražaj no st r elj e fa .

U diplomskom radu želio sam istražiti ekspresivnost čiste linij e,

reducirajući boje na isključivo crnu i bijelu ne -boju, kako bih
maksimalizirao značaj linije. Zanimala me i reakcija promatrača na takve
slike, pa sam izveo eksperiment neplaniranog pokazivanja tih diplomskih
radova posjetiteljima mojeg ateljea. Rezulta ti su nadasve zanimljivi!

52
6.1. Slike za diplomski rad

Za diplomski rad naslikao sam četiri slike vertikalno orijentirane, većeg

formata, dimenzija 120 x 80 x 3.8 cm. Dvije slike su potpuno bijele, a dvije
potpuno crne. Prve dvije slike, Bijela I i Crna I, na sebi još imaju neke
prepoznatljive "figurativne" elemente "u mojem stilu" (spirale, drveće,
korijenje), iako su stvarane u apstraktnoj maniri. Druge dvije slike, Bijela
II i Crna II, potpuno su apstraktne. Sve slike naglašenog su reljefa.

Bij ela I i C rn a I , j ed n a kraj d r u ge – kraj nj i ko nt ras t

U maniri akcijskog slikarstva i ja sam ove slike stvarao u munjevitom

izljevu energije, brzim pokretima špahtlice, ograničen i vremenom dok je
akrilna boja još mokra i podatna. Platna su bila položena na podu dok sam
se kretao oko njih. Za razliku od apstraktnih ekspresionista, meni nije bio
bitan sam čin slikanja u smislu gestikulacije ili performansa, ali bila mi je

53
važna posvemašnja prisutnost i fokusiranost kako bih doista na platno
prenio onu nesvjesnu ene rgiju koja se činom slikanja željela izraziti.

B o r is P e ci go š, Bi jela I , 2 0 1 3 ., a kri l na p la t n u, 1 2 0 x 8 0 c m

54
B o r is P e ci go š, Bi jela I ( d eta lj ), 2 0 1 3 ., a kr il na p lat n u, 1 2 0 x 8 0 c m

B o r is P e ci go š, C rn a I I ( d eta lj ), 2 0 1 4 ., a kr il na p lat n u, 1 2 0 x 8 0 c m

55
 B o r is P e ci go š, C rn a I , 2 0 1 3 ., a kri l na p la t n u, 1 2 0 x 8 0 c m

Apstraktni ekspresionisti su spominjali emocionalni napor kojeg je

gestualno slikarstvo zahtijevalo. I sâm sam osjetio psihički i emocionalni

56
umor, čak iscrpljenost, nakon slikanja na ovakav na čin, koliko god ono bilo
kratkotrajno zbog datosti likovnog medija (brzo sušenje akrilne boje).
Vjerujem da se svaka slika najprije stvara negdje duboko u nesvjesnom, da
se postepeno akumulira unutarnji naboj, koji se zatim u kratkom dahu
tijekom slikanja izbacuje napolje i koji se uobličava u apstraktnoj formi na
slikarskom platnu. Slikanje je samo završni čin cijelog kreativnog procesa.
Otuda proizlazi umor kao posljedica ovakvog načina slikanja.

Ta izbačena energija je ono šte se utka u sliku, i to je o no što promatrač,

ako je otvoren i senzibilan, može osjetiti. Čude li onda reakcije koje sam
doživio na ove slike, kada su ih pojedinci vidjeli uživo, i u punini osjetili
njihovu vibraciju izraženu kroz linije i reljef koji su one utkale na površini
slike!?

Pozivao sam prijatelje i znance u svoj atelje da dođu razgledati moje

radove, ne spominjući im ove diplomske slike koje sam držao u tajnosti, i
bez objave na internetskim stranicama. Njih sam oslonio na zid negdje po
strani, a ostale radove stavio u prv i plan. Zanimalo me hoće li im ove slike
privući pažnju i kakva će im biti reakcija. U 78% slučajeva (21 od 27
osoba) slike su odmah ili u vrlo kratkom vremenu privukle pažnju
posjetiteljima. Najčešća reakcija je bila oduševljenje uz klasični uzvik
"vau".

Posebno mi je bila zanimljiva reakcija na crne slike. Crna boja, kao što sam
napisao u poglavlju o simbolizmu boja, najčešće izaziva negativne
asocijacije. Pomisao na potpuno crnu sliku je malo kome ugodna. Međutim,
budući da sam svoje crne slike stvarao u pozitivnom duhu, oslobođen
klasičnih asocijacija na crnu boju, takvu vibraciju sam uspio i prenijeti na
njih, a promatrači su bili osupnuti kako slike dobro izgledaju, i da uopće
nisu "tamne" ili "mračne", kako bi čovjek očekivao od crne boje. Time sam
si potvrdio da je doista moguće prenijeti unutarnji sadržaj na sliku putem
energičnog slikanja linija, drugim riječima, iskoristiti ekspresivnu moć
linije, bez obzira na upotrijebljenu boju (ne -boju).

57
B o r is P e ci go š, Bi jela I I , 2 0 1 4 ., a kr il n a p l at n u, 1 2 0 x 8 0 c m

58
B o r is P e ci go š, Bi jela I I (d eta lj ), 2 0 1 4 ., a k ri l na p lat n u, 1 2 0 x 8 0 c m

B o r is P e ci go š, C rn a I I ( d eta lj ), 2 0 1 4 ., a kr il na p lat n u, 1 2 0 x 8 0 c m

59
B o r is P e ci go š, C rn a I I , 2 0 1 4 ., a kri l na p la t n u, 1 2 0 x 8 0 c m

60
7. Zaključak

Proučavajući povijest avangardnog i modernog slikarstva uvidio sam da

linija ima najekspresivniju snagu ako se koristi aktivno, dakle ne samo kao
pasivna pojava u dodirivanju dviju obojenih ploha, već kroz više -manje
svjestan potez rukom. Što je taj potez energičniji, ekspresi vnost je
izraženija. Osim toga, strukturne i teksturne linije pokazuju veću
ekspresivnost od konturnih linija (govorimo o slikarstvu, ne o crtežu).
Teksturne linije u debljim namazima boje, kako ih i sam upotrebljavam,
tvore impasto fakturu i prepoznatljiv "potpis" autora.

Geometrijska apstrakcija, suprematizam, neoplasticizam, slikarstvo

obojenog polja i minimalizam uzimaju liniju samo kao pomoćno sredstvo u
naglašavanju obojanih ili monokromatskih ploha. U tim pravcima
ekspresivnost (ako je to uopće cilj ) se postiže bojom, plohama i njihovom
kompozicijom.

Ekspresivnost linije postepeno se razvijala kroz fovizam, ekspresionizam,

organsku apstrakciju, a u američkom akcijskom slikarstvu, slikarstvu
japanske skupine Gutai i europskog informela, linija dolazi do punog
izražaja.

Razlog toj ekspresivnosti je u načinu njenog stvaranja i primjene –

energičan gestualni potez pri stvaranju linije (žustri potezi kista ili
špahtlice, špricanje boje, kapljanje, bacanje boje na slikarsko platno,
slikanje rukama ili stop alima, i sl.). Na taj način linija postaje živi krvotok
slike, svjedok proživljenih zbivanja u unutarnjem svijetu umjetnika. Bez
obzira na upotrebljavane boje, jednu boju, ne -boje, ili neku vrstu podloge
bez nanošenja boja (drvo, metal itd.), linija stvara na na navedeni način
iskazuje svoju moć ekspresije.

U vlastitom stvaralaštvu sam također primjenjivao liniju na takav način –

energično slikanje i stvaranje "slikarskih krokija" koji su u kratko vrijeme

61
trebali zabilježiti bit proživljenog unutarnjeg isku stva. Redukcijom boje na
jednu boju, a u diplomskom radu i na ne -boje crnu i bijelu, linija je dobila
zadaću izraziti čisto duhovno iskustvo, ono neizrecivo, prazninu koja jest
punina.

Sudeći prema reakcijama na bijele i crne slike iz diplomskog rada, moj e

intimno iskustvo u stvaralačkom procesu kroz upotrebu aktivne teksturne
linije uspješno je preneseno na vanjski medij, i proslijeđeno do prijemčivog
promatrača, čime je još jednom potvrđena moć ekspresije linije, bez obzira
na odsustvo boje.

62
8. Izvori

8.1. Popis literature

ARNASON, H. Harvard: Povijest moderne umjetnosti: slikarstvo,

skulptura, arhitektura, fotografija. Varaždin : Stanek, 2009.
ART OF THE 20th CENTURY, Painting, Sculpture, New Media,
Photography. London : Taschen, 2000.
BUTINA, Milan: O slikarstvu, Likovnoteoretični spisi. Ljubljana : Debora,
1997.
BUTINA, Milan: Elementi likovne prakse. Ljubljana : Mladinska knjiga,
1982.
BUTINA, Milan: Slikarsko mišljenje. Od vizualnega k likovnemu.
Ljubljana : Cankarjeva založba, 1984.
DAMJANOV, Jadranka: Metafizika crteža. Zagreb : Sipar, 2006.
EMMER LING, Leonhard: Pollock, zbirka Taschen Basic Art. London :
Taschen, 2006.
HORVAT P INTAR IĆ, Vera: Tradicija i moderna. Zagreb : HAZU, 2009.
JANSON, H. W.: History of Art, London : Prentice Hall Art, 200 3.
JUNG, Carl Gustav: Čovjek i njegovi simboli. Zagreb : Mladost, 1987.
KANDINSKI, Vasilij: O duhovnom u umjetnosti, zbirka Duh apstrakcije.
Zagreb : Institut za povijest umjetnosti, 1999.
POVIJEST UMJETNOSTI, Larousse. Zagreb : Veble commerce, 2003.
RID, Herbert: Istorija modernog slikarstva od Sezana do Pikasa. Beograd :
Izdavački zavod "Jugoslavija", 1963.
WORRINGER, Wilhelm: Apstrakcija i uživljavanje, zbirka Duh apstrakcije.
Zagreb : Institut za povijest umjetnosti, 1999.
ZJAKIĆ, Igor i MILKOVIĆ, Marin : Psihologija boja. Varaždin :
Veleučilište u Varaždinu, 2010.

63
8.2. Nastavni materijali i usmeni izvori

JERNEJEC, Mladen: Kritika in formalna likovna analiza (interni materijal).

Ljubljana : Šola za risanje in slikanje, 2012.
JERNEJEC, Mladen: Likovna t eorija – mali slovarček (interni materijal).
Ljubljana : Šola za risanje in slikanje, 2010.
JERNEJEC, Mladen: Najpomembnejše značilnosti umetniškega dela (interni
materijal). Ljubljana : Šola za risanje in slikanje, 2012.
MASTNAK, Tanja: Seminar zgodovine umetnosti (osobni izvor, zabilješke
s predavanja, 2012.) Ljubljana.

64
8.3. Internetski izvori

Black [internetski izvor]. Wikipedia, 2014. Dostupno na URL -adresi:

http://en.wikipedia.org/wiki/Black /
PECIGOŠ, Boris: Putovanje, Stranputice trogodišnjeg tuma ranja
svjetovima, Zbirka poezije 2008. – 2011. (1. mrežno izdanje zbirke) .
Zagreb : Atelier Hayat, 2011. Dostupno na URL -adresi:
http://www.carobna -suma.com/2011/12/21/putovanje/
The Color Black [internetski izvor]. Empower yourself with color
ps ychology, 2014. Dostupno na UR L -adresi: http://www.empower-yourself-
with-color-psychology.com/color -black.html
The Color White [internetski izvor]. Empower yourself with color
ps ychology, 2014. Dostupno na UR L -adresi: http://www.empower -yourself-
with-color-psychology.com/color -white.html
White [internetski izvor ]. Wikipedia, 2014. Dostupno na URL -adresi:
http://en.wikipedia.org/wiki/White /
Značenje boja [internetski izvor]. Pixelizam, 2014. Dostupno na URL -
adresi: http://pixelizam.com/znacenje -boja/

65
8.4. Popis slikovnog gradiva

1. Vasilij Kandinski: Kozaci . Ulje na platnu, 95 x 130 cm. 1910.-11.

London : Tate Gallery.
2. Kazimir Maljevič: Crni kvadrat na bijeloj površini . Ulje na platnu, 53,5
x 53,5 cm. 1915. Sankt Peterburg : Državni Ermitaž muzej.
3. Kazimir Maljevič: Bijeli kvadrat na bijeloj površini. Ulje na platnu, 79,4
x 79,4 cm. 1918. New York : Museum of Modern Art.
4. Paul Klee: Otok Dulcamara. Ulje na novinskom papiru postavljenom na
juteno platno, 80 x 175 cm. 1938. Bern : Zentrum Paul Klee.
5. Piet Mondrian: Horizontalno drvo. Ulje na platnu, 75 x 111 cm. 1911.
6. Paul Klee: Smrt i vatra. Ulje na jutenom platnu, 44 x 46 cm. 1940. Bern
: Zentrum Paul Klee.
7. Jackson Pollock: The She-Wolf. Ulje, gvaš i pastel na platnu, 106 x 170
cm. 1943. New York : Museum of Modern Art.
8. Jackson Pollock: Ključ. Ulje na platnu, 150 x 208 cm. 1946. Chicago :
The Art Institute of Chicago .
9. Joan Miro: Slika. Ulje na platnu, 195 x 378 cm. 1953. New York :
Solomon R. Guggenheim Museum.
10. Lee Krasner : Bijeli kvadrati. Ulje na platnu, 61 x 76 cm. 1948. New
York : Whitney Museum of American Art.
11. Willem de Kooning: Bez naziva. Ulje i emajl na papiru, 92 x 124 cm.
1948.-9. New York : The Willem de Kooning Foundation .
12. Franz Kline: Slika broj 2. Ulje na platnu, 204 x 272 cm. 1954. New
York : Museum of Mode rn Art.
13. Kazuo Shiraga stvara svoje slike.
14. Kazuo Shiraga: Hika (detalj). Ulje na platnu, 185 x 262 cm. 1999.
15. Shozo Shimamoto: Rad. 1955. Tokyo : Hyogo Prefectural Museum of
Art.
16. Mark Rothko: No. 61 (Rust and Blue). Ulje na platnu, 293 x 234 cm.
1953. Los Angeles : Museum of Contemporary Art.
17. Barnett Newman : Ornament III. Ulje na platnu, 100 x 182 cm. 1949.
New York : Museum of Modern Art.
18. Cl yfford Still: Broj 21. Ulje na platnu, 205 x 175 cm. 1948.
Washington, DC : Hirshhorn Museum, S mithsonian Institute.
19. Wols (Alfred Otto Wolfgang Schulze) : It's All Over The Cit y. Ulje na
platnu, 81 x 81 cm. 1947. Houston : The Menil Collection.
20. Pierre Soulages: Brou de noix sur papier . 48 x 62 cm. 1946.
21. Alberto Burri: Kompozicija u bijelo m. 1955.

66
22. Theo van Doesburg: Protukompozicija VI. Ulje na platnu, 50 x 50 cm.
1925. London : Tate Gallery.
23. Ad Reinhardt: Broj 17. Ulje i tempera na platnu, 197 x 197 cm. 1953.
New York : Whitney Museum of American Art.
24. Yves Klein : IKB 191. Suhi pigment i sintetička smola na platnu, 65 x
49 cm. 1962. London : Tate Gallery.
25. Frank Stella: Black Series II. 1967.
26. Henri Matisse: Pogled na Notre Dame. Ulje na platn u, 147 x 94 cm.
1914. New York : Museum of Modern Art .
27. Giacomo Balla: Automobil koji ubrzava. Ulje na drvetu, 56 x 69 cm.
1912. New York : Museum of Modern Art.
28. Jacoba van Heemskerck: Prizor luke. 1915.
29. Francis Picabia: U korist kriticizma. Ulj e na platnu, 103 x 75 cm. 1945.
30. Bram van Velde: Kompozicija. Gvaš na papiru, 98 x 77 cm. 1967.
31. Alfred Manessier: La Mise au tombeau. 1949.
32. Arshile Gorky: One Year the Milkweed. Ulje na platnu, 94 x 119 cm.
1944.
33. Mark Tobey: Bijelo putovanje . Obojana pasta na papiru, 113 x 89 cm.
1956. Seattle : The Seattle Art Museum.
34. Hans Hartung: Bez naziva (T1955 -23). 1955.

67
8.5. Popis slikovnog gradiva – vlastita djela

1. Boris Pecigoš: Igra bojama (San). Akril na papiru, 65 x 50 cm . Zagreb,

2005.
2. Boris Pecigoš: Ples šumskih vila I. Akril na platnu, 60 x 50 cm . Zagreb,
2006.
3.Boris Pecigoš: Potonuće u tišinu I. Akril na platnu, 70 x 140 cm . Zagreb,
2009.
4. Boris Pecigoš: Potonuće u tišinu II. Akril na platnu, 70 x 140 cm .
Zagreb, 2009.
5. Boris Pecigoš: Mistični broj 6. Akril na papiru, 50 x 70 cm . Zagreb,
2011.
6. Boris Pecigoš: Mistični broj 7. Akril na papiru, 50 x 70 cm . Zagreb,
2011.
7. Boris Pecigoš: Mistični broj 8. Akril na papiru, 50 x 70 cm . Zagreb,
2011.
8. Boris Pecigoš: Mistični broj 101. Akril na papiru, 50 x 70 cm . Zagreb,
2011.
9. Boris Pecigoš: Mandala 8#. Akril na platnu, 60 x 60 cm. Zagreb, 2013.
10. Boris Pecigoš: Zen mandala II. Akril na drvenim daščicama 24 x 24 cm,
na platnu 60 x 60 cm . Zagreb, 2013.
11. Boris Pecigoš: Zen mandala III. Akril na kartonu 24 x 24 cm, na platnu
60 x 60 cm. Zagreb, 2013.
12. Boris Pecigoš: Crvena. Akril na platnu, 120 x 80 cm . Zagreb, 2013.
13. Boris Pecigoš: Bijela I. Akril na platnu, 120 x 80 cm . Zagreb, 2013.
14. Boris Pecigoš: Crna I. Akril na platnu, 120 x 80 cm . Zagreb, 2013.
15. Boris Pecigoš: Bijela II. Akril na platnu, 120 x 80 cm . Zagreb, 2014.
16. Boris Pecigoš: Crna II. Akril na platnu, 120 x 80 cm . Zagreb, 2014.

68
Prevoditelj: titula, ime i prezime
Lektor: titula, ime i prezime