UNIVERZITET U SARAJEVU

ELEKTROTEHNIČKI FAKULTET SARAJEVO

ODSJEK ZA AUTOMATIKU I ELEKTRONIKU

ELEKTRIČNA MJERENJA
Laboratorijske vježbe

Nastavni ansambl: Kandidat: Broj indeksa:

Doc. dr Adnan Mujezinović, dipl. ing. el.
MoE. Nedis Dautbašić, dipl. ing. el.

Akademska 2018/2019. godine

 1. PRAVILA ZA RAD U LABORATORIJI

Laboratorijske vježbe predstavljaju sastavni dio naučno-nastavnog procesa većine predmeta na

elektrotehničkim fakultatima. Potpunu korist od vježbe ima samo onaj student koji se predhodno
teoretski pripremi za rad, te uzme aktivno učešće u realizaciji vježbe.
Da bi studenti ispunili postavljene zadatke neophodno je, na početku, upoznati se sa Pravilima za rad u
laboratoriji.
Osnovna pravila
1. Laboratorijske vježbe previđene su za samostalan rad studenata u grupi.
2. Na početku semestra studenti se podijele u grupe. Nije dozvoljena samovoljne promjena grupe, niti
termina održavanja vježbi!
3. Laboratorijske vjažbe su obavezan dio naučno-nastavnog procesa! Student je dužan teoretski
priptemnjen pristupiti svakoj vježbi, a potom predati Izvještaj o izvršenom mjerenju i isti odbraniti.
4. U slučaju izostanka, student to mora opravdati pismenim uvjerenjem, na osnovu koga će mu biti
omogućeno da nadoknadi izgubljenu vježbu.
5. Uredno ispunjene obaveze u laboratoriji, predstavljaju jedan od obaveznih uslova za dobijanje
potpisa iz predmeta.

Pripreme za izvođenje vježbe

1. Da bi se vježba što uspješnije realizovala, prije dolaska u laboratoriju, student mora:
 savladati teorijsko gradivo koje obuhvata određena laboratorijska vježba,
 proučiti sheme spoja, uređaje i instrumente koji se koriste u vježbi,
 proučiti upute o načinu izvođenja vježbe.
2. Po dolasku u laboratoriju student zauzima mjesto za svojim stolom, upoznaje se sa svim uređajima,
instrumentima i priborom koji se koristi u vježbi. Asistent vrši provjeru poznavanja materije koja se
obređuje u laboratorijskoj vježbi.
Nepoznavalje materije isključuje studenta od daljnjeg prisustvovanja vježbi!
Raspored uređaja i instrumenata
1. Prije povezivanje uređaja, instrumenta i pribora spojnim vodovima napohodno je, na osnovu sheme
spoja, pregledno i funkcionalno izvršiti njihov prostorni raspored, kako bi se omogućila brza i tačna
očitavanja.
2. Prostorni raspored treba napraviti tako da se bliže postave instrumenti na kojima se vrši očitavanje,
uređaje za regulaciju postavljaju se nešto dalje, a najdalje se postavljaju pomoćni uređaji kojima se
u toku vježbe ne rukuje direktno.
Spojni vodovi
1. Spojni vodovi koriste se za međusobno spajanje uređaja i instrumenata. Preporučuje se da budu
određene dužine i presjeka prema odgovarajućoj jačini struje.
Kod laboratorijskih ispitivanja spojni vodovi trebaju biti savitljivi sa propisno izvedenim krajevima
(“bananski” utikači, kablovske stopice, ili kombinovano), po mogućnosti u bojama radi lakšeg
praćenja električnih kola i kontrole.
Provjera i zaštita uređaja i instrumenata
1. Po dolasku za radno mjesto, student kontroliše ispravnost uređaja i mjernih instrumenata (npr.
savijena kazaljke, kazaljka instrumanta nije na početku skale, slab spoj, i sl.)
2. U slučaju sumnje u ispravnost uređaja i instrumenta student se mora obratiti asistentu, a nikako da
ga sam popravlja! U tom slučaju student se izlaže opasnosti da ga pokvari, čime prouzrokuje još
veću štetu.

1
3. S obzirom na osjetljivost instrumenta, kako u električnom tako i u mehaničkom pogledu, student
mora imati na umu da svako grublje i nepažljivije postavljenje instrumenta na sto, ili grubo rukovanje
s njim može ga oštetiti. Instrumenti se moraju izuzetno pažljivo koristiti.
4. Ukoliko student svojim nemarnim ponašanjem ošteti ili uništi uređaj, instrument ili pomoćnu opremu
dužan je napravljenu materijalnu štetu nadoknaditi.
5. Na svim instrumenima sa većim brojem mjernih područja, mjerenje treba započeti na području za
najviše vrijednosti, a zatim prema potrebi prelaziti na osjetljivija mjerna područja.
6. Kod korištenja vatmetra obratiti pažnju na nominalnu struju kroz namotaj, odnosno na nominalni
napon naponskog namotaja.
Spajanje prema shemi spoja
1. Povezivanje uređaja i mjernih instrumenata spojnim vodovima vrši se u beznaponskom stanju!
2. Student spajanju treba prići sistematski sa punom pažnjom, na osnovu prethodno dobro proučene i
shvaćene sheme spoja.
3. Najprije treba sve instrumente i uređaje spojiti u seriju, odnosno zatroriti glavno strujno kolo bez
priključka na izvor. Zatim, po mogućnosti vodovima u drugoj boji spajati paralelne grane (voltmetre,
mjerila učestanosti, naponske grane vatmetra i brojila itd.)
4. Spajanje uređaja i instrumenata treba obavljati uvijek samo s jedne strane (samo s lijeva na desno,
ili samo s desna na lijevo), pazeći na polaritet instrumenata.
5. Za spajanje uporebljavati vodove odgovarajuće dužine i izbjegavajući nepotrebna preplitanja. Loše
spajanje može prouzrokovati različite smetnje (kontaktni otpor, nepravilne otkolone kazeljke, greške
mjerenja, itd.), što utiče na izvođenje ogleda i tačnost mjerenja.
Priključak na izvor električne energije
1. Asistent vrši kontrolu veza prema shemi spoja. Student ne smije izvršiti priključenje na izvor
napajanja, započeti sa mjerenjem i ogledom prije nego dobije dozvolu od asistenta. Priključivanje
na izvor električne energije asistent vrši uz predhodno glasno upozorenje.
2. Student mora imati na umu da je električna struja opasna po život već kod jačine 0,01A, a što je viši
napon to je jača struja i veća opasnost. Napon je opasan već kod 50V.
3. Prekršilac ovih mjera snosi punu materijelnu i krivičnu odgovornost za eventualno počinjenu štetu,
ugrožene ljudske živote i nanesene povrede.
Mjerenje
1. Student treba mjerenje obaviti pažljivo i savjesno. Svako “dotjerivanje” rezultata predstavlja vlastitu
obmanu mjerenja i ogled čini bezvrijednim, a cilj dalek i neispunjen.
2. Ako student nije siguran u tačnost dobijenih vrijednosti mjerenjem, treba da ponovi mjerenje.
3. Ogled i mjerenje student treba da obavi u stojećem stavu, obezbjeđujući oko sebe dovoljno
slobodnog prostora.
4. Kod mjerenja treba biti staložen i miran, bez nepotrebne i često opasne žurbe i brzopletosti. Trzanje
spojnih vodova, kuckanje po instrumentu i slično, odaje površnu pripremu studenta, te njegovu
nezainteresovanost za rad.
5. Rezultate mjerenja potrebno je upisati tačno u prethodno pripremnjenu tabelu za mjerene vrijednosti.
6. Ukoliko u toku mjerenja treba očitati više veličina, onda je dobro da jedan student vrši očitavanje, a
drugi bilježi rezultate mjerenih veličina.
7. U slučaju da za vrijeme ogleda nastupi prekid u napajnju električnom energijom, asistent je dužan
da isključi izvore napajanja i regulatore napona vrati u početni položaj. Mjerna područja instrumenta
postaviti na najveće vrijednosti i tako dočekati normalno stanje napajanja električnom energijom.
8. Po završetku mjerenja ili ispitivanja najprije isključiti radni sto prekidačem, zatim izvor napajnja
električnom energijom. Sve spojeve otpojiti, a uređaje, instrumente i pribor uredno složiti. Radno
mjesto studenta u laboratoriji po završetku ispitivanja mora uvijek biti uredno i pregledno kako bi
student iz naredne grupe mogao kvalitetno obaviti svoj zadatak.

2
Izveštaj o ispitivanju
1. Po obavljenom ispitivanju student podnosi pismeni izvještaj o vježbi na propisanom obrascu. Ovaj
izvještaj studet radi po uputi asistenta, a treba da sadrži:
ime i prezime studenta,
broj indeksa,
grupu u kojoj student izvodi vježbu,
naziv vježbe,
zadatak i cilj vježbe,
električnu shemu spoja,
listu korištenih uređaja, instrumenata i pribora,
tabelu mjerenih i proračunatih vrijednosti,
potrebne proračune i dijagrame,
samostalan zaključak.
2. Rezultate mjerenja student je dužan prikazati tabelarno, preko dijagrama i sa odgovarajućim
komentarom.
3. Dijagrame student mora crtati uredno, pomoću pribora za crtanje, na milimetarskom papiru ili
pomoću računara u odgovarajućoj razmjeri.
4. Na kraju izvještaja o obavljenom ispitivanju student je obavezan dati svoj komentar sa određenim
prijedlozima, zapažanjima i konstatacijama vezanim za izvođenje vježbe i rezultate mjerenja i
proračuna.

3
 2. PRAVILNO PREDSTAVLJANJE MJERNOG REZULTATA

Mjerni rezultat se u biti uvijek predstavlja ciframa. Ukoliko je više mjerenja, mjerni rezultati se, radi
preglednosti, zapisuju u odgovarajuće tabele. Ponekad je veoma teško iz brojčanih vrijednosti uočiti
određene promjene i zavisnosti u posmatranim mjerenim fizikalnim veličinama, pa se rezultati mjerenja
predstavljaju grafički u određenim razmjerama.
Predstavljanje mjernog rezultata pomoću cifara
Mjerni rezultat predstavljen velikim brojem cifara je nepregledan i ostavlja lažan dojam o velikoj
točnosti. Zato je potrebno mjerni rezultat zaokružiti na onoliko cifara koje odgovaraju točnosti mjerenja,
bez navođenja nepotrebnih cifara. Osnovni uslov pri zaokruživanju (smanjenju broja cifara) jest da se
zaokruživanjem ne poveća nesigurnost mjernog rezultata.
Prema međunarodnoj normi ISO 31-0: "Quantities and units - General principles" pri pisanju decimalnih
brojeva koristi se se decimalni zarez, a ne decimalna tačka!
Kada se odabere mjesto na kome će se izvršiti zaokruživanje, postoje pravila zaokruživanja kojima se
suvišne cifre mogu izostaviti.
Matematička pravila zaokruživanja su:
 Ako je desno od mjesta zaokruženja cifra od 0 do 4, cifra na mjestu zaokruženja se zadržava. Na
primjer:
X =15,24  X =15,2
X =35,743  X =35,74
 Ako je desno od mjesta zaokruženja cifra od 6 do 9, cifra na mjestu zaokruženja se povećava za
jedan. Na primjer:
X=15,36  X =15,4
X=15,76984  X =15,770
 Ako je desno od mjesta zaokruženja cifra 5, razlikuju se dva slučaja:
1. iza cifre 5 nalazi se 0
a) cifra na mjestu zaokruženja se zadržava ako je parna:
21
X  5,25  X =5,2
4
b) cifra na mjestu zaokruženja se povećava za jedan ako je neparna:
7
X  1,75  X = 1,8
4
2. iza cifre 5 nalazi se broj veći od 1, cifra na mjestu zaokruženja se povećava za jedan:
X = 5,83562  X =5,84
Značajne cifre zaokruženog broja jesu sve cifre od prve cifre s lijeva različite od nule do zaključno sa
cifrom na mjestu zaokruživanja.
Pravila za određivanje broja značajnih cifri nekog broja su:
1. Sve cifre, osim nule, su značajne,
2. Nule između značajnih cifri su značajne,
3. Nule na kraju broja, a iza decimalnog zareza, su značajne,

4
4. Nule ispred prve značajne cifre broja nisu značajne,
5. Status nula na kraju cijelog broja nije određen, tj. one mogu biti značajne ili ne, pa je u tom slučaju
najbolje pisati broj u eksponencijalnom obliku (npr. 3101 ima jednu značajnu cifru, a 5,0 101 ima
dvije značajne cifre).
Tako, na primjer, broj:
592 - ima tri značajne cifre
7,2 - ima dvije značajne cifre
13,5 - ima tri značajne cifre
0,376 - ima tri značajne cifre
4,00 - ima tri značajne cifre
0,0048 - ima dvije značajne cifre
3102 - ima jednu značajnu cifre
3,00102 - ima tri značajne cifre
500 - može imati tri ili dvije ili jednu značajnu cifru
5102 ima jednu značajnu cifru, a
5,0102 ima dvije značajne cifre.

Grafičko predstavljanje mjerenog rezultata

Grafikoni se crtaju na milimetarskom papiru, kako bi se što tačnije predstavila i očitala vrijednost
mjerene veličine. Kada se rezultati mjerenja unose na dijagram, potrebno je da budu vidno označeni
kako je to prikazano na narednoj slici.

Slika 2.1. UI diagram

Ucrtane tačke bi trebale da su približno podjednako udaljene jedna od druge kako bi se što lakše i
preciznije povukla ''glatka'' krivulja izmedju njih, osim ako nema posebnog razloga da za ''izlomljenom''
krivuljom kao na primjer pri predstavljanju krivulje pogreške instrumenta (Slika 2.2.).

5
 Slika 2.2. Dijagram greške instrumenta
Ose dijagrama moraju biti označene mjerenom veličinom i odgovarajućom mjernom jedinicom. Radi
lakšeg unošenja podataka i očitavanja vrijednosti sa dijagrama, jedan podiok na dijagramu može imati
vrijednost jedne, dvije ili pet decimalnih/dekadskih umnožaka mjerne jedinice.
U slučaju kvadratne zavisnosti upotrebljava se kvadratna skala.
Pri predstavljanju mjerenih veličina sa širokim mjernim područjem, moguće je na dijagramu zanemariti
dio mjernog područja mjerene veličine, ako to područje nije značajno za analizu (Slika 2.3.). U
protivnom, dijagram bi mogao postati premalen i nepregledan što bi onemogućilo precizno očitavanje.

Slika 2.3. Karakteristika brzine obrtanja motora

6
 3. DJELOVANJE ELEKTRIČNE STRUJE NA ORGANIZAM ČOVJEKA I PRUŽANJE
PRVE POMOĆI

Rad u laboratoriji je tako zamišljen da studenti ne moraju dodirivati dijelove pod naponom. Spajanja i
raspajanja mjernih sklopova obavljaju se u beznaponskom stanju. Ipak, može se dogoditi, da zbog
oštećenja izolacije, ljudske pogreške i slično dijelovi mjerne opreme kojima se rukuje ili su izloženi
dodiru (kućište) budu pod naponom. Prilikom dodira tog dijela struja prolazi kroz tijelo čovjeka i izaziva
električni udar (šok).
Djelovanje električne struje na organizam čovjeka
Djelovanje električne struje na organizam čovjeka je veoma kompleksno. Prolazaći kroz organizam
struja izaziva termičke manifestacije, elektrolitičko djelovanje kao i biološko djelovanje. Termičko
djelovanje električne struje pojavljuje se u vidu opekotina, povreda krvnih sudova, nerava i drugih
organa. Elektrolitičkim djelovanjem električne struje razlažu se organske materije i tečnosti što stvara
ozbiljne poremećaje u njihovom sastavu. Biološko djelovanje električne struje izražava se u narušavanju
unutarnjih bioloških procesa u organizmu koji su tijesno povezani sa njegovim funkcijama.
Djelovanje električne struje na organizam čovjeka ovisi od niza činilaca od kojih su najvažniji intenzitet
struje, dužina trajanja proticanja električne struje, putanja prolaska struje kroz tijelo, vrsta i frekvencija
struje.
Jačina električne struje ima znatan utjecaj na ishod povrede. Kolika će biti vrijednost struje koja protiče
kroz čovjeka, ne ovisi samo od napona nego i od električnog otpora tijela. Otpor tijela ovisi od niza
faktora kao što su pol, starosna dob, fizička kondicija i drugo. Za živo tkivo karakterističan je i tzv
psihogalvanski refleks, odnosno smanjenje otpora tijela usljed emocija, nadražaja i slično. Na primjer
strah da uskoro kroz tijelo može proteći struja izaziva smanjenje otpora tijela i prije nego je kroz tijelo
prošla struja.
Kod ljudi, kao i u cijeloj prirodi zastupljen je princip biološke raznovrsnosti, tako da je reakcija ljudskog
organizma na djelovanje električne struje različita. U Tabeli 3.1. navedena je jačina električne struje i
efekti koje ista izaziva na ljudski organizam.
Vrlo veliki uticaj na posljedice, koje će nastupiti djelovanjem električne struje na čovjeka, ima vrijeme
trajanja njenog proticanja. Povećanjem vremena proticanja električne struje raste lokalno razaranje,
narušavaju se funkcije nekih organa i slično. Navedeni faktori se zbrajaju, te se njihov uticaj na
organizam povećava.
Put struje kroz tijelo čovjeka ima značajnu ulogu na ishod povrede. Ako se na putu struje nađu vitalni
organi (srce, pluća i mozak) onda je opasnost veoma velika. Najopasnije putanje su one koje na svom
putu imaju srce (ruka – ruka i ruka – noga). Činjenica je da postoji i mnogo teža putanja koja, pored
srca, na svom putu ima i mozak, ali one su vrlo rijetke i smatra se da pri normalnom radu do njih
praktično ne može doći. Najmanja opasnost je na putanji noga – noga. U tom slučaju kroz srce čovjeka
prolazi tek oko 0,4 % ukupne struje.
Zbog prisustva kapacitivne komponente u otporu tijela čovjeka, povećanje frekvencije utiče na
smanjenje otpora tijela. Eksperimentalno je pokazano da ova ovisnost važi za frekvencije 0 – 60 Hz.
Daljim povećanjem frekvencije smanjuje se opasnost od električne struje. S druge strane, istosmjerne
struje su 4 – 5 puta bezopasnije od izmjenične struje frekvencije 50 Hz. Ova usporedba važi za napone
200 – 300 V, dok se kod većih napona opasnost od istosmjerne struje povećava.

7
 Tabela 3.1. Vrijednosti jačine električne struje i njeni efekti na ljudski organizam
Jačina
električne Efekat struje na ljudski organizam
struje
Čovjek ne osjeća djelovanje električne struje (bezopasna struja). To je ona
> 0,5 mA vrijednost električne struje koja može protjecati kroz organizam čovjeka bez
posljedica.
Čovjek počinje osjećati djelovanje struje. Djelovanje izmjenične struje se
0,5 – 1,5 mA manifestuje laganim peckanjem, a istosmjerne zagrijavanjem. Ove struje ne
izazivaju nikakvo oštećenje organizma, osim ako njihovo djelovanje traje
dugo.
Čovjek osjeća grčenje šake. Sa povećanjem struje bol postaje sve veća i
5 – 10 mA
nastaje grčenje ruke.
Čovjek zbog grčenja ne može da otpusti provodnik (neotpuštajuća struja);
kod istosmjerne struje neotpuštajuće struje praktično i nema, tj. čovjek pri
10 – 15 mA
ma kojoj vrijednosti struje može da se oslobodi kontakta. Ipak, u trenutku
odvajanja nastaje veoma bolno grčenje mišića.
20 - 25 mA Čovjek osjeća otežano disanje. Pri većoj struji to djelovanje se povećava.
Nastaje grč disajnih mišića i prestanak disanja usljed dužeg proticanja struje
30 - 80 mA
kroz organizam.
Proticanje električne struje uzrokuje fibrilaciju srca. Fibrilacija je haotično i
0,1 A – 5 A nejednoliko grčenje srčanog mišića pri čemu srce prestaje da radi kao
pumpa, odnosno počinje da treperi.
Ova vrijednost struja ne izaziva fibrilaciju srca, međutim pri velikim
preko 5 A
strujama čak i kod kratkotrajnog djelovanja nastupa paraliza disajnih organa.

Pružanje prve pomoći pri udaru električne struje

Glavno načelo pri pružanju prve pomoći pri udaru električne struje je brzina kojom se pruža pomoć. To
znači da treba, što je moguće prije, osloboditi ozlijeđenog od djelovanja struje, a nakon toga odmah
početi oživljavanje, ako ozlijeđeni ne diše ili mu srce ne kuca.
Prvi korak pri pružanju pomoći ozlijeđenom je postupak oslobađanja ozlijeđenog od djelovanja
električne struje. Oslobađanje ozlijeđenog prije svega treba pokušati isključenjem napona pomoću
prekidača, sklopke ili osigurača. Ako to nije moguće, ozlijeđeni se odvaja od dodira napona pomoću
prikladnog izoliranog predmeta ili se ozlijeđeni izvuče preko njegove odjeće. Tom prilikom spasilac
stane na suhu dasku, hrpu odjeće, starih novina ili nešto drugo što predstavlja dobru električnu izolaciju,
te izbjegava dodirivanje zidova konstrukcije ili drugog pomoćnika.
Nakon oslobađanja od djelovanja električne struje treba utvrditi zdravstveno stanje unesrećenog, a prije
svega da li krvari, da li diše i da li mu radi srce. Ako ozlijeđeni krvari prvo treba zaustaviti krvarenje.
Ako je povrijeđeni pri svjesti, bar trenutno mu ne prijeti opasnost zbog prestanka disanja ili rada srca.
Potrebno je znati da kod povreda od električne struje nesvjestica može da nastupi tek kasnije, pa
povrijeđenog treba neprekidno posmatrati i poduzimati potrebne mjere.
Ako se utvrdi da ozlijeđeni ne diše treba na samom mjestu nesreće početi sa primjenom oživljavanja
putem umjetnog disanja. Oživljavanje ima izgleda na uspjeh samo ako prestanak disanja nije trajao duže
od desetak minuta.
Ako se utvrdi da ozlijeđenom ne radi srce treba hitno otpočeti sa vanjskom masažom srca. To se može
osjetiti po tome da se kod ozlijeđenog ne može napipati puls, a zjenice su proširene i ne reaguju na
svjetlost.

8
U slučaju prestanka disanja i prestanka rada srca treba kombinovati vještačko disanje i masažu srca.
Poželjno je da to rade dvije osobe.
Treba znati da čovjeku u slučaju prestanka rada srca i prestanka disanja (klinička smrt) pomoć treba
pružiti hitno. Trajanje kliničke smrti obično iznosi 4 – 6 minuta, a kod zdravog čovjeka i do 7 – 8 minuta.
Ako se u periodu trajanja kliničke smrti čovjeku adekvatno pruži prva pomoć može mu se spasiti život.
U protivnom, nastupa biološka smrt koja je nepovratna pojava.
U svim slučajevima potrebno je obavjestiti zdravstvenu ustanovu i ozlijeđenog prevesti u zdravstvenu
ustanovu iako izgleda da se ozlijeđeni potpuno oporavio.
Postupak oživljavanja
Ako se utvrdi da je potrebno provesti postupak oživljavanja treba na samom mjestu nesreće započeti sa
oživljavanjem ozlijeđenog:
– umjetno disanje u slučaju prestanka disanja,
– vanjsku masažu srca u slučaju prestanka rada srca,
– kombinovanu metodu oživljavanja u slučaju kliničke smrti (prestanak rada srca i prestanak disanja).
Nakon nekoliko minuta nastupaju u mozgu nepopravljiva oštećenja pa oživljavanje treba hitno primjeniti
da bi imalo izgleda na uspjeh.
Umjetno disanje
Od metoda umjetnog disanja najbolje je primjeniti umjetno disanje usta na nos ili usta na usta jer se ta
metoda pokazala najuspješnijom.
Umjetno disanje treba izvoditi brzo i određenim redosljedom.
1. Ozlijeđenog treba položiti na leđa i brzim manevrom srednjeg prsta provjeriti prohodnost usne
šupljine i ždrijela.
2. Ako se ustanovi da su usta začepljena krvlju ili stranim predmetima glava se okrene u stranu, a usna
šupljina se pročisti kažiprstom omotanim gazom.
3. Spasilac klekne pored glave ozlijeđenog, jednom rukom potisne vilicu ozlijeđenog naprijed i prema
gore tako da donji zubi budu ispred gornjih, a usne stisnute da ne propuštaju zrak. Drugu ruku staviti
na tjeme i glavu ozlijeđenog zabaciti što više natrag. Takav položaj glave zadržavati cijelo vrijeme
umjetnog disanja da bi se spriječilo upadanje jezika u ždrijelo.
4. Duboko udahnuvši spasilac obuhvati usnama nos ozlijeđenog i snažno mu upuhne u nosnice udahnuti
zrak. Promatrati da li se prsni koš ozlijećenog širi i kad to ustanovi odmaknuti svoja usta da bi
ozlijeđeni izdahnuo zrak prirodnim stezanjem grudnog koša.
5. Ako se prilikom upuhivanja prsni koš ne širi znači da zrak ulazi u želudac. Čim se to primjeti trbuh
ozlijeđenog treba pritisnuti rukama da bi zrak izašao iz želudca.
6. Prvih deset upuhivanja izvede se brzo i uzastopno, a zatim se upuhivanje produži ravnomjerno u ritmu
normalnog disanja.
7. Umjetno disanje mora se provoditi tako dugo dok se ne uspostavi prirodno disanje ili do dolaska
liječnika.
8. Zbog zamora treba zamjeniti osobu koja izvodi umjetno disanje i to tako da se pri tom ne poremeti
ritam umjetnog disanja.

9
Vanjska masaža srca

Vanjsku masažu srca treba započeti odmah čim prestane ili jako oslabi rad srca. To se može ustanoviti
po tome što se ne može napipati puls na arterijama vrata ili ruke, a ozlijeđenom se prošire zjenice i ima
mrtvački izgled.
Vanjsku masažu srca izvoditi na sljedeći način:
1. Položiti ozlijećenog leđima na tvrdu podlogu i kleknuti do njega sa njegove desne strane.
2. Preklopiti dlan jedne ruke preko nadlanice druge ruke i položiti ih na donji dio prsne kosti.
3. Svake sekunde pritisnuti tolikom snagom (bez udarca) da se prsni koš ulegne 3 – 5 cm. Nakon pritiska
ruke opustiti čime se omogućava širenje grudnog koša i punjenje srca krvlju.
4. Vanjska masaža izvodi se od 5 do 10 minuta i ako se za to vrijeme ne uspostavi normalan rad srca
izgledi za uspjeh oživljavanja su vrlo mali
5. U toku masaže se povremenim pipanjem pulsa na vratu provjerava je li uspostavljen rad srca.
Kombinovana metoda oživljavanja
U slučaju istovremenog prestanka disanja i rada srca treba primjeniti kombinovanu metodu, što znači da
treba vršiti umjetno disanje i vanjsku masažu srca. Poželjno je da oživljavanje izvode dvije osobe od
kojih jedna izvodi umjetno disanje, a druga vanjsku masažu srca.
Najprije se povrijeđeni položi na leđa i izvedu se 3 do 4 upuhivanja zraka kako je navedeno u uputstvu
za umjetno disanje. Zatim se izvede 15 do 20 pritisaka na grudni koš. Postupak se ponavlja dok se ne
uspostavi normalan rad srca i disanje. Poslije završenog oživljavanja ozlijeđeni često ostaje u
nesvjesnom stanju pa mu prijete smetnje u disanju i radu srca. Od tih opasnosti štitimo se postavljanjem
ozlijeđenog u poseban položaj na bok. Jedna ruka ozlijeđenog se stavi pod glavu savijena u laktu, dok
druga ruka slobodno leži pored tijela. Jedna noga ostaje ispružena dok se druga savije u koljenu i koljeno
se osloni na podlogu.

10
 LABORATORIJSKA VJEŽBA BROJ 1

OVJERA INSTRUMENATA METODOM POREĐENJA

Električni mjerni instrumenti mjere električne veličine i izmjerenu vrijednost pokazuju položajem
kazaljke (analogni instrumenti) ili na displeju (digitalni instrumenti). Nijedan mjerni instrument nije u
stanju da obavlja mjerenje bez greške. Greška mjernog instrumenta je njegova najvažnija metrološka
karakteristika i sigurno je da instrument sa malom greškom mjerenja posjeduje visok kvalitet i svih
drugih metroloških karakteristika.
Apsolutna greška mjernog instrumenta jednaka je razlici između pokazivanja mjernog uređaja i stvarne
vrijednosti mjerene veličine:
X  X mj  X stv
Iz apsolutne greške mjernog instrumenta može se izračunati korekcija mjernog instrumenta koja je
po iznosu jednaka ovoj greški, ali je suprotnog predznaka:
K  X  X stv  X mj
Relativna greška mjernog instrumenta jednaka je odnosu apsolutne greške mjernog instrumenta i
stvarne vrijednosti mjerene veličine:
X mj  X stv
g (%)   100
X stv
Svedena relativna greška mjernog instrumenta jednaka je odnosu apsolutne greške mjernog
instrumenta i jedne određene (dogovorene) vrijednosti:
X mj  X stv
 (%)   100
X DV
Dogovorena vrijednost je, za pokazne instrumente sa nulom na početku skale, jednaka gornjoj granici
mjernog opsega. Za instrumente sa nulom u sredini skale ova vrijednost jednaka je sumi apsolutnih
vrijednosti gornje i donje granice mjernog opsega. Za instrumente sa nulom izvan skale ova vrijednost
jednaka je razlici gornje i donje granice mjernog opsega.
Svedena relativna greška prihvaćena je kao najčešći kriterij za klasifikaciju analognih mjernih
instrumenata u pogledu tačnosti. Prema IEC propisima mjerni instrumenti se svrstavaju u osam klasa
tačnosti sa sljedećim oznakama:
0,05 ; 0,1 ; 0,2 ; 0,5 ; 1 ; 1,5 ; 2,5 ; 5
Kada se instrument upotrijebi unutar svog mjernog opsega pri referentnim uvjetima njegova svedena
relativna greška ne smije prelaziti granice navedene u Tabeli.
Tabela.
Klasa tačnosti 0,05 0,1 0,2 0,5 1 1,5 2,5 5
Granice greške  0,05 %  0,1 %  0,2 %  0,5 % 1%  1,5 %  2,5 % 5%
Nakon duže upotrebe, instrumenti se ovjeravaju (baždare) kako bi se provjerile granice njihovih grešaka.
Ovisno o klasi tačnosti, instrumenti se baždare na sljedeće načine:
a) poređenjem sa instrumentom manje klase tačnosti,
b) kalibratorima, to jest izvorima tačno poznatog napona, odnosno struje,
c) kompenzatorima.
Instrumenti se baždare prema zahtjevima iz važećih propisa, odnosno standarda. Prije baždarenja
kontrolira se stanje ispravnosti instrumenta jer se neispravni instrumenti ne baždare.

11
Kod metode poređenja sa instrumentom manje klase tačnosti treba voditi računa da etalonski instrument
ima bar za dva do tri reda bolju klasu tačnosti i da se mjerni opsezi oba instrumenta ne razlikuju više od
25 %.

ZADATAK 1. Ovjera (baždarenje) analognog ampermetra

Shema spoja
AX Ae

R
Popis opreme
 Analogni multimetar VC-5080 VOLTCRAFT, ampermetar - Ax (MO 25 mA),
 Digitalni multimetar AM-510 Amprobe, ampermetar - Ae,
 Regulacioni otpornik PRN 330 (), 1,0 (A),
 Regulacioni izvor istosmjernog napona (postavljen na cca. 20 (V)).

Opis vježbe

Cilj vježbe je izvršiti ovjeru ampermetra pri čemu se ovjerava samo jedan mjerni opseg (npr. 25 (mA)).
Spojiti kolo prema datoj shemi. Na ovjeravanom ampermetru AX podešavati vrijednosti struje date u
tabeli, a pri tome očitavati stvarne (uslovno) vrijednosti na etalonskom instrumentu. Kolo se napaja iz
izvora istosmjernog napona podešenog na cca. 20 (V), a struja u kolu se mijenja promjenom vrijednosti
otpora na regulacionom otporniku. Pri tome voditi računa da regulacioni otpornik nikad ne dobije
vrijednost nula.

Obrada rezultata mjerenja

Na osnovu izvršenih mjerenja potrebno je:
a) Izračunati vrijednosti za I, g, K i  i unijeti u tabelu,
b) Na osnovu dobijenih rezultata na milimetarskom papiru nacrtati dijagram korekcije K = f(Ix) u
odgovarajućoj razmjeri.

12
 Tabela
Ax Ae
Redni I g K 
Broj
kx x Ix Ie
(%) (mA)
(mA) (%)
(mA/pod) (pod) (mA) (mA)

1. 2,5 1,0 2,5

2. 2,5 2,0 5,0
3. 2,5 3,0 7,5
4. 2,5 4,0 10,0
5. 2,5 5,0 12,5
6. 2,5 6,0 15,0
7. 2,5 7,0 17,5
8. 2,5 8,0 20,0
9. 2,5 9,0 22,5
10. 2,5 10,0 25,0
kx – konstanta očitanja instrumenta
x – otklon kazaljke instrumenta
I – apsolutna greška
g – relativna greška
K – korekcija, negativna vrijednost apsolutne greške
 – svedena relativna greška

ZADATAK 2 Ovjera voltmetra

Shema spoja

U R VX Ve

Popis opreme
 Analogni multimetar VC-5080 VOLTCRAFT, kao voltmetar - Vx (MO 10 V)
 Digitalni multimetar AM-510 Amprobe, kao voltmetar - Ve
 Regulacioni otpornik PRN 330 (), 1,0 (A)
 Regulacioni izvor istosmjernog napona postavljen na (cca.) 20 (V)
Opis vježbe
Cilj vježbe je izvršiti ovjeru voltmetra pri čemu se ovjerava samo jedan mjerni opseg (npr. 10 (V)).
Spojiti kolo prema datoj šemi. Na ovjeravanom voltmetru VX podešavati vrijednosti napona date u tabeli,
a pri tome očitavati stvarne (uslovno) vrijednosti na etalonskom instrumentu. Kolo se napaja iz izvora
istosmjernog napona podešenog na cca. 20 (V), a napon na instrumentima podešavati promjenom
vrijednosti otpora potenciometra.

13
Obrada rezultata mjerenja
Na osnovu izvršenih mjerenja potrebno je:

a) Izračunati vrijednosti za V, g, K i  i unijeti u tabelu,

b) Na osnovu dobijenih rezultata na milimetarskom papiru nacrtati dijagram korekcije K = f(Vx) u
odgovarajućoj razmjeri.

Tabela
Vx
Redni Ve V g K 
Broj
kx x Vx
(V) (%) (mV)
(mV) (%)
(V/pod) (pod) (V)

1. 1 1,0 1,0
2. 1 2,0 2,0
3. 1 3,0 3,0
4. 1 4,0 4,0
5. 1 5,0 5,0
6. 1 6,0 6,0
7. 1 7,0 7,0
8. 1 8,0 8,0
9. 1 9,0 9,0
10. 1 10,0 10,0

kx – konstanta očitanja instrumenta

x – otklon kazaljke instrumenta
V – apsolutna greška
g – relativna greška
K – korekcija, negativna vrijednost apsolutne greške
 – svedena relativna greška

14
www.
Gr
eat
Li
tt
l
eMi
nds
.c
om 15
www.
Gr
eat
Li
tt
l
eMi
nds
.c
om 16
PITANJA

1. Da li je ispitivani ampermetar na datom mjernom opsegu, u svojoj klasi tačnosti ili nije?
(Obrazložiti odgovor)

2. Da li je ispitivani voltmetar na datom mjernom opsegu, u svojoj klasi tačnosti ili nije? (Obrazložiti
odgovor)

Osvojeni bodovi: Potpis asistenta:

17
 LABORATORIJSKA VJEŽBA BROJ 2
PODEŠAVANJE STRUJE
Pri izvršavanju različitih mjerenja i ispitivanja često je potrebno podesiti na određene iznose struju u
mjernom kolu, kao i struje u pomoćnim kolima. Zbog toga je u mnogim laboratorijskim izvorima
predviđena kontinuirana promjena njihovog izlaznog napona. Pri upotrebi izvora s fiksnim naponom
vrši se podešavanje struje pomoću otpornika koji su spojeni ili potenciometarski ili kao predotpori, a pri
izmjeničnoj struji upotrebljavaju se za tu svrhu još i regulacioni i zakretni transformatori.

Na narednoj slici prikazan je potenciometarski spoj otpornika R12. Krajnje stezaljke 1 i 2 otpornika R12
spojene su na stezaljke izvora, a potrošač R je spojen paralelno otporu R13 = nR12 između stezaljke 1
otpornika R12 i njegova klizača 3. Kroz potrošač R teče struja I koja se može podešavati pomicanjem
klizača na regulacionom otporniku R12.

1 R12 2
nR12 R12 - nR12
I 3
II
A
R

Potenciometarski spoj

Da bi se dobio izraz I = f(n) kolo sa prethodne slike moguće je rješiti metodom konturnih struja. Prema
metodi konturnih struja relacije zapisane za I i II konturu su:
U  I I nR12  R12  nR12   I II nR12

0   I I nR12  I II nR12  R

Rješavanjem prethodnog sistema jednačina dobija se:

n U
I II 
 R R 
R1  n 12  n 2 12 
 R R 

R12
Kako je p  , onda izraz za jačinu struje u kolu u zavisnosti od parametara n i p je:
R

n U
I ( n) 
 
R 1  p n2  n 
Ako je R12  R , odnosno p  1 onda je:

18
 U
I ( n)  n
R

U ovom slučaju struja linearno raste sa povećanjem otprnosti R12, odnosno dobiva se veoma povoljno
linearno podešavanje struje.
Podešavanje struje pomoću predotpornika vrši se tako što se predotpornik koji ima mogućnost promjene
otpornosti preko klizača veže u seriju sa potrošačem kome se podešava struja. Najjednostavnija shema
spoja prikazana je na narednoj slici.

3
A
1 R13 2
Rp = R12

U R

Podešavanje struje pomoći predotpornika

Ako se sa p označi parametar koji predstavlja odnos ukupne otpornosti predotpornika i otpornosti
potrošača:

Rp R12
p  ,
R R

a sa n označi parametar koji predstavlja odnos otpornosti predotpornika na klizači i ukupne otpornosti
predotpornika:

R13
n
R12

struja kroz potrošač iznosi:

U U
I 
R  nR12 R1  np 

Tada je napon na potrošaču:

UR U
U1  IR  
R  nR12 1  np

Ako je p = 1 moguće je gotovo linearno ugađanje struje od U/2R do dva puta veće vrijednosti U/R.
Kroz potrošač teče minimalna struja kada je n = 1, odnosno kada se u kolu nalazi puna vrijednost
otpornosti predotpornika Rp. Maksimalna struja kroz potrošač R ima se u slučaju kada je predotpornik
isključen iz kola (n = 0), odnosno kada je Rp = 0 (Ω).

19
ZADATAK 1. Podešavanje struje potenciometarskim spojem
Shema spoja
U

1 R12 2

A
R
Popis opreme
 Digitalni multimetar AM-510 Amprobe, ampermetar – A
 Regulacioni otpornik PRN 330 (), 1,0 (A) – R12,
 Otporna dekada DR4/BCDE – R,
 Regulacioni izvor istosmjernog napona podešen na (cca.) 2 (V).

Opis vježbe
Na otpornoj dekadi R potrebno je podesiti vrijednost otpora u skladu sa vrijednošću p datoj u tabeli. Na
osnovu datog n potrebno je proračunati vrijednost otpora R13 te proračunatu vrijednost podesiti na
potenciometru pomoću digitalnog instrumenta. Kolo spojiti prema datoj shemi. Na regulacionom izvoru
istosmjernog napona podesiti napon U = 2 V te napon održavati konstantnim tokom svih mjerenja. Za
svaki položaj klizača potenciometra očitati vrijednost struje I na ampermetru A.
Obrada rezultata mjerenja
Izmjerene i izračunate vrijednosti unijeti u odgovarajuće tabele. Na osnovu izvršenih mjerenja potrebno
je:
– izračunati vrijednost struje u kolu (Irač) za različite položaje klizača potenciometra R12,
– izmjerene i izračunate vrijednosti unijeti u odgovarajuću tabelu.
– na milimetarskom papiru nacrtati grafik funkcije I = f(n) za zadate vrijednosti parametra p.

Tabela. Obrada rezultata mjerenja za p  0,45

n 0 0,2 0,4 0,6 0,8 1,0
R13(Ω)
Imj (mA)
Irač (mA)

Tabela. Obrada rezultata mjerenja za p  0,55

n 0 0,2 0,4 0,6 0,8 1,0
R13(Ω)
Imj (mA)
Irač (mA)

20
ZADATAK 2. Podešavanje struje pomoću predotpora

Shema spoja

3
A
1 2
R12

U R

Popis opreme
 Digitalni multimetar AM-510 Amprobe, ampermetar – A
 Regulacioni otpornik PRN 330 (), 1,0 (A) – R12,
 Otporna dekada DR4/BCDE – R,
 Regulacioni izvor istosmjernog napona podešen na cca. 2 (V).
Opis vježbe
Na otpornoj dekadi R potrebno je podesiti vrijednost otpora u skladu sa vrijednošću p datoj u tabeli. Na
osnovu datog n potrebno je proračunati vrijednost otpora R12 te proračunatu vrijednost podesiti na
regulacionom predotporu pomoću digitalnog instrumenta. Kolo spojiti prema datoj shemi. Na
regulacionom izvoru istosmjernog napona podesiti napon cca. U = 2 V, te napon održavati konstantnim
tokom svih mjerenja. Očitati vrijednost struje I na ampermetru A.
Obrada rezultata mjerenja
Izmjerene i izračunate vrijednosti unijeti u odgovarajuće tabele. Na osnovu izvršenih mjerenja potrebno
je:
– izračunati vrijednost struje u kolu (Irač) za različite položaje klizača potenciometra R12,
– izmjerene i izračunate vrijednosti unijeti u odgovarajuću tabelu.
– na milimetarskom papiru nacrtati grafik funkcije I = f(n) za zadate vrijednosti parametra p.

Tabela. Obrada rezultata mjerenja za p  1

n 0 0,2 0,4 0,6 0,8 1,0
R13(Ω)
Imj (mA)
Irač (mA)

Tabela. Obrada rezultata mjerenja za p  6

n 0 0,2 0,4 0,6 0,8 1,0
R13(Ω)
Imj (mA)
Irač (mA)

21
www.
Gr
eat
Li
tt
l
eMi
nds
.c
om 22
www.
Gr
eat
Li
tt
l
eMi
nds
.c
om 23
PITANJA

1. Kada je u spoju za podešavanje struje predotponikom moguće skoro linearno ugađanje struje?

2. Od čega zavisi linearno podešavanje struje u potenciometarskom spoju?

Osvojeni bodovi: Potpis asistenta:

24
 LABORATORIJSKA VJEŽBA 3
UTICAJ OSJETLJIVOSTI INSTRUMENTA NA KVALITET MJERENJA
Osjetljivost mjernog sredstva definiše se kao količnik promjene izlaznog signala (odziva ili
pokazivanja) mjernog sredstva i odgovarajuće promjene ulaznog signala (pobude ili mjerene veličine).
Ovako definisana osjetljivost često se zove i statička osjetljivost.

Kod analognih mjernih instrumenata osjetljivost je jednaka količniku promjene otklona kazaljke  i
promjene mjerene veličine X:

s
X
Mjerni instrument je osjetljiviji ako se pomoću njega mogu izmjeriti manje razlike u veličini koja se
mjeri. Osjetljivost analognih mjernih instrumenata po cijeloj skala ne mora biti jednaka. Ako je skala
linearna, osjetljivost je po cijeloj skali jednaka, ali ako je skala kvadratna, osjetljivost je u početnom
dijelu skale mala, dok se prema kraju skale povećava.
Osjetljivost mjernog instrumenta ovisi o vlastitoj potrošnji, odnosno snazi potrebnoj za otklon pomičnog
dijela instrumenta. Potrošnja instrumenta jednaka je proizvodu struje kroz instrument i pada napona na
njemu. Pri istoj potrošnji struja instrumenta sa velikim unutrašnjim otporom (voltmetar) manja je od
struje instrumenta sa malim unutrašnjim otporom (ampermetar). Isto tako, pad napona na instrumentu
velikog unutrašnjeg otpora veći je od pada napona na instrumentu malog unutrašnjeg otpora. Zato su
instrumenti velikog unutrašnjeg otpora osjetljivi strujno, a oni malog unutrašnjeg otpora naponski.
Za mjerenje malih potencijalnih razlika u električnim kolima čiji je otpor vanjskog strujnog kola
relativno visok potrebno je koristiti instrumente sa velikim unutrašnjim otporom (visoko osjetljivi
instrumenti). Naime, ako bi za mjerenje napona koristili manje osjetljive instrumente, to bi za dobijanje
odgovarajućeg otklona kretnog organa takvog instrumenta bio potreban veći momenat, tj. veća struja.
Ta veća struja uzrokovala bi i veći pad napona na otporu vanjskog kola pa bi voltmetar mjerio netačnu
vrijednost. Obzirom da svaki konvencionalni voltmetar zahtijeva neku struju za stvaranje zakretnog
momenta, to se njegovo očitanje mora korigovati obzirom na pad napona koji ta struja stvara na
vanjskom otporu kola.
Korekcioni faktor C se računa pomoću relacije:
Rv  R
C
Rv
gdje je:
Rv – unutrašnji otpor voltmetra,
R – otpor vanjskog strujnog kola.

ZADATAK 1. Mjerenje napona pomoću voltmetara sa različitim unutrašnjim otporima

Shema spoja

R
V1 V2 V3
U

Popis opreme

25
 Otporna dekada (R) ODK–10 M - R
 Analogni voltmetar VC-5080 VOLTCRAFT, voltmetar V1 (MO 10 V),
 Analogni voltmetar MI 7043 ISKRA, voltmetar V2, (MO 15 V)
 Digitalni voltmetar AM-510 Amprobe, voltmetar (V3),
 Digitalni multimetar AM-510 Amprobe (Ω)
 Regulacioni izvor istosmjernog napona (podešen na cca. 20 V)

Opis vježbe
Odrediti unutrašnje otpore svih voltmetara koji će biti korišteni. Unutrašnji otpor ili karakteristični otpor
analognih voltmetara je naznačen na samom instrumentu. Ukoliko je na instrumentu naznačen
karakteristični otpor, tada se unutrašnji otpor analognog voltmetar može izračunati kao proizvod
karakterističnog otpora voltmetra (Rkr) i korištenog mjernog opsega instrumenta (MO). Unutrašnji otpor
digitalnog voltmetra izmjeriti pomoću digitalnog ommetra.
Na izvoru podesiti napon na cca. 20 (V) i “tačnu” vrijednost napona izvora izmjeriti pomoću digitalnog
voltmetra. Na otpornoj dekadi R podesiti vrijednost otpora na 10 M. Zatim kolo spojiti prema shemi.
Mjerenje prvo izvršiti sa voltmetrom koji ima manji unutrašnji otpor. Očitati mjerenu vrijednost napona
i izračunati korekcioni faktor C.
Tačnu vrijednost napona izračunati primjenom slijedeće relacije:

U  U mj C

gdje je Umj očitana vrijednost na voltmetru.

Postupak ponoviti na identičan način sa druga dva voltmetra, V1 i V3.

Obrada rezultata mjerenja

Potrebno je izmjeriti napon izvora U zanemarujući unutrašnji otpor izvora. Mjerenje izvršiti sukcesivno
sa tri voltmetra koja imaju različite unutrašnje otpornosti. Na osnovu izvršenih mjerenja potrebno je:
– odrediti vrijednosti za Rv, C, i g i unijeti u Tabelu,
– na osnovu dobijenih rezultata nacrtati dijagram relativne greške mjerenja gU = f(RV) na milimetarskom
papiru.

Tabela.
Voltmetar Rv (k) R (M) C Umj (V) U (V) g (%)
V1 10
V2 10
V3 10

26
www.
Gr
eat
Li
tt
l
eMi
nds
.c
om 27
PITANJA

1. Izvesti relaciju za korekcioni faktor C.

Osvojeni bodovi: Potpis asistenta:

28
 LABORATORIJSKA VJEŽBA BROJ 4
PROŠIRIVANJE MJERNOG OPSEGA INSTRUMENATA
Puni otklon kazaljke instrumenta sa pomičnim svitkom i permanentnim magnetom postiže se strujama
koje najčešće nisu veće od 20 (mA), jer je pomični svitak namotan bakarnom žicom, izoliranom lakom,
promjera između 0,02 – 0,3 (mm). Pad napona na mjernom svitku reda je veličine 100 (mV). Proširenjem
mjernog opsega mogu se ovi instrumenti koristiti i za mjerenje većih vrijednosti napona i struje.
Želi li se mjernim sistemom sa strujom I0, unutrašnjeg otpora R0 mjeriti veće struje (I > I0) treba
paralelno mjernom sistemu priključiti otpornik RŠ , kao na slici.

Tada kroz mjerni sistem instrumenta teče samo manji dio mjerene struje I. Iz jednakosti pada napona:
( I  I 0 )  RŠ  I 0  R0
dobije se vrijednost otpora šenta kao:
I 0  R0
RŠ 
I  I0
U praksi se najčešće koriste višestruki šentovi, jer se tada jedan te isti instrument može koristiti za više
mjernih opsega. Pojedini mjerni opsezi biraju se pomoću jednopolne preklopke.
Želi li se mjernim sistemom, na kojem je pad napona U0= R0I0 , mjeriti veći napon (U > U0) treba u
seriju sa mjernim sistemom dodati predotpor RP.

Rv RP
V
Uv UP

Iv
U

Na tom predotporu nastaje pad napona jednak razlici napona U i U0. Vrijednost predotpora može se
izračunati iz jednakosti:
U
U P  U  U 0  I 0  RP  0  R p
R0
kao:
R
R P  0 (U  U 0 )
U0
Koeficijent R0/U0 = 1/I0 naziva se karakteristični otpor voltmetra, a iskazuje se u (/V). Karakteristični
otpor, dakle, brojčano odgovara recipročnoj vrijednosti struje I0 voltmetra pri punom otklonu, a
predstavlja onaj otpor predotpornika kojim se mjerni opseg poveća za 1 (V). Unutrašnji otpor voltmetra
jednak je proizvodu karakterističnog otpora i mjernog opsega instrumenta. Karakteristični otpor ili
unutrašnji otpor analognog voltmetra se obavezno vidljivo navodi na instrumentu.
U praksi, voltmetri imaju obično više mjernih opsega, koji se ostvaruju višestrukim predotporima.
Pojedini mjerni opsezi biraju se pomoću jednopolne preklopke.

29
Od voltmetra se zahtjeva da su strujno osjetljivi, a od ampermetra da su naponski osjetljivi. To znači da
voltmetar mora imati što veći otklon uz što manju struju kroz njega, a ampermetar što veći otklon uz što
manji pad napona na njemu. Dakle, poželjna je što manja potrošnja instrumenata, kako se priključenjem
instrumenta u mjerni krug ne bi poremetilo postojeće stanje u kolu.

ZADATAK 1. Proširivanje strujnog mjernog opsega.

Shema spoja

RŠ

A1 A0

Popis opreme
 Analogni multimetar VC-5080 VOLTCRAFT, ampermetar A0 (MO 2,5 (mA)),
 Digitalni multimetar AM-510 Amprobe, ampermetar A1,
 Regulacioni otpornik PRN 322, 330 , 1,0 A – R,
 Otporna dekada DR4/BCDE – Rš,
 Regulacioni izvor istosmjernog napona (podešen na cca. 3(V))
Opis vježbe
Ampermetar mjernog opsega I0 = 2,5 (mA) prilagoditi dodavanjem šenta za mjerenje struja 2I0, 3I0, 4I0,
5I0, 10I0, tj. za I = nI0 (n = 2, 3, 4, 5, 10). Za svaku zadanu vrijednost struje I izračunati potreban otpor
šenta. Kolo spojiti prema datoj shemi, a zatim na dekadi Rš postaviti izračunatu vrijednost. Promjenom
otpora R podesiti na ampermetru A0 maksimalni otklon. Vrijednost unutrašnjeg otpora ampermetra na
datom mjernom opsegu izmjeriti pomoću digitalnog instrumenta. Očitati vrijednost struje I1 na
ampermetru A1 i izračunati grešku mjerenja g(%);

I1  I
g (%)   100
I

Obrada rezultata mjerenja

Izmjerene i izračunate vrijednosti unijeti u tabelu.

30
 Tabela

Redni I0 Rš I1 I g
broj (mA) () (mA) (mA) (%)

1. n = 2 2,5
2. n = 3 2,5
3. n = 4 2,5
4. n = 5 2,5
5 n =10 2,5

ZADATAK 2. Proširivanje naponskog mjernog opsega

Shema spoja

Rp
V0
U V1

Popis opreme
 Analogni multimetar MI 7043 ISKRA, voltmetar V0 (MO 5 (V)),
 Digitalni multimetar AM-510 Amprobe, voltmetar V1,
 Otporna dekada ODK-10M/57 - Rp,
 Regulacioni izvor istosmjernog napona.

Opis vježbe
Voltmetar V0 mjernog opsega U0 = 5 V prilagoditi dodavanjem predotpora za mjerenje napona 2U0, 3U0,
4U0, 5U0, 10U0 tj. U = nU0 (n = 2, 3, 4, 5, 10). Za svaku vrijednost mjerenog napona U (nU0) izračunati
vrijednost predotpora, a zatim na otpornoj dekadi Rp postaviti izračunatu vrijednost, te nakon uključenja
kola na napon pomoću regulacionog izvora istosmjernog napona podesiti puni otklon na V0. Vrijednost
unutrašnjeg otpora voltmetra na datom mjernom opsegu izračunati na osnovu karakterističnog otpora
voltmetra naznačenog na instrumentu. Očitati vrijednost napona U1 na voltmetru V1 i izračunati grešku
mjerenja g(%):

U1  U
g (%)   100
U

Obrada rezultata mjerenja

Izmjerene i izračunate vrijednosti unijeti u tabelu.

31
 Tabela

Redni U0 Rp U1 U g
broj (V) (k) (V) (V) (%)

1. n = 2 5
2. n = 3 5
3. n = 4 5
4. n = 5 5
5. n = 10 5

PITANJA

1. Prodiskutovati zašto se u praksi redovito koristi Ayrtonov višestruki šent, a ne niz pojedinačnih
šentova koji se biraju preklopkom.

2. Kako je najekonomičnije napraviti višestruki predotpornik za više mjernih opsega?

Osvojeni bodovi: Potpis asistenta:

32
 LABORATORIJSKA VJEŽBA BROJ 5
METODE MJERENJA ELEKTRIČNOG OTPORA
Električni otpor je izvedena fizikalna veličina definisana preko Omovog zakona odnosom električnog
napona i struje. U skladu sa tim, jedinica električnog otpora ”om” ( = V/A) predstavlja izvedenu
jedinicu SI sistema.
Električni otpor može se mjeriti direktno pomoću instrumenata koji se zovu ommetri. Najčešće se koriste
sljedeće vrste ommetara:
 ommetri na bazi instrumenta sa pomičnim svitkom,
 ommetri na bazi instrumenta sa unakrsnim svicima,
 analogni i digitalni elektronski ommetri.
Isto tako za mjerenje otpora dosta često se primjenjuju mjerni mostovi. Kada nije na raspolaganju
ommetar ili neki od mjernih mostova, nego samo instrumenti za mjerenje struje i napona, tada je
najpogodnije primijeniti neku od indirektnih metoda mjerenja električnog otpora. Među indirektne
metode mjerenja otpora spadaju:
 mjerenja otpora pomoću ampermetra i voltmetra (U – I metoda)
 mjerenje otpora pomoću voltmetra
 mjerenje otpora metodom poređenja
Nepoznati otpor Rx može se odrediti pomoću voltmetra i ampermetra, tj. mjerenjem napona i struje, pri
čemu su moguća dva načina vezivanja “strujni spoj” i ”naponski spoj”.
Rx I Ra I Ra Rx
A A
Iv Rv Iv Rv
V V

R R
U U
Strujni spoj Naponski spoj
Pomoću U–I metode mogu se mjeriti otpori u opsegu od 10-6 () do 106 (), pri čemu se, ovisno od
veličine otpora, bira jedan od navedena dva načina vezivanja instrumenata. Karakteristično je, da se kod
oba načina vezivanja javlja greška mjerenja, pri čemu tu grešku kod strujnog spoja unosi ampermetar sa
svojim unutrašnjim otporom, a kod naponskog spoja voltmetar sa svojim otporom.
Kod mjerenja manjih vrijednosti otpora poželjno je koristiti naponski spoj, dok se za veće vrijednosti
otpora većinom koristi strujni spoj. Greška napravljena tokom mjerenja pomoću ove metode je tipičan
primjer sistematske greške koja je nastala zbog nesavršenosti mjernih instrumenata, a čiju je vrijednost
uvijek moguće odrediti te korigovati rezultat mjerenja.
Postupak mjerenja otpora kod metode poređenja sastoji se od dva mjerenja, pri čemu je kod prvog
mjerenja u mjerno kolo uključen otpor poznate vrijednosti Rn, to jest etalonski otpor, a kod drugog
mjerenja otpor nepoznate vrijednosti Rx. Otpori Rn i Rx mogu se povezati serijski ili paralelno. Pri
serijskom vezivanju, poređenje se obavlja pomoću voltmetra kojim se mjere padovi napona na krajevima
oba otpora. Struja u kolu se ne smije mijenjati tokom mjerenja. Kod paralelnog vezivanja poređenje se
obavlja pomoću ampermetra kojim se mjere struje kroz otpore, a napon izvora mora biti konstantan
tokom mjerenja. Serijska veza se koristi za mjerenje malih otpora, a paralelna veza za mjerenje velikih
otpora. Vrijednost etalonskog otpora bi trebala biti bliska vrijednosti nepoznatog otpora kako bi se

33
postigla veća tačnost. U tom slučaju koristi se isti mjerni opseg instrumenta, pri čemu još treba voditi
računa da se mjerenje napona registruje na zadnjoj trećini skale.
Mjerenje otpora od nekoliko stotima oma do nekoliko desetina megaoma može jednostavno da se izvede
pomoću voltmetra poznatog unutrašnjeg otpora Rv. Potrebno je izvršiti dva mjerenja napona i to kada je
nepoznati otpor kratko spojen i kada je nepoznati otpor uključen u mjerno kolo. Iz ta dva očitanja i
poznavanja unutrašnjeg otpora voltmetra može se izračunati nepoznati otpor Rx. Pri tome čak nije
neophodno očitati voltmetar u jedinicama napona, već je dovoljno izraziti otklone u podiocima. Mjerni
opseg, koji se može postići, ovisi od unutrašnjeg otpora voltmetra i njegovog mjernog opsega.

ZADATAK 1. Mjerenje električnog otpora U – I metodom

Shema spoja
V2
Rx
A

V1
U

R
Popis opreme
 Regulacioni otpornik PRN 322, 330 , 1,0A – R,
 Otporna dekada 0DK-10M/57 - Rx,
 Otporna dekada DR4/BCDE - Rx,
 Analogni multimetar VC-5080 VOLTCRAFT, 2 kom (A i V),
 Regulacioni izvor istosmjernog napona (podešen na cca. 5 (V)).
Opis vježbe
Otpornu dekadu postaviti na vrijednosti otpora 20 (), 20 (k), 2 (M) respektivno i izvršiti mjerenje
otpora uz pomoć strujnog i naponskog spoja. Nepoznati otpor Rx izračunati prvo iz očitanja instrumenata
U/I, a drugi put sa odgovarajućim korekcijama:
U  I  Ra
za naponski spoj R xkor 
U
; za strujni spoj R xkor 
U I
I
Rv
Voditi računa na kojem je mjernom opsegu instrumenta izvršeno očitanje, jer od toga ovise vrijednosti
unutrašnjeg otpora instrumenta. Za tačnu vrijednost otpora uzeti vrijednost podešenu na otpornoj dekadi.

Obrada rezultata mjerenja

Rezultate mjerenja za sve tri vrijednosti nepoznatog otpora 20 (), 20 (k), 2 (M) prikazati tabelarno.

34
 Tabela
naponski naponski naponski strujni strujni strujni
spoj spoj spoj spoj spoj spoj
Rt 20 () 20 (k) 2 (M) 20 () 20 (k) 2 (M)
U
I
Rx
Rxkor
g1(%)
g2(%)
Napomena: g1 (%) se odnosi na vrijednost Rx, a greška g2 (%) na vrijednost Rxkor.

ZADATAK 2. Mjerenje električnog otpora pomoću voltmetra

Shema spoja
V
P

1 2
U R
Rx

Popis opreme
 Regulacioni otpornik PRN 322, 330 , 1,0A – R,
 Otporna dekada 0DK-10M/57 - Rx,
 Analogni multimetar VC-5080 VOLTCRAFT, voltmetar V (MO 10 V),
 Regulacioni izvor istosmjernog napona (podešen na cca. 20 (V)).
Opis vježbe
Kolo spojiti prema datoj shemi. Napon izvora podesiti na cca. 20 (V). Kod položaja preklopke 1 pomoću
potenciometra podesiti puni otklon na voltmetru 1 (mjerni opseg 10 (V)). Pri istoj vrijednosti podešenog
napona preklopku prebaciti u položaj 2 i očitati otklon na voltmetru 2. Vrijednost nepoznatog otpora
Rx, uz zanemarenje otpora izvora i otpora potenciometra, računati iz izraza:
 2
Rx  Rv  1
2
gdje je Rv vrijednost unutrašnjeg otpora voltmetra za dati mjerni opseg.
Postupak ponoviti za tri različite vrijednosti otpora Rx i to 2 (k), 200 (k) i 2 (M). Za tačnu vrijednost
mjerenog otpora uzeti vrijednost podešenu na otpornoj dekadi.

Obrada rezultata mjerenja

Rezultate mjerenja za sve tri vrijednosti otpora Rx prikazati tabelarno.

35
 Tabela
Rt 2 (k) 200 (k) 2 (M)
1 10 (pod) 10 (pod) 10 (pod)
2
Rv
Rx
g(%)

ZADATAK 3. Mjerenje električnog otpora poredbenom metodom

Shema spoja
V
P

1 2 1 2
A
Rn Rx

U R

a) serijski spoj
A
P

1 2
U V
Rn Rx

b) paralelni spoj
Popis opreme
 Regulacioni otpornik PRN 322, 330 , 1,0A 2 kom. (Rx i R),
 Otporna dekada DR4/BCDE – Rn,
 Analogni multimetar VC-5080 VOLTCRAFT, 2 kom (V i A),
 Digitalni multimetar AM-510 Amprobe (),
 Regulacioni izvor istosmjernog napona (podešen na cca. 10 V).
Opis vježbe
Podesiti vrijednost otpora na regulacionom otporniku na 50 () pomoću digitalnog ommetra. Ovu
vrijednost otpora izmjerenu pomoću digitalnog ommetra uzeti kao tačnu.
Potrebno je izvršiti mjerenje otpora Rx pomoću serijske i paralelne veze kao što je prikazano na šemama.
Podesiti napon izvora na 10 V za oba mjerenja. Očitati otklone instrumenta (voltmetra za serijski spoj i

36
ampermetra za paralelni spoj) za položaj preklopke 1 (n) i položaj preklopke 2 (x), i za serijsku i za
paralelnu vezu. Tokom mjerenja kontrolisati da li je struja konstantna, kod mjerenja u serijskom spoju,
odnosno da li je napon konstantan kod mjerenja u paralelnom spoju.

Mjerenja izvršiti za različite vrijednosti otpora Rn podešenog na dekadi i to 20 (), 50 () i 100 ().
Vrijednost nepoznatog mjerenog otpora izračunati iz izraza:
x
1. za serijski spoj: R x  Rn  (uz zanemarenje otpora voltmetra Rv)
n
Rv x
R x'  Rn  ( uz uzimanje u obzir otpora voltmetra Rv)
   n
Rn 1  x   Rv
 n 
n
2. za paralelni spoj: R x  Rn  (uz zanemarenje otpora ampermetra Ra)
x
n
R x'  Rn  Ra    Ra ( uz uzimanje u obzir otpora ampermetra Ra)
x
Kod uzimanja u obzir unutrašnjeg otpora instrumenata voditi računa na kojem mjernom opsegu je
izvršeno očitanje.

Obrada rezultata mjerenja

Rezultate mjerenja za sve tri vrijednosti otpora Rn [20 (), 50 () i 100 ()] prikazati tabelarno.
Tabela
Serijski spoj Paralelni spoj
Rn 20 () 50 () 100 () 20 () 50 () 100 ()
Rt 50 () 50 () 50 () 50 () 50 () 50 ()
x
n
Rx
R'x
g(%)
g'(%)
Napomena: g (%) se odnosi na vrijednost Rx, a g' (%) na vrijednost R'x.

37
PITANJA

1. Na osnovi provedenih mjerenja uočiti razlike i zaključiti, koji način spoja (naponski ili strujni) daje
rezultat koji je bliži stvarnoj vrijednosti mjerenog otpora u ovisnosti od veličine mjerenog otpora.

2. Na osnovi provedenih mjerenja uočiti razlike i zaključiti za koju vrijednost mjerenog otpora su
najmanje greške mjerenja i zašto pri mjerenju otpora voltmetrom.

3. Uočiti razlike i zaključiti za koju vrijednost otpora Rn je najmanja greška mjerenja i zašto pri mjerenju
otpora poredbenom metodom. Koja shema je pogodnija za dato mjerenje i zašto? Kako se zanemarenje
unutrašnjeg otpora instrumenta odražava na rezultat mjerenja.

Osvojeni bodovi: Potpis asistenta:

38
 LABORATORIJSKA VJEŽBA BROJ 6
METODE MJERENJA INDUKTIVITETA I KAPACITETA
Induktivitet je izvedena fizikalna veličina definisana odnosom fluksa magnetne indukcije i električne
struje. U skladu sa tim, jedinica induktiviteta ”Henri” (H = Wb/A= m2kg/s2A2) predstavlja izvedenu
jedinicu SI sistema i definiše se kao induktivitet zatvorenog strujnog kola u kome se proizvodi
elektromotorna sila od 1 V kada se struja ravnomjerno mijenja brzinom od 1 A/s.

R L

Realna prigušnica može se predstaviti serijsko paralelnom kombinacijom induktiviteta, otpora i

kapaciteta kao na slici.

R L

Pošto je kod realnih prigušnica kapacitivnost C mala to je na niskim frekvencijama kapacitivni otpor Xc
znatno velik pa se u tom slučaju realna prigušnica može predstaviti ekvivalentnom shemom sa serijskom
vezom induktiviteta i otpora kao na slici.

Impedansa spoja prema slici je Z  R  jL .

Vremenska konstanta prigušnice je odnos ukupnog induktiviteta prigušnice i njenog aktivnog otpora R
odnosno   L/ R i pri izradi prigušnice teži se da ova veličina bude što veća.
Faktor dobrote prigušnice je odnos maksimalne akumulirane energije prigušnice i energije rasipanja u
vidu toplote i računa se kao:
L
Q
R
Mjerenje induktiviteta može se vršiti direktno pomoću RLC metra. Veoma tačna mjerenja induktiviteta
se izvode i pomoću mjernih mostova. Pored toga ova veličina se može mjeriti U – I metodom, ukoliko
prigušnica nema feromagnetno jezgro, odnosno P – U – I metodom, ukoliko prigušnica ima
feromagnetno jezgro.
Kapacitet je izvedena fizikalna veličina definisana odnosom količine naelektrisanja i električnog napona.
Jedinica kapaciteta ”farad” (F = C/V= A2s4/m2kg) predstavlja izvedenu jedinicu SI sistema i definiše se
kao kapacitet električnog kondenzatora između čijih ploča se javlja potencijalna razlika 1 (V) kada je
opterećen količinom elektriciteta od 1 (C).
Nadomjesna šema realnog kondenzatora može se predstaviti serijskom ili paralelnom vezom kapaciteta
i otpora.

39
 I

IC IR

UR RS

U CP RP

UC CS

Fazni pomak  između struje i napona nije 90 već je zbog ugla gubitaka  manji i iznosi  = 90 - .
Ugao gubitaka računa se kao:
1
tg   Rs C s
R p C p
Recipročna vrijednost tangensa ugla gubitaka naziva se faktor dobrote kondenzatora i računa se kao:
1 1
Q   R p C p
tg Rs C s
Kapacitet kondenzatora do 1 (nF) obično se mjeri na frekvencijama do 1 (MHz), kapacitet do 1 (F) na
feekvenciji do 1 (kHz), dok se kondenzatori većih kapaciteta mjere na frekvenciji do 100 (Hz). Kapacitet
se može direktno mjeriti pomoću RLC metra. Dosta često se kapacitet mjeri i pomoću raznih varijanti
mjernih mostova za izmjeničnu struju. Mjerenje kapaciteta se može provoditi U – I metodom, ako su
mu gubici zanemarivi i pomoću balističkog galvanometra.

ZADATAK 1. Mjerenje induktiviteta prigušnice bez feromagnetne jezgre U – I metodom

Shema spoja

A
R

U~ ~ U¯ V Z

Popis opreme
 Regulacioni otpornik PRN 322, 330, 1,0A – R,
 Analogni multimetar VC-5080 VOLTCRAFT, 2 kom. (V i A),
 Regulacioni izvor istosmjernog napona (podešen na cca. 10 % vrijednosti),
 Regulacioni izvor izmjeničnog napona (podešen na cca. 10 % vrijednosti),
 Prigušnica bez feromagnetne jezgre (Z).

40
Opis vježbe
Kolo spojiti prema datoj šemi i priključiti na izvor istosmjernog napona. Na osnovu izmjerenih
vrijednosti napona i struje U1 i I1 izračunati omski otpor prigušnice Rx kao:
U1
Rx 
I1
Pomoću kliznog otpornika R podesiti struju u kolu tako da je greška očitanja na instrumentima što manja,
odnosno da je pokazivanje na voltmetru i ampermetru na dijelu skale kada se pravi najmanja greška
(zadnja trećina skale).
Nakon toga, umjesto izvora istosmjerne struje uzeti izvor izmjenične struje. Na osnovu izmjerenih
vrijednosti napona i struje U2 i I2 izračunati impedansu prigušnice Z kao:
U
Z 2
I2
Traženi induktivitet prigušnice izračunati kao:
1
Lx   Z 2  R X2 ,
2f
gdje je f = 50 (Hz) frekvencija izvora izmjeničnog napona.
Izračunati vrijednost vremenske konstante i faktora dobrote prigušnice.

Obrada rezultata mjerenja

Izmjerene i izračunate vrijednosti prikazati tabelarno.

Tabela
U1 I1 Rx U2 I2 Z Lx  Q

ZADATAK 2. Mjerenje kapaciteta kondenzatora bez gubitaka U – I metodom

Shema spoja
A

U~ ~ V C

Popis opreme
 Kondenzator (C),
 Analogni multimetar VC-5080 VOLTCRAFT, 2 kom. (A i V),
 Regulacioni izvor izmjeničnog napona (podešen na cca. 10 % vrijednosti),
 Digitalni multimetar AM-510 Amprobe (Ct).

41
Opis vježbe
Kolo spojiti prema datoj shemi. Na regulacionom izvoru izmjeničnog napona podesiti regulator na
vrijednost 10 %. Nakon toga očitati vrijednosti napona U i struje I na instrumentima. Ukoliko se
predpostavi da su gubici kondenzatora zanemarivi njegov kapacitet se može izračunati kao:
I
Cx 
2fU
gdje je f = 50 (Hz) frekvencija izvora napajanja.
Pomoću digitalnog multimetra izmjeriti ”tačnu” vrijednost nepoznatog kapaciteta i izračunati grešku
mjerenja.
Tačnost mjerenja, u prvom redu, ovisi o tačnosti poznavanja frekvencije, napona i struje. Isto tako,
tačnost ove metode ovisi o valnom obliku napona. Za više harmonike napona kapacitet ima manju
reaktansu, pa viši harmonici struje postaju izraženiji. Tako povećan efektivni iznos struje uzrokuje
grešku mjerenja. Ova metoda se može primjenjivati samo za kondenzatore sa zanemarivim gubicima
(tg < 0,01).

Obrada rezultata mjerenja

Izmjerene i izračunate vrijednosti prikazati tabelarno.
Tabela
U I Cx Ct g(%)

ZADATAK 3. Mjerenje induktiviteta prigušnice sa feromagnetnom jezgrom P – U – I metodom

Shema spoja

A W

U~ ~ V Z

R
Popis opreme
 Regulacioni otpornik PRN 322, 330, 1,0A – R,
 Analogni multimetar VC-5080 VOLTCRAFT, 2 kom. (A i V),
 Analogni watmetar Ganz HEWa (48 V, 0,1 A),
 Regulacioni izvor naizmjeničnog napona (podešen na cca. 20 %),
 Prigušnica sa feromagnetnom jezgrom (Z).

Opis vježbe
Kod prigušnice sa feromagnetnom jezgrom pri izmjeničnoj struji javljuju se, pored gubitaka u bakru
provodnika koji ovise o aktivnom otporu prigušnice, dodatni gubici u željeznoj jezgri. Ovi gubici u
željeznoj jezgri uzrokuju povećanje aktivne komponente impedanse, pa tako i ukupne impedanse.

42
 
Z  Rcu  R fe  jL 
Zato se induktivitet prigušnice sa feromagnetnom jezgrom ne može odrediti samo mjerenjem napona i
struje, već se mora mjeriti i aktivna snaga njenih ukupnih gubitaka pomoću watmetra.

P  I 2 Rcu  R fe 
Kako je prividna snaga u kolu jednaka:


S  U  I  P 2  Q 2  P 2    LX  I 2 
2

traženi induktivitet LX se može izračunati kao:

1
Lx  U 2I 2  P2
2fI 2

gdje su I, U i P vrijednosti očitanja na instrumentima, a f = 50 (Hz) frekvencija izvora napajanja.

Zbog histereze feromagnetnog materijala funkcionalna ovisnost magnetne indukcije B od jačine
magnetnog polja H je nelinearna pa induktivitet prigušnice ovisi od jačine struje pri kojoj je mjerenje
izvršeno.
Kolo spojiti prema datoj shemi. Podesiti vrijednost regulatora na izmjeničnom izvoru na 20 % (cca. 50
(V)). Regulacionim otpornikom podesiti odgovarajuću sruju u kolu i napon na prigušnici, vodeći računa
da se watmetar ne preoptereti (I < 100 (mA) i U < 48 (V)). Smjer otklona kazaljke vatmetra ovisi o
redosljedu priključivanja naponskih i strujnih stezaljki. Da bi redosljed spajanja stezaljki bio
nedvosmislen na vatmetru su dovodne naponske i strujne stezaljke označene zvjezdicom. Očitati
vrijednosti na instrumentima i izračunati nepoznati induktivitet.

Obrada rezultata mjerenja

Izmjerene i izračunate vrijednosti prikazati tabelarno.
Tabela

U I P Lx

43
PITANJA

1. Koji se način vezivanja instrumenata koristio kod U – I metode (strujni ili naponski spoj) i zašto pri
mjerenju induktiviteta prigušnice bez feromagnetne jezgre? Kako bi glasili izrazi za proračun otpora i
induktiviteta da se koristio drugi spoj?

2. Koji se način vezivanja koristio kod U – I metode (naponski ili strujni spoj) i zašto pri mjerenju
kapaciteta kondenzatora? Da li je greška usljed viših harmonika pozitivnog ili negativnog predznaka i
kako se može izbjeći?

3. Objasniti kako bi se P – U – I metodom izvršilo mjerenje induktiviteta prigušnice bez feromagnetne

jezgre.

Osvojeni bodovi: Potpis asistenta:

44
 LABORATORIJSKA VJEŽBA 7
MJERNI MOSTOVI ISTOSMJERNE STRUJE

Niz električnih i neelektričnih veličina, osim mjernim instrumentima sa direktnim očitanjem, mjere se i
posredno različitim mjernim metodama, kojima se nepoznata veličina određuje poređenjem sa poznatim
veličinama. Mosne metode mjerenja, pored kompenzacionih, predstavljaju danas najviše korištene
metode za vrlo tačna mjerenja otpora, induktiviteta, kapaciteta, faktora dobrote prigušnice, ugla gubitaka
kondenzatora, međuinduktiviteta i frekvencije. Vrlo česta je primjena mosnih metoda i kod mjerenja
neelektričnih veličina električnim putem (mjerenje temperature, pritiska, dužine, …), kod telemetrijskih
mjerenja i slično.
Poređenje nepoznate i poznatih veličina kod mjernih mostova vrši se pomoću osjetljivog instrumenta,
nulindikatora, spojenog između dvije karakteristične tačke mosta. Ugađanjem poznatih veličina
nulindikator se dovodi na ”nulu”, odnosno most se dovodi u ravnotežu. Kako nulindikator u stanju
ravnoteže mosta ostaje bez otklona, netačnost njegovog pokazivanja uopšte ne dolazi do izražaja. Zato
mosne metode mjerenja mogu imati znatno uže granice grešaka od analognih mjernih instrumenata.
Osnovni zahtjev koji se postavlja za nulindikator je njegova velika osjetljivost.
U zavisnosti od vrste napajanja, mjerni mostovi se djele na mostove za istosmjernu struju i mostove za
izmjeničnu struju. Između ove dvije vrste mostova postoji značajna razlika, ne samo u načinu napajanja,
već i u konfiguraciji, uslovima ostvarivanja ravnoteže i mjernim mogućnostima. Pomoću mostova za
istosmjernu struju mjeri se električni otpor, a pomoću mostova za izmjeničnu struju mjeri se električni
kapacitet, induktivitet, međuinduktivitet, impedansa, frekvencija, fazna razlika, itd.
Kao nulindikatori u istosmjernim mostovima koriste se osjetljivi galvanometri s pomičnim svitkom i
stalnim magnetom, ili rjeđe galvanometri sa pomičnim magnetom. U posljednje vrijeme sve više se
koriste elektronički instrumenti (mikrovoltmetri ili čak nanovoltmetri) često sa analognim
pokazivanjem. Kao nulindikatori u izmjeničnim mostovima koristile su se specijalne izvedbe
galvanometara, tzv. vibracioni galvanometri. Ipak, najčešće se koriste elektronički instrumenti, koji kao
indikator imaju instrument sa pomičnim svitkom i stalnim magnetom.

Osnovna shema jednog mosta istosmjerne struje ima oblik kao na slici u nastavku.
C
I2

R1 I0 R2

A I1 R0 B
I3

R3 R4

I4
D

U granama mosta se nalaze otpornici otpora R1, R2, R3 i R4. U dijagonali mosta, između tačaka C i D
nalazi se osjetljivi nulindikator sa svojim unutrašnjim otporom R0. U dijagonali mosta između tačaka A
i B priključen je izvor istosmjernog napona. Pomoću jedne od metoda rješavanja električnih kola
(Kirhofovi zakoni, metoda konturnih struja, Tevenenova metoda) može se dobiti funkcionalna zavisnost
struje I0 kroz granu sa nulindikatorom:

45
 R1 R4  R2 R3
I0  U
R1 R1  R2 R3  R4   R1 R2 R3  R4   R3 R4 R1  R2 

U odnosu na vrijednost struje I0 razlikuju se uravnoteženi i neuravnoteženi mjerni mostovi. Kod

neuravnoteženih mjernih mostova ova struja je različita od nule i moguće je naći relacije zavisnosti te
struje od vrijednosti pojedinih elemenata mosta. Kod uravnoteženog mosta kroz nulindikator ne teče
struja (I0 = 0 A), pa vrijedi da je R1R4 = R2R3. Nepoznati otpor R1 može se odrediti pomoću ostala tri
poznata otpora:

R2 R3
R1 
R4

Za postizanje uslova ravnoteže istosmjernog mosta, u principu je dovoljno podešavati samo jednu
veličinu.
Mjerni mostovi za istosmjernu struju prema konstrukciji se djele na:
 Uravnoteženi Witstonov most,
 Neuravnoteženi Witstonov most,
 Thompsonov most,
 Mensonov most.
Uravnoteženi i neuravnoteženi Witstonov most koristi se za mjerenje otpora srednjih i visokih
vrijednosti do reda nekoliko M. Ovaj most se ne može koristiti za mjerenje malih otpora (< 1 ), zbog
greške koju unose otpori spojnih vodiča i njihovih spojnih mjesta. Tomhpsonov most, je pored
Witstonovog mosta, most koji se najviše koristi za mjerenje otpora. Thompsonov most se koristi za
mjerenje malih otpora reda od 10-6  do nekoliko desetina . Mensonov most se koristi za mjerenje
unutrašnjeg otpora galvanskog članka kod nepoznatog strujnog opterećenja.

ZADATAK 1. Mjerenje otpora pomoću Witstonovog mosta

Shema spoja
C

I0

N
RX R0
R2
R3 R4

U
Popis opreme
 Regulacioni otpornik PRN 330 (), 1,0 (A) – R34 (R3+R4) i R2,
 Otporna dekada DR4/BCDE – Rx,
 Analogni multimetar VC-5080 VOLTCRAFT, nulindikator (N),
 Digitalni multimetar AM-510 Amprobe, (Ω),
 Regulacioni izvor istosmjernog napona ( podešen na cca. 5 (V)).

46
Opis vježbe
Spojiti kolo prema shemi. Otpornu dekadu Rx podesiti na vrijednost 100 (Ω). Mjerenje izvršiti na dva
načina:
 otpor otpornika R2 držati konstantnim, a ravnotežu mosta postizati podešavanjem odnosa R3/R4,
 odnos R3/R4 držati konstantnim (približno 1), a ravnotežu podešavati promjenom otpora
otpornika R2.
Vrijednosti otpora otpornika R2, R3 i R4 izmjeriti digitalnim multimetrom, a vrijednost nepoznatog otpora
izračunati kao:
R2 R3
Rxmj 
R4

Za tačnu vrijednost mjerenog otpora Rxt uzeti vrijednost podešenu na otpornoj dekadi.

Obrada rezultata mjerenja

Izmjerene i izračunate vrijednosti prikazati u odgovarajućim tabelama.
Tabela. Obrada rezultata mjerenja u slučaju kada je R2 = const.
R2 () R3 () R4 () Rxmj () Rxt () g (%)

Tabela. Obrada rezultata mjerenja u slučaju kada je R3/R4 = const.

R2 () R3/R4 Rxmj () Rxt () g (%)

ZADATAK 2. Mjerenje unutrašnjeg otpora galvanskog elementa Mensovom metodom

Shema spoja
C

Rb R2

A R0 B
N

R3 R4

47
Popis opreme
 Regulacioni otpornik PRN 330 (), 1,0 (A), 2 kom., (R3 i R4),
 Otporna dekada DR4/BCDE – Rx,
 Analogni multimetar VC-5080 VOLTCRAFT, nulindikator (N),
 Digitalni multimetar AM-510 Amprobe, (Ω),
 Galvanski izvor, baterija 9 (V).
Opis vježbe

Spojiti kolo prema shemi. Kada je preklopka P otvorena nulindikator pokazuje neku vrijednost struje.
Ako se nakon toga uključi preklopka P, nulindikator će se sasvim drugačije otkloniti. Promjenom
otpornosti otpora R2, R3 i R4 treba podesiti da otklon nulindikatora bude identičan za oba položaja
preklopke P. Pri takvom stanju mosta vrijedi:

R2 R3
Rb 
R4

Obrada rezultata mjerenja

Izmjerene i izračunate vrijednosti prikazati tabelarno.
Tabela
R2 () R3 () R4 () Rb ()

48
PITANJA

1. Kako na rezultat mjerenja utiče napon izvora i njegov unutrašnji otpor pri mjerenju otpora pomoću
Witstonovog mosta? Šta se dešava ako naponski izvor i nulindikator zamjene mjesta?

2. U zaključku izvesti izraz za proračun unutrašnjeg otpora galvanskog članka Rb.

Osvojeni bodovi: Potpis asistenta:

49
 LABORATORIJSKA VJEŽBA 8
MJERNI MOSTOVI NAIZMJENIČNE STRUJE

Osnovna shema jednog mosta izmjenične struje ima oblik kao na slici u nastavku. U opštem slučaju, u
granama mosta se nalaze kompleksne impedanse Z 1 , Z 2 , Z 3 i Z 4 . U dijagonali mosta, između tačaka C i
D, nalazi se osjetljivi nulindikator impedanse Z 0 .

C
I2

Z1 I0 Z2

A I1 Z0 B
I3

Z3 Z4

I4
D

~
U

U dijagonali mosta između tačaka A i B priključen je izvor izmjenične struje. Struja I0 kroz granu sa
nulindikatorom je:

Z1Z 4  Z 2 Z3
I0  U
Z 0  Z1  Z 2  Z3  Z 4   Z1Z 2  Z3  Z 4   Z3 Z 4  Z1  Z 2 

Ravnoteža mosta je uspostavljena kada je struja kroz srednju granu I 0 jednaka nuli, odnosno kada je:

Z1Z 4  Z 2 Z 3

Ako se pretpostavi da je:

Z1  Z1e j1  R1  jX 1 ; Z 2  Z 2e j 2  R2  jX 2
Z 3  Z 3e j 3  R3  jX 3 ; Z 4  Z 4e j 4  R4  jX 4

te uvrštavajući ove vrijednosti impedansi u jednačinu ravnoteže mosta dobije se:

Z1Z 4e j 1  4   Z 2 Z3e j  2 3 

odakle slijede dva uslova ravnoteže mosta izmjenične struje:

Z1Z 4  Z 2 Z3
1  4  2  3

Tada se opšti oblik za pisanje impedanse kao kompleksnog broja uslovi ravnoteže mostova izmjenične
struje mogu se pisati kao:
R1R4  X1 X 4  R2 R3  X 2 X 3
R1 X 4  X1R4  R2 X 3  X 2 R3

50
Dvije jednačine omogućavaju da se odredi realna i imaginarna komponenta nepoznate impedanse Z1 ,
na osnovu poznatih realnih i imaginarnih komponenti ostalih impedansi.
Kako je uravnoteženost izmjeničnog mosta definisana sa dvije jednačine, u principu je potrebno
mijenjati najmanje dvije veličine u mostu, što očito otežava postupak uravnoteženja. Ako se
podešavanjem ravnoteže mijenja samo realni, ili samo imaginarni dio impedanse Z 1 kaže se da je
ugađanje neovisno. Na taj način se najjednostavnije može uravnotežiti most. Zahtjevi za neovisno
podešenje mosta često se ne mogu ispuniti, jer bi to zahtjevalo promjenljive kondenzatore i induktivitete
koji nisu uvijek na raspolaganju. Zato se podešavanje mosta često vrši samo s otporima, kada je moguće
postići podešenje uz manji broj promjena vrijednosti otpora.
Neuravnoteženi mjerni mostovi se dosta koriste kod mjerenja neelektričnih veličina električnim putem.
Prema namjeni mjerni mostovi za izmjeničnu struju se djele na mostove za mjerenje induktiviteta,
mostove za mjerenje međuinduktiviteta i mostove za mjerenje kapaciteta. Mostovi za mjerenje
induktiviteta su:
– Maxwellov most,
– Maxwell – Wienov most,
– Owenov most,
– Hayev most,
– Andersonov most.
Mostovi za mjerenje međinduktiviteta su:
– Carey - Fosterov most,
– Campbellov most.
Mostovi za mjerenje kapaciteta su:
– DeSautyev most,
– Wienov most,
– Scheringov most.

ZADATAK 1. Mjerenje induktiviteta i omskog otpora prigušnice pomoću Maxwellovog mosta

Shema spoja

Rx, Lx R2

A Z0 B
N
C4
R3
R4

~
U

51
Popis opreme
 Prigušnica bez feromagnetne jezgre (Rx, Lx),
 Kondenzator 16 F (C),
 Regulacioni otpornik PRN 322, 330(), 1,0(A), 2 kom, (R2 i R3),
 Otporna dekada DR4/BCDE 1000  (R4),
 Analogni multimetar (N),
 Regulacioni izvor naizmjeničnog napona (cca. 25 V).

Opis vježbe
Spojiti kolo prema shemi datoj na slici. Promjenom otpora regulacionih otpornika R2 i R3 dovesti most
u ravnotežu. Nepoznati induktivitet i aktivni otpor prigušnice izračunati pomoću:
R3
Rx  R2
R4
Lx  CR2 R3

Obrada rezultata mjerenja

Tabela
R2 () R3 () R4 () C (F) Rx () Lx (mH)

PITANJA

1. Izvesti izraze za induktivitet Lxi aktivni otpor Rx.

Osvojeni bodovi: Potpis asistenta:

52
 LABORATORIJSKA VJEŽBA BROJ 9
MJERENJE SNAGE U KOLIMA ISTOSMJERNE STRUJE
Snaga je brzina sa kojom se energija prenosi između sistema ili elemenata sistema, odnosno brzina
promjene energije:
dW
P
dt
Prema međunarodnim standardima snaga je izvedena veličina u sistemu fizikalnih veličina, pa je u
skladu sa tim i jedinica snage vat (W) izvedena mjerna jedinica u međunarodnom sistemu jedinica.
Definiše se kao snaga koja proizvodi energiju od 1 džula u 1 sekundi.
U kolu istosmjerne struje snaga potrošača definisana je proizvodom struje kroz potrošač i napona na
krajevima potrošača, to jest:
P  UI
Mjerenje električne snage može se odnositi i na mjerenje snage izvora električne energije ili na mjerenje
snage koja se dostavlja nekom potrošaču.
Za mjerenje snage koriste se mjerni instrumenti namjenjeni isključivo za tu svrhu i oni se zovu watmetri,
ili kombinacija dva mjerna instrumenta (voltmetar i ampermetar) kojim se snaga mjeri na indirektan
način, mjerenjem napona i struje. Električna snaga se tada računa na osnovu predhodno date relacije.
Kada je u električnom kolu istosmjerne struje potrošač, koji ima karakter otpora čija je vrijednost
poznata, onda se snaga može odrediti mjerenjem samo jedne fizikalne veličine (napona ili struje) na
osnovu sljedećih relacija:

U2
P ili P I 2R
R

ZADATAK 1. Mjerenje snage pomoću ampermetra i voltmetra

Shema spoja

A A

U V Rp U V Rp

Spoj a) Spoj b)

Popis opreme
 Otporna dekada DR4/BCDE – Rp,
 Analogni multimetar VC-5080 VOLTCRAFT, 2 kom. (A i V),
 Digitalni multimetar AM-510 Amprobe, (Ω),
 Regulacioni izvor istosmjernog napona (podešen na cca. 5 (V)).

53
Opis vježbe
Mjerenje snage u kolu istosmjerne struje pomoću ampermetra i voltmetra zasniva se na mjerenju napona
na krajevima potrošača i struje kroz njega. Pri tome su moguća dva načina vezivanja kao na slici. Kod
mjerenja većih snaga, kada je mjerena snaga znatno veća od snage potošene na ampermetru i voltmetru,
dobijaju se praktično isti rezultati sa obje šeme. Međutim, kod mjerenja malih snaga, kod kojih se ne
može zanemariti potrošnja instrumenata, rezultati mjerenja su različiti.
U spoju prema slici a) voltmetar mjeri napon na izvoru UI, a ampermetar struju kroz potrošač IP. Snaga
potrošača je tada jednaka:

PP  U P  I P  U I  I P  Ra   I P  U I  I P  I P2  Ra

U spoju prema slici b) voltmetar mjeri napon na potrošaču UP, a ampermetar struju izvora II. Snaga
potrošača je tada jednaka:
U2
PP  U P  I P  U P  I I  I v   U P  I I  P
Rv
Sličnim razmatranjem mogu se odrediti i snage izvora za oba spoja.

Snaga izvora je:

U I2
Slika a) PI  U I  I I  U I  I P  I v   U I  I P 
Rv
Slika b) PI  U I  I I  U P  I I  Ra   I I  U P  I I  I I2  Ra

Izbor jedne od dvije moguće šeme zavisi od veličine snage ampermetra i voltmetra i poznavanja
unutrašnjih otpora instrumenata. Često za jedan spoj nije potrebno vršiti korekciju rezultata, dok se za
drugi ona mora obavezno izvršiti. U principu, kod mjerenja snage potrošača velikih otpora primjenjuje
se spoj sa slike a), a kod mjerenja snage potrošača manjih otpora pogodnija je šema sa slike b). Greške
mjerenja snage ovise o greškama upotrijebljenih mjernih instrumenata.
U zadatku je potrebno izvršiti mjerenje snage pomoću oba spoja na slici. Vrijednost potrošača podesiti
na RP = 200 (). Izvršiti očitanja na instrumentima i odrediti mjerenu snagu kao proizvod očitanih
vrijednosti napona i struje.
Na osnovu izmjerenih vrijednosti izvršiti korekcije očitanja instrumenata da bi se dobila korigovana
vrijednost snage potrošača i snage izvora prema predhodno datim izrazima. Unutrašnje otpore
instrumenata izmjeriti pomoću digitalnog ommetra. Izračunati kolika su procentulana odstupanja
izmjerene snage od snage potrošača i snage izvora u oba slučaja.

Obrada rezultata mjerenja

Rezultate mjerenja prikazati tabelarno.
Tabela
Slika a)
U I Pmj PP PI gP (%) gI (%)

Tabela
Slika b)
U I Pmj PP PI gP (%) gI (%)

54
ZADATAK 2. Mjerenje snage pomoću vatmetra

Shema spoja

*
* W A

U V Rnw Rp

Spoj a)

*
A * W

U Rnw V Rp

Spoj b)
Popis oprema
 Otporna dekada DR4/BCDE – Rp,
 Analogni multimetar VC-5080 VOLTCRAFT, 2 kom. (A i V),
 Analogni watmetar Ganz HEWa (12 V, 0,1 A),
 Digitalni multimetar AM-510 Amprobe, (Ω),
 Regulacioni izvor istosmjernog napona (podešen na cca. 10 (V)).

Opis vježbe:

Mjerenje snage potrošača istosmjerne struje najčešće se vrši analognim ili digitalnim vatmetrom. Pri
korištenju vatmetra treba paziti da se ne optereti njegova strujna ili naponska grana. Do toga može doći
a da kazaljka vatmetra ne dostigne puni otklon, jer je otklon vatmetra srazmjeran proizvodu napona i
struje.
Radi kontrole opterećenja strujne i naponske grane u mjerni spoj uključuju se i voltmetar i ampermetar.
Pri tome su moguća dva načina vezivanja kao što je to prikazano na slici. Ovisno o načinu vezivanja
instrumenata kod mjerenja malih snaga treba uzeti u obzir potrošnju priključenih instrumenata.
Pokazivanje vatmetra srazmjerno je struji kroz strujnu granu i naponu na naponskoj grani vatmetra.
Pri mjerenju snage potrošača spojem prema shemi na slici a) napon Unw naponske grane vatmetra veći
je od napona potrošača za padove napona na otporu strujne grane vatmetra i otporu ampermetra. Zato
vatmetar pokazuje i snagu utrošenu u njima. Snaga potrošača je:

PP  Pw  I 2 Rsw  I 2 Ra

55
U spoju prema slici b) kroz strujnu granu vatmetra teče suma struja kroz potrošač, kroz naponsku granu
vatmetra i struje kroz voltmetar. Zbog toga vatmetar pokazuje snagu Pw koja je veća od snage potrošača.
Snaga potrošača je:

U2 U2
PP  Pw  
Rnw Rv

gdje su sa U, I i Pw označena pokazivanja instrumenata,

Sličnim razmatranjem mogu se odrediti i snage izvora za oba spoja. Snaga izvora je:

U2 U2
Slučaj a) PI  Pw  
Rnw Rv
Slučaj b) PI  Pw  I 2 Rsw  I 2 Ra

Smjer otklona kazaljke vatmetra ovisi o redosljedu priključivanja naponskih i strujnih stezaljki. Da ne
bi bilo dileme o redosljedu priključivanja stezaljki na vatmetru su dovodne naponske i strujne stezaljke
označene zvjezdicom.
U zadatku je potrebno izvršiti mjerenje snage pomoću oba spoja na slici. Vrijednost otpora potrošača
podesiti na 100 (). Na osnovu izmjerenih vrijednosti izvršiti korekciju očitanja vatmetra da bi se dobila
snaga potrošača i snaga izvora. Unutarnje otpore instrumenata izmjeriti pomoću digitalnog ommetra.
Izračunati kolika su procentualna odstupanja izmjerene snage od snage potrošača i snage izvora u oba
slučaja.

Obrada rezultata mjerenja

Rezultate mjerenja prikazati tabelarno.

Tabela
Slika a)
U I Pw PT PG gPT (%) gPG (%)

Slika b)
U I Pw PT PG gPT (%) gPG (%)

56
PITANJA

1. Prilikom mjerenja snage u kolu istosmjerne struje pomoću ampermetra i voltmetra potrebno je
prodiskutovati koji od navedenih spojeva je povoljniji za dato mjerenje i zašto?

2. Prilikom mjerenja snage u kolu istosmjerne struje pomoću vatmetra potrebno je prodiskutovati koji
od navedenih spojeva je povoljniji za dato mjerenje i zašto? Kada je strujni ili naponski opseg vatmetra
premalen, objasniti kako se može proširiti njegov mjerni opseg?

Osvojeni bodovi: Potpis asistenta:

57
 Ostvareni broj Maksimalan broj
Laboratorijska vježba Potpis asistenta
bodova bodova

Laboratorijska vježba 1 1,5

Laboratorijska vježba 2 1

Laboratorijska vježba 3 1

Laboratorijska vježba 4 1,5

Laboratorijska vježba 5 1

Laboratorijska vježba 6 1

Laboratorijska vježba 7 1

Laboratorijska vježba 8 1

Laboratorijska vježba 9 1

Ukupan broj osvojenih

10
bodova

58