‘’JU SREDNJA ŠKOLA ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE’’ SARAJEVO

MATURSKI RAD

TEMA:

Saobraćaj na raskrsnici

Učenik: Armin Kadrić

 SADRŽAJ
1. Uvod………………………………………………………………..………2

2. Saobraćaj na raskrsnicama…………………………………………………..3

¸ 2.1 Pješački saobraćaj na raskrsnicama………………………………..4

3. Regulisanje saobraćaja na raskrsnicama…………………………….………5

3.1 Od strane ovlaštenog lica…………………………………..………6

3.2 Putem svjetlosnog signala………………………………………….7

3.3 Od strane ovlaštenih vozila…………………………………………8

3.4 U prisustvu vozila pod pratnjom ……………………..……………9

3.5 Saobraćajnim znakovima………………………………….………10

3.6 Primjenom pravila desne strane……………………….…..………11

4. Zaključak……………………………………………………………………12

5.Literatura…………………………………..…………………………...……13

1
 1. Uvod
U ovom maturskom radu ćemo govoriti o temi saobraćaja na raskrsnici. Stoga je
potrebno da prije svega definišemo ta dva pojma, ‘’saobraćaj’’ i ‘’raskrsnica’’.

Saobraćaj je poprilično širok pojam, a u ovom radu govorimo isključivo o cestovnom

saobraćaju. Saobraćaj na cestama čine razni faktori, prije svega automobili, pješaci, javni
prevoz (tramvaji, trolejbusi, autobusi), te cestovni saobraćaj možemo smatrati određenim
procesom koji se svakodnevno odvija u javnosti, a pri čemu je on jasno i koncizno ograničen
saobraćajnim zakonima i propisima, kako formalnim tako i neformalnim.

Raskrsnica je mjesto na kojem se ukrštaju dva ili više puteva. One su podijeljene na
one koje su u nivou sa cestom, a to su raskrsnica sa ili bez semafora i kružni tok, te one koje
su izvan nivoa ceste, nadvožnjak, petlja i podvožnjak. Dakle, ukupno postoji šest tipova
raskrsnica koje se međusobno razlikuju po mogućnostima i troškovima gradnje, praktičnošću
i bezbjednosti.

Kada smo ukratko objasnili ta dva pojma, prelazimo na samu temu našeg rada, a to je
saobraćaj na raskrsnicama. Pored zakona i propisa koji se podrazumijevaju, saobraćaj na
raskrsnici se reguliše i akcijom ovlaštenog lica, semaforom i saobraćajnim znacima. Pored
toga u radu ćemo razmotriti i pravila vezana za pravo prvenstva kada se radi o vozilu u
pratnji i vozilu koje ima pravo prvenstva, svojom namjenom i upaljenim signalom poput
rotacije.

2
 2. SAOBRAĆAJ NA RASKRSNICAMA

Raskrsnica je kako smo to ranije definisali, dio ceste na kojem se ukrštaju ili spajaju
putevi istog nivoa. Prilikom približavanja raskrsnici, vozač je dužan to činiti brzinom koju je
moguće za kratko vrijeme zaustaviti u trenutku kada dođe do raskrsnice. Ukoliko je to
odobreno signalizacijom, i ako je u skladu sa saobraćajnim pravilima vozač na raskrsnici
smije da izvrši skretanje, prolaženje pravo kroz raskrsnicu i polukružno okretanje. Prije bilo
kakve radnje vozač ima obavezu da se prije raskrsnice prestorji, odnosno dovede vozilo u
položaj koji odgovara željenom smjeru kretanja, zatim da se uvjeri gledanjem u stakla ili iza
ramena da je bezbjedno izvršiti željenu radnju. Zatim je dužan da na dovoljnoj udaljenosti o
svojim namjerama obavijesti ostale učesnike u saobraćaju, te da se još jednom uvjeri u
bezbjednost svoje namjere, nakon čega pristupa izvršavanju. Bitno je napomenuti da su
pravila prolaza vozila u raskrsnicama ista za svaki tip raskrsnica.

U uvodnom dijelu smo raskrsnice podijelili na šest osnovnih kategorija zasnovanih na

njihovom nivou u odnosu na cestu. Raskrsnice se također dijele i prema obliku: ‘’Krstasta
raskrsnica’’, tzv. ‘’T-raskrsnica’’, ‘’Raskrsnica sa kružnim tokom saobraćaja’’, tzv. ‘’Y-
raskrsnica’’, te na kraju raskrsnice nepravnilnih oblika.

3
2.1 Pješački saobraćaj na raskrsnicama

Prema pravilima pješacima nije dozvoljeno kretanje i zadržavanje na prometnoj cesti,

ali ukoliko do takvog kretanja dođe, pješak je dužan kretati se što bliže ivici, vodeći računa
da ne ometa ili spriječava saobraćaj. Izuzetak od ovog pravila su situacije kada ne postoji
trotoar ili neka druga površina sa tom namjenom, ili ako je ista površina iz bilo kojeg razloga
(radovi na cesti, oštećenja i sl.) onemogućena za korištenje pješacima. Ukoliko je riječ o više
pješaka, oni su dužni kretati se jedan iza drugog, naročito ako je smanjena vidljivost i
preglednost puta, ili je u toku intenzivan saobraćaj vozila. U slučaju da se radi o
organizovanim kolonama pješaka (protest, pohod, turizam i sl.) odstojanje između dvije
kolone mora iznositi najmanje trideset metara. Organizovana kolona ili više njih dužna je da
se kreće desnom stranom, te ne smije biti duža od stotinu metara. Pješaci koji se kreću van
naselja, odnosno po otvorenoj cesti dužni su to činiti uz lijevu ivicu ceste ili za to predviđenu
površinu. Ukoliko se radi o pješaku koji gura poljoprivredna kolica, ili pored sebe gura
biciklo, kao i u slučaju lica sa inveliditetom koja se kreću uz pomoć pomagala, ili u krajnjem
slučaju ako se radi o organizovanoj koloni pješaka, sva navedena lica dužna su svoje kretanje
vršiti uz desnu ivicu ceste. Kretanje pješaka na autoputu i motoput je strogo zabranjeno.
Ukoliko je pješak prinuđen preći cestu na drugu stranu, na mjestu gdje ne postoji pješački
prelaz, dužan je to učiniti na najbezbjedniji način, vodeći računa da pri tome ne ometa
saobraćaj. Ni u kojem slučaju pješak prilikom prelaska ulice ne smije koristiti mobilni telefon
ili imati slušalice u ušima. Pješacima je dozvoljen prelazak preko ceste, bez pješačkog
prelaza u slučaju kada je obilježeni pješački prelaz od njega udaljen više od stotinu metara.
Ukoliko je saobraćaj regulisan svjetlosnim znakovima semafora, pješak je dužan da
isključivo slijedi takve znakove. Na označenim pješačkim prelazima, vozači su dužni dati
prednost pješacima, čak i u slučaju kada je svjetlosnim znakovima njihovo kretanje odobreno.
Posebnu opreznost vozači moraju preduzeti ukoliko se radi o pješačkim prelazima na ulazu u
bočne puteve. U slučaju da je pješak već stupio na označeni prelaz vozač treba zaustaviti
svoje vozilo, a u slučaju da pješački prelaz nije naznačen na bočnom putu, vozač daje
prednost pješaku samo ako je on već stupio na cestu. Vozači su naročito obavezni zaustaviti
vozilo i propustati pješake ukoliko se radi o starim i nemoćnim licima, osobama sa
invaliditetom ili djeci.

4
 3. REGULISANJE SAOBRAĆAJA NA RASKRSNICAMA

3.1 OD STRANE OVLAŠTENOG LICA

Pod ovlaštenim licima u prvom redu podrazumijevamo pripadnike saobraćajne

policije. Budući da učesnici u saobraćaju moraju postupati po zahtjevu ovlaštenog lica, koji
se izražava znakovima ili naredbama, isto lice pri davanju znakova dužno je osigurati da su
jasni i nedvosmisleni. Znakovi mogu biti predstavljeni rukama, položajem tijela, te zvukom
ili svjetlom. Bliže odredbe o saobraćajnim znakovima i signalizaciji na putevima, kao i
znakovima koje ovlaštena lica signaliziraju, donosi i propisuje za to nadležno ministarstvo
pod vodstvom aktuelnog ministra I u saradnji sa nadležnim organom u sferi unutrašnjih
poslova.

Na samom početku govorimo upravo o ovlaštenim licima i njihovim ovlaštenjima iz

prostog razloga, jer pojavom ovlaštenog lica, odnosno policajca na raskrsnici, prestaju da
važe svi ostali načini regulisanja saobraćaja. Dakle, ovlašteno lice uvijek ima prednost nad
semaforima, znakovima I propisanom pravilu po kojem desna strana ima prvenstvo.
Također, vozači koji skreću ulijevo dužni su to skretanje napraviti vozeći se ispred
ovlaštenog lica.

Slika 1. Ovlašteno lice

5
 3.2 PUTEM SVJETLOSNOG SIGNALA (SEMAFOR)
Znakovi koje odašilje semafor izraženi su u tri boje, crveno (stop), žuto (počinjati se
zaustavljati ili ponovo ubrzavati), zeleno (krenuti). Crveno svjetlo se nalazi na vrhu, žuto u
sredini, a zeleno na dnu. U slučaju da je semafor postavljen iznad saobraćajne trake, svjetla
mogu stajati horizontalno jedno do drugog. Tada crveno svjetlo stoji lijevo, žuto u sredini, a
zeleno desno. Na zelenom svjetlu ponekad umjesto punog kruga prikazana je zelena strelica u
crnom krugu koja označava na koju stranu je dozvoljeno skretanje. Na semaforima svijetla
ne smiju biti upaljena istovremeno, osim ako se ne radi o žutom svjetlu koje može biti
upaljeno, da bi svojevrsno najavilo skoro paljenje crvenog ili zelenog svjetla, dok u slučaju
kada semafor ne radi žuto svjelo služi da treptanjem o tome obavijesti vozača. Ono također
može biti i jedino upaljeno svjetlo, ali jedino u vremenskom razmaku između prestanka
zelenog svjetla.

Dok traje proces projektovanja novih ili rekonstrukcije postojećih saobraćajnih znakova,
zeleno trepčuće svjetlo je obavezno za ugraditi, da bi ono najavilo prestanak slobodnog
prolaza. Semaforima je također moguće pridružiti i više dopunskih svjetlosnih znakova u
obliku zelene strijelice.

Kada se radi o pješačkom saobraćaju, za njegovo regulisanje mogu se upotrebljavati I

posebni uređaji koji odašilju svjetlosne signale crvene i zelene boje, kao i uređaji koji
odašilju zvučne signale. Ako se radi o svjelosnim uređajima, onda svjetla moraju isključivo
biti postavljena vertikalno, crveno svjetlo gore, a zeleno dolje. Svjetla imaju oblik pješaka
koji se nalazi na crnoj ili zelenoj/crvenoj podlozi, te oba svjetla ne smiju biti upaljena
istovremeno. U slučaju da vrhovi pješakih ostrva, ili onih za usmjeravanje saobraćaja nisu
osvjetljeni u toku noći, onda se moraju obilježiti refleksnim staklima ili reflektujućim
materijama žute boje.

Slika 2. Semafor
3.3 REGULACIJA U PRISUSTVU VOZILA POD PRATNJOM

U vozila pod pratnju spadaju vozila kojima je dodijeljena pratnja policije ili
vojne policije, sa posebno opremljenim vozilima i uređajima za davanje
prepoznatljivih audio signala, kao i svjetlosnog signala kombiniranog od crvene i
plave boje. Vozači koji na putu sretnu vozilo ili kolonu pod pratnjom, kao i vozači
koje takva kolona sustigne, dužni su ustupiti prvenstvo prolaza i omogućiti nesmetan
prolaz. Osim toga, vozači su dužni u slučaju potrebe zaustaviti vozilo ili upaliti duga
svjetla u cilju osvjetljavanja puta, te su obavezni da se strogo pridržavaju naredbama
izdatim od lica koja vrše pratnju vozila ili kolone.

Slika 3. Ovlašteno vozilo

7
3.4 REGULISANJE U PRISUSTVU VOZILA KOJA POSJEDUJU
PRAVO PRVENSTVA

Pravo prvenstva određenih vozila osnovano je prema njihovoj namjeni, te u

takva vozila spadaju vozila koja su u službi hitne pomoći, vatrogasne služe, organa
MUP-a, i vojske. Da bi ostvarili pravo prvenstva na tom osnovu, vozači tih vozila su
dužni odaslati zvučne i svjetlosne znakove i ukoliko to urade ostali vozači su dućni
propustati to vozilo, a po potrebi se i zaustaviti.

Vozila koja imaju pravo prvenstva prolaza, isto pravo mogu sprovesti nad
svim vozilima osim onih koja su pod pratnjom ili vozila koja se kreću raskrsnicama
na kojima je saobraćaj regulisan saobraćajnim znakoima ili ovlaštenim licem. Na
vozilima koja imaju prvenstvo ne mogu se primjeniti propisi o ograničenju brzine,
zabrani preticanja i obilaženja vozila ili presjecanja puta pješacima.

Slika 4. Slika 5.
Slika 6.

8
3.5 REGULISANJE SAOBRAĆAJA SAOBRAĆAJNIM ZNAKOVIMA

U slučaju da su raskrsnice regulisane znakovima, tada se uvijek jednoj od ulica daje

prvenstvo prolaza u odnosu na druge ulice, a razlog tome je veći intenzitet saobraćaja koji se
u njoj odvija. Znakovi koji regulišu saobraćaj na raskrsnicama su: ‘’Put sa prvenstvom
prolaza’’, (Slika 7.) ‘’Obavezno zaustavljanje’’, (Slika 8.) ‘’Nailazak na put sa prvenstvom
prolaza’’(Slika 9.) i ‘’Pružanje puta sa prvenstvom prolaza (Slika 10.)’’

Vozač koji se uključuje na put koji je jednim od navedenih saobraćajnih znakova

označen kao put sa prvenstvom prolaza, dužan je da propusti sva vozila koja se kreću tim
putem. Navedeno pravilo važi i za vozila javnog prevoza, čak iako su ona šinska vozila poput
tramvaja. Ranije navedena vozila policije, hitne pomoći, vatrogasne službe ili oružanih
snaga, ukoliko predstave znakove koji ukazuju na to da su na zadatku, imaju prvenstvo
prolaza bez obzira sa koje strane raskrsnice, ili sporednog puta dolaze. Također trebamo
spomenuti da vozač koji se uključuje na put dužan je propustiti sva vozila koja se njime
kreću, čak i kada taj put nije označen saobraćajnim znakom, u slučaju da se na saobraćajni
put uključuje sa zemljanog puta ili sa površine na kojoj se ne vrši saobraćaj.

9
 3.6 REGULISANJE SAOBRAĆAJA PO PRAVILU
DESNE STRANE

Na raskrsnicama koje nisu regulisane ranije navedenim sredstvima, saobraćajnim

znacima, svjetlosnim/zvučnim znakovima i znakovima ovlaštenih lica, vozači su
obavezni poštovati i primijenjivati pravilo desne strane koje važi na za sve raskrsnice.
Prema njemu, vozač koji prolazi kroz raskrsnicu dužan je prilikom toga da propusti vozila
sa njegove desne strane. Izuzetci u tom pravilu su vozila pod pratnjom ( u slučaju da
odašilju znakove) i vozila sa prvenstvom prolaza, također u slučaju da odašilju određene
znakove, a pored njih i tramvaji, odnosno šinska vozila. Ukoliko vozač na raskrsnici
skreće ulijevo obavezan je prvo propustiti vozilo koje dolazi iz suprotnog smjera pri čemu
zadržava svoj pravac ili skreće udesno. Ukoliko vozač pri skretanju presjeca biciklističku
stazu ili traku dužan je propustiti sva vozila i pješake na tom prostoru. Također su česte
situacije kada na raskrsnici sva četiri vozila imaju prednost, odnosno nema je niti jedno,
budući da svako od vozila dolazi ostalim vozilima sa desne strane, u takvoj situaciji
vozači se moraju sporazumijeti o redoslijedu prolaska. Osim toga, kada se vozila na
raskrsnici nađu jedna drugima sa desne strane, a pri tome im se ne sjeku pravci kretanja,
ni jedno od vozila nije dužno da se zaustavi u svrhu propuštanja drugog, te samim tim
mogu istovremeno nastaviti svoje kretanje.

10
 4. ZAKLJUČAK

Na osnovu iznešenih pravila i propisa zaključujemo da postoji više načina na koje

saobraćaj na raskrsnici može biti regulisan. Pri tome primat se daje ovlaštenim licima, zatim
svjetlosnim signalima, nakon toga saobraćajnim, te primjenom pravila desne strane, prema
kojem je vozač dužan dati prvenstvo vozilu sa svoje desne strane. Kao u svim pravilima, tako
i u saobraćajnim nailazimo na izuzetke, u ovom radu izuzetci od pravila koja se odnose na
saobraćaj na raskrsnicama su službena vozila državnih organa, ali samo u slučaju da vozači
takvih vozila ostalima daju jasne i specifične znakove koji potvrđuju da su na zadatku
odnosno dužnosti. Pri tome ovlaštena službena vozila se izuzimaju iz pravila o ograničenju
brzine i preticanja, a shodno tome za vozače se biraju isključivo iskusna i nadprosječno
sposobna lica. U koliko je u toku diplomatska posjeta strane zemlje, ili se radi o
visokopozicioniranim funkcionerima državnih insitucija, pratnju njihovih vozila čine za to
nadležne institucije unutrašnjih poslova, u prvom redu policija i vojna policija, ali nerijetko i
službe koje se brinu o državnoj sigurnosti.

U ovom radu također možemo uočiti negativan trend vozača i ostalih učesnika u
saobraćaju da svjesno izbjegavaju navedena pravila ugrožavajući kako svoju tako i tuđu
sigurnost. Posebno kada se radi o odnosu vozača sa pješacima, mnoga od zakonski obaveznih
normi i pravila zvuče kao potpuna utopija. Stoga je sasvim razumljivo zašto se ovlaštenom
licu daje primat nad svakom drugom vrstom znakova, budući da uniforma sa državnim
simbolima predstavlja ogroman autoritet među civilima.

11
 5. LITERATURA

- Testovi za polaganje vozačkog ispita

12