NENASILNA KOMUNIKACIJA- MARSHALL ROSENBER

Nenasilna komunikacija u odgojno-obrazovnom procesu

U filozofiji nenasilne komunikacije odgojno-obrazovni proces je susret ljudskih bića -
odraslih i onih koji odrastaju, sa svim izazovima uzajamnog razumijevanja, uvažavanja i
usaglašavanja međusobnih različitosti. Karakteristike ovog procesa su :
 sloboda izbora naspram slobode od posljedice: nastavniku je stalo do toga da učenici sve
što rade - rade iz unutrašnje motivacije, a ne zbog spoljašnje kontrole, zato da bi izbjegli
kaznu ili ugodili odraslom.
 samodisciplina naspram poslušnosti - nastavniku je stalo da djeca izgrade unutrašnji
lokus kontrole, da budu svjesna lične odgovornosti i mogućnosti izbora, a ne da im
ponašanje modeluju kazna ili nagrada
 poštovanje autoriteta naspram straha od toga što autoritet može da uradi- poštovanje koje
je zasnovano na tome što učenik samouviđa da mu znanja, umijeća i podsticaji koje mu
autoritet nudi obogaćuju život
 kontrola okoline naspram kontrole djeteta - nastavnik vodi računa da okolina bude
primjerena razvojnim potrebama djeteta umjesto da ga sputava. (Rosenberg, 1996:14/15)

Nenasilna komunikacije je više od komunikacije

Kvalitet odnosa je u direktnoj vezi sa kvalitetom komunikacije, jer komunikacija je u
osnovi svakog odnosa. Od kvaliteta odnosa ovisi naše mentalno zdravlje.
Kvalitetna ili nenasilna komunikacije je više od komunikacije. Ona je filozofija življenja, a
komunikacija tj.komunikacijske vještine su samo njen sastavni dio.

Postulati nenasilne komunikacije:

 Svaka osoba važna i na sebi svojstven način doprinosi bogaćenju svog života i života
drugih. Svako je vrijedan, jedinstven i zaslužuje i naše vrijeme i poštovanje.
 Preuzimanje odgovornosti za svoje misli, osjećanja i svoje djelovanje. Biti svjestan da
niko nema moć da nas učini sretnim, ili nesretnim, zadovoljnim ili nezadovoljnim. Naša
očekivanja su ta koja nas čine nesretnim, nezadovoljnim, frustriranim, a ne drugi ljudi.
Stoga W.Glasser ističe da nam drugi ljudi mogu pomoći, ali samo vlastitom djelatnošću
možemo zadovoljiti svoje potreba i raditi na razvoju osobne sreće. Mi smo slobodni ljudi
i imamo mogućnost izbora, samo ako hoćemo i ako smo spremni preuzeti odgovornot za
svoj izbor. Koristenje «moći sa» , a ne «moći nad». To znači podsticanje, a ne kontrola,
bez korištenja nagrade i kazni, kao i izazivanja osjećaja krivice. Greške su najbolji
učitelji i svako iskustvo gradi znanje i povećava šanse da će idući pokušaj biti bliži
željenom cilju.Svjesnost da svako radi najbolje što može u datom trenutku. Ne dajemo
empatiju za ono što je urađeno, već dajemo empatiju čovjeku, dajemo mu podršku da
izrazi i isprazni svoje emocije, dajemo mu podršku da sagleda i sam prepozna drugačiji,
konstruktivniji način zadovoljena potreba.
U skladu sa ovom filozofijom je i korištenje adekvatnih komunikacijskih alatki ili
vještina koje pomažu da jasno izraze sebe i empatički, suosjećajno čuju druge bez optuživanja i
kritikovanja. Jasnoća u izražavanju podrazumijeva biti jasan i eksplicitan. To je jedan od temelja
kvalitetne komunikacije, vjerojatno najzahtjevniji.
Slušanje
Primanje usmenih poruka osobama zdravog sluha najčešće se čini jednostavnim. Ipak,
postoji barem sedam vrsta slušanja koje ne ispunjava svrhu ove izuzetno značajne
komunikacijske vještine.To su:
 Pseudoslušanje, pri kojem slušatelj pokazuje usredotočenosti na govor, ali su mu misli
negdje drugdje;
 Jednoslojno slušanje, pri kojem slušatelj prima samo dio poruke, npr. verbalni, a posve
zanemaruje druge, neverbalne, kao što je položaj tijela, pokreti ili boja glasa. To može
dovesti do pogrešne interpretacije poruke;
 Selektivno slušanje, pri kojem slušatelj sluša samo ono što ga posebno zanima ili mu je
posebno važno;
 Selektivno odbacivanje, pri kojem se slušatelj usredotočuje na teme koje ne žele čuti, pa
ih kada se one pojave, ne sluša;
 Otimanje riječi, pri kojem slašatelj samo nastoji ugrabiti priliku za vlastito govorenje;
 Odbrambeno slušanje, pri kojem slušatelj sve poruke tumači kao napad na njega i
reaguje odbranom;
 Slušanje u zasjedi, pri kojem slušatelj sluša sagovornika kako bi ga napao kada mu se
god učini da se njegove izjave mogu dovesti u pitanje.

Kvalitetno slušanje
Stvara istinsku komunikaciju tj. povezanost među sugovornicima. Empatsko slušanje je
odgovor na emocionalno zasićen govor, a precizno slušanje je odgovor usmjeren na sadržaj.
Empatsko slušanje od slušatelja traži da jednostavno bude prisutan i da se poveže sa onim što je
živuće u sugovorniku. Usmjer je na sugovornika, ne na sadržaj.Svaka osoba koja komunicira ima
poruku koju želi poslati. Ona ne zna uvijek koja je to poruka i ne prenosi uvijek dobro svoju
poruku. Njezina komunikacija je način na koji nas uključuje u svoj svijet. Neverbalna
komunikacija nudi jake znakove koji nam mogu pomoći da razumijemo cjelovitu poruku, kao i
slušanje osjećanja, promjena glasa.
Ono što frustrira sugovornika i često prekida komunikaciju je kada im slušatelj ponudi
sličnu priču, daje savjet ili rješenja koje se od njega ne traži ili kada osobno shvata poruku.
Ključ za podršku sugovorniku je jednostavan. Trebamo se s njim sresti tamo gdje on «jest»,
zatim mu dopustiti da čuje ili osjeti vlastito unutarnje iskustvo.
Precizno slušanje usmereno je na sadržaj i bolju uključenost govornika. Ovaj stil je
primjenjiv kada su emocije mirne, pa se možemo fokusirati na sadržaj. Precizno slušanje
zahtjeva pažljivo slušanje bez prekidanja, davanje povratne informacije sugovorniku o onome
šta je rekao, pitanja o važnim detaljima, poticanje sugovornika na idući korak.Takođe zahtijeva,
ukoliko nešto nije jasno, da se traži pojašnjenje.
Nivoi nenasilne komunikacije

U svakodnevnom životu najčešće koristimo samo glavu - prosuđujemo, vrednujemo,

etiketiramo, kritiziramo... NNK nas uči da uključimo i ostale nivoe, da koristimo naša osjećanja,
kao indikatore naših zadovoljenih ili nezadovoljenih potreba, te da jasno izrazimo što nam treba.
Opažanje
Kvalitetna komunikacija počinje opažanjem. Potrebno je jasno razlučiti šta vidimo,
čujemo i dodirujemo, bez uplitanja bilo kakvog procenjivanja. Iskazano posmatranje daje našem
sugovorniku mogućnost da zamisli, tj. stekne uvid u ono o čemu govorimo. Veoma često,
nesvjesno, posmatranje miješamo sa procjenom. Iskazivanje procjene blokira komunikaciju, jer
navodi našeg sugovornika da se ili povuče ili zauzme odbrambeni stav.
Osjećanja
Osjećanja su indikatori naših zadovoljenih ili nezadovoljnih potreba. Razvijanje rječnika
osjećanja i izražavanjem svojih emocija, možemo se lakše povezati jedni sa drugima. Ako
dopustimo sebi da budemo «ranjivi» izražavajući svoja osjećanja, možemo doprinijeti
razrješenju sukoba. NNK pravi razliku između izražavanja stvarnih osjećanja i riječi iskaza koji
opisuju misli, procjene i interpretacije.
Potrebe
«Ljudi nisu uznemireni stvarima, već svojim viđenjem stvari.» (Epiktet)
NNK izoštrava našu svijest o tome da ono što drugi kažu ili čine može biti poticaj, ali
nikako uzrok naših osjećanja. Naša osjećanja proističu iz toga kako odabiremo da primimo ono
što drugi kažu ili čine, kao i iz naših određenih potreba i očekivanja u tom trenutku. Potrebe su
najvažnije u ovom procesu. Svaka nezadovoljena potreba prouzrokuje stres u organizmu, a svaka
zadovoljena olakšanje.
Osude, kritike, dijagnoze i interpretacije drugih su otuđeni izrazi naših sopstvenih potreba
i vrijednosti. Ako izrazimo svoje sopstvene potrebe imamo veći izgled da ih zadovoljimo.
Nažalost, većina nas nikada nije učila da razmišlja u okviru potreba. Stoga neće nam uvijek biti
jasno što nam je potrebno. Navikli smo da mislimo o tome što je pogrešno kod drugih ljudi, kada
naše potrebe nisu zadovoljene.
Kada ljudi počnu da pričaju o onome što im je potrebno umjesto o onome što je pogrešno kod
drugog, znatno se povećava mogućnost nalaženja načina da se izađe u susret svačijim potrebama.
Zahtjev naspram naredbe
Četvrta komponenta NNK obrađuje pitanje što bismo željeli da zahtijevamo jedni od
drugih da bismo međusobno obogatiti živote. Trebamo koristiti jezik pozitivne akcije
iskazivanjem onoga što zahtijevamo, umjesto onoga što ne zahtijevamo
Kada govorimo, što smo jasniji u vezi s onim što želimo od drugoga, vjerojatnije je da
ćemo to i dobiti. Pošto poruka koju upućujemo nije uvijek i poruka koja je primljena, treba da
naučimo kako da utvrdimo jesu li naše poruke drugi čuli tačno.
Zahtjevi se primaju kao naredba kada sugovornici vjeruju da će biti okrivljeni ili
kažnjeni ako se ne povinuju. Možemo pomoći drugima da vjeruju da zahtijevamo, a ne
naređujemo, naglašavajući našu želju da pristanu na ono što zahtijevamo samo ako to žele
svojevoljno da učine. Cilj NNK nije da se mijenjaju ljudi i njihovo ponašanje da bismo istjerali
svoje; cilj je da se uspostave odnosi utemeljeni na iskrenosti i empatiji, koji će naposljetku
dovesti do zadovoljavanja potreba svih.
Ako kažemo zahtjev i dobijemo odbijanje, ne kritiziramo, niti igramo na osjećaj krivice,
već pokažemo empatiju za potrebe sugovornika.

NENASILNA KOMUNIKACIJA
Iskreno izražavam kako se osjećam bez Empatski primam kako si, a pri tom ne čujem
optuživanja ili kritikovanja optužbe ili kritiku

OPAŽANJE

1.Konkretna akcija koju opažam (vidim, čujem, 1. Konkretna akcija koju opažaš (vidiš, čuješ,
pamtim, zamišljam) koja doprinosi (ili ne pamtiš, zamišljaš) koja doprinosi (ili ne
doprinosi) mom blagostanju: doprinosi) tvom blagostanju:
“Kada (vidim, čujem)...” “Kada (vidiš, čuješ)...”

OSJEĆANJA

2. Kako se osjećam u vezi s ovim akcijama: 2. Kako se osjećaš u vezi s ovim akcijama:
“ Osjećam se....” “ Osjećaš li se....”

3. Životna energija u obliku potreba, vrijednosti, 3. Životna energija u obliku potreba, vrijednosti,
želja, očekivanja ili misli koje izazivaju moja želja, očekivanja ili misli koje izazivaju tvoja
osjećanja: osjećanja:
“ Zato što (imam potrebu)...” “ Zato što (imaš potrebu)...”

ZAHTJEVI
Jasno zahtjevam ono što bi mi obogatilo život Empatski primam ono što bi obogatilo tvoj
bez naređivanja. život, a pri tom ne čujem nikakvo naređenje.
Konkretne akcije koje bih voljela da se preduzmu: Konkretne akcije koje bi volio da se preduzmu:
“I voljela bih da ti ....” “ I volio bi da ja...”