Univerzitet u Zenici

Islamski pedagoški fakultet u Zenici

Mersad Čobo

PRINCIPI U NASTAVI VJERONAUKE

Seminarski rad

Zenica, 2018.
 Univerzitet u Zenici
Islamski pedagoški fakultet u Zenici

Mersad Čobo
Indeks br. 3246/15; redovan student
Odsjek za islamsku vjeronauku

PRINCIPI U NASTAVI VJERONAUKE

Seminarski rad

Predmet: Metodika islamske vjeronauke I

Mentor: doc. dr. Nezir Halilović

Zenica, februara 2018.

2
 Sadržaj

Sažetak ....................................................................................................................................... 4

Uvod ........................................................................................................................................... 5

Glavni dio ................................................................................................................................... 7

Princip očiglednosti ................................................................................................................ 7

Princip svjesne aktivnosti ....................................................................................................... 8

Princip trajnosti znanja, vještina i navika............................................................................... 8

Princip jedinstva teorije i prakse ............................................................................................ 8

Princip efikasnosti, ekonomičnosti i racionalizacije nastavnog rada ..................................... 9

Princip interakcije svih subjekata ........................................................................................... 9

Princip dobne i individualne usmjerenosti nastave ................................................................ 9

Princip akceleracije i individualizacije ................................................................................ 10

Princip harmonične interakcije nastavnika i učenika ........................................................... 10

Princip stimulativne klime ................................................................................................... 10

Princip vježbanja i ponavljanja ............................................................................................ 11

Princip sistematičnosti i postupnosti .................................................................................... 11

Sistem historičnosti i suvremenosti ...................................................................................... 12

Zaključak .................................................................................................................................. 13

Korištena literatura ................................................................................................................... 14

3
 Sažetak

Poznavanje didaktičkih principa u nastavi predstavlja nezaobilaznu obavezu svih pedagoških

radnika. Izlaganje samog gradiva nije dovoljno razumljivo za učenike, nego je gradivo
potrebno razložiti i uspostaviti određene veze među jedinicama. Da bi se gradivo
implementiralo na pravi način, a učenici ga usvojili sa razumijevanjem potrebno je da se
primjene didaktički principi koji „daju savjete“ kako određeno gradivo prezentovati na pravi
način. U radu su pojašnjeni didkatički principi sa kojima se susrećemo u nastavi islamske
vjeronauke, a koje svaki nastavnik Islamske vjeronauke mora poznavati ukoliko želi da
njegovi učenici kvalitetno razumiju materiju.

Ključne riječi: princip, nastava, učenik, Komenski, znanje.

4
 Uvod

Odgojno obrazovni rad je bio duži period predmetom izučavanja kroz historiju. Oni
koji su se bavili i izučavali procese učenja i poučavanja nastojali su pronaći najbolje rješenje
putem kojeg bi se znanja najlakše implementirala i usvojila kod učenika. Ovo je bio cilj svim
pedagozima, didaktičarima i metodičarima, te se tako iz filozofije izdvojila pedagogija, iz nje
didaktika kao teorija nastave, a iz nje metodika koja proučava metode pojedinih nastavnih
predmeta. Širina ovih područja govori o specifičnosti njihovog djelovanja i o njihovoj
složenosti. Nemoguće je bilo da filozofija obuhvati sve ono što danas obuhvata metodika jer
je ona nužno prilagođena jednoj oblasti.

Jan Amos Komenski bio je prva osoba u historiji koja je pokušala dati opravdane razloge za
metode, sisteme i principe kojima učenici trebaju učiti. On je uočio da postoje velike rupe u
znanjima učenika upravo zbog neadekvatnog pristupa i nepoznavanja određenih logičkih
kosekvenci. Posmatrajući periodu uočio je sistem povezanosti koji bi se mogao
implementirati i kod čovjeka.

Komenski je u svome maestralnom radu Didactica magna formulirao i prikazao nezaobilazne

principe prema kojima bi se trebalo odvijati podučavanje. On ih nije izvodio iz čisto
teoretskih razmatranja i predviđanja - što je jako bitno! - nego na način ujedinjujućeg i
sintetičkog uma: promatranjem sveukupnog kolanja Božanskog Života u Prirodi. Bio je
duhovnjak obdaren sposobnošću motrenja u bit stvari, a sav svoj život podredio je svome
pozivu, kojeg je je doživljavao krajnje ozbiljno, i shvatao svu osjetljivost njegovog predmeta -
to jeste podučavanja onih na kojima svijet preostaje, bivajući svjestan sve njihove nježnosti i
osjetljivosti. Kao savršeni prototip i temelj sveg podučavanja i odgajanja Komenski je vidio
Prirodu i njezino djelovanje. (Vrane, n.d.: 8)

Tako je Komenski uspostavio svoje didaktičke principe koji imaju podlogu u prirodi, a to su:

• Ne preduzima se ništa u nevrijeme,

• Građa prije oblika,
• Građa se priprema da bi dobila pogodan oblik,
• Sve se stvara određeno, ništa smetano,
• Najprije iznutra,
• Prvo najopštije stvari,
• Sve postupno ništa u skokovima,
• Ne treba stati dok se djelo ne završi,
5
 • Uzima se cista građa,
• U materiji se javlja težnja za oblikom,
• Sve se izvodi iz početaka koji su neznatni po građi ali močni po snazi,
• Prvo ono što je lakše,
• Ne smije se opterećivati,
• Ništa ne činiti isuviše brzo,
• Ne ide se silom vec u skladu sa zrenjem naravi,
• Sve treba biti jasno i razumno,
• Sve treba da bude što korisnije,
• Sve u jednom obliku,
• Treba isključiti sve što je suvišno,
• Ne smije se propustiti ništa što se odnosi na stvar,
• Prvo postaviti dobre temelje,
• Duboko usaditi temelje,
• Sve se počinje iz sopstvenih proizvornih temelja,
• Sve se izdvaja,
• Sve je u neprekidnom napredovanju,
• Sve mora biti u neprekidnoj vezi,
• Uvijek se mora paziti na srazmjer grana u pogledu kvaliteta i količine,
• Sve se postiže neprekidnim vježbama;

Ovi navedeni principi su prvi principi koji su uspostavljeni u historiji odgojno obrazovnog
rada te zbog toga predstavljaju veoma bitno polazište u daljem razvoju didaktičkih principa.
Ukoliko se didaktički principi primjene na samo jednu, određenu oblast tada ćemo govoriti o
metodičkim principima jer su karakteristični samo za tu oblast.

„Sama riječ princip je latinskog porijekla „principium“ što u prevodu znači izvor, temelj,
početak ili osnova. (Čordić, 2012: 3)“

Stoga, da bi se neko bavio prenošenjem znanja na druge on mora poznavati osnove kojima se
treba voditi, a to su principi. Postoje brojne definicije didaktičkih principa, a sve se svode na
to da su didaktički principi osnovna načela koja govore o potrebi usklađivanja toka nastave i
učenja sa zakonitostima tog procesa i ciljevima odgoja i obrazovanja. Davno je rečeno: Nije
znanje samo znanje znati, nego je i znanje drugom znanje prenijeti. Bez odgovarajućih
metoda i primjena principa nemoguće je ostvariti kvalitetan odgojno obrazovni rad pa se
izučavanje ovih principa postavlja pred svakog nastavnika kao osnovna zadaća za njegov
uspješan i kvalitetan rad.

6
 Glavni dio

Razvoj didaktičkih principa vidljiv je kroz historiju. Njihova imena su se mijenjala, ali je u
većini slučajeva smisao ostala ista. Ćatić i Pehlić (2004: 35) navode nekoliko principa čiju
primjenu nalazimo u nastavi Islamske vjeronauke, a to su:
• Princip očiglednosti,
• Princip svjesne aktivnosti,
• Princip trajnosti znanja, vještina i navika,
• Princip jedinstva teorije i prakse,
• Princip efikasnosti, ekonomičnosti i racionalizacije nastavnog rada,
• Princip interakcije svih subjekata,
• Princip dobne i individualne usmjerenosti nastave,
• Princip akceleracije i individualizacije,
• Princip harmoničena interakcije nastavnika i učenika,
• Princip simulativne klime (atmosfere),
• Princip vježbanja i ponavljanja,
• Princip sistematičnosti i postupnosti,
• Princip historičnosti i suvremenosti;

U nastavku ćemo pojedinačno objasniti svaki od ovih principa uz navođenje njihovog značaja.

Princip očiglednosti

Princip očiglednosti je ujedno prvi princip, a i princip koji se najduže zadržao u didaktici, za
koji je Komenski rekao da je zlatno pravilo didaktike. Davno je konstatovano da čovjek
najbolje uči iz realne stvarnosti kada je pojam o kojem se stiće znanje očigledan. Čordić
(2012: 5) navodi definiciju ovog principa pa kaže: „Očiglednost je cjelovito percipiranje
predmeta proučavanja pomoću čula radi sticanja određenog fonda činjenica, na osnovu kojih
se formiraju jasne predstave o objektu poučavanja.“ Dakle, nastavnik prilikom obrade gradiva
treba činjenice predstaviti konkretno kako bi one bile jasne i za učenike predstavljive. Dubina
pamćenja činjenica proporcionalna je sa brojem osjetila kojima se činjenice percipiraju i
usvoje. Gradivo koje učenik nauči slušanjem bit će manje otporno na zaboravljanje od onog
gradiva koje bude usvojeno i gledanjem, ali i slušanjem. Čordić (2012: 6) kaže: „Komenski se
zalaže da se učenicima sve izlaže pred čula, pa da ono što mogu vidjeti vide, da ono što mogu
čuti čuju, da ono što mogu osjetiti osjete, da ono što mogu mirisati mirišu tj. sve ono što mogu

7
svojim čulima osjetiti osjete u potpunosti, jer na taj način najbolje uče i najbolje pamte
činjenice i pojmove i stvaraju generalizacije.“

Princip svjesne aktivnosti

Do pravih saznanja se može doći samo ulaganjem truda. Odgojno obrazovni proces ne smije
biti samo puki proces slanja i primanja informacija nego treba da potakne učenike na
aktivnosti kojima oni dolaze do saznanja. Znanje treba biti cilj, a aktivnost učenika put ka tom
cilju. Pod ovim se podrazumijeva ulaganje napora, trud i zalaganje učenika kako psihički tako
i fizički. „Osnovna postavka je da učenici u nastavi moraju do naučnih istina dolaziti vlastitim
umnim radom, a ne samo usvajanjem i memorisanjem gotovih tuđih rezultata, rezultata tuđe
stvaralačke i spoznajne aktivnosti. Usvajanje gotovih saznanja dolazi u obzir samo kada je
riječ o faktografskim činjenicama, i nekim drugim koje zadiru u suštinu predmeta i pojava.“
(Vrane, n.d.: 41).

Princip trajnosti znanja, vještina i navika

Sva naučena znanja, vještine i navike podložne su mijenjanju, odnosno zaboravljanju. Učenici
moraju znati razlikovati suštinu od detalja kako bi suštinu stvari trajno zapamtili, a detalje o
sjećanju i razmišljanju uklopili u suštinu. Dakle, kako navode Ćatić i Pehlić (2004: 36)
učenici moraju „izvršiti selekciju i apstrahiranje, odnosno kvasifikaciju činjenica po bitnosti
pa pamtiti one najvažnije...“ I najbolje naučena i stećena znanja se zaboravljaju. „Da se
stećena znanja ne bi zaboravila nužno ih je ponavljati, a to se, također, odnosi i na umijeća i
navike. Ovim principom se ukazuje na neophodnost ponavljanja i uvježbavanja naučenog,
radi trajnosti istog.“ (Vrane, n.d.: 48).

Princip jedinstva teorije i prakse

Teorijska znanja učenicima osiguravaju pravilno razumijevanje stvari, predmeta i pojava.

Međutim, onoliko koliko je važno poznavanje teorije važno je i poznavanje prakse jer se ova
dva pojma čvrsto vežu. Teorija bez prakse je „suha“ materija, a praksa bez teorije ne može ni
postojati. Treba naglasiti da nastavnik mora sva teorijska znanja pokušati sprovesti u praksu
kako bi se ostvarila ova veza koja će učenicima omogućiti svjesno učenje, učenje sa
razmišljanjem i trajnost znanja. Luteršek (2014: 21) kaže: „Ovakvo učenje za učenike/ce

8
prestaje da bude apstraktno i nerazumljivo, povezano je sa životom i odgovara njihovim
potrebama.“ U nastavi vjeronauke ovaj princip je veoma značajan kada govorimo o
ibadetima, ahlaku, fikhu općenito.. itd...

Princip efikasnosti, ekonomičnosti i racionalizacije nastavnog rada

Vrlo je bitno koliko će se potrošiti vremena za učenje određenog gradiva. To podrazumijeva

kakva će biti efikasnost, ekonomičnost i racionalizacija metoda i postupaka kojima idemo do
cilja. Zašto bi čovjek išao stepenicama na 10. sprat zgrade ako ima slobodan lift? Zar nije
lakše ići liftom? Isto tako je i u nastavi. Nastavnik mora znati kako će sa što manje uloženih
resursa postići što bolje rezultate. Efikasnost i ekonomičnost ne smiju uticati na kvalitet
nastave tako da imaju negativan uticaj. Vrane (n.d. :48) kaže: „Ukoliko bi ušteda vremena,
energije ili sredstava mogla ugroziti kvalitetu nastave, utoliko bi se ona trebala odmah
isključiti i izbaciti iz prakse.“

Princip interakcije svih subjekata

Za uspješnost nastave nije dovoljna samo angažiranost nastavnika nego i učenika, roditelja te
drugih osoba koje mogu doprinijeti boljem odgojno obrazovnom radu. Uzmimo primjer
učenja nastavne lekcije- džamija. Kada prenosimo učenicima znanja o tome najadekvatnije je
da u taj proces uključimo imama- onoga koji predvodi ljude namazu u džamiji. Samo njegovo
uključivanje u ovaj proces znatno će doprinijeti boljem razumijevanju, trajnijem pamćenju i
ujedinjavanju teorije i prakse.

Princip dobne i individualne usmjerenosti nastave

Dob učenika uveliko bi trebala da određuje nastvni plan i program svakog predmeta jer je dob
usko vezana sa intelektualnim mogućnostima učenika. Neko gradivo učenici od 10 godina
nisu mogli razumjeti, ali sada kada imaju 12 godina sasvim jasno mogu da razumiju. „Pod
uzrasnim mogućnostima učenika podrazumijevaju se intelektualne sposobnosti, razvijenost
mišljenja i razumijevanja. Nastava i intelektualne uzrasne mogućnosti učenika uslovljavaju
jedno drugo: ove sposobnosti, s jedne strane uslovljavaju nastavu utoliko što zahtijevaju da im
se ona prilagodi; dok s druge strane nastava uslovljava intelektualne sposobnosti, utoliko što
favorizira ili blokira njihovo razvijanje.“ (Vrane, n.d.: 37)

9
Također, osim dobnih karakeristika, potrebno je da nastavnik obrati pažnju i na individualnost
svakog učenika. Učenici se razlikuju na fizičkom, intelektualnom, psihomotoričkom,
emocionalnom... planu i sve to treba uvažavati kod realizacije nastave.

Princip akceleracije i individualizacije

Uvažavati individualne karakteristike učenika u pogledu akceleracije predstavlja zapravo

ustrajno i dosljedno nastojanje da svaki učenik nastavno gradivo obrađuje u obimu u kojem je
dorastao, na nivou složenosti koji mu je dostupan, pomoću postupaka prilagođenih njegovoj
ličnosti i tempom koji mu odgovara. To također podrazumijeva da učenik bira mjesto i način
učenja koji njemu najviše odgovara. Neki će na taj način učiti sporije, a neki brže što će se
primijetiti na njihovim rezultatima.

Princip harmonične interakcije nastavnika i učenika

Nastavnik mora biti svjestan da njegova uloga nije samo prenošenje znanja nego i
uspostavljanje harmonične interakcije sa učenicima. „Potrebno je shvatiti da učenik nije
objekt, nego subjekt, i da je škola zapravo objekt koji postoji radi tog subjekta, i taj stav treba
odrediti naš sveukupni odnos prema nastavi i učenicima, koji će nam nalagati da od učenika
ne tražimo rezultate za pojavu za koju sami nismo pripravili zemljište.“ (Vrane, n.d.: 40).
Ovaj princip je vrlo važan u nastavi vjeronauke jer je vjera harmonija koju treba da isijava
nastavnik i da tako pridobije učenike u učenju i implementaciji islamskih načela.

Princip stimulativne klime

Nastava odnosno odgojno obrazovni rad je proces koji se provodi u određenoj klimi koju
diktiraju brojni fakotori. Nastavnik treba osigurati atmosferu koja će isijavati radošću, srećom,
zadovoljstvom itd. Atmosfera ne smije ni na koji način biti destruirajuća jer takva klima
odbacuje učenika, potiče sukobe, i kako Vrane (n.d.: 49) kaže: „to je nastava koja udaljava od
škole i učenja i želje za znanjem i koja primiče ulici i delinkvenciji.“ Klima u razredu mora
biti takva da svakakoga potiče na uspjeh i želju za napredak.

10
 Princip vježbanja i ponavljanja

Vježbanje i ponavljanje imaju veoma važnu ulogu u odgojno orazovnom radu. Tradicionalna
škola se zadovoljavala naredbom učenicima da vježbaju i ponavljaju, a nastavnik je samo
prenosio nova znanja učenicima. Tako su učenici vježbali sami, odnosno nisu vježbali.
Savremena škola uviđa važnost vježbanja i ponavljanja tako da postoje časovi čiji je cilj
vježbanje i ponavljanje. Cilj vježbanja i ponavljanja je da se znanje trajno pohrani i sačuva u
pamćenju, a uz to da se nauče i određene poveznice između gradiva i realnosti. U vjeronauci
se itetako treba dosta vremena posvetiti vježbanju i ponavljanju jer je mnoge sadržaje najlakše
tako trajno usvojiti.

Princip sistematičnosti i postupnosti

Luteršek (2014: 20) kaže: Princip sistematičnosti u nastavi podrazumijeva:

• pregledno i logičko raščlanjavanje nastavnog sadržaja i izdvajanje onoga što je u
njemu bitno,
• didaktičko-metodičko strukturiranje toka nastavnog časa,
• obradu novih sadržaja, dio po dio, postupno i dosljedno,
• formiranje znanja, vještina i navika određenim redosljedom tako da svaki elemenat
nastavne materije logički bude povezan sa drugim, odnosno da se oslanja na prethodni
i dovodi do novih znanja.
Obrađeno gradivo mora predstavljati jedan sistem znanja koji će se ovrađivati tako da se na
kraju dobije potpuno znanje o toj oblasti.
Ratke i Komenski su ovaj princip (sistematičnosti i postupnosti) definisali kroz određena
pravila koja navode Ćatić i Pehlić (2004: 40):
• od lakšeg ka težem,
• od jednostavnog ka složenom,
• od bližeg ka daljem,
• od poznatog ka nepoznatom,
• od konkretnog ka apstraktnom;

11
 Sistem historičnosti i suvremenosti

Nastavnik vjeronauke mora „ići“ u korak sa vremenom kako mu se to samo nameće. On ne

može gradivo predavati neovisno o vremenu u kojem se to dešava. Dakle, gradivo treba biti
prilagođena vremenu u kojem se predaje kako bi ono bilo interesantno učenicima. Isto tako je
i sa historijskim činjenicama koje treba obrađivati u skladu sa datumima na koje „padaju“ ti
događaji. Tek tada nastava ima i teorijsku i praktičnu korist.

12
 Zaključak

Na kraju, ne treba puno dodati jer je svima jasno zašto su didaktički principi toliko bitni u
nastavi. Komenski ih je naglašavao od samog početka izučavanja didaktike, a danas nastava
ne može postojati bez njih. „Ipak, bez obzira na razlike između modernih principa i
didaktičkih načela Komenskog, svi imaju za cilj učiniti nastavu valjanom i pronaći način kako
pružiti adekvatno obrazovanje u školama i kreirati mlade ličnosti na što bolji način.“ (Vrane,
n.d.: 52) Na kraju treba istaknuti da nema nastave bez didaktičkih principa, a samim time ni
kvalitetnog obrazovanja.

13
 Korištena literatura

1. Ćatić, R. & Pehlić, I. (2004). Metodika nastave islamske vjeronauke.

Zenica: IPA.
2. Čordić, S. (2012). Osnovni metodički principi u razvijanju elementarnih
matematičkih pojmova. Bijeljina: Pedagoški fakultet.
3. Luteršek, N. (2014). Pedagoško- psihološki aspekti nastave. Podgorica:
Zavod za školstvo.
4. Vrane, N. (n.d.) Značaj didaktičkih principa u nastavi stranog jezika.
Doboj: Filološki fakultet.

14