Hutba- Ramazan 2019 (1)

Kada govorimo i razmišljamo o mjesecu ramazanu uglavnom razmišljamo i pominjemo ga u

kontekstu mjeseca posta. Ramazan i post su skoro sinonimi u našem govoru. No,
razumijevanje ramazana kao mjeseca posta samo je mali dio spoznaje velikog mubareka mje-
seca ramazana i onoga s čime ovaj mjesec dolazi i šta donosi sa sobom na sofru muslimana.
Ramazan je obilježen kao mjesec Muhammedovog, a.s., ummeta[1] a post je označen kao
Allahov[2]. Mjesec ramazan ne možemo gledati kao još jedan mjesec pored svih drugih
mjeseci, upravo zbog predočenog svojstva i značaja koji mu se pripisuje

I svi ostali mjeseci su jednako Allahovi mjeseci, no kod mjeseca ramazana postoji istaknutost,
posebnost koja mu daje jedan zaseban status.
Za mjesec Ramazan vezana je još jedna zanimljiva činjenica. Obično kažemo da se mi
nečemu približavamo, no, za mjesec ramazan se kaže da se on nama približava, da dolazi u
susret.

Muhammed, a.s., je bodrio muslimane da veseli i srećni dočekuju ramazan, čestitao bi im ovaj
mjesec i dobro koje sa njim podaruje Allah. Isticao im je važnost natjecanja u vršenju svih
vrsta pobožnosti u njemu kako bi ga cijelog proveli u atmosferi najdublje bogobojaznosti.

Selman el-Farisi r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. posljednji dan mjeseca Ša'bana
održao sljedecu hutbu:

''O ljudi, dolazi vam veliki i blagoslovljeni mjesec, mjesec u kojem se nalazi jedna noć bolja
od hiljadu drugih mjeseci, mjesec čiji je post Allah s.v.t. učinio obavezujućm, a njegove noćne
namaze dobrovoljnim. Ko učini dobro djelo u ovom mjesecu jednak je sa onim koji je obavio
strogu dužnost, farz, izvan ovog mjeseca, a ko obavi strogu dužnost, farz, u ovom mjesecu u
ravni je sa onim ko je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. Ramazan je
mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je džennet. Ramazan je mjesec dobročinstva,
mjesec u kojem se opskrba iskrenog vjernika uvećava. Ko drugog pozove na iftar biće mu
oprošteni grijesi, biće sačuvan od vatre džehennema i imaće nagradu jednaku nagradi
postača kojeg je pozvao na iftar bez ikakvog umanjivanja vlastitih nagrada.''

''Allahov Poslaniče, među nama ima i onih koji to nisu u mogućnosti'', rekoše ashabi. Na to
im Allahov Poslanik s.a.v.s. reče:

''Allah s.v.t. će nagraditi svakog od vas navedenom nagradom ko postača iftari makar sa
hurmom, čašom mlijeka ili jednim gutljajem vode. To je mjesec čiji je početak milost, sredina
oprost, a kraj spas od vatre džehennema. Ko pomogne robu da se oslobodi u ovom mjesecu,
Allah s.v.t. će njemu oprostiti i biće spašen od džehennema. U ovom mjesecu nastojte da vam
do punog izražaja dodu sljedeće četiri osobine: dvije sa kojima ce te zadovoljiti Uzvišenog
Allaha i druge dvije koje su vam potrebne. Prve dvije sa kojima će te zadovoljiti Allaha s.v.t.
su šehadet, izjava da je samo Allah Bog, i molba upućena Allahu s.v.t. za oprost od grijeha.
Druge dvije koje su vam neophodne su molba upućena Allahu s.v.t. da vas nagradi džennetom
i sačuva od džehennema. Ko u ovom mjesecu nahrani postača, Allah s.v.t. ce ga napojiti sa
mog izvora poslije čega neće osjetiti žeđ sve dok ne uđe u džennet.''[3]

Također se prenosi hutba Poslanika, a.s. o ramazanu u kojoj se kaže:

 ''O ljudi, došao vam je Ramazan sa blagoslovom, milošću i oprostom, mjesec koji je Allahu
s.v.t. draži od svih drugih mjeseci, čiji su dani važniji od svih drugih dana, čije su noći
značajnije od svih drugih noći, čiji su sati bolji od svih drugih sata. To je mjesec u kome ste
pozvani Allahu s.v.t. u gostoprimstvo, u kome se smatrate Allahovim dobrim i plemenitim
ljudima. Vaše disanje u ovom mjesecu je tesbih, a spavanje ibadet. Vaš posao koji obavljate u
ovom mjesecu biće primljen kod Allaha s.v.t. i dova dice uslišana. Tražite od svog
Gospodara, iskreno i čista srca, da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u učenju
(čitanju) Knjige koju vam je objavio. Nesretan je samo onaj kome je u ovom mjesecu uskraćen
Allahov s.v.t. oprost. Sjetite se dok ste gladni i žedni, gladi i žedi Sudnjeg dana. Dijelite onima
koji su siromašni i napušteni. Poštujte starije i imajte samilosti prema mladima. Održavajte
rodbinske veze. Oborite poglede od onoga što vjerniku nije dozvoljeno gledati i ono što je
vjerniku zabranjeno slušati. Smilujte se prema siročadima drugih i Allah s.v.t. će se smilovati
prema vašim. Tražite od svog Gospodara da vam oprosti grijehe. Dignite svoje ruke Allahu
s.v.t. sa dovom poslije svakog namaza. To je najbolje vrijeme za dovu u kome Allah s.v.t.
obasipa svoje robove milošću i prima dovu koja mu bude upućena. O ljudi, vaše duše su
ovisne o vašim djelima. Oslobodite ih traženjem oprosta od grijeha. Vaša leda su natovarena
teškim teretom. Ublažite tu težinu što dužom sedždom. Znajte da se Allah s.v.t. kune Svojom
veličinom da neće mučiti one koji klanjaju i sedždu čine i da ih neće plašiti džehennemskom
vatrom kada svi ljudi dođu pred Gospodara svjetova.'' Širazi, Kelimetur-Resuli, 362,
Medžellet er-Rabita, maj 1998. godine.”.[4]

Ovako je Poslanik opisao Ramazan i njegovu veličinu, a ovim hutbama nisu iscrpljene
predaje i hadisi vezani za ovo mubarke vrijeme koje nam dolazi. Njegova vrijednost
premašuje vrijednost drugih vremenskih perioda, a njegov bereket je neizmjeran i neiscrpan.
Ibadeti u njemu su bolji nego u drugim danima, a dobra djela su sa većom vrijednošću i
umnožavaju se, a sevabi su okićeni veličinom i poklonjeni svima koji u vjernosti i pokornosti
veličaju Uzvišenog Stvoritelja.

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Na Džennetu imaju jedna vrata koja se zovu Rejjan. Kroz
njih će ulaziti postači na Sudnjemu danu. Niko osim postača neće proći kroz ta vrata, a kada
uđu svi postači, ta vrata će se zatvoriti i niko više kroz njih neće proći.”[5]

Post će dati postaču sigurnost na Sudnjem danu kao što je to objasnio Allahov Poslanik, a.s.,
dodavši da će to isto činiti Kur'an za one koji su ga učili i po njemu živjeli: “Post i Kur'an će
se zauzimati za čovjeka na Sudnjem danu. Reći će post: - Gospodaru, zabranio je sebi hranu i
strast pa mi dozvoli da se zauzimam za njega. Reći će Kur'an: - Uskratio je sebi noćni san pa
mi dozvoli da se zauzimam za njega. Reče Poslanik: Pa će im biti dozvoljeno da se
zauzimaju!“[6]

Za Poslanika, a.s., ramazan je bio vrijeme najvećih doživljaja, u njemu je imao svakodnevne
susrete sa Melekom Džibrilom, s.a., pred kojim je učio Kur'an, još više je vremena provodio u
ibadetu a posebno u njegovoj zadnjoj desetini. Pred dolazak ramazana učio je dovu: “Allahu,
blagoslovi nas u redžebu i ša‘banu i blagoslovi nas u Ramazanu!“[7]

Ramazan je predmet posebnog respekta, čak i onih koji nisu revnosni u svakodnevnom
prakticiranju vjere. Radost u srcima ljudi zbog dolaska mjeseca ramazana jasan je pokazatelj
njihovog imana. U jednoj predaji stoji da će svakog onog ko bude obradovan dolaskom
ramazana, Allah poštedjeti od vatre.

Uzvišeni i Moćni Allah je odredio meleke koji putuju tražeći skupove u kojima se Allah
spominje. Kada nađu takav skup, pridruže se okupljenim i prekriju ih krilima sve do najbližeg
neba. Nakon što se okupljeni raziđu, meleki se uzdignu na nebo i Uzvišeni Allah ih zapita - a
On najbolje zna:

-Odakle dolazite?

-Dolazimo između Tvojih robova sa Zemlje, koji Tebe slave, veličaju i uznose, hvale Te i
mole.

- Zašto Me mole?

- Mole Te za Džennet...

- A jesu li vidjeli Moj Džennet?

- Nisu, Gospodaru naš.

- A šta bi tek da su ga vidjeli?

- ...I traže Tvoju zaštitu.

- Od čega traže Moju zaštitu?

- Od Tvoje vatre, Gospodaru.

- A jesu li vidjeli Moju vatru?

- Nisu, Gospodaru naš.

- A šta bi tek da su je vidjeli?

- ...I mole te za oprost.

- Ja sam im već oprostio, dao im ono za što su Me molili i zaštitio ih od onoga od čega su
tražili Moju zaštitu.

- Gospodaru, - rekoše meleki - među njima je jedan grešnik, naišao je i sjeo uz njih?

- I njemu sam oprostio, oni su skup na kojem nijedan učesnik neće biti nesretan.[8]

Poželimo li mi biti ovaj skup o kojem se ovako lijepo govori u nebeskim sferama? Koliko
često razmišljamo o ovom? Kakva je tek nagrada onog koji kad sazna za ove istine pohita da
ih sprovede u djelo!?

Uzvišeni Allah kaže:“ Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kad Me spomene.
Ako me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi; a ako me spomene u skupu, Ja ga spomenem
u skupu odabranijem od njegovog. Ako Mi se približi koliko jedan pedalj, Ja mu se približim
koliko lakat. Ako Mi se približi lakat, ja mu se približim hvat. Ako Mi u susret krene idući, Ja
krenem njemu žureći.“[9]

Želimo li biti spomenuti od Uzvišenog Allaha? Spomenimo ga i spominjimo i u sebi i u

skupu. Spominjanje Allaha, zikrullah, je lijek srca u bolesti, on je bit dobrih djela. Allah nam
ga naređuje riječima:

”O vjernici često Allaha spominjite i hvalite.”[10]i:

”…i Allaha mnogo spominjite da biste postigli ono što želite.”[11]

Sjećanje na Allaha je veće od svega: ”…a veličanje Allaha je najveće…” To je ujedno i

oporuka Poslanika, s.a.v.a.s, onome koji nije u stanju činiti druge ibadete:”Neka ti jezik uvijek
bude vlažan od spominjanja Allaha.”

Zikrom se postiže zadovoljstvo Milostivog, odgoni šejtan, otklanjaju tuga i briga, povećava
opskrba i otvaraju vrata spoznaje. O zikrullahu ćemo, ako Bog da, govoriti i u posebnoj hutbi
tokom ramazana.

Zaista je jezik nemoćan pokazati slast ili gorčinu nečega, ma kako vješt bio govornik ili pisac.
Objasniti nekome okus nekog egzotičnog tropskog ploda kojeg nema kod nas je nemoguće u
potpunosti sve dok ga ne nabavimo i ponudimo makar krišku istog onome kojem želimo
pokazat. Hiljade naših opisa i riječi preovladaće jedan njegov zalogaj i iskustvo probanja
istog. Stoga naš govor, naše razmišljanje, navođenje i objašnjenje ima svrhe i uloge samo za
onog koji traži uputu i koji je spreman djelovati po njoj.

Molimo Allaha da nam primi naša dobra djela, oprosti grijehe i prestupe te nas uputi na ono
što je najbolje pružajući nam Svoje vodstvo i Svoju zaštitu! Amin!

Bilješke:

[1] Ebu el-Futuh ibn Ebi el-Fevaris bilježi hadis kojega prenosi el-Hasan, hadis je mursel, da
je rekao Poslanik, alejhisselam: “Redžeb je Allahov mjesec, šaban je moj mjesec, a mjesec
Ramazan mjesec je moga ummeta.”

[2] Od Ebu Hurejre, se prenosi da je rekao:”Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao:”Uzvišeni

Allah kaže:’ Svako djelo pripada sinu Ademovom, osim posta, on je Moj i Ja za njega
posebno nagrađujem’”... Bilježi ga Buharija i Muslim.

[3] Sahihu ibni Huzejma, 3/191, Muhtesar, 25

[4] IZBOR POSLANIKOVIH HUTBI, priredio dr. Jusuf Ramić, Izdavač: El-Kalem,
Sarajevo, 2001. god

[5] Buhari,Muslim.

[6] Ahmed.

[7] Ahmed.

[8] Bilježe Muslim, Buhari, Tirmizi i Nesai.

[9] Bilježe Buhari, Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže.

[10] “Ovjernici, često Allaha spominjite i hvalite i ujutro i naveče ga veličajte.”(Ahzab:41).

[11] “O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da

molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji
raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.”
(El-Džuma, 9-10.).