Professional Documents
Culture Documents
Ceremonija Otvaranja Sarajevskih Dana Poezije
Ceremonija Otvaranja Sarajevskih Dana Poezije
Izo i Selma izlaze, raspravljaju se oko nečega prije nego što pristupe mikrofonima.
IZO: Da.
SELMA: Predivna
IZO: Zašto ceremonije otvaranja manifestacija ove vrste uvijek, po pravilu, počinju pitanjem?
IZO: Šta?
IZO: Zar nam ne bi bilo lakše kada bi mogli postaviti pitanje? Otvoriti raspravu o nečemu,
diskutovati, polemisati?
SELMA: Pitanja bi trebali ostaviti nasmiješenim licima sa šarenih plakata. To je njihova sfera
djelovanja, a naša je...
IZO: Poezija?
IZO: Stani, stani, stani... Upravo si ti postavila pitanje! I to... pitanje o pitanjima!
IZO: Ja?
SELMA:
SELMA: Ne mislim da je loša stvar, već da su u ovakvim ceremonijama one opšta mjesta...
IZO: Možda si upravo. Možda bi nam lakše bilo kada bi manje pitanja postavljali.
IZO:
IZO: Uostalom, mi smo školovani glumci, najbolje bi bilo da NEŠTO
Selma i Izo iz šešira izvlače imena likova i odigraju kratku, šaljivu scenicu.
IZO: Eto, rješili smo sve svoje nedoumice, mislim da za pitanja više nema mjesta.
IZO: Znaš li šta bi bilo najbolje? Da zovnemo nekoga ko zna o čemu govori!
Karahasanovo obraćanje.
Selma i Izo opet izvuku neke likove. Odigraju jako kratku scenicu. Muž i žena pjesnici,
završava najavom prve ture pjesnika.
Najavljuju hor.
Treći put izvlače imena iz šešira. Odigraju scenu u kojoj su pjesnici (ili neki drugi likovi) koji
se protive službenoj politici (neki komentar na izbore).
KRAJ.