UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:

Sustavsko inžinjerstvo i menadžment

Tema rada: Tvrde sistemske metodologije.Metodologija mekih sistema.

 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Sadržaj

1. Metodologije razvoja sistema................................................................................................. 4

1.1. Razlika između "tvrdih" i "mekih" problema i metodologija ......................................... 5

2. Tvrde sistemske metodologije ................................................................................................ 8

3. Meke sistemske metodologije .............................................................................................. 13

4. Alternativni pristupi ............................................................................................................. 16

Zaključak .................................................................................................................................. 19

Popis slika i tabela .................................................................................................................... 20

Popis skraćenica ....................................................................................................................... 21

Literatura .................................................................................................................................. 22

2
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Uvod

Metodologija razvoja sistema se odnosi na okvir koji se koristi za strukturu, planiranje i

kontrolu procesa razvoja sistema. Širok izbor takvih okvira evoluirali su tokom godina, svaka
sa svojom prepoznatljivom snagom i slabostima.

Jedna metodologija razvoja sistema nije nužno pogodna za primjenu na sve projekte. Svaka od
dostupnih metodologija odgovara različitim vrstama projekata, na osnovu različitih tehničkih,
organizacionih, projektnih i timskih razloga.

U zavisnosti od prirode problema, razvijene su i metodologije za njihovo rješavanje. Ukoliko

sistem ima jasnu svrhu i dobro definisane ciljeve, koristit će se tvrda sistemska metodologija,
Međutim, pri rješavanju problemskih situacija gdje postoje sukobi, krize, uzrujanost, nelagoda,
ova metodologija ne predstavlja optimalno rješenje, pa se pribjegava drugoj, metodologiji
mekih sistema. U ovom seminarskom radu smo obradili tvrde i meke sistemske metodologije,
kao i neke alternativne pristupe, te dali komparativnu analizu ove dvije metodologije.

3
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

1. Metodologije razvoja sistema

Metodologija razvoja sistema može se definisati kao metodologija koja se temelji na nekom
filozofskom pogledu i sastoji se od zbirke faza, postupaka, pravila, tehnika, alata,
dokumentacije i pomagala za upravljanje. Razvojnim programerima sistema ovo pomaže
odabrati odgovarajuće tehnike za svaku fazu projekta i pomaže im planirati, upravljati i
kontrolisati projekte informacijskih sistema.
Postoje stotine dostupnih metodologija, od kojih su mnoge vrlo slične jedna drugoj. Sve se
temelje na nekom filozofskom pogledu (npr. naučno-strukturirano, funkcionalno, humanističko
sudjelovanje, prototipizacija, objektno orijentisano). Životni ciklus razvoja sistema sličan je
metodologiji:
• Podijeljen je u diskretne faze
• Koristi veliku upotrebu dokumentacije
• Standardiziran je i može se primijeniti u mnogim okolnostima
• Koristi tehnike i alate
• Postoji implicirana filozofija

4
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

1.1. Razlika između "tvrdih" i "mekih" problema i metodologija

Pri izboru metodologije za rješavanje problema, vrlo je važno razlikovanje između tvrdih i
mekih problema. Tvrdi ili strukturirani problem je onaj koji se isključivo bavi 'kako' tipom
pitanja. Ovakav problem je domena inženjera dizajna koji traži učinkovite i ekonomske
odgovore na 'kako' pružiti. Na primjer, "Kako možemo prenijeti objekat iz tačke A do tačke B
po minimalnoj cijeni"? Drugi primjer tvrdog sistema je inženjerska aplikacija ili razvoj
računarskog sistema.
Tvrdi problemi su problemi koji karakteriziraju činjenica da se mogu dobro definirati.
Pretpostavlja se da postoji određeno rješenje i mogu se definirati određeni broj konkretnih
ciljeva koji se moraju ostvariti.
Nasuprot tome, meki ili nestrukturirani problem je onaj koji utjelovljuje mješavinu "šta" i
"kako" pitanja. Ovaj pristup nastao je iz spoznaja da u stvarnom svijetu postoje problemi sa
konfliktnim interesima i nejasnim iskazima ciljeva.
Često se navodi da je "tvrdo" sistemsko razmišljanje pogodno u dobro definiranim tehničkim
problemima, a "meko" sistemsko razmišljanje prikladnije je u nejasnim, nespremljenim
situacijama koje uključuju ljudska bića i kulturne aspekte, odnosno gdje postoje sukobi, krize,
nelagoda i sl. Očekivani rezultati ove dvje metodologije se znatno razlikuju.

U sljedećoj tabeli prikazani su glavni kriteriji za razlikovanje tvrdih i mekih problema:

Tabela 1. Prikaz glavnih kriterija za razlikovanje mekih i tvrdih problema

Tvrdi problem Meki problem

Definisan Nedefinisan

Jasne granice Neizrazite granice

Odvojivi problem Pitanje: Šta je problem

Jasno ko bi trebao biti uključen Nije sigurno ko bi trebao biti uključen

Informacijske potrebe poznate Nije sigurno koje su informacije potrebne

Poznato kako bi rješenje trebalo izgledati Nije sigurno kako bi rješenje trebalo izgledati

5
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Tvrdosistemska metodologija razmatra problem kroz zadano djelovanje i u tim okvirima traži
moguća rješenja ili programe djelovanja.
Meka sistemska metodologija dozvoljava potpuno neočekivane koji su određeni
rasvjetljavanjem problema, učenjem i mogućnostima percepcije problemske situacije. Takav
pristup ima prednost kad god se radi o nejasnim problemskim situacijama gdje je prvenstveno
važno temeljito čovjekovo misaono djelovanje, interpretacijsko razmišljanje. Učinkovito
rješavanje problema može se uvesti kada je problem određen i specificiran.

Za razlikovanje mekog i tvrdog pristupa koristan je Checklandov pregled njihovih osnovnih

karakteristika. Za tvrdi pristup karakteristično je sljedeće:

• Inžinjersko promatranje sistema

• Svi sistemi se mogu izraziti na jednak način
• Problemi u sistemu mogu se jasno deklarisati
• Ciljevi sistema nisu upitni niti problematični
• Metodologija odnosno postupak rješavanja problema usmjeren je na razvoj učinkovitog
načina kako ostvariti definisani cilj odnosno izabrati najbolju alternativu

Meki pristup karakteriše sljedeće:

• Društveni odnosno prema ljudima orijentisan pristup posmatranja sistema
• Postoje dvojbe o svemu što je karakteristično za tvrdi pristup
• Izvode se pokusna određenja sistema koja bi mogla biti relevantna za poboljšanje
problemske situacije
• Definisani problemi sistema mijenjaju se tokom istraživanja
• Nije obavezno da različiti ljudi koji istražuju jednake problemske situacije na isti način
definišu i načine rješavanja
• Težište je više na ovladavanju kompleksnosti problemske situacije nego na samom
postupku rješavanja problema
Hard Systems Analysis (HSA) percepcija:
• Struktuirani problemi
• Predvidiva ponašanja
• A uzrokuje B
Soft Systems Analysis (SSA) percepcija:
• Nestruktuirani problemi
• Nered, zbrka
• Nerazumijevanje

Ilustracija na slici 1. može vizualno pojasniti neke bitne karakteristike i razlike između mekih i
tvrdih sistemskih metoda.

6
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Posmatrač je neutralan

Kvantitativna
evaluacija
reduciranje

Kako
rješavati? HSA

determinizam B=f(A)

Outpti: činjenice, preskriptivna rješenja, programi

Više pogleda

Holistički pristup Potencijalni novi sistem

SSA

Zašto?
Edukacija
Potencijalni novi sistem
Kako naučiti ljude da
ovladaju situaciju?

Outputi: rasvjetljavanje, razumijevanje, učenje

Slika 1. Komparativni pregled mekih i tvrde sistemske metode1

1
Sistemsko inženjerstvo i menadžment, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Prof.dr.sc. Samir Čaušević,
Prof.dr.sc Ivan Bošnjak (obrada autora)

7
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

2. Tvrde sistemske metodologije

Tvrde sistemske metodologije uzimaju u obzir sisteme koji imaju jasnu svrhu i dobro definisane
ciljeve, a korisni su za izradu rješenja koja ostvaruju te mjere. Osnovne karakteristike tvrdih
sistema jesu dobro definisane strukture i procesi, mjerljiva svojstva, te mogućnost predviđanja
i upravljanja ponašanjem. Čovjek može biti dio tog sistema, ali njegova uloga i specifična
ponašanja nisu ključni u rješavanju problema. Atribut tvrdi prvenstveno se odnosi na
kvantitativnu opisivost, predvidivost i neprijepornost glede temeljnih zahtjeva ili ciljeva.
Činjenice su osnova na kojima počiva koncept i metodologija rješavanja problema.
Svjetonazor ili gledište uzima se u razmatranje, ali ne kao dominantno područje analize. Ova
metodologija gleda na informacijski sistem kao ulazni proces koji je povezan sa računarskim
procesom povezanim sa izlaznim procesom. Ova metodologija,u cjelini, usredotočuje se samo
na računarske i informacijske komponente, a ne, na bilo koji dio vrijednosti, koji predstavljaju
osnovu za prosuđivanje i odlučivanje o akcijama. Dobri primjeri čvrstih sistema su sljedeći:

a) Analiza sistema: Donošenje odluka rješava se u četiri koraka:

1. Analiza problema;
2. Izrada alternativnih rješenja;
3. Evaluacija alternativa;
4. Odabir optimalne alternative.

b) Informacijsko inženjerstvo (IE) Ovaj pristup prolazi kroz 4 osnovna stadija:

1. Analiza sistema;
2. Dizajn sistema;
3. Implementacija;
4. Korištenje.

c) Operacijska istraživanja. Ovaj pristup prolazi kroz 5 glavnih koraka:

1. Formulacija problema;
2. Izrada matematičkog modela;
3. Izvedba rješenja modela;
4. Testiranje i evaluacija modela;
5. Implementacija rješenja.

Tvrdi sistemski pristup rješavanju problema ili korištenju prilika/mogućnosti pretpostavlja:

• Problemi/prilike se mogu identificirati, opisati i rješavati svođenjem na sistemski
pristup
• Postoji optimalno rješenje ili barem neko rješenje koje je superiornije u odnosu na ostala
• Mjerljive kvantitativne performanse
• Modeli se temelje na matematičkim ili formaliziranim relacijama
• Postoji visok stepen podudarnosti kod klijenata glede prirode problema/prilike i ciljeva
• Percepcija problema od strane klijenta i nazor su poznati

8
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Tvrdi sistemski pristup (HSM) počinje s problemom ili prilikom, kao što je to prikazano na
vrhu slike 1. Problem ili prilika postoje u stvarnom svijetu i čeka da se "procesira" kroz HSM.
Koraci se odvijaju sukcesivno u smjeru kazaljke na satu dok se ne dobije željeni rezultat:

Slika 2. Metodologija tvrdih sistema

U nastavku su koraci objašnjeni detaljnije:

Definisanje problema je prvi korak, u kojem se nastoji odgovoriti na pitanje: „Šta je problem
ili prilika?“ Sistemskim riječima, postoji sistem čiji output(i) pokazuju neželjeno odstupanje od
očekivanih i zadovoljavajućih performansi. Prilika se može promatrati kao šansa za poboljšanje
postojećih performansi. Cilj početnog koraka je, dakle, identificirati i opisati problem ili priliku
i dobiti sporazum od svih stakeholdera da je to ono što će biti riješeno.

Analiza situacije – u ovom koraku se utvrđuje trenutno stanje sistema i njegovih performasi.
Također, analiza situacije može zahtjevati prikupljanje podataka i informacija za kvantifikaciju
trenutnog stanja i nivoa performansi. Iteracija se često javlja na prvom koraku, jer analiza
postojećeg sistema gotovo uvijek znači redefiniranje ili usavršavanje problema ili prilike.

Identifikacija ciljeva/ograničenja je oko definiranja gdje želimo biti sa našim sistemom i

ograničenja koja utječu na našu sposobnost postizanja tog stanja. Ovo je vrlo bitan korak, jer
stakeholderi treba da razjasne šta žele postići, ali isto tako i razumijeti vanjske faktore i
ograničenja koji ti faktori donose.

9
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Putevi do cilja odnose se na istraživanje različitih načina ostvarivanja definiranih ciljeva. U

ovom koraku smo u potrazi za nacrtom rješenja koji sadrži dovoljno pojedinosti, kako bi se
mogle napustiti određene slabije mogućnosti

Mjere performansi predstavlja mjerljiv način procjene efikasnosti definisanih mogućnosti.

„Kako ćemo znati da li je došlo do promjene“? je pitanje na koje je odgovor potrebno dati u
ovom koraku.

Mogućnosti razvoja predstavljaju korak u kojem se definisane mogućnosti razvijaju do pozicije

na kojoj bi mogle biti implementirane. To uključuje definisanje tehničkih i drugih detalja, kao
i analizu troškova i koristi. U isto vrijeme smanjuju se vrijeme i resuri posvećeni zadatku.

Procjena mogućnosti predstavlja evaluaciju kako će svaka od definisanih mogućnosti

funkcionisati. Cilj ovog koraka je utvrditi da li definisane mogućnosti:
• zadovoljavaju operativne ciljeve
• jesu li tehnički i organizaciono izvodljive
• da li će ispuniti financijske ciljeve

Izbor mogućnosti je korak u kojem pravim izbor mogućnosti. Ovaj korak često nije dovoljno
jasan i nije neobično da se iteracija vraća do korak „putevi do cilja“ da se poboljša izbor ili čak
razvije hibrid. U ovom koraku se uključuju kvalitativne mjre učinka.

Implementacija promjene je korak u kojem se definišu detaljni dizajn, razvoj i implementacija

potrebnih zadataka kako bi dogovoreni predložak funkcionisao. Također se vrši aktivnost
mjerenja učinka, kako bi se dokazalo da je došlo do željene promjene.

Prema slici 3. u inicijalnoj fazi postoji percepcija problema i željene situacije, tako da zadatak
analitičara postaje ostvariti prelaz od sadašnjeg na željeno buduće stanje:

Snow → SFut

na efektivan i efikasan način, uz poštovanje datih ograničenja.

10
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Svjetonazor

Snow Sfut

- poboljšanja
-zadovoljenje potreba/zahtjeva

Slika 3. Percepcija problema i rješavanje kod primjene tvrdih sistemskih metoda2

Tvrdi sistemski pristup (HSM) u podršci odlučivanja uključuje devet faza čiji odnosi su načelno
prikazani na slici 3. To su:

1. Groundwork (polazište i upoznavanje klijenta)

2. Shvaćanje/upoznavanje problema/prilike
3. Ciljevi i ograničenja (eksplicitna specifikacija)
4. Strategije (kreativna sinteza)
5. Procjena strategijskih akcija
6. Kvantitativno modeliranje strategija
7. Evaluacija
8. Izbor najbolje opcije/alternative
9. Implementacija

2
Sistemsko inženjerstvo i menadžment, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Prof.dr.sc. Samir Čaušević,
Prof.dr.sc Ivan Bošnjak (obrada autora)

11
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Klijentova percepcija

1. Groundwork 8. Izbor alternative 9. Implementacija

2. Shvaćanje problema/prilike 7. Evaluacija

3. Ciljevi i ograničenja

5. Procjena strategijskih
alternativa

4. Izrada strategijskih ograničenja

6. Kvantitativno modeliranje

- djelovanje u realnom svijetu

- sistemska razmišljanja/aktivnosti

- interaktivne petlje

Slika 4. Tvrdi sistemski pristup u podršci odlučivanju3

3
Sistemsko inženjerstvo i menadžment, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Prof.dr.sc. Samir Čaušević,
Prof.dr.sc Ivan Bošnjak (obrada autora)

12
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

3. Meke sistemske metodologije

Metodologija mekih sistema počinje se intenzivno razvijati tokom 80-tih godina doprinosima
Checklanda, Flooda, Jacksona, Scholesa, Atkinsona i dr. Takav pristup nastao je iz spoznaja da
u stavrnom svijetu postoje brojni meki, odnosno slabo struktuirani problemi s konfliktnim
interesima i nejasnim iskazima ciljeva. Opisi mekih sistema razmatraju ponašanja i aktivnosti
ljudi, posebno one aspekte međuljudskih organizacijskih odnosa koji se ne mogu eksplicitno
iskazati niti kvantificirati. Pokazalo se na nizu praktičnih slučajeva da tvrdi pristup ne doprinosi
rješavanju problemskih situacija gdje postoje sukobi, krize, uzrujanost, nelagoda... U takvim
slučajevima nije moguće jasno odrediti problem niti ciljeve, tako da je ključno razumijevanje i
obrazloženje problemske situacije.

Meke sistemske metodologije prepoznaju da su mnogi sistemi ljudskog djelovanja tako složeni
da nemaju samo jedan cilj i nametnuti rješenje koje utjelovljuje jednu svrhu može biti iznimno
štetno za sistem koji se istražuje. Razvijene su brojne metode oko teorije koja se specifično
bave ljudskim pitanjima u dizajnu:

• Meki sistemski pristup ( SSM)

• Prototipiranje (RAD)
• Struktruna sistemska analiza i metoda dizajna ( SSADM)
• Objektno orijentirana metoda
• Skandinavijska metoda
• Socio-tehnička metoda (ETHICS)

Prema SSM-u, rješavač problema definira situaciju problema i zatim koristi ovu metodologiju
kako bi preporučio akciju za poboljšanje. SSM uključuje sedmofazni proces analize koji koristi
koncept sistema ljudskog djelovanja:

1) Proučiti situaciju koja se smatra problematičnom

2) Analiza problemske situacije
3) Precizno definiranje relevantnih sistema
4) Izrada i testiranje konceptualnog modela
5) Poređenje konceptualnog modela sa realnom situacijom
6) Opredjeljivanje za moguća rješenja
7) Izvođenje akcija

Prva faza metodologije usmjerena je na uočavanje problemske situacije koja će se rješavati

primjenom SSM. Prikupljanje informacija o problemu, neredu, zbrci u pravilu uključuje
intervjue s ključnim akterima u procesima koji su problematični. Intervjui trebaju biti neizravni,
s otvorenim pitanjima koja počinju frazama: “Recite mi o...“, „Zašto...?“, „Kako...?“ i slično.
Različiti dokumenti i drugi izvori informacija također su vrlo korisni. Analitičar sistema uvijek
treba zahtijevati da mu se omogući uvid u relevantne dokumente. Analiza problemske situacije
obično počinje izradom posebnih crteža koji daju analitičarevu vizualnu interpretaciju situacije.

13
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Iz takvog prikaza mogu se izvesti temeljna pitanja, problemi i zadaci. Da bi se dobila što
bogatija slika, poželjno je strukturu i procese promatrati iznutra i bez stroge struktuiranosti.
Treća faza SSM zahtijeva kompletan pomak razmišljanja od stvarnog svijeta prema razmatranju
hipotetskih sistema. U toj fazi definišu se koncizna određenja relevantnih sistema i korijena, pri
čemu je poželjno koristiti CATWOE test. Naziv CATWOE nastao je od engleskih izraza za
ujecajne faktore koje treba obuhvatiti:

1. Korisnici (Customers) – Ko je u sistemu žrtva, a ko dobija?

2. Akteri (Actors) – Ko će izvoditi aktivnosti?
3. Transformacija (Transformations) – Kakav je proces u sistemu koji mijenja njegove
ulaze u izlaze
4. Svjetovni nazor (World-view) – Kakav je svjetovni pogled koji daje smisao jezgrenim
opredjeljenjima?
5. Vlasnik (Owner) – Ko može osnovati ili dezintegrisati sistem?
6. Okolina (Environment) – Kakvu okolinu i nadsisteme bi morali spoznati?
Zadatak treće faze SSM jeste pažljivo izraziti i pojasniti bitna svojstva promatranog sistema
koja bi se mogla kasnije upotrijebiti u poboljšanju i/ili inoviranju. Zbog karakteristika
problemske situacije neće biti moguće izvođenje cjelovitih spoznaja, nego će se novim
spoznajama isti dopunjavati. Istraživač se tu susreće sa problemom kako provjeriti da li su
utvrđene spoznaje i iskazi relevantni za poboljšanje ili rješavanje problemske situacije.

Četvrta faza SSM jeste konceptualno modeliranje koje se sastoji od dvije podfaze:

• 4a – izrada konceptualnog modela

• 4b – testiranje konceptualnog modela
Svako jezgreno određenje relevantnog sistema možemo posmatrati kao skup svrhovitih
čovjekovih aktivnosti koje u osnovi određuju transformacijski procesi. Polazeći od toga, u ovoj
fazi izgrađuje se model djelovanja koji bi sistem trebao obaviti prema postavljenim
opredjeljenjima. Prelaz od jezgrenih određenja na konceptualni model najrigorozniji je dio
SSM i najbliži je tehnikama koje se primjenjuju kod tvrdih sistema. Mekosistemski pokazatelji
performansi i opredjeljenja razlikuju se od tvrdosistemskih egzaktnih ciljeva koje je moguće
dosegnuti u određenom vremenu.

Slijed aktivnosti u izradi konceptualnog modela treba:

1. Respektirati zahtjeve korisnika

2. Respektirati informacije iz relevantne okoline
3. Upoređivati aktivnosti (1) i (2)
4. Odlučiti o adekvatnom odgovoru
5. Pridobijati relevantne informacije
6. Izvlačiti posebne informacije/spoznaje
7. Opskrbljivati korisnika informacijama
8. Osigurati usuglašavanja nadzor aktivnosti 1-7
14
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Zadaća formalnog sistema je da omogući oblikovanje pitanja kojima se mogu provjeriti

konceptualni modeli i otkloniti nedosljednosti u modelu ili jezgrenim opredjeljenjima.
Podfazom 4b testira se konceptualni model, odnosno preoblikuje za potrebe specifičnih
problema koji se rješavaju.
U petoj fazi SSM vraćamo se u „stvarni svijet“, tako da konceptualne modele kompariramo sa
stvarnom situacijom. Svrha je pobuditi raspravu među ljudima, a ne sugerisati svoje znanje o
tome što treba činiti. Nema čvrstim preporuka kako provoditi ovu fazu tako da analitičar koristi
situacijski prilagođene načine i postupke. Korisno je konceptualni model uzeti kao referencu i
prema njemu provjeravati djelovanje u stvarnom svijetu:

• Da li se to radi?
• Zašto se to radi?
• Ko je nositelj?
• Da li se to uvijek radi?
• Zašto se upravo tako radi?
Nešto drugačiji pristup je da se zamisli provođenje konceptualnog modela u stvarnom svijetu i
evidentiraju praktične implikacije. Razlike između konceptualnog modela i stvarnog djelovanja
dovodit će do znakovitih pitanja i zahtjeva za pojašnjavanjem.
Često je korisno posebnim crtežom prikazati aktere u postojećoj situaciji koja ih dovodi u
nedoumicu ili zbunjuje. Ukoliko se ne mođe izraditi dovoljno asocijativna slika, tada se mogu
koristiti pročišćeni pojednostavljeni prikazi.
U šestoj fazi SSM utvrđuju se opredjeljenja glede mogućih promjena upotrebom dva osnovna
kriterija:

• Želje za promjenama
• Izvodljivosti promjena
Budući da se metodologijom SSM rasvjetljava problemska situacija te razvija čovjekovo
razumijevanje i spoznaje – pojavljuju se brojne mogućnosti djelovanja koje je potrebno
smisleno razvrstati. Prema P. Checklandu, postoje tri osnovne vrste promjena:

• Promjene u strukturi
• Promjene u postupcima
• Promjene u tendencijama
Nakon što se utvrde opredjeljenja glede mogućih promjena, u sedmoj fazi se provode akcije
kojima se poboljšava ili rješava problemska situacija. Provođenje akcija može generisati nove
probleme koji se mogu rješavati prikazanom ili drugom pogodnom metodologijom.
Iz prikaza meke sistemske metodologije vidljivo je ključno značenje učenja, što je ugrađeno u
napredni koncept organizacije-koja-uči.

15
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

4. Alternativni pristupi

Većina velikih računarskih informacijskih sistema sada se razvija u sekvencijalnom nizu koraka
koji se zove životni ciklus razvoja sistema (ili jednostavno životni ciklus sistema). Koristi se
za:
• Organiziranje velikog broja aktivnosti potrebnih za izgradnju sistema.
• Specificiranje načina za nastavak aktivnosti
• Olakšavanje rješavanja problema kako se događaju u razvojnom procesu
• Proizvodnju izvješća o statusu projekta, korištenju resursa i sl.

U praksi se koristi više različitih životnih ciklusa, najčešći procesi razvoja sistema zahtijevaju
linearni pristup podjeli potrebnih zadataka u nekoliko faza. Nijedna faza u nizu ne može
započeti prije nego što je prethodna faza završena.
Malo je konsenzusa o terminologiji, podjeli ili tačnom sadržaju svakog stadija životnog ciklusa,
ali najčešći je pristup:

• definiranje problema,
• analiza sistema izvedivosti (i zahtjeva),
• dizajn sistema,
• implementacija i
• održavanje.

Definiranje problema - Ova faza utvrđuje prirodu problema koji treba riješiti i procjenjuje
opseg problema. Definicija problema u osnovi navodi razlog / ideju novog sistema, na visokoj
razini. Novi sistem je potreban za:

• Rješavanje problema (npr ručni sistem se zamjenjuje sa računarskim sistemom kako bi

se povećala brzina obrade, omogućila bolja komunikacija, smanjili troškove ili povećali
konkurentnu prednost).
• iskorištavanje prilike (npr. Proširiti ili poboljšati izvedbu organizacije, poboljšati službu
za korisnike).
• Odgovoranje na direktivu (npr. Novi zakon).

Ova faza se često smatra najvažnijom jer određuje smjer ostatka projekta. Resursi koji će biti
dostupni projektu su navedeni u ovoj fazi. Tri važna faktora - ciljevi, granice i smjernice resursa
nazivaju se odrednicama zadataka i čine glavnu isporuku ove faze.
U ovoj fazi također može biti uspostavljen projektni odbor, koji se sastoji od analitičara sistema,
korisnika i menadžmenta.

Uloga analitičara sistema je premostiti komunikacijski jaz između korisnika i programera (koji
će kasnije napisati programe za novi sistem).
Analitičar sistema prevodi korisničke potrebe u tehničke specifikacije koje su potrebne
programeru, dok je uloga menadžmenta kontrolirati proces razvoja sistema.

16
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Studija izvodljivosti - polazeći od problema definiranog u prethodnoj fazi, provodi se istraga

poznata kao Studija izvodljivosti kako bi se brzo i uz manje troškova odredilo:

• Da li postoji izvodljivo rješenje (tj. Može li se problem riješiti?).

• Da li je problem vrijedno rješavati.

Ako je odgovor na jedno od ovih pitanja NE, onda vrijeme, napor i novac nisu izgubljeni na
punom projektu. Zadatak studije izvodljivosti nije riješiti prolem, već utvrditi opseg problema
i da li je problem vrijedan rješavanja. Studija je važna jer osigurava da će se razvija pravi sistem.
U Studiji izvodljivosti potrebno je razmotriti tri aspekta izvdljivosti:

• Tehnička izvodljivost - mora se utvrditi da li organizacija ima tehnologiju i vještine

potrebne za provedbu projekta
• Operativna izvodljivost - korisnicima sistema prikazano je predloženo rješenje i
provjerava se da li zadovoljava njihove zahtjeve.
• Ekonomska izvodljivost - menadžment treba utvrditi može li se projekt provesti unutar
granica resursa koji su mu dodijeljeni. Oni također moraju odlučiti hoće li prednosti
novog sistema nadmašiti troškove koje će neizbježno nastati.

Studija izvodljivosti treba obuhvatiti sljedeće:

• Priroda postojećeg sistema

• Nedostaci i problematična područja (uska grla itd.)
• Opseg za poboljšanja
• Dostupne alternative (Nakon što se problem shvati, razvijena su alternativna rješenja)
• Preferirana rješenja
• Preliminarne procjene troškova i koristi od željenog rješenja (Studija izvodljivosti mora
pokazati da će rješenje pomoći organizaciji da ostvari svoje ciljeve, da bude u skladu s
strateškim planom organizacije i da je tehnički, ekonomski i operativno izvodljivo.)
• preporučeni pristup

Analiza sistema (i zahtjeva) - Cilj analize je razviti model djelovanja sadašnjeg sistema, pod
pretpostavkom da postojeći sistem pruža dobru osnovu za ono što se traži od novog sistema.
Analiza sažima i modelira ključne elemente sistema kako bi se olakšalo razumijevanje sistema
i pomoglo u fazi izrade sistema. Analiza stoga govori o tome što treba učiniti kako bi se
zadovoljili zahtjevi novog sistema. Kako će se to ostvariti, dolazi kasnije (u fazi dizajna
sistema). Tijekom faze analize, analitičar koristi činjenice prikupljene tijekom studije
izvodljivosti o postojećem sistemu i zahtjevima za novi sistem, za modeliranje sistema.
Općenito, analitičar će morati prikupiti detaljnije podatke o postojećem sistemu i zahtjevima za
novi sistem nego što je dostupno iz Studije izvodljivosti. Da bi to učinili, analitičar može
koristiti iste tehnike pronalaženja činjenica kao što su upotrijebljene u studija izvodljivosti.
Ova se faza sastoji od detaljne istrage djelovanja sistema koji se trenutno upotrebljava, bilo da
se radi o ručnom ili računarskom. Analitičar se mora upoznati sa:

17
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

• Zadatkom i ciljem sistema

• Obavljanjem funkcije u trenutnim uvjetima
• Ograničenjima pod kojima sistem djeluje
• Nametnutim kontrolama
• Vrsti obrađenih podataka
• Okolnostima iznimke
• Problemima sa postojećim uvjetima rada.

Ova faza bi trebala rezultirati detaljnim modelima onoga što postojeći sistem radi (ako postoji)
i modeli onoga što će novi sistem učiniti. Ova faza također treba dati popis zahtjeva za novi
sistem (tj. Specifikaciju zahtjeva).

Dizajn sistema - Koristeći činjenice i modele iz studija izvodljivosti i analize, razvijen je dizajn
za novi sistem. U ovoj fazi, modeli iz analize se izmjenjuju kako bi uključili svr nove zahtjeve
(za novi sistem) i uklanjaju su neučinkovitosti. Dizajn za novi sistem treba eliminirati probleme
starog sistema. Dizajn sistema pokazuje kako će se implementirati novi sistem (tj. Proizvodi se
dizajn za novi sistem). U svom dizajnu novog sistema, analitičari moraju:

• Odbrati hardver koji će biti potreban za implementaciju novog sistema.

• Napisati specifikacije novih programa ili izmjeniti postojeće
• Navesti strukturu baze podataka, koji upiti i podaci bi trebali biti sadržani
• Navesti ulazne i izlazne podatke, procese, sigurnosne odredbe, planove provedbe i
testiranja
• Izraditi korisnička sučelja
• Uputiti korisnike kako iskoristiti svoj novi sistem.
• Razviti procjene troškova i raspored provedbe.

Implementacija - U ovoj fazi su sastavljene pojedinačne komponente sistema, tj. programi su

napisani, baza podataka je izrađena, itd. Komponente sistema testirani su pojedinačno, a zatim
ponovno povezani i testirani kako bi se osiguralo da se dobro funkcionišu zajedno bez
uzrokovanja pad sistema. Razvijeno je korisničko sučelje, tj. zasloni koji povezuju korisnika s
sistemom. Korisnici se upoznaju sa sistemom i potiču da iznesu svoje mišljenje o sistemu.
Hardver naveden u dizajnu sistema je nabavljen i instaliran. Vrši se iljano osposobljavanje i
obrazovanje osoblja, a historijski podaci se učitavaju u sistem.

Održavanje (i pregled) – posljednja faza korisnog vijeka trajanja sistema, a uključuje

ispravljanje grešaka koje nisu otkrivene tijekom testiranja i poboljšanje sistema kako bi se
zadovoljili novi zahtjevi. Ovo je najskuplji dio životnog ciklusa i zbog toga je potrebno uložiti
dodatni napor u ranijim fazama kako bi se smanjili troškovi.

18
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Zaključak

Sve ljudske radnje odvijaju se u širem kontekstu ili situaciji. Bitan aspekt razumijevanja
situacije iz perspektive sistema je razmotriti sistem kao cjelinu. Sistemski pristup ima
tendenciju da bude pristup problemu koji ima široko stajalište, uzima u obzir sve aspekte i koji
se usredotočuje na interakcije između različitih dijelova problema. Pristup je način rješavanja
problema, a očito, određeni pristup može biti relevantan za više predmeta. Tvrdi sistemski
pristup je proces kojim se problem ili prilika dovode do implementacije promjena, ili kako bi
se na „običnom“ jeziku reklo može vam pomoći da popravite stvari. Naglasak SSM-a nije na
pronalaženju rješenja za određeni problem, već o razumijevanju situacije u kojoj se percipirani
problem nalazi. Sistemski pristup koristi sistemsko razmišljanje kako bi pomogli u
razumijevanju svijeta i njegovog ponašanja. Sistemsko razmišljanje uključuje korištenje
koncepata sistema (ideja) i metodologija sistema i dovodi do izgradnje modela sistema. Model
sistema je skup organiziranih pretpostavki o određenom aspektu svijeta i načinu na koji
funkcionira, a koji su identificirani kao sistem. Identifikacija sistema nije čisto objektivni proces
jer će se uključiti svrhe i interesi istraživača. Sistemski pristup nije pokušaj razumijevanja svake
stvari o sistemu, nego se pokušavaju uključiti svi faktori relevantni za predmet ili problem
istraživanja. Ovo pomaže u naglašavanju zahtjeva sistema. Sistemski pristup po sebi nije
metodologija, već uključuje korištenje metodoloških sistema. SSM ( Metodologija mekih
sistema) je potaknuo mnogo interesa i privukao je znatnu akademsku raspravu o njegovu
korištenju u širim problemima upravljanja i informacijskim sistemima. Možemo reći da SSM
nije tehnika (metoda koja zahtijeva određene postupke kako bi se dobio predvidljivi ishod), već
je skup smjernica za primjenu ideja sistema. Iako ove smjernice pomažu analitičaru pristupiti
metodama istraživanja, one ipak omogućuju znatan opseg individualnog tumačenja. Izvorno,
većina aktivnosti je razvijena korištenjem karakteristika industrije. Posljednjih godina, iskustvo
izvan industrije značajno je pridonijelo razvoju SSM-a, tako da je SSM imao značajan uspjeh
kao metodologija rješavanja problema opće namjene, rješavanja neurednih ili nestrukturiranih
problema s kojima se menadžeri svih vrsta i na svim razinama moraju nositi.

19
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Popis slika i tabela

Slika 1. Komparativni pregled mekih i tvrde sistemske metode

Slika 2. Metodologija tvrdih sistema
Slika 3. Percepcija problema i rješavanje kod primjene tvrdih sistemskih metoda
Slika 4. Tvrdi sistemski pristup u podršci odlučivanju

Tabela 1. Prikaz glavnih kriterija za razlikovanje mekih i tvrdih problema

20
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Popis skraćenica

CATWOE (Customers, Actors, Transformations, World.view, Owner, Environment) –

Korisnici, Akteri, Transformacije, Svjetovni nazor, Vlasnik, Okolina)
HSA (Hard Systems Analysis) - Analiza tvrdih sistema
HSM (Hard Systems Method) – Tvrdi sistemski pristup
IE (Information engineering) - Informacijsko inženjerstvo
RAD (Rapid application development) – Brzi razvoj aplikacija
SSA (Soft Systems Analysis) – Analiza mekih sistema
SSM (Soft Systems Method) – Meki sistemski pristup
SSADM (Structured Systems Analysis and Design Method) - Struktruna sistemska analiza i
metoda dizajna

21
 Tvrde sistemske metodologije. Metodologija mekih sistema.___ ____

Literatura

1. System Thinking: Approaches and Methodologies: An overview of the Hard Systems

Methodology, Stuart Burge
2. Soft Systems Methodology, Faculty of Computer and Information Systems, Saleh Al-
Zahrani
3. Sistemsko inženjerstvo i menadžment, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Prof.dr.sc.
Samir Čaušević, Prof.dr.sc Ivan Bošnjak
4. Selecting a development approach, CMS USA; March 27, 2008

22