Univerzitet u Zenici

Islamski pedagoški fakultet

Odsjek za predškolski odgoj i obrazovanje

Januar, 2020. godine

ZBIRKA PJESMICA, PRIČA, ZAGONETKI I BROJALICA

Sendić Ajša
 LUTKICA

IMALI SMO LUTKICU,

BILA NAM JE MALA.
JEDNE NAM JE VEČERI
PALA SA ORMARA!
POZVALI SMO DOKTORA,
DOKTOR POZV'O MEDU.
MEDO KAŽE: HM HM HM
BIT ĆE SVE U REDU!

U ŠUMICI ZEKO

U šumici zeko sjedi, spi,

Sjedi, spi.
Jadan zeko šta ti bi,
da ne možeš skočiti. ( X2 )
Zeko hop, zeko hop,
Zeko hop!
 KIŠICA
Kišica na zemlju pada,
Kapi lovit' ja bi rada.
Al` mi bježe na sve strane,
Već su noge zaprljanje.
Kiša ljeva, sve je mokro,
Kišo nemoj tako oštro.
Mokri smo već skroz na skroz,
Mokro lice, mokar nos.
Sad oluja nama prijeti,
Strijela nebom svijetli, leti.
Kiša lije, kiša curi,
Brzo kući svako žuri!
 ZLATOKOSA I TRI MEDVJEDA
Nekada davno, živjela u šumskoj kolibici porodica
medvjeda. Tata medvjed je bio velik, mama medvjedica je
bila nešto manja, a treći, mali medvjedić, je bio najmanji.
Svaki od njih imao je svoj krevet za spavanje, stolac za
sjedenje i zdjelicu za kašu.

Jednoga jutra, mama medvjedica je za doručak skuhala

finu kašu. Kaša je bila jako vruća i porodica medvjeda je
odlučila poći u šetnju dok se kaša ne ohladi.

U kućici pored šume stanovala je sa svojim roditeljima

djevojčica Zlatokosa. Imala je plave oči i dugu zlaćanu
kosu. Po njoj je i nazvaše Zlatokosa. Voljela je šetati
šumom i po čitav dan se igrati na šumskoj livadi. Njezina
majka ju je često upozoravala da se ne udaljava previše od
kuće.

Toga jutra, izađe Zlatokosa iz kuće i krene prema šumi.

Htjela je ubrati malo šumskog cvijeća i odmah se vratiti.
Ali, lijepog, šumskog cvijeća je bilo posvuda i Zlatokosa je
sve dublje ulazila u šumu.

Odjednom se Zlatokosa našla pred nekakvom kolibicom.

Provirila je kroz prozor i ugledala zdjelice s hranom na
postavljenom stolu. Zlatokosa je bila jako gladna, pa
otvori vrata i uđe u kolibicu.

Kašica je mirisala, a Zlatokosa priđe najvećoj zdjelici i

malo okusi. Bijaše još prevruća. Priđe srednjoj zdjelici, ali
je jelo u njoj bilo već hladno. Zato i nju ostavi i uzme
zalogaj iz najmanje zdjelice. Ta je bila baš kako treba, pa
djevojčica pojede svu kašu.

Zlatokosa se pokuša popeti na jedan stolac, ali je on bio

previsok. Bio je to stolac tate medvjeda. Zatim je sjela u
nešto manji stolac. Bio je to stolac mame medvjedice, ali
joj ni taj nije odgovarao. Tek je treći stolac bio kao
napravljen za nju. Bio je to stolac malog medvjedića. Ali,
kada je Zlatokosa ustajala, stolac se polomio!

Zlatokosoj su se oči sklapale od umora, pa ona pođe na

sprat, gdje nađe tri kreveta. Prvo skoči na krevet tate
medvjeda, ali on joj bijaše jako tvrd. Potom leže na krevet
mame medvjedice, ali joj se on učini previše mekan.
Konačno se ispruži po krevetu malog medvjedića, jer joj je
tu bilo baš kako treba. Zlatokosa zaspi.

Dok je ona tako spavala, u kolibicu se vratiše njezini

stanovnici: tata medvjed, mama medvjedica i mali
medvjedić.
Kad tata medvjed ugleda žlicu u svojoj zdjeli, reče
dubokim glasom: "Neko je dirao moju kašu!"
I mama medvjedica vidje u svojoj zdjeli žlicu, pa reče:
"Neko je dirao i moju kašu!"
A kad mali medvjedić vidje svoju zdjelicu praznu, zaplaka
i povika: "Neko je pojeo moju kašu!"

Onda medvjedi pogledaše uokolo, pa redom povikaše:

- Neko je sjedio na mom stolcu!
- Neko je sjedio i na mom stolcu!
Mali medvjedić zaplaka i povika: "Neko je sjedio na mom
stolcu i polomio ga!"

"Uh, kako sam ljut!" - rekao je tata medvjed.

"I ja sam ljuta!" - viknula je mama medvjedica.
"Ja sam jako tužan!" - plakao je medvjedić.

I tri medvjeda krenuše uz stepenice.

Tata medvjed je vidio da je neko dirao njegov krevet, pa

povika: "Neko je ležao na mom krevetu!".
Onda mama medvjedica opazi da je i na njezinom krevetu
neko ležao, pa povika: "Neko je ležao i na mom krevetu!".
A kad medvjedić priđe svom krevetiću, povika slabašnim
glasom: "Neko je zaspao u mom krevetiću i još uvijek
spava!"

Na te se riječi Zlatokosa probudi i pored krevetića ugleda

tri medvjeda. Uplašena skoči, pa jurnu niz stepenice koliko
god je brže mogla, projuri kroz vrata i počne trčati sve
dok nije ugledala svoju kuću na kraju šume.

Poslije toga je bolje slušala svoju majku, nije lutala

šumom, nije nepozvana ulazila u tuđu kuću i nije jela kašu
namijenjenu drugima.

A porodica medvjeda; tata medvjed, mama medvjedica i

mali medvjedić, napraviše novu kašu, popraviše
polomljenju stolicu, poravnaše svoje krevete i više nikada
nisu ostavljali kašu samu da se hladi.
ZAGONETKE:

Kad se siječe, kad se mrvi,

Mi smo vam uvijek prvi.
Bili nježni ili grubi –
Samo nek su zdravi _ _ _ _.

2. Ja sam sladak, svima znan,

Lako stanem na vaš dlan.
Zubima baš nisam sklon,
Moje ime je _ _ _ _ _ _.

3. Da sam slatka svi mi kažu,

I na kruh me često mažu.
Čuvaj lice, čuvaj bradu,
Kada jedeš _ _ _ _ _ _ _ _ _.

4. Kad rasjeku me na dvoje,

Crveno je srce moje.
Povrće sam krupna lica,
A zovem se _ _ _ _ _ _ _ _.
5. Dok vas gledam ja sa grane,
Listovi me brižno hrane.
A na jesen već se šuška:
Baš je zrela ova _ _ _ _ _ _.

6. Ispod mene često spavaš,

Il' se samo izležavaš.
Ja sam topla, ja sam meka,
Tebe grije tvoja _ _ _ _.

7. Kad nastupe topli dani,

Izlaske mi gazda brani.
Ako zimi krene na put,
On sa sobom nosi _ _ _ _ _.

ODGOVORI:

1. ZUBI
2. BOMBON
3. MARMELADU
4. LUBENICA
5. KRUŠKA
6. DEKA
7. KAPUT

A, Be, Ce, De

A, be, ce, de
mačka prede
na vrh grede
a miš mota
preko plota.

BIJA, BAJA, BUF

Bija baja buf

baba peče kruh
a mamica pogaču
da joj djeca ne plaču.