1.

BIOLOŠKA PSIHOLOGIJA
Biološka psihologija bavi se proučavanjem odnosa između građe i funkcije živčanog i endokrinog
sustava s jedne strane i psihičkih procesa i ponašanja s druge strane.
Ona nam je od velike važnosti jer je naš organizam u svakom trenutku izložen velikom broju
podražaja za koje je od velike važnosti da se obrade na smislen način. Također, za naš je opstanak od
velike važnosti formiranje adekvatnih odgovora na podražaje iz okoline, kao i održavanje vitalnih
funkcija. Sve to odvija se posredstvom živčanog i endokrinog sustava.

2. ŽIVČANI SUSTAV
Gradivna i funkcionalna jedinica živčanog sustava je živčana stanica - neuron. Poruke se od jednog do
drugog neurona prenose kratkim elektro-kemijskim promjenama koje se nazivaju živčani impulsi, a
koji su rezultat posebnog svojstva živčane stanice - podražljivosti ili iritabilnosti. Neuroni se mogu
razlikovati po svom izgledu i veličini, međutim, njihova je osnovna građa jednaka. Svaka se živčana
stanica sastoji od:

• staničnog tijela: stanično tijelo sadrži staničnu jezgru i citoplazmu i u njemu se odvijaju
metabolički procesi važni za rad stanice. Stanična tijela grade sivu masu živčanog sustava.
• izdanaka: sudjeluju u prenošenju živčanih impulsa i grade bijelu tvar živčanog sustava.
Razlikujemo dvije vrste izdanaka:
a. dendriti: kratki izdanci koji primaju živčane impulse iz drugih živčanih stanica ili
primaju informacije o promjenama u okolini.
b. akson (neurit): izdanak koji prenosi živčane impulse do sljedeće živčane stanice ili do
izvršnog organa (npr. unutrašnji organi ili mišići). U odnosu na ostatak stanice jako su
dugi i oni su ti koji grade živce unutar živčanog sustava. Na kraju aksona nalaze se
mala zadebljanja koja se nazivaju završne ili sinaptičke kvržice.
Odakle naziv za sinaptičku kvržicu? Između neurona postoji razmak koji se naziva sinaptička
pukotina, a sam „spoj“ dvaju neurona naziva se sinapsa.
Neki aksoni (ali ne svi) obavijeni su mijelinskom ovojnicom koja je građena od stanica koje
omogućavaju brže provođenje živčanih impulsa. Neke situacije iz okoline traže od nas brzu reakciju,
pa je vrlo bitno da se unutar vlakana koja omogućuju izvođenje brzog odgovora živčani impulsi brzo
provode. Mijelinska ovojnica na određenim je dijelovima prekinuta, a ti se prekidi nazivaju
Ranvierovim prstenovima. Živčani impulsi prenose se od prstena do prstena, a ne cijelom dužinom
aksona.
Neuroni se funkcionalno mogu podijeliti na:
a. senzorne ili osjetne ili aferentne neurone: prenose informacije od naših osjetila prema
mozgu ili kralježničkoj moždini. Senzorni neuroni koji dolaze do kralježničke moždine važni su
u formiranju refleksnog odgovora. U našim osjetilima nalaze se specijalizirane stanice -
receptori koji pretvaraju energiju iz okoline u živčane impulse koje na sebe primaju senzorni
neuroni i šalju ih dalje prema središnjim strukturama.
b. motorne ili eferentne neurone: povezuju mozak i kralježničku moždinu s izvršnim organima -
efektorima.
c. interneurone: nalaze se između dvaju neurona. Oni nisu povezani niti s receptorima, niti s
efektorima, već samo s drugim živčanim stanicama.
Osim neurona, živčani sustav grade i glija stanice. One imaju višestruku funkciju:
a. pružaju potporu neuronima - drže ih zajedno,
b. omogućuju izmjenu štetnih i hranjivih tvari,
c. popunjavaju mjesto oštećenja u mozgu,
d. grade mijelinsku ovojnicu.
Prijenos poruka se unutar živčanog sustava odvija kemijskim putem. Živčani impuls koji se provodi
aksonom uzrokuje lučenje posebnih kemijskih tvari - neurotransmitera (neuroprijenosnika) - iz
završnih kvržica. One se otpuštaju u sinaptičku pukotinu i podražuju dendrite sljedeće živčane stanice
vezujući se za receptore.
Najvažniji neurotransmiteri su:
a. acetilkolin: prenosi impulse između neurona i mišića i važan je za pamćenje.
b. noradrenalin: luči se u stanjima stresa i važan je u usmjeravanju pažnje.
c. dopamin: važan u motorici, motivaciji i osjećaju ugode.
d. serotonin: regulira spavanje i raspoloženje.
e. GABA (gama-aminobuturička kiselina): zaustavlja živčane impulse.
f. endorfine: molekule slične morfiju koje organizam luči u trenucima velikog fizičkog napora ili
stresa/traume. Njihova je zadaća da umanje bol.
Ukoliko je podražaj neurotransmitera dovoljno jak, doći će do stvaranja živčanog impulsa, a ako nije,
neće doći do njegovog generiranja. To se načelo naziva sve ili ništa. Dakle, u slučaju prijenosa
živčanih impulsa s jedne na drugu stanicu ne vrijedi da će impuls biti jači što je jači podražaj
neurotransmitera. Razlog zbog kojeg smo u mogućnost osjetiti podražaje različitih intenziteta ovisi o
broju podraženih neurona, a ne o jačini podražaja neurotransmitera.

3. PODJELA ŽIVČANOG SUSTAVA

Živčani se sustav s obzirom na položaj svojih struktura može podijeliti na:
a. središnji (centralni) živčani sustav: uključuje živčane stanice koje grade mozak i kralježničku
moždinu. Budući da su te stanice jako osjetljive i da imaju vrlo važne funkcije, potrebna im je
zaštita. Zaštitu im pruža koštani oklop - kralježnica štiti kralježničku moždinu, a lubanja štiti
mozak. Također, i mozak i kralježnička moždina okružene su cerebrospinalnom tekućinom
(likvorom) koja ih štiti od udaraca.
b. periferni živčani sustav: uključuje sve druge živčane stanice koje nisu dio središnjeg živčanog
sustava. Sastoji od živaca - aferentnih (senzornih) koji prenose uzbuđenje iz osjetila u
centralne strukture, eferentnih (motoričkih) koji uzbuđenje prenose iz centralnih struktura
do izvršnih organa i mješovitih (koji sadrže i senzorne i motoričke neurone).
Periferni živčani sustav se funkcionalno dijeli na:
a. somatski (tjelesni) živčani sustav: kontrolira voljne pokrete, kao i neke nevoljne pokrete
vezane uz održavanje ravnoteže i kontroliranje napetosti mišića. Njegovi senzorni živci u vezi
su s osjetilima i prenose uzbuđenje iz receptora do centralnih struktura, a njegovi motorički
živci prenose uzbuđenje iz centralnih struktura prema skeletnim mišićima.
 b. autonomni (vegetativni) živčani sustav: u vezi je s unutarnjim organima i žlijezdama.
Regulira procese koji su neophodni za održavanje organizma na životu. Njegovi senzorni živci
šalju centralnim strukturama informacije o stanju u unutarnjim organima i živcima, a njegovi
motorički živci potiču unutarnje organe i žlijezde na rad po naredbama iz središnjih struktura.
Osnovne razlike između somatskog i autonomnog sustava prikazane su u sljedećoj tablici:

SOMATSKI ŽIVČANI SUSTAV AUTONOMNI ŽIVČANI SUSTAV

odnosi organizam – okolina
rad poprečno-prugastih mišića
pod voljnom kontrolom
upravlja svjesnim funkcijama
utječe na rad lokomotornog sustava
odnosi unutar organizma
rad glatkih mišića i srčanog
mišića
nije pod voljnom kontrolom
upravlja nesvjesnim funkcijama
utječe na rad unutarnjih organa

Autonomni živčani sustav dijeli se na dva podsustava koji imaju važnu ulogu u prilagodbi organizma
na situaciju u kojoj se pojedinac nalazi:
a. simpatički živčani sustav: priprema organizam za rad u situacijama koje zahtijevaju dodatnu
energiju i spremnost na akciju. Ubrzava rad srca i tako omogućuje bolju opskrbu tijela
kisikom, povećava krvni tlak, ubrzava disanje i usporava probavu jer njen rad u napornim
situacijama nije prioritet.
b. parasimpatički živčani sustav: omogućava stvaranje zaliha energije. Ima suprotan učinak od
simpatikusa - usporava rad srca i disanje, snižava krvni tlak i pospješuje probavu.

4. SREDIŠNJI ŽIVČANI SUSTAV

Središnji živčani sustav sastoji se od kralježničke moždine i mozga.

4. 1. KRALJEŽNIČKA MOŽDINA
Kralježnička moždina građena je na način da se siva tvar nalazi u središtu, a okružuje ju bijela tvar
koja je građena od živčanih vlakana. Ima dvije osnovne funkcije:
1. provodna funkcija: omogućava komunikaciju između mozga i pojedinih dijelova tijela. Do nje
dolaze senzorni živci koji prenose poruke iz osjetila do mozga, a iz nje izlaze motorički živci
koji prenose poruke od mozga do izvršnih organa. Ukoliko dođe do ozljede kralježničke
moždine na određenom dijelu, onemogućen je prijenos informacija između mozga i onih
dijelova tijela za koje su zadužena područja kralježničke moždine od ozljede naniže - ti
dijelovi tijela su nepokretni. Ukoliko komunikaciju s mozgom izgube organi nužni za
održavanje života nastup smrt.
2. refleksne reakcije: u kralježničkoj moždini nalaze se centri nekih refleksa - mišićnih reakcija
ili reakcija žlijezde koje nastaju tako da se živčani impulsi iz osjetila do izvršnih organa
prenose nasljeđem određenim putem. Informacije koje su nužne za odvijanje refleksne
reakcije ne idu do mozga jer zahtijevaju veliku brzinu prijenosa informacija, posebno u
slučaju kada organizmu prijeti opasnost.
Najvažnije strukture u mozgu su:
a. moždano deblo (stari mozak): upravlja reakcijama koje su nužne za preživljavanje (npr.
disanje, žvakanje i spavanje). Njime se proteže retikularna formacija - složen skup struktura i
vlakana čija stanična aktivnost određuje stupanj opće aktivacije organizma.
b. mali mozak: sudjeluje u koordinaciji pokreta te održavanju ravnoteže i tonusa mišića.
Alkohol utječe na stanice u malom mozgu zbog čega pijani ljudi teturaju.
c. limbički sustav: u njega ubrajamo različite strukture (ni u znanosti ne postoji suglasnost oko
toga što u njega spada). Važan je u doživljavanju emocija (strah, srdžba i agresivno
ponašanje koje iz njih proizlazi), a hipokampus je važan za pamćenje (oštećenja ove strukture
vode do nemogućnosti pamćenja nečeg novog). Uključen je i u ponašanja kojima ljudi
zadovoljavaju neke osnovne motive (npr. hranjenje i seksualno ponašanje). U njemu su
smještena u područja nagrade.
d. talamus: do njega se prenose sve informacije iz osjetila, osim iz osjetila za njuh, i prosljeđuju
se do kore velikog mozga do centara gdje nastaju osjeti. Talamus, uz koru velikog mozga,
omogućava da se iz mnoštva informacija odaberu one koje su organizmu najvažnije, tj.
sudjeluje u raspodjeli pažnje.
e. hipotalamus: luči tvari koje utječu na reguliranje aktivnosti hipofize - žlijezde koja upravlja
vegetativnim živčanim sustavom. Na taj način živčani sustav utječe na endokrini sustav i
sudjeluje u regulaciji procesa važnih za održavanje života.
f. kora velikog mozga (mozgovna kora/korteks/novi mozak): odgovorna je za nastajanje
najsloženijih psihičkih procesa. U njoj nervna aktivnost prelazi u psihonervnu koju odlikuje
subjektivni doživljaj. U kori velikog mozga bijela se tvar nalazi s unutrašnje strane, a siva tvar
s vanjske. Kora velikog mozga je naborana, čime se povećava njena površina, tj. ispunjena je
vijugama i brazdama.

5. MOZGOVNA KORA
Na velikom se mozgu razlikuju 4 dijela koja se nazivaju režnjevima:
a. čeoni režanj
b. tjemeni režanj: od čeonog je režnja odvojen središnjom pukotinom
c. sljepoočni režanj: od čeonog je režnja odvojen bočnom pukotinom
d. zatiljni režanj
Pojedina područja kore velikog mozga imaju različitu funkciju. Razlikujemo:
a. senzorna područja: u njih stižu živčani impulsi iz pojedinih osjetila, nakon čega se slažu u
složenije doživljaje koje nazivamo perceptima.
• vidno područje: stanice u zatiljnom režnju zadužene su za stvaranje slike predmeta,
one u donjem dijelu sljepoočnog režnja za prepoznavanje, a one u stražnjem dijelu
tjemenog režnja za određivanje položaja predmeta.
• slušno područje: slušne informacije dolaze do gornjeg dijela sljepoočnog režnja.
• područje tjelesnih osjeta: nalazi se u prednjem dijelu tjemenog režnja, odmah uz
središnju pukotinu. Ono prima informacije iz kože i mišića i u njemu nastaju osjeti za
dodir, hladno, toplo i bol (tzv. kožni osjeti). Oni dijelovi tijela koji su osjetljiviji
predstavljeni su u ovom području većim dijelom - npr. vršci prstiju na rukama
osjetljiviji su od pete i stoga više živčanih stanica u mozgu prima informacije od njih.
 • područje za razumijevanje i produkciju govora: kod većine ljudi ova se područja
nalaze u lijevoj hemisferi (polutki). Ako je oštećeno područje za razumijevanje
govora, pojedinac može govoriti jasno i razgovijetno, ali njegove rečenice nemaju
nikakvog smisla niti može razumjeti poruke drugih. Ako je oštećeno područje za
produkciju govora, pojedinac sve razumije, ali ima problema u artikulaciji riječi.
b. motorna područja: smješteno je u stražnjem dijelu čeonog režnja, također uz središnju
pukotinu. U tom se dijelu mozga nalaze živčane stanice koje upravljaju voljnim pokretima.
Veličina mozga koja šalje impulse u pojedine dijelove tijela povezana je, slično kao kod
područja tjelesnih osjeta, s preciznošću pokreta koje pojedini dijelovi tijela izvode.
c. asocijativna područja: u čeonom režnju programira se i kontrolira cjelokupno ponašanje
jedinke. U dijelu koji je na granici sljepoočnog, tjemenog i zatiljnog režnja integriraju se
informacije iz senzornih područja mozga. Ovaj je dio važan za orijentaciju u prostoru.
Asocijativna područja ključna su za odvijanje niza složenih psihičkih procesa kao što su
planiranje, donošenje odluka, pamćenje, mišljenje, učenje, procjenjivanje i inteligentno
ponašanje. Za sve je od njih potrebna suradnja moždanih područja.
Mozak se sastoji od dviju hemisfera - lijeve i desne. Lijeva je uglavnom povezana s desnom stranom
tijela, a desna s lijevom stranom tijela. No, pri svakoj složenijoj aktivnosti mozak funkcionira kao
cjelina preko živčanih vlakana koja povezuju obje strane mozga. Kod nekih je pacijenata koji boluju od
epilepsije u cilju smanjenja napadaja presječena poveznica između dviju polutki. Psihološka
istraživanja na takvim pojedincima iznjedrila su važna znanja o funkciji moždanih hemisfera.
Kada je ispitaniku s presječenim vlaknima koja povezuju hemisfere riječ prezentirana u desno vidno
polje, ta je informacija stigla do lijeve polutke. U tom su slučaju ispitanici mogli reći što su vidjeli i
desno rukom to napisati. Međutim, lijevom rukom to nisu mogli učiniti. S druge strane, ako im je riječ
bila prezentirana u lijevo vidno polje, ta je informacija stigla do desne polutke. Tada nisu mogli reći
što su vidjeli. No, kad ih se zamolilo da iz skupine predmeta lijevom rukom odaberu ono što su vidjeli,
to su učinili bez ikakvog problema, ali nisu mogli objasniti zašto su odabrali baš taj predmet. Iz toga
su proizašli sljedeći zaključci:
• lijeva polutka specijalizirana je za govorne funkcije i obradu verbalnih informacija
• desna polutka specijalizirana je za zahvaćanje prostornih odnosa
Također, lijeva je polutka inače uspješnija u zadacima koji zahtijevaju logičko razmišljanje ili rad s
brojevima, a desna u prepoznavanju i izražavanju emocija. Iako neki navode veći broj specijalizacija
polutki, te se razlike ne bi smjele prenaglasiti jer mozak funkcionira kao cjelina, a i provedena
istraživanja nisu za sada u potpunosti potvrdila specijalizaciju polutki za sve funkcije koje se često
navode.

6. ENDOKRINI SUSTAV
Endokrini sustav (sustav žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem) sustav je koji uz živčani sustav
omogućava komunikaciju između tijela i mozga. To je moguće posredstvom hormona - kemijskih
tvari koje proizvode žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem i koje se izlučuju izravno u krv. Osim što
djeluju na različite organe u tijelu, mogu utjecati i na funkciju živčanih stanica i tako djelovati na tijek
različitih psihičkih procesa zbog čega i jesu od interesa u psihologiji.
1. HIPOFIZA: smještena je ispod hipotalamusa koji utječe na njezin rad. Većina hormona koji se
izlučuju iz hipofize utječe na rad drugih žlijezda zbog čega se naziva glavnom endokrinom
žlijezdom. Neki od hormona koje ona luči su:
a. tireotropini: hormoni koji kontroliraju rad štitnjače
b. adrenokortikotropini: hormoni koji kontroliraju rad nadbubrežne žlijezde
c. gonadotropini: hormoni koji kontroliraju rad spolnih žlijezda
d. hormon rasta: ako ga se luči premalo dolazi do pojave patuljastog rasta, a ako ga se
luči previše javlja se gigantizam (pretjerano visok rast).
2. ŠTITNJAČA: izlučuje hormon tiroksin koji regulira brzinu metaboličkih procesa u stanicama.
Ako ga ima previše, metabolizam je ubrzan, a ako ga ima premalo usporen je. Zbog
nedostatka ovog hormona u vrijeme najranijeg djetinjstva nastaje poremećaj kretenizam koji
se očituje u mentalnoj retardaciji i patuljastom rastu.
3. NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE:
a. kora nadbubrežne žlijezde: luči skupinu hormona koji se nazivaju kortikosteroidi.
Oni reguliraju metabolizam pojedinih tvari u organizmu kao što su proteini,
ugljikohidrati i minerali. Oni djeluju i na rad imunološkog sustava, pa poremećaj u
njihovu lučenju može smanjiti obrambene mehanizme organizma.
b. srž nadbubrežne žlijezde: luči hormone adrenalin i noradrenalin čiji su učinci jednaki
učinku simpatikusa. Jake emocije praćene su pojačanim lučenjem ovih hormona i oni
pripremaju organizam na akciju.
4. GUŠTERAČA: izlučuje hormone inzulin i glukagon koji reguliraju razinu šećera u krvi.
5. JAJNICI (OVARIJI) I TESTISI: iz jajnika se izlučuju ženski spolni hormoni - estrogen i
progesteron, a iz testisa muški spolni hormoni testosteroni. Oni djeluju na nastajanje
primarnih i sekundarnih spolnih karakteristika. Djelomično su odgovorni za regulaciju
seksualnog ponašanja kao i za nastajanje nekih razlika u organizaciji mozga između
muškaraca i žena.