GRAĐA VEGETATIVNOG ŽIVČANOG SUSTAVA

1. VEGETATIVNI (AUTONOMNI) ŽIVČANI SUSTAV

1. 1. UVOD
Vegetativni ili autonomni živčani sustav dio je živčanog sustava koji regulira odnose unutar organizma,
tj. upravlja radom unutarnjih organa, a samo indirektno između organizma i okoline. Naziva se
autonomnim jer procesi koje regulira nisu pod svjesnom kontrolom već se odvijaju refleksnim putem
(refleksnim lukovima), tj. autonomno (neovisno). Iako njegov naziv tako sugerira, on ipak nije nezavisan,
jer je usko povezan sa somatskim (voljnim) živčanim sustavom, kao i s endokrinim sustavom. Naziva se
vegetativnim jer regulira vegetativne funkcije organizma, tj. funkcije koje su važne za održavanje živog
bića na životu. Čine ga sve centralne i periferne strukture koje djeluju na:
a. razne strukture u glavi (time neposredno djeluje na ponašanje i psihičke procese),
b. dišni sustav,
c. srce (sinus-atrijski čvor čija inervacija određuje ritam srca i atrio-ventrikularni čvor; S1) i
krvne žile koje su u vezi s mišićima srca,
d. glatke mišiće u probavnim organima,
e. urogenitalne organe,
f. mnoge endokrine žlijezde.
Čine ga centralne i periferne strukture koje primaju informacije iz glatkih mišića. Receptori VŽS-a su u
unutarnjim organima. Procesi unutar autonomnog živčanog sustava temelje se na nižim oblicima
funkcioniranja, npr. na refleksima. Centri su im u kralježničkoj moždini i moždanom deblu.

1.2 ODNOS AUTONOMNOG ŽIVČANOG I ENDOKRINOG SUSTAVA

Osnovna funkcija autonomnog živčanog sustava jest regulacija unutarnjeg miljea ili homeostaze (biološke
ravnoteže unutar tijela) u uskoj suradnji s endokrinim sustavom, kao i sa somatskim živčanim sustavom.
Vegetativna vlakna završavaju na glatkoj muskulaturi, na žlijezdama (egzokrinim, npr. suzne žlijezde i
žlijezde slinovnice, i endokrinim) i na srcu, čija građa nalikuje glatkim mišićima, ali se kontrahira vrlo brzo,
što je karakteristika poprečno-prugastih mišića. Sve su ove strukture efektori, tj. izvršni organi u
autonomnom sustavu.
VŽS se funkcionalno dijeli na:
1. SIMPATIKUS: djeluje disimilatorno ili ergotropno u organizmu, tj. omogućuje organizmu mobilizaciju
(pokretanje) potencijalne, pohranjene energije (npr. u obliku masnog tkiva) za stvaranje vanjske
energije. Brojna čuvstva, ali i stresne situacije praćena su pojačanim radom simpatikusa (npr. strah
omogućuje bijeg od opasnosti, a srdžba omogućuje napad na opasnost.). Aktivira se kod snažnih
emocija, kad je potrebno više energije. Simpatikus je važan u stresnim situacijama kada organizam
procjenjuje da će doći do reakcije bori se ili bježi za što je potrebno mnogo energije. U današnje
vrijeme se priroda stresnih situacija uvelike promijenila, pa se često događa da energiju koju
mobiliziramo zapravo ne utrošimo, što stvara plodno tlo za nastanak psihosomatskih oboljenja (npr. čir
na želucu, hipertenzije, poremećaji u radu štitne žlijezde; pri kroničnom stresu uglavnom stradava
najslabija karika). Zbog nedovoljnog trošenja mobilizirane energije, dobro je baviti se tjelovježbom jer
se taj višak energije time utroši.

1
2. PARASIMPATIKUS: djeluje asimilatorno ili trofotropno (hranidbeno) u organizmu, tj. omogućuje
organizmu stvaranje potencijalne energije, odnosno energetskih zaliha koje organizam u slučaju
potrebe može aktivirati. Aktivira se nakon jače aktivacije simpatikusa kako bi tijelo vratio u stanje
ravnoteže.
Hipotalamičke jezgre možemo podijeliti s obzirom na to s kojim su dijelom VŽS-a povezane:
a. jezgre stražnjeg (dorsalnog) dijela hipotalamusa stimuliraju rad simpatikusa,
b. jezgre prednjeg (ventralnog, anteriornog) dijela hipotalamusa stimuliraju rad parasimpatikusa
(S2).

1.3. ODNOS SIMPATIKUSA I PARASIMPATIKUSA

Kao što vidimo, simpatikus i parasimpatikus funkcioniraju u velikoj mjeri antagonistički (imaju suprotne
učinke), ali unatoč tome, njihovo je djelovanje vrlo koordinirano i omogućuje održavanje unutarnje
ravnoteže (homeostaze) u vrlo promjenljivim uvjetima. Dodatni primjer koordiniranog djelovanja ovih
dvaju sustava je seksualna aktivnost - simpatikus izaziva ejakulaciju, a parasimpatikus erekciju.
Simpatikus funkcionira ekscitacijski (pobuđujuće), a parasimpatikus inhibicijski. Većina organa prima
informacije i iz simpatičkih i parasimpatičkih vlakana. Simpatički putevi uvijek su duži i nikada nisu
usmjereni samo na jedan cilj, već i na njegovo okruženje. Za razliku od toga, parasimpatička vlakna će se
uvijek usmjeriti samo na ciljni efektor i njegovi su gangliji uvijek u blizini tih efektora.
Tablica 1: Antagonističko djelovanje simpatikusa i parasimpatikusa

SIMPATIKUS PARASIMPATIKUS
širenje zjenice suženje zjenice
povećanje srčane frekvencija i snage kontrakcija smanjenje srčane frekvencija i slabija kontrakcija
miokarda miokarda
ubrzano i produbljeno disanje usporeno i pliće disanje
suženje krvnih žila (vazokonstrikcija), povišenje širenje krvnih žila (vazodilatacija), pad krvnog tlaka i
krvnog tlaka i bolji protok krvi u mozgu i mišićima slabiji protok krvi u mozgu i mišićima
inervacija srži nadbubrežne žlijezde koja vodi
povećava se aktivnost gastrointestinalnog sustava
povećanom lučenju adrenalina čime se povećava
što vodi pospješenju probave
bazalni metabolizam i metabolizam stanica
ekscitacija žlijezda znojnica koja povećava znojenje;
na žlijezdama znojnicama ne završavaju
parasimpatička vlakna
bazalni metabolizam (energetska potrošnja) povećan
do 150%
inhibicija rada unutarnjih organa

Žlijezde znojnice koje su povezane sa simpatikusom omogućuju i refleks pilomotora, tj. kostriješenja
dlačica na koži.

Mozgovna struktura koja upravlja VŽS-om je hipotalamus (S3), iako zauzima samo 1 % volumena mozga.
Dobro je povezan sa svim drugim dijelovima živčanog sustava. On regulira srčanu aktivnost, krvni tlak,

2
tjelesnu temperaturu, hranjenje, pijenje, seksualna aktivnost, itd. Osim toga, direktno je povezan s
hipofizom preko infundibuluma (hipofiznog drška). Funkcionalno, hipofizu dijelimo na adenohipofizu
(koja je s hipofizom povezana hipotalamičko-hipofizne portalne žile) i neurohipofizu (koja je s
hipotalamusom povezana živčanim vlaknima) (S4).
Danas se istražuje i kako hipotalamus ostvaruje veze s drugim dijelovima limbičkog sustava i kako se time
reguliraju emocije, motivacijska stanja, reakcije bori se ili bježi i sl. Kada govorimo o emocijama,
hipotalamus je uvijek zadužen za izražavanje emocija (povišena srčana frekvencija, širenje zjenica i sl.).

2. PERIFERNI DIO VEGETATIVNOG ŽIVČANOG SUSTAVA

Vegetativni sustav (parasimpatički i simpatički) difuzno je raspoređen (S5). Vegetativni neuroni nalaze se u
SŽS-u (npr. hipotalamičke jezgre, vegetativni centri u moždanom deblu i u leđnoj moždini u lateralnim
kolumnama). Što se tiče perifernog živčanog sustava, u sastavu nekih kranijalnih živaca imamo
parasimpatička vlakna, a osim toga, iz kralježničke moždine preko spinalnih živaca izlaze i vegetativna
vlakna.

2.1. AFERENTNI DIO AUTONOMNOG ŽIVČANOG SUSTAVA

Aferentna se vlakna autonomnog živčanog sustava niti morfološki niti funkcionalno ne razlikuju od
aferentnih vlakana somatskog živčanog sustava. Ona su povezana s interoceptorima koji detektiraju
promjene koje se događaju unutar tijela. Da bi vegetativni živčani sustav mogao djelovati, on mora primiti
informaciju o promjeni iz interoceptora i to preko senzornih neurona somatskog sustava, tj. preko
perifernih grana (dendrita) pseudounipolarnih stanica koje su u vezi s receptorom. Stanična tijela tih
pseudounipolarnih stanica nalaze se u spinalnom gangliju, a njihovi aksoni, koji grade stražnji korijen
spinalnog živca, ulaze preko njega u kralježničku moždinu i dolaze u kontakt s malim multipolarnim
stanicama u lateralnim kolumnama (S6).
Dakle, stanična tijela jednog dijela aferentnih neurona nalaze se u spinalnim ganglijima. Dendriti
pseudounipolarne stanice u vezi su s interoceptorima koji su smješteni u unutarnjim organima i
stijenkama žila, a njen akson odvodi uzbuđenje u lateralnu kolumnu kralježničke moždine.
Drugi dio aferentnih vlakana vegetativnog živčanog sustava predstavlja aferentna (senzorna) grana
nervusa vagusa - X. kranijalnog živca. Tom se aferentnom granom uzbuđenje nastalo u interoceptorima
trbušnih i probavnim organima odvodi u centralne strukture, točnije do jezgre nervusa vagusa koja se
nalazi u produljenoj moždini i koja je dobro povezana s hipotalamusom (S7). Nervus vagus sadrži ¾ svih
parasimpatičkih vlakana.

2. 2. EFERENTNI DIO AUTONOMNOG ŽIVČANOG SUSTAVA

Eferentna vlakna VŽS-a su ona koja završavaju na izvršnim organima, tj. efektorima. Između eferentnih
vlakana autonomnog i somatskog živčanog sustava postoji značajna razlika:
 u somatskom ŽS-u eferentna vlakna nakon izlaska iz centralnih struktura (kralježnička moždina,
moždano deblo) živčano uzbuđenje neprekinuto odvode do efektora - veza je direktna. Ta vlakna
pripadaju velikoj zvjezdastoj multipolarnoj stanici (motoričkom neuronu) čije se stanično tijelo
nalazi u ventralnim kolumnama. Ti aksoni izlaze preko prednjeg korijena spinalnog živca. Aksoni
tih motoričkih neurona imaju mijelinsku ovojnicu (vlakna tipa A) i idu do poprečno-prugaste
muskulature i inerviraju ih (S8). Ova direktna veza dovodi do brze kontrakcije skeletne
muskulature.

3
  u autonomnom ŽS-u eferentna vlakna započinju malim multipolarnim stanicama u lateralnim
kolumnama. Njihovi aksoni u sklopu prednjeg korijena spinalnog živca izlaze iz leđne moždine. Oni
se, uz izuzetak vlakana koja vode do srži nadbubrežne žlijezde, prekapčaju na vegetativne
ganglije koji su smješteni van centralnih struktura. Od tog ganglija drugo vegetativno vlakno ide
do efektora. Akson male multipolarne stanice je vlakno tipa B, a vlakno koje od vegetativnog
ganglija vodi ka efektoru je vlakno tipa C. Prijenos živčanih impulsa je u slučaju vegetativnih
vlakana dosta sporiji. Sporije je zbog postojanja dodatne sinapse (na sinaptički prijenos se inače
troši mnogo vremena) i zbog sporijeg provođenja impulsa vlaknima tipa B i C. Veza dakle nije
direktna (S8).
S obzirom na dani opis vegetativnih vlakana, kod njih razlikujemo:
1. preganglijska vlakna: vlakna koja dovode živčano uzbuđenje do vegetativnih ganglija. Ona su
uglavnom mijelinizirana (tipa B), a iz završnih čvorova se otpušta acetilkolin (ACh) u sinaptički
prostor, bilo da se radi o simpatičkim ili o parasimpatičkim vlaknima. Dakle, to su kolinergička
vlakna (S8).
2. postganglijska vlakna: vlakna koja odvode živčano uzbuđenje od ganglija do efektora. Ona su
nemijelinizirana (tipa C) vlakna. Parasimpatička postganglijska vlakna izlučuju acetilkolin (ACh)
(kolinergička vlakna), a ona simpatička izlučuju noradrenalin (adrenergička)(S10).

Okoliš oko leđne moždine prepun je različitih struktura. Leđnu moždinu s periferijom povezuju spinalni
živci, pa se oko LM-e nalaze njihovi prednji i stražnji korjenovi. Pored spinalnih živaca i LM-e smješten je
vodoravni ganglij koji se naziva simpatički lanac (truncus simpaticus) koji pripada VŽS-u. Kada aksoni male
multipolarne stanice izađu kroz prednji korijen, može se dogoditi sljedeće:
a. akson dolazi do simpatičkog lanca, ulazi u njega, na izlazu stvara sinaptičku vezu te u sklopu
prednjeg korijena nastavlja dalje (S9 - 1).
b. akson ulazi u sinaptički lanac i formira sinaptičku vezu u gangliju (S9 - 2).
c. akson samo prođe kroz sinaptički lanac bez stvaranja sinaptičke veze (S9 - 3).

Na svim unutarnjim organima na kojima završavaju parasimpatička vlakna, završavaju također i simpatička
vlakna, međutim, obrnuto ne vrijedi. Postoje unutarnji organi na kojima završavaju simpatička vlakna, ali
ne i parasimpatička (npr. žlijezde znojnice, adrenalne žlijezde, mišići koji stišću krvne žile i mišići koji podižu
dlačice na koži).
Što se tiče vegetativnih ganglija (S11), najveći je, kao što je prije spomenuto, truncus sympaticus
(simpatički lanac/paravertebralni ganglij) kojeg čine 22 para vertebralnih ganglija (sa svake strane
medulle spinalis). Kao što mu naziv govori, on pripada simpatičkom ŽS-u. Gangliji koji su udaljeniji od
leđne moždine nazivaju se prevertebralni gangliji. I simpatikus i parasimpatikus imaju prevertebralne
ganglije. Postvertebralni (intramuralni) gangliji nalaze se u stijenkama unutarnjih organa (S12). Njih ima
samo parasimpatikus.

U prevertebralne ganglije spadaju:

4
 a. celiačni ganglij: nalazi se u trbuhu i prima impulse iz simpatičkog dijela sustava (),
b. hipogastrični ganglij: nalazi se u trbuhu i prima impulse iz simpatičkog dijela sustava,
c. cilijarni ganglij: prima impulse iz parasimpatičkog sustava (S13),
d. sfenopalatinalni (sfenopalatini) ganglij: prima impulsa iz parasimpatičkog sustava (S14),
e. submandibularni ganglij: prima impulsa iz parasimpatičkog sustava (S15),
f. otički ganglij: prima impulsa iz parasimpatičkog sustava (S16).

Eferentni dijelovi simpatikusa i parasimpatikusa razlikuju se.

2. 2. 1. EFERENTNI DIO SIMPATIKUSA:

Eferentni dio simpatikusa naziva se još i torakalno-lumbalni dio jer su eferentne (motorne) stanice
simpatikusa, točnije male zvjezdaste multipolarne stanice, smještene u lateralnim kolumnama u
torakalnom i lumbalnom dijelu KM-e (od T1 do L2 - S12). Aksoni malih zvjezdastih multipolarnih stanica
koji izlaze kroz ventralni korijen spinalnog živca i dolaze do simpatičkog lanca (paravertebralnih ganglija)
nazivaju se bijelom granom simpatikusa (lat. ramus communicans albus, pl. rami communicantes albi) i
predstavljaju preganglijsko vlakno. S bijelom granom simpatikusa mogu se dogoditi dvije stvari:
1. ona prolazi kroz paravertebralne ganglije i odvojivši se od ventralnog korijena bez prekida vodi
uzbuđenje do neurona prevertebralnih ganglija (točnije do postganglijskih vlakana) koji su
smješteni bliže efektorima. Dakle, ona u ovom slučaju samo prolazi kroz simpatički lanac i time
rasipa dio svoje ekscitacijske aktivnosti (S9 - 3).
2. ona predaje živčano uzbuđenje na novi neuron već u samom simpatičkom lancu
(paravertebralnim ganglijima). Aksoni tih stanica iz paravertebralnih ganglija čine sivu granu
simpatikusa (lat. ramus communicans griseus, pl. rami communicantes grisei), tj. predstavljaju
postganglijsko vlakno. Siva grana simpatikusa po izlasku iz simpatičkog lanca vodi uzbuđenje
natrag u prednji korijen spinalnog živca i u njegovom sastavu do efektora. Akson male zvjezdaste
multipolarne stanice pritom ne mora predati uzbuđenje neuronu u simpatičkom lancu na onoj
razini gdje je izašao iz KM-e, već može predati uzbuđenje u bilo kojem drugom segmentu
simpatičkog lanca (S9 - 1, 2). Posljedica toga je difuzno (generalizirano) djelovanje simpatikusa.
U simpatičkom lancu najvažnija su tri ganglija koja se nalaze u njegovom cervikalnom dijelu. Do njih vode
preganglijska vlakna iz torakalnog dijela KM-e, a postganglijska vlakna iz tih cervikalnih ganglija inerviraju
krvne sudove (krvne žile) i žlijezde znojnice u glavi, krvne žile srca i sam srčani mišić i respiratorni sustav.
Kada bi se u ovom području dogodilo oštećenje, život više ne bi bio moguć.
Aksoni stanica iz lateralnih kolumni KM-e pored kralješka T11, T12, L1 i L2 direktno inerviraju srž
nadbubrežne žlijezde koja izlučuje adrenalin i noradrenalin jer je često potrebna brza reakcija kada smo u
opasnosti ili pod stresom.

2. 2. 2. EFERENTNI DIO PARASIMPATIKUSA

5
Naziva se i kranio-sakralni dio jer eferentna vlakna parasimpatikusa izlaze iz moždanog debla i dio su
nekih kranijalnih živaca, i iz sakralnog dijela kralježničke moždine. S obzirom na to, razlikujemo dva dijela
parasimpatikusa:
1. encefalički (kranijalni) dio: sadrži vlakna koja preko kranijalnih živaca inerviraju razne strukture u
glavi, a preko nervusa vagusa inerviraju srce, želudac, bubrege, tanko crijevo, dušnik, pluća, jetru,
gušteraču i slezenu. Stanična tijela ovih vlakana smještena su u moždanom deblu.
2. parasimpaticus sakralis (sakralni dio): u ventralnim dijelovima sakralnog dijela KM-e nalaze se
male zvjezdaste multiporalne stanice. Ti aksoni izlaze kroz prednje korijene na segmentima S1, S2
i S3, i čine snop koji se zove nervi erigentes ili nervi pelvici. Oni predaju živčano uzbuđenje na
postvertebralne ganglije i time inerviraju debelo crijevo, donji dio mokraćovoda i genitalne
organe.
Ono što je specifično za parasimpatikus je njegovo lokalizirano djelovanje. Naime, eferentna vlakna
parasimpatikusa imaju karakteristiku da se gangliji u kojima se uzbuđenje predaje s preganglijskih na
postganglijska vlakna nalaze ili u blizini efektora ili u samim efektorima. Osim toga, postganglijska vlakna
parasimpatikusa su kratka (S17). Kod simpatikusa je drugačije - njegovo je postganglijsko vlakno dosta
duže, pa će prosuti svoje djelovanje na okolinu ciljnog organa, tj. njegovo će djelovanje biti difuzno.
Tablica 2: Učinak parasimpatikusa i simpatikusa na različite organe

UČINAK UČINAK
ORGAN
SIMPATIKUSA PARASIMPATIKUSA
mijenjanje sastava pospješuje izlučivanje,
žlijezde slinovnice (S18)
sline, rjeđa slina gušća slina
srce ubrzava rad srca usporava rad srca
krvne žile sužava širi
radijalni mišići šarenice (S19) širenje zjenice nema učinka
kružni mišići šarenice (S19) nema učinka suženje zjenice
suzna žlijezda (S20) nema učinka stimulira lučenje
znojne žlijezde (S21) stimulira lučenje nema učinka
želudac i crijeva stimulira njihov rad stimulira njihov rad
širi bronhiole, inhibira sužava bronhiole,
pluća
lučenje sluzi pospješuje lučenje sluzi
mišići koji podižu dlačice (S22) podiže dlačice nema učinka

6
 2. 3. DJELOVANJE SIMPATIKUSA I PARASIMPATIKUSA NA ORGANE I KROZ ŽIVCE
1. PROBAVNI SUSTAV: simpatikus usporava rad probavnog trakta, tj. peristaltike i izlučivanja
probavnih sokova, dok parasimpatikus povećava peristaltiku i lučenje sokova u crijevima.
Međutim, ako je probava previše ubrzana, to nije parasimpatički efekt. Parasimpatikus je zadužen
za normalnu regulaciju probave.
2. KRANIJALNI ŽIVCI KOJI U SVOM SASTAVU IMAJU PARASIMPATIČKA VLAKNA: ne postoji niti
jedan kranijalni živac koji u svom sastavu ima simpatička vlakna.
a. III - nervus oculomotorius: motorički živac koji sudjeluje u pokretanju očiju. U svom
sastavu sadrži i vegetativna vlakna koja reguliraju veličinu zjeničnog otvora
(pupilarni refleks). Osim toga, reguliraju zakrivljenost leće podraživanjem cilijarnih
mišića. Jezgra ovog živca nalazi se u tegmentumu u srednjem mozgu. Aksoni jezgre
nervusa occulomotoriusa (preganglijsko vlakno) idu do cilijarnog ganglija gdje se
prekapčaju. Od cilijarnog ganglija ide vlakno (postganglijsko vlakno) do šarenice i
cilijarnih mišića (S23).
b. VII - nervus facialis: mješoviti živac čija motorna vlakna inerviraju mišiće lica
(generiraju mimiku lica), a njegova senzorna vlakna idu od okusnih receptora na
prednje 2/3 jezika i na mekom nepcu. Ovaj živac u svom sastavu ima i vegetativnih
vlakana koje inerviraju žlijezde slinovnice i sluzne žlijezde. Iz jezgre nervusa facialisa
koja se nalazi u ponsu ide jedan snop vlakana kojeg grade aksoni čija stanična tijela
čine jezgru n. facialisa. Taj se snop dijeli na dva snopa - jedan ogranak ide prema
sfenopalatinalnom gangliju, a drugi ide prema submandibularnom gangliju. Iz
sfenopalatinalnog ganglija dalje idu vlakna do suznih žlijezda i sluznica nepca i nosa,
a drugi ogranak do žlijezda slinovnica ispod jezika i vilice (S24).
c. IX - nervus glossopharingeus: mješoviti živac čija aferentna vlakna idu od okusnih
receptora za gorko na bazi jezika i receptora na mekom nepcu i ždrijelu, a eferentna
idu do mišića ždrijela i žlijezda slinovnica. Sadrži i vegetativna vlakna. Njegova jezgra
nalazi se u produljenoj moždini. Njeni aksoni idu do otičkog ganglija, a od njega
postganglijska vlakna idu do žlijezda slinovnica (salivarnih žlijezda) koje su smještene
pokraj uha (parotidna žlijezda)(S25).
d. X - nervus vagus: mješoviti živac čija aferentna vlakna idu iz vanjskog uha, ždrijela,
grkljana te prsnih i trbušnih visceralnih organa. Njegova eferentna vlakna idu do
poprečno-prugastih mišića mekog nepca, ždrijela i grkljana, dok parasimpatička
motorna vlakna idu do mišića dišnog, kardiovaskularnog i probavnog trakta. Njegova
jezgra se nalazi u produljenoj moždini. Aksoni jezgre nervusa vagusa čine
preganglijska vlakna i idu do postvertebralnih ganglija. Od postvertebralnog ganglija
do efektora ide kratko postganglijsko vlakno.
Tablica 3. Kranijalni živci i mnemotehnike za njihovo upamćivanje
KRANIJALNI ŽIVAC TIP KRANIJALNI ŽIVAC TIP
Some say money matters, but
I. - n. olfactorius senzorni VII. - n. facialis mješoviti my brother says big brains
II. - n. opticus senzorni VIII. - n. vestibulocohlearis senzorni matter more.
III. - n. (S - sensory, M - motor,
motorički IX. - n. glossopharingeus mješoviti
oculomotorius B - both)
IV. - n. trochlearis motorički X. - n. vagus mješoviti Oh, oh, oh! Toliko tražim,
V. - n. trigeminus mješoviti XI. - n. accesorius motorički ali facebook 'Velikog globusa'
nikad neću naći.
VI. - n. abducens motorički XII. - n. hypoglossus motorički
2. 4. CENTRALNE STRUKTURE I POREMEĆAJI POVEZANI S VEGETATIVNIM ŽS-OM
7
Glavni su centri vegetativnog živčanog sustava smješteni u:
1. kralježničkoj moždini: u njoj se nalaze centri refleksa za pražnjenje rektuma i mokraćnog
mjehura. Za ove su reflekse zadužena simpatička vlakna koja iz kralježničke moždine izlaze
na segmentu L2 i parasimpatička sakralna vlakna.
2. moždanom deblu (produljenoj moždini): u njemu se nalaze centri refleksa za disanje,
promjenu srčanih kontrakcija, za kašljanje, kihanje i gutanje.
3. hipotalamusu: on je najvažniji centar za kontrolu i integraciju pojedinih autonomnih
funkcija. On uvijek prima informacije o promjenama unutar tijela i naređuje nižim centrima
da odreagiraju.
Poremećaji vegetativnih funkcija obuhvaćaju proširenost zjenica (zjenični otvor ne reagira na
adekvatnu količinu svjetla), tahikardiju (poremećaje otkucaja srca), učestale proljeve, vrtoglavice,
itd. Može doći i do smetnji u regulaciji tjelesne topline (osjećaj hladnoće i vrućine koji ne odgovaraju
vanjskim uvjetima), sekreciji znoja (pretjerano znojenje), do poremećaja seksualnih funkcija, itd. Kod
ovih je poremećaja jako teško otkriti što je izvor smetnji, pa se pacijentima daju antagonisti kojima se
pretjerane reakcije vegetativnog živčanog sustava stave pod kontrolu. Od pomoći mogu biti i
psihološke tehnike kojima djelujemo na koru velikog mozga, koja onda preko hipotalamusa djeluje
na vegetativni sustav.

S26 i S27 mogu dobro poslužiti za vježbanje naziva struktura i puteva kojima idu vlakna vegetativnog
živčanog sustava.