Godine 1214.

Grofovi Flandrije, Ferdinand Portugalski, Renaud grof Bolonje, kao i grofovi

Tuluze i Auvergne su boravili u Engleskoj da bi ugovorili plan vojne kampanje. Dogovoreno je
da se Francuska napadne sa dvije strane, glavnu udarnu silu bi činili Otto IV. i grofovi Bulonja i
Flandrije, potpomognuti engleskim kontigentom najamnika kojeg je predvodio sin Ričarda
Lavljeg Srca, William Longsword, grof Solsberija. Ivan je trebao preći Rošel i sastati se sa
francuskim grofovima Auvergne i Tuluze, a ostali za to vrijeme treba da napadnu istočne
granice. Ivan je prema planu koalicije 15.2.1214.godine prešao LaRošel, Loaru i opsjeo Anjou u
martu, sa ciljem da Filipa odvuče od Flandrije odakle je trebala napasti vojska koju je predvodio
Otto IV. Međutim, Filip je uspio natjerati Engleze na povlačenje do Limuzena, a onda je svog
sina Luja ostavio u Beriju sa posadom od 10.000 vojnika i zatim se ponovo okrenuo prema
Flandriji. Ivan je ponovo napao Anjou početkom juna, ali je 3.7.1214. bio potisnut čak preko
Loare od strane princa Luja. Otto je zakanio da iskoristi Ivanovu diverziju jer je 23.marta bio tek
stigao do Šampanje dok je Filip tad bio na Loari. Jedan od razloga kašnjenja je i njegova ženidba
sa kćerkom vojvode od Brabanta. Francuska i koaliciona vojska približno jednake brojnosti, bile
su sačinjene većinom od pješadinaca koji su unajmljivani ili čak mobilisani iz gradova pored
kojih je Filip prolazio, dok je vitezova na konjima sa punom opremom bilo svega oko 1.500.

Planirajući da zauzme Lens i Peron Filip II. je do Buvina stigao 27.6.1214.godine. Tog
dana se dogodila i presudna bitka koja je okončala anglo-francuski jednogodišnji rat. Kada je
Otto IV. saznao da je Filip stigao, krenuo je prema njemu sa nadom da će ga iznenaditi i napasti
prilikom prelaska mosta preko rijeke Marki. Filip je svojim inžinjerima naredio da most ojačaju i
prošire, da bi se rijeka Marki što brže prešla, ali izvidnica je vidjela neprijatelja, te za prelazak
cijele vojske nije bilo vremena. Filip je prihvatio bitku nadomak mosta, gdje ga je Otto zatekao.
Vojsku je okrenuo u pravcu sjeveroistoka, a postavio je između stare rimske ceste i sela Gruson.
Na desnom krilu su se nalazili vlastelini Burgundije i Šampanje, te sjevernih obala. Uz njih, ali
iza redova lahke pješadije nalazio se kralj Filip II. uz grofove Bar-a i Il-de Frans-a, kao i 70
normanskih plaćenika, jer je ostatak normanskog kontigenta ostavio Luju. Garin, biskup Senlisa
je naredio da se prve linije centra rašire kako bi zaštitili krila, budući da je dio vojske već prešao
Marki i nije se još stigao vratiti. Centar su činili lahki pješadinci i usput prikupljena gradska
straža. Ipak, imali su čast nositi crveni barjak Sv.Dionizija. Na lijevom krilu su stajali
kontigenti grofova Dreuxa i Auxerra. Što se Filipovog protivnika tiče, on je svoje snage postavio
tako da su na lijevom krilu, prema rimskoj cesti stajali su vitezovi Flandrije. U sredini je bila
masa pješadije iza koje je stajao Otto sa njemačkim vitezovima i kontigentom vojvoda Brabanta i
Limburga, kao i grofovima Namura i Holandije. Desno krilo su činili engleski plaćenici
Williama Longsworda i odred grofa od Bolunja. Biskup Senlisa preuzima incijativu i započinje
bitku šaljući 300 teških pješadinaca sa desnog krila u napad na flandrijske vitezove. Flandrijski
vitezovi su ih uspiješno odbili i borba se nastavila između Filipovog desnog i Ottovog lijevog
krila. Zatim su centri krenuli jedan prema drugom i francuske snage su i tu bile poražene, ali
kada je engleska pješadija krenula za francuskim centrom koji se povlačio, naišli su na francuske
vitezove koje je predvodio Filip i engleski centar je bio uništen. Tom prilikom Filip je pao sa
konja i umalo poginuo, ali je spašen. Otto IV. se nakon toga dao u bijeg, goneći ga francuski
vitezovi su uspijeli ubiti njegovog konja i umalo ga uhvatiti, ali su ga spasili saksonski vitezovi
koje je vodio Bernhard von Horstmaar. Otto IV. je pobjegao u Valenciennes, čime je pobjeda
pripala Filipu II. Grof Flandrije, Ferdinand Portugalski je bio ranjen i zarobljen. Renaud, grof od
Bolunja se izdvojio sa desne strane, namjeravajući da napadne francuski centar, ali grof od
Dreuxa se ispriječio i sukobio sa njim. Za to vrijeme engleski najamnici su se borili protiv
vitezova Pikardije, tom prilikom biskup Beauvaisa je ubio Williama Longsworda. Renaud se
borio do kraja dana, sačinio je krug od 700 vojnika sa ukrštenim dugim kopljima i tako napravio
utočište za svoje vitezove odakle su kretali u naredni juriš. Taj krug je okruživalo 3.000 leševa
prije nego su ga uspijeli razbiti i zarobiti Renauda. Time je borba prestala. Najvažnija posljedica
kako za feudalne kraljevine srednjeg vijeka, tako i za buduće naraštaje i globalni razvoj
društvenih odnosa predstavlja Magna Carta – odnosno, povelja kojom kralj priznaje da je zakon
iznad njega, a njene odredbe su temelj savremene predstave o ličnoj slobodi.