DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str.

141-150
Ivan Peklić: Milan Heimrl: život i djelo

da se ne osjeća krivim istaknuo da je to učinio u ime patriotizma i da mu je to bila

dužnost.8 Potom je prije nego mu je oduzeta riječ još rekao: „Slavna me je obtužna
obtužila, da sam zavodio neprijateljske razdore jedne protiv drugih; nadalje kaže, da je
naš čin odsudjivao obćinstvo. Kad smo spalili madjarsku zastavu na Jelačićevu trgu,
dizao se dim nebo pod oblake, a mi znamo da je i onda kad je Abel prinosao žrtvu
Bogu, dizao se dim u visinu u zrak, je Bogu Abelova žrtva bila ugudna i draga,- vidjeli
smo u tom odobravanju obćinstva.“9 Na kraju procesa Heimerlu utvrđeno je da je kriv
jer je na Jelačićevom trgu sudjelovao u spaljivanju mađarske zastave i tim činom je
nastojao zavesti stanovnike države jedne protiv drugih te su počinio i prijestup protiv
javnog reda i mira.10 Zbog toga je kažnjen sa dva mjeseca zatvora.11 Heimerl je svoje
zatvorske dane proveo u Bjelovaru. No tamošnji predsjednik sudbenog stola Šišmara
Herrmheiser omogućio je zatvorenicima povoljne uvjete i učionicu za učenje, dok je
na inicijativu Milana Rojca bjelovarsko građanstvo olakšalo zatvorenicima boravak u
zatvoru.12 Poslije toga Milan Heimrl odlazi kratko u Beč, a potom studij nastavlja u
Pragu. Najviše studenata među kojima je i Milan Heimrl upisalo je pravo.13 O njegovu
boravku u Pragu saznajemo i iz korespondencije Stjepana Radića i Františeka Hlaváčeka.
Tako u jednom pismu moli Radića da mu javi kada počinu predavanja na fakultetu.14
Heimrl je u Pragu bio vrlo aktivan što ću potkrijepit mnogim podacima. Tako nam
Damir Agićić donosi podatak iz Matice studenata da je Heimrl u Prag dolazi u
proljeće1896. godine.15 Heimrl je također bio među potpisnicima prosvjeda protiv
sudjelovanja Hrvata na milenijskoj izložbi u Budimpešti.16 On je bio jedan od uređivača17
i suradnika u Hrvatske misli, dok je glavni urednik bio František Hlaváček, 18 te je
smatrao da ona mora biti društveno politički angažirana, a ne samo književni časopis. 19
O njegovoj suradnji sa Hlaváčekom saznajemo iz pisama koje mu je uputio u razdoblju
1896-1902. godine. U pismu iz travnja 1896. godine u kojem ga izvještava da je primio
pismo od Radića iz Moskve.20 U pismu je obavijestio Hlaváčeka o tome kako Radić

8
Isto, 168.
9
Isto.
10
Isto, 277.
11
Isto, 279.
12
Josip HORVAT, Politička povijest Hrvatske, sv. 1., Zagreb, 1990., 235.
13
Dragi Franta!: hrvatska korespondencija Františeka Hlaváčeka(1896.-1904.), ur. Damir Agičić, Zagreb, 8.
14
Bogdan KRIZMAN, Korespondencija Stjepana Radića 1885-1918. sv. 1., Zagreb, 1972., 182.
15
Damir AGIČIĆ, Hrvatsko-češki odnosi na prijelazu iz XIX u XX stoljeće, Zagreb, 2000., 137.
16
Isto, 140.
17
Isto, 146.
18
Dragi Franta!: hrvatska korespondencija…, n. dj., 8.
19
Vida FLAKER, Časopisi hrvatskog modernističkog pokreta, Zagreb, 1977., 18, 19; D. AGIČIĆ, Hrvatsko-češki
odnosi…, n. dj., 142.
20
Dragi Franta!: hrvatska korespondencija…, n. dj., 65-67.

143
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 141-150
Ivan Peklić: Milan Heimrl: život i djelo

studira u Moskvi, dok ga je u drugom djelu pisma izvijestio o aktivnostima koje

poduzima ju studenti koji žele pokrenuti časopis, a to je bila Hrvatska misao. 21 U
listopadu 1896. godine Heimrl je molio Hlaváčeka da ga upiše u četvrti semestar, te
mu je poslao osobne podatke i popis predmeta koje mora slušati.22 Hrvatska misao
navijestila je nove političke nazore temeljene na kritici tradicionalizma hrvatske
stranačke politike i ističući ideju jedinstva Hrvata i Srba.23 Heimrl je nastojao u svojim
tekstovima u Hrvatskoj misli upoznati hrvatsku mladež sa zbivanjima kod češke mladeži
i njihovim idejama.24 U svojem članku »Iz novije političke povijesti češkoga naroda«
Heimrl je opisao ulogu profesora Masaryka, koje studentima dao mnoge napredne
ideje.25 Da je Heimrl surađivao u Hrvatskoj misli saznajemo iz pisama Ivan Lorkovića
Františeku Hlaváčeku.26 O Heimrlovim aktivnostima u Pragu saznajemo i iz Radićeve
korespondencije. Tako primjerice u pismu Mariji Dvořákovoj da surađuje sa Heimrlom
i da mu je Heimerl čitao svoj članak koji će objaviti vjerojatno u Hrvatskoj misli. 27 O
Heimrlovim političkim stavovima doznajemo i iz pisama koje je iz Praga uputio
Milivoju Dežmanu. Na Dežmanova pitanja Heimrl je odgovorio kao prvo da on smatra
da je narodno pravo temelj dok je hrvatsko državno pravo sporedno.28 Također mu je
odgovorio da oni ne žele organizirati novu stranku, te je na kraju pisma naglasio da će
časopis, radi se vjerojatno o Hrvatskoj misli biti neutralan.29 Već u prijašnjem pismu
Heimrl je Dežmanu pisao da cilj lista nije osnivanje političke stranke nego unutrašnji
preporod i ujedinjenje hrvatske omladine.30 Iz pisma Živana Bertića saznajemo da je
želio pisati o pojmu država u knjižici uoči izbora 1897. godine. No Heimrl je preporučio
Bertiću da taj dio knjižice napiše Radić jer on mora učiti.31 Svetimir Korporić javio je
Stjepanu Radiću da će Heimrl većim djelom preuzeti redakciju Hrvatske misli.32 O
tome da je Heimrl imao zaduženja u pisanju članka govori nam dopis Franje Poljaka
koji obavještava Hlaváčeka da će Heimrl napisati odgovor listu Novi vijek, 33 zatim da

21
Isto.
22
Isto, 68, 69.
23
Stjepan MATKOVIĆ, Čista stranka prava 1895.-1903., Zagreb, 2001., 80.
24
D. AGIČIĆ, Hrvatsko-češki odnosi…, n. dj., 149.
25
Milan HEIMRL, „Iz novije političke povijesti češkoga naroda“, Hrvatska misao, Zagreb, 1897., br. 1, 22, 23;
br. 2, 59-62; br. 3, 87-91; br. 4., 120-126.
26
Dragi Franta!: hrvatska korespondencija…, 131-152.
27
B. KRIZMAN, Korespondencija Stjepana Radića…, n. dj., 234, 235.
28
„Milan Heimrl-Milivoju Dežmanu, Prag 16. XII. 1896.“, Ostavština Milivoja Dežmama Odsjek za povijest
hrvatske književnosti Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti
29
Isto.
30
Isto
31
B. KRIZMAN, Korespondencija Stjepana Radića…, n. dj., 263.
32
Isto, 269.
33
Dragi Franta!: hrvatska korespondencija…, n. dj., 168.

144
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 141-150
Ivan Peklić: Milan Heimrl: život i djelo

napiše članka o radničkoj akademiji i druga zaduženja.34 O njegovim poslovima u

Hrvatskoj misli govori nam i korespondencija Dragana Šašala. 35Heimrl je bio vrlo
aktivan u političkom životu tijekom 1897. godine o čemu je Franjo Poljak izvijestio
Františeka Hlaváčeka.36 Naime, na sastanku vjerojatno Napredne omladine u Streljani
28. i 29. srpnja Heimrl je sudjelovao u raspravama sa Srbima oko pitanja Bosne.37 U
jesen 1897. godine Heimrl je opet molio Hlaváčeka da ga upiše ovaj puta u šesti semestar
te mu je poslao osobne podatke i popis predmeta koje mora slušati.38 U istom pismu
još piše i privatnim stvarima kao primjerice da se sprema u berbu.39 U to doba Heimrl
i Radić su još bili u dobrim odnosim što nam potvrđuje i pismo Vladimira Jelovšeka
iz kojeg se vidi da je u ljeti 1898. Radić boravio u Križevcima kod Heimrla.40 Jelovšek
je bio vrlo kritičan prema Radićevim sveslavenskim idejama a napose prema njegovoj
tvrdnji da će Napredna omladina za devet godina imati većinu u Saboru što je Radić
ustvrdio na sastanku Napredne omladine na kojoj je prisustvovao i Heimrl 20. kolovoza
1898.41 Početkom 1900. godine Heimrl se nalazio u Hrvatskoj odakle se javlja
Hlaváčeku.42 Heimrl je oduševljen sa programom novoosnovane političke stranke u
Češkoj.43 Pretpostavljam da je riječ o Češkoj pučkoj stranci. 44 U drugom dijelu pisma
piše kritički od Radiću, naglašavajući da su ga njegovi prijatelji ostavili. 45 O odnosima
Napredne omladine odnosno Heimrla i Radića svjedoči nam i pismo Svetomira
Korporića Hlaváčeku iz kojeg se vidi da je Hemrl u češkim novinama Času pisao kritički
o Radićevoj politici.46 O tome da se Heimrl u srpnju 1900. godine nalazio još u Pragu
govori nam pismo Živka Bertića Františeka Hlaváčeka.47 Vidljivo je također da je došlo
do potpunog razmimoilaženja između Radića i Heimrla jer je ispravljao tekst vjerojatno
Radićev koji se odvojio od razmišljanja napredne omladine u Pragu koja je bila pod

34
Isto, 171-173.
35
Isto, 197-200.
36
Isto, 162,163.
37
Isto
38
Isto, 69, 70.
39
Isto.
40
Isto.
41
Isto, 83-98.
42
Isto, 71-73.
43
Isto, 71-72.
44
Božena VRANJEŠ- ŠOLJAN, „T. G. Masaryk i nova Europa nakon Prvog svjetskog rata“, Radovi -Zavod
za hrvatsku povijest 37, Zagreb, 2005. 213.
45
Dragi Franta!: hrvatska korespondencija…, n. dj., 71-73. Isto, 72.
46
Isto, 115.
47
Isto, 25.

145
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 141-150
Ivan Peklić: Milan Heimrl: život i djelo

utjecajem Masarykovih ideja.48Nakon završetka studija49 zaposlio se u gradu Hebu.50

Međutim, nakon dvije godine vraća se u Hrvatsku i postaje suradnik Obzora 51 i vrlo
brzo prešao je u uredništvo Pokreta.52 O tome da je bio u uredništvu Obzora svjedoči
nam i Matoš koji se žalio Milčinoviću da nije dobio brojeve Obzora u kojem je objavljen
njegov članak.53 Supilo o Heimrlovom odlasku iz Obzora piše: „ Dr H(eimrl) nekako
izmiče. Čujem da ga svakojako vabe i hoće privezati sa platom koju mu mi do 3 godine
ne možemo dati“.54 Ovaj podatak potvrđuje i pismo Nikole Fugera František
Hlaváčeku.55 Iz Supilove korespondencije vidljivo je da je želio da Heimrl uđe u
uredništvo Novoga lista. Tako je Supilo izvijestio Trumbića da ide u Zagreb gdje će se
susresti sa Heimrlom te da će mu ponuditi da bude dopisnik iz Zagreba i član uredništva
čime bi sebi riješio egzistenciju i osigurao bolju političku poziciju.56 No Heimrl je ostao
neko vrijeme u Obzoru te nije prešao u Novi list o čemu nam također svjedoči Supilo:
„Meni je, u malenu, Heimrl nešto slično napravio kad sam ga htio uzeti u list. Činio
mi je bolest. U dva dana u Zagrebu tri sastanka mi je obrekao i na nijedan nije došao!
Kad smo se pozdravili, izgledao je kao mrtvac. A ja sam progutao – i evo ti mene
ovako.“57 Godine 1902. aktivan je u Naprednoj omladini. Iz pisma kojeg je uputio
Hlaváčeku vidljivo je da je raskrstio sa Radićem i drago mu je što je izašao iz uredništva
Hrvatske misli. Bio je pun optimizma u pogledu rada Napredne omladine te poziva i
Hlaváčeka da im se pridruži u Zagrebu.58 Godine 1903. sudjeluje u osnivanju Hrvatske
stranke prava te je bio u njegovi egzekutivnom odboru te stranke.59 U protumađarskom
pokretu 1903. godine Heimrl je aktivno sudjelovao iznoseći svoje stavove protiv Khuen
Hédervárya.
Zbog svojega djelovanje uhapšen je u noći 19. na 20. travnja 1903. zajedno sa
glavnim urednikom Obzora Josipom Pasarićem, te je osuđen na dva mjeseca zatvora. 60
Lovrenčić piše da je postojala i druga faza pokreta 1903. u kojoj su bili vrlo aktivni

48
Isto, 26.
49
„Prvi hrvatski doktori na češkom sveučilištu“, Obzor, Broj 16, Zagreb, 1900, 3.
50
Tomo SCHLEGEL, „Dr. Milan Heimrl“, Hrvatska njiva, br. 26., Zagreb, 1917., 335, 336.
51
Dragi Franta!: hrvatska korespondencija…, n. dj., 58.
52
Obzor, Spomen knjiga 1860-1935., Zagreb, 269.
53
Antun Gustav MATOŠ, Pisma I. Sabrana djela XIX. (ur. Davor Kapetanić), Zagreb, 1973., 391.
54
Hamdija HAJDERHODŽIĆ / Rafo ARNERI / Hrvoje MOROVIĆ / Marija NEMEC, „Korespondencija
Frana Supila iz perioda 1891-1914.“, Arhivski vjesnik , 6, Zagreb, 1963., 103.
55
Dragi Franta!: hrvatska korespondencija…, n. dj., 48.
56
H. HAJDERHODŽIĆ / R. ARNERI / H. MOROVIĆ / M. NEMEC, „Korespondencija Frana Supila …“,
n. dj., 101.
57
Isto, 106.
58
Dragi Franta!: hrvatska korespondencija…, n. dj., 74-76.
59
Isto, 20-22 ; Rene LOVRENČIĆ, Geneza politike „novog kursa“, Zagreb, 1972., 154.
60
Obzor, Spomen knjiga…, n. dj., 247.

146
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 141-150
Ivan Peklić: Milan Heimrl: život i djelo

Naprednjaci a napose Heimrl.61 U drugoj fazi pokret osobito su bili aktivni Stjepan
Radić i Milan Heimrl, a osobito su se isticali svojim govorima na skupštinama u
pojedinim mjestima.62 Njegove političke stavove možemo vidjeti iz njegova govora
koji je držao na javnoj skupštini u Virovitici.63 Heimrel je u svojem govoru napose
spomenuo nepravedni naš izborni red, koji ne da, da dođe do izražaja prava volje naroda,
pa dok je svakomu pisaru dato prvo glasa, uskraćuje ga velikoj većini samoga naroda,
koji nosi sve terete u krvi i novcu. Zato i nemamo pravoga narodnog poslanstva, jer da
ima narod pravo birati, ne bi ni bilo mađaronstva u Hrvatskoj.64 Potom je kritizirao sada
već bivšeg bana Khuena naglasivši da je za vrije njegove vlasti smanjen broj izbornih
kotara u onim krajevima, „gdje usprkos njegova postupka nijesu mogli proći njegovi
prijatelji“.65 Zatim je govorio o štampi, kako ju je Khuen proganjao. Naveo je i to da
su se Mađari sasvim drugačije ponašali u Mađarskoj: čim je on prešao Dravu, imao je
da okusi, kako se vlada s narodom, gdje je sloboda štampe. „Našim magjanorima uzor
su Magjari, ali od njih ne će da prenose k nama drugo nego ono, što je u njih zla, jer
valjda znadu, da u protivnom slučaju ne bi bilo obstanka njima“.66 Na kraju govora
upozorio je buduću vladu. „Ako bi nova vlada bila tako nesretna, pa bi pošla stopama
bivšega bana Khuena, onda će sama sebi kopati grob. Mi ne smijemo dozvoljavati, da
nam se uskračuju i uništuju naši zakonom nam zajamčena prava, te ćemo protiv svake
vlade, koja bude uskraćivala naša ustavna prava, voditi najodlučniju opoziciju. Mi smo
sami krivi, što nam je zlo, jer da su na vlasti najpošteniji ljudi, morali bi misliti, da smo
zadovoljni, kad se ne tužimo, nego šutimo i driemljemo“67.
Hrvatska opozicija bila je hetorogena što je došlo do izražaja poslije listopada 1903.
Dolazi do sukoba između članova hrvatske stranke prav i Čiste stranke prava, a kao
primjer navodim Fužine gdje su pripadnici Čiste stranka prva stvarali problem Radiću i
Heimrlu.68 Jedanaestog travnja 1903. Heimrl je iznio prijedlog da se osnuje novinarsko
društvo i čak je 10. listopada došlo do osnivačke skupštine, no pošto je većina novina
bilo vezana uz političke stranke do osnivanja nije došlo.69 Godine 1904. Heimrl je
jedan od osnivača i potpredsjednik Napredne demokratske stranke, točnije u njezinom
središnjem odboru,70 a program te stranke predložen je na glavnom stranačkom zboru

61
R. LOVRENČIĆ, Geneza politike…, n. dj., 174.
62
Isto, 179.
63
„Skupština u Virovitici“, Obzor, br. 19., Zagreb, 1903., 1.
64
Isto.
65
Isto.
66
Isto.
67
Isto.
68
Isto. 176.
69
Josip HORVAT, Povijest novinstva Hrvatske 1771-1939., Zagreb, 1962., 336.
70
Tihomir CIPEK / Stjepan MATKOVIĆ, Programatski dokumenti hrvatskih političkih stranaka i skupina 1842.-
1914., Zagreb, 2006., 529.

147
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 141-150
Ivan Peklić: Milan Heimrl: život i djelo

održanom u Zagrebu 3 i 4. lipnja 1906. godine.71 Naprednjačke ideje ove stranke

možda su se najbolje očitovale u 35.-om članu njezina programa »Sloboda i nezavisnost
javne nastave od presizanja ne samo crkven nego i državne vlasti«. 72Poslije osnivanja
Napredne stranke Heimrl je izašao iz redakcije Obzora.73 Zbog toga je postao odgovorni
urednik i vlasnik novina Napredne stranke Pokret.74 O političkoj situaciji u Hrvatskoj
stranci prava krajem 1904. saznajemo iz Heimrlovg članka u Pokretu, gdje je on bio
optimista i mislio je da će pobijediti napredne snage i te da će na sastanu koji je bio
sazvan za 29. prosinca 1904. godine Hrvatska stranka prava izaći osnažena. 75 Heimerl
je 1905. godine bio jedan od utemeljitelja Hrvatskog nakladnog i tiskarskog društva
koje je preuzelo izdavanje Pokreta.76 Unutar Narodnjaka postojale su razlike. Heimrl
je bio pristalica grupacije oko Stjepan Radića iako nije ušao u njegovu novoosonovanu
Hrvatsku pučku seljačku stranku. Slijedeće godine održani su izbori. Ovi izbori održani
su u novim političkim okolnostima, je kao što je poznato njima je prethodila Riječka
i Zadarska rezolucija. U prosincu 1905. osnovan je Hrvatsko srpska koalicija. Milan
Heimrl sudjelovao je na izborima u goričinskom kotaru i bio je poražen od kandidata
Hrvatske stranke prava Matka Novosela.77 Zbog svojega poraza polemizirao je sa
vodstvom stranke osobito Franom Potočnjakom. Na sljedećim izborima natjecao se je u
križevačkom kotaru ali je ponovno doživio poraz, ovaj puta od frankovačkog kandidata
Frane Novaka. Vratio s u Križevce gdje je najprije s bratom vodio odvjetničku pisarnicu
a od 1910. godine samostalno. Iste godine, 1910. postao je članom središnjeg odbora
Hrvatske samostalne stranke. Heimrl je sudjelovao u izradi rezolucije koja je stvorena
na sjednici pouzdanika Hrvatsko srpske koalicije u Budimpešti 28. studenoga 1912. u
kojoj se osuđuje Cuvajev komesarijat u Hrvatskoj.78
No više nije angažirao nit u politici niti u novinarstvu. Za vrijeme Prvog svjetskog
rata bio je pod prismotrom vlasti.
Nekrologe nakon Heimrlove smrt donijele su sve tadašnje novine. Tako npr. između
ostaloga Ilustrovani list piše da je Hrvatska izgubila jednog od svojih vrijednih i sposobnih
sinova.79 Vjesnik županije virovitičke je zabilježio „Poštovao je Nijemce zbog solidnosti u
radu temeljito proučio ne samo njihov književni rad, nego i ekonomske prilike“.80 List

71
Isto, 508.
72
„Program Hrvatske pučke napredne stranke“, Pokret, br. 128, Zagreb, 1906., 1, 2.
73
R. LOVRENČIĆ, Geneza politike…, n. dj., 255.
74
J. HORVAT, Povijest novinstva Hrvatske…, n. dj., 336.
75
Milan HEIMRL, „ K dogovoru 20. o. mj.“, Pokret 1, Zagreb, 24. 12. 1904., 1.
76
Isto, 336- 337.
77
R. LOVRENČIĆ, Geneza politike…, n. dj., 255.
78
T CIPEK / S. MATKOVIĆ, Programatski dokumenti…, n. dj., 655.
79
„Dr. Milan Heimler“, Ilustrovani list, br. 29, Zagreb, 1917., 604.
80
„Dr. Milan Heimler“, Vjesnik županije virovitičke, br. 14, Osijek, 1917., 29.

148
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 141-150
Ivan Peklić: Milan Heimrl: život i djelo

Sloboda napose je istaknuo Heimrlove

zasluge za napredene ideje u Hrvatskoj
i njegove moralne vrijednosti: „Bio
je skroman, nije se nametavao, bio je
politički i kulturno potpuno obrazovan
i spreman – no izgledalo je, da nije bio
stvoren za demagoga, ni pučkog tribuna.
Vrstan novinar, no nikako tribun, - no
ne radi toga, jer to ne bi mogao i znao,
nego radi toga, jer mi se taj posao nije
sviđao.“81 Karlo Häusler pak oslikao ga
je sljedećim riječima: „Vrlo energičan,
moderan, markantan duh dr Milan
Heimrl, političar i publicista, ostavlja
za sobom neizbrisiv trag patriotičnoga
rada, pred kojim i protivnik mora skinuti
kapu. Nepokolebljiv u uvjerenju, da su
mu osnovne misli javnog djelovanja
ispravne, do posljednjeg časa ostao
konsekventan.“82 Nekrolog je donio Nadgrobni spomenik Milanu Heimrlu
i Obzor koji je nakon kratkog prikaza na križevačkom groblju.jpg
njegova života i djela naglasio da smrću Milana Heimrla hrvatska javnost gubi jednog
od najboljih svojih sinova.83

ZAKLJUČAK
Milan Heimrl dijelio je sudbinu mnogih drugih hrvatskih intelektualca na prijelazu
19. u 20. stoljeće. Studij je započeo u Zagrebu, ali zbog političkih neprilika odlazi u
Beč, a kasnije u Prag. U Pragu se druži sa dugim hrvatskim emigrantima te pokušava
djelovati na društvenom, ali i političkom planu. U svojim političkim stavovima bio
je neodlučan surađuje sa Radićem ali nije ušao u Hrvatsku pučku seljačku stranku
nego je na listi Napredne stranke. Bio je velik protivnik Khuena Hédervárya, što je
dokazao sudjelovanjem u spaljivanju mađarske zastave. Okušao se kao novinar najprije
u Hrvatskoj misli, a kasnije u Pokretu. Na kraju života povlači se iz javnog života i radi
kao odvjetnik. Bio je liberal po svojem uvjerenju i slavenofil.

81
„Dr Milan Heimerl“, Sloboda, br. 4, Zagreb, 1917., 1.
82
Karlo Häusler, „In memoriam dra. Milana Heimrla“, Hrvatska njiva, br. 26, Zagreb, 1917., 336, 337.
83
„Dr. Milan Heimler“, Obzor, br. 187, Zagreb, 1917., 3.

149
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 141-150
Ivan Peklić: Milan Heimrl: život i djelo

Milan Heimrl: život i djelo

Sažetak
Milan Heimrl rodio se je u Križevcima 15. kolovoza 1876. Osnovnu školu završio je u
Križevcima, dok je u zagrebu završio Kraljevski konvikt. Nakon toga upisao je Pravni fakultet.
Sa ostalim studentima sudjelovao je 1895. godine u spaljivanju mađarske zastave. Zbog toga
je osuđen, a nakon toga odlazi nakratko u Beč a poslije u Prag. U Pragu sudjeluje u uređivanju
Hrvatske misli. Po povratku u Hrvatsku piše u Obzoru, no ubrzo odlazi iz Obzora i sudjeluje u
pokretanju novina Pokret, čiji je bio i suvlasnik. Sudjelovao je dva puta na izborima 1906 i 1908
godine ali je oba puta poražen na izborima. Od 1910. godine samostalno vodi odvjetnički ured,
ali više ne sudjeluje u društvenom i političkom životu.

Milan Heimrl: Leben und Werk

Zusammenfassung
Milan Heimrl wurde in Križevci, am 15. August 1876 geboren. Die Grundschule
besuchte er in Križevci, während er in Zagreb das Königliche Konvikt absolvierte. Danach
immatrikulierte er das Jurastudium. Mit den anderen Studenten nahm er im Jahr 1895 an
dem Verbrennen der ungarischen Flagge teil. Deswegen wurde er verurteilt und danach geht
er kurz nach Wien und später nach Prag. In Prag nimmt er an der Redaktion des Kroatischen
Gedankens (Hrvatske misli) teil. Nach der Rückkehr nach Kroatien schreibt er im Horizont
(Obzor), doch bald geht er weg aus dem Horizont (Obzor) und nimmt an der Gründung der
Zeitungs Bewegung (Pokret) teil, deren Mitbesitzer er auch war. Er nahm zweimal an den
Wahlen teil, in den Jahren 1906 und 1908, aber er wurde beide Male bei den Wahlen besiegt.
Ab dem Jahr 1910 führt er selbständig ein Rechtsanwaltbüro, doch an dem gesellschaftlichen
und politischen Leben nimmt er nicht mehr teil.

150
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 151-168
Stanko Piplović: Putovanje Friedricha II. Augusta Dalmacijom

dr.sc. Stanko Piplović UDK 930.85(497.5-3 Dalmacija)”1838”

Split Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 8.9.2015.
Prihvaćeno: 10.9.2015.

Putovanje
Friedricha II. Augusta
Dalmacijom
U članku se donose podaci, komentari i ocjene o
znanstvenom putovanju saksonskog kralja Fridricha
II. Augusta duž istočne obale Jadranskog mora,
Dalmacijom i Crnom Gorom 1838. godine. Kao
veliki ljubitelj prirode kralj je istraživao do tada
slabo poznate biološke posebnosti tih krajeva.
Njegova otkrića predstavljala su značajan doprinos
u upoznavanju svojstva biljnog svijeta, a zapisi
svjedoče o prošlosti, kulturi i životnim prilikama
jednog tada u mnogome neobičnog područja.

Ključne riječi: prirodne znanosti, Dalmacija, Crna

Gora, XIX. stoljeće, kralj Friedrich

151
 DG Jahrbuch, Vol. 22, 2015. str. 151-168
Stanko Piplović: Putovanje Friedricha II. Augusta Dalmacijom

Uvod
Dalmacija, posebno njeni brdoviti krajevi dalje od obale mora, je sve do XIX.
stoljeća slabo poznata u europskim zemljama. Bilo je to područje u kojemu su se dugo
vodile borbe s Turcima, izolirana zapuštena i siromašna zemlja bez prometnih veza. Ipak
i u takvim nepovoljnim prilikama posjećivali su je poneki znatiželjnici, intelektualci
i znanstvenici.
Kada su se prilike donekle smirile javilo se veće zanimanje za njene stanovnike,
njihove običaje, osebujnu kulturu i prirodne odlike kraja. U XVIII. stoljeću javila se
želja za upoznavanjem životnih prilika u raznim dijelovima Europe pa i naših prostora.
Isusovac Daniele Farlati istraživao je crkvenu povijest. I talijanski biolog i putopisac
Alberto Fortis bio je također u Dalmaciji. O tom putovanju istočnom jadranskom
obalom i njenom zaleđu objavio je 1774. godine knjigu.1 Skrenuo je pozornost na naše
prostore, pisao o njihovim prirodnim ljepotama te o do tada malo poznatom morlačkom
načinu života i umotvorinama.
Pod utjecajem novih društvenih odnosa, napretka prirodnih znanosti, naročito su
postala privlačna posebna botanička svojstva neke nepoznate sredine. Interes za prirodu
sve više jača i u Dalmaciji. Te krajeve počeli su učestalije posjećivati znatiželjni strani
putnici, amateri i prirodoslovci. Naročito su brojni iz germanskog područja, ali su se
tim pitanjima počeli baviti i domaći ljudi.2 Među prvim koji su se teoretski i sustavno
bavili proučavanjem je bio dr. Ambrogio Cariboni profesor botanike i farmacije na
Liceju u Zadru za vrijeme francuske uprave.3 U to vrijeme počela se voditi briga i o
potrebama javnih zelenih površina u gradovima. Tako je 1810. godine uređen prvi
park za građane u Splitu. Učinjeno je to nastojanjem maršala Augusta Marmonta koji
je posebno volio taj grad. Iduće godine 1811. u još nesigurnim prilikama krenuo je za
Istru i Dalmaciju sve do Dubrovnika njemački prirodoslovac Ernst Friedrich Germar.
O tome je objavio putopis.
U početku austrijske uprave na proljeće 1818. proputovao je Dalmacijom car
Frane I. sa suprugom Karolinom Augustom. Ciljem mu je bio upoznavanje sa stanjem
u toj dalekoj zemlji monarhije, ali i botanička istraživanja. Pratio ga je Franz von
Portenschlagg. Iako je završio pravo botanika ga je sve više zaokupljala pa joj se potpuno
posvetio. To putovanje je njegov značajan doprinos znanosti, jer je otkrio 200 nepoznatih
biljnih vrsta. Nastojalo se u to vrijeme udomaćiti i nove kulture. Još je grof Ivan Luka
Garagnin istaknuti prirodolovac osnovao privatni ladanjski vrt u Trogiru gdje je uzgajao
cvijeće i povrće, ali i vršio eksperimente s mediteranskim biljkama o mogućnosti
njihovog uzgajanja u jadranskom podneblju.To je radio u suradnji s državnim vlastima,
a cilj je bio unapređenje prilika u pokrajini.

1
Alberto Fortis: Viaggio in Dalmazia. Venezia 1774.
2
Ivan Pederin: Jadranska Hrvatska u austrijskim i njemačkim putopisima. Zagreb 1991.
3
Stanko Piplović: Visoko školstvo i studij arhitekture u Dalmaciji za francuske uprave. Split 2009. 16.

152