12.

UTJECAJ ELEKTRIČNE STRUJE NA ČOVJEKA

12.1. UTJECAJNI FAKTORI

U ovom dijelu navedeni su neki od najznačajnijih faktora koji su mjerodavni za ocjenu
opasnosti od udara električne struje. To su:
 jačina struje,
 vrijeme proticanja struje,
 frekvencija struje,
 put struje kroz ljudsko tijelo,
 impedansa čovječijeg tijela itd.

12.1.1. Jačina struje

U Tabelama 12.1. i 12.2. date su vrijednosti jačine struje kvara i njene manifestacije na čovjeka
prema Weberu. U Tabeli 12.1. dat je nivo fiziološkog djelovanja u funkciji jačine izmjenične struje
koja protiče između dvije ruke, a u Tabeli 12.2. nivo fiziološkog djelovanja u funkciji jačine
izmjenične struje koja protiče putanjom noga – noga

Tabela 12. 1.Fiziološko djelovanje struje

Izmjenična
struja 50 Hz Fiziološko djelovanje
(mA)
Bezopasna struja, može dugotrajno proticati kroz
do 1
čovjeka uz lagano i malo stezanje mišića.
2-4 Treperenje mišića u prstima do podlaktice.
5-7 Neugodni lagani grč u laktu.
Granica kontrole mišića i njihovog pokretanja,
neprijatno za podnošenje. Maksimalna vrijednost
10-15
struje kada se može otpustiti vodič je 10 (mA) za
žene i 15 (mA) za muškarce.
Kontrakcija mišića je tako jaka da čovjek ne može
15-25
ispustiti vodič struje.
Nepodnošljiv bol, otežano dihanje i snažna
25-50
kontrakcija mišića.
Pri proticanju kroz organizam duže od 1-2 (s) javlja
100
se treperenje srca, opasno po život.
Opasno po život, paraliza organa za dihanje,
500
opekotine na mjestu dodira.

1
 Tabela 11. 2. Fiziološko djelovanje struje
Izmjenična
struja 50 Hz Fiziološko djelovanje
(u mA)
3-4 Jedva osjetno trnjenje ispod zglobova.
4-5 Lagano kočenje zglobova.
6 Stezanje zglobova.
9-10 Jako stezanje zglobova.
12-13 Početni osjećaj grčenja u Ahilovoj peti.
18 Grč u nogama.
25 Grč listova do koljena, ne osjeća se sklonost padanju,
koljena pokretljiva.

12.1.2. Vrijeme proticanja struje

U principu, važi pravilo da struje koje protiču kraće vrijeme mogu biti i nešto jačeg
intenziteta, dok struje koje protiču duže vrijeme moraju biti slabijeg intenziteta.
U Tabeli 12.3. date su granične vrijednosti opasnih struja u funkciji dužine vremena
proticanja (prema HD 637 S1:1999).

Tabela 12.3. Opasne struje

Trajanje greške Opasne struje

(s) (mA)
0,05 900
0,1 750
0,2 600
0,5 200
1 80
2 60
5 51
10 50

Na Slici 12.1. date su granične vrijednosti izmjerene struje koja protiče kroz čovječije
tijelo, u funkciji vremena proticanja struje, prema TC IEC 64.

2
 Na slici je L – konvencionalna referentna kriva prema kojoj se uspostavljaju vremena
isključenja u ovisnosti od očekivanog napona dodira za mjeru zaštite automatskim
isključenjem napajanja.

a b L c1 c2 c3
10 000
Vrijeme proticanja struje (ms)

1000

1 2 3 4

100

20
10
0,1 0,5 1 10 100 1000 10000
Struja koja prolazi kroz čovječije tijelo (mA)

Slika. 12. 1. Zone vrijeme/struja za naizmjeničnu struju (15 do 100 Hz)

koja prolazi kroz čovječije tijelo

U Tabeli 12.4. dat je odgovarajući opis zona.

Zona Fiziološko djelovanje
1 – (do isprekidane
Obično bez ikakve reakcije.
prave a)
2 – (između isprekidane
Obično bez štetnog fizičkog djelovanja.
prave a i krive b)
Obično bez organskog oštećenja. Moguće
grčenje mišića, teškoće sa disanjem i
3 – (između isprekidane poremećaj srčanog ritma, uključujući
krive b i krive c1) treperenje pretkomore i prolazne zastoje
rada srca bez treperenja komore, povećane
sa jačinom struje i trajanjem proticanja.
Isto kao u zoni 3; vjerovatnoća pojave
treperenja komore oko 5% na krivoj c2, oko
50% na krivoj c3 i veća iznad krive c3.
4 – (iza krive c2)
Povećanjem jačine struje i trajanja
proticanja može se pojaviti patofiziološko
djelovanje.

Na Slici 12.2. date su granične vrijednosti istosmjerne struje koja protiče kroz čovječije
tijelo, u funkciji vremena proticanja struje, prema Tehničkom komitetu 64 IEC.

3
 10 000
a b c
Vrijeme proticanja struje

1000
(ms)

100

10
0,1 1 10 20 50 100 500 1000 10000
Struja koja prolazi kroz čovječije tijelo
(mA)
Slika 12.2. Zone vrijeme/struja za jednosmjernu struju koja prolazi kroz čovječije tijelo

U Tabeli 12.5. dat je odgovarajući opis zona.

Tabela 12. 5.
Zona Fiziološko djelovanje
1 Obično bez ikakve reakcije.
2 Obično bez štetnog fizičkog djelovanja.
Obično bez organskog oštećenja. Povećanjem jačine struje i
3 trajanja proticanja mogući su prolazni poremećaji u formiranju
i provođenju srčanih impulsa.
Vjerovatna pojava treperenja komore. Povećanjem jačine
struje i trajanja proticanja očekuju se uz pojave iz zone 3. i
4
druga patofiziološka djelovanja, kao što su naprimjer teške
opekotine.

4
12.1.3. Frekvencija struje

Struje niskih frekvencija (50-60 Hz) predstavljaju najopasnije struje. Te struje su najčešće u upotrebi
kako u industriji tako i u širokoj potrošnji. Struje visokih frekvencija manje su opasne po život, a u
izvjesnim slučajevima su i korisne.

12.1.4. Put struje kroz ljudsko tijelo

Iz prethodnih tabela vidi se da je mnogo veća opasnost pri prolazu struja kroz mozak i srce
nego pri prolazu kroz udove. Do toga dolazi kada struja prolazi putem ruka–ruka ili ruka–
noga. 90% smrtnih slučajeva nastupilo je pri dodiru dijelova pod naponom jednom rukom
dok je druga ruka ili noga bila u kontaktu sa uzemljenjem.

Na Slici 12.3. dati su primjeri nastanka nesretnih slučajeva.

L1
L2
L3
PEN

a)

L1
L2
L3
PEN

b)

Slika 12. 3. Primjerni nastanka nesretnih slučajeva

5
12.1.5. Impedansa čovječijeg tijela

Impedansa čovječijeg tijela ovisi o dva elementa:

 najvjerovatnijeg puta prolaska struje kroz čovječije tijelo i
 uvjeta okoline sa aspekta prisustva vode i kontakta čovjeka sa zemljom.

Impedanse ekvivalentnih strujnih krugova

Za slučaj zatvaranja strujnog kruga stopalo–tijelo–stopalo, ekvivalentna shema je data na Slici 12.4.
Zbog sigurnosti uvijek mora biti I  IB.
Otpor čovjekove noge (stopala) je:


R , ( 12.1.)
4b
gdje je:  – specifični otpor homogenog tla (m),
b – ekvivalentni poluprečnik stopala (m) – cca 0,08.
I
RS

U
 R ST RČ

RS

dKOR= 1 m

Slika 12.4. Strujni krug napona koraka

I – struja u strujnom krugu stopalo–tijelo–stopalo,

RA – ukupni efektivni otpor u krugu kvara,
IB – struja definirana u uvodu,
RČ – otpor čovječijeg tijela (uzima se 1000 ).

U proračunu treba uzeti u obzir i međusobni otpor između stopala, RST, koji je jednak:

6
 
RST  , ( 12.2.)
2d KOR

gdje je: dKOR – rastojanje između stopala (m).

U ovom slučaju stopala su postavljena u seriju pa je ukupan otpor jednak:

   
R  2    2( RS  RST ) . ( 12.3.)
 4b 2d KOR 
Za površinu stopala 200 (cm2) i prosječnu dužinu koraka od 1 (m), R = 6  ().
Ukupan efektivan otpor u krugu je:
R A  RČ  2( RS  RST ) . ( 12.4.)
Za slučaj zatvaranja strujnog kruga ruka–dva stopala, ekvivalentna shema je data na Slici
12.5.

I U
RČ

RS
} RST
RS

Slika 12.5. Strujni krug napona dodira

U ovom slučaju stopala su postavljena paralelno pa je:

R
1
RS  RST  , ( 12.5.)
2
a ukupan ekvivalentan otpor kruga napona dodira jednak je:

R A  R:Č 
1
RS  RST  . ( 12.6.)
2
Za površinu stopala 200 (cm2 ) i prosječnu dužinu koraka od 1 (m) dobije se: R = 1,5 
().

Naponi dodira i koraka manji su za padove napona na prijelaznoj otpornosti kontakta stopalo–
tlo i međusobnog otpora između stopala. Tako se dobije da je napon dodira jednak:

7
 UD U 
U 1
RS  RST   U
. ( 12.7.)
RČ 
1
RS  RST  2
1
1 RS  RST
2 2 RČ

Za b = 0,08 (m), RČ = 1000 () i dKOR = 0,5 (m) dobije se:

U
UD  (V) .
1  1,725  10 3  
Za napon koraka dobije se:
2RS  RST  
U U
UK U  . ( 12.8.)
RČ  2RS  RST  RS  RST
1 2
RČ
Za b = 0,08 (m), RČ = 1000 () i dKOR = 1,0 (m) dobije se:

UK 
U
V  .
1  5,93  10 3  

Impedansa čovječijeg tijela ovisno o uvjetima okoline

Vrijednosti ukupne impedanse čovječijeg tijela, date u Tabeli 12.6., važe za put struje
ruka–ruka ili ruka–stopalo, za velike površine dodira (50 do 200 cm2) i suhe uslove (ANNEX
C, HD 637 S1:1999).

Tabela 12. 6.
Napon Vrijednosti ukupne impedanse čovječijeg tijela ()
dodira koje nisu prekoračene kod x (%) stanovništva
(V) 5% 50% 95%
25 1750 3250 6100
50 1450 2625 4375
75 1250 2200 3500
100 1200 1875 3200
125 1125 1625 2875
220 1000 1350 2125
700 750 1100 1550
1000 700 1050 1500
Asimptotska
650 750 850
vrijednost

Uzimajući u obzir uvjete iz prakse, mogu se identificirati tri tipične situacije:

Situacija 1 Situacija 2 Situacija 3

 Suhe ili vlažne  Mokre prostorije  Uslovi potapanja
prostorije  Mokra koža  Bez električne
 Suha koža  Pod male otpornosti kože

8
  Pod dovoljne električne  Bez električne
električne otpornosti otpornosti okolnih
otpornosti zidova.

Za situacije 1 i 2 može se pisati da je impedansa:

Z1 = 1000 + 0,5 Z5% () i Z2 = 200 + 0,5 Z5% ().
Z5% je naznačena vrijednost impedanse ljudskog tijela od koje manju vrijednost ima,
smatra se, samo 5% cjelokupnog stanovništva (date u Tabeli 12.6.).
U Tabeli 12.7. date su impedanse u ovisnosti o očekivanom naponu dodira, a na Slici 12.6.
je dato najveće trajanje dozvoljenog napona dodira za situaciju 1 (kriva L1) i situaciju 2 (kriva
L2

Tabela 12. 7.
Očekivani Situacija 1 Situacija 2
napon dodira Z1() I(mA) t (s) Z2() I(mA) t (s)
Ud (V)
25 – – – 1075 23 5
50 1725 29 5 925 54 0,47
75 1625 46 0,60 825 91 0,30
90 1600 56 0,45 780 115 0,25
110 1535 72 0,36 730 151 0,18
150 1475 102 0,27 660 227 0,10
220 1375 160 0,17 575 383 0,035
280 1370 204 0,12 570 491 0,020
350 1365 256 0,08 565 620 –
500 1360 368 0,04 560 893 –

9
 10000

Trajanje napona dodira (ms)

1000

100
L2 L1

20
10
10 20 100 200 1000
Napon dodira
(V)
Slika 12.6.
Impedansa čovječijeg tijela u funkciji napona dodira data je na Slici 12.7. Sa slike se lahko
može odrediti vrijednost Z5%.

R(
5000

4000

3000

2000

suhe
1000 prostorije
500
vlažne
100 200 300 400 prostorije
500 600 700 800 900 1000 Ud(V
Slika 12.7. )

10
 Vidi se da na vrijednost impedanse ima direktan uticaj vrijednost dodirnog napona. Tako
npr., ako se radi o suhoj prostoriji odnosno suhoj koži (gornja kriva), sa dodirnim naponom od
220 (V), otpor čovjeka je cca 3000 (), a ako se radi o vlažnoj prostoriji odnosno vlažnoj
koži, taj otpor, za isti naponski nivo, je 1300 (). Za suhe prostorije i dodirni napon od 380 (V)
otpor čovjeka je 220 ().

12.2.DJELOVANJE ELEKTRIČNE STRUJE NA ČOVJEKA

12. 2.1. Djelovanje naizmjenične struje

Već je ranije konstatirano da električna struja, veća od 50 (mA), u tijelu čovjeka najčešće
izaziva nesvjesticu, a za većinu ljudi, u ovisnosti o dužini vremena proticanja, je i smrtonosna.
Definiraju se sljedeće karakteristične vrijednosti struje kroz čovjekovo tijelo:
 prag opažanja,
 prag otpuštanja,
 prag treperenja srčane komore.
Što se tiče granice mogućnosti registriranja struje greške (prag opažanja), ona je u funkciji
dodirne površine, vlažnosti, pritiska dodira kao i individualnih fizioloških karakteristika
osobe. Generalno, može se uzeti da je ova vrijednost 0,5 (mA).
Vrijednost praga otpuštanja ovisi o parametarima, kao što su dodirna površina, oblik
vodiča, pad napona, i individualnih fizioloških karakteristika osobe. Prag otpuštanja je različit
za žene i za muškarce. Uzima se da je 10,0 (mA) za žene, a 15 (mA) za muškarce. Kod jačih
struja se, uglavnom, ne može otpustiti vodič pod naponom.
Prag treperenja srčane komore ovisi o fiziološkim osobinama osobe kao što su npr.
anatomija tijela, stanje srčanog organa i sl. Osim toga, na prag treperenja direktno utiču
dužina vremena proticanja struje i njenog puta. Ako se radi o dužini trajanja proticanja struje
kvara većoj od jednog punog ciklusa srca, prag treperenja se znatno smanjuje. Za strujne
udare koji traju kraće od 0,1 (s), pojavljuje se treperenje srčane komore kada je struja kvara
veća od 500 (mA). Strujni udari jačine struje preko 500 (mA), koji traju duže od jednog
srčanog ciklusa, mogu izazvati privremene zastoje rada srca. Ako se radi o vrijednostima
struje greške, koje postaju opasne po život, srce prestaje raditi kao pumpa i tako srčani mišići
počinju treperiti. Ovo treperenje ne prestaje ni poslije dužeg vremena. Dolazi do odumiranja
dijelova organizma i stvaranja ugrušaka krvi, pa i u mozgu. Što se tiče manifestacija na nervni
sistem, događaju se pojave kao npr. poslije prestanka djelovanja električne struje, oduzetost
dijelova tijela, smanjenje refleksa, isprekidan i otežan govor i slično.
Smatra se da je treperenje srčane komore glavni uzrok smrti od električnog udara.
U slučaju udara električnom strujom reda 1 (A) i većom, oslobađa se velika toplotna
energija. Električna struja kvara kroz čovječije tijelo ide mišićima, na kojima zbog R  I2
stvara unutrašnje opekotine, često veće i od površinskih opekotina.
Unesrećeni, u momentu udara, pada u nesvijest, koja može potrajati relativno kratko. Ovo
obično i zavara unesrećenog. Prilikom prolaska struje većeg intenziteta kroz mišiće čovjeka,
oni dobiju izgled kuhanog mesa, izlučuju mišićnu boju mioglobin, koji prenosi kisik. Ako
mioglobin počne cirkulirati po krvi, i bubrezi ga počinju izlučivati, što je za njih otrov. Tako
unesrećeni umire od posljedica trovanja. Ključni organi, koje treba spašavati poslije udara, jesu
bubrezi. Tek poslije toga dolaze na red opekotine, prijelomi i slično.

12.2.2. Djelovanje istosmjerne struje

Prag opažanja kod djelovanja istosmjerne struje, uglavnom, ovisi o istim parametrima kao kod
izmjenične struje kvara. Za razliku od izmjenične struje, samo se može osjetiti uključenje i prekidanje

11
struje i nema drugih osjećaja koji se mogu registrirati tokom proticanja struje kvara na nivou praga
opažanja (cca 2 (mA)).
Za razliku od izmjenične struje, prag otpuštanja za istosmjernu struju nije moguće definirati za
struje koje su ispod vrijednosti od približno 300 (mA). Samo moment uključivanja i prekidanja struje
izaziva bolove i kontrakciju mišića.
Prag treperenja ovisi o fiziološkim i električnim parametrima.
Kod udara koji traje duže od srčanog ciklusa, prag treperenja za istosmjernu struju je nekoliko puta
viši od praga treperenja za izmjeničnu struju. Kod udara koji traje kraće od 200 (ms), prag treperenja
približno je isti kao za efektivnu vrijednost izmjenične struje.
Struje vrijednosti ispod približno 300 (mA), osjećaju se tokom proticanja u ekstremitetima kao
toplota. Vrijednosti struja iznad 300 (mA) često izazivaju nesvjesno stanje.

12.3. NAPON DODIRA I STRUJA KROZ ČOVJEKA

12.3.1. Odnosi izmedju dodirnog napona i struje kroz čovjeka

Odnos između struje kroz čovjeka i vremena trajanja struje greške dat je u Tabeli 12.3. S obzirom na
to da je vrijednost struje kroz čovjeka u direktnoj vezi sa ukupnom njegovom impedansom, taj odnos
je, također, već dat (Tabele 12.6. i 12.7).
U Tabeli 12.8. date su proračunske vrijednosti dozvoljenih napona dodira UD kao funkcija trajanja
struje kvara tF .

Tabela 12. 8.
Trajanje greške (s) Dozvoljeni napon
dodira (V)
10 80
1,1 100
0,72 125
0,64 150
0,49 220
0,39 300
0,29 400
0,20 500
0,14 600
0,08 700

Tabela 12.8. prikazana dijagramom izgleda kao na Slici 12.8.

12
 (V)1000
UD

600

400

200

100

60

40

20

10
0,1 0,2 0,4 0,6 1,0 2,0 5,0 10,0

t(s) struje kvara

Slika 12.8. Dodirni napon UD u ovisnosti o vremenu trajanja
Naprijed dati dijagram i tabela su prema važećem evropskom standardu POWER
INSTALLATIONS EXCEEDING 1 kV a.c., HD 637 S1. Ovaj standard CENELEC-a je, u
ovom dijelu, usaglašen sa radnim prijedlogom TC 64 IEC, System enginering and erection of
electrical power installations in systems with nominal voltage above 1 kV a.c.. Uporede li se
dopuštene vrijednosti napona dodira prema TC 64 IEC sa važećim tehničkim propisima, vidi
se da su u području podešenja relejne zaštite u srednjenaponskim mrežama, dopušteni znatno
viši naponi dodira. Tako je npr. za uobičajeno vremensko podešenje relejne zaštite u 10 (20)
kV mrežama od t = 0,5 (s), dopušteni napon dodira:

 prema IEC standardu UD = 210 (V)

 u TT mrežama prema domaćim propisima UD = 160 (V)
 u TN mrežama prema domaćim propisima UD = 80 (V).

12.3.2. Proračun dodatnih otpora

Već je ranije rečeno da se za dodirni napon može napraviti slijedeća ekvivalentna shema:

13
 I

RČ UD
U

RS + ROB

Slika 12. 9. Shema kruga dodirnog napona

Na ovoj shemi je:

U – napon (potencijalna razlika), koji ima funkciju naponskog izvora u

ekvivalentnom strujnom krugu napona dodira,
RS + ROB – prijelazni otpor stajališta + otpor obuće. Ako se ne uzima u obzir prijelazni
otpor obuće umjesto napona U, u proračunu se uzima napon UD sa dijagrama na
Slici 10.8.,
RČ – ukupna impedansa čovjeka,
I – struja kroz čovjekovo tijelo mora biti manja od datih vrijednosti u Tabeli 12.3.,
UD – dodirni napon (V),
tF – vrijeme trajanja greške (s).

12. 4. PRUŽANJE PRVE POMOĆI

Glavno načelo pri pružanju prve pomoći kod udara električne struje je brzina djelovanja. To
znači da treba što prije osloboditi unesrećenog od djelovanja struje (kontakta sa vodičem pod
naponom), pa tek onda početi oživljavanje ukoliko unesrećeni ne diše ili mu srce ne radi.

12.4.1.Oslobadjanje od djelovanja električne struje

Procedura oslobađanja unesrećenog od djelovanja električne struje ovisi kako o okolnostima

pod kojima se nesreća desila, tako i o tome da li se radi o struji niskog ili visokog napona.
Prvi, neupitan, korak je isključivanje napona u onom dijelu postrojenja koji je u kontaktu sa
unesrećenim.
Treba napomenuti da je granica visoki/niski napon 1000 (V).
Ako se radi o niskom naponu, odvajanje unesrećenog od postrojenja pod naponom može se
realizirati na više prikladnih načina:
 isključivanje napona pomoću prekidača, sklopki ili vađenjem utikača ili osigurača,
 presijecanje vodiča izoliranim kliještima,
 odvajanje unesrećenog izoliranom (suhom) motkom – kukom,
 povlačenje unesrećenog za njegovu odjeću.
Napomena: Za sve vrijeme odvajanja unesrećenog od kontakta sa postrojenjem pod
naponom, spasilac mora biti u izolacionoj obući i ne smije dodirivati zidove konstrukcije ili
drugu osobu.

14
 Ako se radi o visokom naponu, odvajanje unesrećenog od kontakta sa postrojenjem pod naponom
vršiti preko prekidača ili sklopki. Prije toga, unesrećeni se ni u kom slučaju ne smije dodirivati (čak
niti pomoću izolacionih sredstava). Poslije isključenja, treba isključene dijelove uzemljiti.
Odvajanje unesrećenog od kontakta sa visokim naponom vrši se pomoću kuka, motki ili
kliješta, uz korištenje gumenih čizama i rukavica.

12.4.2. Oživljavanje

Poslije odvajanja unesrećenog od kontakta sa postrojenjem pod naponom, treba provjeriti

da li unesrećeni:
 krvari,
 diše i
 radi li mu srce.
Ako se radi o krvarenju, treba ga zaustaviti.
Ako se utvrdi da je to potrebno, treba odmah početi sa slijedećim mjerama oživljavanja na
licu mjesta:

 vještačko dihanje u slučaju prestanka disanja,

 masaža srca u slučaju prestanka rada srca, i
 kombinirane metode oživljavanja u slučaju prividne smrti (prestanak dihanja i rada
srca).

Odmah obavijestiti prvu bližu zdravstvenu hitnu ustanovu.

Oživljavanje će imati izgleda samo u slučaju da stanje prividne smrti ne traje duže od 10
do 15 minuta.

Vještačko dihanje sastoji se u udahnjivanju zraka kroz usta unesrećenog. Treba ga

izvoditi brzo i tačno određenim redoslijedom. Unesrećeni se položi na leđa, srednjim prstom
provjeri prohodnost usne šupljine. Ako se konstatira da u usnoj šupljini ima krvi, predmeta i
slično, to se odstrani kažiprstom omotanim gazom.

Spasilac klekne pored glave unesrećenog, jednom rukom potisne vilicu naprijed i prema
gore, tako da donji zubi budu ispred gornjih, a usne stisnute da ne propuštaju zrak, dok drugu
ruku stavi na tjeme i glavu mu zabaci što više unazad. Takav položaj glave treba održavati za
sve vrijeme vještačkog disanja kako bi se spriječilo upadanje jezika u ždrijelo.

Duboko udahnuvši, spasilac obuhvati usnama nos unesrećenog i snažno izdahne kroz
nozdrve, udahnuvši mu tako zrak. Posmatra da li se grudni koš širi, i ako je to slučaj,
odmakne svoja usta da bi ozlijeđeni izdahnuo zrak prirodnim stezanjem grudnog koša.

Ako se osjeti otpor prilikom udahnjivanja i ako se grudni koš ne širi, provjeriti da nije opet
začepljen dišni put.

Ako se ne osjeti otpor prilikom udahnjivanja, a grudni koš se ipak ne širi, znači da zrak ide u
želudac. Odmah treba pritisnuti stomak unesrećenog kako bi zrak izašao iz želuca.
Prvih desetak udahnjivanja izvode se brzo i uzastopno, a potom se udahnjivanje produži
ravnomjerno, u ritmu normalnog disanja.

Udahnjivati se može i preko gaze ili druge tanke tkanine.

15
 Vještačko disanje traje sve dok se ne uspostavi prirodno disanje ili dok ljekar ne počne s
davanjem kisika ozlijeđenom.

U slučaju prestanka ili jako slabog rada srca, odmah treba početi sa spoljašnjom masažom.
Kada treba početi s masažom, može se vidjeti po slabom pulsu na arterijama vrata, ruke ili
bedra, a zjenice su proširene i unesrećeni ima mrtvački izgled.

Tada odmah treba kleknuti pored unesrećenog, s njegove desne strane, preklopiti dlan jedne
ruke preko nadlanice druge ruke i položiti ih na donji dio grudnog koša. Svake sekunde pritisne
se tako jako da se grudni koš ulegne za 3-5 (cm). Nakon pritiska, ruke treba opustiti čime se
omogućuju širenje grudnog koša i punjenje srca krvlju.

Spoljašnja masaža srca izvodi se 5-10 minuta i ako se u tom periodu ne uspostavi normalan
rad, izgledi su neznatni da bi ono moglo proraditi.

U slučaju kada istovremeno prestanu dihanje i rad srca, treba primijeniti kombiniranu
metodu, to znači naizmjenično vještačko dihanje i spoljašnja masaža srca.

16