TANTRIČKI YOGINI MAHASHIDDASI

povijest Budhadharme

Tilopa, Naropa, Marpa, , Milarepa

Kad je prava priroda spoznata, ništa više se ne treba pitati

-mahasiddha Naropa

Loza bijelih gurua

Tilopa (988 - 1069) bio, možda i jedini, nosilac svih
Mahamudra Linija. Naropa (1016 - 1100) i njegov učenik Marpa (1012 - 1097) su
prenijeli Liniju na Himalaje. Transmisiju dalje nastavljaju najpoznatiji tibetanski jogi
Milarepa (1052 - 1135) i njegov glavni učenik - monah Gampopa (1079 - 1153).
Gampopa, potom, prenosi učenja prvom Đalva Karmapi čije su uzastopne inkarnacije
očuvale neprekidnost Kađu transmis

Mahasiddha NAROPA

U dijelu biografije Marpe Lotsawe , ogorčen

nekompetentnošću tibetanskih učitelja otišao
je u Indiju gdje je pronašao svoga gurua
pustinjaka mahasiddhu Naropu i postao
veliki prevoditelj njegovih učenja
Nekoliko riječi o životopisu Narope,
bengalskog (neki izvori kažu kašmirskog)
plemića koji je postao učenik Tilope i
posljedično jedan od najvažnijih svetih ljudi
u povijesti Buddhadharme.

Naropa je često na slikama prikazan kako

trubi u rog, a zašto to čini o tome je bilo
rečeno: dugokos i bradat, zaogrnut običnim
platnom kao tipični mahasiddha, Naropa je
tako počeo živjeti u drugom dijelu života, nakon pronalaska gurua Tilope i nakon što
je isprobao i svjetovni život ali i klasični samostanski redovnički život.

Naropa je rođen na temelju tumačenja Marpinih tekstova navodi rođen u Lahoreu.

Većina izvora pak suglasna je da je rođen u nekom malom bengalskom kraljevstvu.
Njegov otac, Shantivarman bio je lokalni vladar, a majka se zvala Srimati.

1
Kao dječak već je počeo učiti o svemu prema brahmanskoj tradiciji, ali moguće je i da
je njegov otac bio budist jer dječak je već kod kuće došao u kontakt s budističkim
učenjem i počeo se za njih intenzivno zanimati.
Njegov interes za duhovnost bio je tako velik da je već u dobi od osam godina na
vlastiti zahtjev poslan u Kašmir kako bi mogao učiti od velikog majstora
Gaganakirtija. Od Gaganakirtija je i primio laičke zavjete (tj. postao je laik praktičar).
Naropa je proveo u Kašmiru tri godine učeći filozofiju od mnogih istaknutih majstora
onog doba. Kad se vraćao kući, iako još dijete već je i sam imao nekoliko učenika koji
su ga slijedili.
Iako je Naropa već tada htio postati redovnik njegov otac to nije dopustio. Naropa je
tada rekao ocu: „Ako ne smijem postati redovnik onda želim oženiti djevojku iz
brahmanske obitelji, koja je Hindu i koja je puna ljubavi i suosjećanja. Njezino ime je
Sangmo i plavokosa je“ Također je dodao da djevojka mora imati 16 godina. Otac je
očajavao jer nije imao pojma gdje naći tu djevojku pa se obratio prijatelju. On mu je
rekao da ne brine ništa jer Indija je velika i sigurno će negdje naći baš nju. Taj očev
prijatelj je jednoga dana vidio skupinu djevojaka kako beru cvijeće.

U to vrijeme podrazumijevalo se da se cvijeće bere samo za pripremu prinosa

bogovima i božanstvima u hramovima pa je to indiciralo da je riječ o hinduskim
djevojkama. Počela je padati kiša pa su djevojke otišle. Kad su prelazile rijeku sve
osim jedne rukama su pridržavale haljine dok je ta jednostavno hodala kroz vodu ne
obazirući se što će se rubovi haljine smočiti, tako je čovjek zamijetio da je drugačija
od ostalih. Na drugoj obali rijeke sjedio je prosjak i djevojka mu je dala nešto hrane.
Kako je djevojka povrh svega toga bila i plavokosa čovjek je pošao k njoj i upitao je iz
koje je obitelji. Rekla mu je da je iz brahmanske obitelji, da je njeno ime Sangmo i da
ima 16 godina.

Kraljev prijatelj bio je vrlo sretan. Vratio se i obavijestio Naropina oca. Otac je sav
razdragan obavijestio Naropu da je djevojka pronađena i da će ju ubrzo pozvati da
dođe. Djevojčinim roditeljima poslana je delegacija sa stotinu slonova natovarenih
raznim darovima od zlata, srebra i dragulja. Roditelju su pristali i brak je dogovoren.
Ime Naropine žene varira zavisno od izvora negdje se spominje pod imenom
Vimaladipi pa i Vimalashri obiteljskog imena Niguma (pretpostavljam stoga jer
Tibetanci indijska imena uvijek mijenjaju do neraspoznatljivosti tako da Sangmo i
Niguma u tom kontekstu zvuči vrlo slično). Najčešće se ipak koristi ime Niguma pa
ćemo njega i koristiti.

Iako je par živio skladno i sretno godinama, kada je Naropi bilo 25 godina, nakon
osam godina braka dogovorili su prekid takvog života. Naropa je osjećao sve jaču
potrebu za punim duhovnim životom u monastičkom okruženju, a i Niguma tj.
Sangmo je duhovnu praksu počela shvaćati sve ozbiljnije. Par se službeno rastao i
oboje su se preuzeli redovničke zavjete.

2
Bez obzira na prekid bračnog života Naropa i Niguma ostali su u bliskoj vezi te su čak
kasnije živjeli više godina zajedno u Pullahari u Kašmiru gdje je Niguma služila kao
pomoćnica Naropi u tijeku njegova studija i pisanja. Niguma je bila među Naropinim
najnaprednijim studentima i njegova osoba od povjerenja.
A u posljednjem nastavku ove priče ćemo ju ponovno spominjati. Dovoljno je reći
zasad da je Niguma postala poznata yogini i jedna linija njenog učenja očuvala se u
transmisiji do današnjeg dana.

Neposredno nakon odlaska iz obiteljskog doma Naropa je otišao u pustinjačko

boravište Anandarama gdje ga je za redovničkog novaka zaredio opat Buddhasarana i
učitelj Jnanaprabha. Sa njima je proveo tri godine u učenju filozofije Mahayane i
Tantrayane. Nakon toga sljedećih šest godina proboravio je, u Pullahari sa bivšom
ženom baveći se pisanjem komentara Guhyasamaja tantre, Abhidharma-uttaratantre,
Samvara-udbhava i Hevajratantre. U tom periodu Naropa je napisao i više drugih djela
baziranih na učenjima Buddhe. Pullahari je kasnije postalo važno mjesto hodočašća
među tibetanskim budistima jer je jedno od mjesta gdje je Marpa slušao Naropina
učenja.
Nakon Pullaharija Naropa je iz Kašmira otišao na slavno budističko sveučilište onog
doba- Nalandu. U Nalandi Naropa je nastavio studirati budističku filozofiju, Sutru i
Tantru, s vremenom je postao najveći učenjak Nalande i opat toga monastičkog
sveučilišta. U to vrijeme bila je tradicija da učenjaci drugih religija (npr. hindusi) dođu
izazvati budističke učenjake na debatu. Pobjednik debate postao bi učitelj, a gubitnik
njegov učenik, a dapače s gubitnikom i svi njegovi učenici. Stoga je bilo od ključne
važnosti da sudionik debate zna o čemu govori. U cijeloj Indiji bilo je tako. Ako
učenjak nije bio kvalificiran debatirati je bilo za njega vrlo riskantno. Iz toga su
razloga četiri najbolja majstora iz Nalande bila izabrana za debate i svaki je bio
zadužen za jedan od četiri ulaza tj. vrata na četiri strane Nalande na koja su stizali
izazivači. Naropa bio je zadužen za sjeverna vrata, pobijedio je izazivače u mnogo
debata te tako stekao mnogo učenika. U to vrijeme Naropa je bio štovan titulom
Mahapandita Ahbaya Kirti (Tib. Jigme Dragpa) I on sam postao je uvjeren da je sad
zaista veliki i ostvareni majstor. U Nalandi je proveo tada već osam godina.

Jednoga dana dok je Naropa sjedio čitajući neki tekst tamna sjena mu je iznenada pala
na knjigu. Kada je pogledao što se događa ugledao je pored sebe strašno staru ženu
vrlo neprijatna izgleda. Ona ga je pitala: „Što to proučavaš? Kakav tekst čitaš?“ A on
odgovori: „Proučavam Guhyasamaja tantru“. A starica ga tada upita: „Znaš li pročitati
riječi teksta?“ „Da, znam!“ odgovori Naropa i počne recitirati tekst.
Čuvši riječi teksta stara žena je postala tako sretna da je poskočila i počela plesati.
Vidjevši to Naropa je pomislio: „Kako se starica razveselila kad sam joj rekao da znam
čitati tekst! Reći ću joj da također tekst znam razumjeti.“ Pa reče: „Također razumijem
i značenje teksta!“
Čim to izreče starica se smrkne, postade jako tužna i počne plakati.

3
Zbunjen Naropa upita staricu: „Bila si tako sretna kad sam rekao da znam čitati, a sad
si tužna jer sam rekao da razumijem značenje. Zašto?“ Starica mu odgovori: „Tužna
sam jer veliki učenjak poput tebe laže. To je zaista jako tužno. Nisi iskusio
Prosvjetljenje kako onda možeš razumjeti značenje?
Kao učenjak pogrešno smatraš da je intelektualno shvaćanje isto što i iskustvo
prosvijetljenog uvida. Danas na cijelom svijetu nitko osim mojeg brata ne razumije
značenje riječi.“
Naropa je morao priznati da je stara žena u pravu. Tada se Naropa zainteresirao tko je
njezin brat i gdje živi. „Moj brat je Tilo Sherab Gyatso. Nije sigurno gdje boravi ali
ako ga želiš susresti pomoći ću ti.“ Na spomen Tilopina imena, Naropa je odjednom
osjetio snažnu privrženost kakvu nikada prije nije osjetio.
Misli o pronalasku Tilope su potpuno zaokupile njegov um. Htio je odmah krenuti i
upoznati ga.
U Nalandi je tražio dopuštenje da ode. Rekao je jednostavno da ide susresti Tilopu. Svi
učenjaci Nalande apelirali su da ostane i tri mjeseca su ga zadržavali. U snovima je
Naropa primio još mnogo znakova da treba ići. Napokon je rekao kolegama iz Nalande
da mu je jako žao ali da odlazi bez obzira tko tražio od njega da ostane. Pristao je
ostati toliko dugo da studentima završi predaju učenja koja je započeo, ali odbio je
započinjati bilo kakva nova učenja.
Stara žena koja se ukazala Naropi nije bila Tilopina rođena sestra nego je to bila dakini
Vajrayogini koja je došla ukazati mu na njegove zablude i neshvaćanje u koje je zapao
prebivajući na uglednom položaju sveučilišta Nalande te ga usmjeriti prema guruu
Tilopi koji ga jedini može uputiti prema shvaćanju ultimativne prirode vlastitoga uma.
Naropa je kasnije shvatio zašto je vidio Vajrayogini (koja jest yidam) kao staru babu
sa „37 ružnih karakteristika“ Shvatio je da je u njoj vidio 37 svojih vlastitih svjetovnih
umnih nečistoća i tada je izjavio: „Samsara to je vidjeti nedostatke u drugima!“
Tako je Naropa napustio Nalandu u potrazi za čovjekom koji će mu omogućiti
Konačno Oslobođenje ali i besmrtnost njegova imena u povijesti duhovnosti i
filozofije.

Marpa je kao mlad čovjek putovao prvi put u Indiju i susreo Naropu koji je tada već
bio starije dobi. Važna je lokacija Pullaharija gdje je Naropa živio u više navrata, a
gdje je i naposlijetku Marpa od njega primao učenje, pa je zato Pullahari postao
kasnije mjesto hodočašća za Tibetance. Pullahari se nije nalazio u Kašmiru nego
negdje na teritoriju današnje indijske države Bihar. Nadalje treba napomenuti da se
Naropu u nekim tekstovima naziva „mudracom iz Kašmira“, a negdje ga se naziva
Bengalcem, to vas također ne treba zbunjivati jer podatak varira od izvora, najčešće je
riječ o prijeporu između tibetanskih i indijskih zapisa. Vidjeli smo da Marpa za mjesto
Naropina rođenja navodi grad Lahore koji je u Kašmiru
(u današnjoj državi Pakistan) tako da su mnogi skloni prikloniti se kašmirskom
podrijetlu Narope, to svakako ima više smisla nego priča da su ga kao dijete slali u
Kašmir na nauke čak iz dalekog Bengala.

4
Sljedeći tekst je najvećim djelom sastavljen prema učenju Chodrak Rinpočea.

Prvi nastavak priče završio je odlaskom Narope sa sveučilišta Nalanda gdje je ostavio
ugledno mjesto učenjaka i zaputio se u nepoznato u potrazi za guruom Tilopom.
Vođen vizijama i snovima Naropa je zaključio da treba meditirati na Chakrasamvaru.
Nastanio se na jednom groblju na jugu Indije (pustinjaci su često živjeli u blizini
groblja jer su se hranili hranom ostavljenom kao prinos pokojnicima). Tamo je u šest
mjeseci kompletirao svoju meditativnu praksu. Kada je završio meditaciju primio je
viziju u kojoj mu je dakini preporučila da pođe na istok u potragu za Tilopom. Tilopu
nije bilo lako naći, Naropa je postao premoren brojnim poteškoćama na svome putu.
Više nije imao snaga da nastavi. Međutim u trenutku slabosti čuo je glas koji mu je
rekao da je lijenost djelo demona i da jedino odrekavši se lijenosti može pronaći
Tilopu i postići Prosvjetljenje.

Od ove točke nadalje svaka riječ Naropine biografije predstavlja konkretna učenja koja
je primio na putu do prosvjetljenja. Opisuje se što je točno Tilopa naučio Naropu i što
je nužno za pojedinca da postigne prosvjetljenje. Prvo što je učinio je da se odrekao
lijenosti, jer inače ne bi imao šanse da postigne prosvjetljenje budući da nema
prosvjetljenja u kombinaciji s lijenošću.
Naropa je postao vrlo ustrajan, još više nego dotad, danju i noću molio je za susret s
Tilopom.
Ono što se događalo nakon toga svrstano je u 12 Manjih Poteškoća:
1.) Ubrzo je Naropa stigao na usku stazu s jedne strane omeđenu stijenom, a s druge
rijekom. Nasred staze ležala je bolesna žena oboljela od gube. Zbog bolesti njene ruke
i noge su skoro sasvim nestale, a rane su bile natopljene gnojem i krvlju. Kako je žena
blokirala usku stazu rekla je Naropi: „Žao mi je ali ne mogu se pomaknuti, morati ćeš
me sam maknuti ili me prekoračiti ili otići drugim putem.“ Naropa je zaključio da ne
može ništa drugo nego preskočiti ženu. Začepio je nos i gledao u stranu jer prizor
gubavice bio je odvratan. Skočio je preko nje na drugu stranu. Žena je odmah nestala
na mjestu, a Naropa je čuo jasan glas koji kao da je dolazio s neba i govorio njemu
direktno „ako pojedinac prakticira put Mahayane, onda mora imati ljubav i
suosjećanje.
Ako pojedinac nema ljubavi i suosjećanja onda ne prakticira put Mahayane i
neće biti sposoban polučiti rezultat toga puta. Nikada neće biti sposoban naći
učitelja. Sva osjetilna bića su kao naši roditelji, zato da bi prakticirao Mahayanu
pojedinac ne smije isključiti niti jedno osjetilno biće.“ Nakon toga iskustva Naropa je
nastavio razvijati Bodhichittu i pokušavao je rasti u ljubavi i suosjećanju.

2.) Nastavio je put ka istoku da nađe Tilopu. Jednom na u tom traženju, susreo je
agresivnog psa koji je bio izranjavan, a njegove rane su bile pune crva. Pas je gnjevno
režao ali nije se micao sa staze. Naropa ga je pokušavao na sve načine otjerati ali pas je
bio nepomičan. Naposljetku je psa preskočio u velikoj žurbi da nastavi potragu za
Tilopom.
5
Opet se javio glas s neba: „Ako pojedinac ne razumije da su sva biće svijeta, iz
sviju šest domena egzistencije, bila u nekom trenutku njegovi roditelji, pojedinac
nikad neće biti u stanju susresti dobrog učitelja, a čak niti lošeg.“ Ti neobični
događaji bili su, kako se na kraju ispostavilo, zapravo Tilopino učenje.

3.) Sljedeća osoba koju je susreo nosila je težak teret. Naropa ga je pitao da li zna tko
je Tilopa i gdje živi. Taj mu je odgovorio da pođe na drugu stranu planine gdje će
pronaći nekog tko zna odgovore. Ta osoba će rezati i kamenjem razbijati glave ljudi,
dakle i njegovih (Naropinih) roditelja.
Naropa je pošao i pronašao čovjeka koji se bavio sječenjem i razbijanjem ljudskih
glava na kamenu. Pitao ga je gdje može pronaći Tilopu. Čovjek mu je odgovorio da
zna gdje no prije nego mu kaže mora i on sam razbiti nekoliko glava. Naropa je na to
spontano pomislio „ja sam redovnik, ja sam pandit. Dolazim iz visoke kaste. Kako
mogu razbijati glave?“
Čim je tako pomislio, čitav prizor je nestao. Glas s nebesa mu je rekao da je u svrhu
postizanja bilo kakve realizacije potrebno je odbaciti privrženost egu i ponos. Bez
razumijevanja da ne postoji stvarno „ja“, da nema stvarne individue, nikada neće
postići nikakvu realizaciju.
U tome trenutku Naropa je shvatio da je svaki put kad je nekoga sreo u tome iskustvu
bila lekcija koju treba naučiti. Obećao je da će nadalje pokušati naučiti svaku lekciju.

4.)Nastavio je dalje putem i susreo dvoje ljudi koji su zarobili trećega i svezali ga.
Rasjekli su mu trbuh tako da su crijeva visjela iz trbušne šupljine. Naropa im je prišao
i pitao ih da li znaju gdje može naći Tilopu. Ljudi su mu odgovorili da mu mogu reći
ali prvo mora odrezati crijeva rasporenog čovjeka. Naropa nije mogao podnijeti bol
koju je vidio kod ranjenika i odbio je odrezati crijeva. Ljudi su nestali i glas mu je
rekao da je korijen Samsare privrženost, konceptualno prianjanje, prianjanje uz
ideju o stvarnom „ja“ i da se toga treba osloboditi.

Tako je Tilopa Naropu suočavao sa vrlo ekstremnim situacijama kako bi mu

predao učenja na vrlo direktan način. Riješiti se manjih privrženosti i
uznemirujućih emocija nije tako teško ali u ekstremnim situacijama pojedinac mora
biti sposoban održati um čistim bez zapadanja u bilo kakve reakcije. To je vrlo teško.

5.) Naropa je stigao do mjesta gdje je ugledao strašnu scenu. Neki čovjek je ulijevao
vrelu vodu u otvoren želudac drugog čovjeka, a taj je vrištao i krv je tekla uokolo.
Naropa je pitao da li zna gdje naći Tilopu. Čovjek je znao ali prvo je tražio od Narope
da i on ulije vodu u želudac drugog čovjeka. Naropa to nije mogao učiniti. Scena je
nestala, a glas s neba je rekao Naropi da je učenje učitelja poput toka vode i da
mora biti upotrijebljeno kako bi se očistile nečistoće vlastitoga uma. Ne može se to
čišćenje ostvariti izvanjskim pranjem. Umna nečistoća koju je Naropa u tom trenutku
trebao očistiti je bila njegova vlastita privrženost konceptu o sebi kao redovniku.

6
6.) Naropa je nastavio i stigao u prekrasan grad gdje je vladao kralj koji je poznavao
Tilopu ali htio je da Naropa prvo ostane u njegovoj palači neko vrijeme prije nego ga
pošalje k Tilopi. Naropa je prihvatio i ostao tamo dosta dugo obavljajući molitve za
kraljevsku obitelj i živeći vrlo lagodno.
Jednog dana kralj je tražio da Naropa oženi njegovu kćer. Kao redovnik Naropa je
odbio. Kralj je inzistirao i postao vrlo ljut. Dao je svojim ljudima da Naropu pretuku.
Naropa se naljutio i počeo svoje recitacije Chakrasamvare kako bi protiv kralja
upotrijebio nadnaravne moći. Čim je počeo recitirati čitavi grad je nestao, našao se
sam u pijesku. Učenje iz toga iskustva je bilo da pojedinac mora napustiti žudnju
i ljutnju. Inače neće biti moguće da pronađe učitelja, a bez učitelja oslobođenje je
nemoguće. Naropa je u ovom slučaju demonstrirao žudnju ostavši kod kralja tako
dugo, a ljutnju kad mu je zasmetalo što su ga pretukli. Još jednom nije razumio da to
nije stvarnost te je time podučen da prirodu svih svjetovnih fenomena treba razumjeti u
vidu sna.
Što god pojedinac iskusi stvoreno je vlastitim emocijama žudnje ili ljutnje. One
stvaraju naš iskustveni svijet koji je bez stvarne esencije. Od nemjerljiva početka
vrijemena taj svijet nikada niti nije postojao.

7.) Naropa je sada bio uvjeren da je u svim tim njegovim susretima bio Tilopa.
Usmjerivši sve svoje molitve Tilopi nastavio je prema Istoku. Stigao je do velike
šume. Pored njega protrčao je jelen za kojim je slijedio lavež pasa, a pojavio se i lovac.
Naropa ga je pitao da li zna gdje može naći Tilopu. Lovac je odgovorio potvrdno ali
prvo je tražio da Naropa ubije barem jednu antilopu, a onda će mu reći gdje je Tilopa.
Narop je i dalje imao svoje sumnje jer bio je redovnik i nije mogao niti zamisliti da
ubije živo biće. Istoga trenutka nestale su antilope i psi, a lovac mu je rekao da mora
nadvladati prianjanje k samome sebi. Poput strijele koja ubija jelena njegovo
razumijevanje mora dokrajčiti privrženost k vlastitom „ja“. Mora se osloboditi
sumnji. Dokle gaji sumnje u umu neće biti sposoban naći učitelja.

8.) Naropa je došao na jezero gdje je susreo starog muškarca i ženu. Pitao ih je da li
poznaju Tilopu. Odgovorili su mu da ga poznaju ali da prvo mora ostati kod njih na
večeri. Žena je pripremala hranu bacajući žive žabe i ribe u kipuću vodu. Naropi je
ponudila pripremljenu juhu. Naropa, vidjevši kako su žive životinje skuhane oklijevao
je, upitavši se da li kao redovnik smije kušati tu juhu. Nadalje kako je bio redovnik
nije smio jesti u večernje doba. Kada je Naropa pogled svratio u tanjur s juhom,
muškarac reče ženi: „Ovaj čovjek slijedi nižu školu budizma, Theravadu, on ne smije
jesti navečer.“ Tada je muškarac uzeo juhu s žabama i ribama i bacio ih uvis gdje su se
razložile u obliku svjetla duge. Starac je rekao Naropi da sve dok nosi u umu i
najmanji koncept nižeg puta (Hinayana/Theravada) neće moći naći svog učitelja.
Prije nego je nestao čovjek je još rekao Naropi da će sljedećeg dana ubiti njegove
roditelje.
Učenje je ovaj puta trebalo ukazati Naropi na nužnost odbacivanja privrženosti
konceptima manjeg vozila (tzv. nižeg puta budizma- Theravade).
7
Naropa je očekivao da će mu se ukazati čovjek koji zna gdje je Tilopa i koji ima ubiti
njegove roditelje. Ovaj puta bio je spreman i odlučan učiniti sve što treba da sazna
gdje je Tilopa.

9.) Sljedećeg dana susreo je čovjeka naoružanog trozubom koji se spremao ubiti
njegova oca, a majku živu zakopati. Roditelji su vikali prema Naropi: „Pomozi nam,
pomozi nam! Bili smo tako dobri prema našem sinu, a sad nas ovaj želi ubiti. Pomozi
nam molimo te!“
Opet je Naropa pitao za Tilopu. Čovjek je znao gdje je Tilopa ali htio je mu Naropa
prvo pomogne zakopati svoju živu majku. Vikanje i preklinjanje roditelja bilo je
previše za Naropu i dalje je u umu gajio malu sumnju. Trenutno su roditelji nestali, a
čovjek koji ih je namjeravao ubiti ga ja tada podučio da mora potpuno razložiti bilo
kakav trag dualističkih koncepata, bilo kakvo prianjanje k objektu ili subjektu.
Čovjek je još rekao Naropi da sutradan neka pođe skupljati redovnički milodar.

10.) Naropa je pomislio da to znači da će možda susresti redovnika prosjaka koji će ga

uputiti k Tilopi. Zato je i krenuo prema samostanu. Kada je stigao tamo ga je dočekalo
nekoliko redovnika. Jedan među njima već je ranije upoznao Naropu, a ostali su čuli
za njega jer Naropa je naravno bio slavni učenjak sa učilišta Nalanda. Pozvali su ga u
samostan. Opet ih je pitao da li poznaju Tilopu i gdje ga može pronaći. Redovnici su
mu odgovorili da ne znaju za velikoga učitelja Tilopu ali da znaju siromašnog prosjaka
zvanog Tilopa.
Naropa je bio siguran da će susresti svoga Učitelja. Sa nekoliko redovnika zaputio se
iz samostana do mjesta gdje je čovjek sjedio na zemlji. Svako malo uzeo bi žabu bacio
je u vatru i pojeo. Budući da je Naropa bio uvjeren kako se radi o njegovom učitelju
počeo se prostirati na zemlji preda njim te ga je tražio da ga primi kao učenika.
Čovjek je pristao, sa svoga tijela skupio je u šaku hrpu uši koje su ga opsjedale i dao ih
Naropi rekavši mu da baci uši u vatru. Redovnici iz samostana gledali su u njega, a
Naropa je oklijevao. Prosjak mu je tada rekao da ukoliko ne namjerava spaliti
pedeset i jednu mentalnu manifestaciju koje se uzdižu u običnom umu ne može
pronaći pravog učitelja.

11.) Naropa je sutradan nastavio svoje putovanje i stigao je do vrlo čudnog mjesta na
kojemu se ljudi nisu ponašali niti izgledali kao obični ljudi. Jedna osoba govorili je bez
jezika, drugi je bio gluh ali je slušao, slijepac je gledao, neki su hodali bez nogu, a
mrtva trupla su plesala. Bilo je tu svakakvih čudnih prizora.
Naropa je postao smeten svim tim prikazama. No odjednom se osvijestio i shvatio da
se mora sabrati i usredotočiti na potragu za Tilopom. U trenutko čim je to shvatio sve
je nestalo. Glas mu je rekao da način na koji je tragao za učiteljem nije bio
ispravan. „Učitelj kojega tražiš jest ostvareno biće. Kako bi ga našao moraš
usredotočiti svoj um na njega. Kad god učiniš tako on će biti tu. Sada si upravo gledao
sve te čudne prikaze i postao si smeten.
8
Čudna bića koja si vidio simboliziraju da ne postoji stvaran subjekt ni objekt. Slijepac
koji gleda simbolizira spoznaju da ukoliko želiš razumjeti prirodu uma,
Mahamudru, moraš shvatiti da nitko ne gleda ništa, moraš ići iznad ideje da
netko gleda nešto.
Osoba koja govori bez jezika i gluhi koji sluša zvuk simboliziraju da takva realizacija
nikada ne može biti izrečena riječima. Čovjek koji hoda bez nogu simbolizira da je
priroda uma iznad dolaženja i odlaženja. Priroda uma ne dolazi odnekud niti odlazi
nekamo. Plešuća trupla simboliziraju da ti prvo moraš osloboditi sebe od ideje
percipiranog objekta i percipirajućeg uma.

12.) Naropa je uvidio kako je svih 11 iskustava bilo djelo njegova učitelja i da nije
zapravo shvatio potpuno sve što se dogodilo. Rastužio se i požalio što nije bio
sposoban razumjeti. Odlučio je da nadalje mora ostati ne mjestu i meditirati.
Tako je i učinio ali budući da nije saznao kako pronaći Tilopu izgubio je svu hrabrost.
Pomislio je kako možda neće uspjeti susresti svoga učitelja u trenutnom životu stoga je
uputio snažnu želju da se sretnu u sljedećem te se konačno odlučio ubiti. Uzeo je nož i
stavio ga pod grlo, bio je odlučan da si nož zarije u grkljan. U trenutku kad je pomislio
da izvrši čin pred njim se pojavio čovjek čija je koža bila neobične plavkaste nijanse.
Naropa je istog trenutka shvatio da je to Tilopa. Ispustio je nož i pun štovanja poklonio
se pred njim i pitao zašto ga nije mogao vidjeti prije.
Tilopa mu je odgovorio „Od kada si me krenuo tražiti ja sam uvijek bio s tobom.
Koga god si susreo putem uvijek sam to bio ja. Samo prepreke u tvome umu,
Naropa, sprječavale su te da vidiš učitelja. Sada si slobodan od prepreka i
sposoban si da me vidiš“.

Mahasiddha TILOPA (988.-1069.)

Indijski yogi sveti čovjek Tilopia koji je od

Nebeskog Učitelja primio direktna uputstva i
učenja .
Ne zna se puno o indijskom Učitelju Tilopi, iako
je njegov mistični uvid u tantru, u obliku pjesme
koju je prenio svom sljedbeniku Naropi, preživio
kroz sve ovo vrijeme.
Lotosov tron na kojemu sjedi kazuje kako Tilopa
pripada Lotosovu Redu gurua. Uvijek se na
slikama prikazuje s zlatnom ribom u ruci. Rođen
u brahmanskoj kasti gradio je u mladosti karijeru
kao osobni hinduski svećenik moćnog vladara.
Kada je pobjegao s kraljevog dvora nastanio se
među ribarima na bengalskoj obali stoga simbol ribe.

9
Međutim riba je u ezoteričnom smislu imala dublje značenje u drevnoj Indiji jer riba
koju Tilopa drži u ruci simbolizira svjesna bića uronjena u Ocean Samsarskog (tj.
svjetovnog) postojanja, i indicira Tilopinu moć da ta bića emancipira tj. spasi.

Krvlju napunjena lubanja koju Tilopa drži u lijevoj ruci simbolizira njegovu moć da
dijeli „loki siddhi“ (okultne moći koje pripadaju ovome svijetu) u svojoj ulozi Heruke,
njegova Heruka priroda indicirana je tijarom od ljudskih lubanja i ornamentima s
kostima kojima je ukrašen. Crvena boja lotosovih latica je simbolična za Sukhavati
(Zapadni Raj) gdje vlada Buddha Amitabha, Onaj koji je od Beskrajnog Svjetla,
Iluminator i Prosvjetitelj . Postojanja je crveni mistični elemet koji sve proždire ali i
pročišćava, a to je Vatra. Za Tilopu se vjeruje da je bio inkarnacija Amitabha Buddhe.
Zelena boja u Tilopinoj auri kao i u aurama ostalih figura na slici predstavlja yoginsku
ravnotežu uma ili harmoniju te duhovnu snagu. (Neki čak smatraju da i riba kao
simbol povijesnog Krista ima isto ili slično istočno podrijetlo).

Za razliku od zapadnog svijeta, u Aziji još postoji vjerovanje u bića satkana od

svjetlosti koje nazivaju Devas (sanskrt "onaj koji svijetli") i Dakini (Tibet).
Prema Tibetanskom budizmu Dakini (Nebeske plesačice) su svjetlosna bića ženske
snage. One potiču prosvjetljenje. Pune su ljubavi prema ljudima, pomažu nam mada ih
ne vidimo. One su uz nas, ali na visim razinama svijesti. Svjetlosna bića muške snage
nazivaju se Dakas- Heroj ili Ratnik.
Dakini ispunjava ulogu glasnika (slično andjelima u kršćanstvu):
Tilopa se povukao na višegodišnju meditaciju u špilju. Ućitelj Nagarjuna, koji nije bio
u ljudskoj stvarnosti u to vrijeme nego je učio učenike u stvarnosti deva, poslao je
dakini Matonghu Tilopi. Matongha je obasjala pećinu svojom pojavom, okružila ga je
beskonačnom ljubavlju. Rekla je Tilopi da je Nagarjuna znao gdje je on i poslao ju je
da ga čuva i bude njegov Učitelj. O snazi ljubavi Dakinija ne treba raspravljati:

Citat stare škole Nyingmape, ovo su rijeci Dakini prosvjetljenja:

Gladnima bila sam hrana i sve dobre stvari, donijeh im sreću.
Onima koje se smrzavahu, donosila sam vatru i sunce, donijeh im sreću.
Siromašnima bila sam bogatstvo, donijeh im sreću.
Golima bila sam odjeća, donijeh im sreću
Onima bez djece bila sam i sinovi i kćeri, donijeh im sreću......
Onima u strahu od divljih zvijeri bila sam nebesko carstvo, donijeh im sreću.
Pale u dubine bezdana izvukla sam, donijeh im sreću.
Mučenima u vatri bila sam uže spasa, donijeh im sreću.
Slijepima bila sam oči, donijeh im sreću.
Onima koji ne mogaše hodati, bijah noge, donijeh im sreću.
Bila sam jezik onima koji nisu mogli pričati, donijeh im sreću.
Onima u strahu pred smrti osvjedočih besmrtnost, bila sam njihova sreća.
Umiruće sam provela kroz pravi put, donijeh im sreću.

10
Lutajućima u bardo stanju, bijah yidam, donoseći im sreću. (bardo-svijet u koji
ulazimo odmah po smrti tražeći pravi put do Boga)
Hladila sam goruće rane i grijala ozebline izgubljenima u predjelima pakla. Ma kako
god bili mučeni, preobražavala sam sebe da ih zaštitim, bila sam njihova sreća.
Onima koji su plutali u zemlji gladnih i duhova, bila sam hrana i piće i njihova sreća.
Bila sam sloboda od gluposti i služenja uhvaćenima u bezvrijednom stanju zvijeri-
donijeh im sreću.
Štitila sam sva bića od svega što ih je mučilo, bila sam im sreća.
Ovaj dugačak niz završava se rečenicom: Gdje god su bića u potrebi, tu sam ja da
pomognem.

MARPA
Marpa Lotsawa donio je na Tibet liniju Tilope i
Narope. Preveo je mnoge važne indijske
tekstove, također je zaslužan sa tradiciju doha-
pjesama realizacije koje je kasnije proslavio
upravo njegov nasljednik Milarepa. (Khenpo
Tsultrim tu tradiciju nastavlja i danas).
Marpa Lotsawa nije postao veliki yogi i omiljeni
tibetanski svetac kao njegov učenik Milarepa ali
upravo zahvaljujući njemu to sve je postalo
moguće.
Marpu Lotsawu se na slikama prikazuje na
specifičan način- uvijek je odjeven u
kombinaciju svjetovnjačke odjeće i lamske halje
(košulja je svjetovna, a zaogrnut je lamskom haljom) što simbolizira da je vodio život i
svjetovnjaka i velikog duhovnog učitelja.
Vrlo je važan i presudan utjecaj na njega imao susret i studij sa Marpom pokazuju i
brojne njegove pjesme koje započinju sa stihom „Prostirem se pred Marpom
Prevoditeljem“ Dirljiva pjesma Jetsuna Milarepe, Mila'i Gur Bum (Pjesma Ljubavi i
Suosjećanja) počinje sljedećim stihovima:

Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem

Neka me blagoslovi i čuva od sukoba
Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
Nikada me nisu porazile smetnje

Kratka biografija Marpe Lotsawe (Lotsawa= Prevoditelj, tib.) gurua Jetsuna Milarepe.
Marpa je bio obiteljski čovjek i uspješni zemljoposjednik ali uz to je uspio poduzeti
nekoliko teških putovanja u Indiju gdje je učio od vrhunskih indijskih tantrika i
filozofa.
11
Njegov rad na prevođenju učenja mahasiddha Tilope, Narope, Maitripe i drugih postao
je temelj za ono što se s vremenom preko učenika Milarepe i njegova učenika
Gampope razvilo u red Karma Kargyu jednu od četiri velike škole tibetanskog
budizma.
Punim imenom Marpa Chokyi Lodro, prvi od tibetanskih učitelja u Kagyu liniji, rođen
je oko 1012.g. u južnom Tibetu mjesto Chukhyer, regija Lhodrak (blizu granice s
Butanom) u dobrostojećoj obitelji od oca imenom Marpa Wangchuk Oser i majke
Gyamo Ozer. Bio je najmlađi od četvoro djece, pokazao je veliki talent za učenje
jezika, a čitanje i pisanje savladao je u ranoj dobi. No u mladenaštvu bio je
problematična i nasilna karaktera pa su ga roditelji u dobi od 15 godina poslali da
izučava Dharmu nadajući se da će se tako mladić popraviti. Međutim iskustva sa
raznim učiteljima za njega su rezultirala samo frustracijom i zato je odlučio da pođe u
Indiju (jedan učitelj lama kod kojeg je studirao zahtijevao je visoku školarinu od svojih
studenata i tada je Marpa odlučio sasvim prekinuti studij kod takvih „majstora“).
Nakon napornog prelaska pješice preko himalajskih prijevoja u šumama na području
današnje države Nepal susreo je mistika- mahasiddhu Naropu (učenika Tilope) .
Dvanaest godina studirao je s njime, a također je učio i od drugih poput Maitripe od
kojeg je primio instrukcije Mahamudre. Savladao je lokalne jezike i tako postao
potpuno kompetentan prevoditi esencijalne tekstove na tibetanski.
Tada se vratio na Tibet i oženio Dagmemu, živjeli su prosperitetno kao farmeri. Nakon
nekoliko godina opet je pošao na jug i narednih šest godina proveo u studiju s
Naropom. Prije povratka kući obećao je svome guruu da će se opet vratiti kako bi
završio svoj nauk.
Vrativši se na Tibet privukao je skupinu studenata uključujući Milarepu. Naposljetku
iako je već dobrano zašao u zrele godine i usprkos protivljenju obitelji zaputio se na
treće i konačno putovanje u Indiju.

Marpin posljednji boravak u Indiji bio je pun poteškoća. Stigavši saznao je da je

Naropa nestao u džungli i nitko nije imao pojma o njegovoj lokaciji. Već kada ga je
savladala frustracija i razočaranje, kada je već bio spreman odustati od potrage pojavio
se njegov guru. Tako je Marpa ostao daljnje tri godine u Indiji završivši uspješno svoj
nauk. Ponijevši sa sobom veliku količinu tekstova posljednji puta se vratio kući na
Tibet.

Marpa i Dagmema imali su sedmero sinova ali samo jedan od njih Darma Dode bio je
nadahnut za studij Dharme. On je teško ranjen dok je jahao na festival. Dok je umirao
u kući svojih roditelja izveo je phowu (phowa je ritual „izbacivanja svijesti“) Kažu
da je njegova svijest ušla u tijelo goluba koji je odletio u Indiju da uđe u tijelo Tipupe,
brahmanskog dječaka koji je bio umro, na vrijeme da ga oživi. Tako je umro (ili bolje
reći transmigrirao) Darma Dode sin Marpe Lotsawe koji je trebao postati i njegov
dharmički nasljednik.

12
Nakon smrti Darma Dodea, Milarepa je postao Marpin primarni dharmički nasljednik
(što znači učenik koji će održavati liniju učenja u sljedećem pokoljenju i prenijeti ga na
nekog svoga učenika). Kao što je poznato Milarepi je, kao pokoru za njegova zlodjela
iz mladih dana, Marpa još ranije naredio izgraditi deveterokatnu kamenu kulu. Kada je
Milarepa zadatak konačno izvršio ta kula je posvećena Darma Dodeu. Kula koju je
vlastoručno i bez ičije pomoći sagradio Milarepa postoji i danas u tibetanskoj regiji
Lhodrak sjeverno od granice s Butanom.

Marpa Prevoditelj umro je u dobi od 84 godine, a mnogi ljudi svjedočili su povoljnim

znacima u tome trenutku kada je taj veliki učitelj napustio tjelesnu egzistenciju.
Izvještaji kažu da su mnogi ljudi vidjeli na nebu duge i da je cvijeće padalo kao
pljusak. Čuli su neobjašnjivu glazbu i osjetili prekrasne arome incensa u zraku. To sve
su tradicionalni znaci koji se javljaju u trenutcima transmigracije nekog velikog
učitelja.
Kaže se da je mahasiddha Naropa, kao što je za života obećao, došao po svoga učenika
i otpratio ga u nebeske domene zajedno sa velikom pratnjom daka i dakina.
Od svih Buddha Triju Vrijemena
Guru je korijen svakoga postignuća
--Marpa Lotsawa

Kao što djeca Garudina postaju snažnija i moćnija od majke koja ih je rodila
Tako će i svaka sljedeća generacija Marpinih učenika u Tibetu biti još uspješnija od
svojih učitelja.
-- Naropa

Milarepa
Leteći mistik Tibeta

Transmisiju dalje nastavljaju najpozntiji tibetanski

jogi Milarepa (1052 - 1135) i njegov glavni učenik -
monah Gampopa (1079 - 1153). Gampopa, potom,
prenosi učenja prvom Đalva Karmapi čije su
uzastopne inkarnacije očuvale neprekidnost Kađu
transmisije.
Priča o Jetsunu Milarepi u narodu najomiljenijem od
svetih ljudi Tibeta, o Njegovom životu i djelu u
svjetlu današnjih zbivanja je predstavlja u svakom
slučaju jedan od imperativa na našem osobnom putu
duhovne i kulturne izobrazbe. Milarepu spominjui
općenito filozofijom Kargyutpa asketizma.

13
Milarepa kratka biografija - rođen je u regiji Gungthang od oca imenom Mila Sherap
Gyaltsen i majke Nyangtsa Kargyen. Imao je mlađu sestru imenom Peta Paldron. Po
rođenu dobio je ime Mila Thopaga što znači „Mila kojega je ugodno slušati“. U dobi
od osam godina izgubio je oca, a s njim i obiteljsko imanje. Sve njihovo vlasništvo
preuzeo je njegov ujak- očev brat. Taj čovjek i njegova žena loše su tretirali Milu i
njegovu majku i sestru- držali su ih u robovskom odnosu i tjerali da rade u polju za
njih. Odrastao je gledajući velike patnje i zlostavljanja svoje obitelji.
Njegova majka nikada nije prežalila gubitak voljenog supruga i propast njihove
obitelji. Upravo ona uputila je Milu, čim je odrastao, u planine na nauke kod mračnih
šamana kako bi izučio čarobnjaštvo i osvetio se ujaku za nanesenu nepravdu. Nakon
godina učenja crne magije sa mračnim šamanima Mila je izvršio svoj zadatak,
koristeći se naučenim ubio je sveukupno 37 ljudi uključujući ujaka i cijelu njegovu
obitelj, a u procesu je uništio i većinu usjeva svoga rodnog sela.
Nakon toga strašnog čina Mila nije mogao naći mir, uništila ga je krivnja zbog zlih
djela i teških karmičkih posljedica koje je sam sebi uzrokovao. Prvo je otišao u regiju
Tsang gdje je susreo velikog učenjaka Rongtona Lhagu, sa kojim je počeo izučavati
Dharmu. Nakon nekog vrijemena taj učitelj savjetovao mu je da potraži velikog gurua
Marpu Prevoditelja. Tako je Milarepa u dobi od 38 godina otišao u Lhodrak da se
susretne s Marpom.
Mila je proveo šest godina učeći s Marpom koji mu je odredio brojne zadatke kao
pokoru za zla djela iz prošlosti. Jedan takav zadatak koji se često spominje bila je
gradnja kamene kule od devet katova. Na kraju procesa pročišćenja Mila je od Marpe
primio pune transmisije i instrukcije Tantre i linije Mahamudre sve što je Marpa kao
prevoditelj budističke filozofije naučio od indijskih svetih ljudi Narope i Maitripe.
Nakon sveukupno 12 godina studije s Marpom Mila je dostigao stanje Vajradhare-
potpunog Prosvjetljenja. Prozvan je Milarepa što znači „Mila u pamučnoj halji“ (riječ
„Repa“ je oznaka koja se daje tantričkim yoginima jer oni nose bijele halje). U dobi od
45 godina u toku nauka Milarepa je prebivao u špiljama Drakar Taso, a kasnije je
počeo lutati Himalajama.
Milarepa je najpoznatiji po svojim pjesmama i spjevovima u kojima s
izvanrednom jasnoćom i ljepotom izražava dubinu svoje spoznaje Dharme.

Milarepa je dugi niz godina proveo meditirajući u visokim planinama u regiji oko vrha
Mt. Everest. Ono što osobito fascinira je njegova odjeća ili bolje reći nedostatak
odjeće. Milarepa je naime svoj život u planinskim špiljama provodio bilo potpuno bez
odjeće bilo zaogrnut samo laganom pamučnom haljom. Milarepa je kao yogin
poznavao tehnike meditacije kojima se može u potpunosti kontrolirati temperatura
tijela i potrošnja energije. U povijesti tibetanskih yogina to nije jedinstven slučaj,
povijesni izvori kazuju kako je baš na sličan način, također u to vrijeme 11. stoljeća
živjela jedna žena yogi imenom Machik Labdron.
Jednom je tako Milarepa meditirao u špilji na planini Shri u regiji oko Mt. Everesta u
toku cijelog ljeta i nastavio je tamo boraviti i u jesen.

14
Jednog jutra probudio se poslije neobičnog sna. U snu pristupila mu je dakini
(duhovna bića u vajrayanskom budizmu analogna npr. anđelima, dakini-ženskog roda,
a daka muškog) i rekla: „Osam latica otvoriti će se iz lotosova cvijeta u tvom srcu.“
Milarepa je taj san protumačio kao naznaku da će imati osmero važnih učenika, a
jedan od njih se ima pojaviti baš toga dana. Razmišljajući o tome Milarepa se otputio
iz špilje u nizinu, tamo je kod jedne rijeke legao na obalu i čekao.
Nešto kasnije stigao je bogati mladi aristokrat jašući na prekrasnom crnom konju.
Milarepa ga je zamoli da ga prebaci preko rijeke. Jahač je to odbio rekavši kako je u
prevelikoj žurbi da bi mu pomogao. Mladi plemić ujahao je u rijeku ali snažna struja
nosila je konja i jahača i prelazak je bio jako mukotrpan. U međuvrijemenu Milarepa
se zaputio pješice preko rijeke u laganoj šetnji, a stopala mu nisu ni dodirivala
površine nego je hodao nekoliko centimetara iznad vode.

Kada je jahač konačno uspio prijeći rijeku na konju bio je zaprepašten i pojurio je
prema Milarepi. Pregledavao je Milarepina stopala i noge i čudio se kako je čovjek bio
potpuno suh, čak i tabani stopala su mu bili suhi. Upitao ga je kako je uspio učiniti
takvo čudo. Milarepa koji je često odgovarao u kratkim pjesmama
otpjevao je ovo:
Sabrao sam vode četiriju transmisija,
Prakticirao sam duboku doktrinu devet primjena,
Vlast nad vajra-tijelom sam ostvario
I doveo um i energiju u harmoniju
Dakle ja Yogi vladam četirima elementima
I mogu levitirati i letjeti prostorom
I hodati nad vodom.

Mladoga plemića savladalo je grizodušje jer je Milarepi uskratio prijevoz preko rijeke
te je zaplakao. Želeći se nekako iskupiti ponudio je Milarepi uzde koje je držao u
rukama rekavši neka uzme njegova konja.
Milarepa je opet odgovorio u pjesmi:

Moj konj je vladanje nad umom i energijom

Ukrašen je svilenim šalom meditativne koncentracije
Koža mu je stadij najdublje apsorpcije
Sedlo zračeća samospoznaja
A ostruge su tri vizije

Nakon toga plemić je Milarepi nudio razne darove- cipele, šešir, odjeću (Milarepa je
bio tom prilikom zaogrnut samo jednim starim platnom), dragocjenu ogrlicu, na kraju
mu je aristokrat ponudio sagraditi hram i doživotno sponzorstvo nad njime, no sve
ponude Milarepa je odbio sa pjesmom.
Ne znavši što više učiniti nakon duge rasprave mladi bogataš i sam je zapjevao pjesmu
iskazujući svoje duboko štovanje Milarepi:
15
O poštovani yogi, jutros sam jašući na konju
Susreo polugola čovjeka kako leži kraj rijeke
Pomislio sam ili je lud ili glup
Besramno se tako prikazujući
Mora da je manijak ili luda
Prijezir mi obuze um i zaobiđoh ga…

Tada ga ugledah gdje leti poput orla

Dok je prelazio na drugu obalu rijeke
Nad vodom je hujao poput vjetra
I ptice u letu
Sada se misao javlja u meni
Da sam susreo potpuno ostvarenog Buddhu
O gospodaru, tražim tvoje vodstvo i upute.

Milarepa je prihvatio njegovu molbu i prihvatio ga za učenika te je na taj način

Milarepin jutrošnji san ostvaren. Mladić je postao jedan od osmero glavnih učenika i
majstor linije „yogina u pamučnim haljama“- u povijesti zabilježen kao Repa Zhivai

Još jedan zanimljiv slučaj zbio se dok je Milarepa boravio u planinama regije Mon u
južnom Tibetu (današnja indijska država Arunachal Pradesh, istočno od Butana).
Neki lokalni stanovnici pronašli su Milarepu u planinama kako sjedi u dubokoj
meditaciji. Preplašili su se te pojave i pomislili da je riječ o demonu ili zloduhu te su
ga ustrijelili otrovnim strelicama. Kako strelice nisu učinile nikakvu ozljedu na tijelu
meditanta odlučili su ga baciti sa litice u rijeku. No Milarepa se zaustavio uspravno u
meditacijskom položaju nad površinom vode i odletio natrag na izvorni položaj ne
prekidajući duboku meditaciju (samadhi). Naposljetku seljaci su napravili veliku
lomaču oko Milarepe u namjeri da ga zapale na njegovu položaju no iako su drva
izgorjela tijelo meditanta je ostalo netaknuto.
O slučaju su obavijestili i lokalnog vladara koji je pak odlučio pozvati Milarepu na
svoj dvor kako bi tamo naučavao. Milarepa nije pristao uz objašnjenje da preferira
samotnjački život nasuprot životu u palači ali poslanici su bili uporni. Proširili su
ponudu na bogati novčani dodatak od samoga kralja, birano društvo na dvoru, veliku
slavu u kraljevstvu i udobne odaje za boravak. Kao i obično Milarepa je odgovorio sa
pjesmom:

Yogi Milarepa nema interesa za materijalna bogatstva

Tako u početku ne patim stječući ga
Na sredini ne patim pokušavajući sačuvati ga
I na kraju ne patim gomilajući ga

Nemam želje za društvom ljudi.

Tako u početku ne patim žudeći za njima
16
Na sredini ne patim sporeći se sa njima
Na kraju ne patim rastajući se od njih

Nemam želje za slavom

U početku ne patim tražeći je
Na sredini ne patim čuvajući je
I na kraju ne patim od straha da ću je izgubiti

Nemam želje za kućom

Tako u početku ne patim gradeći je
Na sredini ne patim održavajući je
I na kraju ne patim štiteći je.

Kasnije jednom prilikom neki od Milarepinih učenika tražio je od svoga učitelja da mu

prepriča taj događaj kada mu je bilo ponuđeno veliko bogatstvo i ugodan život na
dvoru.
Milarepa je ovako pojasnio:

Veliki orao istoka

Maše krilima i leti s lakoćom
Lebdeći slobodno na nebu
Bez ikakva straha od pada.
Na isti način nevezani yogi
Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
Ne radi straha od buke ili smetnje
Nego zato jer je to put siddha.

Mnoge od Milarepinih pjesama prevedene su na razne jezike.

Milarepa je imao više učenika kao npr. Rechung Dorje Drakpa, Gampopa, Dhakpo
Lhaje i ostali. Od njih nasljednik linije učitelja postao je Gampopa (nastavlja se).
--------------------

Kratka povijest Karma Kađu linije

Topga Julđal Rinpoče

Kađu linija, koja se ponekad naziva i "usmenom linijom" Tibeta, potiče od velikog
jogina Tilope, koji je živeo u severnoj Indiji, Tilopa se smatra začetnikom Kađu linije,
a bio je nosilac i četiri specijalne transmisije (tib: bka-babs-bzhi).
Iako između povijesnih izvora postoje nepodudarnosti u vezi identiteta budističkih
majstora ove četiri transmisije, najčešće se govori da su njihova porijekla sljedeća:
prva transmisija potiče od Lopon Ludruba (tib. slob-dpon-klu-sgrub, skt. Acarya
Nagarjuna) i sastoji se od dvije tantre: "Sangva Dupa" (tib. gsang-ba-dus-pa, skt.
17
Guhasamaja) i od tantre nazvane "Denši" (tib. gden-bzhi). Ova transmisija sadrži i
prakse "iluzornog tijela" (tib. sgyu-lus, skt. Mayadeva), kao i "prijenosa" (tib. pho-ba,
skt. Samkranti). Druga specijalna transmisija potiče od Nakpo Čope (tib. nag-po-
spyod-pa) i sadrži tantru "Đuma Čenpo" (tib. sgyu-ma-chen-po, skt. Mahamaya), kao i
praksu nazvanu "svjesno sanjanje" (tib. rmi-lam, skt. Svapna). Treća specijalna
transmisija potiče od Lavape (tib. la-ba-pa), nazvana je "Demčok" ili "Korlo Dongpa"
(tib. bde-mchog, khor-lo-sdompa, skt. Chakrasamvara), a sadrži i praksu "jasne
svjetlosti" (tib. odgsal, skt. Prabhasvara). Četvrtu transmisiju prenijela je Kandro
Kalpa Sangmo (mkha-gro-bskal-pa-bzangmo), a sadrži tantru poznatu kao "Đepa
Dorđe" (dgyes-pa-rdo-rje, skt. Hevajra), kao i praksu "tumo" (gtum-mo, skt. Candali).

Tilopa je ova učenja preneo joginu Naropi i kasnije su sistematizirana kao "Šest joga
Narope". Ove meditacije smatraju se centralnim praksama Kađu linije. Iz nekoliko
pisanih izvora proizlazi da je Naropa svoje znanje prenio je velikom tibetanskom
prevodiocu Marpi (rođen 1000. g.n.e.), koji je putovao u Indiju kako bi primio učenja,
a kasnije se vratio na Tibet, gdje je širio Darmu.
Marpin učenik Đecun Milarepa, postao je veliki tibetanski jogin. Milarepina životna
priča, koja počinje teškim okolnostima nastalim uslijed prerane smrti njegovog oca,
kojima sledi njegova osveta nepoštenoj tetki i tetku, kao i kasnije kajanje, koje je
dovelo do iskrene želje za prakticiranjem Darme, dobro je poznata među Tibetancima.
Zahvaljujući svojoj istrajnosti i sposobnosti da prihvati sve okolnosti na koje je
nailazio, ostvario je duboku spoznaju konačne prirode stvarnosti. Milarepina učenja su
zabilježena u njegovih 100.000 pjesama i u drugim tekstovima.

Liniju Milarepinih učenja nastavio je Gampopa (rođen 1079.), poznat i kao Dakpo
Larđe - ljekar iz Dakpoa. Prvo je učio u okviru Kadampa tradicije, koja je postepeni i
sistematični put, zasnovan na laminim učenjima. Kasnije je sreo Milarepu, od koga je
primio sva učenja, i prakticirajući po njegovim uputama, u potpunosti je ostvario
njihov smisao. Od Gampopinog vrijemena, linija je poznata kao Dakpo Kađu i sastoji
se od mnogih pod-linija. U XII vijeku, prvi Karmapa, Dusum Ćenpa, postao je učenik
Dakpo Larđea, od koga je primio sva učenja sutre i tantre. Tokom mnogih godina učio
je, prakticirao i podučavao širom Tibeta. On je osnivač Karma Kađu linije. Rec
"Karma" odnosi se na samog Karmapu, dok "Kađu" potiče od izraza "Kababši Đupa",
a to su četiri posebna skupa učenja kojima je ovladao Tilopa, i koja potiču od Bude
Šakjamunija. Karmapa je bio prvi prepoznati reinkarnirani lama Tibeta.
Nakon pojave prvog Karmape, Karma Kađu škola se brzo razvijala, a njena učenja su
primjenjena širom Tibeta. To je bilo vrijeme velikih političkih promjena i ubrzanog
propadanja tibetanskih kraljevina. Pojavile su se mnoge značajne političke ličnosti
koje su se borile za vlast, ali pošto su imali nesložne sljedbenike, nitko od njih nije
uspio postići svoj cilj. Karmapa nikada nije bio zainteresiran za borbe različitih
političkih frakcija, niti se u njih uključivao. U stvari, bio je prinuđen da se aktivno
odupire uplitanju u politiku, zbog svog vrlo osjetljivog položaja.

18
Kako je imao ogromni duhovni autoritet, Karmapa je bio meta onih koji su imali
političke ambicije, a i njegovi učenici su ga ohrabrivali da preuzme vlast, pošto su
smatrali da ima osobnosti vođe.
Tokom XX veka, za života XVI Đalva Karmape, širom sveta su osnovani brojni
Darma centri, među njima i Karmapin međunarodni budistički institut u Nju Delhiju,
Indija, sa ciljem da omoguće izučavanje i praktikovanje Budinih učenja. Nakon što je
napustio Tibet, Njegova Svetost XVI Karmapa je uspostavio svoje sedište u
novoizgradenom manastiru Rumtek, u Sikimu (savezna država Indije; graniči se sa
Nepalom, Tibetom i Butanom, prev.), koji je poznat kao Darma-čakra centar, kao i
centar za povlačenje i škole za monahe.
Poput svojih prethodnika, XVI Karmapa bio je, prije svega, duhovna osoba i zbog toga
nije učestvovao u borbi za oslobođenje Tibeta. Umjesto toga, ulagao je napor da
duhovna tradicija Tibeta ostane netaknuta i na taj način je pomogao očuvanju identiteta
i jedinstvene kulture svog naroda. Istovremeno, XVI Karmapa nikada nije smetnuo sa
uma prisustvo vrlo sposobnog duhovnog vođe, Njegove Svetosti Dalaj Lame, koji je i
politički lider tibetanske nacije. Dalaj Lama posjeduje sve kvalitete koje zahtjeva takav
položaj, kao i veliko administrativno tijelo, čiji su mnogobrojni članovi uključeni u
vrlo važne političke aktivnosti usmjerene ka dobrobiti naroda Tibeta.

Sve ustanove koje je osnovao Njegova Svetost Đalva Karmapa, stvorene su sa ciljem
očuvanja tibetanske duhovne tradicije i kulture, kao i radi dostupnosti Budinih učenja
ljudima svih nacionalnosti, koji smatraju da im mudrost i uvidi budizma mogu pomoći.
Uopćeno govoreći, Karma Kađu linija naglašava opsežno izučavanje velikog broja
tema, bez pravljenja razlike između njihovog nivoa važnosti. Kada duhovni učitelj to
smatra prikladnim, učenja o Mahamudri - Velikom pečatu praznine - koja su najdublja
i konačna učenja linije, se prenose i prakticira u etapama koje je propisala tradicija.
Kada se razvije sposobnost za razumijevanje dubine cjelokupnih učenja Mahamudre,
može se početi sa "Šest joga Narope".
Kada učitelj prenese suštinu učenja Mahamudre, i kada učenik ostvari istu duboku
spoznaju kao i učitelj, tada se ta osoba prepoznaje kao nosilac linije, bez obzira na
njegovu ili njenu prošlost. Bez obzira da li je on ili ona prepoznati lama, ili nezaređeni
praktičar, spoznaja suštinske prirode i dubokog smisla Mahamudre predstavlja
kvalifikaciju koja takvu osobu čini nosiocem tradicije.

Pripremili: Goga i Laci

Izvornik: kompilacija tekstova sa interneta

19