Djevojčica iz Afganistana

Napisao: Omer Delihodžić

Ime pisca: Deborah Ellis

Naslov knjige: Djevojčica iz Afganistana

1. Bilješke o piscu

Deborah Ellis rođena je 1960. godine u Kanadi. Počela je pisati već s 11-12 godina, pošto se kao
dijete često s roditeljima selila. Odrastajući, tokom putovanja zapisivala je probleme i priče ljudi koje
je susretala. Bavila se humanitarnim radom i postala anti-ratna aktivistica, te je putujući
Afganistanom i radeći u izbjegličkom kampu, objavila svoju prvu knjigu Djevojčica iz Afganistana.
Napisala je i na nastavke Parvanino putovanje i Blatni grad, te je objavila roman za odrasle Žene
Afganistanskog rata. Osim o strahotama rata dalekih zemalja, Ellis je pisala i o problemima vlastite
domovine, Kanade. U knjizi Looking for X piše o djevojčici koja odrasta u sirotinjskom dijelu Toronta,
ukazujući na probleme siromaštva .Njeno najpoznatije djelo je The heaven shop, roman u kojem piše
o siročadi u Malawi, zaraženoj AIDS/SIDA-om. Napisala je još mnoštvo djela, od kojih su neka: Ručak
s Lenjinom i druge priče, Moje ime je Parvana, Djeca mumije, "Društvo budala" i ostale.

2. Tema

Težak život djevojčice Parvane i njene obitelji u ratu.

3. Bilješke tijekom čitanja

1. poglavlje

Parvana je izlazila samo kada bi svom ocu pomogla ići do tržnice i doma. Talibani su zabranili svim
ženama i djevojčicama u Afganistanu da izlaze. Djevojčice ne smiju u školu. Parvana je morala prestat
pohađati 6. razred osnovne škole, a njena sestra Noorija nije smjela pohađati srednju školu. Njihova
majka je bila spisateljica za kabulsku radiopostaju, ali zbog talibana je izgubila posao. One su
zatočene već godinu dana u jednoj sobi sa sestrom Maryam koja ima pet godina i sa bratom Alijem
koji ima dvije godine. Parvana ima 11 godina i za svoju dob je dosta sitna. Pomagala je svom tati jer
je izgubio potkoljenicu u bombardiranju škole u kojoj je predavao, Talibani su dopuštali Parvani da
pomaže svom ranjenom ocu. Parvana sjedeći se nagledala svega. Puno ljudi na tržnici su molili
njenog oca da im čita pisma. Većina ljudi u Afganistanu ne znaju čitati ni pisati zbog jako loših uvjeta
u Afganistanu. Njeni roditelji su bili jedni od rijetkih koji mogu pisati i čitati, znali su čak i engleski.
Poticali su od jednih cjenjenih obitelji. Imali su prekrasnu kuću koja je bila dignuta u zrak. Morali su
se seliti često, gubili su više i više novaca, svi sada žive u malim prostorijama. Rat je trajao više od 20
godina u Afganistanu. Otac se trudio prodavati što više stvari na tržnici. Nooria se još sjeća kada je
njihov grad bio lijep prije rata.

2. poglavlje

Majka je natjerala Parvanu da ode po vodu, njezina majka je mrzila kada vode nije bilo. Mogla je
samo Parvana nositi jer bi majka i njezina sestra su morali nositi burke kada bi izlazile, a ne mogu
nosit vodu kantu vode ako bi nosile burke. Njezina majka i sestra su uvijek čistile jer nisu imali boljeg
posla da rade. Parvani je to išlo na živce. Majka je uvijek odvajala odjeću u ormar i stvari koje će otac
prodati na tržištu. Majka je odlučila odvojit Parvaninu najdražu majicu da otac može prodati. Ona je
htjela zaustaviti njezinu majku, ali majka nije pristala jer ona odlučuje, a ne Parvana. Imali su još
jednog brata zvanog Hossain, on je žalosno preminuo kada je imao četrnaest godina. Parvana je bila
još beba kada se to dogodilo. Njezin otac je bio profesor povijesti, pa je ona uvijek je voljela slušati
priče koje je njezin otac govorio, tako je i za voljela povijest. Jednom četiri talibanska vojnika su ušla
u sobu i zgrabili su oca. Deru se na njega se školovao u Engleskoj. Majka ih zgrabi za ruke i počne ga
trgat iz ruku talibana, ali je taliban nju opalio po faci sa puškom i nekoliko puta. Parvana se napokon
trgne. Kada su vojnici vodili njezinog oca ona baci ruke oko oca i kaže njoj njezin otac: „Brini se za
ostale, Moja Malali.“. I više ga nije bilo. U sobi još sva vojnika pretražuju stan. Na dnu ormara su bile
knjige koje je njezin otac sakrio, talibani su palili sve knjige koje im se nisu svidjele. Parvana se
takvom snagom baci na vojnike da su obojica pala na pod. Počeli su je udarati sa njihovim štapovima.

3. poglavlje

Nakon što su vojnici otišli, njih troje su počeli čistiti stan. Parvana je kasnije nije mogla zaspati. Pitala
se gdje je njen otac. Sljedeće jutro Parvana i majka odu da izvuku oca iz zatvora. Dođu oni do zatvora
da pomognu ocu, ali kada su oni došli na ulaz stražari su počeli udarati njih dvoje. Shvatili su da ga
neće moći izvući.

4. poglavlje

Njih dvoje su kasno došli doma, od umora su odmah zaspale. Dani su samo prolazili, a nije se ništa ni
događalo, majka im je samo ležala. Nakon par dana nestalo im je hrane. Nitko se nije usuđivao majci
govoriti što se događalo. Noorija se podigne i kaže Parvani da moraju ići do tržnice, ona iz prva nije
htjela ići, ali kada je vidjela koliko su njena mlađa braća bila izmučena i gladni, morala je ići do
tržnice.

5. poglavlje

Parvana nikad nije bila sama na tržnici. Kupila je prvo kruh. Žene nisu smjele u trgovinu pa bi one
govorile izvan trgovine što hoće kupiti. Parvana se brinula hoće li ju priznati kao ženu. Zaustavio ju je
jedan taliban i ona iz straha pobjegne. Trčala je brže od vjetra. Kada je trčala bila se sudarila se
susjedom Weerom. Ona se sjeti da susjeda Weera može pomoći njenoj majci. Te večeri susjeda se
pobrinula za njihovu majku i pripremila im vodu. Razgovarali su te iste večeri, i shvatili su da moraju
smisliti neki plan.

6. poglavlje

Njihov plan je bio pretvoriti Parvanu u dječaka, pa neće imati problema. Nosit će Hosainovu odjeću.
Parvana nije bila sigurna, ali je pristala. Ona se odjene i pripremi, svi su bili zaprepašteni koliko je
ličila dječaku. Majka joj da novac i Parvana krene. Ona kada je izašla primijetila je kako nitko ne
obraća pažnju prema njoj, kupila je čaj i rižu bez problema. Vratila se sva sretna doma, ali je njena
majka bila ponovo žalosna. Weera je otišla jer ju je boljelo vidjeti Parvanu u odjeći svog pokojnog
sina.

7. poglavlje

Sljedeći dan majka ju pošalje na tržnicu da pokuša prodati nekoliko stvari kao što je radio njihov otac.
Parvana se tome usrećila. Majka joj kaže što treba prodati, a ako netko pita tko je ona, neka kaže da
je očev nećak Kaseem. Nakon nekog vremena na tržnici dođe neki čovjek i pita ju zna li čitati pisma.
To je bio taliban koji se raznježio dok mu je Parvana čitala pismo pokojne žene. Parvana se začudila
jer nikad nije vidjela takvog talibana. Na kraju dana Parvana je uspjela prodati tkaninu, ona je bila
jako sretna i zadovoljna zaradom i otišla je doma.

8. poglavlje

Susjeda Weera se uselila u njihov stan. Majka im je pokrenula časopis. Noorija će se brinuti za ostale
ukućane. Parvana ode po vodu, a Maryam ode s njom jer je Parvana sada dječak pa može. Budući da
godinu i pol nije bila vani, narasla je i ne stane u njene sandale, odlučili su omotati noge tkaninom.
Shvatili su da bi svi mogli ići van jer je Parvana sada dječak. Posao je imao loše i dobre dane. Jednom
je Parvana vidjela svog oca. Počela je vikati prema njemu, ali on ju nije primijetio. Počela je
primjećivati neke detalje na tkanini i narukvicu koju je nosila. Nije mogla uvijek vjetar kriviti zbog
toga. Promatrala je dječake koji su na tržnici prodavali čaj, prepoznala je jednog dječaka, to je bila
prijateljica iz razreda.

9. poglavlje

Prepoznaju se i razmjene nova imena. Smišljali su kako bi bilo moguće da zarade više ako se udruže.
Parvana ju pozove da dođe kod nje i pozdravi njenu obitelj. Svi su sretni bili kada su je vidjeli. Viđale
su se svaki dan na tržnici. Parvana vidi kako neka žena baca lijepe maramice.. Dođe joj Shauzia, kaže
da ima plan kako će zaraditi više. Taj se plan neće svidjet njoj.

10. poglavlje

Plan je bio da iskopaju kosti. Parvani se to nije svidjelo, ali je svejedno krenula. Dođu do jednog
mjesta koji je bio jako iz bombardiran i gdje se nalazi groblje. Krenuli su kopati.Za prvu turu kostiju su
dobili puno novaca. Nastave kopati, a Parvana je već trebala biti doma za ručak. Odlučile su, ne reći
obitelji što su radile danas. Dio novaca su sačuvali da bi mogli kupili neke stvari i prodavati.

11. poglavlje

Parvana je na kraju rekla majci što su radili taj dan, i izvadi sve što je zaradila. Nakon dva tjedna
djevojke su imale dovoljno novaca da kupe pladanj gdje su stavljali robu za prodaju. Parvana je
ponovo bila na tržnici kada ona ista žena baca ponovo poklon kroz prozor. Šetale su po gradu kada
naiđu na stadion gdje su se sjetili da mogu prodavati žvakaće i cigarete. Shvatili su da nitko ne navija
jer su talibani sjekli ruke lopovima, morali su pobjeći.

12. poglavlje

Parvana je ostala doma nekoliko dana, htjela je zaboraviti sve što je vidjela. Njena prijateljica Shauzia
je počela štedjeti za kartu u Francusku, da može otići na proljeće. Kada je ljeto došlo u Kabul Majka i
Weera su pokrenule malu školu za pet djevojčica. Jednu večer Majka je doznala da se Nooria vjenča.

13. poglavlje

Ideja je bila da će se odseliti na sjever u grad Mazar e Sharif, gdje nema talibana i gdje će moći završiti
školu. Majka ih obavijesti da će svi ići tamo na vjenčanje Nooria. Parvana se sjetila svoga oca, i
pomisli što će se dogoditi ako njih nema, a on izađe iz zatvora. Parvana je htjela ostati, ali je majka
rekla da mora ići tamo. Na kraju Parvana ostaje sama sa Weerom, jer im je bilo teško objasniti zašto
je dječak. Sljedeći dan su krenuli. U kolovozu Parvanu uhvati oluja i sakrije se ispod zgrade. Nakon
što se sakrila čula je ženski plač.

14. poglavlje

Parvana upali šibicu i ugleda ženu kako na podu plače. Paravana se predstavi pravim imenom i ispriča
zašto izgleda kao dječak. Žena nije imala burku, ali je odlučila riskirati i dovela ju je kući gospođi
Weeri. Žena nije puno govorila dok nisu došli do stana. Njezino ime je bilo Homa i pobjegla je iz Mazar
e Sharifa jer su ga napali talibani. Parvana se jako prestrašila jer se sjetila roditelja. Parvana je provela
još nekoliko dana doma, onda je otišla na tržnicu jer ju je Shauzia zvala. Jedan dan, vraćajući se doma
primijetila je oca kako izlazi iz zatvora. Parvana se jako iznenadila i usrećila

15. poglavlje
Talibani su pustili oca, a dva talibana su ga odveli kući. Parvana je odmah počela pomagati svom ocu.
Gospođa Weera i Homom su otišli u Pakistan jer nisu više trebali pomagati Parvani potom da se
vratio njen otac. Žena sa prozora joj ponovo baci poklon, a Parvana joj posadi cvijeće na mjestu gdje
je prostirala svoj prostirač jer odlazi s ocem u Mazal. Prije nego što je otišla, Weera pokaže Parvani
časopis i kaže joj da prenese mami da se zahvaljujući časopisu u svijetu zna što se događa u
Afganistanu. Popne se na kamion sa ocem i krenu tražiti obitelj.

4. Dojam

Mislim da je ova knjiga informirala puno djece, kako imaju puno sreće imati lagan život gdje se ne
moraš uvijek strahovat što će se dogoditi sljedeće. Knjiga je dokazala da se uvijek moraš boriti za
slobodu i za prava. Mislim da je knjiga bila odlična i da bi trebalo potaknut djecu da pročitaju ovu
knjigu.

5. Analiza likova

Likovi: Parvana, roditelji, Nooria, gospođa Weera, Shauzia, Maryam, Ali, Homa

Parvana - Ona je jedanaestogodišnja djevojčica koja živi sa obitelji u ratnom Kabulu u jednom stanu.
Vrlo je hrabra jer, nakon očeva odlaska u zatvor, pristaje pretvoriti se u dječaka i obavljati poslove i
prehranjivati obitelj. Radila je i ružne poslove koje nijedno dijete nije trebalo raditi. Prestala je ići u
školu jer su talibani zabranili ženama da izlaze iz kuće. Brine se za obitelj iako nije uvijek bila s njima u
dobrom odnosu, a posebice sa sestrom koja joj se uvijek na ružan način obraćala.

Roditelji – Obrazovani, otac se brinuo za obitelj dok nije završio u zatvoru, a majka se brinula o stanu i
o djeci

Nooria – Parvanina starija sestra koja se voljela praviti važna, morala je nositi burku, često se ružno
obraćala sestri, htjela se obrazovati dalje i udala se u Mazalu.

Gospođa Weera - Pametna, samouvjerena, snažna, pomaže Paravaninoj obitelji, priča priče, ali ne tako
dobre kao što je Paravanin otac pričao