SOO predavanja & perspektive

Što definira profesionalca?

- Znanje
- Vještina podučavanja
- Razumijevanje društvenog konteksta => kako se elementi društva međusobno
nadopunjuju, usklađuju itd.

Sociologija pomaže u boljem shvaćanju samog sebe. To je najsloženiji i najteži pokušaj koji
možemo napraviti, pomaže da bolje shvatimo sebe; zašto postupati tako, djelovanje društva u
kojem živimo, utjecaj na našu budućnost.

Negativnosti u radnom okružju (globalno potencijalni), na nižim razinama realni mogu se

prevladati razvijanjem kritičke svijesti o društvenom progresu/regresu,
korisnom/beskorisnom, ljudskom/neljudskom...

Hoćemo li biti aktivni ili pasivni sudionici procesa rada? Hoćemo li biti subjekti/objekti u
društvenoj i radnoj zbilji?

Sociološko promišljanje vrijednosnog i sadržajnog pokazatelja našeg okruženja; bez toga smo
neslobodni, nemamo odgovore na mnogobrojne izazove.

/fali paragraf/

PROGRAMSKE TEME SOO-a

1. Teorijski i povijesni pregled

2. Društveni kontekst obrazovanja
3. Edukacija i socijalne promjene
4. Obrazovanje i kultura
5. Institucionalni sustav obrazovanja
6. Sociologija profesije
7. Obrazovanje i tehnološke promjene

1
OSNOVNI POJMOVI

1. Socijalizacija
a. Lat. socius-drug, socialis-društven, druželjubljiv,
b. Usvajanje društveno korisnih i poželjnih obrazaca ponašanja
c. učenje socijalno prihvatljivom ponašanju
d. U socijalnoj psihologiji to je proces učenja tijekom kojega pojedinac
razmjenjuje iskustva s drugima, ta iskustva moraju biti u skladu s normom
e. U antropologiji i sociologiji, to se svodi na prilagođavanje pojedinca
društvenoj zajednici, što je preduvjet njezine integracije i stabilnosti
f. Počinje rođenjem, nastavlja se čitavog života; društvo se neprestano mijenja, i
mi se stalno nalazimo u novim situacijama.
g. Proces kroz koji dijete postiže poseban kulturni identitet; proces u kojem se
biološko biće transformira u pripadnika jedne specifične kulture; biološko
biće> društveno biće
h. Primarna socijalizacija- između osoba i ljudi u primarnim odnosima (bliska
osobna, face-to-face)
Sekundarna socijalizacija- između osobe/individue i ljudi koji nisu u
primarnim i bliskim odnosima
i. „Svi utjecaji društva i njegovih jedinica (skupina, institucija) na pojedinca
kojima se on priprema za preuzimanje svih društvenih uloga...i kojima on
stvara svoju ličnost, razvija svoj individualitet“
j. Proces socijalne integracije
k. Usvajanje onog dijela kulture koji obuhvaća međuljudske odnose i njihov
razvoj (usvajanje oblika društvenog života)

2. Akulturacija
a. Razmjena i širenje kultura na većem prostoru između naroda
b. „Usvajanje kulture, duhovnih i eventualno materijalnih tvorevina društva,
kulturnih značajki uže i šire socijalne sredine“
c. Enkulturacija (according to Google): dodir dvaju kultura u kojoj jedna kultura
zadržava svoju bit, ali prihvaća neke elemente druge kulture i prilagođava ih
sebi – kulturne inovacije jedne kulture postaju novotarije druge kulture – u
američkoj tradiciji enkulturacija je sinonim za socijalizaciju. ILI Enkulturacija

2
 u sociologiji označava uključivanje neke osobe, najčešće djeteta, u obrasce
kulture u kojoj se razvija i odrasta

3. Odgoj
a. Svjesna i namjerna briga odraslih oko neodraslih, da bi i oni postali zreli i
odrasli ljudi. Odgoj je nešto svjesno, namjerno i svrhovito, nešto što teži
ispunjenju nekog (uzvišenog) cilja.
b. Razvoj individualne i društvene osobnosti
c. Razvoj voljnih osobina, vrijednosti i stavova
d. CILJ odgoja: oplemenjivanje čovjeka
e. ZADATAK odgoja: izgradnja cjelovite i zrele ljudske osobe; razvoj i
prosperitet društva
f. Čovjek=višedimenzionalno biće
g. Presudno povezati 3 elementa svakog odgoja: odgajanika, odgojitelja i odgojne
vrijednosti
4. Obrazovanje
a. Sustavno organizirano poučavanje i učenje
b. Razvoj fizičkih, intelektualnih i moralnih svojstava
c. Primjena i unaprijeđenje znanja
d. Formalno – procesi stjecanja kognitivnih sposobnosti, znanja, umijeća,
navika, oblici obrazovanja koji se pojavljuju uglavnom u školskim
institucijama; ono je propisano pravnim aktima. DEFINICIJA: Proces
institucionalnog prenošenja društveno formiranih znanja na pojedinca.
Neformalno – služi da dopuni formalno i da nam da priliku da pristupimo svim
onim sadržajima koji su u formalnom nepristupačni ili čak potpuno netaknuti
(razni kursevi specifičnih vještina, praktičnih poslovnih znanja, osobnog
usavršavanja poput plesa, pisanja i sl.)
Informalno – ono što bismo u svakodnevnom govoru nazvali "škola života".
Ono je neplanirano, spontano, nastaje kroz interakciju sa prijateljima,
roditeljima, medijima, bez posebnog plana i strukture
5. Nastava
a. Napor (institucionalni ili neinstitucionalni) u svladavanju određenih sadržaja
koji su propisani u cilju stjecanja znanja, umijeća, vještina

3
 b. Proces vođenja učenja i poučavanja u školi
c. Ostvaruje se u zajedničkom radu učitelja i učenika
d. Društveni proces u kojem sudionici imaju odgovarajuće uloge
(Brezinka)

e. Nastavno-razredno-satna nastava
f. Sastavnice sustava
1. Čimbenici nastave
1. nastavnik
2. učenik
3. sadržaj
2. Zadaci nastave
1. materijalni (znanja)
2. funkcionalni (primjena znanja, sposobnosti)
3. odgojni
6. Učenje
a. Proces stalne, trajne promjene jedinke pomoću vlastite (spoznajne, čuvstvene)
aktivnosti
b. Ovladavanje dostignućima prethodnih generacija, dakle usvajanje
generacijskog iskustva

7. Sazrijevanje/maturacija
a. Proces razvoja i rasta pojedinca
b. Stvara promjene u ponašanju i osobinama pojedinca
c. Javlja se tijekom vremena po ustaljenom redoslijedu – biološki determiniran
d. Zrela ličnost => pokazatelji zrelosti:

4
 1. odnos prema svijetu (interes za zbivanja u svijetu, sposobnost za
objektivnost ocjena i odsutnost predrasuda)
2. odnos prema sebi (realno ocjenjivanje samog sebe i prihvaćanje sebe
onakvog kakav jest)
3. odnos prema drugima (poštivanje tuđe ličnosti, osjetljivost za potrebe
drugih i postupanje prema takvim mjerilima)
8. Personalizacija – individualizacija
a. Razvoj svojstava pojedinca, karakterističnih samo za njega
b. Proces oblikovanja ličnosti
c. Proces transformiranja pojedinca u ličnost
d. Proces samoostvarivanja pojedinca kao potpune osobnosti

Nastanak i razvoj sociologije obrazovanja

Sociologija je nastala kao izraz vjere da se pomoću znanosti može razumjeti društvo i
donositi racionalna rješenja.
- Pokušaj teorijskog prevladavanja moderne krize
- Predstavlja značajnu, modernu, teorijsku i empirijsku znanost
- Definira se kao znanost o najopćijim zakonitostima nastanka i razvitka ljudskog
društva
- Bavi se i proučavanjem pojedinačnih društvenih pojava

Sociologija obrazovanja je sociološka disciplina koja se teorijski i metodološki oslanja na

sociologiju (primjenjuje njezin kategorijalni aparat i metode istraživanja)
- Značajno doprinosi razumijevanju obrazovnog procesa
- Privlači pozornost na društveni kontekst koji se događa u školama
- Fokusira pažnju na društveni kontekst obrazovnih struktura i procesa
- Doprinosi razumijevanju i reformiranju obrazovnih sustava

Društvene pretpostavke:

1. Kriza obrazovanja
- Znanje postaje preveliko
- Znanje brzo zastarijeva

5
 - Traže se nova znanja

2. Strukturalne promjene u društvu

- Pomjeranje stanovništva (npr. selo > grad, promjena strukture zanimanja)

3. Demokratizacija obrazovanja
- Odnos između demokracije i socijalne jednakosti i dostupnosti obrazovanja svima
- Pitanje prohodnosti (mijenjanje škole i sl.)
- Prihvaćanje demokratskih vrijednosti i principa (jednakost, participacija)
- Usklađenost obrazovnih ciljeva i gospodarskih ciljeva

4. Ekspanzija obrazovanja
- Obavezno osnovno školovanje

Znanstvene pretpostavke
1. Unutrašnji razvoj opće ili sustavne sociologije kao znanosti
2. Strukturno djelovanje sociologije na tradicionalno područje pedagogije
3. Dinamika i tokovi razvoja društvenih realiteta i obrazovanja kao društvene
pojave usložnjava (?)
 Odnose obrazovanja i društva te
 Stvaranje specifičnih odnosa unutar obrazovanja
4. Razvoj susjednih znanosti (pedagogija, psihologija, ekonomija, demografija,
statistika, antropologija...)

Rješavanje tih problema zahtijeva interdisciplinarni pristup.

Jeli SOO znanstvena disciplina?

- Cilj je znanosti razumijevanje, objašnjenje pojave na temelju znanstvenom
metodologijom stečenih spoznaja.

Predmet
- Područje kojim se bavi i u kome ostvaruje znanstveni kontinuitet tijekom svog
razdoblja?
- Njezin predmet je obrazovanje?

6
Teorija
- Pokušaj objašnjenja događaja, ideja, utjecaja, ponašanja... na cjelovit način
- Nije samo čista deskripcija
- Istraživački interes za obrazovanje
- Oblikovanje teorijskih obilježja

Metodologija
- Postupak kojim dolazimo do cilja, spoznaje, istine
- Istraživački postupci
o Model znanstvenog istraživanja i njegove faze
1. Definiranje problema
2. Proučavanje literature
3. Izrada hipoteza
4. Izrada plana istraživanja
5. Izvedba istraživanja
6. Interpretacija rezultata
7. Objava rezultata
8. Početak novog istraživanja
- Istraživačke metode
o Vrste istraživačkih metoda
 Terenska istraživanja (participativno promatranje)
 Eksperiment
 Ankete i ispitivanje javnog mijenja
 Intervju
 Životne pripovijesti i komparativne analize

Ne bez značaja:
- Zajednički znanstveni jezik
- Mjesto u sustavu znanosti
- Zastupljenost prema akademskom predmetu

Konstituiranje SOO-a kao znanstvene discipline

1. spoznaje i statistički podaci o rastućem značaju obrazovanja u suvremenom svijetu

7
 2. teorijski radovi sve više ukazuju na „svemoć“ obrazovanja
3. u sociologiji kao znanosti, obrazovanje nije imalo adekvatno mjesto

Sociologija obrazovanja:
- kao posebna disciplina pojavila se krajem 19. i početkom 20.st sa radovima
Durkheima, Smirha, Giddinsa i dr.
- Različita imena za SOO: pedagoška sociologija, sociologija škole, prosvjetna,
školska sociologija, sociologija odgoja
- 1907. Henry Suzallo (prva predavanja, Yale)
- 1917. W. Smith (Uvod u obrazovnu sociologiju)
- 1927. Časopis Journal of Educational Sociology (danas: Sociology of
Education)
- 1956. Kongres u Amsterdamu, tema: struktura modernog društva
Random slide o Durkheimu.
Hrvatska – zakasnila (što god to značilo)
Dva perioda (u Hrvatskoj):
1. nesustavno proučavanje (50-e godine 20.st)
2. sustavno sociološko proučavanje obrazovanja

Tri faze:
1. Stvaranje iskustvene evidencije (60-e godine)
2. Rasprave o socijalno-klasnim osnovama obrazovanja (80-e)
3. Fakultetski nastavni predmet

Instituti & časopisi

 Institut za društvena istraživanja (1964.)
 Institut društvenih znanosti (1991.)
 Institut za razvoj obrazovanja (2001.)

o Revija za sociologiju
o Sociologija sela
o Društvena istraživanja
o Socijalna ekologija

8
+ Napredak, Školski vjesnik, Život i škola (<= pedagogija)

Predmet sociologije obrazovanja

SOCIOLOGIJA SOCIOLOGIJA OBRAZOVANJA PEDAGOGIJA

Društvo Obrazovanje

Sociologija istraživanja istražuje utjecaje društva na obrazovanje (tad je sociologijska) i

obrazovanja na društvo (tad je pedagoška)

Što je obrazovanje za sociologiju obrazovanja?

* Uže: proces usvajanja znanja i razvoj vještina, prvenstveno onih koji su važni za obavljanje
radnih ili profesionalnih uloga

* Šire: proces socijalizacije koji uključuje i obrazovanje u užem smislu i...još nešto što nisam
zapisala zahvaljujući njegovom brzom „okidaču“

Kako se razvijalo obrazovanje kao djelatnost?

1. Nepismena društva (lovačka i sakupljačka)
2. Predindustrijska društva (srednjovjekovna društva)
3. Industrijsko društvo

Što se istražuje u SOO?

o J. Floud i A.H. Halsey – proučavati odnos između školskih sustava i ostalih
sustava u društvu
o P. Bourdieu – uveo pojam „kulturnog kapitala“

9
 o G. Mialaret – proučavao mjesto i ulogu obrazovnih institucija, njihove uloge,
mjesto u društvu itd.
o Velika Britanija => uključili ispitivanje sadržaja i oblika znanja
o M. Shimbori (Japan) – koji su društveni ciljevi reformi? Usporedba.

S. Flere
o Nejednakosti u obrazovanju
o Slaba efikasnost
o Povećanje ionako velikih troškova
o Teško uključivanje đaka i studenata u područje rada
o Povećanje devijantnog i agresivnog ponašanja mladih
o Nemiri
o Teškoće u koordinaciji
o Sukob generacija

SOO ispituje:
o Ulogu i ciljeve obrazovanja, uključujući profesionalno obrazovanje u
suvremenom društvu
o Obrazovna postignuća socijalnih grupa (klasa, spol, enticitet)
o Odnose i procese unutar škola s posebnim naglaskom na: učenik, učitelj,
školske subkulture, skriveni kurikulum
o Značaj obrazovne politike

Dakle, predmet SOO-a:

Proučava obrazovanje kao društvenu pojavu
1. odnos obrazovanja i globalnog društva
2. odnos između obrazovanja i pojedinih segmenata društva
3. društvene procese i odnose unutar područja obrazovanja
4. društveni uvjeti koji utječu na funkcioniranje obrazovnog sustava

Odnos prema drugim znanostima

Sociologija & Sociologija odgoja i obrazovanja

10
 1. Ljudska povijest ukazuje na to da obrazovanje bitno determinira razvoj društva
2. Sociologija proučava međuljudske odnose, a obrazovanje je jedan od najsuptilnijih
socijalnih odnosa
3. (...) bilo je tu još navedenih stvari, ali as usual, nismo imali vremena prepisati -.-'

Pedagogija & Sociologija odgoja i obrazovanja

1. Sociološka istraživanja olakšavaju diferencirani pristup obrazovanju učenika
2. Kako konkretni društveni uvjeti utječu na proizvodnju i funkcioniranje odgojno-
obrazovnog sustava?
3. Priroda odnosa raznovrsnih veza obrazovanja i drugih institucionalnih oblika
organiziranog društva.
4. (...)

Psihologija & Sociologija odgoja i obrazovanja

1. Istražuje utjecaj psiholoških čimbenika u procesu socijalizacije, komponente razvoja
ličnosti, kognitivni razvoj, procese učenja...
2. Obrazovanje je čovjekova potreba
3. Psihologizam = psihološko objašnjenje društvenih fenomena
4. (...)

Psihologija odgoja i obrazovanja & Sociologija odgoja i obrazovanja

1. Aspekti: učenje, pamćenje, osjećaji, IQ, urođene sposobnosti, jezik, motivacija,
mentalno zdravlje

Ekonomika obrazovanja & Sociologija odgoja i obrazovanja

1. istražuje cijenu koštanja i ekonomske aspekte obrazovanja
2. rastući troškovi obrazovanja
3. veličina i udio sredstava (BDP...)
4. značaj obrazovanja za gospodarstvo

Demografija & Sociologija odgoja i obrazovanja

1. dinamika rasta ili opadanja broja stanovništva
2. pritisci na odgoj i obrazovanje
3. predviđanje promjena u obrazovanju

11
Pravne znanosti & Sociologija odgoja i obrazovanja
1. obrazovanje mora biti pravno regulirano
2. moraju postajati norme koje se odnose na ustanove odgoja i obrazovanja

Also: Kulturna / Socijalna antropologija

Socijalne kulture
Društveni kontekst odgoja-obrazovanja

Društvo – relativno trajna, samostalna i samodovoljna zajednica života ljudi u kojoj oni
stupaju u međusobne odnose i obavljaju svoje aktivnosti.
Društvena pojava – povezano djelovanje ljudi koje izaziva određene društvene posljedice

Vrste društvenih pojava

1. Društveno poželjne (korisne) – otvaraju perspektive, govore o napretku, prihvaćaju i
unaprijeđuju znanstveno-tehnnološke revolucije
a. Biološka reprodukcija društva
b. Materijalna proizvodnja
c. Materijalno i duhovno stvaralaštvo
d. Odgoj (proces u kome a) stariji svjesno utječu na mladu generaciju, b) prenose
svoja iskustva i znanja, c) stvaraju vještine i navike potrebne za održavanje u
životu
e. Obrazovanje
f. I druge.

Formalno obrazovanje – proces institucionalnog prenošenja društveno formiranih znanja na

pojedinca

Ciljevi obrazovanja
 Vanjski – društveni (koji se tiču doprinosa ukupnom društvenom razvoju)
 Unutrašnji – individualni (pridonose razvoju naših potencijala, osposobljavanje za
obnašanje različitih uloga u budućnosti.

Delors:

12
 1. Učiti biti
2. Učiti znati
3. Učiti živjeti zajedno
4. Učiti činiti

Važnost obrazovanja u društvu

Od obrazovanja se očekuje:
 Da se kroz njega unaprijeđujemo
 Da pomogne u prevladavanju nedostataka
 Da se kroz njega razvijamo i samoaktualiziramo

2. Društveno nepoželjne (štetne) – koje vuku stagnaciji

a. Društveni sukobi i asocijalna društvena ponašanja
b. Kriminalitet
c. Alkoholizam
d. Narkomanija
e. Prostitucija
f. Prosjačenje, skitnja i sl.

Ove pojave imaju razorno djelovanje, razbijaju koheziju društva, narušava se cjelovitost
društva te dolazi do odstupanja od normi.
Društvo reagira
1. preventivom (otpada na obrazovanje)
2. represijom

Obrazovanje kao društveni fenomen

- Multidimenzionalnost i uzajamna povezanost obrazovanja i društva
i. Odgojem/obrazovanjem osmišljavamo i vrednujemo svoju egzistenciju
 Obrazujemo se da bi radili neki posao, da bismo za taj posao
dobili plaću
 Produktivno korištenje slobodnog vremena
 Naučiti ljude da vrednuju svoje obrazovanje

13
 ii. Ličnost, društvo i obrazovanje se nalaze u dijalektičkom odnosu, tj.
međusobno su uvjetovani i ovisni.
 Bez pojedinca, društvo je fikcija
 Da ukinemo obrazovanje, društvo bi nestalo
 Ličnost bez društva ne može imati svoju humanu dimenziju,
ličnost se jedino u društvu može humanizirati
iii. Odgoj/obrazovanje razvija ljudske kapacitete (ljudski kapacitet –
osnova progresa, države, naroda i pojedinca)
 Čovjek – najznačajniji izvor moći i bogatstva
 Bez humanosti, empatije, solidarnosti (...) ne bi bilo ni
civilizacije
iv. Funkcioniranje i progres civilizacije zavise od odgoja i obrazovanja
 Današnje civilizacije imaju svoje moći, ali i nemoći. Stvaraju
uvjete za razvoj, ali postoje i besmislene stvari u tom
kontekstu (ratovi...)
 Sustav vrijednosti je ubrzano poremećen
v. Obrazovanjem se preraspodjeljuju znanje, kultura i moć
 Nesrazmjeran razvoj
 Civilizacije s razvijenijim obrazovanjem, koje su ulagale u
njega, brže su se razvijale
 Globalizacija i odljev mozgova. Dobre i loše strane:
o Dobro: talentirani pojedinci iz nerazvijenijih zemalja
dolaskom u razvijene zemlje razvijaju svoje
sposobnosti
o Loše: krvarenje kapitala i sl.

Funkcije obrazovanja:
1. Socijalno-razvojna: socijalizacija i razvoj vrijednosti
2. Stručno-radna: kvalifikacija
3. Društvena selekcija – alokacija: biramo mlade
4. Ekonomski prosperitet: ukupno društvo ima od obrazovanja koristi
5. Homogenizacija i stabilizacija: homogenizirati društvo
6. Kreativna & rekreativna: poticati kreativne aktivnosti, ali i rekreativne

14
Društvene promjene i obrazovanje
1. Učeća civilizacija: nove uloge u društvu, česte promjene profesionalnih uloga;
diploma nije dovoljna za cijeli život
2. Permanentno učenje, novi fleksibilni programi, sustav otvorenog indeksa, certifikati,
privatne obrazovne institucije

Dekadentna ili konzervativna tendencija

 Stagnacija
 Stanje u kojem društvo prolazi iz stanja progresa u stanje regresa
 Društveno nazadovanje
 Razvoj se kreće unatrag, što dovodi do kriza, pa čak i u odgoju i obrazovanju

Progresivna ili revolucionarna tendencija

 Opće povećanje kvalitete života
 Otvaraju se ljudska prava i sloboda
 Put prema modernom obrazovanju

Asimilacija vs integracija
(pasivno preuzimanje karakteristika) (unošenje svojih elemenata)

Manipulacija vs. socijalizacija

Indoktrinacija vs. nonkonformizam

Nejednakosti u obrazovanju

1. Nejednakosti u društvu

U svim ljudskim društvima postoji neka vrsta nejednakosti

Društvena nejednakost opisuje uvjete nejednake distribucije dobara, prestiža i moći.

NEKI POGLEDI NA DRUŠTVENE JEDNAKOSTI/ NEJEDNAKOSTI

15
Aristotel => ljudi su po svojoj prirodi slobodni ljudi ili robovi

Slična ideja - 20.st. – Pareto: „20% Talijana ima 80% moći“

„20% vitalne manjine (elite) nasuprot 80% trivijalne većine“
„20% garderobe nosimo 80% vremena“

Novije doba => u okviru psihologije => nejednakosti rasa i etničkih zajednica uopće, u
pogledu inteligencije

SOFISTI I JEAN JACQUES ROUSSEAU

Svi su ljudi po prirodi jednaki?

Sofisti – čovjek nije emanencija božanstva

• Teorija prirodnog prava (prava dobivena rođenjem) i društvenog ugovora.

Hobbs – apsolutna sloboda = kaos, ljudi se trebaju odreći dijela slobode

Rousseau – čovjek je po prirodi dobar i nije počinio nikakav istočni grijeh, već su ga pokvarili
civilizacija i kultura

Stav o privatnom vlasništvu – zemlja ne pripada nikome

Marx – društvene nejednakosti = temeljno područje klasnih nejednakosti, klasne vladavine

Kasnije, dva pravca:

1. Multidimenzionalni pristup (Weber)
a. Ekonomska dimenzija - ne polazi od vlasništva nad sredstvima za proizvodnju
nego i od tržišnog položaja
b. Kulturna dimenzija – dimenzija statusa (kulturnog) može varirati nezavisno od
ekonomskog položaja
c. Politička dimenzija – udruživanje ljudi radi stjecanja političke moći
2. Funkcionalistički pristup (Parsons)

16
 a. Osnovne jedinice u društvu = slojevi, a ta slojevitost izvire iz društvene
podjele rada

Zaključak: Egalitarno društvo ne postoji.

Ljudsko društvo = društvo nejednakosti koje izviru iz prirodnih (bioloških) i društvenih
okolnosti

Nejednakosti u obrazovanju

Jednakost među ljudima pretpostavlja isti ili ravnopravni položaj pojedinca ili grupe u
društvu.
Ljudi su jednaki po svojoj nejednakosti (profesor-zidar-pravnik)
Nejednakosti se javljaju u različitim oblicima.

1. Uzroci nejednakosti

 Nejednakost društvenih uvjeta za stjecanje obrazovanja

 Socijalne uloge? – mogu biti stečene (student) ili pripisane (dijete)

1. Ekonomski uvjeti
a) Ekonomsko-proizvodne razlike između sredina; regionalne razlike u stupnju
razvijenosti (prema BDP-u, stupnju nezaposlenosti itd.); razlike između ruralnih i
urbanih sredina [regionalne razlike među najvećima u usporedbi s zemljama
članicama EU; u pogledu plaća porast regionalnih razlika; najviše zaostaju
županije u Slavoniji]
b) Nezaposlenost [umetni random postotke o tome koliko je zaposlenih ljudi u
Hrvatskoj...yeah, depressed much?]
c) Siromaštvo
 minimum sredstava potrebnih za normalan život
 socijalna konstrukcija i kao takva odražava opće standarde života i
očekivanja
 stopa siromaštva u RH 9% [15.5% ljudi se smatra siromašnima, a
najmanje njih koji se smatraju siromašnima je u Dalmaciji

17
 2. Društveni uvjeti
a. Kulturne razlike između sredina
b. Politički, ideološki i drugi utjecaji
c. Školska sprema
d. Migracije
e. Dostupnost kulturnih, obrazovnih, zdravstvenih institucija (infrastruktura)
f. Osiguranje prava na obrazovanje
g. Pravna regulativa

3. Obiteljski uvjeti
a. Socijalno-ekonomske i materijalne razlike
b. Obrazovne, kulturne i vrijednosne razlike
c. Struktura obitelji – potpuna / nepotpuna
d. Odnosi
e. Socijalni status, socijalna uloga

4. Individualne razlike
a. Želje, aspiracije, vrijednosne razlike
b. Potrebe (posebne)
c. Prirodna svojstva ljudi (spol, rasa...)

3. Područja i oblici
a. Nejednakosti u obrazovnom okruženju
i. Obuhvat socijalnih slojeva obrazovanjem
ii. Socijalne strukture učenja i studiranja
iii. Uvjeti za stjecanje obrazovanja
iv. Korištenje kompenzacijskih oblika obrazovnog standarda

b. Nejednakosti u obrazovnom sustavu

i. U mreži obrazovnih ustanova
ii. U opremljenosti i uvjetima rada obrazovnih ustanova
iii. U uspjehu i efikasnosti obrazovanja pod djelovanjem socijalnih
čimbenika

18
4. Društvene posljedice nejednakosti
a. Socijalna samo-reprodukcija društvenih slojeva
b. Regionalne i sektorske razlike u osiguranju kadrova, primjeni obrazovanja i
znanosti
c. Reproduciranje ekonomskih, regionalnih i drugih nejednakosti među
sredinama

5. Grupne i individualne posljedice nejednakosti

1. nejednake međugeneracijske aspiracije prema obrazovanju i napredovanju
2. različite mogućnosti za druge potrebe (zbog povećana rashoda za obrazovanje)
3. različite mogućnosti za zapošljavanje pripadnika društvenih slojeva

Jednakost obrazovnih šansi

 Samo privid...
 Svaki pojedinac ima jednak pristup obrazovnim resursima, ima jednako
pravo na obrazovanje
 Škola obavlja selekciju prema sposobnostima
 Subkulturalne razlike, jezični kodovi, kulturni kapital...znači jednu vrstu
utrke u kojoj svi učenici ne kreću sa istog položaja; neki u startu imaju
prednost

19
PERSPEKTIVE

Temeljne odrednice funkcionalizma

• Pravac suvremene sociologije – začetke ove teorije nalazimo već u 19. stoljeću u
djelima Comtea, Spencera i Durkheima.
• Makroteorija koja promatra društvo kao složeni sistem sastavljen od pojedinih dijelova
koji su uklopljeni u cjelinu i ovise o njoj, ali, s druge strane, cjelina društva ovisi o svojim
dijelovima i može se održati samo ako su oni u skladu.
• Poremećaj usklađenosti dijelova dovodi do društvenih kriza, a može dovesti i do
raspada društva.
• Pod pojmom funkcija sociolozi ove teorije podrazumijevaju doprinos nekog dijela ili
društvene institucije održavanju, stabilizaciji i učvršćivanju društva.

Funkcionalistički pristup obrazovanju:

1.1. E. Durkheim

Glavna funkcija obrazovanja – prijenos društvenih pravila i vrijednosti (osigurava dovoljan

stupanj homogenosti – sličnosti i zajedničkog – koja omogućava suradnju i solidarnost).

“Društvo može preživjeti jedino ako među njegovim pripadnicima postoji dovoljan stupanj
homogenosti; obrazovanje tu homogenost perpetuira i jača, učvršćujući u djetetu od
samoga početka bitne sličnosti koje zahtijeva kolektivni život.”

U modernom (industrijskom) društvu –škola ima:

(1) funkciju razvoja svijesti o pripadnosti društvu kao cjelini (suradnja s
onima koji ne pripadaju obitelji ni odabranom krugu prijatelja), i
(2) prenosi znanja i uči specifičnim vještinama potrebnim za buduće
zanimanje (industrijskog društva sa specijaliziranom podjelom rada,
društvena se solidarnost temelji na međuzavisnosti specijaliziranih
vještina)

Društvena solidarnost

Uključuje:
• privrženost društvu,
• osjećaj pripadnosti
• shvaćanje da je društvena jedinica važnija od pojedinca

“Dijete, da bi postalo privrženo društvu, mora u njemu osjećati nešto što je zbiljsko, živo i
moćno,što dominira osobom i čemu ono također duguje najbolji dio sebe".

Obrazovanje i društvena pravila

• Obrazovanje osigurava vezu između pojedinca i društva.
• Pojedinci moraju naučiti surađivati s onima koji im nisu ni rodbina ni prijatelji.

20
• Škola - onaj kontekst u kojemu se te vještine mogu naučiti; društvo u malome - model
društvenoga sustava.
• “Poštujući školska pravila, dijete uči poštovati pravila općenito, razvija naviku
samokontrole i suzdržavanja jednostavno zato što se mora kontrolirati i suzdržavati. To je
prva njegova inicijacija u strogost dužnosti. Ozbiljan je život počeo.”

Obrazovanje i podjela rada

• Obrazovanje uči pojedince specifičnim vještinama koje će im trebati za buduće

zanimanje.
• Društvena se solidarnost u industrijskom društvu temelji uglavnom na meduovisnosti
specijaliziranih vještina.
• Škola - prenosi i opće vrijednosti, koje osiguravaju "homogenost nužnu za društveni
opstanak" i posebne vještine, koje osiguravaju "raznolikost nužnu za društvenu suradnju.

T. Parsons

• Parsons kao osnovni problem modernog društva apostrofira pitanje integracije društva
u kojem "sve više raste diferencijacija (među individuama i grupama) i gdje nasuprot
kulturnom uzoru koji sadrži opće vrijednosti, odnosno poretku demokratskih institucija
zasnovanom na jednakim pravima, fingiraju hijerarhije.”

• Tragajući za odgovorom na pitanje kako održati stabilnost sustava, "društvenu

ravnotežu", Parsons izdvaja dvije skupine elemenata:
• a) socijalizaciju, kojom se, prije svega, kroz odgojni proces u obitelji i školi,
zajedničke društvene vrijednosti ugrađuju kao integralni dio članova i prenose na mlađe
naraštaje,
• b) instrumente socijalne kontrole, kojima je zadaća da kroz državnu organizaciju,
sankcijama i na druge načine, destimuliraju devijantno ponašanje, da devijantne
slučajeve vrate u normalno stanje i na taj način osiguraju održavanje reda i stabilnosti sustava.

Dokazuje kako škola, nakon primarne socijalizacije u obitelji, postaje žarišno sredstvo
socijalizacije: škola djeluje kao most između obitelji i društva kao cjeline, pripremajući
dijete za njegovu ulogu odrasloga.
U obitelji je status djeteta pripisan, određen rođenjem. No, u naprednim je industrijskim
društvima status u životu odrasloga uglavnom stečen: npr, pojedinci stječu status po
zanimanju.
Priprema dijete za prijelaz od partikularističkih normi i pripisanog statusa na
univerzalističke norme i postignuti status odraslih.
Obitelj – partikularistička mjerila; Društvo – univerzalističke norme
Jednake se norme primjenjuju na sve učenike, neovisno o pripisanim karakteristikama kakve
su spol, rasa, obiteljsko podrijetlo ili klasa iz koje učenik potječe. Škole funkcioniraju na
meritokratskim načelima, status se postiže na temelju zasluga (ili vrijednosti).

Obrazovanje i vrijednosni konsenzus (Parsons pt.3)

• U američkom društvu škole usađuju dvije glavne vrijednosti
• 1. vrijednost postignuća i
• 2. vrijednost jednakosti šansi.
•

21
Potičući učenike da se bore za što višu razinu akademskog uspjeha i nagrađujući one koji u
tome uspijevaju, škole njeguju vrijednost postignuća kao takvog. Stavljajući pojedince u isti
položaj u učionici i dopuštajući da se pod jednakim uvjetima natječu na ispitima, škole
njeguju vrijednost jednakosti šansi.

Obrazovanje i odabir
• Parsons smatra da je obrazovni sustav važan mehanizam kojim se pojedinci odabiru
za buduću ulogu u društvu. Njegovim riječima, "on raspodjeljuje te ljudske resurse
prema strukturi uloga društva odraslih". Tako škole, provjeravajući i ispitujući
učenike, raspoređuju njihove talente, vještine i sposobnosti na poslove za koje su
najprikladniji. Zato se škola smatra glavnim mehanizmom podjele uloga.

Kritika funkcionalizma

1. Norme i vrijednosti koje prenosi obrazovni sustav ne predstavljaju društvo u cjelini,

nego vladajuće klase ili elite (postoje različite vrijednosti i kulture u društvu).

2. Jednakost šansi ne znači i stvarnu jednakost obrazovnih šansi – razlike u

pretpostavkama za obrazovanje i obrazovni uspjeh (različiti socijalno-kulturni i ekonomski
konteksti učenika).

3. Funkcionalizam teži održavanju postojećeg, a protiv je promjena, posebno radikalnih.

Zato kritičari ove teorije smatraju da oni ne mogu objasniti društvene promjene i da je ona
osnova konzervativizma u društvu;

4. Zanemarivanje pojedinca – funkcionaliste zanimaju samo društvene institucije, a ne

pojedinci u njima. Pojedinac je tu da bi sistem funkcionirao.

Liberalizam – osnovna stajališta

Liberalizam je sustav koji u političkom smislu sve podređuje pojedincu i smatra pojedinca
centrom, ne zajednicu, a u ekonomskom smislu je sustav koji sve podređuje slobodi tržišta i
tržišnim principima, gdje je jedino snaga novca i tržišta mjerilo svega.

Neke odrednice: pravo na osobno određenje osobe (to uključuje odgovornost države da štiti i
promovira to pravo); vladavina ustava, predstavnička demokracija i vladavina prava; ljudska
prava i građanske slobode; neutralna država (ne miješa se u pitanja individualnog određenja –
samoodređenja); jednakost prije prava.

Liberalno gledište
• Glavna funkcija obrazovanja je promicanje blagostanja pojedinca i tek neizravni
napredak društva.
• Potiče osobni razvoj i samoispunjenje, a besplatnim školovanjem svakom se pruža
jednaka mogućnost.
• Obrazovanje počiva na meritokratskim načelima te postoji čvrsta veza između
obrazovnih kvalifikacija i personalnog statusa.
• Ekspanzija obrazovanja smanjit će društvene nejednakosti.

J. Dewey

22
John Dewey (1859-1952.) bio je američki filozof često vezan uz pojam pragmatizam. Osim u
filozofiji Dewey je poznat kao pedagog, politički i društveni aktivist.

Posao obrazovanja je poticati pojedince da razviju svoj puni potencijal kao ljudska bića.
Kritizirao mehaničko učenje činjenica u školi; treba učiti na iskustvu – čineći, a ne slušajući.
(Learning by doing)
Obrazovni sustav je ključan dio uspješne demokracije.
Sloboda, kritička misao, fleksibilnost, tolerancija, jednakost

KRITIKA: prevelika sloboda, nedovoljna disciplina; zbog nejednakosti u društvu ova

stajališta ne mogu se provesti bez velikih društvenih promjena.

I. Illich

1. Škole à represivne ustanove koje indoktriniraju učenike, guše kreativnost i maštu, nameću
konformizam i zaglupljuju ih, pa oni naposljetku mirno prihvaćaju interese moćnih
2. Učenike poučava autoritaran nastavni režim
- Pravo učenje nije rezultat poučavanja, nego izravna i slobodna uključivanja
pojedinaca u svaki dio procesa učenja.
3. Moć škole => ima ovlasti da izdaje akreditive za koje se vjeruje da na tržištu rada donose
nagrade; za svaku sljedeću razinu škole odabiru one koji su se u najranijim fazama igre
pokazali dobrim materijalom za etablirani poredak; konformizam i poslušnost donose vlastitu
nagradu.
4. Učenik je 'školovan‘ da brka nastavu s učenjem, napredovanje pomoću ocjena sa
školovanjem, diplomu s vještinom i znanjem.

Illich: Što bi obrazovanje moralo biti? (OBRAZOVNI IDEAL)

 Obrazovanje bi moralo biti oslobađajuće iskustvo pri kojem pojedinci istražuju,

stvaraju, poduzimaju inicijativu, prosuđuju i rasuđuju te u potpunosti razvijaju svoje
sposobnosti i talente.
 Smatra da je poučavanje vještinama najbolje prepustiti onima koji se tim vještinama
služe u svakodnevnom životu (npr. newyorški tinejdžeri iz španjolske obitelji) à zapošljavanje
"učitelja vještina"

RJEŠENJE => ukinuće sadašnjega obrazovnog sustava.

Ukidanje škola => „korijen svakog pokreta za čovjekovo oslobođenje”

Illicheve dvije glavne alternative:

- „razmjena vještina”
- „mreže učenja”

LIBERALIZAM – evaluacija

Liberalna stajališta zanemaruju nejednakosti u društvu te se liberalne ideje ne mogu

provesti bez većih društvenih promjena.

23
Problem nije u školskom sustavu, nego u funkcioniranju gospodarskog sustava (B&G –
Illich)

Socijaldemokracija – temeljne odrednice

Socijaldemokracija je sustav koji u političkom smislu u fokus stavlja zajednicu i to izgrađenu

na socijalnim principima; za socijaldemokraciju je pojedinac dio zajednice i izgrađuje se kroz
zajednicu.

• Dominantna politička orijentacija ljevice s naglaskom na društvene odnose koji se

temelje na radu, a ne kapitalu. Korijeni u marksizmu i liberalizmu; uvjerenje da se
problemi kapitalizma trebaju riješiti reformama i uspostavom socijalne države.
• Društveno uređenje u skladu s njezinim načelima:
- sloboda – individualna sloboda, ali i sloboda od diskriminacije i eksploatacije;
- jednakost – jednakost pred zakonom i materijalna jednakost;
- solidarnost – suosjećanje sa žrtvama nepravde.

Jednakost šansi

- Prihvaćaju parlamentarnu demokraciju, ali misle da je nužna državna intervencija za

smanjenje nejednakosti što ih producira gospodarstvo.

- Halsey: školski sustav ne nudi nižim klasama iste mogućnosti (unatoč reformama);
među neuspješnim učenicima ima najviše onih koji potječu iz obitelji lošijeg imovinskog
stanja.

- Kritizira tripartitni školski sustav u VB: klasične gimnazije, tehničke škole, opće
srednje škole. Postupci odabira-uglavnom IQ. Takav sustav nije omogućio jednakost šansi
niti potencijal pojedinca.

- Neki teoretičari tvrde da obrazovanje (ako se vodi kako valja) može stvoriti veću
jednakost i jednakost šansi.
Nužna državna intervencija u svrhu smanjenja nejednakosti.

- Crosland: školski sustav treba ujednačiti raspodjelu nagrada i povlastica; ako školski uspjeh
ne ovisi o podrijetlu, klasne podjele će se početi gubiti.

Ekonomski rast

• T. W. Shultz (am. ekonomist) dokazuje da su “vještine i znanja oblici kapitala”.

Ulaganje u ljude moglo bi imati iste učinke kao ulaganje kapitala u strojeve.
• Ulaganje u obrazovanje će donijeti veću produktivnost, što će se vratiti u obliku
dodatnog prinosa gospodarstvu. Npr. bolja produktivnost farmi s obrazovanijim radnicima.
• Podizanjem dobne granice za prekid školovanja i proširenjem višeg školstva –
povećane šanse i priskrbljivanje izvježbanije radne snage
Mjere: 1.) Kompenzacijsko obrazovanje
2.) Područje prioriteta u obrazovanju
- 1998. Nove mjere: roditelji glasaju o zamjeni selektivnog obrazovanja općim
obrazovanjem

24
• Laburistička vlada T. Blaira je povećala izdvajanja za kompjutorske centre i
obrazovne akcije u siromašnim četvrtima – uspjeh ograničen zbog klasnih razlika, ekonomske
recesije itd.

Globalizacija, ekonomija, obrazovanje

• Globalizacija se odnosi na složene tehnološke i ekonomske čimbenike uključujući

globalno širenje i integraciju proizvodnje i tržišta. U obrazovanju destabilizira organizaciju i
rad škole.

• Obrazovanje ključno za ekonomski rast

• Nepostojanje državnih granica u ekonomiji. R.B. Reich: “Državne granice ne određuju

naše ekonomske sudbine”. Tvornički–rutinski poslovi se sele u zemlje u razvoju s jeftinom
radnom snagom.

• Obrazovanje ljudi za posao “simboličkih analitičara” (PR, producenti, savjetnici…),

ključno za ekonomski uspjeh

SOCIJALDEMOKRATSKE PERSPEKTIVE

Posljednjih godina socijaldemokracija pati od kriza i nedostatka lidera, percipira se politički

neodlučnom i ekonomski neučinkovitom.

Jednakost šansi: sami teoretičari uviđaju ograničenost mjera poduzetih radi smanjenja
jednakosti šansi. Obrazovanje jednostavno ne može nadoknaditi nejednakosti koje postoje u
društvu kao cjelini.

Ekonomski rast:naglasak na jednakosti šansi i liberalnim idejama razvoja individualnog

potencijala snižava obrazovne standarde/nepotrebne vještine za poslodavce(Thatcher); opće
srednje škole koče najtalentiranije; prekomjerni izdaci za obrazovanje ne promiču industrijski
rast i profiti se ulažu u neučinkovit obrazovni sustav. Obrazovanje ne zadovoljava potrebe
industrije (Callaghan)

Vještine radne snage: (Collins) prinos obrazovanja gospodarskom sustavu se preuveličava. (1)
Pošto je postignuta masovna pismenost, školovanje ne utječe bitno na gospodarski razvoj, (2)
Većina vještina se uči ‘na poslu’ – Poslodavci vrše obuku, (3) Obrazovanje pomaže dizanje
statusa zanimanja, a ne prenosi se znanje i vještine za njegovo obavljanje (čak i učitelji)

Neki pak smatraju da opće obrazovanje dobiva na važnosti: potrebni su svestrani,

‘prilagodljivi ljudi koji su željni učiti’. (White)

Konfliktne perspektive – temeljne odrednice

• U zadnjim desetljećima ovoga tisućljeća javljaju se novi pojavni oblici teorijskog

osvjetljivanja društva i društvenih fenomena, takozvane teorije konflikta.
• Polazno stajalište – društvo je strukturirano od različitih društvenih grupa čiji interesi
su bitno različiti pa i anatagonistički suprotstavljeni (nepomirljivi).

25
• Osnovni izvor nejednakosti u društvu je privatno vlasništvo nad sredstvima za
proizvodnju (sredstva rada i predmeti rada) (Marx)
• Diferenciranje društva prema ekonomskom položaju značilo je i diferenciranje
prema načinu života, participiranju u kulturnim dobrima, obrazovanju, politici, itd.
• Različite mogućnosti pristupa, sudjelovanja i utjecaja na oblikovanje obrazovanja.
• Značajna poboljšanja obrazovnih šansi moguća su tek uz društvene promjene.

S. Bowles i H. Gintis

(am. ekonomisti i sociolozi)

• Uloga obrazovanja u kapitalističkom društvu je reprodukcija radne snage i
posvećeno je potrebama vlasnika sredstava za proizvodnju.

• Načelo korespondencije daje ključ za razumijevanje djelovanja škole: odnosi u

školi sukladni su (korespondentni) odnosima na radnom mjestu.

• Kapitalizam zahtijeva marljivu, prilagodljivu, podložnu i visoko motiviranu radnu

snagu (izvanjskim nagradama) koja je unutar sebe previše podijeljena i fragmentirana
da bi se oduprla autoritetu rukovodstva.

• Rad u kapitalizmu: izrabljivanje i otuđenje

• To postižu skrivenim nastavnim programom

To je neodređeni skup vrijednosti,

stavova i ponašanja kojima se suptilno Fragmentacija
oblikuju djeca u skladu sa zahtjevima predmeta/rada
vladajućih institucija.

Spol
Rasa
Skriveni Kontrolirana dosada
kurikulum Prihvaćanje autoriteta
Nemoć
Ispiti; nagrade/kazne

Školski rituali
proizvodi nekritičke,
pasivne i poslušne Odnosi
radnike/učrnike
…

Ključni je dio izraza "skriveni kurikulum" njegova skrivenost. Prema Seddonu, (1983), skriveni kurikulum
Korist obrazovnog
pretpostavlja sustava
učenje stavova, za kapitalizam
normi, vjerovanja, vrijednosti i pretpostavki, što je sve često izraženo u vidu pravila,
rituala i propisa. rijetko se kad preispituju te se uzimaju kao zdravo za gotovo. Prosudba je li skriveni kurikulum
pozitivan i negativan ovisi o vrijednosnom stavu dane osobe.

26
• Kapitalisti traže višak kvalificirane radne snage (stopa nezaposlenosti, konkurencija,
ucjena male plaće) da bi mogao manipulirati radničkom klasom.Tome pripomaže obrazovni
sustav koji proizvodi pasivnu i poslušnu radnu snagu.

• Industrijska su društva prividno otvorena i meritokratska, te samo prividno pružaju

jednake prilike svima. Istina je da veće prilike za obrazovanje i posao imaju djeca imućnih
roditelja.

• B. i G. poriču meritokratski karakter kapitalističkog društva i smatraju da je klasna

pripadnost najvažniji čimbenik utjecaja na razinu postignuća.

Inteligencija, školski uspjeh

• Kad bi kvocijent inteligencije bio izravno povezan s nagrađivanjem u zanimanju,

prihodi ljudi s jednakim kvocijentom inteligencije morali bi biti slični, no nisu.
• Visoke kvalifikacije, same po sebi, ne vode izravno do dobro plaćenih poslova.
• Glavni čimbenici su klasa, rasa i spol.
• Bijelac vs. Bjelkinja; Bijelac vs. Crnac; Srednja klasa vs. Radnička klasa
Marksizam (1)
• Marksistička teorija društva (sredina 19. st.) i danas je jedna od dominirajućih
makrosocioloških teorija. Bitno ju određuju naglašavanje napetosti, sukoba i promjena.
• Karl Marx (1818. -1883.) svoj teorijski stav izgrađuje na dijalektici, koja napetost i
sukob koristi kao izvor i uzrok društvenog gibanja i mijena.
• Čovjek, da bi preživio, mora proizvoditi. Proizvodeći, on stupa u međusobne odnose s
drugim ljudima, u tzv. proizvodne odnose.
• Povijest svih društava svodi se na suprotnosti koje vladaju unutar ekonomske
osnovice, između proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa.
• Osnovni pokretač svih društvenih promjena su društvene klase koje se međusobno
razlikuju po svome odnosu prema sredstvima za proizvodnju.
• Odnos među klasama nije odnos suradnje nego odnos stalne napetosti i sukoba.
• Ipak, zakon napetosti i sukoba tradicionalni marksizam ne priznaje kao univerzalno
načelo. U komunističkom društvu taj zakon prestaje djelovati.
• U komunizmu nestaje i pretpostavki egzistencije takvog zakona: privatnog vlasništva,
klasne diferenciranosti i borbe kao njezine posljedice. Njihovo mjesto preuzima zajedničko
vlasništvo i rad kao najviša vrijednost.
Marksizam (2)

- Propituje na koji način ekonomski čimbenici i socijalna infrastruktura formiraju

obrazovni sustav, kako obrazovni sustav stvara korpus znanja i vrijednosti i djeluju na razvoj
društva, te korištenje ‘kulturnog kapitala’ u usavršavanju razvoja društva.
- U suvremenim interpretacijama (umjesto klasne borbe, eksploatacije i klasnih sukoba)
problematizira otuđenje, društvene manipulacije i dominaciju tehnokratske i birokratske moći.
- “Klasni determinizam” – gornje klase u društvu osiguravaju dominaciju preko
“ideoloških aparata” koji se nalaze u rukama države. Pri tome značajnu ulogu ima škola kao
sredstvo ideološkog utjecaja.

• Henry Giroux (zagovara drugačiju analizu obrazovanja)

Obrazovni je sustav relativno autonoman u odnosu na ekonomiju. – učenici iz radničkih
obitelji aktivno sudjeluju u oblikovanju svoga obrazovanja, ali obrazovanje ne može ići
protiv bitnih interesa kapitalizma

27
 _____________
• Hargreaves pak tvrdi da se obrazovanje može razvijati pod utjecajem raznih skupina,
ali ga određuje gospodarstvo.

• Henry Giroux (zagovara drugačiju analizu obrazovanja)

• Obrazovni je sustav relativno autonoman u odnosu na ekonomiju.

• Učenici iz radničkih obitelji:

- aktivno sudjeluju u oblikovanju svoga obrazovanja,

- ne prihvaćaju sve čemu ih uče,
- kapitalizam potpuno ne određuje njihovo ponašanje.
• Škole kao mjesta ideološke borbe
• Relativna autonomija obrazovnog sustava, ali obrazovanje ne može ići protiv bitnih
interesa kapitalizma

L. Althusser
• Uloga je škole uvjeriti buduće radnika da je njihov položaj prirodan, nepromjenjiv i
opravdan
• Na taj se način radna snaga reproducira u pogledu kvaliteta i vrijednosti i stavova.
Država važan čimbenik postojećih odnosa u društvu (podjela na kapitaliste i radnike)
• Država to čini represivnim (policija, vojska, sudstvo) i ideološkim aparatima (obitelj,
religija, mediji itd.)
• Smatra školu najvažnijim ideološkim aparatom države jer se u školi ne uče samo
znanja i vještine potrebne za buduće radno mjesto nego se prenosi i ideologija.

• Uloga odgoja je priprema radnika da budu točni, poslušni i disciplinirani kako ne bi

ugrozili postojeći sustav proizvodnje i organizaciju društva u cjelini.

P. Willis - Učiti za rad

• Razvio osobit, neomarksistički pristup obrazovanju

• Priznaje da u obrazovnom sustavu postoji konflikt te odbacuje mišljenje da su
gospodarstvo i obrazovanje u neposrednom odnosu
• Poriče da je obrazovanje uspješan činitelj socijalizacije
• Dokazuje da obrazovanje može imati neželjene posljedice za učenike
• Ne oslanja se samo na analizu apstraktnog odnosa gospodarstva i obrazovanja, nego
provodi eksperiment u jednoj školi u četvrti gdje su uglavnom živjele radničke obitelji
• EKSPERIMENT: u školi je pronašao grupu od 12 prijatelja koji su gajili
kontraškolsku kulturu
• njihove omiljene zanimacije u školi su bile pravljenje nepodopština poput škripanja
stolicama ili podbadanje „štrebera“ oko sebe
• u školi im je bilo neizmjerno dosadno, za njih je to bilo izgubljeno vrijeme te nemaju
pokornost prema autoritetu
• jedino vrijeme koje su cijenili bilo je vrijeme utrošeno na fizički rad i na noćne izlaske
• ta kontrakultura bila je seksistička i rasistička – muškarcima su se smatrali samo oni
koji rade teške fizičke poslove, žene su smatrane manje vrijednima, a pripadnici nacionalnih
manjina bili su grubo ismijavani

28
• američki obrazovni sustav nije tako idealan, tj. ne proizvodi samo učenike koji vjeruju
u osobno postignuće
• odbacivanjem škole pripadnici ove kontraškolske kulture su postali prikladni za
obavljanje poslova koji su isključivo teški i fizički odnosno poslovi za koje nisu potrebne
stručne kvalifikacije

Tvornička kultura i kontrakultura

• Sličnosti između tvorničke i kontraškolske kulture: rasizam i seksizam, nepoštovanje

autoriteta, naglasak na vrijednosti fizičkog rada
• Prema Willisu, i u kontraškolskoj i u tvorničkoj kulturi posrijedi je borba s dosadom,
jednoličnošću i tlačenjem.
• obrazovanje reproducira radnu snagu kakvu zahtijeva kapitalizam, ali to ne čini
izravno ili hotimično.
• državne škole, te oporbene kulture u njima su "osobito važne jer upućuju na krug
nenamjeravanih posljedica koje naposljetku reproduciraju ne samo neku regionalnu
kulturu nego klasnu strukturu i, također, strukturu samoga društva”

Kapitalizam i kontraškolska kultura

„Mangupi”:
• Shvaćaju kako kapitalističko društvo nije meritokratsko. Jasno im je da se vjerojatno
neće mnogo uspeti na društvenoj ljestvici.
• Jasno im je da je strategija težnje za osobnim postignućem u njihovim životima
ograničena.
• Shvatili su jedinstvenu važnost manualne radne snage.

Willis ne misli da su mangupi dokučili sva ideološka opravdanja kapitalizma.

Osobito je kritičan prema njihovu seksizmu i rasizmu.
Odbacivanje škole priprema jedan dio radne snage za njihovu buduću ulogu.
Willis: "Društveni akteri nisu tek pasivni nositelji ideologije nego aktivni aproprijatori koji
postojeće strukture reproduciraju kroz borbu, osporavanje i djelomičan prodor u te strukture.

KONFLIKTENE PERSPEKTIVE
 Ukazuje na način prenošenja ideologije u škole preko skrivenog kurikulum
 Priznaje sukob interesa u školama; nemaju svi iste vrijednosti.
 Ističe nejednakosti šansi i postignuća u sustavu.

 Pretpostavlja da su učitelji nesvjesni klasne dinamike i predstavnici su srednje klase.

 Mnoga djeca iz radničke klase ipak uspijevaju u obrazovnom sustavu.
 Prenaglašava klasnu pripadnost a ignorira druge strukturne nejednakosti (npr.
etnicitet, spol).

Interakcionizam – temeljne odrednice

29
Weberovo određenje sociologije kao znanosti o ljudskom djelovanju (akciji) početak je
interakcionističke perspektive u sociologiji.
Kasniji razvoj vezan je uz američkog sociloga Georga Herberta Meada.
Sadrži u sebi mnoštvo pristupa (dramaturški, teoriju socijalne razmjene, etnometodologiju, ali
je najpoznatiji simbolički interakcionizam.

1. Mikroteorija društva – proučava međuodnose (interakcije) u malim grupama (ne

zanima ih društvo kao cjelina);
2. Odbacuju pojam društvenog sistema zbog čega ni ljudsko ponašanje ne objašnjavaju
reakcijom na društveni sistem;
3. Da bi objasnili ljudsko ponašanje služe se pojmom ‘uloga’.

INTERAKCIONIZAM

• polazi od pojedinca kao temeljne jedinice sociološke analize

• glavnom zadaćom sociologije smatraju izučavanje međusobnih odnosa sa stajališta
njihova utjecaja na pojedinca, pri čemu ponašanje pojedinca tretiraju kao reakciju na
društvena stanja
• „Kako ljudi stvaraju, održavaju i mijenjaju društvo, a pri tome ih ono istovremeno i
samo oblikuje?“

Osnovna stajališta:

• Razlike u obrazovnim uspjesima mogu se objašnjavati samim školskim sustavom, a ne

samo društvenim faktorima (važni su odnosi i obrasci ponašanja u školi);
• Klasne razlike se zadržavaju i u okviru iste škole (gimnazija, općih srednjih škola,
itd.);
• Fokus na doživljaju samog sebe i drugih, koji se formiraju u interakciji s drugima kao
važnom faktoru razumijevanja ljudskog ponašanja;
• Za uspjeh učenika naročito važan način na koji nastavnici tumače i reagiraju na
učenikovo ponašanje.

Simbolički interakcionizam

(mikrointerakcionizam)
1. Micro sociološka evaluacija školskih situacija.
2. Simboli, znakovi i jezik

„Američki proizvod“ (sloboda, nesputanost i individualnost ).

Izrastao na teorijskom opusu američkih sociologa: Johna Deweya, Williama I. Thomasa,
Georgea Herbarta Meada

Mead - utemeljio je simbolički interakcionizam kao teorijski pristup koji je razvio i

sistematizirao u studiji „Svijest, ja, društvo“ gdje
problematizira ponašanje pojedinca koje promatra kroz njegovo povezivanje s ponašanjem
drugih ljudi, tj. u interakciji s ponašanjem drugih.

30
• Simbolički interakcionizam je poseban po tome što ne prikazuje akciju kao prisilu
sustava, nego kao stalan proces interakcija u kojima se akteri neprestano prilagođavaju jedan
drugome i prisiljeni su na stalnu interpretaciju situacije

• čovjeka promatra kao društveno biće, koji u interakciju s drugim čovjekom stupa
preko simbola

• simboli imaju veliku važnost: oni daju temelj interakciji među ljudima te određuju
smisao života

Blumer:
razlikuje tri vrste perspektiva na kojima se zasniva simbolički interakcionizam:
1. Ljudi djeluju na temelju značenja koja pridaju predmetima i događajima, dakle simbolima.

2. Značenja potječu iz socijalne interakcije, tj. ona nisu fiksirana nego se stvaraju,
modificiraju i mijenjaju.

3. Značenja nastaju kao rezultat interpretacija kroz preuzimanje uloga (“preuzeti ulogu
drugoga”).

Implicitne pretpostavke simboličkog interakcionizma

• Čovjek je jedinstveno biće zbog sposobnosti korištenja simbola
• Čovjek postaje ljudsko biće kroz interakciju
• Čovjek je samosvjesno biće koje aktivno formira svoju osobnost
• Čovjek je promišljeno biće koje djeluje ovisno o situaciji
• Društvo se sastoji od ljudi koji sudjeluju u simboličkoj interakciji
• Da bismo razumjeli čovjekovo društveno djelovanje, koristimo metode pomoću kojih
razaznajemo koja značenja čovjek pridaje tim djelovanjima

5.1. Predodžba o sebi i značenja

• Smatraju da objašnjenje ljudskog ponašanja mora uzimati u obzir subjektivna stanja

pojedinca i značenja što ih pojedinci pridaju izvanjskim podražajima.
Npr. reakcija na neuspjeh na testu: neuspjeh pripisuje sebi i miri se sa daljnjim neuspjehom
u školi; razlog može tražiti u tome da nije dovoljno učio, poriče valjanost testa,.. unatoč
rezultatima vjeruje da je izrazito sposoban.

• Čovjekov doživljaj samog sebe (predodžba) proizvodi se u interakciji s drugima.

Unutar obrazovnog sustava drugi su vjerojatno najvažniji izvor izvanjskih poticaja: njihove
se riječi i djelovanja neprestano tumači i pridaju im se značenja

• Društvene uloge nisu fiksne i nepromjenjive; shvaćanje i razumijevanje tih uloga (npr.
učitelja/učenika) može imati različite posljedice.
Moguće je da učenici nisu u stanju ponašati se prema uzoru ‘idealnog učenika’ pa stvaraju
tzv. ‘supkulture’ u kojima se uloga učenika mijenja i razvijaju ponašanja koja nastavnici
kažnjavaju a ostali učenici nagrađuju (za interakcioniste, ove supkulture nastaju unutar
škole).

31
TIPIZIRANJE,ETIKETIRANJE I SAMOISPUNJUJUĆE PROROČANSTVO
• Način na koji nastavnici tumače i reagiraju na ponašanje svojih učenika.

• Hargreaves (jedan od autora), razlikuje tri faze tipiziranja ili klasificiranja. Prva se
faza - spekuliranje. Nastavnici nagađaju o tipovima učenika kojima predaju.
• Istraživači su ustanovili sedam glavnih kriterija na kojima se temelji početno
tipiziranje. Nastavnici razlikuju učenike prema sljedećim kriterijima:
-prema vanjštini
-stupnju poslušnosti
-sposobnosti i želji za rad
-simpatičnosti
-odnosima s drugom djecom
-sposobnosti
-prema tome jesu li devijantna
• Druga faza – elaboracija; hipoteze se postepeno potvrđuju ili pobijaju.
• Treća faza – stabilizacija; u toj fazi nastavnik razumije učenika i nije mu teško
protumačiti njihove postupke.

INTERAKCIONISTIČKA PERSPEKTIVA- EVALUACIJA

• Temelji se na iscrpnim empirijskim podacima

• drži kako obrazovnu karijeru djece ne moraju nužno determinirati čimbenici kakvi su
kvocijent inteligencije i obiteljsko podrijetlo

• neka istraživanja su poprilično deskriptivna i ne uspijevaju objasniti pojavu koju

opisuju

• zamjera im se i tvrdnja da se značenje definicije situacija jednostavno konstruiraju u

razredu (ako su značenja rezultat dogovora u situacijama interakcije, očekivala bi se veća
raznolikost)

• jednolikost značenja ukazuje na to da se ta značenja ne konstruiraju tek u učionici,

nego da im je temelj širi i dublji

• simbolički interakcionizam može se optužiti i za previše uzak fokus jer ne uzima u

obzir čimbenike izvan škole koji mogu sputavati ili ograničavati ono što se događa u
obrazovanju

Zaključno
• FUNKCIONALIZAM- poredak i stabilnost
LIBERALIZAM - blagostanje pojedinca
SOCIJALDEMOKRACIJA – blagostanje zajednice
KONFLIKTNE TEORIJE- društvena napetost i promjena
INTERAKCIONIZAM- obična iskustva svakodnevnog života
• Primjer obrazovanja:

32
 • Funkcionalisti naglašavaju funkciju koju škole imaju u održavanju društva kao
cjeline. Kako obrazovanje pruža mladima određena znanja koje će oni koristiti u
kasnijem životu.
Liberalisti se zalažu za veće slobode pojedinca postignuta kroz demokratski proces
pod zaštitom pravne države.
Socijaldemokrati propituju jednakost šansi, vezu ekonomije i obrazovanja i probleme
globalizacije
Konfliktni pristup polaze od toga da je pristup obrazovanju nejednak za različite
društvene grupe, tako će isticati povezanost društvenog porijekla i školskog uspjeha.
Interakcionistički pristup naglašava dneve aktivnosti u školi; oblike interakcija
između učenika i nastavnika, utjecaj razreda kao grupe na svoje članove itd

33