12

Ideologija
Pojam ideologije usao je opcenito u
znanstveni jezik. »Tek rijetko je jos«, pisao je neda¥Ilo Edu-
ard Spranger, »rijec o poHtickim idejama i idealima, mno-
go se cesce radi o politickim ideologijama<<.1 Relacijorn pre-
rna motivacijskim sklopovima ukljucuju se duhovne spoznaj-
ne tvorevine u drustvenu dinamiku. Nuzni privid bica-po-se-
bi te dinam~ke, kao i njegova pretenzija da bude i;stinit, kri-
ticki je prozet. Samostalnost duhovnih proizvoda, pa i uvje-
tovanost njihova osamostaljenja, miSljeni su zajedno s re-
alnim povijesnim kretanjem drustva. Oni nastaju u drus-
tvu i u njemu i obavljaju svoju funkciju. Htjeli to oni ili
ne, moraju stajati u slufbi posebnih interesa. I samo nji-
hovo odvajanje, stvaranje duhovne sfere i njezine iranscen-
dencije istodobno su odredeni kao drustveni rezultat podje-
le rada. Vee pukom formom ta :transcendencija opravdava
podrvojeno drustvo. Sudjelovanje u svijetu ideja rezervirano
je za one koji su - time sto ·su iskljuceni iz fizickog rada
- postali privilegirani. Ta i slicna razmatranja koja su po-
svuda medusobno na:Iik kad je rijec o ideologiji, suprotsta-
vila su pojam ideologije i sociologiju (koja ga upotrebljava)
filozofiji. Filozofija jos uvijek tvrdi, premda pondto izmi-
jenjenom terminologijom, da - kada se radi o pojavama
i njihovim promjenama - rijec je o postoja:nom i nepromi-
jenjenom bitlku. Poznata je izreka jednog, i danas autori-
tativnog njemackog filozofa, koji je u godinama prije fa-
sizma •sociologiju u:sporedio s provalnikom. Takve ideje, koje

• Eduard Spranger, Wesen und Wert politischer ldeologien (Bit i vrijednost

politickih ideologija), u: •Vierteljahreshefte fiir Zeitgescbiohte•, II godiste, 1954,
str. 119.

167
su vee prije duljeg vremena prodrle u svijes't rljudi i bitno
pridonijele stvaranju nepovjerenja u sociologiju, navode na
razmiSljanje, to viSe sto su tu okupljeni kontradiktorni ele·
menti. Raspmvljajuci o dinamizaciji duhovnih sadrzaja pu-
tem ideoloske kritike, cesto se zaboravlja da je i samo ideo-
losko ucenje dio povijesnog kretanja i da se, ako ne nje-
gova bi't, onda funkcija pojma ideologije mijenja u toku po-
vijesti i da je podlozna dinamici.2 sto znaci ideologija i sto
su zapravo ideologije moguce je razumjeti samo ako se pri-
zna povijesno kretanje tog pojma, koje je istodobno i po-
vijesni razvoj same cinjenice.
Ako se zanemare opozicijske struje u grekoj fHozofiji,
diskreditirane trijumfom platonicko-aristotelovske tradicije,
a filolozi su ih >tek danas s mukom rekonstruirali, opci uv-
jeti u kojima se stvara lazna svijest 1Stvoreni su najkasnije
na prijelazu iz 16. u 17. stoljece, tj. na poeecima stvaranja
novovjekog gradans1kog drustva. · Antidogmatski manifesti
Francisa Bacona za oslobadanje uma navijestili su borbu
protiv »idola<< kolektivnih predrasuda koji su opterecivali
eovjeeanstvo pocetkom tog razdoblja, kao i na njegovu kon-
cu. Njegove formulacije ponekad nam zvuce kao anticipa-
cije misli moderne pozitivisticke kritike jezika, semanti1ke.
On karakterizira jedan tip idola, a toga se duh mora oslo-
boditi, idola fori, a to su, u slobodnom prijevodu, idoli ma-
sovnog drustva: »Ljudi se medusobno povezuju govorom, no
rijeci se pridaju stvarima prema shvacanju mnostva. Stoga
neprilkladno davanje imena strahovito smeta duhu ... Rije-
ci cine nasilje nad duhom i smetaju sve sto postoji.<<a Tre-
ba naglasiti da je u ovim rijecima sadrlano najranije novo-
vjeko prosvjetiteljstvo. Ponajprije, prijevara se pripisuje Co-
vjeku, tj. nepromjenljivom prirodnom bicu, a ne uvjetima
koji tome pridonose iii kojima su ljudi kao masa podlozni.
Ucenje o prirodenoj ljudskoj zaslijepljenosti, sto predstavlja
epizodu svjetovne teologije, pripada i danas arsenalu vul-
garnih ideoloskih ucenja: pripisivanjem lazne svijesti i kon-
stituitivnog 'karaktera ljudima iii njihovoj socijalizaciji ne
samo da se zanemaruju njihove konkretne uvjetovanosti, ne-
go se ta zasHjepljenost opravdava kao prirodna zakonitost,
a vladanje nad zaslijepljenima obrazlaze se na isti nacin
kako je to kasnije ucinio Baconov ucenik Hobbes. Potom
su pogreske pripisivane nomenklarturi, logickoj neistancano-

2 Usp. Adorno, Prismen, Frankfurt am Main, 1955, str. 24.

l Francis Bacon, Novum Organon, London, 1857, I, str. 164.

168
sti, dakle subjektima i njihovoj pogresivosti, a ne povijesnoj
situaciji - kao sto je jos donedavno Cinio Theodor Geiger.
On je likvidirao ideologiju kao pitanje »mentaliteta« i osu-
dio pokusaj da se ona poveze sa socijalnom strukturom kao
»cista misti.ka«.' Baconovsko poimanje ideologije - ako se
mozemo tako izraziti - subjelktivno je poput danasnjeg.
Dok njegovo ucenje o idolima zeli potpomoci emancipacijru
gradanske svijes1i od crkvenog tutors,tva, ukljuerujuci se ta-
ko u pogresivnu tendenciju Baconove sveukupne filozofije,
zamjetljive su kod njega granice takve svijesti: radi se o du-
hovnom perpetuiranju odnosa koji su najcesce miSljeni po
uzoru na anticke ddave, cijem se uzoru tezi, i apstraktni
subjektivizam koji je posve neupucen u moment neistine
izQilirane kategorije samog subjekta.
PoHticko-progresivni impuls teorije krive SIVijesti, koju
je Bacon ocrtao, javlja se u mnogo jasnijem obli:ku u pros-
vjetiteljstvu 18. stoljeca. Tako su lijevi enciklopedi:sti Hel-
vetius i Holbach navijestili da predrasude sto ih je Bacon
pripisao ljudima opcenito rjesavaju odredenu drustvenu
funkciju: one slufe odrlanju nepravde i spreeavaju izgrad-
nju racionalnog drustva. »Predrasude velikih«, navedeno je
kod Helvetiusa, »zakoni su malih«,s a u jednom drugom
djelu: » ... iskustvo nam pokaruje da se gotovo sva pitanja
morala i politike rjesavaju putem moci, a ne umom. Akt:>
miSljenje vlada svijetom, onda je mocnik trajno onaj koji
vlada mffiljenjima.«• Cinjenica da je suvremeno istrafivanje
mnijenja zaboravljaJlo na taj aikJsiom, vjerujuci sve donedav-
no da smije ostati pri opce rasirenim subjektivnim miSljenji-
ma kao na konacnim rezultatima, mozda ce moei bilti poka-
zatelj transformacijskih funkcija kojima su prosvjetiteljski
motivi mogli bHi podlozni tokom drustvenih promjena. Ono

• Usp. Theodor Geiger, lCritische Bemerkungen zum Begriffe der Ideologie

(Kriticke primjedbe uz pojam ideologije), u: Gegenwartsprobleme der Soziologie
( Aktualni problemi sociologije), ur. Gottfried Eisennam1, Potsdam, 1949, str. 144.
Geigeru pozitJWizam onemogu<!uje da daktuti sam pojam ideologije: ~Ideolofu de-
rijacija spamajne zbilje .sastoji se u uv0<1en~u elemen:ata ,koji su strani zrnLji,
zbog OOgll se to izlaganje vi§e i ne odnosi 1 ne obuhva<!a spoznaj.nu realnost.
Na~in i. predmet ideolo§.kog izlaganja takvi su da se empirij.ska '))I'ovjera i1i
opov11gB.v!IIIlje ne mogu provesti. Pogre§no izlaganje m<>Ze biti <i aideolooko ...
ali je roeolooko kada se analirrom m<>Ze utvrditi da se to .isto wlaganje odnosl
na ne§to u vezi s &n <!e uvijdk, tj. u naool!u biti nemoguee formutirati dokaze koii
se mogu potkrijepiti dokazima Hi empirijski. Do toga dolazi ~li ako se sam pred-
met izlaganja nalazi izvan stpOlllla}ne zbJlje (ako je transcendira), iii kad se za
realni predmet izlde neMo §to ne pripada obi.ljefjima koja ga odreduiu kao re-
alni predmet.c (Geiger, ldeotogie und Wahrhett, Stuttgart-W<ien, 1953, str. 49.
i dalje.)
s Clwde.,Adrien Helvetrus, De l'~prit (0 duhu), navedno u Hans Barth,
Wahrheit und I deologie, ZUrich, 1945, str. 65. U ovoJ studiji slufili smo se broj-
nim materijalima li referenoijama u vezi s raltVijanJem po~ ideologije.
• Helvt!tius, De l'homme, nav. djelo, u: Barth, I!I:W. <!jelo, str. 66.

169
su vee prije duljeg vremena prodrle u svijest 1judi i bitno
pridonijele stvaranju nepovjerenja u sociologiju, navode na
razmiSljanje, to viSe sto su tu okupljeni kontradiktorni ele·
menti. Raspmvljajuci o dinamizaciji duhovnih sadrzaja pu-
tem ideoloske kritike, cesto se zaboravlja da je i samo ideo-
losko ucenje dio povijesnog kretanja i da se, ako ne nje-
gova bi,t, onda funkcija pojma ideologije mijenja u toku po-
vijesti i da je podlozna dinamici.2 sto znaci ideologija i sto
su zapravo ideologije moguce je razumjeti samo ako se pri-
zna povijesno kretanje tog pojma, koje je istodobno i po-
vijesni razvoj same cinjenice.
Ako se zanemare opozicijske struje u grekoj fHozofiji,
diskreditirane trijumfom platonicko-aristotelovske tradicije,
a filolozi su ih ,tek danas s mukom rekonstruirali, opci uv-
jeti u kojima se stvara lazna svijes1: 1Stvoreni su najkasnije
na prijelazu iz 16. u 17. stoljece, tj. na poeecima stvaranja
novovjekog gradanstkog drustva. · Antidogmatski manifesti
Francisa Bacona za oslobadanje uma navijestili su borbu
protiv »idola<< kolektivnih predrasuda koji su optereCivali
eovjeeanstvo pocetkom tog razdoblja, kao i na njegovu kon-
cu. Njegove formulacije ponekad nam zvuce kao anticipa·
cije misli moderne pozitivisticke kritike jezika, semanti1ke.
On karakterizira jedan tip idola, a toga se duh mora oslo-
boditi, idola fori, a to su, u slobodnom prijevodu, idoli ma-
sovnog drustva: »Ljudi se medusobno povezuju govorom, no
rijeci se pridaju stvarima prema shvacanju mnostva. Stoga
neprilkladno davanje imena strahovito smeta duhu ... Rije-
ci cine nasilje nad duhom i smetaju sve sto postoji.<<a Tre-
ba naglasiti da je u ovim rijecima sadrlano najranije novo-
vjeko prosvjetiteljstvo. Ponajprije, prijevara se pripisuje 00-
vjeku, tj. nepromjenljivom prirodnom bicu, a ne uvjetima
koji tome pridonose iii kojima su !judi kao masa podlomi.
Ucenje o prirodenoj ljudskoj zaslijepljenosti, sto predstavlja
epizodu svjetovne teologije, pripada i danas arsenalu vul-
garnih ideoloskih ucenja: pripisivanjem lazne svijesti i kon-
stituitivnog karaktera ljudima iii njihovoj sodjalizaciji ne
samo da se zanemaruju njihove konkretne uvjetovanosti, ne·
go se ta zasHjepljenost opravdava kao prirodna zakonitost,
a vladanje nad zaslijepljemma obrazlaze se na isti nacin
kako je to kasnije ucinio Baconov ucenik Hobbes. Potom
su pogreske pripisivane nomenklaturi, logickoj neistancano-

2 Usp. Adorno, Prismen, Frankfurt am Main, 1955, str. 24.

l Francis Bacon, Novum Organon, London, 1857, I, str. 164.

168
s·tvenu orijentaciju. I Destutt de Tracy istice nastanak i for-
miranje jezicnog izraza s namjerom da ispitivanjem prvo-
hitnih podataka povde matematizirajucu gramatiku i jezik,
gdje hi SJVaka ideja jednoznacno odgovarala jednom znaku,
sto je vee hila namjera i Leihnizova ranijeg racionalizma.u
Sve to sada treha biti u sluihi jednog prakticnog politickog
cilja. Destutt de T~racy se jos nadao da smislenim datosti-
ma maze sporijeeiti perpetuiranje krivih i apstrakrtnih nacela,
jer ona ne samo da sprecavaju razumijevanje medu ljudima,
nego i izgradnju dr:Zave i drustva. Njegova znanost o ideja-
ma - ideologija - treha da postigne takvu sigurnost i to-
cnost kakvu posjeduju ma!tematika i fizika. Stoga znanstve-
na metodika treha da jednom za svagda okonca arhHrarnost
i proizvoljnost miSljenja, koje je velika filozofija poeela cen-
zurirati jos od Platona. Pogresna svijest, ili ideologija, kako
ce hiti nazvana kasnije, treha da se odvoji od znanswene
metode. No upravo time je ponovno dodijeljen primat zna-
nosti i duhu. Skola ideologa, cije porijeklo nije samo ma-
terijalistiCko, nego i idealiJsticko, oSitala je us,prkos empi-
rizmu pri uvjerenju da svijest odreduje hice. Prema Des-
tuttu de Tracyju najviSa znanost hi trebala hiti znanos·t
ljudi, koja hi preds.tavljala ha:ru za cjelokupni politicki i
drustveni zivot.t 2 Comteova predodzha o znanstvenoj i -
napo'sljetku - o realno-drustvenoj vladajucoj ulozi sociolo-
gije odr:Zava se kod ideologa na gotovo umjetan nacin.
I njihova je ucenje u poeetku hilo zamiSljeno progresiv-
no. Urn je trehao rvladati, a svijet hiti ureden za dohrohit
ljudi. Liheralisticki se pretposrtavlja harmonicka ravnoteza
drustvenih snaga, koja vlada kada svatko djeluje u skladu
s vlastitim interesom, koji je dohm shvacen i pojedincu ja-
san. Tako je u pocetku u stvarnim politickim horhama dje-
lovao i pojam ideologije. Napoleon na jednom mjestu, koje
navodi Pareto - rpremda je njegova diktatura po mnogim
vidovima hila povezana s gradanskom emancipacijom -
predhacuje ideolozima, iako suptilno, da su zaslu:Zni za ras-
padanje drustva, a to je kasnije poput sjenke uvijek pratilo
druswenu analizu svijesti. Jezikom rousseauovskog tipa Na-
poleon je istakao one iracionalne momente, koji su uvijek
prizivani nasuprot tzv. intelektualizmu ideoloske kritike, dok
se sa svoje 'strane teorija ideologije u ,kasnijoj fazi, kod Pa-
reta, stopHa s ekstremnim iracionaliimom. Napoleonove ri-
jeci ovako zvuce:

n Barth, nav. djelo, str. 21.

12Lbidem, str. 23.

171
sto se nekad shvaealo u kritickoj funkciji, trebalo bi sada
posluziti da se utvrdi »sto se dogada«, no to dotice i sam
rezulta<t is.trazivanja. Izlaganje o povrsini ideologije, tj. o
tome kako je miSljenje podijeljeno, dolazi na mjesto ana-
Iize njihova opeedrustvenog znacenja. Jasno je da ni enci·
klopedisti nisu potpuno postigli uvid u objektivno porijeklo
i objektivne oblike drustvene funkcije ideologija. VeCinom
su predrasude i necista savjest dovodene u vezu s makina-
cijama moenih. Holbach kaze: »Vlast opeenito vidi svoj in-
teres u tome da oddava postojeee ideje. Moe perpetuira
predrasude i pogreske koje se cine nuznima da zajamce nje-
zinu vlasrt.<<7 Otprililke se u isto vrijeme HelvetiUJs, mozda
naj.snaZniji mislilac medu enciklopedistima, vee okomio na
objektivnu nliZnost onog sto su oni inace pripisivali zlim na-
mjerama nekakve urote: »Nase su ideje nuzne pos~jedice
drustava U kojima zivimO.<<s
Taj motiv nuznosti stoji tada u srediStu rada francuske
skole koja je sebe nazvala skolom les ideologues, tj. JistraZi-
vaca ideja. Rijee »ideologija<< vodi porijeklo od jednog od
njezinih glavnih predstavnika, Destutta de Tracyja.D On se
nadovezuje na empiristicku filozofiju, koja je rasclanila ljud·
ski duh kako bi rasvijetlila mehanizam spoznaje i s njim
povezala pitanje istinitosti i kontinuiteta miSljenja. No nje-
gova namjera nije bila spoznajno-teorijska, a ni formalna.
Njegova namjera nije da u duhu trazi jednostavne uvjete vri-
jednosti sudova, nego same saddaje svijesti koji promatraju
duhovne fenomene, rasclanjuju ih i opisuju poput prirod-
nog predmeta, minerala iii biljke. Ideologija bi bila, rekao
je on jednom provokativnom formulacijom, dio zoologije.te
Nadovezujuei se na cvrsto materijaHsHcki Condillacov duh,
Destutt de Tracy nastoji istaknuti da su pojedine ideje na-
stale u osjeeajima. On se ne zadovoljava pobijanjem po-
gresne svijesti koja razmatra duhovne pojave i njezinom
osudom, nego to cini rsa svakom pogresnom i i:spravnom svi·
jescu smatrajuCi da je treba uskladiti sa zakonima prema
kojima se ona upravlja, a odatle bi bio jos samo jedan !ko·
rak do shvacanja da su svi saddaji svijesti drustveno nufui.
Tako ideologues dijele s •tradidjom koja im je prethodila,
kao i s najnovijim pozitivizmom matematicku i prirodoznan-

7 •Paul-Henri BaTon d'HoLbach, Systeme de Ia nature ou des lois du monde

physique et du monde moral, navedeno u Barth, nav. djelo, str. 69.
' Helvetius, De /'esprit, nav. djelo, str. 62.
• Destutt de Tracy, Elements d'Ideologie, Bruxe!Les, 1826, usp. Barth, nav.
djelo, str. 1'5. i dalje.
to Destutt de Tracy, nav. djelo, tom I, s.tr. Xrl.

170
ovisi, .kako u svom slijepom razvoju »U skladu sa zakonima
prirode«, tako i u potencijalu svog svjesnog racionalnog po-
retka.
Ti su momenti kasnije postali koillsUtutivni u kla:sicnom
ideol<>Slrom ucenju. Na ovom mjestu treba odus;tati od na·
mjere da se to ucenje ra:zmotri. U njegovim glavnim crtama
ono je opeepoznato. S druge strane, medutim, njegove te·
meljne formulacije, a osobito problem odnosa izmedu unu·
tra8nje autonomije i dosljednosti duhovnih proizvoda i nji·
hova polozaja u drustvu zahltijevali bi minuciozne intenpre-
tacije. Te bi analize zatim upucivale na centra:lne probleme
dijalekJticke filozofije. Ne bi bila dovoljna ni opcepoznata
rstina da se ideologije odraiavaju i utjeeu na drustvenu zbi-
lju. Pmturjecje izmedu objektivne isti:ne i duhovnog, i nji·
bova pukog bica-za-drugog, sto tradicionalno misljenje nije
u stanju razrijesiti, trebalo bi biti odredeno kao proturjeeje
same 'te stvari, a ne kao puld nedostatak metode. Buduci
da ovdje treba da budu razmotrene u prvom redu struktu-
ralne promjene i fun!kcionalne transformacije ideologije i
pojma ideologije, moze se umjesto toga dotaknuti jedan dru-
gi moment, a to je odnos ideologije i gradanskog duha.
Misaoni motivi iz prethi:storije pojma ideologije ipak
pripadaju svijetu u kojem nije postojalo ra:zvijeno indus·
triJSko drustvo, i u kojem se nije ni sumnjalo u Ito da se
sloboda more realno postici uspostavljanjem formalne gra·
danske jednakosti. u vecini tih prosvjetiteljskih ucenja raz·
matranje ideologije ima svoj posebni rang, sto je povezano
s cinjenicom da se joS ne postavlja pitanje o materijalnom
zivotnom procesu drustva. Vjerovalo se da je dovoljno da
u redu bude svijest, pa ce i drustvo biti kako 'treba. Ali,
nije samo to uvjerenje gradansko, nego je i sama bit ideo-
logije takva. Kao objektivno nuzna, i istodobno lama svi·
jest, kao isprepletenost istinskog i nei:stinskog koja se isto
toliko ra:zlikuje od potpune istine kao i od pulke laii, ideolo-
gija propada - ako ne u modemoj - onda u svakom slu·
caju u razvijenoj urbanoj t:rZisnoj ekonomiji. Jer - ideolo-
gija je opravdanje. Ona pretpostavlja problematizira:no is-
kustvo, koje uspijeva braniti, a osim toga i ideju pravicno-
sti, bez koje bi takva jedna apologetska nuZnost bila ne-
pojmljiva i ciji je uzor ·ra:zmjena ekvivalenata. Tamo gdje
vladaju pU:ki neposredni odnosi moei, zapravo i nema ideo-
logija. Restauraltorski miSlioci, koji su velicali feudalne iii
apsoluti:sticke odnose, i ,gami nose gradanska obiljefja vee
po formi njihove diskurzivne logike i argumentacij~ sto ih

173
 »Ucenju ideologa - toj mracnoj metafizici koja pomno
istraiuje prvobitno porijeklo i na toj osnovici pokusava iz-
graditi zakonodavstvo naroda, umjesto da zakone spoznaje
primjeri ljudskom srcu i poukama povijesti- treba pripi-
sati sve nesrece koje su snasle nasu lijepu Francusku. Nji-
hove su pogreske morale dovesti, kao sto se i zbilo, do re-
zima krvnika. Zapravo, tko je proklamirao nacelo ustanka
kao dumosrt? Tko je zarveo narod proglasivsi ga suverenim
za ono sto on nije mogao i'zvrsavati? Tko je zatro svetost za-
kona i njihovo stovanje time sto se oni viSe nisu temelj:ili
na svetim zakonima pravednosti, prirode stvari i gradan-
skom pravnom poretku, nego iskljucivo na volji narodnih
zastupniika, koji nisu poznavali gradanske, kazneno-pravne,
administrativne, politicke i vojne zakone? Ako je ne1Jko po-
zvan da obnovi jednu drzavu, treba da postuje nacela koja
su po svemu suprotna ovima. Povijest daje rsliku ljudskog
srca; u njoj treba traziti prednosti i nedostatke ra2'ilicitih
zakonodavstava.«ta
Ma koliko ove recenice i ne bile osobito lucidne i rna
koliko se u njima mijesalo ucenje 0 prirodnom pravu fran-
cuske revolucije s kasnijom fiziologijom svijesti, oeilto je
da je Napoleon u svakoj analizi svijesti vidio opa:snost za
pozitivno, sto mu je, 1kako se cini, bilo viSe priraslo srcu. I
kasnija jezicka upotreba termina »ideolozi izvan ovog srvije-
ta«, u ime »realne politike« a nasuprot navodno apstraktnim
utopis'tima, navjescuje se u Napoleonovu izricaju. No on ni-
je znao da analiza svijesti koju su vrsHi ideolozi nije uopce
hila ·tako nepomirljiva s vladajuCim interesima. Tu je ana·
lizu praJtio uvijek jedan tehnicko-manipulativni moment, ko-
jeg se pozitivisticka teorija drustva nikada nije oslobodila,
cime je svoje rezultate stavila na raspolaganje medusobno
oprecnim ciljevima. I za same ideologe je poznavanje po-
rijekla i na:stanka ideja domena strucnjaka; to sto oni ela-
boriraju, treba da omoguci zakonodavcima i ddavnicima da
odde zeljeni poreda:k, koji je ovdje, naravno, jos uvijek po-
i1stovjecen s racionalnim poretkom. No vee prevladava mi-
sljenje da se uz tocno poznavanje kemizma ideja moze
vladati ljudima, a nasuprot tome postavlja se pitanje o istini
i objektivnoj povezanosH ideja, upravo kao u skepticizmu,
koji je i inspirirao skolu ideologa. Isto se dogada i s irstra-
zivanjem objektivnih povijesnih tendencija 0 kojima drustvo

u Vilfredo Pareto, Trattato di sociologia generate, Miia.no, 1964, H tom, §

1793 biJj.

172
zicijama '1e teze spekuliraju, sto to one u ljudima zele po-
buditi, a sto se strahovito razlikuje od sluibenih deklaracija.
Treba zatim ispitati za5to i na koji nacin moderno drustvo
proizvodi ljude koji reagiraju na takve podra.Zaje, kojima
su ti podra.Zaji potrebni i ciji su govornici u velilkoj mjeri
vode i demagozi rajrazlicitijih vrsta. R~oj koji je doveo
do takrve promjene ideologija uslijedio je numo, no to nije
bio •slucaj sa sadrlajem i slijedom 'tog razvoja.14 AntroiPolo-
ske promjene, na koje tmalitarne ideologije zele dati odgo-
vor, s'lijede promjene u stmkturi drustva, gdje se i nalazi
njihova bit, a ne u njihovim izlaganjima. Ideologija je danas
stanje svijesti i neosvijescenosti masa kao objeiktivnog du-
ha, ne ljudskih proizvoda koji takvo stanje imitiraju i po-
navljaju jos u gorem obliku. Ideologija u pravom smisJu vla-
da tamo gdje postoje odnosi moei koji su za njih same ne-
sagledivi, posredovani, a time li ublafeni. Tako je danasnje
drustvo, neopravdano optuZeno za svoju kompliciranost, po-
stalo cak i:suviSe prozirno.
No upravo se ta cinjenica veoma teSiko priznaje. $to
ideologija ima manje i sto je njezino nasljede sirovije, sve
se viSe mnoze isltrazivanja o njoj, i to s namjerom da po-
sluie kao zamjena teoriji drustva koja iscrpno opi:suje mno-
gostranost pojava. 1 ~ U istocnom su bloku pojam ideologije
ucinili instrumentom koji treba da sprecava pobunu milsili,
kao i onog koji se na nju odvafi. Zbog toga je sam pojam
izgubio ISVOjU moe U 'Sklopu znanstvenog trfiSita, StO znaei i
da je izgubio svoj kritiCki sadrlaj, a time i vezu s istinom.
Tragovi takvog misljenja prisutni su vee lrod Nietzschea,
naravno s drugom namjerom, a ta je hila da osine ponos
ogranicenog gradanskog svijeta u njegovu metafizickom do-
stojan:stvu. Zatim je Max Weber, kao sto danas cini cjelokup-
na pozitivisticka sociologija, osporio postojanje ili harem mo-
gucnost spoznavanja 1totalne s•trukture drustva i njezina od-
nosa prema duhu. Pri tome je postavljen zahtjev da se po-

•• Usp. swdlij.u o Predrasudi.

15 ,.Kad se za irL!aganje sllllliilja da sadrli :ideologizme, trebat ee pronaei u
tokiu njegolllih prellpostavki i uv~etovanosti onu .tOOku u kojoj se jedan mutni tok
emotivnih predocavanja .uspio uktljuciti u bistro vodu teorije. Cesto i nije potre·
bno dlllgo ,t.ra2Ji1li: no ponekad su uzroci pogre§ne arijentacije veoma daleki ...
Bilo bi .interesantno i vjerojatno plodno proubvati Wdeolo§ke propozicije iii one
za lroje se sumnja da s1u takve, kako bi se .prona§ao njihov ideolo~ki izvor i
mehandzam ~e§ne orijentaciJe, sto bi dovelo do klaSiificiranja ideologija. Mi
takvo globa1no i sistematsko 1straiivanje joo ndje provedeno, niti se ono more
ovdje provesti: ono zahtijeva prethodno priikupljanje analiza \'iSe stotiala, a moz·
da i tisuea iwijeka za koje se sumnja da sadrle ddeol~zme. MaZe se pretposta·
viti da bi met ode teoruje S1pOZilaje ovdje 'bile .djelotvom1je od metoda sociologa«.
(Geiger, ldeologie und Wahrheit, nav. djelo, str. 92. i dalje.)

175
 iznose, a koje u sebi sadrle jedan egalitarni, antihijerarhijski
element, tako da nepresltano potkopavaju ono i:sto sto i glo-
rificiraju. Racionalna teorija monarhijskog sistema, koja hi
trebala i Opravdati SVOjU vlaStL1U iracionalnos,t, ZVUCala hi
- tamo gdje je monarhijsko nacelo jos uvijek bitno - kao
povreda samog velican:stva, jer utemeljenje pozitivne moci
na umu na umjetan nacin negira i samo nacelo poznavanja
onog sto postoji kao takvo. Utoli:ko je kriti!ka ideologije
kao suprotstavljanje ideologije njezinoj vlastitoj istini -
moguca samo ako sadrli racionalni element na kojem se
kritika moze i razviti. To vrijedi za ideje svojstvene idealiz-
mu, liberalizmu, tj. ideje identicnosti duha i zbilje. Onaj tko
bi ipak htio izvrsiti kdthlm tzv. ideologije nacional. .socija1i-
zma, postao bi zrtva vlastite naivnosti. Ne samo da je lite-
rami nivo pisaca kao sto su Hitler i Rosenberg ispod sva-
ke kritike, nego je i njihova vulgarnost - cije otkrice i ne
moze biti nekakva satisfakcija - simptom stanja koje po·
jam ideologije, kao nuino Iaine svijesti, viSe ne moze ne-
posredno zahvatiti. U tzv. »misaonoj bastini« ne odrazava
se nikakav objektivni duh, njegova je struktura rezultat ma-
nipulacije i cinjenice da je puko ·sredstvo dominacije, za ko-
je u biti nitko, pa ni njegovi propagatori nisu ocekivali da
ce se u njega povjerovati, ili da ce ga uzeti ozbiljno. Na
moe se uvijek ukazuje uz namigivanje: samo probaj malo
razumski iCi protiv toga, pa ces vee vidjeti dokle ces dos-
pjeti! Ponekad izgleda da su teze toliko apsurdne upravo
kako bi se provjerilo u Slto sve covjek moze povjerovati, i
to kada se iza fraza kriju prijetnje ili obecanja da ce i
njemu pripasti dio plijena. Kada se ideologije zamijene uka·
zorn o sluzbeno potvrdenoj viziji ;svijeta, tada kritiku ideolo-
gije treba zamijeniti analiwm cui bono. Odatle se moze vi-
djeti i kako 1kritika ideologije ima malo zajednickog s onim
relativizmom s kojim se cesto trpa u isti kos. Kritika ideo-
logije je u hegelovskom smislu odredena negacija, konfronti-
ranje duhovnog i njegova ostvarenja, a temelji se iSito tako
na razlici istinitog i neistinitog prilikom prosudivanja, kao i
na pretenziji da ono sto se kritizira bude istinito. Kritika
ideologije nije relativistioka, to je zapravo apsolutizam to-
talitamog porijekla, poput Hitlerovih, Mu:ssolirrijevih iii Zda-
novljevih dekreta koji nisu uzalud svoja izlaganja i sami
nazivali ideologijom. Kritika totalitarnih ideologija ne moze
se svesti na pobijanje teza koje tek izdaleka pretendiraju
na to da budu autonomne i konzistentne uopce. Njihova je
zadaca zapravo da analiziraju na kojim to 'ljudskim dispo-

174
 poku8aj da se te znanosti dovedu iskljuCivo na logiCko-eks-
perimentalnu razinu, bez ikakvog cilja neposredne prakticne
koristi, a s jednom jedinom namjerom: da se otkrije zako-
nitost drustvenih cinjenica . . . Onaj koji medutim zeli po-
duzeti iskljuCivo logicko-eksperimentaJno istrafivanje mora
pafljivo izbjegavati da ne primijeni te derivacije: one su za
njega predmet istrafivanja, a niposto orude za argumenta-
ciju.«18 Odnoseci se tako prema ljudima - umjesto da do-
spije do konkretne forme ljudske socijalizacije - Pareto se
vraca na starije, gotovo bi se moglo reci predsociolos1ko sta-
jahlste ucenja o ideologiji, a to je psiholosko stajaliste. On
ostaje pri parcijalnim .spoznajama da valja razlikovati ono
sto »covjek 0 sebi misli i za sebe kaZe i ono sto za]sta jest
i cini«, ne drleci se pri tome komplementamog zahtjeva da
»U povijesnim bitkama valja jos jasnije razlilkovati fraze i
umiSljenost partija od njihova stvamog organicizma i nji-
hovih stvamih interesa, njihove predodzbe o vlastitoj real-
nosti«. Istrafivanje ideologije vramt ce se tako na neki nacin
u podrucje privatnog. Primijeceno je s pravom da Paretov
pojam derivacija stoji u tijesnoj vezi ,g psihoanalitickim poj-
mom raciona~izacije, koji je prvotno uveo Ernest Jones, a
potom prihvatio Freud: »Covjek ima izrafenu sklonost da lo-
gicke slijedove dogadaja nadovezuje na nelogicna djela ... «19
Paretov principijelni subjektivizam, koji ukazuje na njego-
vu subjektivnu ekonomiku, ne izvodi neistinitost ideologija
iskljucivo iz druSitvenih odnosa i unaprijed objektivno od-
redenih zasljepljujucih povezanosti, nego iz toga sto ljudi
svoje istinsike motive naknadno obrazlafu [ nastoje ih oprav-
dati. On sebi i ne postavlja problem elementa istinitosti ideo-
1ogije: one se istovremeno iscrpljuju u svojoj antropoloskoj
funkciji. Formulacija Hansa Bartha u W ahrheit und Ideo-
logie pogada da duhovni svijet za Pareta ne posjeduje ni
autonomiju, ni spoznajnu vrijednost, i to utoliko sto zeli
predstavljati nesto drugo od proucavanja kauzalnih odnosa
prema mehanickom modelu.2o Naizgled sve veea znanstvenost
ucenja o ideologijama ukljucuje dakle i rezignaciju znanosti
s obzirom na vlas·titi predmet. Ostajuci slijep za pri·sus·tvo
uma u ideologijama, kako ih je hegelovski zamiSljao u poj-
mu historijske nufnosti, Pareto istodobno odustaje i od pra-
va na donosenje bilo kakvog suda o ideologijama. To se uCe-
nje podudara s ideologijom totalitame drlave. Pripisujuci

ta Ibidem, § 1403.
1• Ibidem, § 180.
2llBarth, nav. djelo, str. 345.

12 - Socioloske studije 177

 stupno i s pomoeu idealne 1tipologije, koja nece biti pod-
Iowa opcem principu, nego iskljucivo primjerena istndiva-
okom interesu lisenom predrasuda, otkriva sto je primarno,
a sto sekundarno u toj strukturi_ts U tome se on podudara
s Paretovim htijenjima. Ako je Max Weber ucenje o ideo-
logiji ogranicio na pokazivanje pojedinih ov1snosti, svodeei
ga na taj na.Cin- od teorije o cjelokupnom drustvu- na
hipotezu 0 pojedinim ovisnostima, pa cak i na »kategoriju
sociologije znanja«, Pareto je to ueenje svojom glasovitom
teorijom derivata tako prosirio da viSe i ne 1sadrzi nikakvo
specificno obiljezje,17 Drustveno objasnjenje pogresne svi-
jesti pretvorilo se u teorijsko sabotiranje sva:kog oblika svi-
jesti: za Maxa Webera pojam ideologije je predrasuda koju
treba ispitati, za Pareta je ideologija sve sto je duhovno - a
obojica je neutraliziraju. Pareto odattle .imlaci kao poslje-
aicu socioloSki relativizam. U onoj mjeri u kojoj je duhovni
svijet nesto vise od mehanicke prirodne znanosti, on gubi
svako obiljezje istinitosti pretvarajuci se ta>ko u puke ra-
cionalizacije interesnih pozicija i opravdanosti svih mogu-
cih drustvenih grupa. Kri:tika ideologije postaje puka funkci-
ja moei koja se sve viSe namece. Pareto se priblizava sta-
rom ucenju o idolima usprkos prividnom radikalizmu jer
ne vlada pravim pojmom povijesH, a ideologije, tj. »deriva-
te« povijesti, prip1suje ljudima opcenito. Pareto izricito za-
stupa pozitivisticku temju da se istraiivanje ideologija vrsi
logicko-eksperimentalnim putem i prema prirodoznanstve-
nom modelu, pri cemu ostaje vjeran cinjenicama. Uza sve to
on ne pokazuje osjetljivost za spoznajno-kdticke preokupa-
cije Maxa Webera, s kojim ipak dijeli patos oslobodenja od
vrijednosti, ali upotrebljavajuci .izraze kao sto su tout le
monde ili ca:k les hommes. No Pareto ostaje slijep za cinje-
nicu da se zajedno s drustvenim odnosima mijenja i ono
sto se po njemu naziva ljudskom prirodom i da to pogada
i odnos nagonskih poticaja u doslovnom smislu, »rezidua«
i onog sto odatle proizlazi - derivata iii ideologija. Na jed-
nom znacajnom mjestu u Traite de sociologie generale Pa-
reto ikaie: »Derivacije su sredstvo kojim se svatko shuJi •..
Do sada su se drustvene znanosti cesto sastojale od teorija,
koje su pak stvorene od reZiidua i derivacija. Ove potonje
imaju jedan prakticni cilj, a to je da !jude dovedu do toga
da djeluju na nacin koji je od drustvene koristi. Djelo je

16 Weber, Gesammelte Aufsiitze zur Wissenschaftslehre, na.v. djelo, Tiibingen,

1922, str. 520. i dalje.
17 Pareto, nav. djelo, § 1413.

176
ni zakoni, koji kao zakoni pretefuih 'sklonosti k:a formi-
ranju odredenih predrasuda, ukorijenjeni su samo u klas·
noj situaciji, i posve neovisni o individualnOSiti ... Ako bi
te sklonosti bile posve otkrivene i shvacene u njihovu nuz-
nom nastajanju iz klasne situacije, tada bi one i tvorile
novu rteorijsku oblast 'sociologije znanja, koju bih oznacio
kao analognu baconovskom ucenju 0 ido1ima ... kao 'socio-
losko ucenje o idolima' misljenja, intuicije i vrednovanja.«z2
Ocito je da u ovoj, i po Schelerovu miSljenju odviSe gru·
boj shemi viSe i niZe klase, kao i u Paretovu filozo£s1k om
stajaliStu, nedostaje konkretna drustvena slojev:itost i iz.
gradnja ideologije. Proturjecje staticko-ontoloS:kog i dinami-
cko-nominalistiCkog miSljenja ne samo da je sirovo i ner~·
clanjeno, nego je, s obzirom na strukturu izgradnje ideolo-
gije, Cak i pogresno postavljeno. Ono sto se kod Schelera
nazivalo ».ideologijom viSe klase« danas se veeinom naziva
izrazito nominalisti.okim karakterom. Postojeci odnosi se
brane tvrdnjom da je njihova 'kritika pojmovna konstrukci-
ja, arbitrarno nametnuta odozgo, »meltafizika«, a da ilstraii-
vanje 1treba upmviti na nestrulOOurirane cinjenice, tzv. opaque
facts. Sam Pareto je primjer takve jedne ultranominali!sti·
~ke apologetike, a znanstveni drustveni pozitivirzam koji da-
nas prevladava, i koji tesko da je moguce pripisalti niroj
klasi iz Schelerove sheme, pokaruje istu tendenoiju. Nasu-
prot tome, najznacajnije 1teorije koje bi Scheler lklasificirao
kao ideologije nize lclase, jasno su se suprotstavile nomina·
lizmu. One su proizisle iz objekitivne totalne stru!kture dru·
stva d jednog objektivnog poimanja istine, lkoje se razvija
po uzoru na Hegela. Schelerov fenomenoloski postupak kao
pasivno uskladivanje filozofije na izgled intuitivnim bitno-
stima, a koje odustaje od konstrukcija, zapalo je i u svojoj
kasnoj fazi u pozitivizam drugog stupnja, u neku vrstu du-
hovnog pozitivizma. Tamo, medutim, gdje poja:m odustaje
od izgradivanja same stvari, ona mu poeinje izmicati.
Sa Schelerom i Mannheimom nastala je iz u.Cen:ja o ideo-
logiji akademska grana sociologije znanja. Sarno ime vee
mnogo kazuje: svalki oblik sVIijesti, ne samo ona pogresna,
nego i isprazna, upravo »znanje« treba biti podvrgnut do-
kazivanju vlastite drustvene uvjetovanosti. Sam Mannheim
se smatra onim koji je uveo »totalni pojam ideologije«,zs
a u njegovu glavnom djelu Ideologija i utopija piSe:

n Max Scheler, Die Wissensformen und die Gesellschaft (Oblici znanja 1

dtu5tvo), Leipzig, 1926, str. 204. i da1je.
" :Karl Mllilllllheim, Ideologija i utopija, Noliit, Beograd, 1968, $tl'. 55.

179
 unaprijed sve sto je duhovno ciljevima propagarnde i do-
minacije, znanstveno mirna ,savjest se prepusta cinizmu. Ve-
ze izmedu Mussohlnijevih izlaganja i ParetOIVa traktata vee
su poznate. Kasni politicki liberalizam, koji u pojmu slobo-
de miSljenja pokazuje odredenu sklonost prema relativizmu,
stoga sto bi svakom bilo dopusteno da misli sto hoee, taj
liberalizam u svakom slucaju nije bio lisen izokretanja poj-
ma ideologije. I to potvrduje da totalitarnu dominaciju co-
vjeeanstvu nije nametnula izvana nekoli:cina desperadosa, da
ona nije neka slucajna nezgoda na auto-putu napretka, ne-
go da u srcu kulture zore unistavajuee sile.21
Zato sto je ucenje o ideologiji s ramne filozofslke teo-
rije drustva spalo na neku vrstu prividne egzaktnosti, do-
slo je do z11tvovanja istinske spoznajne snage pojma. To se
moze pokazati i tamo gdje je taj pojam apsorbirala sama
filozofija, kao npr. kod Maxa Schelera. Suprotno Paretovu
bezoblicnom nivelirajucem ucenju o derivacijama, Scheler
se potrudio da izgradi neku vrstu tipologije, da ne kafemo
ontologije ideologija. Danas, nakon nepunih trideset godina,
njegov pokusaj, koji je nekad bio predmet udivljenja, izgle-
da iznenadujuce naivan:
» ••• u takve klasno odredene formalne nacine misljenja
ubrajam na primjer slijedece ... :
Poimanje postanka - niza 'kla:sa; poimanje bica - vi-
sa klasa.
Realizam (svijet pretezno kao 'prepreka') - niZa klasa;
idealizam - visa ~lasa (svijet pretemo kao 'carstvo ide-
ja') ...
Materija<lizam - niZa klasa; spiritualizam - visa Ida-
sa ...
Optimisticka vizija buducnosti i pesimistiCka retrospek-
tiva - niZa klasa; pesimistioka vizija buducnosti i optimi-
sticka retrospektiva ... - visa klasa ...
NaCin miSljenja koji tezi pronalazenju proturjecnosti i1i
'dijalclmiCki' nacin miSljenja - niza klasa; naCin mtsljenja
u potrazi za identitetom - vi5a klasa ...
To su klasno uvjetovane sklonosti podsvjesne prirode,
koje svijet pretezno shvacaju u jednom iii drugom obHku.
To nisu klasne predrasude, nego nesto vise od toga: to su
zapravo formalni zakoni stvaranja predrasuda, i to formal-

21 Usp. Ho11kheimer i Adorno, Dialektik der Aufkliirung (njem. lizd. str. 7.

i dalje, 22. i dalje, 40. d dalie .i 45. i dalje); na§e iizd.: Dijalektika prosvjetiteljstva,
Veselin Maslda, Sarajevo, 1~4.

178
i nisu samo takve. Veo koji drustvu nuino zastire uvid u
vlastito bice izrliZava upravo kroz tu nuznost i samo to bi-
ce. Posebne ideologije postaju neistinite samo preko njiho-
vih odnosa spram postojece zbilje. One mogu biti istinite
»po sebi«, poput ideje o slobodi, ljudskosti ili pravdi, ali
to ipak nije tako, jer se one pokazuju kao da su !Vee rea-
lizirane. Oznaeavanje takvih ideja kao ideologije (a sto do-
pusta totalni pojam ideologije), pokazuje u mnogo manjoj
mjeri nespojivost s mirnom savjescu, nego s1lo bi to bile
ljutnje na ono sto se, premda nemoeno, poziva na mogu·
cnost poretka koji bi bio bolji od postojeceg. S pravom je
jednom reeeno da oni koji potcjenjuju takve navodno ideo-
loske pojmove misle pri tome mnogo manje na pogresno
upotrijebljene pojmove, nego na predmet koji predstavljaju.
Teorij.ska konstrukcija ideologije ovisi isto tako i o
onom sto zaista djeluje kao ideologija, kao sto obratno od-
redenje i prodornost ideologije pretpostavlja teoriju. N~tko
ne more izbjeci spoznaji da se u specificnoj teZini duha
nesto bitno promijenilo. Ako smijemo ovdje podsjetiti na
umjetnost, kao na najvjernijeg povijesnog seizmografa, cini
se tada da je u svakom slucaju dos,lo do pada kvalitete -
koje izrazito proturjeei slavnim vremenima moderne oko
1910. Drustveno miSljenje ne moze se pri tome svesti samo
na stav da je pad ·kvalitete, sto nije zaobislo ni druga podru-
cja, kao npr. filozofiju, prouzroeen tzv. slabljenjem kreativ-
nih snaga, ili zlom tehnickom civilizacijom. Ono ce najprije
osjetiti neku vrsl!:u geoloskih pomicanja. Spram katastrofiC-
kih procesa u samim dubinskim strukturama drustva, i sam
duh je pos,tao nekako efemeran, tanak, bespomoean. Pred
sadasnjom zbiljom on ne moze odrlati netaknutom i zasti-
cenom svoju pretenziju na ozbiljnost, koja je medutim bila
svojstvena vjerovanju u kulturu iz 19. stoljeca. Geolo~ka po·
micanja, i to doslOIVce jedno pomicanje izmedu s'lojeva ba·
ze i nadgradnje, zahva~tilo je najsuptilnije probleme koji su
imanentni svijesti i duhovnom oblikovanju i paraliziralo sna-
ge, za koje se ne bi moglo kazati da su nedostajale. Duh
koji tome ne tezi i koji i dalje djeluje kao da se nista nije
dogodilo osuden je na bespomoenu sujetu. Ako je ucenje o
ideologiji oduvijek sluzilo da ukaie duhu na njegovu krh-
kost, onda se njegova samosvijest mora dokaza!!.J._§. obzi·
rom na taj aspekt. Moglo bi se cak reci da svijest, koju je
jos Hegel odredio kao moment negativnosti, more prezivje-
ti samo dok u sebi bude sadrlavala i kritiku ideologije. 0
ideologiji se smisleno moze govoriti samo u onoj mjeri u ko-

181
 »S iskrsavanjem opste forme totalnog pojma ideologije
iz obicnog ucenja o ideologiji nastaje sociologija znanja . ...
Pri tom se pruzaju dve mogucnosti. Prva mogucnost se sa·
stoji u tome da se pri istra.Zivanju ideologije napusti sva-
ka namera >>razoblicavanja« ... da se ogranicimo na to da
svuda ustanovimo povezanost izmedu drustvenog egzisten-
cijalnog polozaja i nacina gledanja. Druga mogucnost se sa-
stoji u ·tome da se ovaj stav »slobodan od vrednovanja« ka-
snije ipak poveze sa nekim saznajno-teorijskim stavom. Ula·
zenje u problematiku istine sa tog stupnja moze, pak, sa
svoje strane opet odvesti ka dva razlicita resenja: Hi ka
jednom relativizmu iii ka jednom relacionizmu, koje ne
treba zameniti jedan drugim.«24
Zaista je tesko ozbiljno razlikovati te dvije mogucnosti
sto ih Mannheim predlaze za primjenu totalnog pojma ideo-
logije. Druga mogucnost, relacionizam, koji Mannheim kao
spoznajno-teorijski stav uopce ne suprotstavlja prvoj, tj.
proucavanju »polozaja i nacina gledanja« koji SU »Slobodni
od vrednovanja<<, dakle odnosa baze i nadgradnje; nego u
svakom slucaju pojasnjava namjeru da se postupci pozi-
tivisticke sociologije znanja zastite metodoloskim rezonira-
njima. Mannheim je osjecao da je pojam ideologije oprav-
dan samo kao pojam pogresne svijesti, no kako ga sadr:Zaj-
no viSe nije mogao dokuCiti, postulirao ga je samo formal·
no, kao naizgled spoznajno-teorijsku mogucnost. Namjesto
odredene negacije dolazi sveopci pogled na svijet, a zatim
tek pojedinacni, prema predlosku sociologije religije Maxa
Webera, tj. otkrivanjem empirijskih korelacija izmedu dru·
stva i duhovnih tvorevina. Ucenje o ideologiji ostaje ta:ko
podvojeno u veoma apstraktnoj shemi totaliteta, kojoj iz.
mice bogatstvo realnih artiJkulacija i monografski studijski
pristup. U vakuumu, koji stoji negdje izmedu, gubi se dija·
lekticki problem ideologija, a to znaci da te lame svtijesti

24 Ibidem, str. 65. ti 66. - ..Sa parti.kularnim ,P?jmom ideologije imaiiilo po-
sla kad ta ree treba da znaei samo da odrellenim •Idejama• i •predstavamac pro-
tivnilka ne felimo da verojemo. Jer mi ili smatramo za vi~ iii manje sveSIIlO
prlkrivanje nekog &Jenronog stanja, ~i,ie pravo saznanje nije u tinteresu pro-
tivnika. Ovde mofe b1ti posredi ~itava Jedna skala od svesne laii pa do uP.Oia
svesnog instmktivn~ prikrlivanja, od obmanjivanja drugih do samoobmanJ~va·
nja •.. Njegova parttku:larnost .(tog pojma ideo!ogije) odmah pacta u OOi kad mu
se suprotstavd radikalni, totalni pojam ideologije. 0 ideologiji neke epohe ill ne·
ke istorijskidrllStveno konlm-etno odrec:tene grope - recimo, neke klase - mqze
se govonti onda kad pritom misliniO na osobenost i kvalitet totalne strukture
svesti ove epohe odnosno ov~h grupa •.• Dok partikularni pojam ideologije !eli
da samo jedan deo tvrllen;a protivnika - pa i njih samo s obzirom na njihovu
sadrf.inu - proglasi za ideologije, dotle totalni pojam Ueologije ~vrgava SIUIIl·
nji oelokupan .protivnikov pogled na svet (uklju~juci i kategonjalni aparat) i
!elii da i te kategorije razume polaze6i od kolekttvnog s11bjekta.c ( l deologija i
utopija, nav. djelo, suo. 49. i SO.)

180
ne socijalne psihologije, iii - kako je dobro nazvana -
obratne psihoanahlze, podsticu se regresivne tendencije sto
ih je vee pokrenuo sve jaci drustveni pritisa:k. Sooiologija
je prodrla u tu oblaSit kao communication research,2s istra-
zivanje medija masovne komuni:kacije, pri cemu je posebno
naglasila reakcije potrosaca [ strukturu medusobnih inter-
akcija [ interakcija s onima koji ih proizvode. Takvim is·
tra:Zivanjima, koja gotovo da i ne kriju svoje porijeklo iz ob-
lasti istraZivanja trliSta, zasigurno se ne moze odreei nji-
hova spoznajna vrijednost, ali je znacajnije u ovom slueaju
razmotriti tm. mass-medije u svjetlu krititke ideologije, nego
samo konSitatirati njihovu prisutnost. Presutno poznavanje
mas,s-medija preko opisne analize Cini i samo element ideo-
logije.28
S obzirom na neopisivno nasilje Sto ga danas rti mediji
vrse nad ljudima, a tu u sirem smislu pripada i sport ~kojd
je odavno presao u ideologiju), veoma je potrebno odrediti
njihov ideoloski sadrlaj. Oni na sintetioki nacin stvaraju
identifikaciju masa s normama ponasanja koje stoje iii iza
kultume industrije, iii ih ona svjesno propagira. Svaka ne-
sugla:snost se cenzurira, pri cemu se primjenjuje konformi-
zam sve do naj:suptilnijih emocija. Pri tome se kultuma in-
dustrija usrpijeva prikazati kao objektivni duh, lk.ao ona koja
se uvijek nadovezuje na antropoloske tendencije, koja ih
jaca i potvrduje, a sve ono sto se tome ne moze podrediti
odbacuje se iii se izriCito predbacuje. Nei:Sikusna krutost
misljenja koje preVIladava u ma:sovnom drustvu, jos se v~se
uevrscuje tom ideologijom, dok istovremeno izraziti pseu-
dorealizam, koji u svemu izvanj,skom odra:Zava egzaktnu sli-
ku empirijske zbilje, prijeci da se ono sto se nudi sagleda
kao unaprijed formiran predmet u smislu drustvene kontro-
le. sto su proizvedena kulturna dobra otudenija od ljudi,
to su oni vise uvjereni da je tu rijec o njima i njihovu svi-
jetu. Ono sto se vidi na TV-ekranima posve je nalik sva-
kodnevici, pri cemu se krijumeare parole (poput one da
su svi strand sumnjivi, Hi da su uspjeh i ka:rijera najrviSi
zivotni domet i da vrijede kao zauvijek dane kategorije).
Ako bi se u jednoj reeenici htjela sa:Zeti tendencija ideolo-

25 Usp. n?J". Bernard Berelson, Content Analysis in Communication Research

(Analiza sdrta1a u istrazivanju komunikacija), Glencoe, III., 1952; Paul F. La·
zarsfeld i Frank N. Stanton, Communications Research 1948--11949, New York, 1949;
Paul ,F. Lazarsfeld, Bernard Berelson, Hazel Gaudet, The People's Choice (I zbor
naroda), New York, 1948.
u Usp. K.u1turna ilndustrija. Prosvjetd1eljstvo kao masowa obmana, u:
Horkheimer i Adorno, Dijalektika prosvjetiteljstva, nav. djelo, str. 132. i dalje.

183
joj duhovna tvorevina proizlazi iz drustvenog procesa kao
nesto autonomno i supstancijalno. Njegova neistinitost je
stalna cijena upravo tog odvajanja i negkanja drustvene
baze. Ali, i njezin moment istine je povezan s takvom sa-
mostalnoscu, sa svijes6u koja je nesto viSe od pukog otiJs-
ka onog sto jes·t i na:stoji ga prozeti. DanaJS su !ideologije pri-
je obiljezene odsutnoscu te samostalnosti, nego lainom tez-
njom za tom is·tom samostalnoscu. S krilzom gradanskog dru-
stva cini Se i da je pojam ideologije izgubio ISVOj Vla:stiti
predmet. Duh se podvaja na kri!llicku istinu, koja se lisava
privida i ostaje ezoteriena prema neposrednim drustvenim
povezanostima i planskom upravljanju onim sto je nekoe
bilo ideologija. Ako se kao nasljede ideologije pokaie tota-
Iitet onJih duhovnih tvorevina koje danas u veli!koj mjeri
1spunjavaju ljudsku svijest, tad ce se ona pokazati ~ao s~up
predmeta izradenih zato da bi se privukle mase kao po-
trosaci i kako bi se, po mogucnosti, oblikovala i ucwstila
njihova laina :svdjest. Drustveno uvjetovana laina svijest ni-
je danas viSe objektivni duh, u smi:slu da vise nije :slijep i
anoniman i da se kristalizira iz drustvenog procesa, nego da
se znailiStveno prilagoduje druswu. To se odvija pwt:em pro-
izvoda kulturne industrije, fHma, casopisa, ilu:stracija, radi-
ja, televizije, hi:t-biblioteka raznih tipova, medu kojima po·
sebnu ulogu igraju romansirane biografije. R.azumije se da
elementi te uniformirane ideologije, naJsuprot mnogobrojnim
tehnikama njihova sirenja nisu novi, nego da su mnogi od
njih cak i okamenjeni. Ta se ideologija nadovezuje na tradi-
aionalnu razliku, koja se ocrtala vee u antici, izmedu vise
i nize kUJl,turne sfere, pri cemu se ona niza racionalizira i
integrira s preosil:alim odbacenim elementima viseg duha.
H1Jstorijskli se sheme danasnje kulturne industrije mogu sli-
jediti od ranog razdoblja engleske puoke literature oko 1700.
godine. Ta literatura raspolaze vecinom stereotipa ·koji nam
se dana:s cere s platna i ekrana. Drustveno razmatranje ove
kvalitativno nove pojave ne smije se mistiiiicirati time sto
6e se ukazati na duboku vrerne5nost njezinih konstitUJtivnih
dijelova ina argumente u vezi sa zadovo!ljavanjem navodnih
prirnarnih potreba. Jer, nisu vaini 1:ii konstitutivni elemen-
ti, a ni cinjenica sto su primitivne crte danasnje rnasovne
kUJlture postojale •tokom dugih razdoblja u kojima oovjeCa.n-
stvo jos nije bi·lo punoljetno, nego je znacajno da su svi 1ti
elementi podloini reziji, da je od cjeline ucinjen zatvoreni
s.i!stem. Vise se gotovo i ne .tolerira rna kakvo odstupanje,
!judi su okruieni sa svih strana, a dostignuCima pervertira-

182
gije masovne kulture, morala bi to biti parodija izreke »po-
stani to sto jesi<<, tj. kao najvisa potvrda i opravdanje po-
stojeceg stanja, uz odstupanje svake transcendencije i kriti-
ke. Time sto se drustveno djelatni duh ogranicava na cinje-
nicu da ljudima jos jednom predoei ono sto vee i onako
jest uvjet njihova postojanja, istieu6i i to postojanje kao
vlastitu normu, on ticvrscuje ljude u nevjerodostoj:aom vje-
rovanju u cistu egzistenciju.
Od ideologije ne preostaje nista drugo do priznavanje
onog sto postoji, tj. modela ponasanja koji se nameeu i.IS-
pred odnosa. Gotovo da i nije slucajno sto se danas dje-
latne metafizike nadovezuju na rijec »egzistencija«, kao da
podV'Ojenost pukog postojanja preko najvisih apstraktnih
odredenja koja se iz njega izvlace ima isto znacenje kao i
njegov smisao. Tome je u velikoj mjeri proporcionalno sta-
nje u glavama ljudi. Oni se vise ne nalaze u apsurdnoj si-
tuaciji, koja svakog dana otvoreno prijeti mogucom kata-
strofom, pri cemu se takva situacija smatra odrazom ideje,
onako kako ju je jos mogao osjecati gradanski sistem naoio-
nalnih ddava. No danas se ljudi prilagoduju onom sto je
dano u ime reaHzma. Pojedinci se pri tome osjeeaju kao
sahovske figure i tako se smiruju. Otkad medutim ideolo-
gija gotovo i ne negira da je sve tako kao sto jest, i njezi-
na se vlastita neistina stanjuje u aksiom prema kojem i ne
bi moglo bitti drukcije nego sto jest. Sve dok ljudi budu
podlozni toj neistini, istovremeno ce i pronicati u nju. Si-
renje moci i sve veca neodrzivost pukog postoja:nja istovre-
meno je i uvjet da se ona vrati u S'tvamost. Ideologija vise
nije omotac, nego prijeteca slika svijeta. Ne samo po tome
sto je prozeta propagandom, nego i po svojem viastitom ob-
Iicju, ona prelazi u teror. No buduci da se ideologija i zbi-
lja na taj nacin krecu jedna prema drugoj, buduci da zbi-
lja u nedostatku neke druge uvjerljive ideologije postaje
ideologijom same sebe, bio hi potreban samo jedan mali
duhovni napor da se zbaci istovremeno svemoguci i nistavni
privid, ali, cini se da je taj napor upravo ono sto je najite-
ze uciniti.

184