„Mogu sve u onome koji me jača“ Fil 4,13

Zahtjevi za eutanazijom danas su sve glasniji.To se događa zato što ljudi sve manje vide smisao života
i smrti,zaboravljaju činjenicu da nas je Krist spasio svojom patnjom i bolnom smrću te tako
nedovoljno cijene upravo tu ljepotu dostojanstvene prirodne smrti koja ima duboki smisao pred
Bogom koji nam je svojom žrtvom darovao priliku vječnog života u koji možemo zakoračiti samo ako
podnesemo križ koji nam je svima dan.Ljudi zaključuju da život u fizičkoj ili možda čak psihičkoj patnji
više nema smisla no potrebno je moći vidjeti dalje od toga. Naš život se ne sastoji samo od fizičkog i
psihičkog,dostojanstvena prirodna smrt velikog je duhovnog značenja što je najbitnije jer sva patnja i
bol ovoga svijeta samo je privremena i prethodi našem vječnom životu bez ikakve patnje i mana u
ljubavi s Kristom.Crkva naravno odbacuje bilo kakvu mogućnost eutanazije iz razloga što samo Bog
smije odlučivati o tome tko će živjeti i koliko u suprotnom djelujemo protiv Božje volje. Iako Crkva
odbacuje eutanaziju ona nudi drugačije rješenje. Ukoliko je predviđeno da će bolesnik umrijeti ,a
liječenje koje mu se pruža ne donosi nikakve rezultate liječenje se može prekinuti kako bi bolesnik
preminuo prirodnom i dostojanstvenom smrću. Nerijetko se dovodi u pitanje kršćansko
propovijedanje o milosrđu i sućuti s jedne strane, a odbacivanje 'smrti iz milosrđa' teško bolesnih i
umirućih s druge strane. Naravno da kršćani suosjećaju i žale zbog patnje drugog čovjeka no mi
moramo biti svjesni da mi ne bismo trebali odlučivati o tome tko će umrijeti a tko ne,svaki život
jednako je vrijedan i u božjim je rukama odluka o tome koliko će netko živjeti ,naposljetku on je ipak
taj koji nam je taj život i podario. U suvremenom svijetu promijenilo se shvaćanje pravih vrijednosti i
kvalitetnog života.Sve više ljudi kvalitetnim životom smatraju život koji sa sobom ne nosi nikakve
terete,život u kojem ih drugi smatraju vrijednima i posvećuju im pozornost.Velike životne terete nose
sa sobom stariji i nemoćni.Njima je potrebno pružiti određenu pomoć,posvetiti im više pažnje, ne
odbacivati ih i smatrati manje vrijednima samo zbog njihove nemoći i zbog toga što od njih društvo
nema nikakve koristi.Svaki život jednako je vrijedan i treba im to davati do znanja brinući se o njima i
skrbeći kada im je to potrebno.Pa makar razgovor s njima koji ljudi nerijetko izbjegavaju ili
hranjenje,odlazak u trgovinu ,pomoć u održavanju osobne higijene mogu oduzeti svega nekoliko
minuta a biti od velike važnosti.Često djeca starijih i nemoćnih nezahvalno ih zanemaruju i nemaju
više vremena za njih pa su prepušteni sami sebi.Najmanje što mogu učiniti je omogućiti im skrb u
jednom od domova za starijei nemoćne.Ti stariji i nemoćni ljudi su posvetili većinu svog života za
svoju djecu kada ona nisu bila u mogućnosti djelovati sama i pružili im bezuvjetnu ljubav,djeca im se
trebaju odužiti.Jedan od prelijepih primjera takve bezuvjetne ljubavi između roditelja i djeteta su otac
i sin koji su se upustili u najteži triatlon na svijetu unatoč očevim problemima sa srcem i tome što bi
sin tijekom utrke trebao gurati oca u kolicima trčeći ,nositi ga ili vući za sobom plivajući.Mislim da je
njegov otac pristao na takvo što iz ljubavi prema sinu i želje za zajedničkim provođenjem vremena
ispunjujući svoj život smislom usprkos takvoj nemoći. Sin iz ovog videa također ima jasan smisao
života a to je briga i ljubav prema njegovom ocu.