Professional Documents
Culture Documents
Zašto Ti Ne Vjerujem
Zašto Ti Ne Vjerujem
Ti si aktivist, osoba koja se odlučila aktivno posvetiti rješavanju problema koje muči ne samo tebe nego
širu zajednicu. Ti i tvoja ekipa ste inače dobro prihvaćena u društvu. Doživljavamo vas kao pozitivne
likove jer žrtvujete svoje vrijeme i energiju za opće dobro. Ali ja ti ne vjerujem.
Nije uvijek bilo tako. Nekad su mi aktivistički sajtovi bili omiljeno sredstvo informiranja. S užitkom sam
gledao društveno angažirane dokumentarce i upijao informacije koje su servirali u pamfletima. Mislio
sam da se tamo nalazi prava istina, nešto što ne možete naći u plaćeničkim medijima ili čuti od
"establišmenta". Vjerovao sam "običnim" ljudima jer sam vjerovao njihovim motivima. Ali u tome sam
bio u krivu.
I sâm sam neka vrsta aktivista, nemam drugih motiva za ovo što pišem osim da učinim svijet mrvicu
boljim. Stoga sve što pišem o tebi vrijedi i za mene. I zato ne mislim kako je moja motivacija dovoljan
Marksistički aktivisti su zaključili kako kapitalizam ne može funkcionirati, oni za organski razvoj kako je
GMO tehnologija zlo, anti-nuklearci misle da su nuklearne elektrane problem a ne rješenje energetske
krize, borci za kršćanska prava misle da rade moralnu stvar. Faza kad su prikupljali argumente obje
strane debate, takva kakva je nekad bila, sad je iza njih. I ti si se uvjerio u ispravnost svog zaključka, i još
Ako se neki aktivist i predomisli u nekom trenutku, to ne mijenja ništa. Aktivist bez čvrstog uvjerenja
nikome nije zanimljiv; štoviše, za očekivati je kako će izgubiti podršku svojih suboraca, biti proglašen
izdajicom i prodanom dušom. Neki od njih (npr. Mark Lynas) će možda i ostati aktivni, ali po mojem
iskustvu većina njih prestaje biti aktivist i njihov glas se izgubi. Ili odaberu neki drugi cilj i postanu
pitanja kod kojeg je objektivnoj osobi jasno da nisu zaključena i da ima puno razumnih razloga koji nas
sprječavaju da zatvorimo vrata za mogućnost da smo u krivu. Ti nemaš nikakvu tajnu informaciju koja ti
Ne kažem da si potpuno gluh za kontraargumente. Svaka čast onima koji imaju snage da stalno
preispituju svoje zaključke. Samo sam svjestan kako ti posvećivanje previše energije jednoj opciji
praktički oduzima mogućnost da objektivno promotriš svoje stavove. Koliko ljudi ima snagu reći "sad
Svijet oko nas je beskonačno složen, a energija koju imamo da se s njim nosimo je vrlo ograničena. Te
dvije činjenice prisiljavaju nas da biramo bitke, usredotočimo se na nešto što nam se čini naročito važno
ili naročito "naše". Zato aktivisti obično imaju usko definirane interese.
Kao obični ljudi imamo puno interesa: i zdrav okoliš i ekonomski prosperitet, i plitku zabavu i visoko
kulturno uzdizanje, budućnost naše djece i uživanje u ovom trenutku. Nažalost, nerijetko su ti interesi u
konfliktu. Ponekad moramo raditi kompromise i zaključiti koliko ćemo morati naštetiti jednom cilju kako
bi više dobili za drugi. No, ti sebično guraš samo svoj uski set interesa, zanemarujući ili podcjenjujući
druge.
Aktivist mora imati neprijatelja kojeg demonizira i cilj koji idealizira. Ta dva ekstrema mu daju motivaciju
i jasnoću vizije. Nisi efikasan vojnik ako svaki put prije povlačenja okidača razmišljaš o osobi s druge
strane nišana. Aktivisti redovito preuveličavaju loše strane onog protiv čega se bore, nerijetko i otvoreno
lažu. U isto vrijeme toleriraju loše ponašanje na svojoj strani. Zli ljudi rade zle stvari, a dobri ljudi dobre
Žalosno je to, ali je i razumljivo. Lakše se boriti protiv nečeg što doživljavaš kao čisto zlo. Oni koji dovode
u pitanja tvoja temeljna uvjerenja samim tim činom budu doživljeni nemoralnima, a njihovi argumenti se
diskvalificiraju kao prevarantski i vrijedni prezira. Emocije ključaju. Osjećaj kako si "na pravoj strani
povijesti" te ponese.
Te emocije i zanos možda pomažu da pobijediš u tučnjavi, ali nekako sumnjam da pomažu da dođeš do
najrazumnijeg odgovora na složena pitanja. Zato se klonim ljudi koji su zaneseni i pretjerano uvjereni da
Aktivizam je politika.
Aktivizam na dovoljno visokoj razini je u biti politika. Ne koristim ovdje tu riječ posprdno. Aktivističke
metode na toj razini svode se na utjecanje na javnost ili lobiranje kod utjecajnih pojedinaca i institucija.
I to onda često skrene u nekakav ružni smjer. Aktivisti se upuštaju u marketing, u kompromise i političku
trgovinu, u manipulaciju masama za "viši cilj". Ustupci, privatni dogovori, kalkuliranja. Možda je to samo
pragmatičan pristup da postigneš hvalevrijedan cilj, ne znam. Samo mi se čini da se tada među prvim
Nadalje, uključivanje u politiku prirodno dovodi do lojalnosti partijskoj liniji. Stav "mi protiv njih" i
Politika je nastavak rata drugim sredstvima. Argumenti su vojnici. Jednom kad znaš na čijoj si strani,
moraš podržavati argumente svoje strane i napadati sve argumente koji idu u prilog drugoj strani —
Ne vjerujem ti i zato što voliš to što radiš. Meni se čini da su bolji aktivisti oni koji radije ne bi bili aktivisti
da ne osjećaju obavezu. OK, to moje mišljenje je možda glupo, jer definitivno treba u životu težiti da voliš
No, ne možemo nikad pobjeći od svoje prirode, a ona je plodno tlo za narcisoidnost i onaj
samozadovoljni osjećaj moralne superiornosti. Aktivist koji je sam sebi fora i kul ne ulijeva mi povjerenje.
I to je otprilike to. Kad trebam donijeti odluku ne vjerujem političarima na izborima, ne vjerujem
što radiš. Ako se slažem s tobom možda ti pomognem, ako se ne slažem onda ću se protiv tebe boriti. A