RASPRAVE I ČLANCI PAPERS

Pregledni članak/
Review paper
Prihvaćeno: 1. listopada 2018.

Semir Šejtanić
Univerzitet „Džemal Bijedić” u Mostaru, Nastavnički fakultet
Bosna i Hercegovina
semir.sejtanic@unmo.ba

KVALITETE KOMUNIKACIJE UČENIKA I NASTAVNIKA TIJEKOM

NASTAVNIH I IZVANNASTAVNIH AKTIVNOSTI
Sažetak: Komunikacija je temeljni društveni proces u kome se pružaju i primaju informacije, ali i
proces koji omogućuje međudjelovanje pojedinca i skupine, učenika i nastavnika, učenika i
učenika, nastavnika i učenika. Većina međusobnih odnosa odvija se kroz interpersonalnu
komunikaciju i sama uspješnost odgojno-obrazovnog procesa ovisi od kvalitete i uspješnosti
međusobne komunikacije učenika i nastavnika. Vrlo je važno da nastavnici, osim znanja iz
odgovarajućih predmeta, podučavaju učenike komuniciranju, ali i vještinama uspješne
komunikacije. Ovaj rad bavi se komunikacijskim vještinama koje se mogu učiti, usavršavati i
unaprjeđivati, kako u nastavi, tako i u izvannastavnim aktivnostima te su veoma važne u
odnosima učenika i nastavnika, jer je loša komunikacija često uzrokom brojnih problema i
nesporazuma. Istraživanje je imalo za cilj utvrditi i ispitati procjene i mišljenje učenika i
nastavnika o podučavanju učenika komunikacijskim vještinama. Uzorak istraživanja činilo je
590 učenika i 315 nastavnika osnovnih i srednjih škola s područja Hercegovačke regije (Bosna i
Hercegovina). Za prikupljanje podataka korištena je tehnika skaliranja likertovog tipa. Rezultati
istraživanja pokazali su da je podučavanje učenika komunikacijskim vještinama prisutno u
izvođenju nastave i izvannastavnih aktivnosti.

Ključne riječi: izvannastavne aktivnosti,komunikacijske vještine, nastava

UVOD
Komunikacija je važan čimbenik cjelokupnog odgojno-obrazovnog procesa. Kako bi
učenici razumjeli poruku koju im nastavnici šalju, ona mora biti jasna, razgovijet-na,
konkretna, sadržajna i jednostavna. Nastavnik, kao organizator izvođenja na-stavnog
procesa, ima odgovornu ulogu za uspješnost svakog pojedinca i razreda, odnosno
grupe kao cjeline. Kako bi u tome uspio, mora demokratski voditi grupu, otvoreno
komunicirati, usmjeriti zajedničke aktivnosti prema svrsi i sistemski moti-virati sve
subjekte u odgojno-obrazovnom procesu. Svaki bi se učenik u školi trebao dobro
osjećati, a da bi to mogao, treba znati komunicirati. Komunikacija je prenoše-nje
poruke jedne osobe drugoj, tako da je ona može razumjeti i u raspravi provjeriti i, ako
treba, temeljem nje djelovati (Vilotijević, 2001:315). Ona je u razredu vrlo važna jer
uvjetuje kakva će biti klima u cijeloj školi. Jedna je od uloga nastavnika, tijekom
izvođenja nastave, upoznati učenike s načinima komuniciranja: omogućiti

331
S. Šejtanić: Kvalitete komunikacije učenika i nastavnika tijekom nastavnih i ...

im da upoznaju sebe, da znaju razgovarati, slušati, opažati, da se međusobno bolje

upoznaju i uvažavaju.
Planirani i sistemski pristupu podučavanju komunikacijskih vještina odnosno
ko-munikacijskih kompetencija, potiču i načela pedagoške prakse koja
omogućavaju njihovo podučavanje:
- uvažavati i poštovati osjećaje učenika kako bi im se pomoglo osjećati se i
postati kompetentnim sudionicima u vršnjačkoj skupini, odnosno razrednoj
zajednici,
- društvena, odnosno komunikacijska kompetencija kulturološki je određena,
- teškoće u socijalizaciji učenika prilika su za poduku,
- socijalno, odnosno komunikacijsko ponašanje razvija se u zatvorenom krugu,
- neposredna komunikacija pojačava djelotvornost odraslih,
- važni odnosi zahtijevaju sadržajnost,
- optimalna intervencija nastavnika potiče društvenu, odnosno
komunikacijsku kompetenciju,
- očekivanja odraslih oblikuju dječije karaktere, interakcija i komunikacija
nastavnika sa učenicima model je socijalne kompetencije (Katz i MeClellan,
2005:55).
Komunikacijske vještine mogu se definirati kao prijenos poruke koja podrazumi-
jeva zajedničko razumijevanje između konteksta u kome se ta komunikacija odvija
(Saunders i Mills, 1999). Osim toga, vještine komunikacije važne su za nastavnika u
pružanju obrazovanja učenicima (McCarthy i Carter, 2001). Dobre komunikacijske
vještine osigurat će svakom nastavniku da od učenika dobije ono najbolje. Studija koju
je provela Sng Bee (2012) smatra da dobre komunikacijske vještine nisu važne samo
za nastavnike, već su važne i za učenike i njihov akademski uspjeh. Komuni-kacija u
učionici uključuje interakciju face to face i komunikaciju koja je neophodna između
sudionika u učionici kako bi se osiguralo neometano odvijanje nastavnog procesa
(Kogut i Silver, 2009; Kazi, 2012). Vještine komuniciranja veoma su važna umijeća i
bitna sposobnost svakog nastavnika te su temelj uspješne i kvalitetne ko-munikacije
sa učenicima. To su: slušanje, empatija, fleksibilnost, inkluzivnost, kvali-tetna
interakcija, otvorenost, osjetljivost za međusobnu suradnju i uvažavanje. Kva-litetno i
uspješno podučavanje komunikacijskim vještinama ostvaruje se u nastavi, a još veći
prostor može se naći u realizaciji izvannastavnih aktivnosti, gdje nastavnik pokazuje da
mu je stalo do napretka učenika te time jača njihovo sampouzdanje, a krajnji ishod je
povećanje učinkovitosti i kvalitete u obrazovanju i komunikaciji. Komunikacija u
nastavi izmijenila se tijekom svog razvoja i kretala se od potpuno autoritativne,
nasilne i rigidne pa sve do demokratske, otvorene i participirajuće. Učinci nastavnog
procesa između ostalog ovise i o kvaliteti komunikacije neposred-nih sudionika
odgojno-obrazovnog procesa, tj. nastavnika i učenika. Prilikom razvoja svog identitet
učenik mora naučiti u razgovoru i komunikaciji s nastavnikom primati, ali i davati
informacije, naravno u kontekstu međusobnog povjerenja, poštovanja i uvažavanja.
Učinkovite vještine komunikacije nastavniku u učionici donose uspješnu

332
 Šk. vjesn. 67 (2018.), 2, 331-342

modifikaciju ponašanja učenika. Komunikacijske vještine alati su koje koristimo za

uklanjanje prepreka za učinkovitu komunikaciju (McPheat, 2010.), koja ima pose-ban
značaj u nastavnom procesu . I sama priroda komunikacije varira od osobe do osobe,
od kulture do kulture i od društva do društva (Kabita, 2014.). Komunikacija u učionici
usmjerava nastavu i učenje i stoga je ključni element za podsticajno učenje.
Učinkovita komunikacija u učionici preklapa materijal nastave i učenje (Civikly-Po-wel
1999: 63) i nalazi se u srži bilo koje kvalitete u učionici (Polk 2006: 25).
Karakteristika interpersonalne komunikacije koja pogoduje razvoju učenikova
identiteta i komunikacijskih vještina jest mogućnost slobodnog izbora informa-cija
od strane i nastavnika i učenika. Izvannastave aktivnosti učenika idealne su za
slobodniju komunikaciju jer učenici samostalno biraju određene aktivnosti, a to
nastavniku daje priliku da kroz interakciju sa učenicima, osobnim primjerom i kroz
određene radioničke aktivnosti, vježba razvoj komunikacije. Komunikacija u
izvannastavnm aktivnostima je izravna izmjena poruka između nastavnika i
učenika. Ovaj komunikacijski proces u kojem nastavnik i učenik međusobno
djeluju ima svr-hu pozitivno djelovati na razvoj učenika. Učinkovita i jasna
komunikacija preduvjet je za otpočinjanje kvalitetnog procesa učenja. Ako je
odnos između učenika i nastav-nika narušen zbog neučinkovite komunikacije, to
ne samo da će negativno utjecati na usvajanje znanja, nego će izravno otežati
učenicima razvijanje sposobnosti za učenje djelotvornih vještina međusobne
komunikacije s drugima, jer će učenici pra-titi primjer nastavnika.
Prema Farrellu (2009), nastavnici koriste komunikaciju u učionicama kako bi se
postigle tri stvari: da se steknu značajna znanja učenika, da odgovore na pitanja koja
učenici postave i da opišu iskustva u učionici koju dijele sa učenicima. Nastavnici
trebaju postati svjesniji svojih komunikacijskih vještina i komunikacijskih obrazaca
koje trenutno koriste u komunikaciji s učenicima u učionicama te moći procijeniti
pružaju li ovi obrasci mogućnosti učenicima da usvoje i usavrše vlastite komunikacij-
ske vještine. Vještine komunikacije uključuju slušanje i govor, kao i čitanje i pisanje.
Izvannastavne aktivnosti pružaju velike mogućnosti za kulturni i stvaralački ra-zvoj
osobnosti učenika. Darling, N., Caldwell, LL. i Smith, R. (2005.) utvrdili su da učenici
koji sudjeluju u izvannastavnim aktivnostima u školi postižu bolje ocjene te više
akademske težnje u usporedbi s onima koji ne sudjeluju u izvannastavnim
aktivnostima. Smisao izvannastavnih aktivnosti stvaranje je komunikacijskih i dru-gih
uvjeta da se što više učenika uključi u razne organizacijske oblike u kojima će naći
smisao i zadovoljstvo te shvatiti njihovu potrebu. Aktivno slušanje, postavljanje
pitanja, kritičko razmišljanje i raspravljanje zasigurno su vježbe koje se mogu na
kvalitetan i osmišljen način ostvariti izvannastavnim aktivnostima. Komunikacija u
izvannastavnim aktivnostima izravna je izmjena poruka između nastavnika i učeni-ka.
Ovaj komunikacijski proces u kojem nastavnik i učenik međusobno djeluju ima svrhu
da pozitivno djeluje na razvoj učenika jer mnogi problemi i poteškoće u ško-li nastaju
upravo zbog nedostatka adekvatne, uspješne i kvalitetne komunikacije. Uzroci takvom
nedostatku često su nedovoljno razvijene učeničke sposobnosti ko-municiranja, a one
su odraz djetetove komunikacije unutar obitelji. Takva komuni-

333
S. Šejtanić: Kvalitete komunikacije učenika i nastavnika tijekom nastavnih i ...

kacija treba biti osnovom međusobnog poštivanja, uvažavanja, povjerenja (Brata-nić,

2002:102). Komunikacija je vrlo važna u kreiranju pozitivne klime u razredu i dobrih
međuljudskih odnosa. Loša komunikacija može prouzročiti mnoge probleme i
nesporazume između učenika i nastavnika. Da bi komunikacija bila učinkovita i
kvalitetna, neophodno je da učenici razumiju poruku koju nastavnik šalje, koja mora
biti jasna i razgovijetna, demokratska i humana, a dobre komunikacijske vještine koje
nastavnik posjeduje omogućit će i učenicima usvajanje istih i postizanje dobrih
rezultata, kako u nastavi, tako i u izvannastavnim aktivnostima.

METODOLOGIJA RADA
Komunikacijske su vještine oblici ponašanja koje nastavnik pokazuje u interakciji s
drugim učenicima. One imaju za cilj motivirati učenike, razvijati dobre međuljud-ske
odnose s njima, podržavati ih i stvarati pozitivnu komunikacijsku klimu u odjelu. Kroz
aktivno slušanje, postavljanje pitanja, empatiju, samopraćenje, uključenost i
upravljanje interakcijom kao i prilagodljivost ponašanja, nastavnici na izravan i ne-
izravan način mogu učenike podučavati komunikacijskim vještinama.
Cilj je istraživanjautvrditi procjene učenika i nastavnika o podučavaju učenika
komunikacijskim vještinama. U skladu s ovako postavljenim ciljem, definirali smo
zadatke istraživanja:
1. Istražiti mišljenja učenika i nastavnika o tome podučavaju li nastavnici
tijekom izvođenja nastavnog procesa učenike vještinama komuniciranja
2. Ispitati mišljenja učenika i nastavnika o tome podučavaju li nastavnici tijekom
izvođenja izvannastavnih aktivnosti učenike vještinama komuniciranja

Hipoteza istraživanjaje da ne postoje statistički značajne razlike u procjenama

među učenicima i nastavnicima o podučavanju vještina komunikacije u nastavnim
i izvannastavnim aktivnostima.
Populacija iz koje smo birali uzorak ispitanika i na koje se odnosilo ovo istraživanje
sastoji se od učenika devetog razreda osnovnih škola i učenika prvog i drugog razreda
srednjih škole s područja Hercegovačke regije (Hercegovačko-neretvanska županija ).
Uzorak istraživanja obuhvatio je škole, odnosno učenike i nastavnike iz pet gradova
(Mostar, Konjic, Jablanica, Stolac, Čapljina), sedam osnovnih škola (IV osnovna škola
Mostar, Osnovna škola „Mujaga Komadina“ Mostar, Osnovna škola „Šejh Jujo“ Mo-
star, VI osnovna škola Mostar, Prva osnovna škola Stolac, II osnovna škola Konjic i Os-
novna škola „Suljo Čilić“ Jablanica ) i sedam srednjih škola (Strojarsko prometna škola,
Medicinska škola, Karađozbegova medresa, Elektrotehnička škola, Ekonomska škola,
Srednjoškolski centar Jablanica, Srednjoškolski centar Konjic ).
Tablica 1. Struktura uzoraka
Škola Učenici Nastavnici
Osnovna 7 M 293 M 91
Srednja 7 Ž 297 Ž 224

334
 Šk. vjesn. 67 (2018.), 2, 331-342

Kako bismo došli do relevantnih spoznaja o tome podučavaju li nastavnici i u kojoj

mjeri učenike vještinama interpersonalne komunikacije u nastavi i izvannastavnim
aktivnostima, konstruirali smo instrument koji se sastojao od 12 tvrdnji, ljestvicom
likertovog tipa za učenike i nastavnike. U ovoj ljestvici ispitanici su izražavali uče-
stalost pojedinih segmenata podučavanja komunikacijskih vještina (uvijek, često,
ponekad, rijetko i nikad) u skladu s uputstvom koje je bilo sastavni dio ljestvice. Lje-
stvica se sastojala od dva dijela: ljestvica procjene učenika i nastavnika o vještinama
podučavanja komunikacije u nastavnim aktivnostima i ljestvica procjene učenika i
nastavnika o vještinama podučavanja komunikacije u izvannastavnim aktivnostima.
Na uzorku od 200 ispitanika (120 učenika i 80 nastavnika), koristeći se statističkim
programom SPSS 21, utvrdili smo pouzdanost instrumenta α= .844 (Kronbahov alfa
koeficijent). Diskriminativnost tvrdnji izračunata je pomoću item-total korelacije,
odnosno preko suodnosa rezultata koje su ispitanici postigli na određenoj tvrdnji i
rezultata koje su postigli u cjelokupnom procjenjivanju. Sve procjene čija je korela-cija
značajna doprinose procjenjivanju te imaju zadovoljavajuću diskriminativnost.
Konačna varijanta ljestvice ima distribuciju koja značajno odstupa od normalne, što je
dokazano Smirnov-Kolmogorovljevim testom, gdje je D= .082, df= 200, p= .002 ,
odnosno Shapirov Wilkovim testom gdje je D= .958, df= 200, p= .167

REZULTATI I INTERPRETACIJA ISTRAŽIVANJA

RAZVOJ KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA UČENIKA U NASTAVI

Suvremena i kreativna nastava omogućava stvaranje uvjeta aktivnog sudjelova-nja
učenika, nastavnika i roditelja u interakciji i komunikaciji. Modernizacija i inova-cije u
odgoju i obrazovanju stavljaju svakog nastavnika u situaciju da mora istupati kao
kreativac i pronalazač novog i učinkovitijeg načina rada kako bi postigao što bo-lje
rezultate, a uloga komunikacije je od velikog značaja. Za kvalitetnu komunikaciju u
nastavi, nastavnik treba voditi računa da u sadržajima i metodama bude prikladno
zastupljena emocionalno-društvena komponenta. Sve što nastavnik čini tijekom in-
terakcije s učenicima omogućava im da oni nešto saznaju o njemu, a mnoge poruke
učenici tumače i kao odnos nastavnika prema njima. Kad je komunikacija češća i
bogatija, učenici će to doživljavati kao pažnju i zanimanje za njih, a kad je rijetka ili
izostaje, oni će nastavnika opažati nezainteresiranim i osjećat će se zapostavljeno.
Zasigurno jedan od načina podučavanja učenika komunikacijskim vještinama jeste
osobni primjer. Vođenjem kvalitetne komunikacije, kao jednog od načina podučava-
nja komunikacijskih vještina, učenici uče kako razjasniti nesporazume i sukobe pa-
žljivim korištenjem govora. Kvalitetna komunikacija vrijedno je sredstvo u izgradnji
zajednice i nerijetko sprječava moguće poteškoće i barijere u građenju pozitivnih
međuljudskih odnosa. U tablici br.2 prikazali smo rezultate procjene ispitanika o
podučavanju komunikacijskih vještina u izvođenju nastave, gdje je na ljestvici mini-
malna navedena procjena nikad, a maksimalna procjena na ljestvici uvijek.

335
S. Šejtanić: Kvalitete komunikacije učenika i nastavnika tijekom nastavnih i ...

Tablica 2.Podučavanje komunikacijskih vještina u izvođenju nastave

St Devijacij
Ispitanici

Mean
Pokazatelji podučavanja komunikacijskih

Max
Min
N

a. a
vještina u izvođenju nastave

U 590 1 5 2,81 1,16

Nastavnici prekidaju izlaganje učenika
N 315 1 5 3,47 1,31
Od ostalih učenika nastavnici traže da U 590 1 5 4,52 ,79
slušaju govor drugog učenika N 315 1 5 4,81 ,41
Nastavnici U 590 1 5 4,29 ,85
obraćaju pozornost dok učenik govori N 315 1 5 4,83 ,42
Nastavnici svojom komunikacijom nastoje U 590 1 5 4,07 1,00
zainteresirati sve učenike u odjelu N 315 1 5 4,77 ,46
U 590 1 5 4,29 ,85
Nastavnici s učenicima razvijaju dobre odnose
N 315 1 5 4,39 ,84
U 590 1 5 3,49 1,01
Nastavnici potiču učenike na rasprave i diskusije
N 315 1 5 4,03 ,83
U 590 1 5 4,38 ,85
Nastavnici uvažavaju različita mišljenja
N 315 1 5 4,50 ,58
2= 63,362 p 0,05 df=5 Legenda:
U-učenici, N-nastavnici

Rezultati deskriptivne statistike ukazuju da je kod učenika (Me=4,52) najviše

pozitivnog stava, odnosno procjene o komuniciranju nastavnika, odnosno podu-
čavanju komunikacijskih vještina u izvođenju nastave u indikatoru gdje nastavnik od
učenika traži da slušaju izlaganje drugog učenika dok govori. Slušanje je važan
element učinkovite komunikacije. Cilj je istinskog slušanja razumijevanje onoga što
nam sugovornik pokušava prenijeti. Dobar slušatelj posvećuje pažnju osjećajima go-
vornika i kontekstu u kome je nešto rečeno. Kada se kod govornika pojave zbunjuju-ća
mjesta, dobar slušatelj postavlja pitanja kako bi mu sve bilo jasno. Tišinu i stanke
treba tumačiti ispravno, jednom kao smetnju, a drugi put za motiviranje sudionika u
komunikaciji (Brilhart, Galanes i Adams, 2001:54). Najveću srednju vrijednost u pro-
cjenama nastavnika (Me= 4,83) uočavamo kod pokazatelja gdje nastavnici smatraju da
oni obraćaju pažnju na govor učenika i da time potiču i ostale učenike. Ova dva
pokazatelja povezana su, jer o osobnom primjeru nastavnika u velikoj mjeri ovisi i
ponašanje učenika. Podučavanjem komunikacijskih vještina nastavnik stvara uvjete da
učenik razvije društvene i komunikacijske kompetencije koje su potrebne za us-
postavljanje odnosa i kvalitetnu komunikaciju s drugima učenicima i nastavnicima.
Vođenjem kvalitetne komunikacije nastavnika s učenikom kao jednog od načina po-
dučavanja komunikacijskih vještina, učenici uče kako razjasniti nesporazume i su-kobe
pažljivim korištenjem govora. Dobiveni podaci ukazuju da učenici i nastavnici ne
procjenjuju jednako ostvarenje različitih aktivnosti koje imaju za cilj poboljšanje
komunikacijskih vještina učenika. Najmanju srednju vrijednost (M=2,81) u procjeni

336
 Šk. vjesn. 67 (2018.), 2, 331-342

učenika dobio je pokazatelj nastavnici prekidaju izlaganje učenika. Iako ovim po-
kazateljem nismo uspjeli dobiti odgovor na pitanje prekida li nastavnik učenika da
bi mu ukazao na određenu interakciju ili povezanost s nastavnim gradivom, ipak
smatramo, ako se želi razvijati demokratska komunikacija, važno je da nastavnici
dopuste učenicima da završe svoje izlaganje, a tek nakon toga daju svoj osvrt, ko-
mentar ili sugestiju.
Dok 34,9% učenika smatra da nastavnici uvijek tijekom izvođenja nastave uče-
nike podučavaju komunikacijskim vještinama, taj se postotak kod nastavnika
udvo-stručuje i iznosi 62,9%. Kod ostalih procjena također možemo primijetiti
razliku u procentualnom iznosu. Male vrijednosti standardne devijacije kod
učenika i kod na-stavnika ukazuju na malu raspršenost, odnosno disperziju
članova numeričkog niza od aritmetičke sredine iz čega slijedi dobra
reprezentativnost aritmetičke sredine i kod učenika i nastavnika.
Postojanje statistički značajne razlike u procjena učenika i nastavnika o podučava-
nju komunikacijskih vještina tijekom izvođenja nastave, izračunali smo 2 testom. Do-
bivena vrijednost 2 iznosi 63,362 i veća je od graničnih vrijednosti na nivou 0,05 2=
11,1 i na nivou 0,01 2=15,1 za odgovarajući stupanj slobode (df=5), što nas dovodi do
zaključka da postoji statistički značajna razlika u procjenama učenika i nastavnika
osnovne i srednje škole o vještinama podučavanja komunikacije u izvođenju nastave.

Graf 1. Podučavanje komunikacijskih vještina u izvođenju nastave

Kvalitetnom nastavniku nije dovoljno samo znanje koje posjeduje, već njegovo umi-
jeće ponašanja i komunikacijske vještine uspostavljanja, ali i održavanja međuljudskih
odnosa u učionici. Kad se nastavnik „stavi“ u položaj učenika, više ga može razumjeti,
shvatiti njegove želje i potrebe, pa će buduća komunikacija biti mnogo uspješnija. Pozi-
tivne procjene nastavnika uistinu ohrabruju jer uspješni i kvalitetni nastavnici iskazuju
empatiju prema učenicima te lakše organiziraju nastavni proces i imaju dobru komuni-
kaciju sa njima u svrhu kvalitetne interakcije. Iako je bilo vidljivo da učenici i nastavnici

337
S. Šejtanić: Kvalitete komunikacije učenika i nastavnika tijekom nastavnih i ...
imaju pozitivan stav prema vještinama komuniciranja, ipak je razlika u njihovim odgo-
vorima primjetna, što je u konačnici bilo povezano i s vrijednošću 2 testa. U procesu
pomaganja učenicima da uče i vježbaju komunikacijske vještine, vrlo je važno kreirati
ispravnu odgojno-obrazovnu strategiju koja će učenicima osigurati mnoštvo prilika za
komunikaciju kroz smislene sadržaje, igru, rad i razonodu. Smislena i sustavno planirana
društvena interakcija i komunikacija u nastavnom procesu, jedan je od najvažnijih fakto-ra
optimalnog kognitivnog, odnosno cjelovitog razvoja svakog učenika.

RAZVOJ KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA UČENIKA U IZVANNASTAVNIM AKTIVNOSTIMA

Kvalitetno obrazovanje nastavniku postavlja zadatak da razvija učenika u demo-
kratsku, kreativnu i stvaralački usmjerenu mladu osobu s vlastitim stavovima i per-
cepcijama, a sve to preko zadovoljenja osnovnih interakcijskih i komunikacijskih veza.
Zasigurno izvannastavne aktivnosti mogu dati prostor za ostvarenje ovog cilja. Na-
stavnici imaju veliku autonomiju u osmišljavanju programskih sadržaja izvannastavnih
aktivnosti, njihovoj pripremi i realizaciji. Razvijanje komunikacijskih vještina može po-
lučiti vrlo dobre rezultate kroz debate, rasprave, usmjerene radionice, a sve to upravo
tijekom izvođenja izvannastavnih aktivnosti. Kako bi nastavnik prilagodio komunika-
cijsko podučavanje učenicima, on s njima mora komunicirati na načelima međusob-
nog uvažavanja i empatije. Samo takva komunikacija otvara put uspješnoj i slobodnoj
komunikaciji, što izvođenje izvannastavnih aktivnosti čini kvalitetnijim i učinkovitijim.
U tablici br. 3 prikazani su rezultati procjena učenika i nastavnika gdje je minimalna
procjena 1 (nikad), a maksimalna 5 (uvijek) označava prisutnost pokazatelja.
Tablica 3. Podučavanje komunikacijskih vještina u izvođenju izvannastavnih aktivnosti

Sts. Devijacija
Ispitanici

Mean

Pokazatelji podučavanja kom. vještina u

Max
Min

N
izvođenju izvannastavnih aktivnosti

Nastavnici organiziraju različite aktivnosti kako U 590 1 5 3,37 1,12

bi učenici učili i vježbali vještine
interpersonalne komunikacije N 315 1 5 3,97 ,083
Nastavnici rade na razvoju vještina interpersonalne U 590 1 5 3,47 1,07
komunikacije u izvannastavnim aktivnostima N 315 1 5 4,44 ,069
Stvaraju i potiču i dvosmjernu komunikaciju U 590 1 5 3,34 1,02
u izvannastavnim aktivnostima N 315 1 5 4,52 ,058
U 590 1 5 3,28 1,13
Nastavnici učenike ohrabruju da postavljaju pitanja
N 315 1 5 4,50 ,058
Nastavnici ne osiguravaju uvjete za otvorenu U 590 1 5 2,35 1,29
komunikaciju prilikom izvođenja
izvannastavnih aktivnosti N 315 1 5 1,50 ,079
2= 129,44 p 0,05 df=5 Legenda:
U-učenici, N-nastavnici

338
 Šk. vjesn. 67 (2018.), 2, 331-342

Temeljem prikazanih rezultata vidljivo je da većina učenika (Me=3,47) smatra da

nastavnici tijekom izvođenja izvannastavnih aktivnosti rade na razvoju vještina in-
terpersonalne komunikacije. Interpersonalna komunikacija jedan je od osnovnih in-
strumenata razvoja našeg identiteta. Da bi se omogućio i osigurao razvoj učenikovog
identiteta u odgojno-obrazovnom procesu, neophodan uvjet jest određena kvaliteta
interpersonalne komunikacije unutar škole. Ispitanici su procijenili da nastavnici ti-
jekom izvođenja izvannastavnih aktivnosti podstiču dvosmjernu komunikaciju (na-
stavnici Me=4,44; učenici Me=4,52). U dvosmjernoj komunikaciji učenici mogu po-
stavljati pitanja i na taj način kroz razgovor obavještavaju nastavnika jesu li i u kojoj
mjeri primili poslanu poruku, tj. usvojili određeni nastavni ili izvannastavni sadržaj.
Interpersonalna komunikacija jedan je od osnovnih instrumenata razvoja našeg iden-
titeta. Učenik mora naučiti u razgovoru s nastavnikom primati, ali i davati informacije,
naravno u kontekstu međusobnog povjerenja i poštovanja. U dvosmjernoj komunika-
ciji sugovornici međusobno reagiraju i uzajamno utječu jedan na drugoga. Jedan i dru-
gi razgovaraju te se i jedan i drugi mijenjaju. Iz takvog razgovora svi sugovornici izlaze
drugačiji. Na početku i na kraju razgovora oni više nisu isti. To je razgovor u kojem se
sluša, razmišlja i govori. U izvođenju izvannastavnih aktivnosti ova komunikacija odvija
se kroz razgovor nastavnika s učenicima, međusobnu interakciju i raspravu.
Izvannastavne aktivnosti nije moguće ostvariti bez komunikacije, a njena svrha je
usmjeriti aktivnosti učenika u svrhu osobne dobrobiti i dobrobiti škole. Dobiveni po-
daci ukazuju da nastavnici tijekom izvođenja izvannastavnih aktivnosti rade na razvoju
komunikacijskih vještina (M=4,44). Kvalitetna komunikacija u izvođenju izvannastav-
nih aktivnosti podrazumijeva da sudionici posjeduju komunikacijske vještine kao što
su: slušanje, postavljanje pitanja, empatija, poznavanje situacije, uključenost, uprav-
ljanje, interakcija i fleksibilno ponašanje. Upravo izvannastavne aktivnosti idealna su
prilika za vježbanje komunikacijskih vještina zbog fleksibilnosti nastavnih sadržaja.

Graf 2. Podučavanje komunikacijskih vještina u izvođenju izvannastavnih aktivnosti

Ravnopravan i partnerski odnos između sudionika u komunikaciji jest onaj koji

najviše doprinosi kvaliteti razmjene, a ogleda se u međusobnom poštovanju i pri-

339
S. Šejtanić: Kvalitete komunikacije učenika i nastavnika tijekom nastavnih i ...

hvaćanju. Načini na koji to nastavnici rade određuju hoće li će doći do povezivanja s

učenicima ili će doći do prekida komunikacije. Dobiveni podaci ukazuju da učenici i
nastavnici imaju sličnu procjenu o tome da tijekom izvođenja izvannastavnih aktiv-
nosti nastavnici vježbaju razvoj komunikacijskih vještina. Međutim, vizualno se da
primijetiti da se postotak slaganja u procjeni između ispitanika znatno razlikuje. Od
ukupnog broja učenika obuhvaćenih istraživanjem (N 590), njih 22,3% izjasnilo se da
nastavnici uvijek s njima u izvannastavnim aktivnostima vježbaju razvoj komuni-
kacijskih vještina. Taj postotak se više nego udvostručio po istom pitanju procjene
nastavnika i on iznosi 50,1 % (procjena uvijek). Posebno je zanimljiva i procjena po-
nekad za koju se opredijelilo 7,9 % nastavnika, a 28,2 % učenika. Budući da su vrijed-
nost standardne devijacije male, to ukazuje na malu raspršenost, odnosno disper-ziju
članova numeričkog niza od aritmetičke sredine iz čega slijedi dobra reprezen-
tativnost aritmetičke sredine. Vještina komuniciranja jedan je od ključnih aspekata
razvoja svakog pojedinca. Bez razvijenih komunikacijskih vještina teško možemo na
kvalitetan način ostvariti zadatke koje pred nas stavlja rad u izvannastavnim aktiv-
nostima. Stoga je na nastavnicima obaveza i odgovornost da kod učenika razvijaju
komunikacijske vještine, a to se postiže između ostalog i osobnim primjerom.
Izračunata vrijednost 2 iznosi 129,44 veća je od graničnih vrijednosti na nivou
0,05 2=11,1 i na nivou 0,01 2=15,1 za odgovarajući stupanj slobode (df=5), što
ukazuje na zaključak da postoji statistički značajna razlika u procjenama učenika i
nastavnika osnovne i srednje škole o vještinama podučavanja komunikacije u izvo-
đenju izvannastavnih aktivnosti.
Izvannastavne aktivnosti učenika važan su segment života i rada u školi. U njima je
moguće prepoznati individualne sklonosti djeteta mnogo više nego tijekom izvođenja
nastavnog procesa. Dijete nas svojim demokratskim izborom za određene sadržaje
usmjerava na područje svoga zanimanja i djelovanja. Upravo taj aspekt može pomoći
nastavnicima kako bi izvannastavne aktivnosti iskoristili na najbolji mogući način.
Komunikacijske vještine su veoma važne u međuljudskim odnosima jer pogreš-
nom komunikacijom možemo napraviti brojne nesporazume i probleme.
Kvalitetno osmišljene komunikacijske vještine kod svakog učenika mogu značajno
povećati nje-gov uspjeh u odgojno-obrazovnom procesu.

ZAKLJUČAK
Kvalitetna komunikacija vrijedno je sredstvo u izgradnji zajednice i nerijetko
sprječava moguće poteškoće i granice u građenju pozitivnih međuljudskih odnosa.
Podučavanje učenika komunikacijskim vještinama u nastavnom procesu povećava
vjerojatnost da će ih učenik primijeniti u određenim situacijama.
Nakon izvršene analize u procjenama učenika i nastavnika o tome podučavaju li
nastavnici u nastavnom procesu i izvannastavnim aktivnostima učenike komunika-
cijskim vještinama, što su bili zadaci istraživanja, može se zaključiti da je podučava-nje
učenika komunikacijskim vještinama prisutno u izvođenju nastave i izvannastav-nih
aktivnosti. Ovaj stav potvrdili su i učenici i nastavnici. Međutim, vidljivo je bilo
postojanje razlike u njihovim procjenama. Dok su učenici bili približno suzdržani od

340
 Šk. vjesn. 67 (2018.), 2, 331-342

izrazito pozitivnog stava o prisutnosti komunikacijskih vježbi u izvođenju nastave i

izvannastavnih aktivnosti, nastavnici su na većinu procjena imali izrazito pozitivan stav
„uvijek“. Tako su za nastavu procijenili da preko 60,0% njih uvijek podučava učenike
komunikacijskim vještinama u izvođenju nastave, a u izvannastavnim ak-tivnostima
njih preko 50,0%. Postotak kod učenika bio je znatno manji, oko 34,0 % učenika
izjasnilo se da u nastavi imaju vježbe komunikacije, a oko 22,0% u izvođe-nju
izvannastavnih aktivnosti. Kako bismo ipak u potpunosti bili sigurni ima li sta-tistički
značajne razlike u procjeni učenika i nastavnika, pristupili smo izračunavanju 2 testa
koji je, i u slučaju izvođenja nastavnih aktivnosti (2=63,362) i u izvođenju
izvannastavnih aktivnosti (2=129,44), bio već od graničnih vrijednosti na nivou 0,05
2= 11,1 i na nivou 0,01 2=15,1 za odgovarajući stupanj slobode (df=5), što navodi na
zaključak da se može odbaciti hipoteza koja je glasila „Pretpostavljamo da ne postoje
statistički značajne razlike u procjenama među učenicima i nastavnicima o
podučavanju vještina komunikacije u nastavnim i izvannastavnim aktivnostima“.
Iako se još sustavno ne posvećuje dovoljna pažnja vježbama komuniciranja u
nastavi i izvannastavnim aktivnostima, urađeni su veliki iskoraci ka tome.
Kvalitetna komunikacija nije urođena nego se, kao i svaka druga vještina, stječe
svjesnim i uče-stalim primjenjivanjem naučenog.
Kvalitetno pripremljene i stručno osmišljene izvannastavne aktivnosti pospješuju
komunikacijske vještine učenika bez obzira je li učenik izabrao glumu, ples, ekologiju,
sport ili bilo koju drugu izvannastavnu aktivnost. Ono što je važno jest da se na ovim
aktivnostima učenici uče na ispravan način komunicirati. Za izvođenje izvannastavnih
aktivnosti vrlo je važna dvosmjerna komunikacija koja omogućuje pružanje povratne
informacije između učenika i nastavnika, učenici imaju mogućnosti sudjelovanja u ra-
spravama, što kvalitetu komuniciranja podiže na višu razinu. Također je veoma važno
da tijekom izvođenja izvannastavnih aktivnosti nastavnici intenzivno rade na razvoju
komunikacijskih vještina. Komunikacijske vještine nisu nešto s čim se ljudi rađaju, nisu
dane, one su zadane, mogu se razvijati i poboljšati. One podrazumijevaju znanje,
osobine i navike, a učenjem i vježbanjem se grade, razvijaju i unapređuju.

341
S. Šejtanić: Kvalitete komunikacije učenika i nastavnika tijekom nastavnih i ...

LITERATURA
1. Bratanić, M. (1993). Mikropedagogija. Zagreb:Školska knjiga
2. Brilhart, J.K., Galanes, G.J., Adams, K. (2001). Effective group discussion: Theory
and practice. New York, itd: McGraw-Hill
3. Civikly-Powel, J.M. 1999. Can we teach without communicating? New
Directions for Teaching and Learning, 80, Winter: 61-67.
4. Darling, N., Caldwell, LL., Smith, R. (2005). Participation in school-based
extracurricular activities and adolescent adjustment [Electronic version].
Journal of Leisure Research. 2005; 37:51-77
5. Farrell, T. S. (2009). Talking, listening, and teaching:A guide to classroom
communication. Canada: Corwin
6. Kabita, D. (2014). Need of Effective Communication Skills in Teaching Science
in Classroom Situation. Inter. J. Edu. Res. Technol. 5 [3] 2014; 40-42.DOI:
10.15515/ ijert. 0976-4089.5.3.4042
7. Katz, L.G., MeClellan, D.E. (2005). Poticanje razvoja dječije socijalne
kompetencije. Zagreb: Educa.
8. Kazi, E. H., Abdul Razak, A. Z. i Mosa, F. Z. (2012). Excellent teachers and their
job satisfactions: An Analysis at Malaysia’s Standpoint. International Journal of
Academic Research in Progressive Education and Development October 2012,
1(4), 1-16
9. Khan, A., Khav, S., Zia-Ul-Islam,Khan, M. (2017). Communication Skills of a
Teacher and Its Role in the Development of the Students’ Academic Success.
Journal of Education and Practice. Vol.8, No.1, 2017. 18-21
10. Kogut, G. i Silver, R. E. (2009). Teacher Talk, Pedagogical Talk and Classroom
Activities. Proceedings of the Redesigning Pedagogy Conference, Singapore,
June, 2009
11. McCarthy, M.R. and R. Carter (2001). Ten Criteria for a Spoken Grammar in E.
Hinkel and S. Fotos (eds). New Perspectives on Grammar Teaching in Second
Language Classrooms. Mahwah, NJ:Lawrence Erlbaum Associates.
12. McPheat, S. (2010). Effective Communication Skills. MTD Training & Ventus
Publishing ApS
13. Polk, J. A. 2006. Traits of effective teachers. Arts Education Policy Review, 107(4): 23-29.
14. Saunders, S. i Mill, M.A. (1999). The knowledge of communication skills of
secondary graduate student teachers and their understanding of the
relationship between communication skills and teaching. NZARE / AARE
Conference Paper – Melbourne, Conference Paper Number MIL99660.
15. Sng Bee Bee. (2012).The Impact of Teachers’ Communication Skills on
Teaching: Reflections of Pre-service Teachers on their Communication
Strengths and Weaknesses.Humanising language teaching.
16. Vilotijević, M. (2001). Didaktika I. Sarajevo:BH MOST.

342