I.

MIGRACIJE RADNO SPOSOBNOG STANOVNIŠTVA U

21. VIJEKU

I.1. Migracija radno sposobnog stanovništva

Migracije su svakodnevan događaj i proces koji ima uticaj na globalno tržište rada i
radne snage. Migracija se definiše kao fizičko kretanje stanovništva iz jednog područja u
drugo, najčešće na velike udaljenosti. Smatra se jednom od glavnih odrednica kretanja
stanovništva. Iza svake migracije stoje prirodni, ekonomski i društveni činioci. Migracije
radno sposobnog stanovništva se najviše događaju zbog ekonomskih razloga: nedostatak
posla, niske plate, siromaštvo, glad, loš kvalitet života, nesigurnost, nedostupnost
obrazovanja i sl.

Migracije u jednu ruku predstavljaju „bolji život“ za migrante. Istraživači smatraju

da ako se njima kvalitetno upravlja, predstavljaju ogroman potencijal. Za zemlje odredišta
pridonose ublažavanju nepovoljnih demografskih trendova, zadovoljavanju potreba tržišta
rada, održavaju postojeći nivo radne snage, rastu produktivnosti, profesionalne
pokretljivosti i ekonomskom rastu.

Iz dana u dan u cijelome svijetu broj migranata stalno raste. Prema procjeni UN-a u
2010. godini ispostavilo se da 3% svjetske populacije ne živi u zemlji u kojoj je rođeno,
odnosno oko milion ljudi. Tokom proteklih 45 godina broj osoba koje žive izvan svoje
države rođenja više se nego udvostručio, od procijenjenih 75 miliona 1960-ih godina
popeo se na gotovo 191 milion 2005. godine. Na svjetskom nivou, jedna od 35 osoba je
migrant. Može se očekivati da će trend povećavanja međunarodne migracije i broja
migranata u apsolutnom smislu biti nastavljen u predstojećim decenijama. 1 U drugu ruku,
migracije za zemlju odlaska migranata predstavljaju negativne učinke, na primjer odliv
mozgova. Taj proces ide od slabije ka visokorazvijenim zemljama što dovodi do slučaja da
se razvijenost u već razvijenim zemljama povećava jer zemlja dobiva ljuski kapital
besplatno, dok slabo razvijena zemlja ostaje bez možda ključnog resursa za rast. Iz toga
proizilazi značaj planiranja resursa pri takvim promjenjivim uslovima na tržištu rada.

1
https://bih.iom.int/sites/default/files/downloads/publications/Prirucnik.pdf
 Najviše se stanovništva odselilo iz Europe ali i uselilo u Europu. Stanovništva iz
našeg regiona ima u krajevima Sjeverne i Srednje Amerike, a manji broj je odselio u Aziju
i Okeaniju, također vrijedi i obrnuto. Migracijski saldo regiona nije pozitivan što i
dokazuju statistički podaci iz jer je veći broj odseljenog stanovništva od useljenog
stanovništva u posmatranim godinama. Migracije utiču na obje sredine koje su zahvaćene
tim procesom. Radi li se o emigraciji ili imigraciji učinak je isti. Kao što je već i navedeno,
stanovništvo odlazi u razvijenije zemlje u kojima utječe na još veće povećanje razvijenosti,
dok nerazvijenim zemljama iz kojih odlazi kvari i ovako narušenu demografsku sliku.
Migracije ostavljaju velike posljedice prvenstveno na demografskom, zatim na
društvenom, privrednom, kulturnom i političkom aspektu.

Migracija je pod uticajem kombinacije ekonomskih, političkih i socijalnih faktora,

bilo u zemlji porijekla migranata ili u zemlji odredišta. Relativni ekonomski prosperitet i
politička stabilnost EU-a smatra se značajnim faktorom privlačenja migranata. U radu
ćemo analizirati migracijska kretanja u najznačajnijim evropskim zemljama između 2002. i
2016. godine. Sve su te zemlje bile zemlje imigracije, s većim brojem useljenih, nego
iseljenih ljudi.

Najveći dio njih kretao se u druga bogatija područja, gdje su im se pružale veće
mogućnosti, pogotovo za one s višim stepenom obrazovanja. Useljavanja u te velike,
bogatije zemlje, članice EU-a, u 21. vijeku veoma su velika. Najveća je imigracijska
zemlja Njemačka, koja je u posmatranih 15 godina primila čak 11.106.986 useljenika, a
slijede Engleska (7.581.479 useljenika) i Španija (7.527.437 useljenika). To su velike
useljeničke zemlje, koje su primile čak 67% useljenika u EU. Međutim, kada priliv
stanovnika uporedimo s emigracijom iz tih zemalja, dobijemo da su te evropske zemlje u
cjelini i zemlje emigracije, pri čemu je Njemačka najveća iseljenička zemlja sa 7.081.980
emigranata i Engleska sa 5.027.998 emigranata, a slijede ih Španija sa 4.086.531 te
Francuska sa 2.899.827 emigranata, za posmatrani period 2002 godine do 2016 godine, a
što se vidi iz tabele broj 2.

Tabela br. 2. – Godišnji podaci migracije za Evropsku uniju (period 2002-2016. god.) 2

2
Izvor: http://web.efzg.hr/RePEc/chapters/chapter18-02.pdf
1
 Složenost i brojnost činioca koji uzrokuju migracijska kretanja, te njihov uticaj na
brojnost radno sposobnog stanovništva vidi se i u kretanju stanovništva tranzicijskih
zemalja. Samim tim kako su to imigracijske zemlje, posebnu pažnju treba dati planiranju
ljudskih resursa u tim zemljama, jer dolazi do gubitka u broju radno sposobnog
stanovništva, a na način da te zemlje reformama i razvojnom politikom stvore uslove za
manjim brojem imigracije takvog stanovništva.