MJERENJE DULJINA

 U geodeziji se mjeri horizontalna komponenta

duljine između dvije točke, a ako se mjeri kosa
komponenta ona se reducira na horizont.
 Mjerenje može biti:
1. izravno, neposredno
2. - na terenu se ustanovljava koliko je puta
pribor za mjerenje sadržan u mjernoj duljini
3. - za ovaj način mjerenja koristimo letve ili
čelične vrpce
1. indirektno, posredno, neizravno

 mjere se veličine koje su s traženom duljinom u

nekom matematičkom ili fizikalnom odnosu
 za ovaj način mjerenja koristimo uređaje
(instrumente) kao što su daljinomjeri, distomati; oni
smanjuju i pojednostavljuju mjerenje, osobito na teškom
terenu.
 po konstrukciji ih djelimo na optičke i elektronske
(velika točnost)
 po načinu mjerenja dijelimo ih na obične (mjeri se
kosa duljina) i autoredukcione (dobivamo odmah
reduciranu duljinu)
 Mehaničko mjerenje duljina (vrpca, žica ili
letva). Pri toj metodi mogu se javiti problemi,
kao što su: konfiguracija terena, zaraštenost,
močvarna područja, vodotoci i prometnice.
 Bitan nedostatak je i prenošenje uređaja u smjeru
dužine pri mjerenju, što metodu čini sporom.
 LETVE
 Povijesno
 dužine 3, 4 ili 5 m
 za mjerenje potrebno dvije letve
 mjerenje je stepenasto ili koso
 za stepenasto mjerenje potrebno je koristiti libelu
 ČELIČNA VRPCA

 Velika → lanac 20, 25, 50 m
 Mala → vrpca 10, 20, 30 m

 Lanac čelična vrpca širine 1- 3 cm i debljine 0,5
mm
 Imamo više vrsta čeličnih vrpci:
 velika – tzv. lanac u duljinama od 20, 25, 50 m
 mala – vrpca 10, 20, 30 m
 Lanac je čelična vrpca 1-3 cm širine, debljine lima od 0,5
mm.
 Centimetri se procijenjuju na 2. Prije uporabe bitno je provjeriti početak lanca.
m dm 0,5 m

5 6

0 1

20 19

klinovi
2 alke
brojači
 U praksi se danas za mjerenje kratkih dužina najčešće
upotrebljavaju mjerne vrpce (10, 20, 25, 30 ili 50m).
Izrađene su od čelika ili umjetnih materijala, a
precizne mjerne vrpce izrađene su od specijalnog
čelika.
 Duljine mjernih vrpci potrebno je povremeno ispitati,
za što se koriste komparatori za vrpce.
 INDIREKTNO MJERENJE
 - Optičko mjerenje duljina
 Metoda se temelji na funkciji optičkih sustava i
primjeni optičkih pojava.
 Duljina se mjeri optičkim daljinomjerima, odnosno
uređajima zasnovanim na primjeni interferencije
svjetlosti.
 Nedostatak je te vrste mjerenja maleni doseg i veliki
utjecaj atmosferskih prilika na točnost mjerenja. Zbog
tih nedostataka, a i zbog razvoja tehnike, tu metodu
potiskuju suvremenije metode mjerenja duljina
(Elektronski daljinomjeri - infracrvene zrake, ultrazvuk, mikrovalovi, laser)
 Optički daljinomjer
 Princip, mjeri se:
 - paralaktički kut
 - baza
 Durbin
vizurni
pravac

okular
objektiv
 g

(g)

(d)

 Prema dosegu mjerenja geodetske daljinomjere

svrstavamo u sljedeće grupe:
 veliki doseg > 20 km
 srednji doseg do 20 km
 kratki doseg od 2 do 5 km
 vrlo kratki doseg od 100 – 200 m
 d

g
s ε
d
F

∆ f

k D’

 l=g-d s:f=l:D’ D’=f/s·l dužina proporcionalana odsječku

 D=D’+f+∆ D=f/s·l+f+∆=K·l+k
K k

• K -multiplikaciona velika (100)

• k -adiciona mala (0)
D=K·l+k
 Redukcija dužine na horizont

 Mjerenje → više slučajeva

1. teren horizontalan – redukcija nije potrebna

2. padina jednolično kosa – samo jedna redukcija
3. padina različitih nagiba – za svaki odsječak redukcija

A
 Dozvoljeno odstupanje

 Direktno mjerenje - točnost ovisi o dužini lanca

 Kategorija terena:
 I. – ravan, tvrd, čist
 II. – horizontalan sa manjim preprekama ili blago kos bez većih
prepreka
 III. – horizontalan s velikim preprekama (močvare) ili kos s
preprekama ili kos i izlomljen
 IV. – optičko mjerenje – brdski i planinski predjeli
Lanac 50m Lanac 20m
I ∆=0,007 d ∆=0,0035 d
II ∆=0,009 d ∆=0,0045 d
III ∆=0,012 d ∆=0,006 d
 Pogreške

 1. Konstantne
 na kraju ili početku
 procjena ostatka
 2. Slučajne (grube, male)
 klinovi
 namještanje
 slabo zatezanje A B

 3. Sistematske
 dužina lanca
 izmještanje na kraju lanca
 netočno horizontiranje
 nezatezanje lanca
 izmještanje u sredini a b
 ISKOLČAVANJE PROSJEKA

 problem → iskolčenje pravca

 nedogledanje
 gustoća sastojine
 kratke vizure

 horizontalno iskolčenje
 iskolčenje luka
 iskolčenje kutova
 iskolčenje poligona
 vertikalno iskolčenje
 stalni pad / uspon
 poprečni profili
  Jednostavne metode
 Trasirke - nizinski tereni
1000m

4
250m
3
B 500m
2
250m
1

250m 250m 250m

A
250m

Busola
B 250
Azimut A→B A

1. duže vizure manja pogreška

2. iskolčava se samo trasa
3. obavezan je popravak
4. prosjeca se prosjeka određene širine
  Brdoviti tereni
 Busolni teodolit ili teodolit se koristi za veće, a trasirke i busole za kraće
udaljenosti.
6
7 B
5
8

4
9
Poligoni vlak (zatvoreni) B
A N
dobro izračunat 10
B 3
iz koordinata A i B izračunava se smjernjak A
M
B
11
1 A
Prvo se računa smjernjak A 12 2
A→1 A
1
1 B
A A

Instrument se postavi u točku A i iz nje se vizira prema točki 1. Iskolči se kut ω (točka M)
pomoću trasirke. Instrument se postavi u točku M i vizira na točku A, nakon toga se
instrument zarotira za 180 stupnjeva, a zatim se iskolči točka N.
 Obavezan je popravak.
 Koordinate se mogu skinuti sa karte HOK 1:5000

B B΄

P P΄

O O΄

N N΄

M M΄