UTJECAJ SORTE I VREMENSKIH PRILIKA NA PRINOS I

KOMPONENTE PRINOSA OZIME PŠENICE

SADRŽAJ

1. UVOD I CILJEVI ISTRAŽIVANJA...................................................................................................1

1.1. Ciljevi istraživanja.......................................................................................................................1
2. PREGLED LITERATURE..................................................................................................................2
3. MORFOLOŠKA SVOJSTVA PŠENICE............................................................................................4
4. PROIZVODNJA PŠENICE.................................................................................................................7
4.1. Proizvodnja pšenice u svijetu.......................................................................................................7
4.2. Proizvodnja pšenice u Europskoj uniji.......................................................................................10
4.3. Proizvodnja pšenice u Hrvatskoj................................................................................................11
4.4. Prinos pšenice............................................................................................................................14
4.5. Agrotehničke mjere...................................................................................................................14
4.5.1. Plodored.............................................................................................................................15
4.5.2. Obrada tla..........................................................................................................................15
4.5.3. Oplemenjivanje..................................................................................................................16
5. OZIMA PŠENICA............................................................................................................................17
5.1. Zahtjevi pšenice za vodom.........................................................................................................18
5.2. Zahtjevi pšenice prema klimatskim uvjetima i tlu......................................................................18
5.3. Zahtjevi pšenice prema svjetlosti...............................................................................................20
5.4. Vrste ozime pšenice...................................................................................................................20
6. MATERIJALI I METODE................................................................................................................24
7. ZAKLJUČAK....................................................................................................................................25
8. POPIS LITERATURE.......................................................................................................................26
9. SAŽETAK.........................................................................................................................................28
10. SUMMARY......................................................................................................................................29
11. PRILOZI............................................................................................................................................30
12. POPIS TABLICA..............................................................................................................................31
13. POPIS SLIKA...................................................................................................................................32
14. POPIS GRAFIKONA........................................................................................................................33
 1. UVOD I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Pšenica je jedna od najvažnijih i najrasprostranjenijih poljoprivrednih kultura, od velikog je

ekonomskog značaja te bitna namirnica koja je od davnina uzgajana kao izvor hrane. Koristi
se u ljudskoj prehrani već oko 10.000 godina, kao stalni pratilac i pomagač razvoja ljudske
civilizacije od samog njezinog početka (Gagro, 1997).
Pšenica spada u prave, strne ili bijele žitarice, a pripada redu Poales, porodici Poaceae (trave),
potporodici Pooideae (klasaste trave), rodu Triticum, koji je najobimniji i po formama
najbogatiji rod kod svih žitarica (Poljoprivredni fakultet Osijek, 2004).

Pšenica je najvažniji ratarski usjev, a uzgaja se na oko 23% svjetskih obradivih površina.
Uzgajala se na području Iraka, Kini, Maloj Aziji, Egiptu te u Rusiji, Češkoj, Slovačkoj,
Mađarskoj, Rumunjskoj, Poljskoj, Bugarskoj i drugim zemljama.
Hrvatska također ima povoljne agroklimatološke uvjete koji omogućuju raznovrsnu
poljoprivrednu proizvodnju, uključujući pšenicu.

Biljka pšenice ima korijen, stabljiku, listove i klas, a poznato je da se dobro prilagođava klimi
i tlu, ima puno vrsta, odlika i sorti te ju je zbog toga moguće uzgajati po cijelome svijetu.

Stabljika je uspravna, šuplja te sazdana od 5-7 nodija s naizmjeničnim listovima. Naraste

obično do 1 metar visine. Na njenom vrhu je gusti klas s više klasića 2-7 sjedeća cvijeta. Plod
je zrno.

Jedna od najraširenijih sorti u Hrvatskoj su Srpanjka i Žitarka. Srpanjka je najraširenija sorta u

proizvodnji u Republici Hrvatskoj, vrlo niskih stabljika (oko 64 cm) te je vrlo dobre otpornosti
prema polijeganju, tolerantna je prema niskim temperaturama i brzo se oporavlja nakon zime,
a tolerantna je i prema rasprostranjenijim bolestima ozime pšenice, dok je Žitarka srednje rana
sorta ozime pšenice, polupatuljasta sorta visine stabljike oko 70 cm, visokorodna i stabilna
sorta koju obilježava otpornost na polijeganje, niske zimske temperature, bolesti pšenice,
osipanje, sušu te ima dobru pekarsku kakvoću.

1.1. Ciljevi istraživanja

Cilj ovoga rada i istraživanja bio je utvrditi prinos i komponente prinosa 5 različitih sorti
ozime pšenice te prikazati vremenske prilike tijekom vegetacije 2017/2018.
1
2. PREGLED LITERATURE

Prema Mihaliću i Bašiću (1997) prinos predstavlja količinu biljnih organa koji su cilj uzgoja
kulturne biljke, proizvedene po jedinici površine u jednom vegetacijskom razdoblju. On se
prema međunarodnim standardima iskazuje u tonama po hektaru proizvodne površine.

Osnovne komponente prinosa su broj klasova po jedinici površine, broj zrna po klasu i masa
zrna - apsolutna, hektolitarska (Martinčić i Marić, 1996).
Poznato je kako je u zadnjih pedesetak godina došlo je do naglog povećanja prinosa zrna
pšenice i proizvodnje po jedinici površine, kako u Hrvatskoj, tako i u cijelom svijetu.
Značajno povećanje uroda žitarica ostvareno je zahvaljujući boljim kultivarima i optimalizaciji
uzgojnih uvjeta, ali i boljoj kakvoći sjemena, uporabi sredstava za zaštitu bilja, gnojidbi
dušikom te drugim hranjivima.

Prema Mađariću (1985), prinos pšenice u Hrvatskoj povećan je s 12-15 dt/ha (u periodu
između dva svjetska rata i 15 godina poslije Drugog svjetskog rata) na 30-40 dt/ha (1980 –te).
Prema Calderiniju i sur. (1995) povećanje uroda u dvadeset godišnjem razdoblju iznosilo 50
kg/ha godišnje , dok su Lill i Purchase (1995) utvrdili povećanje uroda ozime pšenice za 87%
(s 1.9 na 36. t/ha) u 60 godišnjem razdoblju.

Agrotehnička važnost pšenice najznačajnija je u tome što zauzima velike uzgojne površine,
dobra je predkultura za većinu ratarskih kultura jer se rano žanje, ne ostavlja puno žetvenih
ostataka, a to omogućuje kvalitetnu obradu i predsjetvenu pripremu tla i sjetvu. Isto tako,
moguće je zaoravanje zelene mase i slame, uglavnom nema zajedničkih bolesti i štetnika s
ostalim skupinama kultura te se većinom koristi istovrsna mehanizacija kao i za druge kulture,
a proizvodni je proces potpuno mehaniziran.
Poznavanjem karakteristika sorata te pravilnom agrotehnikom moguće je dobiti visoke prinose
pšenice dobre kakvoće s obzirom da navedeno utječe na kvalitetu uroda, baš kao i tlo, ali i
vremenske prilike (Gagro, 1997).

U suvremenoj biljnoj proizvodnji teži se integriranoj zaštiti bilja što znači da se u proizvodnji
koriste sve raspoložive mjere zaštite, a kada je to neophodno i ekonomski opravdano
apliciramo i sredstva za zaštitu bilja (Rešetar Pećnik, 2014).

2
Agrotehničke mjere zaštite su sve one mjere kojima smanjujemo pojavu bolesti provođenjem
uobičajene tehnologije. Ovo se prije svega odnosi na plodored, obradu tla, gnojidbu, rok sjetve
i sjetvu zdravog, dorađenog i tretiranog sjemena tolerantnih sorata (Rešetar Pećnik, 2014).
Prema Shah i sur. (1994) vidljiv je jak utjecaj stanišnih čimbenika na prinos zrna pšenice kod
različitih normi sjetve te se u humidnoj klimi ostvaruju viši prinosi zrna kod visokih normi
sjetve u kasnim rokovima sjetve.
Pomoću tropoljnog plodoreda kukuruz - soja - pšenica na pokušalištu Maksimir kroz
istraživanja (1996. i 1997.) utvrđena je agronomska reakcija sorata ozime pšenice na dvije
razine agrotehnike, uvjetno označenih kao visoka i niska razina. Značajke visoke razine:
duboko oranje na 30- 32 cm, gnojidba s ukupno 194 kg/ha N, 130 kg/ha P i 130 kg/ha K,
intenzivna zaštita od korova, bolesti i štetnika, dok su značajke niske bile: oranje na 20-22 cm,
gnojidba s ukupno 59 kg/ha N, 104 kg/ha P i 104 kg/ha K, zaštita od korova manje
učinkovitim herbicidom (na bazi 2,4 D), uz primjenu insekticida, a bez fungicida. Na svakoj
razini agrotehnike postavljen je istovjetan dvofaktorijalni pokus s osam sorata pšenice u dvije
gustoće sjetve (440 i 770 klijavih zrna/m 2 ) po strip-plot shemi u pet ponavljanja. U svih
sorata pšenice dobiven je povećan broj klasova/m 2 i prinos zrna pri gustoj sjetvi na obje
razine agrotehnike. Utvrđene su razlike između sorata za prinos i komponente prinosa zrna na
obje razine agrotehnike. U dvije vegetacijske godine neke sorte pokazale su različiti smjer i
jačinu reakcije za prinos zrna i broj klasova/m 2 samo na visokoj razini agrotehnike, dok su na
niskoj razini agrotehnike sve sorte slično reagirale. Masa 1000 zrna bila je manja na visokoj
razini agrotehnike te u većine sorata u gustoj sjetvi na obje razine agrotehnike. Hektolitarska
masa bila je neznatno veća na visokoj razini agrotehnike te značajno veća u većine sorata u
gustoj sjetvi na obje razine agrotehnike (Varga i sur., 2000).
Zbog dugog razdoblja oborina tijekom žetve pšenice 1997. godine, pojavilo se različito
osipanje i klijanje zrna u klasu. Kod kultivara Žitarka i Srpanjka nije bilo osipanja i klijanja
zrna u klasu ni nakon dvadeset dana od početka žetve (Drezner i sur., 1998).

3
3. MORFOLOŠKA SVOJSTVA PŠENICE

Biljka pšenice ima korijen, stabljiku, listove i klas, a poznato je da se dobro prilagođava klimi
i tlu, ima puno vrsta, odlika i sorti stoga ju je moguće uzgajati po cijelome svijetu.

Slika 1. Građa obične ili meke pšenice (Triticum vulgare)

(izvor: https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQDzy-8M-
hICcgrtbXBKfJrQImt97OId4jOqoUlHiphLg5AilC5, 04.08.2018.)

Korijen je dio biljke koji je povezuje s tlom i učvršćuje u tlu te opskrbljuje vodom, hranjivima
i kisikom.
Glavna masa korijena nalazi se u oraničnom sloju (do 40 cm dubine), a manji dio prodire
znatno dublje (150-200 cm). Najveći dio korijenove mase razvija se u oraničnom sloju do 30
cm dubine, a jedan manji dio može prodrijeti i do 1,5 – 2 m dubine što ovisi o više faktora.

Žiličast je, kao i kod svih drugih žitarica, a sastoji se od primarnog i sekundarnog
(adventivnog) korijenovog sustava (Rapčan, 2014):

 primarno (klicino) korijenje razvija se iz klicinog korjenčića (lat. radicula). Javlja se u

vrijeme klijanja sjemena, prodire vrlo duboko u tlo, a uloga mu je opskrba biljke

4
 vodom. Ozima pšenica najčešće klija s tri, a jara sa pet korjenčića. Ovo korijenje je
osnovno korijenje do busanja.
 sekundarno korijenje ne prodire tako duboko u tlo, a opskrbljuje biljku mineralnim
tvarima. Pri optimalnim uvjetima izbija oko tri tjedna poslije nicanja i to iz čvora
busanja. Pšenica ima dosta dobro razvijen korijenov sustav, a dobra je i njegova upojna
sposobnost.

Pšenica ima dobro razvijen korijenov sustav, a poznato je kako ima dobru upojnu snagu te
odličnu sposobnost upijanja hrane.

Slika 2. Korijen pšenice

(izvor: http://www.agropolis.fr/agronomie/images/exempleagro15.jpg, 01.08.2018.)

Stabljika pšenice ili vlat je cilindričnog oblika, a sastoji se od nodija (koljenaca) i internodija
(međukoljenca), kojih može biti četiri do šest (Gagro, 1997). Uspravna je, šuplja i cilindrična,
a visina joj može varirati, ovisno o sorti, od oko 50 do 130 cm. Poznato je da ima sposobnost

5
busanja, iako slabije busa od ostalih žitarica, naročito visokoproduktivne sorte kod kojih se
busanje ograničava većom normom sjetve - prosječno 700 klijavih zrna po kvadratnom metru.
Busanje ovisi o sortnom svojstvu, o agroekološkim uvjetima, vremenu busanja, ali i o
vegetacijskom prostoru.

List pšenice se sastoji od lisnog rukavca i plojke. Plojka je najvažniji dio lista jer se u njoj
asimilacijom stvara organska tvar.
Onoliko koliko ima koljenaca toliko bude i listova. Listovi se razvijaju na nodijima stabljike i
raspoređeni su naizmjenično. Gornja dva lista imaju najveći utjecaj na prinos.
Na prijelazu lisne plojke u rukavac nalazi se jezičac (ligula) i roščići (auriculae) koji imaju
karakterističan oblik, boju pa i veličinu, ovisno o sorti (Gagro, 1997). Jezičac je srednje
razvijen, a uške su male i obrasle su dlačicama.

Cvjetovi su skupljeni u cvat koji je poznat pod nazivom klas. Klas se sastoji od klasnog
vretena te se na njemu nalaze mali usjeci na kojima se nalaze klasići. Klasić se sastoji od
vretenca, dvije pljeve i cvjetova. U jednom klasiću može biti dva do sedam cvjetova. Cvijet se
sastoji od dvije pljevice, dvije pljevičice, prašnika i tučka. Oplodnja je autogamna, odnosno
polen pojedinog cvijeta dospijeva na njušku tučka istoga cvijeta. Klasić cvjeta tri dana, cijeli
klas pet do šest dana, a biljka oko osam dana.

Plod je zrno kod pšenice, a može biti različite krupnoće (krupno, srednje i sitno) ovisno o vrsti
i sorti. U klasu se obično razvije oko 30-40 zrna. Po dužini zrna nalazi se brazdica, a na vrhu
bradica. Razlikuju se trbušna, leđna i bočna strana.
Zrno se sastoji od omotača (ima zaštitnu funkciju - čuva klicu i endosperm od nepovoljnih
vanjskih uvjeta), klice (najmanji te biološki najvažniji dio, jer se u njoj nalaze svi budući
organi biljke), te endosperma (čini najveći dio oko 86% ukupne mase zrna, a u njemu su
smještene pričuve hranjivih tvari).

4. PROIZVODNJA PŠENICE

Pšenica je poznata kao sorta koja uspijeva na područjima s vrlo različitom količinom i
rasporedom oborina.

6
Prema raznim istraživanjima, utvrđeno je kako je najveći prinos i najbolja kakvoća postignuta
u područjima s ukupnom količinom oborina od 650 - 750 l/m2, pravilno raspoređenih.

Od svih vrsta pšenica najveću vrijednost za proizvodnju imaju (Rapčan, 2014):

 obična ili meka pšenica, Triticum vulgare - s dvije skupine, ozimom i jarom formom, i
 tvrda pšenica, Triticum durum - ima manji značaj osim za proizvodnju brašna recimo
u izradi tjestenine.

Poznato je da pšenica posjeduje veliku gospodarsku i ekonomsku vrijednost te stoga ne čudi

da su najbogatije zemlje također i najveći izvoznici pšenice.

4.1. Proizvodnja pšenice u svijetu

U svijetu je 2010. godine proizvedeno 640.327.135 tona pšenice na 215.500.007 ha, a tijekom
godina ta se količina uvelike povećala jer je u 2016. godini proizvedeno čak 749.460.077 tona
pšenice na površini od 220.107.551 ha.
Najveći su proizvođači pšenice Kina, Indija, Sjedinjene Američke Države i Rusija, a slijede ih
Francuska, Kanada, Australija, Pakistan, Njemačka i Ukrajina (Grafikon 1).

Grafikon 1. Svjetski proizvođači pšenice u periodu 2010. – 2016. godine

(izvor: http://www.fao.org/faostat/en/?#home, 20.07.2018.)

7
Kina je u periodu od 2010.- 2016. proizvela ukupno 863.623.035 tona pšenice (Grafikon 2).
Kina je upravo zbog toga najveći svjetski proizvođač pšenice, proizvedeno je 231.675.435
tona više od Indije, koja je drugi najveći svjetski proizvođač pšenice. No, iako Kina proizvodi
velike količine pšenice, sedmi je po veličini uvoznik pšenice s obzirom na veliku populaciju
zemlje te potrošnju iste, a uvoz iznosi u prosjeku 42.047.000 tona pšenice. Bez obzira na sve
navedeno, u godinama viška, Kina i izvozi pšenicu, iako malu količinu pšenice i to uglavnom
u susjedne azijske zemlje.

Indija je drugi po veličini proizvođač pšenice u svijetu, a u periodu od 2010.- 2016. proizvela
ukupno 631.947.600 tona. U prosjeku, Indija koristi 65.283.000 tona pšenice, te su time drugi
najveći potrošač pšenice u svijetu. Indija ne proizvodi dovoljno pšenice za vlastite potrebe te
stog amora uvoziti razliku.

Sjedinjene Američke Države treće su po veličini proizvođači pšenice u svijetu. U prosjeku,

Sjedinjene Američke Države godišnje proizvode 62.550.000 tona pšenice, a u periodu od
2010.- 2016. proizvela ukupno 408.108.920 tona pšenice. Četvrti su po veličini potrošač
pšenice, a u prosjeku troši 35.704.000 tona pšenice. Sjedinjene Američke Države uvoze u
prosjeku 2.584.000 tona, a izvozi 28.547.000 tona, što ih čini najvećom izvoznom nacijom na
svijetu.

Rusija je četvrti po veličini proizvođač pšenice u svijetu u periodu od 2010. - 2016. godine sa
ukupno 382.349.761 tona pšenice, dok inače u prosjeku godišnje proizvode oko 36.000.000
tona. Rusija je treći najveći potrošač pšenice u svijetu prosječno 38.011.000 tona.

Unutar Europske unije Francuska je najveći poljoprivredni proizvođač, a druga po snazi je

Njemačka.
Francuska je peti po veličini proizvođač pšenice u svijetu i najveći proizvođač pšenice u
Europskoj uniji. U periodu od 2010. - 2016. godine proizvela je 261.942.122 tona pšenice.
Prosječna proizvodnja pšenice u Francuskoj iznosi oko 35.000.000 tona, a od te količine
otprilike 18.000.000 tona se konzumira u Francuskoj, te je zbog toga šesti najveći potrošač
pšenice u svijetu.

Kanada kao šesti proizvođač pšenice na svijetu na području od oko 9.000.000 ha u periodu od
2010. - 2016. godine proizvela ukupno 200.822.800 tona pšenice, dok Australija, koja je na

8
sedmom mjestu svjetskih proizvođača pšenice na području od oko 13.000.000 ha u periodu od
2010. - 2016. godine proizvela ukupno 173.324.782 tona pšenice.

Pakistan je osma po veličini zemlja proizvođač pšenice na svijetu na području od oko

9.000.000 ha u periodu od 2010. - 2016. godine proizvela ukupno 173.280.146 tona pšenice.

Njemačka koja je na na području od oko 3.150.000 ha u periodu od 2010. - 2016. godine

proizvela ukupno 172.792.055 tona pšenice, a Ukrajina, koja zauzima deseto mjesto svjetskih
proizvođača pšenice na području od oko 6.200.000 ha u periodu od 2010. - 2016. godine
proizvela ukupno 153.961.700 tona.

Grafikon 2. Prinosi i područja pšenice u svijetu u periodu 2010. – 2016. godine

(izvor: http://www.fao.org/faostat/en/?#home, 20.07.2018.)

4.2. Proizvodnja pšenice u Europskoj uniji

Poljoprivreda je jedno od najvažnijih političkih pitanja u Europskoj uniji, budući da je oko tri
četvrtine zakonskih propisa izravno vezano uz uređivanje poljoprivrednog sektora. U
Europskoj uniji područje poljoprivrede obuhvaćeno je brojnim regulativama koje se moraju
izravno primijeniti iz europskog zakonodavstva, a njihova ispravna administrativna primjena
je ključna za funkcioniranje zajedničke poljoprivredne politike.

9
Velika količina ukupne proizvodnje žitarica u Europskoj uniji pritječe iz Francuske,
Njemačke, Poljske i drugih zemalja EU, što ne čudi budući da su žitarice glavni usjev EU.
Prinosi pšenice u Europskoj uniji u periodu od 2012. – 2015. godine vidljivo su rasle
(Grafikon 3).

Grafikon 3. Prinosi i područja pšenice u Europskoj uniji u periodu 2010. – 2016. godine
(izvor: http://www.fao.org/faostat/en/?#home, 20.07.2018.)

4.3. Proizvodnja pšenice u Hrvatskoj

Hrvatska se ubraja u zemlje koje su razmjerno bogate poljoprivrednim zemljištem. No,

nažalost postoje brojni problemi u vezi racionalnog iskorištavanja zemljišta: naslijeđena
fragmentiranost privatnog zemljišta, gubitak poljoprivrednog zemljišta zbog gradnje, ali i
znatan udio neobrađenog i napuštenog zemljišta.

Hrvatska pripada najpovoljnijoj zoni uzgoja pšenice, što znači da postoje prirodni preduvjeti
za vrhunsku proizvodnju pšenice. Imamo povoljne agroklimatske uvjete u većini godina
proizvodnje te stručne i strojne kapacitete za kvalitetnu proizvodnju pšenice.

Tijekom razdoblja 2006. – 2008. godine pod žitaricama je bilo prosječno 559 tisuća hektara, a
proizvodilo se prosječno 3,1 milijuna tona. Dominatno mjesto imaju sa 62% i s 27%. Hrvatska

10
je dugi niz godina više nego samodostatna u sektoru žitarica i to ponajviše zbog bitno veće
proizvodnje pšenice od ukupne domaće potrošnje (Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i
ruralnog razvoja Republike Hrvatske, 2009).

Hrvatska raspolaže sa 1,3 milijuna ha obradivih površina od kojih je 150 000 – 200 000
hektara zasijano pšenicom. Godišnja proizvodnja odstupa po godinama, ali se kreće u iznosu
648.000 do 999.000 tona što zadovoljava domaće potrebe za ovom jednom od najvažnijih
žitarica.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 2010. godine na području Hrvatske posijana
je pšenica na površini od 168.507 ha, dok je u 2011. godini ona bila manja – 149.797 ha
(Tablica 1). Proizvodnja u 2010. godini iznosila je 681.017 tona pšenice, a dolazi do
povećanja iste u 2011. godini u iznosu od 782.499 tona pšenice. Prosječni prinos pšenice po
hektaru 2010. godine iznosio je 4,0 t/ha, dok je viljivo povećanje istog u 2011. godini – 5,2
t/ha.

U Hrvatskoj je 2012. godine pšenica bila zasijana na površini od 186.949 ha, a proizvedeno je
999.681 tona pšenice, što je značajno više nego prijašnjih godina, prema podacima Državnog
zavoda za statistiku o ostvarenim prirodima. Prosječni prinos pšenice po hektaru iznosio je 5,3
t/ha.

Prema Državnom zavodu za statistiku u 2013. godini pšenica je bila zasijana na površini od
204.506 ha, dok je u 2014. godini na značajno manjoj površini od 156.139 ha. Proizvedeno je
998 tisuća tona pšenice u 2013. godini, a 648 tisuća tona pšenice u 2014. godini. Prosječni
prinos pšenice 2013. godine iznosio je 4,9 t/ha, a 2014. godine 4,2 t/ha.

U 2015. godini, iako je najmanja zasijana površina pšenice za taj period – 140.986 ha,
proizvedeno je 758.638 tona pšenice, dok je u 2016. godini pšenica je bila zasijana na površini
od 168.029 tona, a proizvodnja je iznosila 960.081 tona pšenice.
Prosječni prinos pšenice 2015. godine iznosio je 5,4 t/ha, a 2016. godine utvrđen je najviši
prosječni prinos pšenice u periodu od 2010. - 2016. godine i to čak 5,7 t/ha.

11
Svi gore navedeni podaci vidljivi su u tablici 1 koja prikazuje proizvodnju pšenice u Hrvatskoj
u razdoblju od 2010. do 2016. godine kroz veličinu požetih površina u hektarima, ukupnu
proizvodnju u tonama te prosječan prinos u tonama po hektaru.

Tablica 1. Žetvena površina, proizvodnja i prirod oraničnih usjeva u hektarima, tonama

i t/ha u Republici Hrvatskoj (izvor: https://www.dzs.hr/, 01.08.2018.)

Kategorija Godina RH Površina (ha) Proizvodnja (t) Prirod (t/ha)

Pšenica 2010. RH 168507,0 681017,0 4,0

Pšenica 2011. RH 149797,0 782499,0 5,2

Pšenica 2012. RH 186949,0 999681,0 5,3

Pšenica 2013. RH 204506,0 998940,0 4,9

Pšenica 2014. RH 156139,0 648917,0 4,2

Pšenica 2015. RH 140986,0 758638,0 5,4

Pšenica 2016. RH 168029,0 960081,0 5,7

Iako Hrvatska ne raspolaže količinama pšenice kao neki najveći svjetski izvoznici, ali se ona s
vremenom povećava, što je vidljivo i prema gore navedenim podacima.

Za uzgajivače postoje brojni problemi kao što su recimo globalna kriza, nestabilno i
neorganizirano tržište, problem (niskih) otkupnih cijena, visoke cijene inputa (mineralnih
gnojiva, pesticida i slično) te brojni limitirajući faktori veće produktivnosti (zastarjela
mehanizacija, rascjepkane površine i slično) koji nažalost utječu nepovoljno opseg
poljoprivredne proizvodnje, ali i kvalitetu finalnog proizvoda (Deže, 2008). U odnosu na neke
od najvećih proizvođača pšenice kao što je recimo Kina koja nema dostatnu domaću

12
proizvodnju te mora uvoziti razliku pšenice, a s obzirom da su kod nas zadovoljene potrebe za
domaćom proizvodnjom, Hrvatska izvozi pšenicu te ona predstavlja jedan od glavnih
poljoprivrednih izvoznih proizvoda.

4.4. Prinos pšenice

Prema Mihaliću i Bašiću (1997) prinos predstavlja količinu biljnih organa koji su cilj uzgoja
kulturne biljke, proizvedene po jedinici površine u jednom vegetacijskom razdoblju. On se
prema međunarodnim standardima iskazuje u tonama po hektaru proizvodne površine.

Povećanje uroda postiže se preko komponenti, povećanjem mase zrna uz zadržavanje

jednakog broja zrna ili povećanjem broja zrna po klasu i/ili po biljci, a najvažnije po jednici
površine. Osnovne komponente prinosa su broj klasova po jedinici površine, broj zrna po
klasu i masa zrna - apsolutna, hektolitarska (Martinčić i sur., 1999). Uz navedeno, za prinos
zrna važne su i visina vlati i osobine klasa kao što su dužina klasa, broj klasića po klasu, te
masa zrna jednog klasića.
Urod zrna je složeno svojstvo, ovisno o više nasljedno uvjetovanih svojstava i uvjeta okoline u
kojima se biljke uzgajaju (Kelmendi i sur., 2009). Proizvodnja pšenice s visokim urodom zrna
i odgovarajućom kakvoćom moguća je samo kvalitetnim sortimentom, ali uz odgovarajuće
uvjete uzgoja i odgovarajuću tehnologiju proizvodnje.
Veći je prirod pšenice što su povoljniji uvjeti njezinog uzgoja.
Apsolutna masa od 50 g pokazatelj je visokog prinosa zrna (Kovačević i Rastija, 2009).

Osobine koje se neprestano oplemenjuju su kvantitativne (urod, komponente uroda, visina)

pod kontrolom su velikog broja gena i pod utjecajem čimbenika na koje se ne može u
potpunosti utjecati.

4.5. Agrotehničke mjere

Proizvodnja pšenice je gotovo u potpunosti mehanizirana pa je udjel radne snage u njoj vrlo
malen, što tu proizvodnju čini razmjerno lakom i prihvatljivom (Rapčan, 2014).
Bez odgovarajuće suvremene agrotehnike, zasnovane na dostignućima znanosti i tehnike
nemoguće ostvariti genetički i proizvodni potencijal sorte. Pšenica može kompenzirati rast i

13
prilagoditi svoje komponente prinosa različitim uvjetima staništa. Zato je nužno da
agrotehnički zahvati omoguće prihvatljivu i učinkovitu proizvodnju pšenice, temeljenu na
genetskom potencijalu rodnosti sorte, u skladu s trenutnim ekološkim uvjetima.
Kako bi se održao kontinuitet u povećanju uroda ključan je i doprinos genetike i
oplemenjivanja.

4.5.1. Plodored

Pogodan plodored igra važnu ulogu u čistoj proizvodnji sjemena. Uzgoj pšenice na istoj
površini uzastopno kroz dvije ili više godina zove se uzgoj u monokulturi. Pšenica ne podnosi
proizvodnju u monokulturi zbog opasnosti od pojačanog razvoja bolesti, te pada količine i
kakvoće priroda.
Dobre predkulture za pšenicu morale bi ranije oslobađati tlo da ostane dovoljno vremena za
obradu tla, gnojidbu i sjetvu, a ne bi smjele ostavljati velike žetvene ostatke niti izvore zaraze
od bolesti, štetnika i korova; nakon predkultura tlo bi trebalo ostati dobre plodnosti, dobre
strukture i čisto od korova (Gagro, 1997).
Najčešći predusjev sa pšenicu jest kukuruz (poželjno kraće vegetacije), a najbolji predusjevi
su zrnate mahunjače (grah, grašak, soja), krmne leguminoze te industrijsko bilje kao što je
uljana repica, suncokret, šećerna repa (Poljoprivredni fakultet Osijek, 2004).

4.5.2. Obrada tla

Predkultura, stanje tla, ali i kapaciteti mehanizacije određuju obradu tla. Priprema tla je
jednaka kao i kod ostalih žitarica. Pšenica ne potiskuje korov te tlo treba biti čisto za sjetvu.
Glavno razdoblje obrade tla za pšenicu pada u ljetnom i početkom jesenskog perioda.
Poslije ranijih predkultura potrebno je obaviti plitko oranje ili duboko tanjuranje, zbog
unošenja biljnih ostataka i očuvanja vlage, a zatim oranje na punu dubinu s unošenjem
osnovne količine mineralnih gnojiva. Dubina osnovne obrade ovisi o tlu i klimatskim
uvjetima, a prosječno se kreće oko 25 cm. Dopunska priprema tla za sjetvu obuhvaća
tanjuranje, drljanje ili sjetvospremač, pri čemu se stvara usitnjeni površinski sloj. Poželjno je
da bude orašaste strukture (Poljoprivredni fakultet Osijek, 2004).

14
Količina gnojidbe se određuje na temelju prijašnjih analiza tla, gnojidbenih pokusa, planiranog
uroda, predkultura, roka sjetve i kvalitete pripreme.
Uzajamno djelovanje duboke obrade i mineralne gnojidbe podiže produktivnost tla (Butorac, i
sur., 1977).
4.5.3. Oplemenjivanje

U oplemenjivanju pšenice ne koristi se puno hibridizacija između različitih vrsta pšenice.

Svrha oplemenjivača je stvaranje sorti koje sadrže bolja gospodarska svojstva korištenjem
raznih metoda poput hibridizacije te metoda oplemenjivanja s oplemenjivačkim raznolikim i
značajnim domaćim i stranim biološkim materijalom (Drezner i sur., 1998).

U Hrvatskoj se na oplemenjivanju pšenice i stvaranju novih sorata najviše radi u

Poljoprivrednom institutu Osijek i Bc institutu (Bc od Botinec) za oplemenjivanje i
proizvodnju bilja u Zagrebu. Od II. svjetskog rata do danas u Hrvatskoj je priznato oko 200
domaćih, uglavnom ozimih sorata pšenice; na 98% površina siju se visokorodne sorte
domaćega podrijetla (Leksikografski zavod Miroslav Krleža).

15
5. OZIMA PŠENICA

Obična ili meka pšenica, Triticum vulgare, sastoji se od dvije skupine, ozime i jare, koje se
odlikuju se sljedećim morfološkim značajkama:
 pljeve kožaste, dugačke kao pljevice ili nešto kraće,
 klas osjat ili bez osja,
 ako ima osje, onda je ono razilazeće i obično kraće od klasa,
 stabljika je ispod klasa šuplja,
 zrno je izduženo, a na poprečnom presjeku okruglo (Rapčan, 2014).

Ozima pšenica je vrsta pšenice koja daje veći i stabilniji prinos. Isto tako, zauzima najveće
površine pod pšenicom u svijetu i daje veće prinose od jare te je time njezin opći ekonomski
značaj veći.
Sjetva ozime sorte pšenice je u jesen, iskorištava vlagu skupljenu u tlu tijekom zime te bolje
podnosi niže temperature, vegetacija dulje traje što dovodi do većih prinosa.

Ozima pšenica uzgaja se na području od 16 º do 60 º sjeverne geografske širine, optimum od

30 º do 50 º N (Zapadna i Srednja Europa, veći dio SAD-a, Hrvatska), na manjim nadmorskih
visinama (do 1100 m u Europi). Najpovoljniji uvjeti za uzgoj ozime pšenice u području
između 30º i 50º sjeverne širine. Manje su povoljni uvjeti za uzgoj pšenice prema sjeveru do
60º, a prema jugu do 16º sjeverne širine (Gagro, 1997).
Karakteriziraju je veći i stabilniji prinosi po godinama, veća otpornost na niske temperature,
dulje trajanje vegetacije (oko 270 dana), jače busanje, duži stadij s nižim temperaturama (0-10
0C u tijekom 10 do 35 dana) jarovizacije i svjetlosni stadij. Potencijal rodnosti u prosjeku
iznosi oko 10 t/ha (Kovačević i Rastija, 2009).
Ozimoj pšenici gode umjereno hladne zime sa snježnim pokrivačem i ne jako topla ljeta, ali i
umjereno vlažna proljeća i jeseni.

16
Ozima pšenica ima određene zahtjeve prema uvjetima vanjske okoline i ukoliko ti uvjeti nisu
ispunjeni ona neće dati plod. U stadiju jarovizacije ona traži niže temperature (0-10 °C) u
tijeku 10 do 35 dana (ovisno o sorti) te ukoliko ti uvjeti nisu ispunjeni ona se ne može razvijati
dalje, niti donijeti stabljiku s klasom i plodom (Poljoprivredni fakultet Osijek, www.pfos.hr,
2004).
Ova sorta pšenice ostvaruje veće prinose te je to jedan od razloga zašto dominira u proizvodnji
u nas.
Rast i razvitak ozimih žita uglavnom je pod utjecajem temperature, svjetla i količine oborina.
Ukoliko se ti čimbenici ne nalaze u poželjnim granicama, dolazi do štetnog učinka koji se ne
može u značajnoj mjeri kompenzirati niti uporabom gnojiva.

5.1. Zahtjevi pšenice za vodom

Tijekom vegetacije postoje određene zahtjevi pšenice prema vodi.

Najveći prinos i najbolja kakvoća postižu se u područjima s ukupnom količinom oborina od
650 do 750 mm (l/m2). Iako se iz godine u godinu količina oborina smanjuje ili su one sve
nepravilnije raspoređene (izražena sušna razdolja), moguće je biljkama osigurati racionalno
korištenje vode i bolju opskrbljenost vodom i to pravilnom dubinom oranja i kvalitetnom
predsjetvenom pripremom tla (Rapčan, 2014).

Kao prvo kritično razdoblje za vodom u razvoju pšenice ističe se faza nicanja. Kada u ovom
razdoblju nema dovoljno vode, nicanje mže biti neujednačeno i manjkavo, a to se odražava na
smanjenje sklopa. Drugo kritično razdoblje je kraj busanja i početak vlatanja, budući da
krajem busanja završava formiranje klasića, i nedovoljno vode se odražava u manjoj duljini
klasa i manjim brojem plodnih klasića. Manjak vode u prvih desetak dana vlatanja može
uzrokovati smanjeni broj cvjetova, odnosno zrna u klasu. Ukoliko je nedovoljno vode u tlu u
fazi klasanja i fazi cvatnje na taj način se povećava broj neplodnih klasića.
Potreba za vodom povećana je u vrijeme nicanja. Veća količina oborina u razdoblju od
klasanja do zriobe povećava hektolitarsku masu zrna, masu 1000 zrna, povećava krupnoću
zrna te povoljno utječe na opći izgled zrna (Poljoprivredni fakultet Osijek, www.pfos.hr,
2004). Poslije oplodnje nedostatak vode dovodi do manje mase zrna.

17
 5.2. Zahtjevi pšenice prema klimatskim uvjetima i tlu

Pšenica je poznata kao žitarica koja se uzgaja u različitim klimatskim uvjetima, zahvaljujući
biološkim svojstvima i sposobnostima prilagođavanja klimi i tlu. Poznata je kao kultura
kontinentalne klime, a najčešće se uzgaja u krajevima s umjerenom temperaturom.
Od klimatskih uvjeta najvažniji su toplina, svjetlost, voda, ali i tlo.
U Hrvatskoj su izvanredni klimatski uvjeti za proizvodnju pšenice.
Najpovoljnija temperatura za njezino klijanje i nicanje jest 14-20 °C i pri njoj nikne za 5-7
dana. Pri temperaturi 7-8 °C niče za 17-20 dana, a pri nižim temperaturama klijanje i nicanje
još je sporije. Kad ima 2-3 lista, ako je dobro ukorijenjena i ishranjena i prošla proces kaljenja,
može podnijeti i do -25 °C, a prekrivena snježnim pokrivačem i niže temperature (Culek,
Hrgović, 2018).

Najveći prinos i najbolja kakvoća postiže se u područjima s ukupnom količinom oborina od

650 - 750 l/m2, pravilno raspoređenih.
Tijekom vegetacije pšenica zahtijeva 500-700 mm pravilno raspoređenih oborina (Culek,
Hrgović, 2018).
Ova je sorta osjetljiva na nedostatak vlage u razdoblju vlatanja te u razdoblju formiranja i
nalijevanja zrna (ukoliko je suša praćena višim temperaturama).
Prema Kovačeviću i Rastiji (2009) hladnija i vlažnija klima, uz višu gnojidbu i zaštitu
omogućuje gušći sklop (800 klasova/m2), što ne vrijedi za uzgoj u suhim i toplim područjima,
gdje inducira povećanje transpiracije te je pšenicu potrebno sijati rjeđe (600 klasova/m2
optimum).

Sve sorte koje se uzgajaju u našim agroekološkim uvjetima imaju zadovoljavajuću otpornost
na niske ntemperature. Vrlo visoke temperature su najčešće vezane s niskom relativnom
vlažnošću zraka, što ima negativan utjecaj, naročito u fazi cvatnje i oplodnje - uslijed čega
cvjetovi u visokom postotku ostaju neoplođeni.

Velika je važnost tla pri uzgoju pšenice, vezano uz plodnost i fizikalna svojstva. Pšenici
naročito odgovaraju plodna, duboka i umjereno vlažna tla blago kisele reakcije.
Vrijeme sjetve ozime pšenice vrlo je važno za njezinu otpornost na mraz. Vrlo rana ili pak
vrlo kasna sjetva nisu dobre s obzirom da biljke često bude oštećene od mraza.

18
 5.3. Zahtjevi pšenice prema svjetlosti

Fotoperiodizam je reakcija biljke na dužinu dana i noći promjenom brzine vegetativnog i

generativnog razvoja (Rapčan, 2014).
Budući da je pšenica poznata kao biljka dugog dana, odnosno treba joj više od 14 sati dnevnog
svjetla da bi donijela plod. Izrazito je važan svjetlosni stadij, koji se poklapa s početkom i
prvom polovicom vlatanja, jer se tada razvijaju začeci koljenaca klasa.

5.4. Vrste ozime pšenice

Današnje hrvatske sorte ozime pšenice obilježava potencijal rodnosti od otprilike 10-12 t/ha i
više, te visoka pekarska i mlinarska kvaliteta zrna.

Jedna od najraširenijih sorti u Hrvatskoj su Srpanjka i Žitarka.

Srpanjka je poznata kao najraširenija sorta ozime pšenice (Triticum aestivum ssp. vulgare var.
lutescens) u proizvodnji u Republici Hrvatskoj, vrlo niskih stabljika (oko 64 cm), dakle, rana,
niska, moderna, stabilna, visokorodna i kvalitetna sorta (Slika 1). Priznata je 1989. godine.
Ona je vrlo dobre otpornosti prema polijeganju, tolerantna je prema niskim temperaturama i
brzo se oporavlja nakon zime, a tolerantna je i prema rasprostranjenijim bolestima ozime
pšenice (Poljoprivredni institut Osijek, 2011). Srpanjka ima nižu pekarsku kakvoću.
Ova sorta ozime pšenice stabilne i visoke urode zrna ostvaruje temeljem velikog broja rodnih
klasova po jedinici površine.

19
 Slika 3. Srpanjka
(Izvor: https://www.poljinos.hr/proizvodi-usluge/psenica-jecam/psenica/srpanjka-i42/
pristupljeno 30.07.2018.)

Žitarka je srednje rana sorta ozime pšenice (Triticum aestivum ssp. vulgare var. lutescens),
polupatuljasta sorta visine stabljike oko 70 cm(Slika 2). Posebna je po tome što je već 15
godina jedna od najraširenijih sorti u proizvodnji u Republici Hrvatskoj, a najraširenija je sorta
i u Republici Sloveniji (Poljoprivredni institut Osijek, 2011). Priznata je 1985. godine.
Radi se o visokorodnoj i stabilnoj sorti koju obilježava otpornost na polijeganje, niske zimske
temperature, mnoge bolesti pšenice, osipanje, sušu te ima dobru pekarsku kakvoću, odnosno
dobra je i kvalitetna krušna sorta.

Poznato je da je jedna od najotpornijih sorti prema polijeganju (gotovo ne poliježe) te vrlo

zahvalno reagira na bogatu prehranu N hranivima (gnojnica, gnojovka i slično).

20
 Slika 2. Žitarka
Poljoprivredni institut Osijek. Sorte pšenice i ječma. 2011.
(izvor: www.ppkompleks.hr/App_Doc/katalogOSZ2011.pdf, pristupljeno 27.07.2018.)

Super žitarka je također vrsta ozime pšenice, novija sorta (Slika 3). Radi se o srednje ranoj
sorti s prosječnom visinom stabljike od 73 cm. Poznata je kao visokorodna i kvalitetna krušna
sorta, a genetski potencijal radnosti veći je od 10 t/ha (Poljoprivredni institut Osijek, 2011).

Po otpornosti prema polijeganju slična je sorti Žitarka, te tolerantna na rasprostranjene bolesti

ozime pšenice, no hektolitarska masa veća je nego u sorte Žitarka.
Posjeduje vrlo dobru otpornost prema niskim temperaturama te prema osipanju zrna u klasu, a
ima i izraženu dormantnost sjemena.

21
 Slika 3. Super Žitarka
(izvor: https://cdn.poljinos.hr/upload/images/image/psenica%20super%20zitarka%20(2).JPG,
pristupljeno 30.07.2018.)

22
6. MATERIJALI I METODE

Unutar ovoga završnog rada prikazane su osobitosti pšenice, vrste pšenice te prinos i
komponente prinosa 5 različitih sorti ozime pšenice s obzirom na meteorološke prilike
2017/2018. godine.
Korištena je dostupna raznovrsni literaturni izvori, relevantna botanička stručna i znanstvena
literatura, statistički podaci državnog zavoda za statistiku, te drugi odgovarajući dokumenti
koji obrađuju istraživanu tematiku, uključujući meteorološke podatke. Uz to, korištene su i
različite internetske stranice vezane uz uzgoj i prinos pšenice.
U pojedinim dijelovima diplomskog rada korištene su procjene na bazi stručnih prosudbi i
relevante literature.

POLJSKI POKUS, TERENSKI RAD – OPIS

Klimatski uvjeti na području Osijeka

Na području Osijeka prema Köppenovoj klimatskoj klasifikaciji prevladava klima oznake
Cfwbx koja obilježava umjereno toplu kišnu klimu uz srednju temperaturu najhladnijeg
mjeseca u godini između -3º i -18ºC, bez izrazito suhog razdoblja ili s karakterističnom
zimskom suhoćom, srednjom temperaturom najtoplijeg mjeseca u godini višom od 10ºC, a
nižom od 22ºC, uz to najmanje četiri uzastopna mjeseca imaju srednju temperaturu koja je
viša od 10ºC te uz mnogo kiše početkom ljeta, dok je u kasnom ljetu malo oborina.
Prema Thornatwaiteovoj podjeli, područje Osijeka ubraja se u subhumidnu ili poluvlažnu
klimu s godišnjim indeksom vlažnosti ∑IP/E = 32 – 63 (Penzar i Penzar, 2000).

23
7. ZAKLJUČAK

Ne postoji nitijedna druga kulturna biljka koja ima toliku važnost kao pšenica, budući da se od
nje proizvodi kruh, razna peciva, tjestenine, kolači, keksi, griz, ulje iz klica, škrob, alkohol i
slično.

Hrvatska sa 1,3 milijuna ha obradivih površina od kojih je 150 000 – 200 000 hektara zasijano
pšenicom. Godišnja proizvodnja odstupa po godinama, ali se kreće u iznosu 648.000 do
999.000 tona.

Rast i razvitak ozimih žita uglavnom je pod utjecajem temperature, svjetla i količine oborina.
Kako bi prinos pšenice bio što veći, nužno je provođenje svih agrotehničkih zahvata uz
povoljne klimatske uvjete.

24
8. POPIS LITERATURE

1) Butorac, A., V. Mihalić, I. Folivarski. (1977.): Rezultati istraživanja optimalne dubine

osnovne obrade tla i rezidualnog djelovanja duboke obrade u kombinaciji smineralnom
gnojidbom za ozimu pšenicu na smeđem tlu na karbonatnom lesu. Agronomski
glasnik. 6:511-529
2) Calderini, D.F., Dreccer, M. F., Slafer, G.A. (1995.), Genetic improvement in wheat
yield and associated traits. A re-examination of previous and the latest trends. Plant
Breeding 114, 108-112.
3) Culek, M., Hrgović, S. Pšenica, Ratarstvo, Hrvatski zavod za poljoprivrednu
savjetodavnu službu. 2018. Dostupno na:
http://digured.srce.hr/arhiva/136/710/www.hzpss.hr/pdf/ratarstvo/psenica.pdf
%3fPHPSESSID=fac68d1fde91326e537fe35f40a98460 (18.06.2018.)
4) Deže, J. (2008): Agroekonomika. Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Osijek
5) Drezner, G., Jurković, Z., Sudar, R., Novoselović, D. (1998.): Otpornost kultivara
ozime pšenice na klijanje prije žetve. Sjemenarstvo. 15(5): 261-268.
Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/248280 (01.07.2018.)
6) Gagro, M. (1997.): Ratarstvo obiteljskog gospodarstva: Žitarice i zrnate mahunarke,
Hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb
7) Kelmendi, B., Musa F., Berisha D., Bekqeli R., Cacaj I., Fetahu S., Rusinovci, I., Aliu,
S., Arifaj, A. (2009.): Ispitivanje nekih komponenti prinosa i kvalitete zrna hrvatskih
sorti ozime pšenice u agroekološkim uvjetima Kosova. 44. hrvatski i 4. međunarodni
simpozij agronoma. Genetika, oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo. 325-329 Dostupno
na: http://sa.agr.hr/pdf/2009/sa2009_p0310.pdf (01.08.2018.).
8) Kovačević, V., Rastija, M. (2009.): Osnove proizvodnje žitarica - interna skripta,
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku,
Osijek
9) Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pšenica. Dostupno na:
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=50972 (05.08.2018.).
10) Lill, D., Purchase J.L., (1995.): Directions in breeding for winter wheat yield and
quality in south Africa from 1930 to 1990. Euphytica 82, 79-87.

25
11) Martinčić, J., Bede, M., Guberac, V., Marić, S. (1999.): komponente uroda zrna novih
kultivara ozime pšenice u korelaciji s normom sjetve. XXXV Znanstveni skup
hrvatskih agronoma s međunarodnim sudjelovanjem. Agronomski fakultet u Zagrebu,
Opatija
12) Martinčić, J., Marić, S. (1996.): Oplemenjivanje bilja: vježbovnik. Sveučilište Josipa
Jurja Strossmayera u Osijeku. Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Osijek
13) Mihalić, V., Bašić, F. (1997.): Temelji bilinogojstva: udžbenik za srednje
poljoprivredne škole, Školska knjiga, Zagreb
14) Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske. 2009.
Dostupno na: https://cdn.agroklub.com/upload/documents/hrv-polj.pdf (27.07.2018.)
15) Penzar, I., Penzar, B. (2000): Agrometeorologija, Školska knjiga, Zagreb
16) Poljoprivredni fakultet Osijek. Svibanj 2004. Dostupno na:
http://www.obz.hr/vanjski/CD_AGBASE2/HTM/psenica.htm (26.06.2018.)
17) Poljoprivredni institut Osijek. Sorte pšenice i ječma. 2011. Dostupno na:
www.ppkompleks.hr/App_Doc/katalogOSZ2011.pdf (27.07.2018.).
18) Rapčan, I. (2014): Bilinogojstvo - sistematika, morfologija i agroekologija važnijih
ratarskih kultura - priručnik za module „Bilinogojstvo“ i „Bilinogojstvo-praksa“.
Poljoprivredni fakultet Osijek.
Dostupno na: www.pfos.hr/upload/documents/Priručnik%20BILINOGOJSTVO-
%20web.doc (24.06.2018.)
19) Rešetar Pećnik, A. (2014): Zaštita pšenice od bolesti. Glasnik Zaštite Bilja, 37(6): 46-
48. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/239597 (27.06.2018.).
20) Shah, S. A., S. A. Harison, D. J. Bocquet, P. D. Colyer, and S. H. Moore. 1994.
Management Effects on Yield and Yield Components of Late-Planted Wheat. Crop
Sci. 34: 1298-1303
21) Varga, B., Svečnjak Z., Pospišil, A., Vinter, J. (2000). Promjene nekih agronomskih
svojstava sorata ozime pšenice u ovisnosti o razini agrotehnike. Agriculturae
Conspectus Scientificus, 65(1): 37-44. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/19268
(01.08.2018.)

26
9. SAŽETAK

Klimatski utjecaji te tehnologija uzgoja pšenice uvelike utječu na ostvareni prinos pšenice.
Pšenica ima potencijal za povećanje prinosa mogućnošću križanja te s time doprinosi razvoju
novih tehnologija.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi prinos i komponente prinosa 5 različitih sorti ozime
pšenice te prikazati vremenske prilike tijekom vegetacije 2017/2018.

27
10. SUMMARY

Weather conditions and wheat growth technology greatly affect the yield of wheat.
Wheat has potential to increase yields with the possibility of crossing and in that way
contributes to the development of new technologies.
Research goal of this study was to determine the yield and yield components of different sorts
od winter wheat and present weather conditions in the vegetation year 2017/2018.

28
11. PRILOZI

29
12. POPIS TABLICA

Tablica 1. Žetvena površina, proizvodnja i prirod oraničnih usjeva u hektarima, tonama i t/ha
u Republici Hrvatskoj ………………………………………………………………….......... 13

30
13. POPIS SLIKA

Slika 1. Građa obične ili meke pšenice (Triticum vulgare) ....................................................... 4

Slika 2. Korijen pšenice ............................................................................................................. 5
Slika 3. Srpanjka ...................................................................................................................... 21
Slika 4. Žitarka ........................................................................................................................ 22
Slika 5. Super Žitarka .............................................................................................................. 23

31
14. POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Svjetski proizvođači pšenice u periodu 2010. – 2016. godine .............................. 8

Grafikon 2. Prinosi i područja pšenice u svijetu u periodu 2010. – 2016. godine .................. 10
Grafikon 3. Prinosi i područja pšenice u Europskoj uniji u periodu 2010. – 2016. godine ... 11

32