Skripta Matka

Teorija iz matematike
namijenjeno studentima Ekonomskog fakulteta u Rijeci za pripremu završnog ispita
Autor: Tina Dragičević Maričić

1
DERIVACIJE
Derivacija funkcije u nekoj točki je koeficijent smjera tangente na graf funkcije u toj
točki tj. derivacija je mjera brzine promjene funkcije uzrokovane malom promjenom
argumenta.
Derivacija funkcije je funkcija čija je vrijednost u točki x jednaka graničnoj vrijednosti

omjera prirasta funkcije i prirasta nezavisne varijable, kad prirast nezavisne varijable
teži nuli.
Da bi funkcija u nekoj točki imala derivaciju nužan uvjet je da je u toj točki neprekidna.
Navedeno nije i dovoljan uvjet tj. funkcija koja je neprekidna u nekoj točki ne mora imati
derivaciju u toj točki.
Neke osobine derivacija:
1. Derivacija je izvedena funkcija. Originalna funkcija y = f(x) naziva se primitivna

funkcija, a derivacija označava drugu iz nje izvedenu funkciju.
2. S obzirom da je promjena varijable x beskonačno mala (∆x → 0), stopa koja se mjeri
derivacijom po prirodi je trenutačna stopa promjene.
3. Derivacija se najčešće označava oznakom f´(x), što priopćava zamisao da je sama

derivacija funkcija od x. Alternativno označavanje dy/dx služi tome da naglasi da
vrijednost derivacije mjeri stopu promjene.
Derivacija zbroja/razlike dviju realnih funkcija jednaka je zbroju/razlici derivacija tih
funkcija, odnosno u  v   u  v  .

Derivacija konstante je nula 5  0 . 
Derivacija umnoška u  v   u  v  u  v  .

 u  u  v  u  v 
Derivacija kvocijenta    .
v v2
Minus & plus obrt za poduke  Rijeka, A. Manzonia 2  Vl. Tina Dragičević Maričić, dipl. oec.
mob: 098 92 02 295  mail: tina@minusiplus-poduke.hr  web: www. minusiplus-poduke.hr
2
Derivacija složene funkcije y = f[u(x)] dobije se kao produkt derivacije funkcije f po u i

derivacije funkcije u po x.
Pozitivna prva derivacija zajedno sa pozitivnom drugom derivacijom znači da je nagib

krivulje pozitivan i rastući. Pozitivna prva derivacija s negativnom drugom
derivacijom pokazuje da je nagib krivulje pozitivan, ali opadajući.
Tablica derivacija:
𝐟(𝐱) 𝐟´(𝐱) 𝐟(𝐱) 𝐟´(𝐱) 𝐟(𝐱) 𝐟´(𝐱) 𝐟(𝐱) 𝐟´(𝐱)
𝐱𝐧 n ∙ x n−1 𝐬𝐢𝐧𝐱 cosx 𝐟𝐧 n ∙ f n−1 ⋅ f´ 𝐬𝐢𝐧𝐟 cosf ⋅ f´
𝐧
√𝐱 1 𝐜𝐨𝐬𝐱 −sinx 𝐧
√𝐟 1 𝐜𝐨𝐬𝐟 −sinf ⋅ f´
n n ⋅ f´
n ⋅ √x n−1 n ⋅ √f n−1
1 n 𝐭𝐠𝐱 1 1 n 𝐭𝐠𝐟 1
− − ⋅ f´ ⋅ f´
𝐱𝐧 x n+1 cos 2 x 𝐟𝐧 f n+1 cos2 f
𝐥𝐧𝐱 1 𝐜𝐭𝐠𝐱 1 𝐥𝐧𝐟 1 𝐜𝐭𝐠𝐟 1

− ⋅ f´ − ⋅ f´
x sin2 x f sin2 f
𝐞𝐱 ex 𝐚𝐱 ax ⋅ lna 𝐞𝐟 ef ⋅ f´ 𝐚𝐟 af ⋅ lna ⋅ f´
Derivirajte:
1. f(x)  cos3x ⇨ f (x)  3sin 3x
1
2. f(x )  x ⇨ f ( x ) 
2 x
2 4
3. f(x )  23 x ⇨ f ( x ) 
3
3 x
1
4. f(x)  ln 2x ⇨ f ( x ) 
x
2 2
3 3
5. f(x )  e x ⇨ f (x )  2xe x
3
FUNKCIJE
Funkcija je postupak kojim se svakom elementu domene pridružuje točno jedan element
kodomene.
Domena (D) je područje definicije funkcije, a kodomena (K) je područje vrijednosti

funkcije.
Funkcija konvergira u nekoj točki ako u njoj ima konačni limes, a divergira ako je limes
beskonačan ili ga nema.
Podjela funkcija:
I. algebarske funkcije
1. cijele racionalne funkcije ili polinomi
- polinom 1. stupnja ili linearna funkcija y  ax  b
- polinom 2. stupnja ili kvadratna funkcija y  ax 2  bx  c
- polinom 3. stupnja ili kubna funkcija y  ax 3  bx 2  cx  d …

2. razlomljene racionalne funkcije – kvocijenti dvaju polinoma
3. iracionalne funkcije – nezavisna varijabla x nalazi se barem jednom pod
korijenom
II. transcedentne funkcije
1. eksponencijalne funkcije y  a x
2. logaritamske funkcije y  log a x
3. trigonometrijske funkcije – sinus, kosinus, tangens i kotangens

4. ciklometrijske funkcije – arcus sinus, arcus kosinus, arcus tanges i arcus
kotangens.
Surjekcija ili preslikavanje – slika domene A je upravo kodomena B.
Injekcija – funkcija preslikava različite elemente iz domene (područje definicije funkcije)

u različite elemente kodomene (područje vrijednosti funkcije).
Bijekcija – funkcija koja je i surjekcija i injekcija.
4
ASIMPTOTE FUNKCIJE
Pravac zovemo asimptotom funkcije ako se pod pretpostavkom da barem jedna

koordinata teži prema ∞ ili -∞ promatrana funkcija približava tom pravcu. Postoje tri vrste
asimptota:
1. vertikalna lim f(x) = ±∞ → x=a

x→a
2. horizontalna lim f(x) = c → y=c

x→±∞
f(x)
3. kosa k = lim x
x→±∞
y = kx + l
l = lim[f(x) − kx]
x→±∞
PARNOST I NEPARNOST FUNKCIJE
Kod određivanja parnosti i neparnosti funkcije umjesto x uvrštava se –x i postoje 3 slučaja:
 PARNA FUNKCIJA –dobili smo isto kao na početku;

 NEPARNA - nakon što smo izlučili minus dobili smo isto kao na početku;
 NI PARNA NI NEPARNA - ni nakon što smo izlučili minus nismo dobili isto kao na
početku.
EKSTREMI FUNKCIJE
Pod pojmom ekstrema podrazumijeva se minimum ili maksimum neke funkcije.

Ekstremi funkcije i rast i pad funkcije se određuju pomoću 1. derivacije.
Fermatov teorem – govori o svojstvu ekstrema funkcije.
Nužan uvjet je da je prva derivacija jednaka 0 tj. f (x)  0 .
Dovoljan uvjet – negativan ili pozitivan predznak od f (x 0 ) .
5
Postupak za traženje ekstrema:
1. Naći 1. derivaciju i brojnik izjednačiti sa nulom → dobiti rješenja (stacionarne točke –

„kandidati“ za ekstrem funkcije);
2. Naći drugu derivaciju i uvrstiti stacionarne točke:
 ako je rješenje > 0 → minimum
 ako je rješenje < 0 → maksimum
3. Stacionarne točke uvrstiti u početnu funkciju za dobiti y.
TOČKE INFLEKSIJE I KONKAVNOST I KONVEKSNOST
Točke infleksije i konkavnost i konveknost se određuju pomoću 2. derivacije.
Točka infleksije ili prijevoja je takva točka u kojoj krivulja prelazi iz konkavnog u
konveksni oblik ili obratno.
Dovoljan uvjet za postojanje infleksije je:
1. Derivacija prve derivacije (tj. druga derivacija početne funkcije) mora u toj točki biti
jednaka nuli tj. f (b)  0 .
2. Druga derivacija prve derivacije, tj. treća derivacija početne funkcije, mora biti
različita od nule, tj. f (b)  0 .
MATRICE
Matrica je pravokutna shema elemenata poredanih u m redaka i n stupaca.
a 11 a 12 a 13  a 1n 
 
A = a 21 a 22 a 23  a 2n 
    
 
a m1 a m 2 a m3  a mn 
Matrica A ima 2 retka i 3 stupca. Za matricu koja ima m redaka i n stupaca se kaže da je
reda ili formata (m, n) ili m x n.
6
Format matrice pokazuje koliko matrica ima elemenata m  n  i na koji način su ti elementi
poredani (u m redaka i n stupaca).
Matrica A je reda (formata) 2 x 3.
3 0 2
A 
2 1 5
Elementi matrice se najčešće označavaju oznakom aij gdje i označava broj retka, a j broj
stupca. U matrici A je a23 = 5 (element u drugom retku i 3 stupcu).
Za dvije matrice se kaže da su jednake ako i samo ako su:
1. matrice istog formata

2. aij = bij za svaki i 1, 2, ... m; j1, 2, ... n .
Kvadratna matrica je matrica koja ima jednak broj redaka i stupaca m  n i glavna
dijagonala kvadratne matrice je sastavljena od elemenata s istim indeksima tj. a 11, a22, … ,
ann.
5 0 0 
3 0
2 retka i 2 stupca (2x2):   3 retka i 3 stupca (3x3): 3 2 0 
2 1 1 2 1
Pravokutna matrica je matrica koja ima različit broj redaka i stupaca m  n  .
Simetrična matrica je kvadratna matrica kod koje su elementi, simetrično raspoređeni s

obzirom na glavnu dijagonalu, jednaki tj. vrijedi a ij  a ij Na glavnoj dijagonali simetrične
matrice mogu biti bilo koji brojevi.
1 2 3 4
 
2  0 5
 1 
3 0 6
 2 
4 5 6 7 
7
Antisimetrična (kososimetrična) matrica je kvadratna matrica za koju vrijedi a ij  a ij .
 0 1 2
 1 0 3

 2  3 0 
Dijagonalna matrica je kvadratna matrica kod koje su svi nedijagonalni elementi jednaki
0.
1 0 0 
0 5 0 
 
0 0 3 
Skalarna matrica je dijagonalna matrica kod koje su svi elementi izvan glavne dijagonale
jednaki 0 i sve elementi na glavnoj dijagonali su jednaki.
5 0 0 
0 5 0 
 
0 0 5 
Jedinična matrica (I) je kvadratna/skalarna matrica koja po dijagonali ima jedinice, a na

ostalim mjestima nule.
1 0 0
1 0 0 1 0
   
0 1 0 0 1
Nul matrica (O) je matrica koja ima sve nule i ne mora biti kvadratna.
0 0 0
   
0 0 0
Svaka kvadratna nul – matrica je skalarna matrica.
Donja trokutasta matrica je matrica koja iznad glavne dijagonale ima 0, a ispod dijagonale
su brojevi.
1 0 0 
4 2 0
 
2 3 1 
8
Gornja trokutasta matrica je matrica koja ispod glavne dijagonale ima 0, a iznad brojeve.
3 2 3 
 
0 1 7 
0 0 4
Transponirana matrica je matrica kojoj zamijenimo retke i stupce (prvi redak postaje
prvi stupac..).
1 3 2  1 2 7 
  Transponirana matrica: A  3 1 4
T
A  2 1 5 
7 4 1 2 5 1 
Zbrajanje/oduzimanje matrica je moguće jedino ako matrice imaju jednak broj redaka i
stupaca.
 1 3  3 2
    ⇨ 3 retka i 2 stupca - MOGUĆE
A  B   5 0   1 0
 1 2   4 2
 1 3 3
    ⇨ prva ima 2 stupca, a druga 1 stupac - NEMOGUĆE
A  B   5 0  2
 1 2 5
Množenje matrice skalarom znači pomnožiti svaki element matrice zadanim skalarom
(brojem).
Množenje dviju matrica je moguće ako prva matrica ima stupaca koliko i druga redaka
(kažemo da su to ulančane matrice). Rezultanta matrica ima broj redaka prve, a stupaca
druge matrice.
1 3 2 1 3 
Odredimo AB i BA ako je: A  B 
2 2 4 0 4 
14 1 15
AxB    BxA  nemoguće
12 2 14
Vektor – redak je matrica koja ima samo jedan redak.
Vektor – stupac je matrica koja ima samo jedan stupac.
9
Inverzna matrica matrice A A 1  je matrica koja zadovoljava relaciju A  A 1  I . Računa se

1
iz formule A 1   A* .
A
A* (adjunkta ili adjungirana matrica matrice A) je transponirana matrica matrice koju

iz matrice A dobijemo tako da sve elemente te matrice zamijenimo s njihovim
(korespodentnim) algebarskim komplementima.
Singularna matrica je matrica koja nema inverz (determinanta = 0).
1 1 1
A  1 1 1
1 0 1
1 1 1 1 1
det A  1 1 1 1 1  1  1  0  1  0  1  0
1 0 1 1 0
Regularna matrica (nesingularna) je ona matrica koja ima inverz (determinanta je

različita od nule).
1 1 1
A  0 1 1
0 0 1
1 1 1 1 1
det A  0 1 1 0 1  1  0  0  0  0  0  1  0
0 0 1 0 0
Rang matrice jednak je maksimalnom broju linearno neovisnih vektora – stupaca (vektora
– redaka) matrice A. Određujemo ga primjenom elementarnih transformacija na
retke/stupce čijom primjenom se rang matrice ne mijenja.
Elementarne transformacije nad retcima/stupcima matrice su operacije izvršene nad

stupcima/retcima matrice A:
1. množenje nekog retka/stupca matrice A skalarom različitim od nule
2. dodavanje nekog retka/stupca matrice A, eventualno pomnoženog skalarom,

nekom drugom retku/stupcu te matrice
10
3. zamjena mjesta dvaju redaka/stupaca matrice A
Kronecker – Capellijev teorem – sustav linearnih jednadžbi ima rješenje ako i samo ako
je rang proširene matrice jednak rangu matrice koeficijenata sustava. U suprotnom sustav
nije konzistentan tj. nema rješenje.
Ako je rang sustava (tj. zajednički rang osnovne i proširene matrice) jednak broju
nepoznanica, tj. r = n, sustav ima samo jedno rješenje. Pri tome ako je r = n i B = 0 (homogen
sustav) to rješenje je trivijalno, tj. x1 = x2 = … = xn = 0. Ako je rang sustava manji od broja
nepoznanica, tj. r < n, sustav ima beskonačno mnogo rješenja zavisnih od n – r slobodnih
parametara.
SUSTAV LINEARNIH JEDNADŽBI
Cramerovo pravilo se upotrebljava ako je broj jednadžbi jednak broju nepoznanica i

determinanta matrice koeficijenata sustava je regularna.
4 slučaja:
1. JEDINSTVENO RJEŠENJE  ako je D≠0 i barem jedna od Dx,Dy,Dz≠0;
2. TRIVIJALNO RJEŠENJE  ako je D≠0 i Dx=Dy=Dz=0;
3. NEMA RJEŠENJA (SUSTAV JE NEKOZISTENTAN) ako je D=0 i barem jedna Dx=Dy=Dz≠0;
4. BESKONAČNO MNOGO RJEŠENJA  ako je D=0 i Dx=Dy=Dz=0.
DETERMINANTE
Determinanta kvadratne matrice je jedinstveno definirani skalar (broj) koji se pridružuje

toj matrici. Definiraju se samo kao kvadratne matrice.
Svojstva determinanti:
1. Determinanta se množi nekim brojem tako da se tim brojem pomnože svi elementi
jednog njenog retka ili stupca.
11
2. Zamijene li 2 retka (stupca) determinante svoje mjesto determinanta mijenja

predznak.
3. Determinanta je jednaka muli ako su dva retka (stupca) te determinante jednaki ili
linearno zavisni.
4. Determinanta je jednaka nuli ako su svi elementi nekog njenog retka ili stupca jednaki
nuli.
5. Transponirana i polazna matrica imaju jednake determinante tj. det A = det AT
6. Prema Binet – Cauchyevom teoremu vrijedi det A  B  det A  det B ako su matrice A i
B istog reda.
7. Vrijednost determinante se ne mijenja ako elementima nekog retka (stupca) dodamo

odgovarajuće elemente nekog drugog retka (stupca) pomnožene s nekim brojem.
8. Determinanta trokutaste matrice (dijagonalne, skalarne i jedinične) jednaka je

umnošku elemenata na glavnoj dijagonali.
Sarrusovo pravilo služi za rješavanje matrice 3. reda
a 11 a 12 a 13 a 11 a 12
a 21 a 22 a 23 a 21 a 22  a 11a 22a 33  a 12a 23a 31  a 13a 21a 32  a 13a 22a 31  a 11a 23a 32  a 12a 21a 33
a 31 a 32 a 33 a 31 a 32
Laplaceov razvoj služi za rješavanje determinante bilo kojeg reda.
Subdeterminanta ili minor determinante je determinanta koja se dobije kada se iz

početne matrice izostavi jedan redak i jedan stupac i izračuna determinanta od preostalih
elemenata.
Izračunajte:
5 1
1. A   51  31  2
3 1
5 1 3 5 1 3 5 1
2. A  3 1 2  3 1 2 3 1  10  14  0  21  0  6  3
7 0 2 7 0 2 7 0
12
INTEGRALI
Integriranje je inverzna operacija od deriviranja.
Izraz f(x)dx zove se podinitegralni izraz, a f(x) je podintegralna funkcija ili integrand.
Neodređeni integral je skup svih primitivnih funkcija, a C je neodređena konstanta po

kojoj se integral naziva neodređeni integral.
b
Određeni integral se označava sa  f x dx  Fb  Fa  .
a
Svaki određeni integral ima
određenu vrijednost koja se geometrijski može interpretirati kao određena površina ispod
zadane krivulje. Ova je formula od iznimne važnosti jer se njome izriče osnovni teorem
integralnom računa (izražavanje određenog integrala preko neodređenog). Određeni
integral funkcije f u granicama od a do b jednak je razlici vrijednosti primitivne funkcije F
funkcije f u gornjoj (b), odnosno donjoj granici (a).
b b
Newton – Leibnizova formula:  f x dx  F(x)   Fb  Fa 
a
a
omogućava računanje
određenih integrala na način da se najprije odredi primitivna funkcija pripadnog

neodređenog integrala, a zatim se od vrijednosti primitivne funkcije u gornjoj granici
oduzme vrijednost primitivne funkcije u donjoj granici.
Osnovna svojstva određenog integrala:

b a
1. Zamjenom granica određeni integral mijenja predznak, tj.  f x dx   f x dx ;

a b
a
2. Određeni integral je jednak nuli kada su granice integriranja jednake:  f x dx 0 ;
a
3. Određeni integral zbroja (razlike) dviju funkcija jednak je zbroju (razlici) određenih
b b b
integrala tih funkcija:  f x   f x dx  f x dx   f x dx ;
a
1 2
a
1
a
2
4. Određeni integral umnoška konstantne i funkcije jednak je umnošku konstante i

b b
određenog integrala te funkcije:  k  f x dx k  f x dx ;
a a
13
Integral zbroja/razlike dviju funkcija jednak je zbroju integrala tih funkcija.
Integral produkta konstante i funkcije jednak je produktu konstante i integrala funkcije.
Metode integracije:
1. Direktna integracija
2. Metoda supstitucije
3. Metoda parcijalne (djelomične) integracije:  udv  u  v   vdu
Tablica integrala:
Integrali
1
 dx  x  C  e dx  e
x x
C  cos xdx  sin x C  sin axdx   a cosax  C
ax 1
x a1  a x dx  C dx
 cos2 x  tgx C  cosaxdx  a sin ax  C
 x a dx 
a 1
C ln a
dx 1
dx
 sin xdx   cos x C  sin2 x  ctgx C e
ax
dx  eax  C
 x
 ln x  C a
Integrirajte:
dx 1
1. x 3
⇨ R:
2x2
C
1
2.  cos3xdx ⇨ R : sin 3x  C
3
2
7
 x dx
2
3. ⇨ R:
1
3
e
dx
4. 
1
x
⇨ R :1
16
SKUPOVI
SKUP PRIRODNIH BROJEVA (N): N  1, 2, 3, 4, 5, 6 ...
SKUP CIJELIH BROJEVA (Z): Z  ...  3,  2,  1, 0, 1, 2, 3, ...
SKUP RACIONALNIH BR. (Q) – razlomci ili brojevi koji se mogu napisati u obliku razlomka
a 
Q   : m, n  Z, n  0
b 
SKUP REALNIH BROJEVA (R) se sastoji od:
 racionalnih i
 iracionalnih brojeva  2, 3

5 , , e ... →beskonačni decimalni neperiodični brojevi
0,45454545... → beskonačni decimalni periodični broj
0,45382106... → beskonačni decimalni neperiodični broj
LIMESI I NIZOVI
L´HOSPOTALOVO pravilo se koristi za rješavanje limesa neodređenog oblika

0  0  0
 , ,  , ,0   ,0 ,1 ,   .
0  
Niz je funkcija kojoj je domena skup prirodnih brojeva (N).
Niz je konvergentan ako ima graničnu vrijednost. Niz koji nije konvergentan je
divergentan.
Svaki konvergentan niz realnih brojeva ima samo jedan limes i samo jedno gomilište (to je
ujedno njegov limes). Svaki konvergentan niz realnih brojeva je omeđen. Svaki omeđen i
monoton niz realnih brojeva je konvergentan.
Svojstva graničnih vrijednosti funkcije:
1. Granična vrijednost zbroja dviju funkcija jednaka je zbroju graničnih vrijednosti tih
funkcija;
16
2. Granična vrijednost razlike dviju funkcija jednaka je razlici graničnih vrijednosti

tih funkcija;
3. Granična vrijednost umnoška dviju funkcija jednaka je umnošku graničnih

vrijednosti tih funkcija;
4. Granična vrijednost kvocijenta dviju funkcija jednaka je kvocijentu graničnih

vrijednosti tih funkcija;
Eulerov broj je iracionalan broj približne vrijednosti e = 2,718281828… Uzima se za bazu

prirodnog logaritma.
n
 1
lim
n 
1    e
 n
16
LITERATURA
1. Babić, Z., Tomić . Plazibat N. i Aljinović Z. 2004, Matematika za ekonomiste, Split
2. Chiang, A. C. 1994, Osnovne metode matematičke ekonomije, Mate, Zagreb
3. Crnjac, M. 2004, Matematika za ekonomiste, Osijek
4. Neralić, L. i Šego, B. 2009, Matematika, Element, Zagreb

Skripta Matka

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta Matka

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Teorija iz matematike

namijenjeno studentima Ekonomskog fakulteta u Rijeci za pripremu završnog ispita

Autor: Tina Dragičević Maričić

Derivacija funkcije je funkcija čija je vrijednost u točki x jednaka graničnoj vrijednosti

Neke osobine derivacija:

1. Derivacija je izvedena funkcija. Originalna funkcija y = f(x) naziva se primitivna

3. Derivacija se najčešće označava oznakom f´(x), što priopćava zamisao da je sama

Derivacija zbroja/razlike dviju realnih funkcija jednaka je zbroju/razlici derivacija tih

Derivacija složene funkcije y = f[u(x)] dobije se kao produkt derivacije funkcije f po u i

Pozitivna prva derivacija zajedno sa pozitivnom drugom derivacijom znači da je nagib

𝐟(𝐱) 𝐟´(𝐱) 𝐟(𝐱) 𝐟´(𝐱) 𝐟(𝐱) 𝐟´(𝐱) 𝐟(𝐱) 𝐟´(𝐱)

𝐱𝐧 n ∙ x n−1 𝐬𝐢𝐧𝐱 cosx 𝐟𝐧 n ∙ f n−1 ⋅ f´ 𝐬𝐢𝐧𝐟 cosf ⋅ f´

𝐥𝐧𝐱 1 𝐜𝐭𝐠𝐱 1 𝐥𝐧𝐟 1 𝐜𝐭𝐠𝐟 1

1. f(x)  cos3x ⇨ f (x)  3sin 3x

Domena (D) je područje definicije funkcije, a kodomena (K) je područje vrijednosti

- polinom 2. stupnja ili kvadratna funkcija y  ax 2  bx  c

- polinom 3. stupnja ili kubna funkcija y  ax 3  bx 2  cx  d …

II. transcedentne funkcije

2. logaritamske funkcije y  log a x

3. trigonometrijske funkcije – sinus, kosinus, tangens i kotangens

Surjekcija ili preslikavanje – slika domene A je upravo kodomena B.

Injekcija – funkcija preslikava različite elemente iz domene (područje definicije funkcije)

Bijekcija – funkcija koja je i surjekcija i injekcija.

Pravac zovemo asimptotom funkcije ako se pod pretpostavkom da barem jedna

1. vertikalna lim f(x) = ±∞ → x=a

2. horizontalna lim f(x) = c → y=c

PARNOST I NEPARNOST FUNKCIJE

Kod određivanja parnosti i neparnosti funkcije umjesto x uvrštava se –x i postoje 3 slučaja:

 PARNA FUNKCIJA –dobili smo isto kao na početku;

Pod pojmom ekstrema podrazumijeva se minimum ili maksimum neke funkcije.

Fermatov teorem – govori o svojstvu ekstrema funkcije.

Nužan uvjet je da je prva derivacija jednaka 0 tj. f (x)  0 .

Dovoljan uvjet – negativan ili pozitivan predznak od f (x 0 ) .

Postupak za traženje ekstrema:

1. Naći 1. derivaciju i brojnik izjednačiti sa nulom → dobiti rješenja (stacionarne točke –

TOČKE INFLEKSIJE I KONKAVNOST I KONVEKSNOST

Točke infleksije i konkavnost i konveknost se određuju pomoću 2. derivacije.

Dovoljan uvjet za postojanje infleksije je:

Matrica je pravokutna shema elemenata poredanih u m redaka i n stupaca.

Matrica A je reda (formata) 2 x 3.

Za dvije matrice se kaže da su jednake ako i samo ako su:

1. matrice istog formata

Pravokutna matrica je matrica koja ima različit broj redaka i stupaca m  n  .

Simetrična matrica je kvadratna matrica kod koje su elementi, simetrično raspoređeni s

matrice mogu biti bilo koji brojevi.

Antisimetrična (kososimetrična) matrica je kvadratna matrica za koju vrijedi a ij  a ij .

Jedinična matrica (I) je kvadratna/skalarna matrica koja po dijagonali ima jedinice, a na

Svaka kvadratna nul – matrica je skalarna matrica.

Vektor – redak je matrica koja ima samo jedan redak.

Vektor – stupac je matrica koja ima samo jedan stupac.

Inverzna matrica matrice A A 1  je matrica koja zadovoljava relaciju A  A 1  I . Računa se

A* (adjunkta ili adjungirana matrica matrice A) je transponirana matrica matrice koju

Singularna matrica je matrica koja nema inverz (determinanta = 0).

Regularna matrica (nesingularna) je ona matrica koja ima inverz (determinanta je

Elementarne transformacije nad retcima/stupcima matrice su operacije izvršene nad

1. množenje nekog retka/stupca matrice A skalarom različitim od nule

2. dodavanje nekog retka/stupca matrice A, eventualno pomnoženog skalarom,

3. zamjena mjesta dvaju redaka/stupaca matrice A

SUSTAV LINEARNIH JEDNADŽBI

Cramerovo pravilo se upotrebljava ako je broj jednadžbi jednak broju nepoznanica i

1. JEDINSTVENO RJEŠENJE  ako je D≠0 i barem jedna od Dx,Dy,Dz≠0;

2. TRIVIJALNO RJEŠENJE  ako je D≠0 i Dx=Dy=Dz=0;

3. NEMA RJEŠENJA (SUSTAV JE NEKOZISTENTAN) ako je D=0 i barem jedna Dx=Dy=Dz≠0;