RAZVOJNA PSIHOLOGIJA – II

1. ŠTO JE OSJET, ŠTO PERCEPCIJA, A ŠTO PAŽNJA?

Osjet je doživljaj izazvan podraživanjem osjetnog organa. Odnosi se na zamjećivanje i
razlikovanje osjetnih informacija (čujemo i razlikujemo tonove).Percepcija je tumačenje
osjetnog podraživanja temeljeno na iskustvu. Odnosi se na tumačenje osjeta i njegovo
prepoznavanje i razaznavanje (Čula sam već ovu pjesmu. To je bila grmljavina.)Pažnja je
izabiranje određenih podražaja koji će se perceptivno i kognitivno obrađivati i
odbacivanje podražaja koji se s njima natječu (usmjerenost psihičke aktivnosti na točno
određene sadržaje). Odnosi se na selektivnost percepcije (nešto se ne čuje jer se gleda
TV).

KOJI SU OSJETI DOBRO RAZVIJENI VEĆ U TRENUTKU ROĐENJA?

U trenutku rođenja već su dobro razvijeni osjeti dodira i bola, mirisa i okusa, doživljaj
kretanja, osjet sluha i vid. DODIR i BOL – Već dva mjeseca od začeća fetus reagira na
milovanje oko usta, dodirivanje dovodi do pozitivnih emocija i vizualne pažnje. Dodir za
dijete ima vrijednost i ako se radi o predmetima (dekica). Haptička percepcija je doživljaj
koji nastaje kao rezultat aktivnog istraživanja predmeta dodirom.MIRIS i OKUS –
Novorođenčad okreće glavu od neugodnog mirisa. Na miris banane, jagode i vanilije djeca
reagiraju pozitivnim izražajem lica, a na miris pokvarenih jaja i ribe negativnim. Već u
prvom tjednu života razlikuju miris svoje majke. Na okus su djeca također osjetljiva odmah
po rođenju, različito reagiraju na kiselo, gorko i slano, a a slatko sišu jače, uzimaju veću
količinu i brže se umire. S oko četiri mjeseca počinju voljeti slano.VESTIBULARNA
OSJETLJIVOST – To je perceptivni doživljaj koji proizlazi iz kretanja tijela i djelovanja sile
teže, odnosi se na sposobnost zamjećivanja sile teže i kretanja tijela. Novorođenčad je
osjetljiva na kretanje naprijed – iza, gore – dolje, lijevo – desno. SLUH i ZVUKOVI – Velik dio
podataka koji dolaze do nas temeljeni su samo na zvuku. Djetetove reakcije na zvukove su
Morov refleks, zatvaranje očnih kapaka, okretanje glave i očiju prema izvoru zvuka,
promjene u pulsu i disanju. Fetusi koji nakon 28. tjedna nisu reagirali na zvuk rodili su se s
oštećenjem sluha. Novorođenčad je manje osjetljiva na zvuk od odraslih, to se povećava
tijekom odrastanja do približno 10 godina. Djeca su vrlo sposobna zamjećivati razlike u
intenzitetu ili jačini zvuka. S devet mjeseci dijete raspoznaje melodiju čak i kad se promijeni
ton izvođenja. Niski su tonovi djelotvorni u smirivanju djeteta. Djeca između 4 i 7mj mogu
razlikovati uspavanku od pjesme za odrasle. Radije slušaju ljudski govor nego zvuk
zvona.VID – U prvim danima života dijete razlikuje intenzitet svjetlosti tako da zatvara oči
na jaku svjetlost, otvara ih širom u mraku, gleda svjetlost umjerene jačine. Novorođenče
duže promatra predmet koji ima uzorak od onoga koji je bez uzorka. Ne vide dovoljno oštro
jer nemaju razvijenu vidnu akomodaciju (automatsko prilagođavanje očne leće kojim se
omogućava da slika padne točno na tkivo osjetljivo na svjetlost, mrežnicu). Žarište je
nepromijenjeno – na 18 do 20 cm. S 12mj oštrina vida jednaka je vidu odraslih. Djeca
razlikuju crveno i zeleno u trenutku rođenja. S dva mjeseca svi receptori ra boje
funkcioniraju. Djeca više vole gledati žutu i crvenu nego plavu i zelenu boju. Binokularni vid
predstavlja usklađenost dviju slika oba oka. On nam daje podatke o udaljenosti predmeta i
dubini prostora (stereoskopski vid se pojavljuje s 3mj). S 3mj djeca već primjećuju
organizaciju predmeta (povezuju stvari) a ne samo detalje na njemu. Upravo tada se
počinju smiješiti i spavati po noći. Djeca vole kontraste jer im rubovi kontrasta omogućuju
aktiviranje moždanih stanica, što više detalja vide, aktivacija je jača. Ljudsko lice s 5 tjedana
također je zanimljivo zbog rubova i kontrasta, sa 7tj najviše gledaju oči, a kada osoba govori
starija djeca još više promatraju oči nego usta.

ŠTO JE PERCEPTIVNA KONSTANTNOST I KOJA JOJ JE FUNKCIJA U LJUDSKOM ŽIVOTU?

Perceptivna konstantnost je doživljaj da određene osobine predmeta koje percipiramo
ostaju iste unatoč tome što se u oku one mijenjaju. To se događa u skladu s našim
iskustvom i znanjem o karakteristikama predmeta oko nas.Konstantnost veličine – doživljaj
da veličina predmeta ostaje ista premda se veličina slike u oku mijenja. Javlja se sa 3mj.
(npr. ispruženi prst percipiramo jednako velikim i kad ispružimo ruku i kad ju približimo licu
iako je njegova slika na mrežnici tada puno veća)Konstantnost oblika – doživljaj da fizički
oblik ostaje isti iako se oblik njegove slike u oku mijenja – za pravilne oblike s 3mj. (npr.
oblik tanjura gledanog sa strane doživljavamo kao krug iako je njegova slika u oku više nalik
elipsi)Konstantnost svjetline – doživljaj da svjetlina predmeta ostaje nepromijenjena unatoč
tome što se količina svjetlosti koja se od njega odbija u oko mijenja – već sa 7tj.
Konstantnost boje – nepromijenjena percepcija unatoč promjeni u osvjetljenju –
djelomično moguće s 4mj. (npr. svjetlina boje ugljena pod umjetnom rasvjetom, noću, čini
nam se crna iako je svjetlija od okoline)Perceptivna konstantnost je važna funkcija za ljudski
život jer omogućava da svijet koji nas okružuje postane stabilan. Kada ta pojava ne bi
postojala, nama bi se svaka promjena okoline ili našeg položaja činila posve novom
situacijom koju možda uopće ne bi povezali s prethodno doživljenom situacijom pa je ne
bismo niti prepoznali. (npr. stolac okrenut na stranu i sprijeda – znamo da je to isti stolac)

2. ŠTO SU EIDETSKE PREDODŽBE, ŠTO ILUZIJE, A ŠTO HALUCINACIJE?

Eidetske predodžbe predstavljaju sposobnost fotografskog pamćenja koje po jasnoći i
preciznosti odgovara opažanjima koja se upravo događaju. Eidetičari mogu
reproducirati sliku iz predodžbe koja je posve jednaka opažanju.Iluzije se događaju kada
se senzornim (osjetnim) podražajima daje drugo tumačenje (to je zapravo percepcija
nekog sadržaja koji ne odgovara objektivnoj podražajnoj situaciji). Npr. zavjesa koja se
miče se zamijeni za neki lik, premoren vozača za čovjeka kraj ceste misli da je prometni
znak.Halucinacije su obmane u opažanju kod kojih se osjeća realitet u odsustvu
vanjskog podražaja. To su doživljaji koji su po sadržaju slični percepciji, ali nastaju bez
prisutnosti podražaja. Mogu ih izazvati ekstremno pojačana emocionalnost, stres,
senzorna deprivacija, deprivacija spavanja, hipnoza, halucinogene droge.

3. KAKAV JE UTJECAJ ISKUSTVA NA OPAŽANJE?

Iskustvo i socijalno okruženje imaju velik utjecaj na opažanje i percepciju. Iskustvom se
uči interpretirati podražajne signale i koriste se pohranjene informacije pri procesiranju
novih. To se vidi i iz istraživanja Brunnera i Goodmana, u kojem su 10godišnjaci imali
zadatak okretanjem dugmeta na ekranu izjednačiti svjetleći krug s veličinom određenog
okruglog predmeta. Jedna grupa djece je procjenjivala veličinu okruglih pločica od
kartona, a druga (sastavljena od grupe siromašne i grupe bogate djece) kovanice
 različitih vrijednosti. Pokazalo se da djeca, koja su procjenjivala veličinu kovanica, više
odstupaju, tj. precjenjuju veličinu. Isto tako, siromašnija djeca su čak do 50% više
precjenjivala veličinu kovanica, za razliku od bogate koja su puno manje odstupala od
točne veličine. Taj eksperiment je pokazao da je velik utjecaj iskustva, u ovom slučaju
kovanice su socijalno važan objekt te su tako utjecale na percepciju kod svih, a
pogotovo kod siromašnih jer je njima novac potreba i ima puno veću važnost.

4. ŠTO JE HIPERAKTIVNOST I KAKO SE NOSITI S HIPERAKTIVNIM PONAŠANJEM?

Hiperaktivnost je realni poremećaj pažnje koji može biti praćen nemirom i
impulzivnošću, to je razvojni poremećaj  samokontrole. To nije samo razvojna faza koja
će proći, koju će dijete prerasti, nije uzrokovana roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti
je znak djetetove zločestoće.Takozvana hiperaktivnost je realni poremećaj i problem, a
često je i izvor zabrinutosti roditelja i odgajatelja i nastavnika, a najviše šteti samoj djeci
kod koje je problem uočen.
Hiperaktivni poremećaj razlikujemo u tri poremećaja pažnje, ovisno o tome koja skupina simptoma
je najizražajnija. Osnovni simptomi su: hiperaktivnost, impulzivnost i nepažnja. U predškolskoj dobi
hiperaktivna djeca su izrazito nestrpljiva, nikada nisu na svom mjestu, ne slušaju „tetu“ ili učitelja,
brbljaju dok druga djeca rade u tišini. Često prekidaju rad grupe, upadaju u riječ i ometaju druge u
izvršavanju zadataka ili aktivnosti. Da bi se uspješno nosili sa hiperaktivnom djecom prije svega
moramo potražiti stručnu pomoć, odnosno pomoć psihologa koji će nam pomoći u nastojanju
uspostave što kvalitetnije komunikacije  i razumijevanja nas i hiperaktivnog djeteta.
Hiperaktivna djeca moraju vidjeti posljedice svog ponašanja koje su predvidljive, konzistentne, i
jasne te dobivati potvrdnu informaciju češće i brže nego ostala djeca, ako želimo da ostvare
kontrolu nad svojim ponašanjem. I sekundarne i primarne nagrade moraju se davati češće kad su
hiperaktivna djeca kooperabilna ili uspješna. Treba razvijati pozitivno samopoštovanje kod
hiperaktivne djece, te im pružiti rutinu, strukturu i predvidljivost, imati realistična očekivanja, jasno
komunicirati sa djetetom i odrediti jasna pravila ponašanja.

5. ŠTO JE PAMĆENJE I KOJI NAČINI ZAPAMĆIVANJA POSTOJE?

Pamćenje određujemo kao mogućnost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija.
Pamćenje je preduvjet razvoja i očuvanja vlastite ličnosti, čuva prošlost i upravlja
budućnošću. Osnovna svrha pamćenja je dobro pohraniti informaciju za buduću
upotrebu. Pamćenje se ispituje prepoznavanjem i dosjećanjem. Prepoznavanje se svodi
na davanje gradiva koje je već učeno pomiješanog s novim pa se stječe uvid u to da su
neki pristuni podražaji već viđeni u prošlosti. Dosjećanje se odnosi na dozivanje sadržaja
ili događaja kada podražaj ili događaj nisu perceptivno prisutni. Dosjećati se može
slobodno, bez određenog redoslijeda, ili točno onim redom kojim su podražaji zadavani.
Postoje 3 faze pamćenja: senzorno, kratkoročno i dugoročno. Senzorno pamćenje se
odnosi na vrlo kratko zadržavanje nadolazeće informacije u nepromijenjenom obliku
(1/2 sek za vid, 2 sek za sluh) i omogućava uspješno prepoznavanje oblika te može biti
ikoničko (vidno) i ehoičko (slušno). Kratkoročno pamćenje zadržava informaciju u
nepromijenjenom obliku dok nam je potrebna (ponavljanjem). Ako nam informacija
treba na duži rok nastojimo ju kodirati tako da ju što uspješnije pohranimo. Kada neku
informaciju iz dugoročnog pamćenja trebamo, vraćamo je u kratkoročno koje tada
nazivamo radno pamćenje. Dugoročno pamćenje mora biti dobro organizirano jer ga ne
možemo brzo pregledati stoga koristimo znakove za dosjećanje koji nas vode u šire
 područje pamćenja u kojem bi se mogla nalaziti željena informacija.

Tri najčešće primjenjivane tehnike zapamćivanja (mnemoničke strategije - tehnike koje

ljudi upotrebljavaju kako bi nešto lakše zapamtili) su ponavljanje – tehnika uzastopnog
ponavljanja (najjednostavnija strategija koja se javlja sa 6 ili 7 godina), organizacija čestica
u pojmovne kategorije (hrana, životinje i sl.) i elaboracija – povezivanje onoga što se želi
zapamtiti s nekom slikom ili pričom. Tijekom djetinjstva se razvijaju i neke druge tehnike:
usmjeravanje pažnje i napora na optimalan način, usmjeravanje pažnje na bitne umjesto na
nebitne informacije, usmjeravanje pažnje na teže umjesto na lakše zadatke.

6. KAKO SE ISPITUJE PAMĆENJE?

1. PAMĆENJE PREPOZNAVANJEM-uvid u to da su neki prisutni podražaji već viđeni u
prošlosti.
Zadaje se isto gradivo koje je već učeno-pomiješano s novima.
2. PAMĆENJE DOSJEĆANJEM-dozivanje prošlog sadržaja ili događaja kada podražaj ili
događaj nisu perceptivno prisutni.
Slobodno dosjećanje u kojem je zadatak dosjetiti se čim više zadanog materijala bez
redoslijeda.
-Dosjećanje upravo prema redoslijedu zadavanja
3. REAKTIVACIJA-očuvanje pamćenja za neki događaj ponovnim pojavljivanjem barem
dijela nekog događaja u razmaku između početnog iskustva i provjere pamćenja.

7. KAKVO JE PAMĆENJE U RANOM DJETINJSTVU?

U ranom djetinjstvu dijeca pamte sheme, traže igračku koja je nestala te im iskustvo
utječe na pamćenje melodije. Novorođenčad pamti prepoznavanjem čemu je dokaz
proces stjecanja navika. Utvrđeno je i da djeca već nakon rođenja mogu učiti neke
uvjetovane reakcije (majčin glas prije dojenja i sl.). Važna promjena tijekom odrastanja
odnosi se na to koliko dugo se neki sadržaj može zadržati u pamćenju. Dijete od pet
mjeseci može neki podražaj prepoznati nakon dva tjedna čak i ako ga je gledalo samo
dvije minute. Vezu između neke radnje i njezine posljedice (npr. pomicanje igračke
vezane za nogu) dijete može sa 2mj zadržati 3 dana, s 3mj 8 dana, a sa 6mj 21 dan.
Pamćenje dosjećanjem kod male djece je teško istražiti jer ona ne mogu dati odgovore
da se nečega dosjećaju, ali se o tome može zaključivati na osnovu njihovog ponašanja:
ako su u stanju oponašati s odgodom, moeže se zaključiti o sposobnosti dosjećanja.
Djetetovo traženje skrivenog predmeta neki smatraju dokazom da već krajem prve
godine života djeca pamte dosjećanjem. Mala djeca mogu oponašati pojedinačno
ponašanje, ali i slijed od tri radnje kao što je kupanje medvjedića ili pravljenje
jednostavne zvečke.

8. ZAŠTO STARIJA DJECA PAMTE BOLJE?

Starija djeca pamte bolje od mlađe jer koriste tehnike lakšeg zapamćivanja
(mnemoničke strategije) i sposobna su organizirati nove informacije bolje. Djeca prije 5.
ili 6. godine ne shvaćaju da mogu nešto učiniti kako bi poboljšali svoje pamćenje.
Najjednostavnija strategija zapamćivanja, ponavljanje, pojavljuje se tek u dobi od 6 ili 7
godina. U ranijoj dobi moguće je primijeniti neku strategiju samo ako se radi o vrlo
 jednostavnom zadatku. Tijekom djetinjstva se razvijaju neke druge tehnike:
usmjeravanje pažnje i napora na optimalan način, usmjeravanje pažnje na bitne
umjesto na nebitne informacije, usmjeravanje pažnje na teže umjesto na lakše zadatke.

9. ŠTO JE SHEMA, ŠTO JE SKRIPT I KOJA JE VRIJEDNOST ODSTUPANJA OD SKRIPTA?

Shema je opća predodžba o tipičnoj strukturi poznatih iskustava i ne nastaje samo na
osnovu događaja. Npr. shema bajke odnosi se na sve bajke i predstavlja opći okvir u koji
mogu stati mnoge priče. Svaka shema uključuje znanje o poznatim elementima i odnose
među elementima. Djeca imaju jednostavne sheme vezane uz - poznata mjesta (mogu
predmete razvrsati po tome u koju prostoriju pripadaju), društvena iskustva, društvene
odnose, socijalnu shemu u odnosu na spol i odnose među spolovima.Skript je vrsta
sheme, predodžba tipičnog slijeda aktivnosti ili događaja u nekom poznatom okruženju,
znanje o tome kako se stvari obično odvijaju. Skript je vezan uz tipične strukture
obiteljskih događaja – izlazak u restoran, odlazak u krevet, pečenje kolača i sl.
Odstupanja od skripta su važna jer se nekad lako pamte baš zato što je došlo do
odstupanja, a nekada se iskrivljuje ono što se dogodilo kako bi se što uspješnije uklopilo
u skript. Skriptovi nas oslobađaju obraćanja pozornosti na uobičajeno i pomažu procesu
pamćenja jer nas usmjeravaju k novome i daju nam okvir unutar kojeg možemo
smjestiti svoje novo iskustvo.

10. MOGU LI DJECA BITI SVJEDOCI?

U slučajevima sumnje na zlostavljanje dijete je jedini svjedok pa je važno znati koliko
točno djeca mogu zapamtiti svoja iskustva. Traumatska iskustva uključuju dijete kao
sudionika, a ne samo kao promatrača tako da dijete može reći više od onoga čega se
sjeća. Pamćenje zlostavljanja drukčije je od pamćenja u uobičajenim situacijama, a važni
činitelji su djetetova krivica i otpor ka uključivanju roditelja i prijatelja u događaj. Npr.
sjećanja trogodišnjaka su nesigurna i podložna sugestivnim pitanjima starije djece ili
odraslih. Teškoće u pamćenju prije se odnose na izostavljanje nego na dometanje –
djeca će izostaviti, ali neće dometnuti pogrešne informacije. Djeca se mogu složiti sa
sugestivnim pitanjem, ali će kasnije u slobodnom izvješću rijetko kada dodati i ono što
je pitanje sugeriralo. Potrebna su specifična pitanja kako bi se dobili jasni odgovori.

11. ŠTO JE INTELIGENCIJA I KOJE SU SEDAM PRIMARNIH MENTALNIH SPOSOBNOSTI

PREMA THURSTONU?
Inteligencija je osobina uspješnog snalaženja jedinke u novim situacijama u kojima ne
pomaže stereotipno nagonsko ponašanje, a niti učenjem stečene navike, vještine i
znanja. To je plastična sposobnost snalaženja u novim prilikama, sposobnost rješavanja
problema i nalaženja novih prilagođenih reakcija. Postoji nešto što se naziva opća
inteligencija i ljudi ju imaju u različitim stupnjevima. Ako je to točno onda će ljudi koji
imaju visoku opću inteligenciju biti uspješni u svakom zadatku dok će drugi na bilo
kojem zadatku biti slabiji. Možda ne postoji opća inteligencija nego posebne
inteligencije, a ljudi mogu imati razvijeniju jednu vrstu inteligencije, a manje izraženu
drugu.

Prema Thurstonu sedam primarnih mentalnih sposobnosti (sposobnosti koje određuju

čovjekov učinak u intelektualnim zadacima) su verbalno razumijevanje, verbalna
fluentnost, razumijevanje broja, prostorno predočavanje, pamćenje, prosuđivanje i
perceptivna brzina.

12. ŠTO JE KVOCJENT INTELIGENCIJE, KAKO SE IZRAČUNAVA I KAKO SE VREDNUJE?

Kvocijent inteligencije, IQ, je pokazatelj stupnja intelektualnog razvoja pojedinca u
odnosu na prosječni stupanj razvoja drugih pojedinaca iste dobi. Računa se po formuli:

IQ = (MD x 100) / KD

kvocijent inteligencije mentalna dob kronološka dob

IQ ispod 20 se smatra dubokom duševnom zaostalošću ili idiotijom, od 20-35 je teška

duševna zaostalost, 35-50 umjerena mentalna zaostalost ili imbecilnost, 50-70 laka
mentalna zaostalost, 70-90 fiziološki tupi, 90-110 prosječno inteligentni, 110-120 visoko
inteligentni, a iznad 120 je vrlo visoka inteligencija.

13. IMA LI RAZLIKE U INTELIGENCIJI MEĐU RASAMA, SPOLOVIMA, KULTURAMA?

Razlike su veće unutar jedne rase nego između rasa. Razlike između bijelaca i crnaca
posljedica su okoline, a ne naslijeđa (nema razlike kod djece od crnih i bijelih očeva
rođene nakon rata u Njemačkoj). Pripadnici žute rase koriste podatke iz dvije različite
kulture pa im to daje određenu prednost. Muški i ženski ispitanici postižu isti prosječni
IQ, s tim da muškarci uglavnom imaju bolji spacijalni faktor, dok se žene ranije verbalno
razvijaju (djevojčice progovaraju prije dječaka).

14. KAKO SE INTELIGENCIJA MIJENJA S DOBI?

Intelektualne sposobnosti se diferenciraju u funkciji dobi. U djetinjstvu se inteligencija
sastoji od perceptivnih i motoričkih sposobnosti. S 2 godine dijete gradi toranj od 6
kocaka, oponaša crtu, stavlja 3 oblika u ploču, imenuje 2 ili pokazuje 4 slike. S 3 godine
pravi most od 5 kocaka, precrtava krug, sastavlja sliku lutke izrezane u dva dijela,
spontano imenuje predmete na slici. S 5 godina pravi stepenice od 10 kocaka, precrtava
trokut, sastavlja cijelu sliku izrezanu u 4 dijela, broji do 4. S razvojem se pojavljuju
verbalne i simboličke sposobnosti. Senzomotoričko funkcioniranje najranijeg djetinjstva
zamjenjuje se s apstraktnim oblicima mišljenja.

15. ŠTO JE KOGNICIJA I KOJE SU PREMA PIAGETU NAČELA I PROCESI KOGNITIVNOG

RAZVOJA?
Kognicija obuhvaća više mentalne procese, kao što su rasuđivanje i rješavanje
problema pomoću kojih ljudi nastoje shvatiti svijet oko sebe. Načela kognitivnog razvoja
su organizacija (sadržaj inteligencije) i adaptacija (funkcioniranje inteligencije).

Načelo organizacije se očituje u različitim kognitivnim strukturama koje dijete stvara

tijekom razvoja. Adaptacija postavlja inteligenciju kao prilagodbenu pojavu i glavno
sredstvo putem kojeg se ljudski organizam prilagođava okolini.

U adaptaciju ili prilagodbu spadaju dva nadopunjujuća procesa: akomodacija i asimilacija.

Akomodacija je stalno mijenjanje svojih spoznaja kako bismo mogli razumjeti nove
činjenice. Akomodiramo svoje strukture kako bismo ih uskladili s okolinom. Asimilacija se
događa kad god smo u dodiru s okolinom jer onda nju asimiliramo u svoje postojeće
kognitivne strukture (pridružujemo i prilagođavamo nove sadržaje postojećima, uklapamo
spoznaje u već oblikovane). Pokušavamo je uklopiti u svoje postojeće sheme ili tumačiti u
skladu s onim što već znamo i razumijemo.

16. OBJASNITE OSNOVNA OBILJEŽJA SVIH RAZDOBLJA U KOGNITIVNOM RAZVOJU,

PREMA PIAGETU
Prema Piagetu postoje četiri razvojna razdoblja: senzomotoričko (do 2god),
predoperacijsko (2-6god), konkretno (6-12god) i formalno (12god->).

Senzomotoričko razdoblje traje do 2.god života i u njemu dijete spoznaje svijet oko sebe
kroz izravno djelovanje. To djelovanje se odražava u senzomotoričkim shemama. Tijekom
ranog djetinjstva te sheme postaju sve složenije i povezanije, dolazi do decentracije, a
dijete počinje shvaćati stalnost predmeta. Senzomotoričko razdoblje ima 6 stupnjeva u
kojima nije toliko važna dob, nego njihov slijed: 1. Vježbanje refleksa (do 1.mj), 2. Razvoj
shema (1.-4.mj), 3. Postupci otkrivanja (4.-8.mj), 4. Namjerno ponašanje (8.-12.mj), 5.
Novost i istraživanje (12.-18.mj), 6. Mentalno predočavanje (18.-24.mj).

Predoperacijsko razdoblje traje od 2 do 6 godina života (predškolska dob) kada se

pojavljuju riječi i neizravno ponašanje i tada dijete može rješavati probleme pomoću
predočavanja, umjesto izravnim djelovanjem. Mišljenje je brže, učinkovitije, pokretljivije i
više socijalno uklopljeno. Djetetovi početni pokušaji predočavanja pokazuju određena
ograničenja kao što su egocentrizam i centracija (sklonost na usmjeravanje k samo jednom
aspketu problema u jednom trenutku) i ne postojanje konzervacije (dijete ne može
spoznati da se kvantitativna svojstva nekog predmeta ili skupa predmeta ne mijenjaju s
promjenom vanjskog izgleda).

Razdoblje konkretnih operacija (srednje djetinjstvo od 6. do 11. ili 12.god) je razdoblje u

kojem se pojavljuje logičko razmišljanje i operacije koje omogućavaju djetetu
nadvladavanje ograničenja predoperacijskog mišljenja. Različiti oblici mentalnih
internaliziranih akcija kojima se mogu vršiti logičke manipulacije i transformacije simbola.
Dijete počinje shvaćati različite oblike konzervacije, klasifikacije i odnosnog rasuđivanja, a
te operacije se mogu primjenjivati samo na konkretni materijal. U ovom razdoblju nastaju
postignuća u obliku logike klasa, logike relacije, logičkog principa tranzitivnosti i principa
konzervacije.

Razdoblje konkretnih operacija traje od 12.god na dalje i završno je razdoblje kognitivnog

razvoja. Ove se operacije mogu pojaviti iza 12.god, kasnije u adolescenciji, a čak se i ne
moraju pojaviti jer ne dosegne svatko ovaj stupanj (samo 50% ljudi). Daljnji razvoj operacija
dovodi do sposobnosti hipotetičko – deduktivnog rasuđivanja (oblik rješavanja problema
kojem je svojstvena sposobnost stvaranja i provjere hipoteza i izvođenje logičkih zaključaka
na temelju rezultata provjere). Misao započinje s pretpostavkom i kreće se sustavno i
logično prema stvarnosti (npr. znanstveno rješavanje problema). Ova faza ima dva
potperioda: od 11/12god do 14/15god kad je moguće postavljati hipoteze, i od 14/15god
na dalje kad je moguće sustavno testiranje hipoteza.

19. NAVEDITE I OBJASNITE OGRANIČENJA PREDOPERACIJSKOG RAZDOBLJA

To razdoblje traje u predškolskoj dobi (od 2. do 6.god). Dijete može rješavati probleme
pomoću predočavanja, umjesto izravnim djelovanjem. Mišljenje je brže, učinkovitije,
pokretljivije i više socijalno uklopljeno. Javljaju se unutrašnje rješavanje problema,
sposobnost baratanja nevidljivim premještanjem predmeta, pojavljuju se riječi (govorenje
o predmetima u njihovoj odsutnosti), neizravno ponašanje (oponašanje ranije opaženog
modela), simbolička igra (oblik igre u kojem dijete upotrebljava jednu stvar namjerno se
pretvarajući da je nešto drugo. Zbog razvijanja predodžbene inteligencije dijete može
razmišljati o prošlosti i zamišljati budućnost i ova je inteligencija zahvaljujući govoru
društveno djeljiva. Pojavljuje se kvalitativni identitet – dijete uviđa da se kvalitativna
priroda neke stvari ne mijenja ako se mijenja njezin izgled (npr. voda je voda u svakoj
posudi). Četverogodišnjaci već razumiju da mogu vjerovti u nešto što je pogrešno. Krajem
šeste godine dolazi do razlikovanja pojavnosti od stvarnosti. Mala djeca imaju jednostavnu
perspektivu, uzimaju u obzir samo neke informacije, prosuđuju o onome što je očito.
Predoperacijsko razdoblje ima određena ograničenja.
Ono počinje u stanju: egocentrizma na predodžbenoj razini – mala djeca se ne mogu
uživjeti u poožaj odrasle osobe te se ponašaju kao da oni znaju sve ono što i ono zna. Jedno
od ograničenja je i centracija – sklonost na usmjeravanje samo ka jednom aspektu
problema u jednom trenutku, perceptivno pristran oblik reagiranja (primjer sa dva reda po
5 žetona – ako ih se u jednom redu razvuče dijete će misliti da ih tu ima više). Mišljenje je
često prožeto i animizmom (pridavanje osobina živih bića neživim predmetima) i
artificijelizmom (ljudi su stvorili sve radi svojih zadovoljstava). Ograničenje ovog razdoblja
je i ne postojanje konzervacije: dijete ne može spoznati da se kvantitativna svojstva nekog
predmeta ili skupa predmeta ne mijenjaju s promjenom vanjskog izgleda.

20. NAVEDITE I OBJASNITE POSTIGNUĆA RAZDOBLJA KONKRETNIH OPERACIJA

Razdoblje konkretnih operacija je razdoblje od 6. do 12. godine. U to doba pojava operacija
omogućava djetetu nadvladavanje ograničenja predoperacijskog mišljenja. Operacije
predstavljaju različite oblike mentalnih internaliziranih akcija kojima se mogu vršiti logičke
manipulacije i transformacije simbola. Dijete počinje shvaćati različite oblike konzervacije,
klasifikacije i odnosnog rasuđivanja i te operacije mogu se primjenjivati samo na konkretni
materijal. Postignuća ovog razdoblja su razvijanje logike klasa, logike relacije, logičkog
pristupa tranzitivnosti i principa konzervacije.

Logika klasa – mlađa djeca razvrstavaju nedoslijedno i nelogično, više na likovnim i

figurativnim svojstvima nego na objektivnoj sličnosti. Tek kad mišljenje postane
decentralizirano moguće je razumjeti da ovisno o svojstvima objekti mogu pripadati
različitim klasama (primjer sa 17 crvenih drvenih kuglica i 3 bijele – ima li više crvenih ili
drvenih kuglica?). Uključenost klasa je spoznaja o tome da podrazredi ne mogu biti veći od
nadređenog razreda koji ih uključuje.

Logika relacije – djeca predoperacijskog razdoblja nisu mogla poredati štapiće po veličini.
Logika relacije omogućava različite oblike odnosnog rasuđivanja. Serijacije je sposobnost
redanja podražaja uzduž neke količinske dimenzije kao što je dužina (složiti 10 štapića po
veličini).

Logika tranzitivnosti – sposobnost logičkog kombiniranja odnosa kako bi se izveli nužni

zaključci. Pojavljuje se u dobi od 7 do 8 godina: na osnovu dvaju objekata dijete zaključuje
o trećem (npr. a>b, b>c, a?c), dakle rješenje traži sposobnost spajanja dvije premise.

Konzervacija – drugi oblik nepromjenjivosti. To je spoznaja da se kvantitativna svojstva

nekog predmeta ili skupa predmeta ne mijenjaju s promjenom vanjskog izgleda.
Konzervacija se može ispitivati u bilo kojem području: masa, količina, težina, volumen,
dužina, prostor, udaljenost, vrijeme, brzina, pokret. Djetetu se pokazuju dva podražaja koja
su jednaka u nekoj dimenziji pa se jedan od podražaja mijenja tako da više ne izgledaju
jednako. Da bi sačuvalo količinu dijete mora nadvladati površnu percepciju. Djeca se
razlikuju po načinu na koji objašnjavaju svoje odgovore: objašnjenje reverzibilnošću (ako
opet prelije vodu u istu čašu bit će ista količina vode), načelom identiteta (ista je bila u obje
čaše) i načelom kompenzacije (ova čaša je uža pa zato izgleda više – najviši stupanj
obrazloženja). Konzervaciju obilježava vodoravna raslojenost – ne javlja se u istoj dobi za
sve kvantitativne aspekte objekta, konzervacija količine i broja se javljaju prije volumena,
prostora i vremena (tek u 9. i 10.god).

21. ČEGA JE ZNAK SKLONOST ADOLESCENATA MAŠTANJU?

Sklonost adolescenata maštanju je znak psihičke stabilnosti i znak da su dostigli
završni stupanj kognitivnog razvoja odnosno da se nalaze u razdoblju formalnih
operacija kada više nisu ograničeni konkretnom stvarnosti i onim što se pred njima
nalazi, kao djeca u razdoblju konkretnih operacija. Formalne operacije pokazuju
razvoj hipotetičko – deduktivnog rasuđivanja kao oblika rješavanja problema kojem
je svojstvena sposobnost stvaranja i provjere hipoteza i izvođenje logičkih
zaključaka na temelju rezultata provjere. Za mislioca na stupnju formalnih operacija
polazište je svijet mogućnosti. Tako je prilikom maštanja moguće zamišljanje
sklopova koje nismo mogli opažati i preoblikovanje ranijih doživljaja u nove cjeline.

22. KOJA SU OBILJEŽJA PREDVERBALNOG RAZDOBLJA GOVORNOG RAZVOJA?

To je razdoblje koje prethodi razdoblju prvog spajanja riječi kod djece, a obično
traje do 18.mj. Prva riječ koju je moguće prepoznati obično se pojavljuje oko prve
godine života. U predverbalnom razdoblju postoje rane vokalizacije kao što su
negovorno glasanje (cviljenje, plakanje, grleni zvukovi), gukanje (počinje oko 2.mj i
dijete se primarno glasa vokalima – a, o, gu) i slogovanje (oko 6mj, dijete proizvodi
niz jednakih zvukova poput dadada, bababa). Krajem prve godine slogovanje se gubi
i dijete počinje kombinirati različite glasove: da du, bu ba i javlja se intonacija.
Pretpostavka prema kojoj se dječje slogovanje postupno kreće prema jeziku koji
sluša i koji će uskoro progovoriti se zove slogovni poticaj.

Geste su važan dio komunikacije u predverbalnom razdoblju. Djeca koja čuju koriste ih
zajedno s drugim neverbalnim reakcijama kako bi ostvarila mnoge funkcije vokalnog jezika.
U dobi od 8 do 9mj koriste geste ili neverbalno ponašanje kako bi nešto od majke
zahtijevali. Oko 11 i 12mj koriste ih kako bi govorili o nečemu u okolini (ta funkcija se zove
referencijalna komunikacija). U početku uključuje samo pokazivanje, a kasnije i davanje
radi odobravanja i komentara. Kasnije razvijaju naglašavanje i označavanje. Da bi se
nastavio razvoj ovakvih neverbalnih reakcija netko na njih mora odgovarati. Neke geste
služe za simbolizaciju, a ne za komunikaciju (raširene ruke su avion i sl.).

Oko 12mj većina djece počinje izgovarati nešto što roditelji smatraju pravim riječima. Djeca
kasnije rado izgovaraju glasove velike frekvencije (di di). Ovi glasovi za dijete funkcioniraju
kao riječi. Premda to nije riječ koju i roditelji izgovaraju za neki predmet oni to rado bilježe
kao prvu riječ.

23. KAKVA JE ULOGA GESTE I GRIMASE U DJETETOVU GOVORNOM RAZVOJU?

Geste su važan dio komunikacije u predverbalnom razdoblju. Djeca koja čuju koriste
ih zajedno s drugim neverbalnim reakcijama kako bi ostvarila mnoge funkcije
vokalnog jezika. U dobi od 8 do 9mj koriste geste ili neverbalno ponašanje kako bi
nešto od majke zahtijevali. Oko 11 i 12mj koriste ih kako bi govorili o nečemu u
okolini (ta funkcija se zove referencijalna komunikacija). U početku uključuje samo
pokazivanje, a kasnije i davanje radi odobravanja i komentara. Kasnije razvijaju
naglašavanje i označavanje. Da bi se nastavio razvoj ovakvih neverbalnih reakcija
netko na njih mora odgovarati. Neke geste služe za simbolizaciju, a ne za
komunikaciju (raširene ruke su avion i sl.).

24. ŠTO SU RANE VOKALIZACIJE?

Rane vokalizacije su prva glasanja kod djece, koja se već nakon rođenja očituju u
negovornom glasanju kao što je cviljenje, plakanje i grleni zvukovi. Sa 2mj počinje
gukanje kad se dijete primarno glasa vokalima (a, o, gu). Sa 6mj se javlja slogovanje.
Dijete proizvodi niz jednakih zvukova poput dadada, bababa. Slogovanje djece iz
različitih sredina je vrlo slično.

25. KAKO DJECA STVARAJU POJMOVE I KATEGORIJE?

Djeca kategorije i pojmove stvaraju prema komponentnom modelu, kojemu
pripadaju model sržne funkcije i hipoteza semantičkog obilježja, prema prototipu,
prema kontrsastu i uzajamnoj isključivosti, modeliranjem i scenarijima.

Prema modelu sržne funkcije prve se kategorije temelje na funkcijama objekta. Pojam lopte
će vjerojatno uključiti sve što je okruglo (mjesec) i može se koturati (sapun). Što više djeca
mogu manipulirati s nekom stvari to brže usvajaju njezino ime.

Hipoteza semantičkog obilježja podrazumijeva stvaranje kategorija uz korištenje

perceptivnih obilježja objekta (nešto što ima četiri noge i dlaku).

Prototip je opći model nekog objetka. Smatra se da djeca stvaraju prototipove kao temelje
za semantičke pojmove (na razini ptica se neki objekti smatraju tipičnima, na razini životinja
 su neki objekti tipični itd.). Ako je prototip ptice nešto malo, pernato, dvonožno i s kljunom,
onsa sve što vide uspoređuju s prototipom i ako odgovara svrstavaju ga u kategoriju ptica.

Prema teoriji leksičkog kontrasta djeca kada čuju novu riječ ona pretpostavljaju da ta riječ
ima značenje koje je različito od bilo koje riječi koju poznaju. To ih motivira na učenje.
Prema načelu uzajamne isključivosti djeca vjeruju da objekti mogu imati samo jedno ime,
tu se javljaju i teškoće u razumijevanju hijerarhije.

Modeliranje znači da dijete najranije govori one riječi koje koristi majka. Što više roditelji
djetetu govore to ono brže razvija rani rječnik. Roditelji imenuju objekt na način da dijete
to čim prije usvoji (reći će 'vidi psa', a ne 'vidi životinju').

Scenarij je vrsta kognitivne sheme u kojoj brojni poznati postupci postaju međusobno
povezani. Smatra se da se većina djetetovih ranih riječi javlja u kontekstu scenarija. Osobito
se kategorije tako razvijaju jer uvijek postoji praznina u koju se nešto postavlja (što je za
desert?).

26. KOJE SU TIPIČNE GREŠKE KOJE ČINE DJECA TIJEKOM FORMIRANJA POJMOVA?
Prekomjerno proširivanje – rana pogreška u govoru kada dijete koristi oznake koje
već zna za stvari čija imena još ne zna (auto za kamion i sl.). Može odražavati
nedostatak rječnika, a ne nedostatak razumijevanja klasa.

Preuske kategorije – pogreška pri kojoj djeca ne primjenjuju ime koje znaju za predmete za
koje je ono prikladno (je li noj ptica?). Rijetke su u produkciji, a češće u razumijevanju.

Izmišljanje riječi – izmišljaju nove riječi kojima označavaju predmete i događaje čije točno
ime još ne znaju (grablje=vilica=češalj za travu).

27. PO ČEMU SE RAZLIKUJE GOVOR TROGODIŠNJAKA, ŠESTOGODIŠNJAKA I

DESETOGODIŠNJAKA?
 
Trogodišnjak:
              - period naglog razvitka, pokazuje veliki interes za jezik i komunikaciju
              - voli puno pričati, govor mu je važniji od slušanja
              - razlikuje sve glasove materinskog jezika
              - primjećuje greške u riječima kod drugih, a ono ih pravilno čuje i razumije
- artikulacija ima odstupanje – glasovi s,z,c kao i l,r, i glasovi š,ž,č,ć,đ,dž, mogu biti blago nepravilni
Temeljna gramatika je usvojena, govor je razumljiv, gramatički sličan govoru odraslih. Pojavljuju se
gotovo svi aspekti gramatičkih rješenja (padeži, vremena, broj, zamjenice idr.) no još nisu usvojeni
svi detalji i najčešće pogreške su u upotrebi zamjenica i brojeva.
- pretjerano uopćavanje ili preširoka primjena pojedinih pravila, npr. konj – konjovi
- pridjeve koji se nepravilno kompariraju dijete komparira prema pravilima uobičajne komparacije
(bolji – dobriji)
- za pridjeve koji zahtijevaju glasovnu promjenu reći će lakiji, jakiji, umjesto lakši i jači.
 
Šestogodišnjak:
- govor je po pravilu ispravan artikulacijski i gramatički, doba brojnih pitanja i ubrzanog
spoznavanja
              - precizno locira zvuk
              - ispravno uspoređuje kvalitete zvuka (tiho-tiše, glasno-glasnije, visoko – više)
              - sposobni su za svrstavanje riječi prema početnom i završnom glasu
- poboljšava se sposobnost spajanja glasova u riječ
- artikulacija je usvojena
- pokazuje interes za pisanu riječ
- usvojio je gramatička pravila, pa i iznimke iako još uvijek više od odraslih griješe u padežima,
broju
- rečenice su duže, s više veznika, rabe sve vrste rečenica
 
Desetogodišnjak: 
Razumije i točno se služi materinjim jezikom, koristi pismo, čita, piše i koristi se jezikom ispravno u
svakodnevnoj komunikaciji. Budući da već ide u četvrti razred škole, uči i razumije gramatiku i
pravopis.

28. ŠTO JE REFERENCIJALNI, A ŠTO EKSPRESIVNI STIL GOVORENJA I PO ČEMU SE

RAZLIKUJU?
REFERNCIJSKI STIL je veliki broj imenica, posebno predmeta, koriste ga više
djevojčice i prvorođeni, viši socijalni status, govore polagano, dobro artikuliraju i
brzo uče jezik.
 
EKSPRESIVNI STIL je mješavina više vrsta riječi i veći naglasak na jezik kao pragmatičko sredstvo za
izražavanje potreba i za socijalne interakcije, koriste ga više dječaci od kojih većina  nisu
prvorođeni, dolaze iz nižih slojeva i sporije usvajaju riječi i lošije artikuliraju.

29. KAKO SE SVE MOŽE PROIZVODITI TEKST I ŠTO PREDSTAVLJA MOTIVACIJU ZA

PISANJE?
Tekst se može proizvesti: pričanje crtežom, dodavanjem teksta nizu slika, pisanje
poruka izmišljenim pismom, osvješćivanje i vježbanje strategija pisanja,
osvješćivanje pisanih konvencija i oblika slova, pretakanjem vlastitih misli u pisani
oblik, smišljanje sadržaja i pronalaženje najjasnije pisane strukture.
 
Motivaciju za pisanje predstavljaju želje za prijenosom poruka, vlastitih misli, sadržaja priče,
povjerenje u vlastite sposobnosti izražavanja, osjećaj kompetencije i postignuća, a za razvijanje
motivacije za pisanje potrebno je: odgoda grafomotričke sastavnice, razvijanje osjećaja za
strukturu i smisao priče, razvijanje vještine prijenosa govora i razvijanje kompetencije i ponosa.

30. NAVEDITE PREDČITALAČKE VJEŠTINE?

Predčitalačke vještine su:

 
- razumijevanje ispričane priče, jednostavno prepričavanje
- razumijevanje funkcije čitanja i pisanja i karakteristika teksta
- razumijevanje pretvaranja govora u tekst
- prepoznavanje glasova u riječi
- rastavljanje riječi na slogove i sastavljanje glasova i riječ
- prepoznavanje abecede i povezivanje s glasovima
- razumijevanje  zamjene slova glasovima
 - pisanje (crtanjem, izmišljenim slovima)

31. KOJE SU VAŽNE SASTAVNICE RAZVOJA ČITANJA I PISANJA U PODRUČJU RAZUMIJEVANJA?

Važne sastavnice razvoja čitanja i pisanja u području razumijevanja su:

Razvoj čitanja: 
- Predškolsko čitanju (2-6 godina) – glavni proces je priprema za čitanje.
- Početno čitanje (I – II razred) – glavni proces je šifriranje – dešifriranje
- Zrelo čitanje (III razred) – glavni proces je automatizacija
 
Razvoj govora:
- Dijete razgovara, razumije priču, prepričava
- Dijete povezuje riječi u rečenice i razumije cijeli tekst
- Dijete je slobodno od napora dešifriranja pa je usmjereno na sadržaj

32. KOJE SU VAŽNE SASTAVNICE RAZVOJA ČITANJA I PISANJA U PODRUČJU GLASOVNE

OSJETLJIVOSTI?
Važne sastavnice razvoja čitanja i pisanja u području glasovne osjetljivosti su:
Razvoj čitanja:
 
- Predškolsko čitanje (2-6 godina) – priprema za čitanje
- Početno čitanje (I – II razred) – dešifriranje i šifriranje
- Zrelo čitanje (II razred) – automatizacija
 
Razvoj sluha:
– Dijete čuje glasove, raspoznaje ih i uočava sličnosti
- Dijete čuje svaki glas, poznaje znak za glas i zamjenjuje znak glasom
- Dijete automatski prepoznaje cijele riječi i rečenice, povezuje riječi u rečenice i naglašava   bitan
dio rečenice, raščlanjuje da dijelove samo potpuno nepoznate riječi.

33. OBJASNITE TROPRSTENASTU KONCEPCIJU DAROVITOSTI