VLADIMIR PROP - teoretičar bajke

1928. MORFOLOGIJA BAJKE , krenuo od zbornika RUSKIH NARODNIH

PRIČA , uzeo slučajnim odabirom 3 bajke i dokazao :
- sve bajke moguće svesti na 31 funkciju , a sve bajke moguće svesti na jednu
jedinu bajku u suštini

- francuski strukturalisti i mnogi drugi se bave time , vrlo zanimljivo

- prirodni okoliš je mitski svijet u narodnoj bajci
- književna narodna bajka – oblik koji nalazimo kod Grimma , Prrraulta , neke
Andersenove bajke ( Kresivo , Kraljevna na zrnu graška ... )
- književni oblik narodne bajke
- prevođenje na književni standard , seže za formama pisane književnosti ( motivi , lagana
psihologiziranja ) koji nisu inače svojstveni bajci
- umjetnička bajka – I .B. MAŽURANIĆ , ČAPEK , OSCAR WILDE
- tip bajke koji se oslanja na mitološka bića , bića iz tradicije - uvode se u vlastitu
radnju , vlastito pripovijedanje ( npr. Mala sirena )
- fantastična priča – ALICA U ZEMLJI ČUDESA , L. CAROLL
- takva priča u kojoj nije upotrebljeno ni jedno mitološko fantastično biće ( bića iz
kartaških igara , bića iz šaha , nešto iz nursery rhymesa )

NARODNA BAJKA

- vrijeme bajke – uvijek pripovijeda o prošlosti koja nije povijesno pomaknuta u neko
vrijeme , vrijeme bajke je uvijek zatvoreno ( npr. Wilde ) – bajka se vratila u vrijeme
prije početka priče
- kraj zatvoren – i tako su živjeli sretno ... – nema događaja , promjena – nema vremena
- bajka nema nastavke
- vrijeme je uvijek relativno , u odnosu na prethodni događaj ( za tri dana , nakon
toga ,...) nikad se ne mjeri na kronološki , povijesni tok događanja
- ravnojerno teče , ne zastajkuje u opisima ambijenta niti likova ( npr. Čapek ) sve
rastrgnuto u fragmentima , veselo , nema ravnomjernosti
- vrijeme sižea se nastoji popuniti formulama
- ne postoji kao vrijeme trajanja – npr. prođe 7 godina – nikakav način ne utječe na
junaka
- vrijeme – samo kao sukcesija događaja

PROSTOR BAJKE :
- nije geografski
- nije onostran , čvrsto na zemlji
- ne pruža nikakav otpor kretanju junaka ni likova , savladavaju ga bez problema
- pretvaranje ne zamara junaka , ne trebaju hranu ( npr. Trinaestko ) , za razliku od
junaka pustolovnih romana ( npr. Kroz pustinju i Afriku ) koji moraju ulagati
strašne fizičke napore
- u bajci sve lagodno , junak kao prenesen kroz svijet bajke
- kad se junaci počinju baviti problemom hrane i pića – to su uvijek umjetnici ,
braća Grimm ,... unose pisane elemente književnosti – to je motivacija likova
- često – rečeno – učinjeno , dok bi dlanosno – dlan
- prostor ogroman – iza sedam brda ...
- svaki podvig se izvodi na drugom mjestu
OKOLINA BAJKE :

- nema statičkog opisa dekora , ako postoji , onda uvijek u dinamičkoj funkciji
radnje – neophodno za razvoj radnje
- prepreke koje se postavljaju pred junake su ogromne , nesavladljive ,
nepredvidive , nisu poizvod radnje , iznenadno došle bez motivacije

RETARDACIJA – obično 3 prepreke , 3 zadatka

- npr. ŠEHEREZADA – zainteresira Šehnjara
- Andersen POSTOJANI KOSITRENI VOJNIK – bakreni , srebrni ,
zlatni novac
- cilj pripovijedanja – produžiti pripovijedanje
- prepreke se savladavaju ili čarobnim sredstvom ili lukavstvom junaka ( ne
svojim znanjemtrudom i mukom ) – različito , kod I.B. Mažuranić ŠUMA
STRIBOROVA – rađe je voljela svoju nesreću nego svu sreću svijeta – time je
savladala , svojim , etičkim postupanjem , čistoćom srca , isto Potjeh , RIBAR
PALUNKO – unutrašnjom duhovnom preobrazbom pobijedio čaroliju – bitna
razlika prema narodnoj priči
- prepreke i sredstva - sve samo čeka pojavu junaka
- prepreke se pojavljuju stupnjevito – npr. PEPELJUGA odlazi na ples , 3 puta se
oblači , svaki put sve ljepša i ljepša , ali se zapravo ništa ne događa
- npr. MAGAREĆA KOŽA – haljina od vremena , mjeseca
- npr. SRETNI KRALJEVIĆ , Wild – 3 odlaska , 3 sna , ali nisu kvantitativno
narastanje , oni su dijametralno različiti , žele potpuno različito ( prvo u prašumi ,
pa u pustinji i na kraju u gradu ) – bitno drukčiji postupak O. Wildea

JUNAK BAJKE :

- iznenađujuće običan između svih čuda , za razliku od junaka mita – koji

je nadčovjek
- po snazi moći nije besmrtan
- on je samo jedan od nas ili ispod naših sposobnosti , nezamjetan , u
njega ntko ne vjeruje
- na kraju bajke , ako je mladić , on je samo najsretniji i najuspješniji ,
upravo kao u basni , ono što predstavlja željene i tražene osobine
srednjeg staleža , oni koji znaju preživjeti
- nema imena , a ako i ima osobno ime ono je opće ( IVICA I MARICA )
ili deskriptivno ( CRVENKAPICA )
- najčešće najmlađi brat
- nema fizičkog opisa lika
- najčešći opisi općeniti – princeza najljepša na svijetu
- kad jednom krene na put i dođe do zadatka ne promišlja , nema
dvoumljenja ( npr. različito kod MALE SIRENE – stalno pred nekim
dvojbama )
- u odnosu na prepreku po stupnju i vrsti inferioran ( sukobljava se sa
zmajem , vješticom )
- ipak ju svladava ne trudom već čarolijom ili lukavstvom
- nikad nije ranjen , bolestan ili izmoren , nije tužan , žalostan , ni neodlučan
( razlika kod O. Wildea – junak je svjestan , neizreciva tuga – kontemplacija
unut. Predmeta – odstupio od ovog oblika narodne bajke )
- on gotovo nikad nije zaljubljen ( on je samo čuo da je ona lijepa i
dobra – npr. SNJEGULJICA
- jedva da je čuo za svoju princezu – nema svladavanja prepreka zbog
ljubavi
- podjednako i muški i ženski , odrasli dorasli za ženidbu
- bizarno malen pred preprekama , upravo kao dijete pred svijetom
odraslih

SAD TI MIŠU FALI ONAJ DIO ! ; )

- fizičko postupanje nikad nije pokretač zbivanja u bajci , niti je nepravda

ono što se tijekom priče pokušava eliminirati i ne pokušava ispuniti
pravdu
- bajka - ostvarenje sreće , junak mora zadobiti sreću na kraju – treba
eliminirati prepreku do svoje sreće

SAD IDE ONAJ FOTOKOPIRANI DIO ! ; )

- značajke prikazanog zla – uvijek je protiv junaka - ZLO :

1. uvijek je prikazano kao nadmoćna sila uperena protiv junaka
2. lik je utjelovljen , zaokružen – bolest , neimaština , starost
3. u zlim bićima nema polovičnosti – oni su zli
4. najčešće su natprirdni likovi zli – vještice , zmajevi – teško da budu ljudi
5. zla bića su zla oduvijek – ne postaju zli
6. zlo je ograničeno što se vidi na kraju bajke
7. zlo je na kraju uvijek eliminirano, iščupano iz svijeta bajke – sreća junaka
na kraju bajke je trajno stanje
8. zlo je kažnjeno na onaj način na koji se spremalo obračunati s
junakom ( oko za oko)
- u svijetu bajke nema samilosti
- VUK I 7 JANIĆA – vuk pogine tako da mu napune želudac kamenjem i
bace ga u bunar
- ŠEGRT HLAPIĆ – 2 opaka čovjeka – kao u bajci – kad su nestali sa
svijeta , sreća Giti i Hlapiću
- junak je uvijek sam , djeluje sam ( ako je s nekim to su braća )
- nema ljudske prijatelje , životinje mu pomažu , sam svladava prepreke
( PALČIĆ I NJEGOVA BRAĆA , DVANAESTORO BRAĆE , TRINAESTKO )
- kraj bajke – znak daljnjeg odsutstva zlog , sreća je ovozemaljska , junak je
materijalno nagrađen , a ne duševno
- početak bajke – kreće se sa situacijom u obitelji , siromaštvo , potraga za
mužem , PALUNKO – čeka na obali mora ono što će imati na kraju
bajke
- bajka – teoretičari – 2 djela :
1. realističko ocrtavanje – društvena situacija
2. fantastično
 - no to nije istina – bajka počinje : ...bio jednom jedan... – označava
početak jednog svemira sa savršenom ravnotežom
- formulaičan kraj
- čitatelj zna da će se sve lijepo završiti – u bajci će dobiti sve
TOLKIEN – 4 elementa svake bajke ( Gospodar prstenova ) :
1. čudesno
2. oporavak od dubokog očaja
3. bijeg od opasnosti
4. utjeha
- kraj mora biti sretan
- pripovjedač – SVEZNAJUĆ i POUZDAN – uvijek – nikada ne sumnjamo u
njega

- počeci bajke
- pismeni počeci – 16. st. – Italija :
GIANFRANCESCO STRAPAROLA ( 1480. – 1557. )
- napisao zbirku priča UGODNE NOĆI ( 1550. i 1553. izdane u Veneciji )
- 75 novela uokvirenih u pripovijedački okvir ( 13 noći – priče ) – u stilu
Decamerona – prevareni muževi . prevareni svećenici , najljepše priče iz
usmene predaje - PEPELJUGA , VILE , MAČAK U ČIZMAMA
- 1560. prevedena na francuski – Perrault se mogao poslužiti
GIANBATTISTA BASILE ( 1575. – 1632. )
- objavio zbirku priča PRIČA O PRIČAMA ili ZABAVA ZA DJECU – u 2
dijela izašla posmrtno 1634. i 1636.
- napuljski dijalekt , 50 novela , priče o Zozi , kraljevoj kćeri , u 3 noći
napuniti vrč sa suzama i probuditi kraljevića
- nije bila namijenjena djeci – izraz baroka – figuiraju neke od najpoznatijih
bajki – TRNORUŽICA , PEPELJUGA
- pentano – 5 noći , 5 dana

- Perrault je mogao doći do nekih bajki putem usmene predaje

- bajka ima žalosnu sudbinu – nema koristi , fantastično pripovijedanje , kroz

povijest je bila odbacivana
- krajem 17. st. zavladala je kratka moda pisanja bajki
- u 17. stoljeću pojavila se moda salona- njegovao se ukus tog vremena ,
kićenost – pokrivala neukost, kamuflaža za neznanje i neukus
- 1635. osnovana Francuska akademija – umjetnost konverzacije u
salonima – bajka odigrala važnu ulogu
- u modi su bili i dugački galantni romani
- u Francuskoj akademiji – svađa starih i novih – razdoblje klasicizma – uzor
u književnosti je antički Rim – sve je ? –tvrdili stari – Racine , Cornille , La
Fontaine ...
- od novih glavni je bio Perrault – novi imaju više iskustva – ono od starih
i sve ono do tada

MARIE CATHERINE AULNOY ( 1650. – 1705. )

- kontesa grofica – udala se s 15. za grofa ( 45. god. )
- 6-ero djece – grof se zaklinjao samo na prvo troje
- 1 epizoda , digresija – 1. priča pisana u dvorskom stilu – 1. bajka
 - ŽUTI PATULJAK , BIJELA MAČKA , PLAVA PTICA
- pisala ono što su ljudi pričali u salonu
- mnoštvo detalja , događanja

PERRAULT – FRANCUSKA BAJKA

( 1678. – 1703. )
- sin Pierre
- i danas se ne zna tko je pisao bajke – Perrault ili njegov sin
- bajke pune životne mudrosti – teško da je sin pisac
PERRAULT
- školovao se za pravnika
- pisao pjesme
- zamijetio ga Flaubert
- književni rad :
- 1693. Priča u stihovima
- 1694. u stihovima MAGAREĆA KOŽA
- 1696. USPAVANA LJEPOTICA
- 1697. ponovno USPAVANA LJEPOTICA s još 7 priča
- još nekoliko izdanja do kraja 1697. , hit PRIČE MOJE MAJKE GUSKE –
na drvorezu
- BAJKE – upućene djeci ( vokabular , forma , priče iz dječjih soba ) , no on
je kroz te priče govorio drugima – odraslima ( PALČIĆ , CRVENKAPICA )
za pričanje u salonu
- U usporedbi s drugim bajkama kratke , pisane u dvorskom stilu ,
zanimljive , živo pripovijedano

MARIE LEPRINCE DE BEAUMONT ( 1711. – 1780. )

- već dugo vrijeme stvaranja
- LJEPOTICA I ZVIJER – njena priča , nije od Prraulta
- MAGAREĆA KOŽA je ranije objavljenja
- bježala od nesrtnog braka , u Engleskoj
- radila kao guvernanta , izdavala časopis – u časopisu za djecu
guvernanta priča djeci priče ( npr. LJEPOTICA I ZVIJER )
- MADAME VILENEUE , 1740. – njenu priču sažela je Beaumont

BRAĆA GRIMM
JACOB ( 1785. – 1863. ) i WILHELM ( 1786. – 1859. )
- začeci romantizma
- studirali pov. Prava , pjesništvo
- rodili se blizu Frankfurta
- otac pravnik , 6 –ero djece
- 1805. zbirka narodnih pjesama DJEČAKOV ČUDESNI ROG – izdao njiho
prijatelj
- skupljanje narodnih priča – mislili da će pomoću tih priča biti u stanju
rekonstruirati priče iz germanske mitologije
- 1812. BAJKE ZA DJECU I DOM- prijatelj htio da što prije izađe
- 2. svezak 1814. , prošireno izdanje sa crtežima 1819.
- predgovor , komparacija , namijenjeno Znanstvenoj zajednici ( svezak iz
1812. )
- Jacob se posvetio njem. fiziologiji , Wilhelm pričama
- Wilhelm slabijeg zdravlja no puno živahniji od Jacoba
- Wilhelm se oženio Doroteom Will – suseda iz djetinjstva – imali troje
djece – ispričala mu neke priče
- Izvori su im bili susjedi i prijatelji
- Katarina Wieman – prodavačica jaja – talentirana – stara , nepismena , tražili
je da pripovijeda priče koje je čula u mladosti
- 20 –tak priča ispričala , umrla prije izlaska 2. dijela
- njihov rad je postao internacionalan , utjecaj na druge
- odnos prema dječjoj publici je dvosmislen – nije namijenjeno djeci ,
posvećeno sinu njihova prijatelja
- neprikladno za djecu zbog slika nasilja
- englesko izdanje 1823. s ilustracijama
- kad su vidjeli , palo im na pamet da izdvoje 50 – tak priča – postale
prave bajke za djecu
- kritičari kritizirali zbog toga što su uzimali kazivače ( npr. Katarina
Wieman ) – nezgrapnost , alogičnost
- optuživali su ih da mnoge priče dolaze ?
- predbacivali su im da su preveli dijalekt , da se puno toga pri prijevodu
izgubilo
- predbacivali psihologiziranje u bajkama
- danas ih smatraju autorima koji su bili zaokupljeni svojim stilom