Slikovnica

- prva knjiga s kojom se dijete susreće

- dva koda komunikacije: likovno i jezično predstavljanje stvarnosti
- nije čista književna vrsta = kombinacija likovnog i književnog izraza
- u slikovnici slika nije ilustracija teksta
- umjetnička (teži doživljaju svijeta, uspostavljanju unutarnjeg odnosa između čitatelja – gledatelja
svijeta, baš kao priča, pjesma ili koje drugo književno djelo) ili poučna (upoznavanje okoline,
životinjskog ili biljnog svijeta, različitih ljudskih djelatnosti…)
- caruju šund i kič
- autori dobrih i uspjelih slikovnica su autori Zagrebačke škole crtanog filma: Bourek, Grgić, Marks,
Štalter, Vukotić…, te slikari: Mladen Veža, Ivica Antolčić, Nevenka Macolić…
- grafički i koloristički vrlo uspjele slikovnice Dicka Brune za mlađu predškolsku dob: Ptičica, Jaje,
Jabuka…
ODNOS SLIKE I TEKSTA
- dvodimenzionalna knjiga – sastoji se od slike i teksta
- slika ne smije biti imitacija, nego mora biti umjetnička transpozicija bića, predmeta i pojave iz života
- tekst mora biti sadržajan, zaokružene kompozicije, izražen jasnim i preciznim stilom, čistim i jedrim
jezikom
- najbolje je imati proporcionalan omjer slike i teksta
VRSTE
- s obzirom na osnovnu namjenu:
a) slikovnica spoznajnog tipa: pružaju znanje i spoznaje iz života i prirode, upućuju u osnove
brojenja, u igru slovima, upoznaju dijete s domaćim i divljim životinjama, s proizvodima
tehnike, s ambijentom u kojem žive…
b) slikovnica poetskog tipa: djeluju na maštu, ukus i etiku, to su dječje pjesmice, narodne i
umjetničke bajke i priče, basne, pa i realističke crtice i pripovijetke (književna djela s
određenom fabulom, koju imaju čak i dječje pjesme)
- prigovori: magarci i zečići su najrasprostranjenije animalističke vrste, ima premalo čuda suvremene
tehnike i civilizacije
ZNAČENJE I ULOGA
- pojavila se u 17.st.
- dobra, vrijedna slikovnica djeci nadomješta slobodnu igru i trčanje sa životinjama, donosi istine i
pouke, razvija maštu, oštri dar zapažanja, upoznaje ih sa svijetom, intenzivira emocije, razvija
smisao za ljepotu, potiče na akciju, izaziva na moralno vrednovanje, bogati rječnik i pomaže im
stvarati pravilne jezične formulacije

Bajke i fantastične priče

TERMINI
- bajka, gatka, skaska (rusizam), ženska narodna priča (naziv po Vuku Karadžiću) = sinonimi = priča
- priča – pripovjedačka tvorevina – narodnog i umjetničkog porijekla – s iracionalnom i irealnom
podlogom
- pripovijetka – realistički pristup
- bajka = narodne tvorevine o natprirodnim bićima i čudesnim zgodama, prožete folklornim
konvencijama

1
- fantastična priča = „karlovske“ tvorevine, sazdane modernije oblikovanim ljudskim maštanjima i
snovima
- Bajka je sva priča, narodna ili umjetnička, u kojoj je slika svijeta izgrađena iracionalnim,
nadnaravnim elementima (S. Težak)
NARODNE BAJKE
- nastale i tisućama godina živjele u usmenoj narodnoj predaji
- narod izražava svoje boli i stradanja, strahove, radost, težnje, ljubavna osjećanja, moralna
shvaćanja, životnu filozofiju…
- Čizma od sedam milja, leteći sag = rezultat prirodne čežnje za bržim svladavanjem prostora
- izrasta u teškim životnim uvjetima, iz vjere u mogućnost ljepšeg, sretnijeg i ljudskijeg života
- zajedničke crte svih narodnih bajki:
a) natprirodna bića: vile, vještice, zmajevi, divovi, patuljci…
b) metamorfoze: zmije se pretvaraju u djevojke i obrnuto, žabe u kraljeviće, bundeve u kočije…
c) nema uvoda ni duljih deskripcija, naracija odmah poteče punim tokom
d) nema oznake mjesta ni vremena zbivanja radnje, ili su općenite: „Iza sedam gora“, „Nekoć u
davno doba“
e) likovi su jednodimenzionalni, prepušteni slobodnom čitaočevu ili slušaočevu kreiranju i
doradi
f) nagao skok iz realnog u irealno (i obrnuto), neočekivan, i ničim opravdan
g) javljaju se stalni brojevi (najčešće neparni, 1-9)
h) ustaljeni atributi: bijeli dvorac, zlatna kruna, srebrno zvonce…
i) stil pričanja je jednostavan, nema figurativna bogatstva
DALJNJI RAZVOJ
- prvo značajnije i opsežnije izdanje narodnih priča objavio je Charles Perrault (1628-1703) pod
naslovom Bajke moje majke guske, ili Priče i bajke iz starih vremena s poukama – sadržaj je ostao
prožet surovostima, grubostima i kanibalizmom
- korak dalje u razvitku fantastične priče načinili su braća Jacob (1785-1863) i Wilhelm Grimm (1786-
1859), filozofi i lingvisti – narodne priče u njihovu izdanju jezično su, stilski i etički dotjerane, a ipak
se u njima osjeća dah istinske narodne bajke
- nova etapa u razvitku priče: Lewis Carroll kroz podsvijest jedne djevojčice, djevojčičine psihe svijet
logičke životne kontinuiranosti zamijenio je svijetom apsurda te tako izvršio najrevolucionarnije
promjene u stilu i strukturi bajke od njezinih početaka, učinivši od nje modernu fantastičnu priču
BAJKA I DIJETE
- kad su se počele skupljati i objavljivati bajke, nitko ih posebno nije namjenjivao djeci
- bilo je prigovora da kanibalistički i drugi elementi okrutnosti mogu dijete traumatizirati, no
ispitivanja su pokazala da dijete doživljava te elemente više kao stilske rekvizite nego kao životne
pojave koje bi ga plašile
DJEČJA PRIČA
- glavna i najobuhvatnija vrsta dječje književnosti
- bitna odrednica priče: fantastično ili čarobno kao bilo kakvo odstupanje od stvarnosti
- bez fantastičnog ili irealnog ili čudesnog nema priče (odstupanje od tzv. pojavne stvarnosti,
konvencionalno shvaćene stvarnosti kakvu poznajemo osjetilima)
- priča, dakle, odstupa od zakona kojima je određena ili sapeta konvencionalno shvaćena stvarnost,
pripovijetka se kreće unutar nje ne povređujući je
- po nastanku dijeli se na narodnu ili umjetničku

2
- narodna je priča vrlo stara, postoji jednako dugo kao i jezik, prenosila se usmenim putem, nije
stvorena za djecu, ali su djeca tijekom stoljeća bila pomiješana s odraslima kao vjerni slušatelji, kao
usmena narodna priča nema utvrđen tekst
- umjetnička priča razvila se iz narodne polazeći od samostalno prepričane narodne priče preko
unošenja vlastitih elemenata u nju i njezina mijenjanja do potpunog oslobođenja od nje
- narodna priča: mit, legenda, bajka, novela ili pripovijetka, anegdota ili šaljiva pričica
- narodna bajka ima strogo određenu i lako prepoznatljivu strukturu; stvarno i čudesno postoje u njoj
paralelno ne onemogućujući se međusobno; bitno je nizanje događaja i epizoda bez opisa; lica nisu
detaljno opisana ni u fizičkom, a kamoli u psihičkom pogledu; nema ni traga statičkim opisima
prirode, a tzv. dinamički opisi u funkciji suradnje (gora i pećina se otvaraju i zatvaraju, vjetar kao
pomoćnik ili protivnik…); čudesno je mitološkog podrijetla; moral je specifičan (pobijediti, snaći se
na bilo koji način, imati sreću); sve se događa u neodređenom prostoru ili vremenu
- prijelazni oblik iz narodne bajke u umjetničku, a koji još uvijek više pripada narodnoj nego
umjetničkoj bajci, obično nazivaju književnom narodnom bajkom (Perraultove i Grimmove priče) –
tu se narodna bajka ne mijenja nego dotjeruje
- umjetničke su bajke, dakle priče koje, mada tvorevine umjetnika, zadržavaju određenu vidljivu vezu
s narodnom bajkom, ali se tim imenom mogu obuhvatiti i sve one umjetničke priče u kojima stvarno
i nestvarno koegzistiraju ne isključujući jedno drugo u samoj priči, odnosno sve priče koje nisu
fantastične priče
- od Andersena i pogotovo Lewisa Carrolla razvija se fantastična priča – u njoj čudesno nastaje tako
da se unutarnja stvarnost (sanje, želje, podsvjesne spoznaje, strahovi, potisnuti doživljaji) prikazuje
kao pojavna stvarnost, ključni je trenutak pomak u irealno koji se izvodi posebnim postupkom (san,
nesvijest, bolest, igra…), unutarnja stvarnost, skrivena u ljušturi lažne pojavne stvarnosti, oslobađa
se pomakom u irealno
- u bajci se izvan bajke izmišljeni čarobni svijet susreće kao paralelna realnost, u fantastičnoj priči
najčešće su junaci djeca
- mogućnosti su bajke ograničene i podložne shemama, mogućnosti su fantastične priče vrlo široke
- polazeći od tipa čudesnog može se govoriti o mitološkoj priči (junaci likovi iz mitologije), alegorijskoj
priči (prikazuje borbu prirodnih sila ili pojmova u ljudskim likovima), hiperboličkoj priči (čudesno se
svodi na pretjerano uvećavanje postojećeg), fantastičnoj ili nadrealističkoj priči
- po efektu namjeni ili podtekstu: simbolička, filozofska, šaljiva ili humoristička, poučna, priča kao
igra, moralistička, basna
- po odnosu prema tradiciji: klasična, starinska, moderna
- po elementu igre: kumulativna (izgrđuje sustave suprotne postojećem na osnovi nonsensne
analogije i logike), lagrije
- po junacima
- po završetku: sretan, nesretan, ne odlučuje se o biti ili ne biti, sreći ili nesreći
- u narodnoj bajci sretan završetak je pravilo
- po odnosu prema igri riječima mogli bismo razlikovati priče bez igre riječima i one u kojima je igra
riječima naglašena

3
CHARLES PERRAULT (1628.-1703.)
- francuski pisac
- njegove su priče „priče moje majke Guske“, dakle narodne, one su „povijesti i priče iz pradavnog
vremena s poukama“, dakle preuzete i prepričane tako da mogu poučiti suvremenike
- odriče se visoke klasicističke tematike i stroge Boileauove poetike
- uvodi priču koja je stoljećima živjela u prostom puku, ali je zato „parfimira“, prerađuje i prepričava
kako bi mogla proći u salonima i gospodskom društvu kojemu je namjenjuje
- smanjuje čudesnost ili je tumači kao metaforičko kazivanje (nema spašavanja bake i Crvenkapice iz
vukova trbuha i Kraljević Čuperak, ružan i grbav, nije se pretvorio u ljepotana nego ga je samo
djevojka kad se zaljubila vidjela takvim)
- unosi u priču opise, a izgled, ponašanje, odjeću i običaje prilagođava gospodskom društvu
- mijenja i stil ostavljajući jednostavan izričaj, ali oslobođen grubosti, pretjeranih ponavljanja i
jednoličnosti
- narodna priča započela je proces nastajanja umjetničke dječje priče
- Perraultova zbirka: Zaspala ljepotica, Crvenkapica, Mačak u čizmama, Pepeljuga, Vile, Palčić,
Kraljević Čuperak, Plavobradi

JACOB I WILHELM GRIMM

- filolozi
- zbirke: Priče za djecu i dom, Dječakov čudesni rog, Njemačka predaje
- skupljali su narodne priče potaknuti općim romantičnim raspoloženjem prave zaljubljenosti u folklor
- bliže čistoj narodnoj priči nego Perraultove
- proces: od mnogih inačica izabrali najbolju, uspjelija mjesta iz pojedinih inačica premještali u
izabranu, izbacivali su grubost i pretjerana ponavljanja, Wilhelm stilski i jezično dotjerao
- „Grimmove su bajke na sretnoj granici između čiste narodne bajke i prave umjetničke bajke te
sadrže u pročišćenoj verziji velik dio najljepših motiva svih bajki raznih naroda.“ – Milan Crnković

HANS CHRISTIAN ANDERSEN (1805.-1875.)

- kralj dječjih pisaca, cijele dječje književnosti
- danski pisac, rođen u mjestu Odense
- dijete neuspjelog postolara, majka se brinula da prehrani obitelj, neprivlačan po izgledu, siromašan,
u vlasti nekih fobija, zaljubljiv, a bez sreće u ljubavi, prijatelj djece i potreban dječjeg društva, a
neženja do kraja života, radio u tvornici sukna, htio postati plesač, neredovito se školovao, putovao
po Europi, pisao romane i dramska djela
- 1835. izdaje prvu knjižicu priča: Veliki i Mali Nikola, Kresivo, Kraljevna na zrnu graška, Cvijeće male
Ide – kritika: imaju grubosti, povređuju moral, ne vidi se pouka
- od 1835. do 1872. napisao ih je 168
- 1846. prevedene su na engleski te je time postao slavan a uskoro i besmrtan
- od trenutka kad je preveden na neki nacionalni jezik, on postaje nacionalni pisac
- njegova priča nije građena po jednom modelu, drži se narodne Grimmove priče, ali i dodiruje
carrollovsku fantastičnu priču
- od prvih četiriju priča Kresivo (s motivom koji je inačica Aladinove čarobne svjetiljke) i Veliki i Mali
Nikola su andersenovske obrade čistih narodnih priča, donekle je to i Kraljevna na zrnu graška,

4
 nešto rafiniranija, ali Cvijeće male Ide ima već sve elemente fantastične priče (san kao postupak
kojim realno dobiva irealne oblike prepuštajući podsvijest da ih otkriva i dijete kao glavnog junaka)
- uzima gotovo čudesno iz narodne priče pa se vješto i radosno igra s njim, ali i uvodi život i
doživljajnu stvarnost u priču oblačeći je u ruho čudesnog
- unosi u priču elemente vlastitog života
- Ružno pače je metafora bitnih postaja njegovog puta do uspjeha
- U priči Zaručnici osvećuje se Riborgi Voigot, koja je odbila njegovu ljubav, pokazujući je kao oholu
loptu koja je visoko skočila i istrunula u žlijebu
- glupa kraljevna u Svinjaru je Louise Collin, kćerka mecene Collina
- u Slavuju se ruga kritičarima koji nisu imali smisla za njegov prirodni, neizvještačeni stil
- u autobiografiji Bajka mog života (1855.) tvrdi da je sve što je napisao vezano za njegov život i da su
sve priče kao klice ležale u njegovoj svijesti pa je samo trebao „poljubac sunčane zrake ili kaplja
zloće“ da se rascvjetaju.
- u najvećem dijelu priča čudesno ostvaruje na taj način što životinjama i biljkama daje ljudske
osobine, a tzv. neživi svijet oživljuje dajući im mogućnost da se ponašaju kao ljudi
- poetična priča o Pastirici i dimnjačaru izvija se jednostavno iz piščeva doživljaja tople polumračne
sobe u odsjevima porculanskih figurica iz vitrina
- umjesto poetične igre priču može pokretati i stvarna dječja igra kao što to biva, recimo, u
Postojanom kositrenom vojniku
- u takvim pričama postupno se udaljuje od narodne priče gdje čudesno funkcionira kao susret s
mitskim svijetom
- čudesno i nije drugo nego vjeran opis stvarnog nevidljivog zbivanja: čudesne slike što se pojavljuju u
tužnoj priči Djevojčica sa žigicama mogu se tumačiti kao halucinacije što nastaju pri zamrzavanju
- prošao cijeli put u razvoju umjetničke priče od narodne do fantastične priče
- uvijek prisutna romantičarska osjećajnost i poetičnost
- najljepše priče: Mala sirena, Postojani kositreni vojnik, Pastirica i dimnjačar, Carevo novo ruho,
Tratinčica, Petro iz graškove mahune, Što tatica radi, uvijek je pravo, Svinjar, Palčica, Slavuj,
Zaručnici, Cvijeće male Ide, Djevojčica sa žigicama

OSCAR WILDE (1854.-1900.)

- britanski pisac
- autor Slika Doriana Graya, drame Saloma
- pisao priče koje nije namijenio djeci, ali su ih djeca rado čitala
- od dvije zbirke Sretni princ i druge priče, Kuća mogranja, prva je bliža djeci
- priče iz te prve zbirke autor je čitao i svojoj djeci, a neki misle da ih je i napisao za njih
- njegove su priče najbliže Andersenovim pričama, a dolikuju se pjesničkim dotjeranim stilom
- one su plod njegovog najfinijeg književnog artizma
- djecu najviše privlači priča o sebičnom divu, nalik na legendu, u kojoj Isus u liku djeteta pomaže
samoživom divu da shvati kako čovjekova sreća ovisi o odnosu prema drugima
- duh i boje srednjovjekovne legende dodiruju u to vrijeme i dječju priču

LEWIS CARROLL (1832.-1898.)

- pravo ime mu je Charles Lutwidge Dogson, pseudonimom se služio samo u svojim književnim
tekstovima i nije ga priznavao u privatnom životu
- jedno od jedanaestero djece u pastorovoj obitelji (sedam sestara i tri brata), izdavao je s njima
unutar obitelji šaljivi list, profesor matematike, primio đakonat, nije osnovao vlastitu obitelj,

5
 objavljivao je stručne radove s područja matematike i bio dosadan i nevoljen predavač, bavio se
fotografiranjem, osobito volio fotografirati djevojčice i družiti se s njima, prijateljstvo završi do
sedamnaeste godine djevojčice, jedino je ljubav prema Alici Liddell ostala trajna
- 1865. pojavljuje se jedno od najzanimljivijih djela britanske dječje književnosti i jedno od najvažnijih
u razvoju dječje priče, Alica u zemlji čudesa
- drugi dio Aličinih pustolovina objavljen je 1872. pod naslovom Kroz ogledalo
- prva se temelji na igri karata, a druga na šahovskoj igri, obje imaju istu glavnu junakinju, slično
oblikovana sporedna lica, iste postupke, prije svega san kao stanje u kojem stvarnost odražava na
poseban način, i jednaku podjelu po poglavljima te se uzimaju i tumače kao jedinstveno djelo
- ove knjige postaju sve teže za djecu, a razumljivije za odrasle
- za njeno razumijevanje sve su više potrebni komentari, interpretacije, anotacije
- česte su psihoanalitičke interpretacije teksta i traženje predložaka za likove iz sna
- u knjigama o Alici Carrroll radikalno raskida sa svim bitnim elementima narodne i na narodnoj
osnovi utemeljene umjetničke priče
- odriče se svih mitoloških bića i vlastitim tvorevinama mašte ne daje mitološko ruho
- junakinjom priče postaje djevojčica, a čudesan svijet sastoji se iz lica, događaja i ozračja njezina
stvarnog života u iskrivljenim oblicima kako izlaze iz njezine podsvijesti u njezinu snu
- priča rasprostire realan život u irealnim oblicima pri čemu slobodna mašta u irealnim oblicima
prodire dublje u stvarnost nego što to može fotografija stvarnosti
- u prvoj i drugoj priči Alica zaspi i probudi se na kraju priče
- u prvoj usne gledajući kunića kako trči i ulazi u rupu te se i ona spušta s njim u podzemlje
- u drugoj je uhvati san dok se igra s mačkom u krilu
- u svakoj Alica putuje kroz dvanaest poglavlja te susreće različita lica i s njima vodi razgovore
- u drugoj priči utemeljenoj na šahu, Alica je pješak i pobjeđuje u dvanaest poteza postavši kraljicom
- priče nemaju fabulu ni nekakvu radnju, pogotovo ne napetu
- nonsensna igra ostvaruje se na mnogo način: nonsensnim kombiniranjem i sastavljanjem,
nonsensnim sudaranjem i zamjenjivanjem homonima po izgovoru, doslovnim shvaćanjem fraza,
nonnsensnom dedukcijom, parodijom i halucinacijama iz snova
- ispred mnogih ludih i šaljivih prizora i postupaka skrivaju se istine o životu koje potiču na
razmišljanje

FRANK LYMAN BAUM (1856.-1919.)

- plodni dječji pisac, bavio se kazalištem i filmom
- 1900. Čudnovati čarobnjak iz Oza
- po osnovnim konturama slična Carrollovoj Alici, ali ima kompaktniju radnju
- djevojčica Dorothy (želi se vratiti kući), koju je ciklon odnio zajedno s njenom kućicom, putuje u
društvu Strašila (želi pamet), Limenog Drvosječe (želi srce) i Strašljivog Lava (želi hrabrost) u zemlju
čarobnjaka Oza te saznaje da je čarobnjak varalica

JAMES MATTHEW BARRIE (1860.-1937.)

- priča o Petru Panu, dječaku koji je prestao rasti i pripada fantastičnom svijetu
- napisao ju je u obliku igrokaza
- lik Petra Pana nazire se u nekim ranijim djelima kao što su romani Sentimental Tommy i The Little
White Bird, a pod naslovom Peter Pan in Kensington Gardens samo s poglavljima o Petru Panu

6
 - sva lica su crtana po predlošcima iz života pa dječaci iz priče nose imena dječaka iz obitelji Llewelin,
koje je Barrie volio i brinuo se za njih nakon smrti njihovih roditelja, Wendy krivi izgovor friendy
rano umrle djevojčice, kćeri nekog prijatelja
- odigrava se u snu
- Petar Pan, vječni dječak, dolazi u dječju spavaću sobu i vodi djecu sa sobom – ona lete zajedno s
njim – u zemlju Nedođiju, zemlju nastanjenu likovima iz dječjih priča, vilama sirenama i pogotovo
gusarima od kojih je najopasniji Kapetan Kuka
- zemlja Nedođija je zemlja djetinjstva, igre i zadovoljenja dječjih želja, gdje nema briga, bolesti,
siromaštva
- priča je vedra i puna mašte, ali sa žaljenjem za djetinjstvom kao najljepšim dijelom ljudskog života
- u zadnjem poglavlju priče Wendy ostaje žalosna kad vidi da za nju nema više mjesta u zemlji
Nedođiji kamo Petar Pan, umjesto nje, vodi njezinu kćerku

ERICH KASTNER (1899.-1974.)

- njemački pisac
- fantastične priče: 35. svibnja, Konferencija životinja – pisana pod Orwellovim utjecajem

ASTRID LINDGREN (1907.-2002.)

- švedska književnica
- Pipi duga čarapa je fantastična priča o neobičnoj djevojčici u kojoj su, pomakom u irealno,
utjelovljene sve dječje otvorene i pritajene želje
- ona u svom izgledu, postupcima i načinu života odstupa od svega što se od djeteta očekuje i
ostvaruje sve što djetetu nije dostupno
- nije lijepa, nema valovitu plavu kosu, nemarno se odijeva (svaka čarapa druge boje, cipele
prevelike), samostalna je, ima kuću i kutiju zlatnika, ima oca vlasnika i kapetana broda s kojim se
može hvaliti, jede što hoće, ustaje iz kreveta kad joj se svidi, drži u kući životinje, ide u školu
ponekad i to zato da bi mogla imati školske praznike, ne drži se ako ne želi nikakvih pravila, nije
uljudna, ne pozdravlja starije, svakome otvoreno govori što misli o njemu, silno je jaka pa može dići
konja ili zakvačiti huligane o grane stabala u perivoju, uživa u tome da sve stvari radi naopako
- u njezinu je društvu dvoje normalne djece, dobro odgojene
- nastavci: Pipi ide na brod, Pipi na Južnom moru
- druga djela: Kati, Blonkvist, Ronja razbojnička kći, Razmo u skitnji

CARLO COLLODI (1826.-1890.)

- talijanski novinar i književnik
- Pinochijeve pustolovine – povijest jednog lutka
- fantastična priča
- glavni lik nastaje oživljavanjem stvari = majstor Geppetto istesao iz cjepanice lutka Pinocchia, on
iznenađuje svojom osobnošću i sposobnošću da upada u neprilike zbog toga što ima više mana
nego vrlina
- lijen je, neposlušan, laže, lakovjerno upada u zamke lopova, ne voli školu, prodaje školske knjige
koje mu je siromašni otac teškom mukom nabavio, zbog zloće postaje magarac, dugi nos mu se još
više produžuje kad laže – ali na kraju, nakon svih burnih pustolovina i pokajanja postaje pravi dječak
- u liku drvenog lutka Collodi zapravo crta pravog dječaka, nimalo idealnog, ali se u crtanju
pustolovina nikad ne odriče njegove prave prirode, drvena tijela

7
SELMA LAGERLOF (1858.-1940.)
- švedska spisateljica
- Čudnovato putovanje Nilsa Holgerssona s divljim guskama (dva dijela), Legende o Kristu
- polazi od švedskog folklora, Andersena i Carrolla
- lijenog dječaka Nilsa neki elf, zbog neispunjenog obećanja, smanji na veličinu palca pa on leti na
leđima dvije guske na sjever i natrag pa tako upoznaje Švedsku i pritom sam izvrši neke junačke
pothvate i vraća se kući u normalno stanje

HUGH LOFTING (1886.-1947.)

- u pismima što ih je slao obitelji za vrijeme I. svj. rata s bojišnice započeo seriju priča o doktoru
Dolittleu
- napisao 12 knjiga o doktoru Dolittleu
- doktor živi s ekipom životinja: pas Đip, patka Pat-Pat, svinja Gic-gic, papiga Polinezija, Gurnime-
povuciga – jedna izmišljena životinja – gazela s dvije glave
- nema pouke iz zoologije, životinje sasvim antropomorfizirane
- propovijeda razumijevanje, ljubav prema bližnjemu
- paralele s ljudima: životinje rastu, pate, stare, boluju, rade, umiru kao ljudi pa zaslužuju pažnju kao
ljudi, naočale kad im oslabi vid, penziju kad ostare i ne mogu više raditi, životinje stavlja u ljudske
situacije i iz toga izvlači humor i filozofiju razumijevanja i shvaćanja drugih pogotovo malih i
nezapaženih

MARCEL AYME (1902.-1967.)

- francuski pisac
- Priče mačke na grani (1949.), Druge priče mačke na grani (1950.) – 3 knjige
- glavni likovi: Delfina i Marinetta i životinje iz seoskog dvorišta
- u svakoj priči jedna životinja iskače u prvi plan
- 2 suprotstavljene strane: djevojčice i životinje=igra, druženje,roditelji=racionalni okviri(posao,žurba)
- životinje prikazane detaljno kao vrlo zanimljive ličnosti; gusak-nabusit, samouvjeren, prost, tup,
primitivan, tvrdoglav, magarac-mudar, pametan, željan nježnosti, pun razumijevanja, učeni vol-
nezadovoljan sredinom, glupo prase-drži dijetu da bude vitko i lijepo
- Ayme sudi o društvu i društvenom poretku
- u životinjama gleda ljude
- približava se basni, ali zanemaruje atmosferu i strukturu basne
- u prvom planu crtanje karaktera
- mnogo ironije
- fantastična priča u kojoj se dvije djevojčice na seljačkoj farmi, kad nema odraslih, druže u igri sa
životinjama koje ne samo što govore nego pomalo predstavljaju ljudske tipove i u igri katkad
prelaze u nadrealne oblike
- fantastične priče s okusom basne
- u pričama stvoreni čarobni složni svijet djece i životinja razbija se čim se približe odrasli i životinje
prestaju bit nalik na ljude, a djevojčice su prisiljene „vratiti“ se ljudima

8
ALAN ALEXANDER MILNE (1882.-1956.)
- britanski pisac i dramatičar
- životinje za pjesme i fantastične priče pronašao u dječjoj sobi – lutke kojima se igra dječak
Christopher Robin polazeći od nekih značajki životinja, ali i proširujući njihove mogućnosti bogatom
maštom
- on je prisluškivao igre svoga sina i glas djetetove majke koja je govorila u ime lutaka te je, na
nagovor prijatelja i nakladnika, napisao pjesme i priče proširujući i bogato oblikujući svoj doživljaj
djetinjstva
- Kad smo bili sasvim mladi, Sad imamo šest godina, Winnie-the-Pooh, Kuća na Poohovu uglu

ANTOINE DE SAINT-EXUPÉRY (1900.-1944.)

- francuski pisac
- profesionalni pilot u civilnom zrakoplovstvu, poginuo u Drugom svjetskom ratu
- proslavio se romanima iz života zrakoplovca, pišući više o osjećajima i razmišljanjima čovjeka
između neba i zemlje u traženju smisla i tajne života nego o zanimljivim događajima i pustolovinama
(Noćni let, Zemlja ljudi, Noćni pilot, Let u Arras)
- godinu dana prije tragične smrti napisao Mali kraljević – fantastična priča
- posvetio prijatelju Leonu Werthu – u posveti moli djecu da mu oproste što je knjiga posvećena
odraslom čovjeku (most između djetinjstva i odnosa odraslog čovjeka prema djetinjstvu, ima se što
reći svakoj dobi)
- jednostavnost fabule: Mali kraljević dolazi odnekud iz svemira da bi pravio društvo zrakoplovcu
kojem se zrakoplov srušio u pustinji, ispričao mu svoju priču o ljubavi prema jednoj ruži i potvrdio
mu svojim doživljajem stavove prema životu do kakvih je došao i zrakoplovac
- fabula također nije napeta, epizodična, počinje uspomenom iz djetinjstva – prvi sukob s odraslima,
to se stalno ponavlja, kao pilot u pustinju susreće Malog princa, prvi koji je razumio njegov crtež
- Mali princ priča svoju svemirsku odiseju, na malim planetima upoznaje negativnost svijeta odraslih
koje će potpuno upoznati na zemlji
- svijet odraslih: ružan, apsurdan, neprihvatljiv
- dječak je drag, naivan i vrlo jednostavan, diskurs je jednostavan kao u osnovnoškolca
- sva se zbivanja odvijaju u halucinaciji zrakoplovca
- žalosna priča te po tome ne bi odgovarala djeci, ona ostavlja mnogo mogućnosti za iščitavanje pa i
za različito shvaćanje završetka
- Mali princ dolazi iz irealnog svijeta u realan – suprotnost od uobičajenog u fantastičnoj priči
- filozofska teza: bolje se vidi srcem nego očima
- sam ilustrirao svoju priču

FANTASTIČNA PRIČA

Pamela Lyndon Travers (1906.-1996.)

- rođena u Australiji u obitelji irskog podrijetla, radila u Engleskoj kao plesačica i glumica
- Mary Poppins (1934.): neobična kućna pomoćnica koja ima nadnaravne sposobnosti (razumije pseći jezik,
leti) te djeca uživaju s njom dok jednog dana ne ode s vjetrom

John Ronald Reuel Tolkien (1892.-1973.)

- britanski pisac rođen u Južnoj Africi

9
 - The Hobbit (1937): Hobbiti su sitna bića što žive u zemlji, manji od patuljaka, ali veći od Liliputanaca. Njihov
vođa Bilbo Baggins voli miran kućni život, plašljiv je i povučen kao Mole u Vjetru u vrbama, ali u opasnosti
pokazuje silnu hrabrost.
- The Lord of the Rings – 3 sveska (1954.-1955.): opisuje se borba između predstavnika Zla koji teže za
apsolutnom moći i predstavnika dobra te djelo podsjeća na moderne znanstvenofantastične romane i
stripove.
- radnju svojih obaju romana smjestio je u razdoblje Srednje Zemlje (Middle Earth), u doba prije postojanja
ove Zemlje, i „podstvorio“ za nju bića, prostore, način života, sukobe, kulturu…
- izraz „podstvaranje“ (subcreation) odaje pisca kao gorljiva katolika uvjerena da samo Bog može nešto
stvoriti, a čovjek je samo „podstvaratelj“

ANIMALISTIKA

- životinje: u poeziju ulaze kao doživljaj prirode, u narodnoj priči nastupaju kao pomagači ili neprijatelji junaka,
a katkad i kao smiješni samostalni junaci, u umjetničkim pričama ne samo da se životinje prikazuju
antropomorfno nego se lutke u liku životinja oživljuju i ponašaju u skladu s određenim životinjskim
značajkama, ali i s osobinama što ih imaju same lutke s obzirom na veličinu, materijal od kojeg su napravljene
i situacije u koje dospijevaju zajedno s djecom, u alegorijskim pričama, kao i u basni, predstavljaju simbole
- prevladavaju: mačka, miš, pas, konj, zec, lisica, magarac, patka, vuk, lav, mrav, pčela, puž, orao, sokol,
vjeverica, jelen, srna, krt, jež, svinja, pijetao i koka, ovca
- moderne su tendencije da se u pričama i crtićima iskoriste i populariziraju životinje koje su bile iz raznih
razloga zanemarene , kao: gliste, zmije, šišmiši, voden konji, krokodili ili čak izumrle pretpotopne životinje

Romani i pripovijetke o životinjama

- djela koja gotovo isključivo čitaju djeca, koja čita staro i mlado, djela koja su pristupačna samo odraslima,
primjerice knjiga Georgea Orwella Životinjska farma jest roman o životinjama, ali je u biti proširena basna i
jedna satirična alegorija na staljinizam, te ne pripada ni samo „jednom nogom“ dječjoj književnosti
- u pristupu i prikazu životinja možemo razlikovati dva osnovna načina:
a) zbiljski: prikazane onakvima kakve zaista jesu ili, bolje rečeno, kakvim ih autor vidi; sa svim
instinktima, navikama, vladanjem, životom u cjelini, ali bez dodavanja ljudskih svojstava
b) antropomorfni: češće u upotrebi, a ima više varijanata; u nekih su pisaca životinje – kao u basnama –
samo simboli ljudskih tipova i moralnih karaktera, samo maske da se izrazi neko zapažanje i misao o
ljudima, ali ima autora koji svojim četveronožnim junacima stavljaju u usta riječi samo zato da bi
fabula bila zanimljivija, psihološki iznijansiranija i dramski napetija (između ta dva ekstrema
antropomorfnosti ima, nužno, cijeli niz prijelaznih oblika)
- svaka pojačana antropomorfnost vuče izvan granica ove vrste, u priču ili prema priči (Pčelica Maja
Waldemara Bonselsa, Knjiga o džungli Rudyarda Kiplinga)

Roman o životinjama

- životinjski se svijet prikazuje onakvim kakav jest, na temelju zapažanja i proučavanja, poštujući zakone po
kojima životinje žive, ne skrivajući njihove nagone i načine borbe za održavanje, ne dajući im ljudske osobine
– na taj način se približava znanstvenim prikazima prirode
- počiva na osobnom doživljaju životinjskog svijeta, a znanstveni prikaz na sustavnom proučavanju
- sporazumijevanje u romanu može se ostvariti na dva načina: opišu se pokreti, zvukovi koje životinja proizvodi
li uopće promjene u ponašanju životinje te se iz toga zaključuje što životinja „govori“ pa se to izrazi ljudskim
govorom (tako čini Jack London u romanima o psima) ili se sve skupa odmah prevodi u ljudski jezik pa se u
romanu pisac slobodno služi svim prednostima koje daje dijalog i svako drugo izražavanje osjećaja, htijenja,
upozoravanja itd. (tako čini Felix Salten u romanu Bambi)

Rudyard Kipling (1865.-1936.)

- britanski pisac, pisao za djecu i mlade

10
 - rođen u Indiji od engleskih roditelja, živio u Americi neko vrijeme
- od njegovih priča najpoznatije su Just So Stories for Little Children u kojima se jednostavnim i humorističkim
pristupom (za malu djecu) priča kako su životinje stekle neke od svojih značajki (Kakao je deva stekla grbu,
Kako je leopard dobio mrlje)
- najizvornije su njegove priče skupljene u dvjema knjigama pod naslovom The Jungle Books: to su priče o
životinjama koje ne samo što govore kao ljudi nego su čvrsto organizirane u skupine i drže se određenih
zakona formirajući i institucije za obranu zakona (sabori životinja)
- najopširnija je priča o dječaku Mowgliju kojeg su odgojili vukovi, uz pomoć medvjeda Balooa koji ga uči zakon
džungle i crne pantere Bagheere zadužene za tjelesni odgoj
- pustolovine iz borbe Mowglija i njegovih prijatelja protiv opakog tigra Shere Khana čine okosnicu radnje
(njima se nadahnuo E. R. Burroughs pišući svog Tarzana), ali ljepoti priče pridonose pjesnički opisi života
džungle tijekom četiriju godišnjih doba
- izvanredno snažne scene života u džungli koji se odvija po posebnim zakonima, životinje dane
antropomorfno, ali u njima prikazuje ljude, više pripovijedaka koje povezuju ista lica
- od ostalih priča najpopularnija je Rikki-tikki-tavi, priča o hrabrom mungosu koji je ubio dvije kobre spasivši
tako dijete u kolijevci
- pobjednička pjesma u stihovima što je pjeva mungos nakon pobjede izvrsno pokazuje način Kiplingova
crtanja životinja u pričama i čitatelj prati njihovo razmišljanje, sporazumijevanje između različitih životinja,
strategiju borbe i pobjedničko kliktanje i sve je to realistički vjerno onome kako se životinja ponaša, ali
prevedeno u ljudske oblike ponašanja
- roman Captains Courageous (Hrabri kapetani) – junak je bogati i razmaženi dječak koji slučajno dospijeva na
ribarski brod, njegova je velika pustolovina okrutna škola života, u kojoj, izložen surovoj prirodi i teškim
naporima, ali i ljubavi priprostog mornara, razvija svoju ličnost i shvaća ozbiljnost života i njegove istinske
vrijednosti

Felix Salten (1869.-1947.)

- austrijski pisac pravim imenom Siegmund Salzmann, polazi od jednako ljubavi prema životinjama i
zalaganjem za njihova prava
- opisujući ih, on ne prelazi u fantastičnu priču, nego ostaje pri realnom prikazu njihova života dodajući im
samo sposobnost govora, odnosno prevodeći u ljudski govor njihovu komunikaciju, i izgrađujući njihovu
pojedinačnu osobnost
- Bambi (1923.): opisuje djetinjstvo i „školovanje“, stjecanje iskustva i dozrijevanje, mladog srndaća, od časa
kad je prvi put upoznao smrt (tvor je ubio miša), kad je doživio čarobnu ljepotu livade, osjetio strah, vonj
čovjeka i preživio hajke, pa do ljubavi, do pune snage, do potpunog spoznavanja i prihvaćanja zakona
prirode, potrebe za samoćom i brige za druge
- didaktičnost
- neposredan, svjež doživljaj prirode, ciklus života prirode koji se neprestano ponavlja, priča o lijepim i grubim
stranama života od rođenja do zrele dobi
- Bambijeva djeca, Zečići, Mladost vjeverice Peri

BASNA

iz Hrvatska dječja književnost od početka do 1955. godine

- u basni životinje nastupaju samo kao predstavnici određenih ljudskih značajki (magarac predstavlja glupana,
lisica lukavca, vuk nasilnika, ovca običan puk i sl.)
- uopće ne prikazuje životinje nego govori o ljudima, o njihovim postupcima, manama i vrlinama
- domovina joj je Indija i istočni Mediteran
- bujno se razvila u Grčkoj (Ezop, navodno je živio u VI. st. prije Krista) i iz Grčke prešla u Rim
- u I. st. poslije Krista priredio je zbirku basana prema grčkim uzorima oslobođeni rob grčkog podrijetla Fedro
pod naslovom Fabulae Aesopiae (Ezopove basne)

11
 - preko Arapa dospjele su poslije u Europu indijske basne iz zbirke Pančatantra i širile se pod imenom
Pilpajevih basni
- svi su kasniji basnopisci, od kojih su najveću slavu postigli Jean de la Fontaine i Ivan A. Krilov crpili iz tih zbirki
i njihovih prerada
- ima čvrstu strukturu, obično je vrlo kratka, a pisana je u prozi ili stihu
- sastoji se od pričice i morala
- pričica je izmišljena radi izricanja morala (pouke)
- pouka se izriče na početku ili na kraju basne, vrlo sažeto ili nešto opširnije
- koliko je pričica ljepše ispričana, toliko je pouka jasnija i uvjerljivija
- prosvjetiteljskim piscima pričica je u basni služila samo kao uvod u vrlo dugu pouku
- umjesto životinja mogu se u basnama pojaviti biljke ili stvari, pa čak i sami ljudi kao tipovi

iz Primjeri iz dječje književnosti

određenje
- kratke priče s poučnom tendencijom u kojima su nosioci radnje ili zapleta životinje
- životinje su prikazana antropomorfno – imaju različita ljudska svojstva, prije svega govor
- basnama nije najvažniji cilj da pruže neke spoznaje o životinjama i njihovu ponašanju, nego da izraze istinu o
ljudima
- Životinje služe da poučim ljude, napisao je La Fontaine u uvodu knjige svojih basni
- pisane su u prozi i stihovima, a osim životinja uloge imaju također biljke, predmeti i personifikacije određenih
pojava, primjerice smrti (Ezop: Starac i smrt)
- često imaju jasno izraženu dramsku strukturu: zaplet, kulminaciju i rasplet
- moralna pouka dana je neposredno nakon fabule ili je u nju uključena
- književna povijest još nije sa sigurnošću utvrdila da li joj je pradomovina Grčka, Indija, Egipat ili koja druga
zemlja, i isto tako nije ni približno odredila vrijeme njezina rođenja
izvori
- ocem basne obično smatramo Ezopa (koji je, po nekim nesigurnim podacima, živio u Grčkoj u VI. stoljeću
prije Krista), ali se danas može pouzdano utvrditi da su mnoge basne nastale mnogo prije Ezopa
- danas 426 bani nosi njegovo autorsko ime, ali dobar dio njih potječe iz novijeg vremena
- bilježili su ih različiti pisci, ali je sigurno najznačajniju zbirku njegovih basni izdao u I. stoljeću poslije Krista
Fedro, oslobođeni rimski rob makedonskog podrijetla
- pisane su latinskim jezikom a nose naslov Fabulae Aesopiae – u njima životinje predstavljaju različite ljudske
kategorije: lisica – lukavce i spletkare, lav – tirane, žaba – hvalisavce, magarac – patnike i budale…
- Ezopove basne širile su se u helenističko doba, a i kasnije, na sve strane svijeta
- mnoge su prodrle među običan puk i postale narodnom svojinom
- Jean de La Fontaine i Ivan Andrejevič Krilov preuzeli su motive od Ezopa, dajući im u obradi nove dimenzije u
poetskom, satiričkom, filozofskoj ili socijalno-političkom smislu
- značajan izvor basni nalazimo i u Indiji = u IV. st. poslije Krista objavljena Pančatantra (petoknjižje) – glavni
izvor basne u Indiji koji je utjecao na razvoj europske basne
- ona sadrži pet doktrina o upravljanju državom, a autor ju je očito namijenio vladarima i upravnicima
- pet knjiga povezano uvodnom okvirnom pričom, svaka knjiga ima svoju okvirnu priču u koju se uklopljene
basne i priče prema temama i idejama, a isprepliću se i stihovi koji su obično sažetak basne ili pouka
- mogući autor: Višnušarman
- uvodna okvirna priča: Kralj Južne Indije Amarašakti pozvao je brahmana Višnušarmana da pouči njegova tri
priglupa sina vještinama političkog umijeća u što kraćem roku. Mudri brahman napisao udžbenik za poduku
kraljevića u obliku zanimljivih priča pomoću kojih ih poučava o svjetovnoj mudrosti i o političkoj vještini.
- nosioci su priča životinje s ljudskim osobinama
- ima više od dvjesto obrada
- preko arapske verzije stigla je u Europu, a u nas je prvi te indijske basne preveo s francuskoga Matija Antun
Relković pod naslovom Ćudoredne pripovitke Pilpaj-brame
pedagoška dimenzija
12
 - basne su vrlo rano ušle u škole i obrazovne institucije zbog životnog iskustva nataloženog u njima i zdravog
morala koji sugeriraju
- bilo je onih koji nisu vjerovali u njihovu odgojno-obrazovnu vrijednost i prikladnost; spominjali su da dijete
ne razumije njezino slojevito značenje
- američki povjesničar dječje književnosti Cornelia Meigs kaže: Basne su priče koje poučavaju djecu što moraju
raditi pokazujući što im se može dogoditi ako ne budu radila onako kako treba.
- četiri su momenta značajna kad je u pitanju odnos djeteta prema basni:
1. basne su kratke književne strukture, a dijete, pogotovo u mlađoj dobi, teško usredotočuje svoju
pažnju na dulje tvorevine
2. akteri basne su životinje – poznati dječji ljubimci = doprinos zaokupljanju njihova interesa
3. često imaju dramski intenzitet, one su po pravilu drame u malome, a djeca vole akcionost i dramski
sukob
4. gotovo svaka nosi neku životnu istinu, neku prirodnu zakonitost, neku spoznaju = sve te spoznaje
nisu pristupačne djeci, ona ih u mlađoj dobi neće moći otkriti, ali će ih naslutiti

sa prezentacije

- kratka priča u prozi ili stihovima

- dvodijelna kompozicija: fabula (priča) i pouka (moralna lekcija, univerzalna istina)
- likovi: životinje, biljke, prirodne pojave, ljudi
- bezlični: bez vlastitih imena, samo opći naziv (zec, lisica, jelen, dječak, sunce…) – bez ikakve individualnosti,
predstavnici određenih ljudskih tipova (ovca- nevin jednostavan čovjek…)
- odnos i raspored priče i pouke promijenjiv:
Priča duža – pouka kratka na kraju (zaključak)
Pouka na početku – uvod u basnu
Pouku izriču likovi unutar basne
Nije neposredno iskazana, samo proizlazi iz priče
- obično 2, 3 lika rijetko više
- iz mudrih ili glupih postupaka lika proizlazi pouka
Ezop

- prvi poznati tvorac basni čije su motive preuzimali i prerađivali gotovo svi istaknutiji europski banopisci
- prema legendi, bio je dovitljiv i oštrouman rob koji je živio u Grčkoj u 6. stoljeću prije nove ere
- nepismen, basne pripovijedao
- proza, kratkoća, antropomorfnost nije klišejizirana
- njegovo ime nosi zbirka od 426 basni, ali današnja nauka ne pobija samo brojne kićene zgode iz njegova
života nego sumnja i u njegovo postojanje
- svojim basnama bio je uzor Fedru, La Fontaineu, Goetheu, Krilovu i dr.
- Ezopove basne su jednostavne, sažete i oštroumne, u njima se osjeća samoniklost i svježina umjetnika koji
stvara bez uzora i veselje pronalazača koji oštrim okom otkriva prirodne tajne
- izraz su životnog iskustva i mudrosti, nastale u dugom hodu razvitka antičke civilizacije i kulture
- vrlo rano su se iskorištavale u odgojno-obrazovnom procesu

Jean de La Fontaine (1621.-1695.)

- od svih knjiga izašlih u 17. st. posredno ili neposredno namijenjenih djeci najviši domet imaju basne ovoga
francuskog pisca
- stvorio je svoj tip basne, u stihu, gdje je pouka kratka i jasna, a pričica živahna i postavljena kao sićušna
drama sa suprotstavljenim karakterima, dijalogom i radnjom
- 1668. objavio je prvih šest knjiga pod naslovom Fables choisies mises en vers, koje su sadržavale 125 basana
- nije izmišljao sadržaje svojih basana (vrlo rijetko je), on ih je preuzimao od drugih, koji su i opet preuzimali od
drugih

13
 „Teško bi se mogao naći basnopisac, ili sakupljač basana ili priređivač basana ili prevoditelj basana, iz davnih
vremena ili više ili manje moderan, Talijan ili Francuz, koga La Fontaine nije opljačkao…“
- nije pisao za djecu, ali su djeca, po volji pedagoga i roditelja, uvijek slušala i čitala basne

Waldemar Bonsels – Pčelica Maja

- na poetična način otkriva djetetu svijet sitnih stanovnika prirode

- sazdan na znanstvenoj podlozi
- kukci prikazani antropomorfno
- pustolovina nestašne pčelice (radoznala djevojčica) koja je prvi put napustila košnicu
- na kraju više nije neiskusno dijete, počinje ozbiljan život

Karl Ewald – Tiho jezero

- pruža znanja iz prirodnih znanosti, osobito iz biologije i kemije

- ne uljepšava i ne poetizira životinje
- prikazuje surovu borbu za opstanak
- nesentimentalan opis života stanovnika malog jezera, ptica, riba, rakova i biljki

Gotthold Ephraim Lessing (1729.-1781.)

- pouka 2-4 stiha

- iza fabule – Lisica i roda
- na početku – Lav i miš
- izriču je sami protagonisti – Vuk i pas
- dvije slične fabule iz koji se usporedbom izvlači pouka – Pijetao i biser
- pisao u jampskom stilu, ali oslonac na ruskom pučkom govoru
- Hrast i trska, Razumna nevjesta, Starac i troje mladih
- 201 basna = 70 prerada Ezopa i La Fontainea
Ivan Andrejevič Krilov (1768.- 1844.)

IGROKAZI

Pojam i značenje
- djeca stvaraju prave predstave u kojima nema ni režisera ni scenografa, ni glumaca, ili, bolje rečeno, oni su i
prvo i drugo i treće = organiziraju svoju dramsku igru, uživljavajući se u najrazličitije uloge, i na taj način
iživljavaju svoje djetinjstvo i određuju svoj odnos prema sredini u kojoj se kreću
- igrokaz = kazivanje igrom
- djeca se igraju i igrom oponašaju odrasle ljude, ili životinjske ljubimce, ili čak prometna sredstva,
poistovjećujući se s njima
- više od stotinjak godina dječje družine izvodile su igrokaze u školama (u tadašnjim uvjetima i prilikama to su
bili jedini tekstovi na kojima se , pogotovo u manjim mjestima, temeljio kazališni život)
- tiskano ih je relativno malo
- drama se gleda, a rjeđe čita, zato ih nema mnogo sakupljenih u knjigama
Vrste igrokaza

- jednočinke ili prave drame u tri ili čak pet činova, aktovke (igrokaz u jednom činu)
- u starijim, predratnim igrokazima bila je gotovo uvijek naglašena didaktička nota, i sve je bilo njoj podređeno
- danas je tendencija da se igrokazima što šire i potpunije obuhvate dječje zgode, igre i snovi, djetinjstvo u
cjelini, u svim njegovim koordinatama
- u novije vrijeme je posebno popularan oblik dječjeg mjuzikla, u kojem se susreću različiti oblici umjetničkog
izraza: dramska gluma, glazba, ritmika i balet
- često se pribjegava dramatizaciji književnih djela za djecu, dramatiziraju se narodne bajke, fantastične priče
suvremenih autora, pripovijetke, romani, pa i ciklusi i poezije

14
 - u obliku igrokaza naći ćemo Molnarove Junake Pavlove ulice, Lovrakovu Družbu Pere Kvržice, Brlićkina Šegrta
Hlapića i Priče iz davnine, Šarabaru Paje Kanižaja, Smogovce Hrvoje Hitreca…
- kao lutkarske igre, koje se također osnivaju na dramski tekstovima, susrećemo narodnu priču Baš-čelik,
Coloodijeva Pinocchija, Rodarijeva Cipolina, Nazarovu priču Minji, Brlićkinu Šumu Striborovu itd.

Maurice Maeterlinck (1862.-1949.)

- slavni belgijski pisac, pjesnik i dramatičar, jedan od najistaknutijih predstavnika belgijskog i francuskog
simbolizma
- Loiseau bleu (Plava ptica) (1909.) – fantastična priča napisana u obliku igrokaza
- dvoje djece siromašnih drvosječa, nalik na Grimmov dječji par Ivicu i Maricu, u snu kreće na čudnovat put sa
zadaćom da nađu plavu pticu za susjedinu bolesnu djevojčicu, no ne idu sami, u trenutku kad ih hvata san,
sve stvari iz njihove okoline oživljuju i zajedno sa životinjama dobivaju ljudski oblik i živopisnu odjeću da bi ih
pratile na putu: vjerni pas, neobična mačka, vatra, voda, satovi, glava šećera, kruha i sl., a na svom putu srest
će mnogobrojna simboličko-alegorijska lica, na primjer Debele Sreće ili Sreće od hodanja po rosi i dr.
- tražeći plavu pticu, odnosno ljudsku sreću, faustovski trenutak zaustavljanja, djeca sa svojim pratiteljima
prolaze Zemljinu prošlost, gdje razgovaraju s onima koji čekaju na red da dođu na zemlju i ponekad nađu
plavu pticu, ali ona brzo promijeni boju
- Tyltyl i Mytyl se ujutro bude i susjedinoj djevojčici daruju svoju pticu

STRIP – eng. vrpca, trak novinski film

- niz crteža ili sličica popraćenih tekstom

- tekst čine obično riječi dijaloga među akterima radnje, a nalaze se u balončićima kvadratno uokvirenih sličica
- granična vrsta
- dvodimenzionalan jezični i grafički izraz
- 1/3 čovječanstva čita strip – UNESCO
- zabava, učenje (strani jezici), popularno predočavanje znanstvenih otkrića, gospodarska promidžba, politička
promidžba
- kao vrsta nastao u Europi, ali se definitivno oblikovao u Americi da bi nam na kraju ipak došao iz Amerike

Velika autorska imena svjetskog stripa

- Harold Foster: Tarzan, Princ Valiant

- Richard Felton Outcault:
 američki crtač
 začetnik stripa
 sličice uokvirio i stavio ih u niz
 1896. prvi strip u nastavcima Žuti dječak u Pulitzerovim novinama World

Povijesni razvoj

- frizovi na grčkim hramovima

- srednjovjekovne crkvene postaje križnog puta
- preteča stripa: njemački pjesnik i slikar Wilhelm Busch, polovinom 19. st. izdao šaljivu knjižicu o doživljajima
dvojice vjetropira Maxa i Moritza – karikaturistički crteži popraćeni stihovim

Povijest hrvatskog stripa

- začeci vezani uz razvoj karikature u satiričkim listovima

- Dragutin Domjanić u kajkavskim stihovima napisao Mladost Petrice Kerempuha, objavljeno 1921. s nizom
crteža

Strip i crtani filmovi međusobno se prožimaju

- neki filmovi popularni u oba medija

15
 - Popaj: strip ---------- film
- Pink Panther: film ----------strip

Rene Goscinny i Albert Uderzo: Asterix

- oličenje nacionalnog otpora osvajaču, zaštitni znak potomaka Gala - nacionalna identifikacija s junacima
Walt Disney: Mickey Mouse

Walter (crtač) i Norbert (pisac teksta) Neugebauer

- osvajaju drukčijim stilom, humorističnim i bližim Waltu Disneyu
- najbolja ostvarenja: Patuljak Nosko, Gladni kralj, Mali muk, Priča s ruba šume
Druga generacija hrvatskog stripa 60-e godine XX. st.
- skupljaju se oko Plavog vjesnika:
Julije Radilović – posebna sklonost prema povijesti, uspjela strip-serija Kroz minula stoljeća, osim događaja i
likova u strip ucrtava i zemljopisne karte, zorno predočavajući promjene granica tijekom povijesti, radio i
humoristične stripove: Herlok Šolms – parodija poznatog detektiva Šerloka Holmsa iz kriminalističkih romana
Procvat hrvatskog stripa

Andrija Maurović

- u dnevniku Novosti izlazi njegov prvi strip Vjernica mača – prvi suvremeni hrvatski strip
- pokrenuo i prvi hrv. strip-časopis Oko 1935.
- mladu publiku osvojio vestern-stripovima: Trojica u mraku, sedma žrtva, Gospodar zlatnih bregova, Sablast
zelenih mačeva, Stari mačak
- u strip prenosio djela hrv. književnosti: Zlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke
- najuspjeliji povijesno-pustolovni strip Seoba Hrvata (Knez Radoslav), iz političkih razloga zabranjivan
- Željko Beker: Zaviša – izmišljeni junak iz hrvatske srednjovjekovne povijesti, vitez lutalica koji se bori za
pravdu, slama ženska srca (pandan princu Valiantu)

Borivoj Dovinković - Mendo Mendović, Oto Reisinger - Štefekove pustolovine, Ivica Bednjanec - Osmoškolci, Genije,
Nježni, Durica, Vladimir Delač - Marina
Novi kvadrat – 3. generacija

Omladinski list Polet 1976.

- mladi sljedbenici novih struja u svjetskom stripu

- 3 godine djelovali zajedno i objavili više stotina kraćih stripova
- stripovi uglavnom fantastičnog i grotesknog sadržaja
- ruše klasične oblike stripa (nije nužno red uokvirenih sličica)
- udahnuli novi duh i tako postavili temelje modernom hrvatskom stripu
- vole iznenađenja
- vođa je Mirko Ilić – iznenađivao novim paradoksalnim obratima
- groteskni izraz, Lopov nježni – ime u suprotnosti s glomaznim, zastrašujućim izgledom
- satira, dijalektalni i žargonski izrazi
Krešimir Zimonić

- univerzalne teme koje opsjedaju suvremenog čovjeka

- crtež izrazito poetičan
- uspjeli prijenosi Šume Striborove i Ribara Palunka u strip
Joško Marušić - duhoviti komentari društveno- političkih pojava, Krešimir Skozret – Uličari, Nedjeljko Dragić –
poigravanje kvadratima

16