Etimolozi su pokazali, da je priča o Edenskome vrtu u Knjizi Postanka - zapravo priča

iz Sumera; pa i više od toga, gradovi kao Ur, Larsa i Haram, koji se spominju u Knjizi
Postanka, zapravo su se nalazili u zemlji Sumer. Evo priče o postanku, kako je
poznajemo:
≫U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala
nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: ≫Neka bude svjetlost!≪ 1 bi svjetlost... 1 reče Bog: ≫Neka bude svod
posred voda, da dijeli vode od voda!≪ I Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od
voda nad svodom. I bi tako...l reče Bog: ≫Vode pod nebom neka se skupe na jedno
mjesto, i neka se pokaže kopno!≪ I bi tako. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene
vode mora. ...1 reče Bog: ≫Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom,
stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti... ≪
Usporedimo to s apstraktnim oblikom iz babilonskog tumačenja postanka, poznatog
pod imenom ≫Enuma Elish≪ - po njegovim prvim riječima, koje znače ≫kad u
visinama≪. Ovo je bilo zapisano i na babilonskom i na sumeranskom jeziku, i to
gotovo tisuću godina prije Knjige Postanka, a preživjelo je gotovo u potpunosti
sačuvano na sedam pločica:
≫Sva kopna su bila more. Tada nasta kretanje u sredini mora; u to se vrijeme stvori
Eridu...Marduk položi trsku na površinu mora. Oblikova prašinu i pospe je po trski.
Da bi privolio Bogove da obdtavaju u nastambi prema želji njihova srca, on oblikova
čovječanstvo. S njime božica Aruru stvori ljudsko sjeme. Životinje na polju i sve žive
stvari na polju oblikova. Tigris i Eufrat on stvori, i postavi ih na njihovo mjesto:
objavi njihova imena na božanski način. Travu, rogoz i močvare, trsku i šume on
stvori, kopnaEtimolozi su pokazali, da je priča o Edenskome vrtu u Knjizi Postanka - zapravo
priča
iz Sumera; pa i više od toga, gradovi kao Ur, Larsa i Haram, koji se spominju u Knjizi
Postanka, zapravo su se nalazili u zemlji Sumer. Evo priče o postanku, kako je
poznajemo:
≫U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala
nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: ≫Neka bude svjetlost!≪ 1 bi svjetlost... 1 reče Bog: ≫Neka bude svod
posred voda, da dijeli vode od voda!≪ I Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od
voda nad svodom. I bi tako...l reče Bog: ≫Vode pod nebom neka se skupe na jedno
mjesto, i neka se pokaže kopno!≪ I bi tako. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene
vode mora. ...1 reče Bog: ≫Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom,
stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti... ≪
Usporedimo to s apstraktnim oblikom iz babilonskog tumačenja postanka, poznatog
pod imenom ≫Enuma Elish≪ - po njegovim prvim riječima, koje znače ≫kad u
visinama≪. Ovo je bilo zapisano i na babilonskom i na sumeranskom jeziku, i to
gotovo tisuću godina prije Knjige Postanka, a preživjelo je gotovo u potpunosti
sačuvano na sedam pločica:
≫Sva kopna su bila more. Tada nasta kretanje u sredini mora; u to se vrijeme stvori
Eridu...Marduk položi trsku na površinu mora. Oblikova prašinu i pospe je po trski.
Da bi privolio Bogove da obdtavaju u nastambi prema želji njihova srca, on oblikova
čovječanstvo. S njime božica Aruru stvori ljudsko sjeme. Životinje na polju i sve žive
stvari na polju oblikova. Tigris i Eufrat on stvori, i postavi ih na njihovo mjesto:
objavi njihova imena na božanski način. Travu, rogoz i močvare, trsku i šume on
stvori, kopna i bare, i divlju kravu i njeno mlado, i janjad, i voćnjake, i šume; i jarca i
planinsku kozu... Gospodin Marduk izgradi branu pokraj
103
Ereh načinio... ≪
Ova .mezopotamska epopeja o stvaranju, bez sumnje je izvorište legende iz Knjige
Postanka, koja Bogu pripisuje sve dobre stvari koje su do postojanja doveli
zadivljujući Sumerani. Dijelovi, koji se odnose na Boga što gradi zdanja, nisu se
prenijeli u izraelsku priču, jer je nomad-ska priroda Židova smatrala, da su jedini
gradovi, u kojima su živjeli u vremenima nastajanja Knjige Postanka, bili oni - koje su
izgradili drugi. Bog iz Knjige postanka, Jahve, nije započeo svoje postojanje još
nekoliko stotina godina nakon što su zabilježene ove pločice.
Prema mnogim stručnjacima, bogovi svih kasnijih civilizacija za-hvaljuju svoj
razvitak sumeranskoj plodnosti i - bogovima oluje. Da li bi to moglo biti točno?
Naravno, bog oluje je imao vrlo važnu ulogu u takvoj jednoj zemlji kakva je bila
Sumer, te u takvoj jednoj legendi, kakva je ona o Noi. Sumerani su na prirodu gledali
kao na živu jedinku, a bogovi i božice bili su utjelovljenja snage te žive jedinke; svaki
je od njih morao odigrati svoju ulogu u snagama prirode. Neka su božanstva bila
odgovorna za plodnost, zemlju i njen narod; druga su organizirala oluje, do kojih je
dolazilo. Očito je za nastavljanje postojanja naroda bilo važno, da se aktivno tražimilost od
bogova plodnosti; isto tako, s obzirom na razorne učinke njihova djelovanja,
bogovi oluje trebali su se umilostiviti, da bi očuvali sumeranski način življenja.
Bog oluje bio bi onaj, koji je trebao biti odgovoran za uzrokovanje Velikoga potopa,
zbog svoje moći koju je imao nad vremenskim prili-kama, i koja je dovela do priče o
Noi; kao masoni, mi smo, naravno, bili zainteresirani za bogove oluje i potope, jer
masonerija posvećuje cijeli jedan stupanj - stupanj Mornarske Arke - i to s cjelovitim i
opšir-nim obredom - očuvanju priče o kapetanu Noi, te legendi o potopu.
Jedan od glavnih problema, s kojima se susretao sumeranski narod, bila je borba
protiv poplavljivanja niskih ravnica, kroz koje su protjecali Tigris i Eufrat na svom
putu prema jugu i moru. S vremena na vrijeme došlo bi do razornih poplava, no
jednom je prilikom moralo biti naročito kataklizmično - toliko, da je ušlo i u njihov
folklor za sva vremena. Je li brod - čiji se graditelj zvao Noa - uistinu postojao ili nije,
ne možemo znati, no možemo biti posve sigurni, da se Veliki potop uistinu i dogodio.
'~104
popisi sumeranskih kraljeva Larse, koji imenuju~deset kraljeva-. vladara prije Potopa,
a navode i rokove njihova vladanja, koji se kreću od 10 000 do 60 000 godina. Jedan
popis grada Larse završava riječima, ≫Nakon Potopa, kraljevstvo je bilo poslano dolje
s visina≪. Ovo sugerira, da je do novog početka došlo nakon Potopa. Posljednje ime u
drugom popisu iz Larse je - Ziusundra, što je i drugo ime za Utnapištima, heroja babilonske
priče o Potopu, koji je opisan na jedanaestoj pločici Epa o Gilgamešu. Sedmi
kralj na sumeranskoj listi posjedovao je, smatralo se, posebnu mudrost u stvarima,
koje su se odnosile na bogove, i ujedno bio prvi čovjek, koji je prakticirao proricanje; to je sedmo
ime bilo - Enoh, o kojemu pločice kažu ≫da je hodao uz Boga≪, a za
kojega se u kasnijoj židovskoj tradiciji smatralo, da je bio uzdignut na nebo - ne
umrijevši. Čini nam se, da više ne može biti sumnje u to, kako je pisac Postanka
koristio sumeranske materijale, koji su tako ušli i u ranu židovsku tradiciju. Veza
izmedu religije Židova i pradavne zemlje Sumer jasna je, no - situacija postaje još
zanimljivija, kada razmotrimo razloge, zbog kojih pisac izvornika, ili Jahvista koji je
koristio ovaj materijal, pripisuje takvu dugovječnost Setovim potomcima prije Potopa.
Mislimo, da se time trebao naglasiti kontrast izmec~u uvjeta života ranije, i nakon
božanskog suda, iskazanog Potopom. Jer, postoji i jedan drugi, mogući razlog. Neki
su pisci sugerirali, da bi astronomske brojke u sumeran-skom popisu kraljeva mogle
biti proizvod - astroloških spekulacija, u kojima su se primjenjivala mjerila inače
korištena za promatranje zvijezda, da bi se izračunala mitološka razdoblja kraljevanja.
Na isti su način i rani židovski pisci mogli izračunati brojeve s popisa, kako bi
odgovarali kronologiji, s točnim brojem godina od Postanka pa do izgradnje hrama
kralja Salomona, te podijeliti to razdoblje u epohe, od kojih je prva - od Postanka, pa
do Potopa - obuhvaćala 1656 godina.