Istraživanje svemira – dokle smo stigli i kakva nas budućnost očekuje?

Otkako su ljudi prvi put uperili pogled prema zvjezdanom nebu, postali su opčinjeni njime. Praćenje
periodičnog ili prividnog kretanja pojedinih nebeskih tijela postalo je temeljem prvih kalendara. Stari
Mezopotamci, Egipćani, Maje i mnogi drugi pripadnici visokih civilizacija bili su relativno dobro
upućeni u astronomiju.

Budućnost istraživanja prije svega ovisi o spremnosti za financijskia ulaganja

Budućnost istraživanja svemira prije svega ovisi spremnosti država da izdvoje potrebna financijska
sredstva. Prema mišljenju znanstvenika, u skorijoj budućnosti više bi se trebala intenzivirati
istraživanja oko susjednog planeta Marsa. Najviše doprinosa dosadašnjem istraživanju dao je NASA-in
marsovski rover Curiosity, koji je otkrio postojanje ugljika na Marsu, koji je važan za postojanje života.
U skorije vrijeme bi trebala biti realizirana i misija Orin, koja uključuje slanje ljudske posade na ovaj
crveni planet. NASA do 2025. godine planira poslati astronaute na asteroid, a pet godina poslije prvi
Amerikanac trebao bi koračati Marsom. Spominje se i gradnja baze na Mjesecu koja bi učvrstila
američku dominaciju u svemiru, ali o tomu još nema političkog konsenzusa.

U „utrku“ sve više ulaze Europa i azijske zemlje

U istraživanju svemira sve je više jakih igrača, a nakon uspješne američke misije Curiosity na Mars,
svijetu predstoji novo nadmetanje čiji je krajnji cilj pronalaženje života izvan Zemlje. Ne uspiju li u
tome Amerikanci, možda će više sreće (čitaj: znanja i novca) imati Europljani, Rusi, Kinezi ili Iranci.
Dokaz tomu su i izdašni financijski planovi koje je nedavno iznijela Europska svemirska agencija (ESA).
Odlučila je realizirati misiju koju su Amerikanci odbacili pod obrazloženjem da im je preskupa. Čini se
da je Europa spremna izdvojiti milijardu eura za istraživanje Jupitera i eventualnog postojanja vode
na njemu i njegovim satelitima. Misija bi trebala početi 2015.godine, a trebala bi nam otkriti ima li na
Jupiteru tekuće vode, a samim time i života na tom planetu i oko njega. Istraživanje će trajati desetak
godina. Ništa manje ambiciozni nisu ni Kinezi. Do 2017. njihova bi letjelica trebala na Zemlju donijeti
kamen s Mjeseca, a prvi Kinez tamo bi trebao sletjeti do 2025. Najmnogoljudnija nacija nije
zaboravila ni Mars, koji bi mogli početi istraživati već za tri godine. Prvog čovjeka planiraju poslati
između 2040. i 2060. godine.

Na svjetskoj karti, sve jači postaju Iran, Sjeverna i Južna Koreja

Jedan je od najmlađih igrača je Iran, čiji je svemirski program star tek nešto više od osam godina a
najpoznatiji po neuspjelom slanju majmuna u svemir. Zbog toga su 2011. privremeno obustavili
lansiranje živih bića u orbitu. U budućim planovima spominje se lansiranje novih satelita i gradnja
moderne lansirne baze koja bi služila toj svrsi.
Južna Koreja nedavno je lansirala raketu u trećem pokušaju da postavi satelit u orbitu oko Zemlje.
Lansiranje je uslijedilo nekoliko tjedana nakon što je Sjeverna Koreja, koristeći vlastitu raketu,
postavila satelit u orbitu, što je izazvalo međunarodne kritike i stvorilo nove tenzije na ionako krhkom
korejskom poluotoku.

Rusija se opet aktivnije uključuje u istraživanje svemira

Rusi u planu imaju novo istraživanje Mjeseca, a u skorijoj budućnosti tamo će poslati novi automatski
lunohod, a nije isključeno i postavljanje svemirske baze u idućiem desetljeću. Do 2030. Rusija želi
poslati i svoje misije na Mars, Veneru i Jupiter, a do 2030. namjeravaju pokrenuti misije na Mjesec,
Veneru, Jupiter i Mars, na kojem bi možda, razmatra se, postavili i trajne znanstvene postaje.

Teško da ćemo ikada do kraja spoznati svemir

Do današnjeg dana, jako malo smo otkrili tajni koje svemir krije, a pitanje je dali ćemo ikada do kraja
ga spoznati. Razlog tomu leži u činjenici što svemirska istraživanja iziskuju velika financijska ulaganja,
koje je mali broj zemalja spreman izdvojiti.

Budućnost nam zasigurno donosi mnogo toga; daljnja istraživanja planeta, svemirsko rudarenje, te
intenzivnije slanje ljudi i razvoj svemirskog turizma.

Izvor: Mi Media