Je li žutilo u medijima odraz žutila u nama?

“Skandali, crna kronika, žutilo i samo žutilo! Više ne možeš pronaći normalne članke!” Koliko ste se
puta ulovili u takvim mislima koje ste podijelili s prijateljima na kavi? I dok se s tom pravedničkom
srdžbom okomljujemo na te novaca gladne medije koji žele zadovoljiti svoje i naše najniže interese,
zaboravljamo jednu bitnu stvar. Mediji su u našim rukama, ne mi u njihovim! O nama i samo o nama
ovisi o čemu će oni pisati. Da na nekim web portalima ne klikamo na članak koji govori o novoj ljubavi
poznate pjevačice, ili već desetke puta viđenom dekolteu neke starlete, oni ne bi o tome pisali. Ne
zato što su medijski vlasnici nesebična i plemenita bića kojima su u cilju viši životni interesi, nego zato
što, ako ne zadovolje naš interes, neće zadovoljiti svoj interes ili interes svog novčanika. Postoje i
suprotne iznimke od ovog pravila, ali općenito, vlasnike bilo koje tvrtke primarno zanima povećanje
financijske dobiti. I tu ulazimo u priču gdje mi odlučujemo o čemu će oni pisati. Mediji ako žele
preživjeti moraju zadovoljiti interes čitatelja.

Znam da je mnogima čudno zazvučala ideja da upravljaju svojim životima, a sad još i tvrdimo da
vladamo i medijima. Zasigurno vas navodimo na krivi trag? No, razmislite malo o toj tvrdnji. Mediji
žele više gledatelja i čitatelja da bi privukli više oglašivača i stekli više novca. Ako mi ne prihvatimo
površnost i žutilo, ne komentiramo ga na svojim kavama, portalima, ne „gutamo“ članke o vjenčanju
ili razvodu ljudi koje uopće ne poznajemo, oni o tim i sličnim stvarima neće pisati.

Učimo se prepoznati pozitivne primjere

Nažalost, rijetko možemo pročitati sadržaje o postignućima naših mladih ljudi na području
obrazovanja, znanosti, tehnologije i drugih sfera života. Takvi tekstovi zauzimaju minoran prostor u
našim medijima, posebno elektroničkim, budući da je onaj najveći pored gore navedenog žutila
zauzela politika. Politikom smo ionako dnevno „bombardirani“ u velikim dozama tako da je mi ovdje
nećemo spominjati. Jedna od najdivnijih priča koje smo u posljednje vrijeme susretali u našim
medijima je ona o gospođi iz susjedne Hrvatske koja je svoje radno mjesto prepustila kolegici koja je
bila u teškoj životnoj situaciji, a uz to i proglašena tehnološkim viškom. Takve priče o solidarnosti i
borbama „malih“ ljudi su rijetkost, i složit ćemo se, trebalo bi ih biti više, kao i one o ljudima koju su
uspješno dobili bitku protiv ovisnosti ili kakve bolesti. Reakcijom na takve članke mi osiguravamo novi
takav članak. Naša je odgovornost da prihvatimo i pohvalimo takav sadržaj, a u tome će nam pomoći i
ako otjeramo žutilo iz svojih života.

Žutilo u medijima je odraz žutila u nama

Jeste li na toj kavi sa prijateljima pričali o svojim vrlinama, postignućima i dobrim stranama ljudi iz
vaše okoline, o nekim autentičnim ljudskim trenucima ili bar o tome kako stvoriti takve trenutke ili
ste se prepustili lakoći kritiziranja sebe i drugih, površnog suđenja sebi i drugima i površnosti
općenito? Shvaćate? Žutilo u medijima samo odražava žutilo u našim vlastitim životima i zato,
umjesto da okrivljujemo medije, možda bi bilo pametnije i mudrije ne konzumirati žuti sadržaj u
njima, ali ni u svojim životima jer tako nećete imati ni potrebu prebirati po životima drugih. Pokušajte
napraviti eksperiment sa sobom i ovaj tjedan ne razmišljati o svemu što ne valja u vama, u drugima i
sa svijetom općenito. Pokušajte ne biti površni i ne baviti se žutilom u svom životu i predajte se
svemu dobrome što ste dosad stvorili oko sebe i u sebi, napunite se tim osjećajem i kad prestanete
stvarati žutilo u svom životu, prestat ćete ga konzumirati u medijima. Ono, naravno, ne može zauvijek
nestati iz medija jer će uvijek biti dovoljno onih koje površno zanima njihov vlastiti, pa onda i tuđi
život, ali ga barem možemo smanjiti i naručiti više toplih ljudskih priča.

Izvor: Mi Media