Budu�i da bogovi ovoga svijeta i ljudi tvrde da ni�ta nije postojalo prije Kaosa,

�elim dokazati da su bili u zabludi, jer nisu poznavali ni svojstva Kaosa, ni

njegovo porijeklo.
Sve je zapo�elo Praopstankom, koji je apsolutno Svjetlosne naravi. Ali �vanjska
sfera� beskona�nosti, Pistis, sazdala je u sebi sliku o biti Svjetlosnog Svijeta,
koja je nazvana Sophia (Mudrost). Zanesena njome, ona je htjela da samostalno
stvori svoje vlastito �Djelo�, �ime je povrijedila na�elo apsolutne homogenosti
Svjetlosnog Svijeta. Zbog toga se taj Svijet od Sophijina htijenja, kao zametka
naru�avanja dotada�njega neizmjenjivoga jedinstva, smjesta ogra�uje Zavjesom
(Parapetasma), a ona je bacila Sjenu te je tako nastala Tama (koje do tada nije
bilo). Njeno je svojstvo neprekidno, besciljno kome�anje ili Kaos. Na taj na�in je
Pistis-Sophia uzro�nik za postanak svijeta Tame, koji je opreka svijetu Svjetlosti
koji je postojao odvijeka, kao jedina, apsolutna, vje�na i nepromjenljiva
opstojnost. Po�eljeno �Djelo� Pistis-Sophije je fatalna pogre�ka protiv te savr�ene
Svjetlosne opstojnosti, kojoj ne treba nikakva dopuna ni pobolj�ica. Svijet Tame, u
svom mraku i besmislenom kovitlanju, nije ni znao da postoji Svjetlost i njen
svijet. Ali u svom kome�anju, Tama je u jednom trenutku opazila da postoji i
Svjetlost, kao ne�to neizmjerno savr�enije i ja�e od nje. Stoga je osjetila zavist
pa je od toga osje�aja zatrudnjela i rodila Zavist i Mr�nju. To se nedono��e
oformilo kao Tvar (Hyle), pa je ba�eno u dubinu Kaosa i Tame, i to je dno Kaosa
postalo podru�je Tvari. U njoj nije bilo nikakva Duha (Pneuma) pa je ona od sada
postojala kao opreka duhovnosti svojstvene Svijetu Svjetlosti. U�asnuta
posljedicama svoga �ina, Pistis-Sophia se svojim Svjetlosnim bi�em pokazala Tvari,
sa �eljom da joj dahne svoju svjetlost u lice i tako na�ini stvorenje, koje �e,
dijelom njezinih mo�i, biti kadro da vlada Materijom. Uslijed toga je iz Kaosa
izronilo dvospolno, nakazno bi�e s lavljim licem, da bi postalo Arhontom
materijalnog svijeta Tame. Ono Pistis-Sophiju nije ni vidjelo, nego je samo
ugledalo odraz njenog bi�a u vodi. Samo je sebe nazvalo Jaldabaoth (Jahve). Po�to
mu je Pistis-Sophia predala vlast nad materijom, vratila se u svoj svijet
Svjetlosti. Ostav�i sam i ne znaju�i za postojanje Svijeta Svjetlosti i njegovo
vje�no Bo�anstvo, Jaldabaoth (Jahve) ili vladar Svijeta materije (Demiurg) po�eo je
oblikovati domenu svoje vlasti. Odvojio je kopno od mora; za sebe je od materije
sazdao boravi�te koje je nazvao Nebo, a podno�ak mu je bila Zemlja. Imaju�i u sebi
veliku snagu po tomu �to mu je Pistis-Sophia udahnula svoj svjetlosni dah, on je
stvorio sedam mu�ko-�enskih potomaka, koji su postali vladarima nad sedam nebeskih
sfera. Svaki je potomak dobio po jedno nebo sa svojim an�elima i arhan�elima, a
Jaldabaoth je za sebe zadr�ao najvi�e, osmo nebo. Jedini je on od Arhonata, iako
ro�en iz Materije i Tame, imao u sebi Svjetlosnu �esticu, ste�enu maj�inim dahom.
U Jaldabaothovu svijetu do�lo je do katastrofalne krize. Iz najni�ih sfera je neki
ru�ilac uni�tio sedmo nebo, a i sva druga su se uzdrmala, ali je situaciju sredila
Sophia pru�iv�i Jaldabaothu pomo�. Ne znaju�i da je ta pomo� proistekla iz svijeta
Svjetlosti, Jaldabaoth se uzoholio i objavljivao svima svojim podanicima da je
jedan i jedini, svemo�ni Bog. Svi su mu se divili, osim jednog od njegovih sinova,
Sabaotha, koji je, �uv�i glas Sophije kojim je prekoravala Jaldabaotha, osudio
oholost svoga oca i odmetnuo se od njega, a Pistis-Sophia ga je uzdigla u zaseban
Eon, nad svim sferama Jaldabaothovih Arhonata, i pridru�ila mu svoju k�erku Zoe.
Taj umetak uklapa u Sabaothov i Zoin svijet i lik Isusa Krista, kao jedno od
stvorenja Sabaothovih, te sedam drugih dobrih mu�ko-�enskih snaga, opre�nih snagama
Jaldabaothovim kojima se on odlu�io suprotstaviti velikoj mo�i Sabaotha (To su
bile: Zavist, Srd�ba, Pla�, Jecanje, Tu�aljka, Jadikovka, Uzdisanje, i �enskim
imenima: Srditost, Patnja, Pohota, Jecanja, Proklinjanja, Ogor�enje, Sva�a).
Manifestirale su se razli�ite djelatnosti vje�noga Bo�anstva Svjetlosti,
prvenstveno njegova misaona snaga (Ennoia). Ona je djevi�anski duh, �ista snaga
mislenosti i slika svoga roditelja ili Barbelo. Ona je svoga Oca zamolila da joj
dade �Iskonsku Spoznaju�. Kada je ova nastala, zdru�ila se sa snagom mislenosti i
tako je nastala Providnost ili Pronoia. Jednakim molbama, upu�enima Najvi�emu,
nastalo je jo� petoro dvostrukih, mu�ko-�enskih vje�nih bi�a ili Eona, a Barbelo,
�ista snaga bo�je mislenosti, rodila je revnosnim zorom Najvi�ega, Iskru
Svjetlosti, koja je jedinoro�eni i samoro�eni (Monogenes) ili Nebeski Krist. Od
njega je uz pomo� �Nevidljivoga duha� ili �Najvi�eg bi�a� nastao niz Eona: Um
(Nous), Volja, Rije� (Logos). Od Nebeskog Krista i Neprolaznosti proizi�le su
�etiri Velike Svjetlosti: Milost, Uvid ili Poimanje, Zamje�ivanje, Pametnost,
kojima koptski tekst daje semitska imena: Harmozel, Oroiael, Daveithe i Eleleth,
pri �emu se svaki od tih aspekata Vrhovnog Bo�anstva sastoji od triju Eona, ili
vje�nih, izvankozmi�kih i izvanvremenskih opstojnosti. Me�u Eone pripadaju i
Sophija ili Mudrost i Nebeski Adam. Svi ti Eoni �ine bo�ju potpunost ili Pleromu.
Svojstvo svakog Eona je njegova dvostrukost, mu�ko-�enskost, �to izra�ava
nepostojanje opreka ili bilo kakvih tenzija unutar aspekata sveop�e bo�je
svjetlosne opstojnosti. Gre�ka koju je u�inila Sophia sastojala se u tomu �to je
rodila zamisao o �Djelu� i ushtjela da je iznese u pojavnost, a da nije za to imala
pristanak Najvi�ega Duha (Pneume) u svojstvu njezina para (Syzygos) u sveop�oj
mu�ko-�enskosti, tj. neopre�nosti koja obilje�ava Svijet Svjetlosti. Od te pozljede
svjetlosnog na�ela potpunosti i nepomu�enosti, Svijet Svjetlosti se ogradio
Zavjesom, a ona je bacila sjenu, koja je Tama i uslijed toga �to je zavjesom
odvojena od Svijeta Svjetlosti, nije vi�e ni Svijet Svjetlosti, ni svijet sklada,
bez vremena i prolaznosti, nego svijet opreka, kaosa besmislenog kovitlan, te stoga
vi�e ne svijet Dobra, �ivota i Sjaja, nego svijet Zla, Smrti i Mraka.
Sama Sophia na�kodila je svojim �inom prije svega samoj sebi. Njena samopo�uda
kojom se izdvojila iz harmonije Svjetlosnoga Svijeta rezultirala je trudno�om, a
njen porod bilo je nedono��e, nesvjetlosno, nesavr�eno, nenalik na majku, po
vanj�tini sli�no zmiji i lavu. Budu�i da je bio nakaza i izrod, Sophia ga je bacila
iz rubnih sfera Svijeta Svjetlosti u sjenu �to ju je bacila Zavjesa i tu ga omotala
svjetlosnim oblakom da ga nitko ne vidi i dala mu ime Jaldabaoth. Iako je porod
zablude, on je, kao Sofijin sin, u sebi imao dio maj�ine snage, svojstvene
Svjetlosnom Svijetu.
Izba�en iz Svijeta Svjetlosti u svijet Tame i Sjene, Jaldabaoth ondje po�inje
stvarati svoj svijet nesvjetlosnih, tminskih svojstava. Stvorio je 12 an�ela i
svakome na�inio njegov eon, opona�aju�i vje�ne Eone u Svijetu Svjetlosti, i u
svakome od njih po trideset an�eoskih snaga. Svjestan svoje svjetlosne snage,
ba�tinjene od Majke, koje nisu imali pojedini gospodari njegovih eona, Jaldabaoth
je, u svom neznanju da postoji drugi, Svjetlosni Svijet s vje�nim Bo�anstvom, po�eo
samoga sebe slaviti kao najvi�e bi�e.
Sophia je, me�utim, uslijed svoje pogre�ke primorana da boravi u Devetom Nebu, to
jest izme�u Svijeta Svjetlosti i njegove Plerome i eona Jaldabaothova carstva.
Ondje se duboko kajala i oplakivala svoju pogre�ku. Taj pla� �uo je Najvi�i, tj.
Svjetlosni Bog, a i njena bra�a iz Plerome su je sa�alijevala mole�i pomo� od Oca.
Uslijed toga je do nje dopro glas odozgo: �Postoji �ovjek i �ovjekov Sin�. Time se
mislilo na Najvi�e Bo�anstvo i na Jedinoro�enoga kao njegova opunomo�enika.
Suo�en s negodovanjem Sofije a i svojih an�ela zbog svoje umi�ljenosti, Jaldabaoth
je po�elio da se sada uvjeri postoji li netko iznad njega i prije njega, pa je
izrazio �elju da se Svjetlost, ako zaista postoji, poka�e da bi je on i njegovi
arhonti vidjeli. Smjesta se, zaista Svjetlost probila iz Osmine i prodrla kroz sva
Kozmi�ka Nebesa, pri �emu se u toj Svjetlosti ukazala i ljudska slika Svjetlosnog
Adama. Na njegovu povratku u Ogdoadu (Osmo nebo) ugledale su ga i demiurgove
(arhigenetorove) sile kozmi�kih eona i shvatile da je on opasnost za djelo �to su
ga one izvr�ile oblikuju�i materijalni svijet kozmosa. Na Jaldabaothov
(arhigenetorov) prijedlog stvorena je odluka da i oni sami stvore bi�e nalik na
Svjetlosnog Adama, sa svrhom da ga ovaj zavoli i tako svoje snage stavi u slu�bu
kozmi�kih sila. Ali Sophia je opazila lukavstvo njihove namjere. Iz svoga je bi�a
izlu�ila kapljicu Svjetlosti i ona je pala u vodu, pa se iz nje smjesta pojavio
Pou�avatelj, u bezgrje�nome, mu�ko-�enskom liku, kao �to su i sva bi�a Svjetlosnoga
Svijeta. Njen �enski aspekt je �ivotna Eva, tj. Pou�avateljica �ivota. Dotle su
arhigenetor i demiurg Jaldabaoth i njegove kozmi�ke sile stvarale svoga �ovjeka.
Svi su oni bacili svoje sjeme usred zemljina pupka, uslijed �ega je nastao njihov,
zemaljski �ovjek, tjelesno odraz njihovih tvarnih svojstava, ali ipak nalik na
Svjetlosnog Adama �to su ga oni ugledali. Budu�i da u njega nisu bili kadri unijeti
i Duh (Pneumu), jer ga ni sami u sebi nisu imali, zemaljski je �ovjek le�ao
be�ivotan pa su ga se kozmi�ke sile tvari okanile i ostavile ga da le�i napu�ten.
Dotle je Sophia posredstvom Zoe poslala u zemaljskog Adama svoj dah i on se po�eo
kretati. Prevariv�i se, arhonti su nakon toga Adama prenijeli u Raj da ondje �ivi i
�uva njihov svijet od Nebeskog Adama. Ali Sophia je k njemu poslala svoju k�erku
Zoe, pod imenom Eva, a sa zadatkom da ga prizove svijesti o �injenici da je u njemu
Svjetlosni Dah i da stoga treba da �ivi �ivotom usmjerenim prema Svijetu
Svjetlosti, a ne da bude stvar podlo�na tvari. Dok se to zbivalo, arhonti su se
vratili iz svojih eona da vide o�ivjelog Adama, pa su zatekli Evu kako s njime
razgovara i uo�ili njenu Svjetlosnu narav. Odlu�ili su da u nju ubace svoje sjeme i
time je ukaljaju kako bi izgubila svoju Svjetlosnu Mo� i prestala osvje��ivati
Adama. U tu svrhu su Adama omamili u san zaborava, da bi izvr�ili svoje zlodjelo.
No Svjetlosna Eva ih je predusrela. Oslijepila je njihove o�i i kraj usnulog Adama
polo�ila svoju kopiju, a sama je u�la u Drvo Spoznaje (Gnoze). Po�to su poslije
nekog vremena progledali, arhonti su pristupili la�noj Evi i u nju ubacili svoje
sjeme i ona je redom ra�ala sinove arhonata, Abela i druge. Ali prava Eva ostala je
neokaljana, no Adam je bio zbunjen, uslijed sna zaborava, u koji su ga arhonti
Svijeta bili uljuljali. Vjerovao je da je Eva na�injena od njegova rebra dok je
spavao i da su u svemu jednaki. Njegovu svijest o tomu da je u njemu i Svjetlosni
Dah, trebalo je tek probuditi. To je izvr�io Svjetlosni Adam. Uputio ih je da jedu
plodove s Drveta Gnoze (Spoznaje), u koje je bila u�la Svjetlosna Eva, kako bi
spoznali istinu o sebi, o arhontima i postojanju Svjetlosnoga Svijeta. Eva je prva
povjerovala rije�ima Pou�avateljevim, uzela plod sa stabla, jela i dala Adamu da i
on jede. Smjesta je u njima zasjalo Svjetlo Spoznaje. Zgadili su se svoje golotinje
i �ivota jednakog �ivotu �ivotinja, a arhonti, nemo�ni zbog njihova osvije�tenja,
prokleli su Adama i odlu�ili izbaciti ga iz Raja, kako ne bi jeo i s Drveta Vje�nog
�ivota. Prognani iz Raja na zemlju, Adam, Eva i njihovo potomstvo pali su u Hyle,
materiju zemlje, pod vla��u arhonata. Ali Svjetlosni Svijet im je i onamo poslao
pomo�, u likovima bla�enih izaslanika, koji su ljudima objavljivali postojanje
Svjetlosne �estice u njima. Njihovom pomo�i, �estice Svjetlosti se u ljudima
osloba�aju robovanja arhontima i njihovim porocima tjelesnosti. Spoznaja njihove
pripadnosti Svijetu Svjetlosti predstavlja njihovo Spasenje. Ono se u potpunosti
ostvaruje u smrti, kad se duh, to jest Svjetlosna �estica u �ovjeku, osloba�a
ropstva tijelu i vra�a svome ishodi�tu. Ipak, osim osloba�anja pojedina�nih �estica
Svjetlosti, i sam uzro�nik ropstva materiji treba da kona�no bude nadvladan. Zbiti
�e se to kad se ve� ve�ina Svjetlosnih Iskri vrati svome iskonskom Bo�anstvu. Tada
�e i �pogre�ka� uslijed koje je nastao kozmos, zajedno sa silama koje njime
vladaju, mo�i biti ispravljena. Zbiti �e se to apokalipti�kom katastrofom kozmosa.
Uo�i tih doga�aja, cio svijet kozmi�kih eona �zadrhtat �e od sna�noga groma, a
arhonti �e po�aliti svoja nedjela i podi�i veliku viku zbog svoje neminovne smrti.
Sav �e eon po�eti drhtati, njegovi �e kraljevi me�u sobom zametati ratove plamenim
ma�evima i sve �e biti natopljeno prolivenom krvlju, sunce �e potamniti, mjesec �e
izgubiti svoju svjetlost i zvijezde napustiti svoje putanje. Sophia, koja je
uzro�nik nastanka prvoga Djela (van Svijeta Svjetlosti, iza Zavjese, kojom se taj
svijet morao ograditi od njezina ��ina�), protjerat �e bogove koje je stvorila,
zajedno s arhigenetorom (Jaldabaothom). Sru�it �e ih u Bezdan, kamo �e biti ba�eni
zbog svoje nepravi�nosti. Oni �e se kao vulkani �to rigaju vatru me�u sobom
pro�dirati i najzad �e ih sam njihov arhigenetor uni�titi. Zatim �e se okrenuti
samom sebi pa �e razoriti i sebe, sve dok sasvim ne propadne. Nebesa arhonata �e se
sru�iti jedna na druga. Njihove �e snage gorjeti jo� cio jedan eon. Ta �e vatra
uni�titi i arhigenetorovo nebo, sve dok se sasvim ne smrska. Njegov �e kozmos pasti
na zemlju, a ona te krhotine ne�e mo�i izdr�ati, nego �e pasti u Bezdan, nakon �ega
�e i on sam biti uni�ten. Svjetlost �e zauvijek �odmesti� Tamu i ona �e biti kao i
prije, nenastala, kao ne�to �ega nikad nije ni bilo. �Djelo�, uslijed koga je
nastala Sjena, koju zovu Tamom, biti �e rastvoreno u ni�ta. Svjetlost �e se vratiti
svome ishodi�tu, sjedinit �e se u divoti Nestvorenoga, koje �e samo Svjetlo��u
zauvijek ispunjati sve Eone. Svim tim doga�ajima Pogre�ka po kojoj je uslijedio
nastanak Tvari i kozmosa biti �e ispravljena, pa �e, kao i prije Pogre�ke,
postojati samo Svjetlost, vje�na u svim Eonima.