D V O R C I , K U R I J E I N J I H O V I V L A S N I C I

Četiri stoljeća kontinuiteta stanovanja i života u dvorcu

MILJANA
lijepa kao slika
Za renesansu dvorca Miljane krajem 20. i početkom 21. stoljeća zaslužni su dr. Franjo Kajfež i Dragutin
Kamenski: Kajfež je obnovio dvorac 1980-ih godina, a Kamenski 2010-ih

Napisali: akademik Mladen Obad Šćitaroci i izv. prof. dr. sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci
Foto: Damir Fabijanić, Natalija Vasić i Mladen Obad Šćitaroci
Dvorac Miljana iz zraka 2015., foto: N. Vasić

Dvorac 1896.

36 moj grad
Katastarska karta Miljane, 1861.,
izvor: Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja
D
vorac Miljana jedan je od najpo-
znatijih i najslikovitijih hrvatskih
dvoraca. Nalazi se 70-ak kilome-
tara sjeverozapadno od Zagreba u Hrvat-
skom zagorju, u Općini Zagorska Sela. U
neposrednom je susjedstvu dvorca Veliki
Tabor, a u blizini su Kumrovec, Desinić, Ter-
me Tuhelj i Terme Olimia u Sloveniji. Miljana
se nalazi 200 metara istočno od rijeke Sutle
koja je državna granica s Republikom Slo-
venijom.
Medijsku pozornost Miljana je stekla tije-
kom snimanja televizijske serije „Ponos Rat-
kayevih“, koja je prikazivana na Hrvatskoj
radioteleviziji 2007. i 2008. Stručnu pozor-
nost i javni interes za dvorac pokrenula je
obnova 1980-ih jer je bila prva velika privat-
na obnova dvorca u socijalističkoj Jugosla-
viji u kojoj je većina dvoraca oduzeta vlasni-
cima, čime su osuđeni na propadanje. Kao
i malobrojni manji dvorci, Miljana je ostala
u privatnom vlasništvu. U središtu medijske
pozornosti ponovno je bila u prvom deset-
ljeću 21. stoljeća, kad se prodavala nekoliko
godina; danas ima novog vlasnika koji joj je
omogućio kontinuitet. Miljana bilježi pu-
nih 400 godina postojanja i što je osobito
važno – četiri stoljeća kontinuiteta života u
dvorcu, čime se mogu pohvaliti samo malo-
brojni dvorci u Hrvatskoj.
Miljana ima sreću da nije doživjela veća
uništenja tijekom prošlosti. Za njezinu re-
Unutrašnje dvorište, sjeverno i zapadno krilo dvorca 2015., foto: N. Vasić
nesansu krajem 20. i početkom 21. stoljeća
zaslužni su dr. Franjo Kajfež i Dragutin Ka-
menski. Kajfež je obnovio dvorac 1980-ih
godina, a Kamenski 2010-ih.
Dvorac se gradio dva i pol stoljeća. Gradnja
je započela u renesansno doba oko 1600.
i trajala je do sredine 19. stoljeća. Najveći
dio dvorca izgrađen je do 17. stoljeća, u
doba kad je pripadao grofovima Ratkaj. Od
početka 17. do sredine 19. stoljeća, kad je
gradnja dovršena, dvorac je nekoliko puta
dograđivan i mijenjan. U novije doba, 1980-
ih te od 2010. do 2015. dvorac je temeljito
obnavljan, pri čemu nije mijenjan vanjski
izgled. Današnji je tlocrt četverokutan s
unutrašnjim dvorištem koje zatvaraju krila
nejednake širine i visine, što nije mijenjano
od sredine 19. stoljeća.
Radi tako duge i postupne gradnje uočava
se nekoliko graditeljskih etapa, premda ih
nije moguće uvijek lako prepoznati. Gra-
diteljski razvoj i mijene dvorca detaljno je
opisao Vladimir Marković u knjizi „Barokni
dvorci Hrvatskoga zagorja“.
Tijekom dva i pol stoljeća gradnje mijenja-
li su se arhitektonsko-oblikovni koncepti.
Gradnja dvorca započela je između 1597.
i 1603. Od zamišljenoga četverokrilnog
dvorca, tada uobičajene renesansne kon-
cepcije, izgrađeno je samo začelno sjever-
no krilo, utisnuto u kosinu brijega. U 17.
stoljeću dograđeno je zapadno bočno krilo,
Najveći dio dvorca izgrađen
je do 17. stoljeća, u doba
kad je pripadao grofovima
Ratkaj
nastavljajući volumen, prostorne sadržaje
i arhitektonske motive sjevernog krila, u
duljini samo četiri arkadna otvora. Vanjska
su pročelja sjevernog i zapadnog krila raz-
mjerno jednostavna s jednolikim ritmom
prozorskih otvora, a dvorišna su pročelja
otvorena arkadnim hodnicima u prizemlju i
na katu. Dvorac je tada u tlocrtu imao oblik
slova L.
Nakon toga se gradi ogradni zid od lomlje-
nog kamena, koji je formirao pravokutno
dvorište. Slijedilo je nekoliko malih gradi-
teljskih zahvata, od kojih su najznačajnije
dvije dogradnje: produžetak zapadnoga
bočnog krila prema sjeveru i prigradnja
sanitarnih prostorija na prvom katu zapad-
nog pročelja, koje su jedini poznati primjeri
sanitarnih prostorija na području Hrvatsko-
ga zagorja stariji od 19. stoljeća. Sanitarije
su smještene u dva identična pravokutna
istaka (rizalita) sa zabatnim završetkom,
što pridonosi plastičnosti zapadnoga baro-
knog pročelja.
Konačni izgled Miljana dobiva izgradnjom
moj grad 37

U dvorcu su jedini poznati primjeri sanitarnih prostorija na
području Hrvatskoga zagorja stariji od 19. stoljeća
južnoga krila, vjerojatno sredinom 18.
stoljeća. To je duga prizemna građevina s
deset malih prozorskih otvora. U sredini
pročelja nalazi se portal na mjestu ranijeg
ulaza u ogradnom zidu. Iz krovišta iznad
portala izdiže se slikoviti tornjić sa satom.
Time je završena izgradnja Miljane za vrije-
me grofova Ratkaja. Nisko, južno krilo dvor-
ca omogućuje pogled na arkade i krovište
sjevernoga krila, što povećava prostornost i
Obnovljeni sjeverozapadni salon na katu dvorca 2017. foto: D. Fabijanić
Obnovljeni sjeveroistočni salon na katu dvorca 2017. foto: D. Fabijanić
38 moj grad
plastičnost graditeljskoga sklopa, posebice
kad se gleda s juga s glavne ceste. Sredi-
nom 18. stoljeća na dvorcu su bili česti gra-
diteljski zahvati, o čemu svjedoče godine
upisane na nekoliko mjesta: 1746. ugravira-
na je na zvonu koje se nalazilo u tornjiću i
uklesana na zaglavnom kamenu sjeverno-
ga krila dvorca, a 1758. je na kruni bunara.
U 19. stoljeću napravljene su samo male,
arhitektonski ne osobito značajne promje-
ne. Oko 1849. najjužnija prizemna arkada
zapadnoga pročelja je zazidana i pretvo-
rena u kapelu. Na mjestu ogradnoga zida
između zapadnog i južnog krila dograđena
je prizemnica sa četiri prozorska otvora na
zapadnom pročelju.
Oslikana pročelja i unutrašnjost
Krajem 17. i početkom 18. stoljeća oslikana
su pročelja dvorca i vanjski zid dvorišta. Ti
zidni oslici Miljanu razlikuju od drugih dvo-
raca u Hrvatskoj. Tijekom povijesti dvorac
je bio različito bojan i oslikavan. Potanko
istraživanje pročelja proveo je 1980-ih Hr-
vatski restauratorski zavod. Početkom 17.
stoljeća sjeverno krilo bilo je bijelo. Potkraj
17. stoljeća, kad je već postojalo i zapadno
pročelje, Miljana je bila u sivoj fazi: svijetlo-
siva podloga oslikana bijelim pravokutnim
poljima. U prvoj polovici 18. stoljeća proče-
lja su crno-plava s bijelim oslikom na uglo-
vima i oko prozora te s bijelim medaljonima
i pravokutnim poljima. Današnja Miljana
obnovljena je upravo u toj crno-plavoj fazi.
U drugoj polovici 18. stoljeća, kad su na za-
padnom pročelju dograđeni rizalitni istaci
(sanitarije), Miljana je bila bijela s uglovnim
kvadrima i okvirima oko prozora oker boje.
U 19. stoljeću dvorac je nekoliko puta ra-
zličito obojan. Najčešće i najdulje ostao je
bijel, do posljednje obnove osamdesetih
godina 20. stoljeća, kad je restaurirano ba-
rokno pročelje kakvo je i danas.
Osim obojanih pročelja, dvorac je oslikan
i u unutrašnjosti, više nego bilo koji drugi
dvorac u Hrvatskom zagorju. U sedam od
osam salona na katu nalaze se najvrednije
zidne slike iz doba rokokoa u Hrvatskoj. Sve
su obnovljene. Treći i osmi salon su obnov-
ljeni 1980-ih, a ostalih pet salona u obnovi
od 2010. do 2015., koja je uključivala i po-
novnu restauraciju dva salona obnovljena
za vrijeme dr. Kajfeža. Oslici su rađeni u fres-
co i secco tehnici, tj. na mokru i suhu žbuku.
Na oslikanim zidovima i nišama prozora
prikazane su najčešće astrološke teme, pa-
storalni prikazi i scene iz svakodnevnog ži-
vota plemstva Hrvatskoga zagorja u drugoj
polovici 18. stoljeća. U prozorskim nišama
nalazimo raznolike alegorijske prikaze.
Autorstvo slika pripisuje se Antonu Josi-
pu Lerchingeru, slovenskom baroknom
Pogled s trijema sjevernoga krila dvorca na južno krilo 2017., foto: D. Fabijanić
fresko-slikaru (1720.-1787.) koji je oslikao
brojne crkve u Sloveniji i Hrvatskom zagor-
ju. U Hrvatskoj je, primjerice, oslikao kapelu
dvorca obitelji Oršić u Gornjoj Stubici, crkvu
sv. Marije u Taborskom i hodočasničku cr-
kvu sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu
u Krapini.
Od izvornog pokućstva očuvane su samo
dvije rokoko kaljeve peći iz 18. stoljeća.
O povijesnom perivoju dvorca Miljane ne
znamo mnogo. Stari nacrti nisu sačuvani,
a katastarska karta iz 1861. pokazuje samo
postojanje dva vrta zapadno od dvorca, ve-
likog voćnjaka sjeverno i velike livade juž-
no. Tragovi vrta ispred zapadnoga pročelja
i danas su vidljivi. Nikakvi grafički ili pisani
izvori o vrtovima i mogućem perivoju ne
postoje. Možemo samo pretpostavljati
da je perivoj uređen krajem 19. stoljeća, u
doba kad su gotovo svi dvorci Hrvatskoga
zagorja imali perivoj pejsažno-romanti-
čarskih i historicističkih obilježja. Iako je
Miljanin perivoj 1973. zaštićen kao spome-
nik parkovne arhitekture na površini 1,75
hektara, od povijesnoga perivoja ostalo je
malo: skupine starih stabala i očuvan pro-
stor, neizgrađen novim građevinama. Saču-
vano je osam hektara okućnice oko dvorca,
što omogućuje doživljaj dvorca i nekadaš-
njega posjeda u autohtonom ambijentu
bez nove izgradnje u neposrednoj blizini.
Prilikom obnove od 2010. do 2015. uređeni
su pejsažni perivoj na velikoj livadi ispred
južnog pročelja dvorca te suvremeno obli-
kovan perivoj ispred istočnog pročelja.
Vlasnici: od Ratkaja do Kajfeža
Prvi vlasnik dvorca i posjeda Miljana bila je
plemićka obitelj Ratkaj, koja je i izgradila
dvorac. Posjedovali su Miljanu gotovo dva
stoljeća, od početka 17. do kraja 18. - do
1793. kad umire posljednji muški član obi-
telji Ratkaj. Od tada su se mijenjali vlasnici,
a neko je vrijeme Miljana bila u posjedu
Kraljevske uprave. Godine 1852. dvorac je
od države kupio Antun pl. Kuhtić (Kuchtich)
za svog nećaka Ljudevita pl. Kuhtića koji se
oženio Ernestinom groficom Oršić. Dvorac
je 1890. kupila obitelj Jäger, u čijem je vla-
sništvu bio do 1978., kad vlasnik Miljane
postaje dr. Franjo Kajfež. U posjedu obitelji
Kajfež je do 2010., kad Miljanu kupuje tvrt-
ka Kamgrad objekti d.o.o. u stopostotnom
vlasništvu Dragutina Kamenskog.
U sklopu velikoga vlastelinstva Veliki Tabor,
obitelj Ratkaj je posjedovala dvorce Miljanu,
Mali Tabor i Veliku Horvatsku. Veliki Tabor u
neposrednoj blizini dvorca Miljana nedav-
Krajem 17. i početkom 18. stoljeća oslikana su pročelja dvor-
ca i vanjski zid dvorišta; današnja Miljana obnovljena je u
crno-plavoj fazi iz prve polovice 18. stoljeća
Tornjić sa satom iznad ulaza u dvorac 2017., foto:
D. Fabijanić
no je obnovljen kao dio Muzeja Hrvatskoga
zagorja i jedan je u nizu hrvatskih muze-
ja-dvoraca. Bilo je to sjedište obitelji Ratkaj
i rijedak je primjer u Hrvatskoj sačuvanog
kontinuiteta stanovanja srednjovjekovno-
ga plemićkoga grada (burga). Mali Tabor,
koji se spominje od kraja 15. stoljeća, danas
je u privatnom vlasništvu, bez namjene i
u lošem stanju te je ponuđen na prodaju.
Od četverokrilnog renesansnog dvorca Ve-
lika Horvatska, izgrađenog 1611., ostalo je
samo jedno krilo. Dvorac je u državnom vla-
sništvu, bez namjene i godinama propada,
otkad se 1980-ih iselila osnovna škola koja
je u dvorcu bila od 1914.
Obitelj Ratkaj (Rattkay, izvorno de Ratkha)
doselila se početkom 16. stoljeća u Hrvat-
sku iz sjeverne Ugarske (današnja južna
Slovačka). Prvi put obitelj se spominje 1400.
godine. Prvi Ratkaj u Hrvatskoj bio je Pavao,
koji je za zasluge u ratu od Ivaniša Korvina,
sina kralja Matije Korvina, 1502. dobio vla-
stelinstvo Veliki Tabor. Umro je već sljedeće
godine, pa posjed nasljeđuju njegova bra-
ća Benedikt i Ladislav, koji su ostali živjeti
u Hrvatskoj. Od Ladislava, koji je poginuo
moj grad 39

Perivoj oko jezera 2015., foto: N. Vasić
U sedam od osam salona na katu nalaze se najvrednije zidne
slike iz doba rokokoa u Hrvatskoj; sve su obnovljene
u Mohačkoj bitki, potječu svi daljnji Ratkaji
u Hrvatskoj. Obitelj dobiva barunat 1559.,
a 1687. i grofovstvo. Nakon toga mirno
živi na svojim posjedima bez isticanja na
visokim staleškim i vojnim položajima. Iz
te obitelji potječe prvi hrvatski povjesničar
Juraj Ratkaj (1616.-1666.), sin Petra Ratkaja
i Barbare Erdödy, zagrebački kanonik koji je
sudjelovao u borbama protiv Turaka i u Tri-
desetogodišnjem ratu, a bio je i zastupnik
u Ugarskom saboru. Godine 1652. objavio
je u Beču prvu sustavno pisanu hrvatsku
povijest pod naslovom „Memoria Regum et
Banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae“.
Ratkajev prolaz u Zagrebu nosi njegovo
ime.
Nakon smrti Josipa Ivana Ratkaja (1720.-
1793.) izumire obitelj u muškom koljenu.
Posljednje grofice Ratkaj udale su se u ba-
runsku obitelj Wintershoffen i grofovsku
kranjsku obitelj Barbo von Waxenstein. Dio
obiteljske imovine nakon 1793. naslijedio
je barun Josip Wintershoffen, sin njegove
sestre Ane Marije, a Veliki Tabor preuzela je
Ugarska dvorska komora.
Od 1793. do 1980. ne znamo što se događa-
lo s Miljanom. Tijekom tih 187 godina u lite-
raturi se spominju obitelji Kuhtić (Kuchtich)
i Jäger, koje su posjedovale dvorac Miljanu,
40 moj grad
ali nema podataka o obiteljima, kao ni o ži-
votu u dvorcu. Spominje se da je na posje-
du Miljana u doba obitelji Jäger radila mala
sirana.
U novije doba Miljana je postala poznata
1980-ih godina, kad vlasnik postaje dr. Fra-
njo Kajfež koji je kupio dvorac od obitelji
Jäger. Franjo Kajfež (1936.-2004.), znanstve-
nik, kolekcionar umjetnina i političar, rođen
je u Martijancu, petnaest kilometara istoč-
no od Varaždina. Budući da nije mogao ku-
piti dvorac u Martijancu, koji je 1970-ih bio
u društvenom (državnom) vlasništvu, jedini
dvorac na prodaju u privatnom vlasništvu
bila je Miljana. Dvorac je tada temeljito ob-
novljen, uz opsežne graditeljske i restaura-
torske radove. Obnova se temeljila na de-
taljnim konzervatorskim istraživanjima koje
je provodio Hrvatski restauratorski zavod.
Do tada zapušten i uslijed neodržavanja
neugledan dvorac, nakon obnove postao je
cilj turističkih posjeta - otvoren posjetitelji-
ma za razgledavanje. Osim obnovljenih zid-
nih slika u dva salona, razgledati se mogla i
zbirka antiknog pokućstva koje je dr. Kajfež
godinama skupljao.
Dr. Kajfež, supruga Lada i dvije kćeri živjeli
su u dvorcu tijekom cijele godine. Miljana
je bila njihov dom, kao što su dvorci bili u
prošlosti mjesta stanovanja i rada, gdje se
živjelo i upravljalo posjedom i gospodar-
skim aktivnostima koje su omogućavale
njegovo skupo održavanje. U dijelu prize-
mlja djelovala je farmaceutska tvrtka Mila-
bo, koju je dr. Kajfež utemeljio 1998., a ba-
vila se proizvodnjom i trgovinom lijekova.
Franjo Kajfež diplomirao je 1959. na Kemij-
skom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje
je doktorirao 1968. Tvorac je lijeka Apaurin,
antidepresiva, poznatog u cijelom svijetu.
Utemeljitelj je i proizvodne tehnologije C
vitamina. Autor je 88 patenata i 150 znan-
stvenih radova. Bio je direktor razvoja i
istraživanja jedne švicarske farmaceutske
tvrtke, član njujorške akademije znanosti i
brojnih stručnih kemijskih i farmaceutskih
društava. Prihodi su mu omogućili kupnju
Miljane, njezinu obnovu i život u dvorcu.
Bio je prvi hrvatski ministar gospodarstva
u Vladi Republike Hrvatske (1992.-1993.),
prvi župan Krapinsko-zagorske županije
(1993.-1996.), savjetnik predsjednika Franje
Tuđmana (1998.-2000.), nositelj Spomenice
Domovinskog rata i Spomenice Domovin-
ske zahvalnosti te nekoliko državnih odli-
kovanja.
Miljana u vlasništvu Dragutina
Kamenskog
Malo je dvoraca i kurija u Hrvatskom zagor-
ju u kojima se u drugoj polovici 20. stoljeća
kao i danas živi na tradicijski plemenitaški
način. Uobičajeno je to u mnogim zapad-
noeuropskim dvorcima kojima nije pre-
kinut životni kontinuitet nakon Drugoga
svjetskoga rata, za razliku od istočnoeurop-
skih zemalja u kojima su u socijalističkom
političkom ustroju dvorci i posjedi oduzeti
svojim vlasnicima.
Šest godina nakon smrti dr. Franje Kajfeža
supruga Lada i njegovih pet kćeri prodaju
dvorac Miljanu. Od kolovoza 2010. dvo-
rac je u posjedu tvrtke Kamgrad objekti
d.o.o., u vlasništvu Dragutina Kamenskog.
Kamenski je podrijetlom iz pregradskoga
kraja, nedaleko Miljane i Desinića. Novi
vlasnik temeljito je obnovio dvorac, restau-
rirao zidne oslike u preostalih pet salona
koji nisu bili ranije restaurirani te ponovno
restaurirao dva salona obnovljena za vrije-
me dr. Kajfeža, arhitektonski osuvremenio
Fresko oslik u niši prozora 2007., Barokna peć 2007., foto: M. O. Šćitaroci Fresko oslik u niši prozora 2007., foto: M. O. Šćitaroci
foto: M. O. Šćitaroci

Detalj fresko oslika u niši prozora 2007., Salon u dvorcu 2007., foto: M. O. Šćitaroci Detalj fresko oslika u niši prozora 2007.,
foto: M. O. Šćitaroci foto: M. O. Šćitaroci

Saloni dvorca na katu 2007., foto: M. O. Šćitaroci Saloni dvorca na katu 2007., foto: M. O. Šćitaroci

moj grad 41
 Južno krilo dvorca 2017., foto: D. Fabijanić
dvorac, opremio opremom i sadržajima te
perivojno uredio vanjski prostor neposred-
no uz dvorac. Uočljivi su suvremeni zahvati
u dvorcu i njegovu okruženju prema mode-
lu restauracije i suvremenog unapređenja s
ciljem očuvanja i afirmacije kulturnoga do-
bra te prilagodbe suvremenim potrebama
uz uvažavanje naslijeđenih vrijednosti.
U cijelosti rekonstruiran i restauriran, dvorac
se koristi za potrebe Kamgrad grupe kao re-
prezentativna građevina i mjesto poslovnih
druženja, sastanaka, kulturnih i glazbenih
događanja, konferencija, predavanja i dr. S
Unutrašnje dvorište 2007., foto: M. O. Šćitaroci
42 moj grad
obzirom na dosadašnji novac uložen u te-
meljitu i sustavnu obnovu, namjera je vla-
snika omogućiti turističke posjete i uključiti
dvorac u mrežu aktivnosti kulturnih dobara
Hrvatskoga zagorja. Priprema se osmišlja-
vanje muzeološkog programa i korištenja
za povremena događanja. Primjerice, u
rujnu 2017. u dvorcu je održan koncert
Zagrebačkog komornog orkestra s ruskim
violonistom Maximom Fedotovim. Takva
zamisao vodi do revitalizacije Miljane kao
vrijednoga naslijeđa dvoraca Hrvatskoga
zagorja i cijele Hrvatske. Miljana bi uz Veli-
ki Tabor mogla preuzeti značajnu ulogu u
turističkom i kulturnom razvoju sjeveroza-
padnog dijela Hrvatskoga zagorja.
Prema prostornom planu Općine Zagorska
Sela, prostor oko dvorca predviđen je za
gradnju turističkih sadržaja. Umreženjem
sa sličnim i kompatibilnim kulturnim i to-
pličkim/termalnim sadržajima, Miljana bi
mogla ostvariti svoje turističke i kulturne
ambicije. Bit će to najbolji način za afirmaci-
ju prošlosti, unapređenje sadašnjosti i odr-
živu budućnost – i Miljane i okolnoga kraja.
Kao pozitivan primjer revitalizacije kulture
dvoraca i kulturnih dobara, Miljana pred-
njači u Hrvatskoj već gotovo četiri desetlje-
ća. No, njezin model revitalizacije nije lako
primijeniti na brojnim drugim dvorcima
koji čekaju svoju priliku i novi život. Ipak,
primjer Miljane dobar je poticaj za prona-
laženje drukčijih modela revitalizacije i una-
pređenja hrvatskih dvoraca s dugoročnim
ciljem: obnova, održanje i afirmacija tisuću
hrvatskih dvoraca – od srednjovjekovnih
burgova, renesansnih ljetnikovaca do dvo-
raca i kurija od 17. do početka 20. stoljeća.
Hrvatsko zagorje kao prostor najgušće
dvorske izgradnje u Hrvatskoj zasigurno bi
moglo postati dobar primjer, za što su po-
trebni cjelovita zamisao, pozitivna politička
i društvena klima, usmjeren plan provedbe
i djelovanje sa strašću i ambicijom, poput
dvojice suvremenih Miljaninih vlasnika:
Kajfeža i Kamenskog.
Uživajte u Zagrebu
i uštedite.

Photo: Davor Rostuhar

Zagreb Card kartica omogućava vam Dostupno

besplatan javni gradski prijevoz, slobodan ulaz u verziji od
u šest prestižnih gradskih atrakcija, dodatne 24 i 72 sata. Sretan Božic
i nova godina!
popuste u restoranima, trgovinama, muzejima… VIŠE INFORMACIJA NA
WWW.ZAGREBCARD.COM
 S A D R Ž A J

KULTURA

BOŽIĆ
52 Balet i strast Jelka Yureshe

4 ADVENT u Zagrebu 57 Izložba starih diploma hrvatskih liječnika

60 Dobrodošli u osamdesete

61 Obnovljena kopija Rafaelove freske

68 Da je Tesla živ, bio bi umjetnik

POVIJEST
69
14 Nova Ves – prebendarski grad (1) Kipovi i medalje Frane Kršinića

72
20 Naselje kurija od baroka do gotike
Dodijeljene Nagrade hrvatskog
glumišta

24 Crkva sv. Dizme

26 Povratak teplara na Novu Ves
Schonbach– romantičarsko
30 imanje kojeg više nema OBLJETNICE

36 Dvorac Miljana 80 125 godina Foto kluba Zagreb

43 Park Grič na Gornjem gradu 82 Pedeset godina Zlatne piruete Zagreb

INTERVJU
ZDRAVLJE

26 Drago Diklić 97 Kardiologija: tri dileme bolesnika

2 moj grad
I M P R E S U M

Izdavač: BIBRA izdavaštvo d.o.o.

Trg kralja Tomislava 21, Zagreb
Tel./fax: 01/4880 555
e-mail: bibra.izdavastvo@zg.t-com.hr
www.zagrebmojgrad.hr
Glavna urednica:
Biserka Rajković Salata
Grafička urednica: Tomislava Cigić
Naslovnica: RED agencija
Redaktura i lektura: Diana Kučinić
Novinari: Milka Babović, DARUJTE DRAGIM PRIJATELJIMA ZA BOŽIĆ
Marijan Lipovac, PRETPLATU NA ČASOPIS ZAGREB MOJ GRAD (PET BROJEVA),
Diana Kučinić
PROSINAC 2017. - PROSINAC 2018. CIJENA 100 KUNA.
Suradnici: dr. sc. Snješka Knežević,
dr. sc. Darija Vranešić Bender,
dr. sc. Irena Kraševac,
dr. sc. Mirjana Repanić Braun,
Dunja Majnarić Radošević,
akademik Mladen Obad Šćitaroci,
dr. sc. Marina Bagarić,
akademik Tonko Maroević,
dr. sc. Dragan Damjanović
dr. sc. Željka Čorak
Goran Matović
Fotografi: Ines Novković, Branko Hrkač,
Saša Novković ŽELITE LI SE PRETPLATITI NA ČASOPIS ZAGREB MOJ GRAD?
Marketing: Redakcija Godišnja pretplata za tiskano izdanje (4 broja) koje šaljemo na
Tisak: Vašu kućnu adresu iznosi 80 kuna.
Godišnja pretplata za PDF izdanje (4 broja) koje šaljemo na
Vašu e-mail adresu iznosi 50 kuna.

Časopis je realiziran uz potporu Grada

Zagreba

Iznos možete uplatiti uplatnicom

na adresu Bibra izdavaštvo, Tomislavov trg 21, 10000 Zagreb
ili na žiroračun: HR5124000081110046478.
Molimo da nam svakako pošaljete i svoju adresu na mail
bibra.izdavastvo@zg.t-com.hr ili fax 01/4880 555
ili poštom ispunjeni obrazac:

Časopis Zagreb moj grad dobio je 2011. godine preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja
i sporta i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport da se koristi kao dopunska literatura
u nastavi hrvatskoga jezika i književnosti, povijesti, likovne kulture, glazbene umjetnosti i
drugih oblika nastave, kao što su projektna nastava ili interdisciplinarni oblici rada u školama.
Časopis se preporučuje i školskim knjižnicama.

moj grad 3