DVANAEST MRVA

Bio jedan car,pa kad mu umrije žena ostane udov s malešnijim djetetom
muškarcem,koje je,kao i svako malo dijete,mnogo plakalo.Jednom se,tako,digne
car da ide u lov,a sinčić mu obisne o vrat i udari još jače u plač.Caru to bude vrlo
žao,pa namisli da se radi djeteta oženi ponovo,a ta druga žena neka čuva ovo
dijete u njegovu dvoru.Onda ućutka kojekako dijete pa ode u lov.Idući tako naiđe
u planinu kod jednog izvora na neku lijepu i zdravu ženu koja zahvata vode,u
dvanaest tikava.Car se tome začudi pa zapita ženu šta to čini,a ona mu odgovori:

-Činim te se tijem;za svaku tikvu vode dobijem po mrvu hljepca;te tako zaradim za
dan dvanaest mrva.Car je upita je li to njoj dosta,a ona mu odgovori:

-Bilo bi suviše,ali ja tijem nahranim svoju malu kćer najprije pa onda sebe,te nam
je tako taman dovoljnjo.Sad se car tome još više začudi,pa kako je bila mlada i
zgodna pomisli u sebi:“Ova bi bila dobra za moju kuću i moje dijete“.Potom joj se
kaže da je car od ove zemlje i upita je bi li ona pošla za njega.Ona,bogme,prista s
prve,i tako je car odvede svom dvoru i oženi se se njome,i ona tako postane
carica.Njena je kći bila još manja od careva sina,pa se djeca lepo slože te su se
svaki dan u boga igrala i dobro pazila.Što je car dobivao najljepšega,to je djeci
davao,te su ona pravo i lijemo među sobom dijelila.Ali carica onemili i taki
život.“Što,pomisli ona,da pored moga djeteta i ono tuđe dijete ima svako
dobro?“Zato namisli da sina u oca omrazi,ne bi li ga otac kako od kuće otjerao.Što
smisli to,na zlo brza,i učini.Stane,dakle,pripovjedati carukako svake noći gleda u
snu strašila:njihov sin postao ujendaput veliki pa cara,kao,s prijestola zbacio i njih
svijeh u aratluk otpravio.Car se na taka pripovjedanja smuti,a kad mu ženu
neprestane tijem glavu puniti,onda on odluči da sina od kuće otjera.