HILJADU I JEDNA NOC

I. SVEZAK
OD PRVE DO TRIDESET I PRVE NOI
Preveo
Antun Slavko Kaleni

Faustovska biblioteka Dimitrija Savia Zagreb 1998

D EMETRA
FAUSTOVSKA BIBLIOTEKA
DIMITRIJA SAVIA
Svezak 2-1
ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-44-8 (I. svezak)

Grafika priprema

Likovni i tehniki urednik cljko Podoreki
Tisak LIBROKON d.o.o. Zagreb


SADRAJ

PRIA O KRALJU SEHRIJARU I NJEGOVU BRATU .... 1
Pria o biku i magarcu 10
PRIA O TRGOVCU I DINNU 17
Od prve do tree noi.
Pripovijest prvog eiha . 21
Pripovijest drugog eiha 28
Pripovijest treeg eiha 33
PRIPOVIJEST O RIBARU I DINNU 38
Od tree do devete noi.
Pria o veziru kralja Junana .49
Pripovijest o kralju es-Sindibadu 55
Pripovijest o nevjernom veziru 58
Pripovijest okamenjenoga princa 82
POVIJEST NOSAA I TRIJU DAMA 99
Od devete do devetnaeste noi.
Pripovijest prvog redovnika-prosjaka 133
Pripovijest drugog redovnika-prosjaka 144
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio 157
Pripovijest treeg redovnika-prosjaka 178
Pripovijest najstarije dame 205
Vratariina pripovijest 218
PRIPOVIJEST O TRIMA JABUKAMA 236
Od devetnaeste do dvadesetietvrte noi.
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina 248
GRBAVEVA POVIJEST 332
Od dvadeset i etvrte do tridesetiprve noi.
Pripovijest prekupca kranina 343
Upraviteljeva pripovijest 367
Pripovijest lijenika idova 382
Krojaeva pripovijest 398
X

PRIA 0 KRALJU EHRUARD I NJEGOVU BRATU.
Neka je slava Allahu, gospodaru svjetova! Blagoslov i pozdrav gospodaru Allahovih poslanika,
naemu vladaru i gospodaru, Muhammedu - blagoslovio Ga i pozdravio Allah! - blagoslov i
pozdrav, koji trebaju trajati navijeke sve do Sudnjega Dana.
Sada gledaj, ivot starih je uputa za vladanje potonjih, kako bi ovjek gledao sudbine, koje su
drugima bile dodijeljene, i da bi dopustio da one njemu slue za opomenu, kako bi povijest
prolih naroda i ono, to ih je snalo, razmatrao i sebe drao na uzdama. Slava Njemu, koji je
povijest starih uinio opomenom za kasnija pokoljenja! Takve su opomene prie, koje su bile
nazvane "Tisuu noi i jedna no", sa svojima udnovatima ivotnim sudbinama i svojim
poredbama.
Izvjeuje se Allah je sveznajui glede svojih sakrivenih stvari i nad svima vladar i od svih
potovan i prema svima milostiv i prema svima prijazan i prema svima milosrdan! u priama
iz staroga vremena i iz prolosti naroda, da je u ranijim danima, koji se proteu daleko u iezlo
vremensko razdoblje, ivio jedan kralj iz roda Sasanida u otokoj dravi Indije i Kine, gospodar
ratnika i ljudi, slugu i robova. On je za sobom ostavio dva sina, jednoga u muevnoj dobi, a
drugoga u mladikoj. Oba su bila neustraivi vitezovi, ali je stariji bio jo hrabriji nego mlai.
Tako je on postao kraljem zemlje i vladao podanicima u pravednosti, i volio ga je narod njegove
zemlje i drave. On se zvao Kralj Sehrijar. Njegov se mlai brat meutim zvao Kralj Sahzaman,
i taj je bio kralj Samarkanda u perzijskoj zemlji. Obojica su stalno boravili u svojim zemljama, i
svaki je pojedini od njih u svojoj dravi pravedno vladao nad svojim podanicima, u velikoj
radosti i blaenstvu. U takvom su stanju oni ivjeli neprekinuto dvadeset godina. Tu obuzme
enja starijeg brata za svojim mlaim bratom, i tako on naredi svom Veziru, neka otputuje bratu
i neka ga dovede. Vezir mu odgovori:
1

Uvod
"Sluam i pokoravam se!"
Zatim on otputuje, dok nije sretno doao na cilj. On ue k bratu, prenese mu kraljevski pozdrav
i obavijesti ga, da njegov brat ezne za njim i eli njegov posjet. Ovaj odvrati:
"Sluam i pokoravam se!"
Uskoro se on spremi za putovanje, dadne da se uzmu na put njegovi adori, deve i mazge,
sluge i ljudi i u svojoj je zemlji kao vladara postavi svojega Vezira. Zatim se otputi, ususret
zemlji svojega brata. Ali o ponoi mu padne na pamet, da je u svome dvoru neto zaboravio.
Zato se okrene i otie u svoj dvorac. Tu on nae svoju enu, gdje lei u njegovoj postelji, i dri u
svom zagrljaju crnoga roba, koji je ovamo dojurio na njezin poziv. Kada je on to vidio, svijet mu
je postao crn pred oima, i on u sebi rekne:
"Ako se to dogodilo, dok ja jo nisam napustio grad, to e ta prokletnica tek raditi, kada ja
dugo budem boravio kod svojega brata u daljini?"
Nato on isue svoj ma i oboje ih na postelji ubije.
Istoga se asa vratio natrag, izdao zapovijed za polazak i otputovao, dok nije stigao do grada
svojega brata. im se pribliio gradu, poslao je preteu svojemu bratu s vijeu o svom dolasku.
Taj mu izae ususret, pozdravi ga i vrlo mu se obraduje. I dadne da se okiti grad njemu u ast.
Zatim s njime sjedne, kako bi naklapali i bili u dobru raspoloenju. Ali je Kralj Sahzaman mislio
na to, to mu se dogodilo s njegovom suprugom. Obuzela ga je duboka alost, njegova je boja
postala blijeda, njegovo je tijelo postalo bolesno. Kada gaje brat gledao u takvu stanju, on je u
sebi pomislio, da je to zbog rastanka sa svojom zemljom i svojom dravom. Zato ga on pusti na
miru i nije ga o tome pitao. Potom mu meutim jednoga dana rekne:
"Brate, gledam kako je tvoje tijelo bolesno i tvoja boja blijeda."
Ovaj mu odgovori:
2

Pria o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
"Brate, ja imam ranu u svojoj nutrini."
Ipak ga on nije izvijestio, to je doivio sa svojom suprugom. Sehrijar nastavi:
"elio bih, da ti sa mnom poe u lov na visoku i sitnu divlja. Moda e se onda tvoje srce
oraspoloiti."
Ali Sahzaman to odbije, i tako njegov brat sam ode u lov.
Bili su meutim u Kraljevu dvoru prozori, koji su gledali na vrt, i gle, tada se otvore dvorska
vrata, i izau dvadeset robinja i dvadeset robova, i ena njegova brata, divna po ljepoti i
ljupkosti, ila je posred njih, dok nisu doli do jednoga advrvana1. Ondje oni svu-ku svoju
odjeu, i robinje sjednu k robovima. Kraljica meutim vikne:
"Mas'ud!"
Tada doe neki crni rob i zagrli je, i takoer ona uzme njega u zagrljaj, i on legne k njoj. Isto
su tako uinili robovi s robinjama, i nije bilo kraja ljubljenju i milovanju, bludnienju i jebanju,
sve dok dan nije doao kraju. Kada je dakle to vidio Kraljev brat, on u sebi rekne:
"Tako mi Allaha! Moj je jad laki nego ovaj jad."
Tada se on oslobodi svoje ljubomore i svoje tuge, i sebi rekne:
"To je jo zloestije nego ono, to se meni zbilo."
Zatim je on opet jeo i pio.
Nato se vrati njegov brat s izleta u lov, i obojica pozdrave jedan drugoga. Kralj Sehrijar je
pogledao svoga brata, Kralja Sahzama-na, i vidio, da se ovomu vratila njegova boja i da je
njegovo lice postalo rumeno i kako je on sada sa zadovoljstvom jeo, dok je ranije jeo tako malo.
Njegov mu brat, stariji kralj, rekne:
"Brate, ja sam te gledao ranije blijeda lica, ali se sada vratila tvoja boja. Zato me izvijesti, kako
s tobom stoji!"
1 adyrvan je vodoskok.
3

Uvod
Ovaj odgovori:
"O izbljeenju u te svoje boje ja obavijestiti. Ali mi dopusti, da ti ne kaem, kako je dolo do
toga, da mi se boja vratila!"
Ipak drugi nastavi:
"Prvo mi ispripovijedaj, kako je dolo do toga, da je tvoja boja postala blijeda i tvoje tijelo
bolesno, da to posluam!"
Sahzaman mu sada ispria:
"Brate, znaj, kada si ti poslao k meni svog Vezira, koji me je trebao pozvati k tebi, ja sam se
tada spremio na putovanje, i upravo sam bio poao iz svog grada, kad li sam se iznenada sjetio
bisera u svome dvoru, koje sam ti htio pokloniti. Tako sam se vratio u svoj dvor i naao svoju
enu kako s jednim crnim robom lei u mojoj postelji. Tada sam ih oboje ubio. Zatim sam doao
k tebi. Ali sam morao uvijek misliti na taj doivljaj, i to je bilo razlogom, da je moja boja bila
blijeda i da sam se razbolio. Ali da s tobom govorim o povratku svoje boje, za to mi daj
otputenje!"
Kada je njegov brat uo njegove rijei, on mu rekne:
"Zaklinjem te Allahom, obavijesti me, kako stoji s povratkom tvoje boje!"
Tada ga on obavijesti o svemu, to se dogodilo. ehrijar meutim rekne svojemu bratu
Sahzamanu:
"Ja to elim vidjeti svojima vlastitim oima!"
Sahzaman odvrati:
"Uini tako, kao da si otiao u lov na visoku i sitnu divlja, i sakrij se kod mene. Onda e ti to
sam sa mnom vidjeti i vlastitim oima o tome stei izvjesnost."
Istoga je asa Kralj dao pozvati na polazak. Vojnici su izali sa adorima pred grad. Tada se on
zaputi u kraljevski ador i rekne svojim paevima:
"Nitko ne smije ulaziti k meni!"
4

Pria o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
Nato se preobue i kriom ode u dvor, u kome se nalazio brat, i sjedne uz prozor koji je gledao
u vrt, kratko vrijeme. Tada izau robinje i njihova gospodarica s robovima, i inili su onako,
kako je kazao njegov brat, sve do poziva na popodnevnu molitvu.
Kada je Kralj Sehrijar vidio to poslovanje, bio je kao van pameti, i svojemu je bratu
ahzamanu rekao:
"Hajdemo, dopusti da se zaputimo, ovakvi kakvi jesmo. Mi ne trebamo vie nikakvoga
kraljevskog dostojanstva, sve dok ne vidimo nekoga, tko je proao tako kao mi! Inae bi za nas
bila bolja smrt nego ivot."
Zatim su obojica izala kroz jedna tajna vrata palae i putovali, dan i no, dok nisu doli do
jednog drveta posred neke livade i do izvora slatke vode blizu slanoga mora. Napili su se s tog
izvora i sjeli, da otpoinu. Kada je proao jedan sat dana, oni ugledaju, kako se more komea i
kako se iz njega die neki crni stup, koji se ispruio sve do neba i dolazio na tu livadu.
Kada su oni to vidjeli, prestraili su se i popeli na kronju drveta, koje je bilo vrlo visoko, da
gledaju, to e se sada dogaati. I gle, to je bio neki dinn silne veliine, iroka ela i golemih
grudiju. Taj je na svojoj glavi nosio neki koveg. On se popne na kopno i doe do drveta, na
kome su se nalazili njih dvojica. Pod njim on sjedne, otvori koveg i digne iz njega neku krinju.
Nju on otvori, i tada iz nje izae neka djevojka, vitka stasa, zraei, kao da je svijetlo Sunce, kao
to je tako lijepo pjevao pjesnik 'Atija:
Podie se u tami dan se budi,
I lugovi se are u zraeoj raskoi.
Od njezina bljetavila sjaji suneva svjetlost. Njezino arom2 nepokrito lice posramljuje
Mjesece.
2 Velom.
5

Uvod
Ako se pojavi i skine zar,
Svemir se klanja pred njezinim pogledom.
Ali ako iz nje zasjaju munje,
Tada oblaci suzama otvaraju svoja vrata.
Kada ju je dinn pogledao, on rekne:
"O gospodarice nevinosti, koju sam ja oteo u svadbenoj noi, elio bih malo podrijemati."
Nato dinn stavi svoju glavu u djevojino krilo i zaspe. Djevojka meutim podigne svoju glavu
prema kronji drveta i ugleda obojicu kraljeva, kako sjede gore na drvetu. Tada ona digne din-
novu glavu iz svojeg krila i stavi je na zemlju. I ona se uspravi pod drvetom i dadne dvojici znak,
koji je kazivao:
"Siite dolje i ne bojte se dinna!"
Ipak joj oni odvrate:
"Za Allahovu volju, oslobodi nas toga!"
Tada im ona rekne:
"Ako vi ne siete dolje, tada u vam probuditi dinna, i taj e vam donijeti bijednu smrt."
Sada su oni jo vie dospjeli u strah i sili su k njoj. Tada ona legne pred obojicom na lea i,
rairivi noge, rekne:
"Ubadajte jakim ubodima, inae u vam probuditi dinna!"
U svome strahu rekne ehrijar svojemu bratu, Kralju Sahza-manu:
"Brate, uini to, to ti je ona zapovijedila!" Taj meutim odgovori: "Ja to neu uiniti, ti e to
najprije uiniti!" Tako su kimajui davali znakove jedan drugomu, neka joj uini po volji. Tada
ona rekne:
6

Pria o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
"Sto ja to vidim, da vi jedan drugom kimajui dajete znakove? Ako obojica ne pristupite i ne
jebete, tada u vam ja probuditi dinna."
I u svome strahu pred dinnom oni je pojebu. I kada su joj obojica uinili po volji, ona im
rekne:
"Doite k sebi!"
Zatim ona izvadi iz svojega depa neku kesu, i iz nje izvadi neku vrpcu, na kojoj se nalazilo
petstoisedamdeset prstenova, i rekne im:
"Znate li vi, to ovi znae?"
Oni odvrate:
"Ne, to mi ne znamo."
Ona nastavi:
"Posjednici su me svih ovih prstenova pojebali i ovom dinnu nabili rogove. Sada mi dajte
takoer vas dvojica brae svoje peatnjake!"
I oni joj dadnu svoje prstenove sa svojih ruku. Tada im ona rekne:
"Zbilja, ovaj me je dinn oteo u noi mojega vjenanja. Zatim me je stavio u jednu krinju i
krinju u koveg, i na koveg je stavio sedam jakih lokotova, i tako me je stavio na dno
umeega, valovitog mora. Ali on nije znao, da se svaka od nas ena, ako neto eli sprovesti,
niim ne da zadrati, kao to je spjevao jedan pjesnik:
Nemoj vjerovati enama,
Nemoj se uzdati u njihove zakletve!
Njihova srdba i njihova naklonost Ovise o njihovu prohtjevu.
Ljubav pokazuju za oko,
A u sebi posve skrivaju prevaru.
7

Uvod
Jusufa3 si uzmi za pouku,
Sve vie e nalaziti njihovih lukavtina.
Ve je otac Adam, gledaj,
Iz raja bio protjeran zbog ene.
A jedan je drugi pjevao:
Jao, ti odve kori grenike.
Moj prijestup, tako kako sam odrastao, nije teak.
Kada sam ljubio, tada nisam inio nita drugo,
Nego ono to je prije mene jednom inio ve poneki mukarac.
Jer samo je onaj mukarac vrijedan divljenja, Koji je nepovrijeden enskim lukavtinama."
Kada su dva kralja uli od nje takve rijei, silno se zaude, i reknu jedan drugomu:
"Budui da je taj ipak jedan dinn, onda se njemu dogodilo vee zlo nego nama dvojici. To je
neto to se nikada nikomu nije dogodilo."
Na to oni istoga asa poure od nje i vrate se u grad Kralja Sehrijara. On meutim ode u svoj
dvor i svojoj suprugi i robovima i robinjama odsijee glave. I od tada je k sebi uzimao Kralj
Sehri-jar svake noi po jednu djevicu. Uzeo bi joj djevianstvo, i zatim bi
3 Jusuf je bibljski Josip.
8

Pria o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
je ubio, kako bi bio siguran u svoju ast, i tako je on to radio tn
godine.
Tada je meu narodom zavladao nemir i bjeali su sa kerima, sve dok u gradu nije vie bilo
nijedne djevojke za udaju. Ipak je Kralj zapovijedio Veziru, neka mu kao obino nae neku
djevicu. I Vezir poe da trai, ali nije naao nijednu djevicu. Tako se on tuan i potiten uputi
kui, jer bojao se za svoj ivot zbog Kralja.
Imao je meutim Vezir dvije keri. Starija se zvala ehrezad, a mlaa Dinazad. Starija je bila
proitala sve knjige, godinjake i ivotopise ranijih kraljeva i prie o minulim narodima. Da,
pripovijeda se, daje ona sabrala tisuu knjiga, povjesnikih knjiga, koje su obraivale o iezlim
narodima i o negdanjim kraljevima, a i pjesnika djela. Ona rekne svojem ocu:
"Sto te vidim tako tuna i optereena jadom i brigama? Ipak je jednom neki pjesnik o tome
pjevao:
Reci onomu, koga tite brige, Da brige nikada ne traju dugo!
Kako doista prolazi radost, Tako takoer prolazi tuga."
Kada je Vezir uo te rijei svoje keri, ispria joj, to mu se glede Kralja dogodilo, od poetka
do kraja. Tada ona odvrati:
"Tako ti Allaha, moj tatice, udaj mene za tog Kralja! Tada u ja ili ostati na ivotu, ili u biti
rtva za keri muslimana i sredstvo za njihovo izbavljenje iz njegovih ruku."
On meutim uzvikne:
"Ja te zaklinjem Allahom, nikada se ne uputaj u takvu opasnost!"
9

UV0(l
Ipak mu ona odvrati:
"To se tako mora dogoditi!"
On nato:
"Ja se bojim za tebe, da e ti se isto tako zbiti kao i magarcu i biku sa zemljoradnikom!"
Ona upita:
"Sto je to, to se dvojici dogodilo?"
Tada on pone ono to se pripovijeda kao
PRIA 0 BIKDI MAGARCU.
"Znaj, moja keri, bio je jednom jedan trgovac, koji je bio bogat imetkom i stokom. Imao je
takoer enu i djecu, a Uzvieni mu je Allah poklonio dar, da moe razumjeti govor ivotinja i
ptica svake vrste, ali uz kaznu smru, ako oda taj dar. Taj je trgovac imao svoje obitavalite na
poljskom imanju, a u svojoj je staji imao magarca i bika.
Jednoga dana doe bik do magareva odjeljka i vidi, kako je taj odjeljak pometen i poprskan,
kako se u magarevim jaslama nalazi ovren jeam i ovrena sjecka, kako on sam lei i poiva,
jer ga je gospodar samo ponekad jahao, ako je to morao obaviti, i zatim ga je ponovo dovodio u
njegovu staju. I tu uje jednog dana trgovac bika kako kazuje magarcu:
- Blago si ga je tebi! Ja se moram muiti, a ti se moe
otpoinuti, ti moe derati ovreni jeam, i on te daje posluivati,
jai na tebi samo povremeno i ponovo se vraa doma. A ja moram
uvijek orati i okretati mlin!
Magarac mu odgovori:
Kada bude iao na njivu i kada ti budu htjeli staviti jaram
10

Pria o biku i magarcu
na tvoju iju, ti se baci na zemlju. Pa ako te budu htjeli takoer tui, ti ne ustaj, nego pokuaj
stajati, i padni ponovo. Kada se oni potom s tobom vrate doma i bace pred tebe grahovinu, ti je
ne jedi. Pravi se kao da si bolestan, nekaj se jesti i piti, jedan do dva ili tri dana. Zatim e imati
mir od muke i rada.
Trgovac je meutim razumio njihov razgovor.
I kada je goni donio biku njegovu hranu, ovaj tada pojede samo posve malo. Sljedeega jutra
goni htjedne bika dii na oranje, ali ga nae bolesna, i on se saali nad njim i rekne:
To je razlog, zbog kojega je on juer slabo mogao raditi.
Potom on ode k trgovcu i rekne mu:
O gospodaru, bik je bolestan. Juer nije jeo nikakvu hranu,
nita od nje nije dotakao!
No trgovac je znao u emu je stvar, i tako on rekne:
Otii, uzmi magarca i ori s njim umjesto s onim itav dan!
Kada se magarac o predveerju vratio, nakon to je cijeli dan morao orati, zahvali mu bik za
njegovu ljubaznost, to mu je tog dana pribavio poinak od napora. Ali mu magarac nita ne
odgovori, nego je osjeao najgore kajanje.
Kada je svanulo sljedee jutro, doao je zemljoradnik, uzeo magarca i orao s njime do
predveerja. I magarac se vrati oderane ije i napol mrtav od umora. Bik ga je promatrao i
zahvaljivao mu je i hvalio ga. Ali magarac odgovori:
Ja sam ivio u zadovoljstvu, i to sam upropastio svojom br-
bljavou.
Potom nastavi:
Znaj, dajem ti jedan dobar savjet! Jer uo sam, kako je na
gospodar rekao: "Ako taj bik ne ustane sa svoga loga, odvedite ga
mesaru, da ga zakolje i da iz njegove koe izree propisane ko
made!" Ja se bojim za tvoj ivot. Dao sam ti svoj savjet, i s time ti
Allah pomogao!
11

Uvod
Kada je bik uo magareve rijei, on mu zahvali i rekne:
Sutra u s ljudima na rad ii ja.
Zatim bik podere svoju hranu do kraja i jezikom ak oblie jasle.
Sve se to zbilo dok je gospodar sluao razgovor. I kada je osvanuo sljedei dan, pou trgovac i
njegova ena k staji i ondje sjednu. Potom doe goni, da digne bika. Ovaj izae, i kada je
ugledao svog gospodara, on podigne svoj rep, prdne i pone skakati. Tada se trgovac tako jako
nasmije, da je pao na lea. Njegova ga meutim ena upita:
Zbog ega se ti tako smije?
On joj odgovori:
To je tajna, to sam ja vidio i uo! To ti ne mogu otkriti,
inae u morati umrijeti.
Ona nato:
Mora me o tome bezuvjetno obavijestiti i isto tako o raz
logu svojega smijanja, pa ak i ako bi trebao umrijeti!
On odvrati:
Ja ti to ne mogu otkriti iz straha pred smru. Sada ona ustvrdi:
Ti se smije samo nada mnom.
I zatim ona nije prestajala, da na njega navaljuje i da ga mui, dok joj on nije popustio i bio sit
te stvari. Stoga je on dao pozvati svoju djecu i poslao po kadiju i svjedoke, kako bi napisao svoju
oporuku i njoj otkrio tajnu i potom umro. Jer on ju je ak vrlo ljubio, jer je bila njegova sestrina
i njegova vjenana ena i mati njegove djece. I on je takoer ivio ve stodvadeset godina.
Potom poalje po svu svojtu i susjede, i ispripovijeda im o svojoj povijesti i da on, ako ikomu
objelodani svoju tajnu, mora umrijeti.
Sada su joj svi, koji su kod njih bili prisutni, dovikivali:
Zaklinjemo te Allahom, odustani od te namjere, kako ne bi
tvoj suprug, otac tvoje djece, morao umrijeti!
12

Pria, o biku i magarcu
Ali je ona na tome ustrajala:
- Ja neu od toga odustati, dok mi on to ne kae. Sto se mene
tie, neka umre!
Tada uute. No trgovac se digne i poe u prostoriju za pranje u staju, kako bi obavio abdest4,
potom se vratio k njima, njima rekao i umro. Imao je on meutim jednog pijetla, a taj je imao
pod sobom pedeset kokoi. Imao je takoer psa. Tada zauje trgovac kako pas vie na pijetla i
grdi ga, tim to mu kazuje:
- Ti si tako zadovoljan, dok na gospodar mora umrijeti! Tada pijetao upita psa:
- O emu se tu zapravo radi?
I pas mu ispria itavu pripovijest. Tada pijetao uzvikne:
- Tako mi Allaha, na je gospodar male pameti! Gledaj, ja
imam pedeset ena. S jednom prolazi dobro, s drugom loe. Ali na
gospodar ima samo jednu jedinu enu i ne moe s njome raspravi
ti svoju stvar! Zato onda on za nju ne uzme par prutova s dudova
drveta, ne ode s njome u svoju riznicu i ne izmlati je, sve dok ona
ili ne bude mrtva ili se ne pokaje i nikada ga ponovo ni o emu ne
pita!
Kada je trgovac uo razgovor pijetla sa psom, tada je on uinio sa svojom enom" tako je
govorio Vezir svojoj keri Sehrezadi "ono, to u ja uiniti s tobom."
Ona upita:
"to je dakle uinio?"
On nastavi:
"Otiao je s njome u riznicu. To znai, nakon to je odsjekao za nju par prutova s dudova
drveta i sakrio ih u riznici, iao je njome onamo, i rekao joj je:
- Doi, ja u ti unutra u riznici ispriati i zatim umrijeti, a da
me nitko ne gleda.
4 Muslimansko ritualno pranje prije molitve.


Uvod
Tada je ona ula s njime unutra. Nato je on za njome zakljuao vrata prostorije i tukao je, sve
dok nije bila gotovo onesvijeena i uzviknula:
- Kajem se!
Zatim mu je ljubila ruke i noge i kajala se i izala s njim napolje. Tada se veselio skup i njihova
svojta, i poivjeli su u najljepoj radosti do svoga konca."
Kada je Vezirova ki ula priu svoga oca, rekla mu je:
"To se ipak mora dogoditi!"
Tako ju je on uresio kao mladenku i poao ka Kralju Sehrijaru. Pa ipak je ona ve dala uputu
svojoj mlaoj sestri i rekla joj:
"Kada ja budem otila ka Kralju, tada u poslati po tebe. I kada ti zatim doe k meni i vidi,
daje Kralj sa mnom obavio potpun ljubavni snoaj, tada reci: 'O sestro, ispripovijedaj mi neku
pripovijest za zabavu, kako bismo mi njome sebi skratili budne none sate' - i potom u ti ja
ispriati neku pripovijest, zahvaljujui kojoj e, ako tako hoe Uzvieni Allah, doi spasenje."
Njezin je meutim otac, Vezir, otiao s njome ka Kralju. Kada ga je ovaj ugledao, obraduje se i
rekne:
"Dovodi li mi, ono to ja elim?"
Ovaj odvrati:
"Da!"
Uskoro ju je Kralj htio obljubiti, ali ona pone plakati. Tada je on upita:
"to ti onda nedostaje?"
Ona odvrati:
"O Kralju, gledaj, ja imam jednu malu sestru, i od nje bih se eljela oprostiti."
Kralj poalje po malu, i ona doe k svojoj sestri i zagrli je i sjedne uz noge kraljevske postelje.
Zatim Kralj Sehrezadu obljubi
14

Pria o biku i magarcu



i uzme svojoj nevjesti djevicanstvo. Nato su svi sjeli, kako bi naklapali. A mlaa sestra rekne
Sehrezadi:
"Ja te molim, tako ti Allaha, o sestro, ispriaj nam neku pripovijest, kojom bismo mogli skratiti
budne sate ove noi!"
Ova odvrati:
"S najveom radou, ako mi preplemeniti Kralj to doputa!"
im je Kralj, koji je takoer bio besan, uo te rijei, obradovao se izgledu, da uje neku
pripovijest, i dadne joj doputenje.








Tako zapone ehrezad u



prvoj noi

priu koja se zove
PRIA 0 TRGOVCU IDINNU.
"Pripovijeda se, o sretni Kralju, da je jednom ivio neki trgovac, koji je posjedovao veliko
bogatstvo i trgovao po raznim gradovima. Uzjai on dakle jednoga dana konja i odjai, kako bi u
nekim gradovima zaprimio novac. Tada ga odve estoko pritisne vruina. Zato on sjedne pod
neko drvo, posegne rukom u torbu na sedlu i izvue iz nje komad kruha i datulju. Pojede komad
kruha i datulju, i kada je pojeo datulju, odbaci koicu. I gle, tada se pojavi dinn silne veliine,
koji je u svojoj ruci drao isukan ma. On se ustremi na trgovca i rekne:
Ovamo s tobom, da ja tebe ubijem, onako kako si ti ubio
mog sina!
Trgovac upita:
- Kako sam ja ubio tvog sina?
Ovaj odgovori:

Prva no
Kada si pojeo datulju i odbacio koicu, ona je pogodila mog
sina u grudi, dok je tuda prolazio, i on je odmah umro.
Tada trgovac uzvikne:
Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i k njemu se vraamo.
Nema nikakve uzvienosti i nikakve moi osim u Allaha,
Uzvienoga, Svemoguega! Ako sam ja ubio tvojega sina, onda
sam ga ubio samo iz zabune. Sada te molim, oprosti mi!
Ali dinn povie:
To nita ne pomae, ja te moram ubiti.
Nato ga on pograbi i baci na tlo i podigne ma da ga pogodi. Tada trgovac zaplae i rekne:
Ja se sa svojom stvari utjeem Allahu - i izgovori stihove:
Vrijeme ima dvije vrste dana: jedni su sretni, drugi puni briga: A ivot je razdijeljen na dvoje:
danas vedro, sutra mrano.
Tko nam se podruguje zbog mijene vremena, njega ti treba upitati:
'Nije li samo plemenit ovjek taj, kojega mue nenaklonjena vremena?'
Zar ne vidi, kada snano zaore olujni vjetrovi, Da su jedino visoka drveta ona, oko kojih oni
bruje.
I zar ne vidi, kako se u moru leevi diu prema gore, Ali skupocjeni biseri ostaju duboko dolje
na dnu?
Pa ako ruke vremena izvravaju na nama svoj okrutan cilj, I ako nas u vjenoj nesrei jedino
alost hoe pratiti,
18

Pria o trgovcu i dinnu
Onda znaj: na nebu stoje bezbrojne ete zvijezda; Ipak jedino Suncu i Mjesecu prijete opasnosti
pomrine.
Koliko se drveta, zelenih i sasuenih, nalazi na kugli zemaljskoj;
Pa ipak su samo drveta s plodovima ono, na to se baca kamenje.
U vedrim si danima ivio samo u radosnim mislima I nisi se bojao zlog udesa nadolazeih patnji.
Kada je trgovac izgovorio te stihove, dinn mu rekne:
- Skrati svoje rijei. Tako mi Allaha, ja te moram ubiti.
Ali trgovac rekne:
- Znaj, o 'ifrite5, ja imam jo poravnati stanoviti dug, imam
veliko bogatstvo i djecu i jednu enu i zaloge. Stoga mi dopusti da
odem kui i da svakomu pojedinomu, koji ima neko pravo, dopus
tim da mu njegovo pravo pripadne. A ja u ponovo k tebi doi o
poetku nove godine. Allah neka ti bude moje svjedoanstvo i
moje jamstvo, da u ponovo doi k tebi. I tada ti moe sa mnom
uiniti, to hoe Allah je jamac za to, to ja kaem!
Dinn uzme od njega obvezujue obeanje i pusti ga da ode. Tako se trgovac vrati u svoj grad,
obavi sve svoje poslove, dadne svakomu pojedinomu ono, to mu je pripadalo. I on izvijesti o
svemu svoju enu i svoju djecu, imenuje upravitelja i ostane s njima do kraja godine. Potom
meutim poe, obavi abdest6, uzme pod ruku svoj mrtvaki pokrov, rekne svojoj obitelji i
svojim susjedima i svima svojim roacima zbogom i nevoljko se otputi. Tada oni
5 'Ifrit je naziv za zlog demona, odnosno za zlog dinna.
6 Ritualno pranje.
19

Prva no
ponu za njim plakati i jadikovati. On je meutim iao, sve dok nije stigao do onoga vrta, a taj je
dan bio poetak nove godine. I dok je on tu sjedio i plakao nad svojim udesom, kad li prispije do
njega neki vrlo star eih, koji je vodio sa sobom jednu gazelu na lancu. I on ondje pozdravi
trgovca i zaeli mu dug ivot i upita ga:
Zato sjedi tu posve sam na tom mjestu, koje je ipak prebi
valite zlih duhova?
Trgovac mu meutim ispria, to mu se dogodilo s onim dinnom. I eih, ovjek s onom
gazelom, se zaprepasti i rekne:
Tako mi Allaha, o brate, tvoja je vjernost zaista iznimno
velika vjernost, i tvoja je pripovijest posve udna pripovijest. I kada
bi bila iglama zapisana u kutovima oiju, to bi bila opomena za
svakoga, tko se dade opomenuti.
Zatim on sjedne kraj njega i rekne:
- Tako mi Allaha, o brate, ja te neu vie naputati, sve dok
ne vidim, to e biti s tobom i onim dinnom.
Kada je on dakle sjeo kraj njega, i dok su obojica jedan s drugim razgovarali, tada obuzme
trgovca strah i jeza i duboka alost i sve vea briga. I dok je tako tik uz njega sjedio ovjek s
gazelom, gle, tada k njima prie neki drugi eih, koji je uza se imao dva psa, koji su oba bili crni
lovaki psi. Poto ih je on pozdravio, raspita se i izvijesti o njima i rekne:
- Zato vi sjedite na tom mjestu, koje je ipak obitavalite zlih
duhova?
I oni mu ispripovijedaju pripovijest od poetka do kraja. I jo nisu dugo zajedno sjedili, kad li
im pristupi trei eih, koji je imao sa sobom neku svjetlosmeu mazgu. I on ih pozdravi i upita,
zato oni sjede na tom mjestu. Oni mu dakle ispripovijedaju pripovijest od poetka do kraja -
ipak dvaput objanjavati, to nita ne vrijedi, vi gospodo, koja ovo sluate! Tada on sjedne k
njima, i gle, podigne se silan oblak praine, ondje usred pustinje. I oblak se slegne, i gle, to je bio
dinn. On je drao u ruci isukan ma, A iz njegovih su oi sukljale varnice. I on im pristupi, i
istrgne trgovca iz njihove sredine i povie:
20

Pripovijest prvog eih a
- Ovamo s tobom, da te ja ubijem, kao to si ti ubio mog sina,
krv mojega srca!
Tu trgovac zakuka i zaplae, i tri eiha ponu plakati i kriati i jadikovati. I prvi eih, ovjek s
gazelom, istupi naprijed, poljubi dinnu ruku i rekne:
- O dinne, kruno kraljeva dinnova! Ako ti ja ispriam svoje
doivljaje s ovom gazelom i ti ih nae za udesne, hoe li mi onda
pokloniti treinu krvi ovoga trgovca?
Tada dinn rekne:
- Da, o eihu, ako mi ti ispripovijeda priu i ako je ja naem
za udesnu, tada u ti pokloniti treinu njegove krvi.
Tada od staroga bude zapoeta
PRIPOVIJEST PRVOG EIHA.
'Znaj, o dinne, ova je gazela moja sestrina, od mojega mesa i moje krvi. Ja sam se njome
oenio, dok je ona bila jo mlada djevojka, a ivio sam s njome otprilike trideset godina. Ali
nisam bio od nje blagoslovljen djecom. Tako sam sebi uzeo inou, od koje sam dobio djeaka,
ljupka poput puna mjeseca, oiju i obrva savrene ljepote. On je odrastao i postao velikim i
postao je momkom od petnaest godina. Tada je bilo potrebno da ja otputujem u neke gradove, i
ja se otputim s velikom zalihom robe. Ali je moja sestrina, ova gazela, ve od svoje mladosti
bila izuila umijee aranja i magiju. I tako je ona zaarala onog djeaka u tele i onu robinju,
njegovu mater, u junicu, i predala ih je pastiru na uvanje. Kada sam se ja nakon dugog vremena
vratio sa svog putovanja doma i pitao za svojega sina i njegovu mater, ona mi odvrati:
- Tvoja je prilenica mrtva, a tvoj je sin pobjegao, i ja ne znam kamo je on otiao.
21

Prva no
Tako sam ja proveo cijelu jednu godinu zabrinuta srca i uplakanih oiju, sve dok nije doao
veliki Allahov blagdan. Tada ja poaljem po pastira i naredim mu da mi dovede jednu debelu
junicu. I on mi dovede debelu junicu, koja je bila ona moja robinja, koju je bila zaarala ova
gazela. I ja zasuem rukave i skutove, uzmem u ruku no i htjednem joj prosjeci vrat, ali ona
glasno zarue i zaplae gorkim suzama. Ja se nad tim zaudim, i obuzme me suut. I ja
odustanem od nje i reknem pastiru:
- Dovedi mi neku drugu ovamo.
Tada moja sestrina povie:
- Zakolji ovu, jer za mene nema nijedne ljepe i deblje nego
to je ta!
Jo jednom ja odem, da je zakoljem, ali ona ponovo glasno zarue, nato ja odustanem i
zapovijedim onom pastiru, da je zakolje i odere joj kou. On ju je zaklao i oderao, ali nije u njoj
naao niti loja ni mesa, samo kou i kosti. I ja sam se kajao, to je ona bila zaklana, kada mi
kajanje nije nita vie koristilo. Dadnem je pastiru i reknem mu:
- Dovedi mi neko debelo tele.
I on mi dovede mojega vlastitog sina. Ali kada me je to tele ugledalo, potrga ono svoje uze i
dotri k meni, i trljalo je o mene svoju glavu i tuilo se i plakalo, tako da me je obuzela suut
prema njemu i da sam rekao pastiru:
- Dovedi mi neku junicu i pusti tele da ode!
Tada moja sestrina, ova gazela, glasno na mene povie i rekne:
- Ti mora o ovome danu zaklati to tele. Jer to je svet dan i
blagoslovljen, o kome se kolje ono, to je posve bez mane. A mi
nemamo meu naom teladi nijedno niti deblje ni ljepe od ovoga!
Ali ja reknem:
- Pogledaj, kako je stajalo s junicom, koju sam na tvoju
zapovijed dao zaklati! Ipak smo se u njoj razoarali, i nismo ni u
22

Pripovijest prvog seiha
kom pogledu imali od nje koristi. Ja se gorko kajem zbog toga, to sam je dao zaklati. Zato ne
elim glede rtvovanja ovog teleta prihvatiti od tebe nijednu rije.
Tada ona meni rekne:
Tako mi Allaha Svemoguega, Milosrdnoga, Premilosti-voga: ti ga mora o ovome svetom
danu ubiti, a ako ga ne ubije, tada ti vie nisi moj mu, a ja nisam vie tvoja ena.
Kada sam ja dakle uo od nje te teke rijei i ipak nisam poznavao njezin cilj, pristupim ja
teletu, s noem u ruci'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju. Ali njezina sestra rekne:
"Kako je lijepa tvoja pria i kako ushiujua, i kako draesna i kako oaravajua!"
A Sehrezad joj odvrati:
"Sto je sve to prema onomu, to bih vam ja u sljedeoj noi mogla ispriati, kada bi se Kralj
udostojao da mi potedi ivot."
Tada Kralj rekne sebi samomu:
"Tako mi Allaha, neu je dati ubiti, sve dok ne ujem kraj njezine prie."
23
Zatim su proveli ostatak te noi u uzajamnim zagrljajima, sve dok nije potpuno svanuo dan.
Potom otie Kralj u Vijenicu, i ondje je stajao vezir s mrtvakim pokrovom pod rukom. Zatim
je Kralj sudio, postavljao je i otputao, sve dok se dan nije primaknuo kraju. Veziru se meutim
nije udostojao rei o onome to se zbilo. Zbog toga se dakle Vezir u najveoj mjeri udio. I
naposljetku se sjednica zavri, i Kralj ehrijar se vrati natrag u svoju palau.




Pripovijest prvog kiha
Ali kada je zapoela



#?wwwwww$$wwwwww^
druga no



rekne Dinazad svojoj sestri ehrezadi:
"Draga sestro, ispriaj nam ipak svoju priu o trgovcu i dinnu do kraja."
I ona odvrati:
"S najveom radou, ako mi to Kralj doputa."
Kralj rekne:
"Samo ispriaj!"
I Sehrezad zapone ovim rijeima:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju i pravovjerni vladaru, kada je dakle trgovac htio zaklati
tele, da mu je srce obuzela suut, i da je rekao pastiru:
Pusti to tele da ostane u stadu!
Sve je to priao eih dinnu, koji je bio zaprepaen nad tima neobinim rijeima. I ovjek s
gazelom nastavi:
'O gospodaru svih kraljeva dinnova, sve se to dogaalo, dok je moja sestrina, ova gazela,
gledala i kazivala:
- Zakolji tele, jer ono je debelo!
Ali to nije moglo podnijeti moje srce, da ubijem ivotinju, i zapovijedim pastiru da ga odvede.
I on ga odvede i s njime ode.

25

Druga no
Kada sam ja dakle sljedeeg dana ondje sjedio, gle, doe pastir, pristupi mi i rekne:
- O gospodaru, ja ti hou neto rei, emu e se ti obradovati
i to meni treba donijeti nagradu za veselu vijest.
- Dobro - reknem ja.
A on e nato:
- O trgovce, ja imam ker, koja je u svojoj mladosti od jedne stare ene, koja je kod nas
ivjela, nauila umijee aranja. Juer, kada si mi ti dao tele, otiao sam k njoj u kuu. Moja ga
je ki pogledala i zastrla7 svoje lice. Zatim je naizmjence plakala i smijala se, te naposljetku
rekla:
- Tatice, zar je tebi moja ast postala tako jeftinom, da ti uvodi k meni strane mukarce?
Ali je ja zapitam:
- Gdje su strani mukarci, i zbog ega si se ti smijala i plakala?
A ona odvrati:
- Uistinu, to tele, koje ima kod sebe, je sin naega gospodara.
Ali je on zaaran, jer je njegova maeha njega i njegovu mater pre
obrazila. To je razlog moga smijanja, razlog je moga plakanja
meutim njegova mati, jer je nju njegov otac dao ubiti. Zato sam
se ja u najveoj mjeri zaudio i jedva sam mogao doekati osvit
dana, sve dok nisam doao k tebi, kako bih ti to rekao.
im sam ja sada, o dine, uo od pastira te rijei, izaao sam s njime napolje, pijan bez vina od
neizmjerne radosti i sree, koja me je obuzela, sve dok nisam prispio do njegove kue. Ondje me
je pastirova ki pozdravila i poljubila mi ruku. I ubrzo je dolo tele i trljalo o mene svoju glavu.
Tada ja reknem pastirovoj keri:
- Je li to istina, to ti kazuje o ovome teletu?
A ona odgovori:
7 Muslimanke pred odraslima stranim mukarcima velom (arom, odnosno feredom)
prekrivaju lice.
26

Pripovijest prvog seihtt
- Da, o gospodaru, to je doista tvoj sin, krv tvojega srca.
Sada ja uzviknem:
- O djevojko, ako ga ti oslobodi, tada mora biti tvoje sve ono,
to od moje stoke i imetka stoji pod upravom tvojega oca.
Ipak se ona nasmijei i rekne:
- O gospodaru, ne teim za tvojim posjedom, nego ja imam
samo dva uvjeta. Prvi je, da me ti vjena sa svojim sinom, a drugi,
da smijem zaarati onu, koja je njega bila zaarala, i da je mogu
staviti u zarobljenitvo. Inae neu biti sigurna od njezinih spleta
ka.
Kada sam ja sada, o dinne, uo rijei pastirove keri, odvratio sam:
- Osim onoga to ti trai, sva moja stoka i sav moj posjed pod
upravom tvoga oca pripadaju tebi, a krv moje sestrine je po pravu
tvoja.
I im je ona ula moje rijei, uzme neku zdjelu, napuni je vodom, izgovori nad njom stanovitu
arobnu formulu i poprska tele tom vodom, tim to rekne:
- Ako si ti tele, i kao takvo stvoreno od Allaha Uzvienoga,
tada ostani u tome obliju i nemoj se preobraavati. Ali ako si
zaaran, vrati se na zapovijed Allaha Uzvienoga u svoje negdanje
oblije.
I gledaj, ono zadre i postane ovjekom. Tada mu ja padnem oko vrata i uzviknem:
- Ja te molim, tako ti Allaha, ispriaj mi sve, to je uinila
moja sestrina tebi i tvojoj materi.
Tada mi on ispria to se njima oboma dogodilo, i ja reknem:
- O moj sine, Allah ti je poslao jednu, koja te je mogla oslo
boditi od zaaranosti, i pomoi ti da doe do svojega prava.
I zatim sam ga, o dinne, vjenao s pastirovom keri, a ona je preobrazila sestrinu u gazelu,
tim to je rekla:
27

Druga no
- To je gizdavo oblije, nikakvo nakazno, od kojega ljudi
okreu poglede.
Potom je ivjela pastirova ki kod nas dan i no, no i dan, sve dok je Allah nije uzeo k sebi.
Ipak, kada je ona preminula, otputi se moj sin prema zemlji Hind, i to je zemlja ovog ovjeka, od
kojega ti se dogodilo ono, to se zbilo. I ja sam zatim uzeo ovu gazelu, svoju sestrinu, i iao sam
od mjesta do mjesta, ogledavajui se za izvjeem o svome sinu, dok me udes nije doveo na ovo
mjesto, gdje sam vidio trgovca kako sjedi u suzama. To je moja pripovijest.'
Tada dinn rekne:
To je udna pripovijest, i zato ti poklanjam treinu njegove
krvi.
Sada istupi drugi Seih, ovjek s dva lovaka psa, i rekne dinnu:
- Ako ti ispripovijedam, to sam doivio od svoje brae, ova
dva psa, i ti vidi, da je to jo udnija i u veoj mjeri zapanjujua
pripovijest, hoe li i meni pokloniti treinu krivice ovoga ovjeka?
Ovaj odvrati:
Ako tvoja pripovijest bude jo udnija i u veoj mjeri zapa
njujua, bit e ti to poklonjeno.
I od njega onda bude zapoeta
PRIPOVIJEST DRUGOG
'Znaj, o gospodaru kraljeva dinnova, da su ova dva psa moja braa, a ja sam trei. Kada je moj
otac umro i nama ostavio nasljedstvo od tritisue zlatnika, ja sam otvorio duan, u kojem sam
prodavao i kupovao, i isto su tako otvorila duane oba moja brata. Ali nisam se jo dugo bavio
svojim poslom, kada je moj stariji brat, jedan od ova dva psa, prodao zalihu svog duana za
tisuu dinara. I poto je kupio robu i dobra za trgovanje, on je otputovao.
?c
28

Pripovijest drugog eiha
Cijelih je godinu dana bio daleko od nas. Ali jednoga dana, dok sam ja sjedio u svome duanu,
gle, stupi pred mene neki prosjak, i ja mu reknem:
Allah ti pomogao! Tada on plaui upita:
Zar me ti vie ne poznaje?
I ja ga tek sada paljivo pogledam, i gle, to je bio moj brat. Tada ja ustanem i zaelim mu
dobrodolicu. Zatim mu ponudim mjesto u svom duanu i upitam ga, kako mu je ilo.
- Ne pitaj me odvrati on - moja roba i moje blagostanje su
iezli!
Tada ga odvedem u hammam8, odjenem ga u jedno od svojih vlastitih odijela i dopustim mu
da kod mene stanuje. Pa kada sam ja utvrdio svoj raun i dobitak u svome poslovanju, naao sam
da sam stekao tisuu dinara, tako da se osnovni kapital popeo na dvi-jetisue. I podijelio sam ga
izmeu svoga brata i sebe i rekao mu:
Uzmi to, nemoj ii na put i ne odlazi u daljinu!
On uzme dio u velikoj radosti i otvori takoer sa svoje strane duan. I tako je prolo nekoliko
dana i noi. Ali potom ustane moj drugi brat, ovaj drugi pas, i proda svoju robu i sva svoja dobra
i htjedne ii na put. I nije se dao vie zadrati, premda smo ga mi takoer nastojali zadrati.
Kupio je robu za trgovanje i poao s putnicima. I on je bio daleko od nas itavu godinu dana.
Zatim doe k meni, onako kako je doao k meni njegov stariji brat. I ja mu reknem:
- Moj brate, zar te ja nisam odvraao od toga da putuje?
Tada on zaplae i povie:
- Moj brate, to je neki stjecaj sudbine. Ovdje ja stojim, osiro
maio, bez jednoga jedinog dirhema u ruci, i gol, bez koulje na
tijelu.
Hammam je istonjaka kupelj.
29

\
Druga no
Tako ga ja uzmem, o dine, odvedem ga u hammam, obuem mu novo odijelo od svoje vlastite
odjee i dovedem ga u svoj duan. Zatim smo jeli i pili. Na to mu ja reknem:
Moj brate, ja obiavam ispostavljati svoj raun o poetku
svake godine. I to naem kao dobit, to treba biti podijeljeno
izmeu mene i tebe.
Tako sam se dao, o dine, na proraunavanje svog poslovanja, i kada sam naao prihod od
dvijetisue dinara, zahvalio sam Stvoritelju neka mu je slava, Uzvienomu - dao sam svojem
bratu tisuu i zadrao tisuu za sebe. Tada on ode i otvori duan, i tako smo ivjeli mnogo dana.
Nakon nekoga meutim vremena ponu moja braa navaljivati na mene, da ja trebam s nima
putovati. Ipak ja to odbijem i reknem:
Sto ste vi to stekli zahvaljujui svom putovanju, da bih ja
zahvaljujui njemu trebao to stei?
I budui da ih nisam htio posluati, ostanemo svaki u svom duanu i prodavali smo i kupovali
kao i prije. Ali su me oni silili na putovanje svake godine, a da ja na to nisam pristajao, sve dok
nije prolo est godina. Tada sam im napokon popustio, tim to sam rekao:
O moja brao, dobro, ja u dakle s vama putovati. Sada dajte
da vidimo, koliko novaca vi posjedujete!
Naao sam meutim, da oni nemaju vie ni prebijenog novia, nego da su sve spiskali, jer su
se bili odavali deranju i piu i uitci-ma. Ali im ja ne reknem nijedne rijei, nego uspostavim
jo jednom raun svog poslovanja i prodam sva svoja dobra i svu svoju robu. I kada sam vidio da
posjedujem esttisua dinara, obradovao sam se i podijelio sam ih na dvije polovice i rekao
svojoj brai:
Ove tritisue dinara su za mene i za vas za trgovanje. Druge
u tritisue zakopati, za sluaj, da proem onako, kako ste vi proli.
Zatim u se vratiti i dii te tritisue, i mi time moemo ponovo
otvoriti nae duane.
Time su obojica bili zadovoljni. I ja dadnem svakomu od njih
30

Pripovijest drugog kih'a
njegovu tisuu dinara i zadrim za sebe jednaku svotu, naime tisuu dinara. Zatim pokupujemo
prikladnu robu, pripremimo sve za putovanje, iznajmimo jedan brod, i poto smo ukrcali nau
robu, isplovimo i plovili smo dan za danom, cijelih mjesec dana, sve dok nismo prispjeli u neki
grad, gdje smo prodavali svoju robu. I za svaki mo zlatnik mi zaraivali deset. Pa kada smo opet
okrenuli na put, naemo na morskoj obali neku djevojku u razderanoj i potrganoj odjei. I ona mi
poljubi ruku i rekne:
O gospodaru, ive li u tebi ljubaznost i dobrota, koje ja tebi
mogu uzvratiti?
I ja odvratim:
- Zacijelo. Gledaj, ja volim dobroinstvo i dobra djela, tako
er ako ih ti i ne uzvraa.
Ona nato:
Uzmi me za enu, o moj gospodaru, i odvedi me u svoj grad,
jer sam ti se predala. Zato budi ljubazan prema meni, ja sam od
onih koje su valjane za dobra djela i dobroinstvo. Ja u ti to
uzvratiti, i neka te moj izgled ne dovede u zabludu!
Kada sam ja sasluao njezine rijei, moje joj se srce priklonilo, jer tako je htio Allah, Svemoni
i Preslavni. I ja je uzmem i odje-nem je i pripremim joj u brodu lijepu postelju i ukazem joj
panju i potovanje. Tako smo jedrili dalje, i moje je srce prionulo uz nju s prisnom ljubavlju, i
nisam se odvajao od nje ni danju ni nou, i mislio sam vie na nju nego na svoju brau. Ali su
oni postali ljubomorni i zavidili su mi na mom bogatstvu i obilju robe, koje sam imao, i njihove
su oi udno gutale cijeli moj posjed. Tada su vijeali o tome, da me umore u k sebi uzme moj
posjed, i reknu:
- Mi emo svojega brata ubiti, i sve e njegovo dobro biti nae.
I sotona im je prikazao taj in u tako lijepim bojama, da su me pograbili, dok sam ja spavao
kraj svoje ene, i oboje nas podigli i bacili u more. Kada se meutim moja ena probudila iza
sna, stresla se je, i smjesta postala dinnicom. I ona me je podigla i odnijela me na neki otok i
ostavila na kratko vrijeme. Potom se ujutro vratila i rekla:
31

Druga- no
Ovdje sam ja, tvoja robinja, koja te je s pomou Allaha
Uzvienoga podigla i spasila od smrti. Znaj, ja sam dinnovo dijete.
im sam te ugledala, zavoljelo te je moje srce po volji Allaha, jer
ja vjerujem u Allaha i njegova Proroka blagoslovio ga i poz
dravio Allah9! Zato sam prila k tebi, onakva kakvu si me vidio, i ti
si se sa mnom vjenao, i gle, sada sam te spasila od utapljanja. Ali
sam se ja rasrdila na tvoju brau, i to je moja vrsta odluka, da ih
ubijem.
Kada sam ja sada uo njezinu povijest, zapanjio sam se i zahvalio joj za ono, to je uinila, i
zatim joj reknem:
Moja braa meutim ne trebaju poginuti.
Nato sam joj ispripovijedao sve, to mi se s njima dogodilo, od poetka do kraja. I poto je to
ula, ona rekne:
Danas u obno preletjeti preko broda i potopiti ga, i pusti
ti da poginu.
Ali ja reknem:
Ja te molim, tako ti Allaha, ne ini to, jer poslovica kae: 'O
ti, koji ini dobro onomu, koji je tebi uinio zlo, znaj! zloinac
je dovoljno kanjen svojim inom.' A oni su ipak jo uvijek moja
braa.
Ona odgovori:
Tako mi Allaha, to je moja vrsta odluka, da ih ubijem.
A ja sam je usrdno molio. Nato me ona podigne i odleti sa mnom, sve dok me naposljetku nije
spustila na krov moje kue. Zatim ja otvorim vrata i izvadim van ono, to sam zakopao u zemlju.
I poto sam pozdravio ljude, ponovo sam otvorio svoj duan i kupio robu. Kada je dakle dola
veer, vratio sam se kui. Ondje sam naao privezana ova dva psa, i im su me ugledali, skakali
su na mene i cvilili i vjeali se o mene. Ali prije nego to sam jo znao, to se dogodilo, rekne mi
moja ena:
9 Time mu daje do znanja, da nije 'ifritkinja.
32

Pripovijest treeg eiha
To su tvoja braa!
Tada ja upitam:
- A tko im je to uinio?
A ona odvrati:
- Ja sam svojoj sestri poslala poruku, i ona ih je tako preo
brazila, i oni trebaju biti osloboeni tek nakon deset godina.
I sada sam ja prispio ovamo na putu k onoj sestri, koja e ih osloboditi, poto su u ovome
stanju proveli deset godina. Tu sam ugledao ovoga mladog ovjeka, koji mi je ispripovijedao, to
mu se dogodilo. I ja sam zakljuio, da ne idem dalje, dok ne vidim, to e se dogoditi izmeu
njega i tebe. Takva je moja pripovijest.'
Tada dinn rekne:
Zaista, to je udna pripovijest, i zato ti poklanjam treinu
njegove krvi i njegove krivice.
Tada trei eih, ovjek s mazgom, pone:
- Ja ti mogu ispripovijedati jednu pripovijest, udesniju od te
obje. Hoe li mi onda pokloniti ostatak njegove krvi i njegove
krivnje, o dinne?
Ovaj odvrati:
Dakako.
Tada od staroga bude zapoeta
PRIPOVIJEST TREEG
'O sultane i poglavaru dinnova, ova je mazga bila moja ena. Dogodilo se dakle, da sam iao
na put i da sam cijelu jednu godinu bio daleko od nje. Kada se potom zavrilo moje putovanje,
doao sam obno k njoj i vidio kako kod nje u krevetu lei stanoviti crni
33

rob. I oni su brbljali i alili se i smijali se i ljubili i izvodili ljubavnu igru. im me je meutim
ugledala, ona skoi i pritri mi s vrem vode, izgovori nad njim arobne izreke i poprska me, tim
to je rekla:
- Izai iz ovog oblija u oblije psa.
I ja smjesta postanem psom. Zatim me istjera iz sobe, i ja pobjegnem kroz vrata, i nisam
prestajao trati, dok nisam stigao do duana nekog mesara. Ondje sam uao unutra i poeo
derati, ono stoje uokolo lealo od kostiju. Kada me je ugledao vlasnik duana, uzeo me je i
odveo u svoju kuu. Ali im me je ugledala njegova ki, lice si je pokrila velom i uskliknula:
- Zar mi dovodi mukarca i ulazi s njim k meni? Njezin otac upita:
- Gdje je taj mukarac? A ona odgovori:
- Taj pas je mukarac, kojega je zaarala njegova ena, a ja
sam ga u stanju osloboditi.
Kada je njezin otac uo te rijei, on rekne:
- Ja te molim, tako ti Allaha, o moja keri, oslobodi ga!
Tada ona uzme vr vode, promrmlja nad njim i poprska po meni neto vode, tim to je rekla:
-Izai iz tog oblija u svoje prijanje oblije!
Ubrzo sam se vratio u svoje prijanje oblije. Tada sam joj poljubio ruku i uzviknuo:
- Htio bih, da zaara moju enu, onako kako je ona zaarala
mene.
I ona mi dadne neto od te vode i rekne:
- im je nae na spavanju, poprskaj je ovom vodom i izgo
vori nad njom izreku prema svojoj elji, tada e ona postati, to god
ti hoe.
34

Pripovijest treeg seiha
Tada ja uzmem vodu i odem k svojoj eni i naem je na spavanju. Smjesta je poprskam s ovim
rijeima:
Izai iz ovog oblija u oblije mazge!
I ona je istoga asa postala mazgom. To je ova ovdje, koju vidi vlastitim oima, o sultane i
poglavaru kraljeva duhova!
Tada je dinn upita:
- Je li to istina?
I ona kimne glavom i odvrati znakom, koji je znaio: 'Da, tako mi Allaha, to je moja povijest i
ono, to sam doivjela.'"
Kada je dakle starac zavrio svoju priu, dinn se strese od zadovoljstva i pokloni mu treinu
trgoveve krvi..."
Tada primijeti Sehrezad, da je zapoelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela po Kraljevu
doputenju. Ali Dinazad rekne:
"O sestro, kako je ipak lijepa tvoja pria, i kako je ushiujua i kako ljupka i oaravajua!"
Ona odvrati:
"Sto je sve to prema onomu, to bih vam ja naredne noi mogla ispriati, kada bi se kralj
udostojao da mi potedi ivot!"
Tada Kralj pomisli:
"Tako mi Allaha, neu dopustiti da bude ubijena, dok ne ujem kraj pripovijesti, jer zbilja, ona
je divna."
35
Nato su ostatak te noi proveli u uzajamnom grljenju, sve dok nije potpuno svanuo dan. Zatim
ode Kralj u Vijenicu. I ete i Vezir stupe unutra, i napuni se dvor. Kralj je donosio presude,
postavljao je i otputao, izdavao zabrane i zapovijedi, sve dok se dan nije poeo smrkavati. I
naposljetku sjednica zavri, i Kralj Sehrijar se vrati natrag u svoju palau.




Ali kada je zapoela

i poto je Kralj kod Vezirove keri udovoljio svojoj elji, rekne Dinazad, njezina sestra:
"Ispriaj nam, sestro, priu do kraja."
A ona odvrati:
"S najveom radou! Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je trei eih demonu ispriao
svoju pripovijest, jo udesniju od obiju ranijih, da je dinn tada oitovao najvee divljenje. I tim
to se on stresao od zadovoljstva, uzviknuo je:
- Gledaj, poklanjam ti ostatak trgoveve krivnje, i dajem vam ga slobodna.
Tada trgovac pristupi eihovima i zahvali im, i oni mu zaele sreu za njegovo spasenje i
otpute se, svaki u svoj grad. Pa ipak to sve nije udnije od ribarove prie."
Tada Kralj upita:
"Kakva je to pria?"
Tada ona pone priati
37

Trea no
PRIPOVIJEST 0 RIBARDIDINNU.
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je neko bio neki ribar, u poodmaklim godinama, koji
je imao enu i troje djece i ivio u velikom siromatvu. Bio je to dakle njegov obiaj, da etiriput
u danu baci svoju mreu, ali ne ee. Jednoga dana on ode oko podneva i doe na morsku
obalu, gdje odloi svoju koaru. I tim to je zasukao svoju koulju, ue u vodu, baci svoju mreu
i prieka, sve dok nije potonula na dno. Zatim je dohvatio uad i povukao, ali je osjetio, daje
mrea vrlo teka. I ma koliko da ju je snano povlaio, nije je mogao izvui. Tada on krajeve
mree izvue na kopno, i zabije u zemlju kolac, te o njega zavee mreu. Zatim se razodjene i
zaroni u vodu, i zaranjao je okolo meree, i nije je prestajao vui, sve dok je nije izvadio. Opet se
radostan uspne na kopno, obue svoje haljine i prie k mrei. Ali u njoj nae samo nekoga
crknutog magarca, koji mu je bio pokidao petlje. Kada je to vidio, on oaloen uzvikne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha,
Uzvienoga, Svemonoga!
Zatim ribar rekne:
- To je neka neobina vrsta svagdanjeg kruha.
I on pone govoriti u stihovima:
O ti koji zaranja u nonu tminu i u propast,
Skrati svoju muku. Jer ti poslom nee stei nikakav kruh.
Ti vidi more, i vidi ribara, kako se mui oko kruha, Kada se nona sazvijea zaare u
drhtavom svjetlu.
On posred njega zaranja, i valovi ga divlje ibaju.
Ali on vazda pazi na mreu, kako se ona kree gore dolje.
38

Pripovijest o ribaru i dinnu



Pa ako on napokon jedanput nou sjedne veseo zbog ulova Neke ribe, kojoj je kuka boli prodrla
u nepce
Otkupit e je potom od njega netko, koji je cijelu svoju no Zatien od hladnoe ugodno proveo
u najljepoj udobnosti.
Slava neka je Njemu, Gospodu, koji moe davati i uzimati: Jedan ulovi ribu, drugi je zatim
pojede.
Nato on rekne:
- Na noge i na posao! Morat e se dogoditi neko udo, ako
tako ushtjedne Allah Uzvieni.
I on nastavi:
Ako te mui nesrea, tada se protiv nje naoruaj Strpljivou Svedobrostivoga. To e te ojaati
glede svega.
Ne tui se ljudima. Jer bi se tada ipak samo tuio na Presuutnoga onima, koji uskrauju suut.
Sada on iz mree oslobodi crknutoga magarca, iscijedi mreu, pa je potom rairi. I on iznova
sie u more i pritom rekne:
U Allahovo ime!
I on izbaci mreu i prieka, sve dok se nije spustila na dno. Nato je povue, ali je ona bila jo
tea i jo je vre prionula o dno nego prvi put. Sada je meutim povjerovao, da se u njoj nalaze
ribe, i on privrsti mreu, razodjene se, ue u vodu, zaroni i pone se truditi i trzati mreu, sve
dok je nije oslobodio i izvukao na suho.

39


Trea no
Tada u njoj nae veliki zemljani krag pun pijeska i mulja. Pa kada je to vidio, on postane
zabrinut, i izrekne ove stihove:
O zla kobi, prestani!
A ako ne prestane, onda barem dopusti doi do daha!
Poao sam i traio svoju sreu.
Tada sam naao, da je moja srea zaostala.
Poneki glupan ima svoju zvijezdu. A mudracima ona ostaje dalekom.
Nato on iscijedi mreu, oisti je, pomoli se Allahu Uzvienomu za oprotenje, i opet po trei
put prie k moru, kako bi izbacio mreu. I prieka, sve dok se nije spustila, i povue je i nae u
njoj krhotine razbijena stakla i kosti. Tada on postane vrlo gnjevan, zaplae i izrekne ove
stihove:
Takva je srea: ti je nisi umio niti odrijeiti ni privezati. Niti naobrazba niti znanja ne doputaju
da ti nae sreu.
Srea su i bogatstva odreeni jedino od udesa,
Na ovome svijetu postoji poneka plodna zemlja, poneka jalova.
Promjenjivi hirovi sudbine kadkada potapaju pravednika. Ali onoga, tko ne zasluuje sreu, ona
uzdie do neba.
O smrti, doi k meni, ivot ne vrijedi vie nita, Kada sokol tone, a patak se die nebu pod
oblake.
40

Pripovijest o ribaru i Azinnu
Nikakvo zato udo, ako vidi plemia gola i bosa, A obinoga skitnicu, kako pliva u lasti i masti.
Jedna ptica prelijee svijet od Istoka do Zapada,
Dniga stjee svaku sreu, makar nikada nije napustila gnijezdo.
Nato on podigne oi k nebu i rekne:
O Allah! ti ipak zna, ja izbacujem svoju mreu samo
cetiriput dnevno. Sada sam je bacio triput, i nita mi nije palo u
dio. Daj mi dakle ovajput, o Allah, dnevni kruh. I poto je bio zaz
vao ime AUahovo, on jo jednom baci mreu u more i prieka, sve
dok nije potonula. Zatim je povue, ali je opet nije mogao dignuti,
jer se bila vrsto zakvaila za dno. Tada on uzvikne:
- Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha!
I zatim izgovori:
Fuj na svijet, koji se tako ponaa!
Ja u njemu proivljavam samo bijedu i jad.
Iako je ovjekov ivot jutrom jo vedar, Svijet mu naveer prui kale ui.
Pa ipak je to tako jednom bilo: Kada su se ljudi pitali: 'Tko ivi u srei?', tada su pokazivali na
mene.
Tada se on razodjene i zaroni dolje prema mrei i pone se truditi, sve dok je nije iznio na
kopno. Zatim otvori mreu i nae u njoj neku dugogrlu bocu od mjedi, koja je bila neim
napunjena.
41


Trea, no
Otvor je bio zapeaen olovnim zatvaraem, a taj je nosio na sebi peat naega gospodara
Sulaimana ibn Dauda10 neka je nad obojicom mir! Kada je ribar to vidio, on se obraduje i
rekne:
Nju u ja prodati na trnici bakrenih proizvoda, jer ona vri
jedi deset zlatnih dinara.
Zatim je prodrma. Uvidi da je teka i vrsto zaepljena, i tako on nastavi:
Nebo zna, to se moda moe nalaziti u ovoj boci! Otvorit u
je i vidjeti, to je unutra, i zatim u je prodati.
Nato on izvue svoj no i pone zasijecati u olovo, sve dok ga nije olabavio od boce. Zatim je
stavi postrance na zemlju i protrese je, kako bi iscurio njezin sadraj. Ali iz nje nije nita izalo.
Tada se on zaudi u najveoj mjeri. Pa ipak iz boce odjednom prodre neki dim, koji se podigao
visoko sve do neba i koji se rasplazio po zemljinoj povrini. Kada je dim dosegao svoju punu
visinu, skupio se i zgusnuo, i dospio u pokret i postao dinnom, ije je tjeme doticalo oblake, dok
su mu noge stajale na zemlji. Njegova je meutim glava bila poput neke kupole, njegove ruke
kao vile, njegove noge tako dugake kao jarboli i usta velika poput spilje. Zubi su mu bili nalik
velikim kamenovima, nozdrve bocama, oi dvjema svjetiljkama, a pogled mu je bio divlji i
mraan. Kada je dakle ribar ugledao dinna, njegovi miii ponu drhtati, njegovi zubi cvoko-
tati, slina mu se osui, i on nije znao, to treba poeti. Tada ga dinn primijeti i uzvikne:
Nema nijednog boga osim Allaha i Sulaiman je Allahov pro
rok.
I on jo doda:
O Allahov proroe, nemoj me ubiti. Gledaj, nikada ti neu
rijeju protusloviti niti protiv tebe ustajati djelom.
10 Sulaiman ibn Daud = Salamun sin Davidov (zato obvezno slijedi Sehrezadino: "neka je
nad obojicom mir"). Salamun je u islamskome svijetu osobito na glasu zbog svoje moi nad
kraljevstvom duhova.
42

Pripovijest o ribaru i dinnu
Ribar meutim rekne:
- O marid11, ti naziva Sulaimana Allahovim prorokom?
Sulaiman je meutim mrtav od prije tisuuiosamstotina godina, a
mi sada ivimo u posljednjem vremenu! Kakva je tvoja povijest i
tvoj doivljaj, i zbog ega si dospio u ovu bocu?
No kada je marid uo ribarove rijei, on rekne:
- Nema nijednoga boga osim Allaha! Vesela vijest, o ribaru! Tada ribar upita:
- Kakvu mi veselu vijest donosi? A on odvrati:
- Da u ti ja jo u ovome trenutku dopustiti da umre jadnom
smru.
Sada ribar uzvikne:
- Ti zasluuje za tu veselu vijest, o poglavaru dinnova, da ti
nebo uskrati svoju zatitu, o ti prokletnie! Zbog ega e ti mene
ubiti, i poradi ega ja zasluujem smrt, ja, koji sam te oslobodio iz
boce i spasio te iz morske dubine i donio na suho?
Ali dinn rekne:
- Samo sebi izaberi, kojom smru eli umrijeti i na koji nain
hoe skonati svoj ivot.
Ribar upita:
- Koji je moj zloin, i emu takva kazna od tebe? Nato dinn:
- uj moju povijest, o ribaru! Ribar rekne:
- Govori i budi kratak sa svojim rijeima, jer zbilja, dua mi se
nalazi u nosu!
11 Marid je silan demon, koji se obino pojavljuje u obliju maglenog obla-
43

Trea no
Tada rekne dinn:
Ja sam jedan od krivovjernih dinnova, i ja sam se digao protiv Sulaimana ibn Dauda - nad
obojicom neka je blagoslov! -zajedno sa Sachrom, dinnom. Nato je prorok poslao k meni
svojega ministra Asafa, Barachijina sina. I taj me je odvukao protiv moje volje i predveo me u
okovima, pri emu sam ja oitovao strah, a da to nisam htio. I stavio me je pred njega. Kada me
je Sulaiman ugledao, izgovorio je nada mnom zakletvene formule i zapovijedio mi da prihvatim
pravu vjeru i da se pokoravam njegovim zapovijedima. Ja sam se meutim sustezao, te je on
zatim zatraio ovu bocu, u nju me zatvorio i zapeatio je olovom, u koje je utisnuo najuzvienije
ime, pa je dao dinnovima zapovijed, da me odnesu i da me bace posred mora. Ondje sam leao
sto godina, dok sam u svome srcu govorio:
Tko me ikada oslobodi, njega u zauvijek uiniti bogatim.
Ali je proteklo cijelo stoljee, a da me nitko nije oslobodio. Pa kada je zapoelo drugo stoljee,
ja reknem:
Tko me ikada oslobodi, tomu u otvoriti blaga pod zemljom.
Ali me opet nitko nije oslobaao, i tako je proteklo etirista godina. Tada ja reknem:
Tko me ikada oslobodi, tomu u ispuniti tri elje.
Ali me nitko nije oslobaao. Tada sam dospio u veliki bijes i sebi samomu rekao:
Tko me odsada jo oslobodi, njega u ubiti, i dati mu izbor,
kojom smru eli umrijeti. Pa budui da si me dakle sada ti oslo
bodio, dajem ti na izbor, kojom smru hoe umrijeti.
Kada je ribar uo dinnove rijei, on uzvikne:
Allahovo udo, da sam ja upravo sada morao doi do tvoje
ga osloboenja!
Zatim on zamoli dinna:
Potedi mi ivot, tako e Allah tebi potedjeti ivot. I nemoj
me ubijati, kako Allah ne bi nekomu dao mo nad tobom, koji e
zatim ubiti tebe!
44

Pripovijest o ribaru i dzinnu
Tada marid odvrati:
- To nita ne pomae, ti mora umrijeti. Zato si kao milost od
mene izaberi onaj nain smrti, na koji ti hoe umrijeti!
Ali unato tomu to je ribar uviao, da je dinn odluan u tome, on mu se jo jednom obrati,
tim to rekne:
- Odustani od mene kao nagradu za to, to sam te oslobodio.
Dinn odgovori:
- Ja u te ipak ubiti upravo samo zbog toga, jer si me ti oslobodio.
- O eihu dinnova - rekne ribar - ja tebi inim dobro, a ti mene nagrauje zlom! Zaista, stara
izreka ne lae, kada kazuje:
Mi smo inili dobro. Ipak je protivno bila naa nagrada. Tako mi moga ivota, tako postupa
samo kurvin sin!
A tko nedostojnim ljudima prua dobrotvornu pomo, Tomu e biti uzvraeno kao onomu, tko je
izbavio hijenu.
,i
i'
Kada je dakle dinn uo te rijei, on odgovori:
- Ne otei tako dugo. Jer ti mora umrijeti!
Tada ribar u samome sebi rekne: I
- Taj je dinn, a ja sam ovjek, i Allah mi je dao zdrav razum.
Tako u ga ja dakle pomou svoje lukavosti i svojega razuma dovesti do njegove propasti,
upravo onako kako se on dao voditi od svoje prepredenosti i svoje zloe.
-
Nato on dinna upita:
- Jesi li ti zbilja odluio da me ubije?
Pa kada je taj odgovorio:
45


Trea no
Sigurno on uzvikne:
U ime najpreuzvienijeg imena, urezanoga u peatnjak
Sulaimana ibn Dauda- nad obojicom neka je blagoslov - ako te
ja neto upitam, hoe li mi ti dati istinit odgovor?
Dinn odgovori:
Da - ali jer je uo izgovorenim najuzvienije ime, dospio je
u uzbuenost i drui rekao:
Pitaj, i budi kratak!
Tada ribar rekne:
Ti hoe rei da si ti bio u toj boci, koja ipak nije dovoljno
velika niti za tvoju ruku ni za tvoju nogu. Kako je ona mogla biti
dovoljno velika, da tebe cijeloga sakrije?
Nato dinn:
Ti dakle ne vjeruje, da sam ja bio u njoj?
A ribar uzvikne:
Ne, ja to nikada neu povjerovati, sve dok te u njoj ne vidim
vlastitim oima..."
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela po Kraljevu
doputenju.

-

5S8&S
ww
i'
?'&?
m4mm!S
::: .??? ... . .
ti.-:"\i '?;.

^Mmmmmm
JI

mi
.i .
ii2 -JF'

46

Ali kada je zapoela

rekne joj njezina sestra:
"Ispripovijedaj nam ipak svoju priu do kraja, ako nisi pospana!"
I tako Sehrezad nastavi dalje:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je ribar rekao dinnu:
- Ne, ja to nikada neu povjerovati, sve dok te svojim oima
ne vidim unutra da se tada dinn stresao i postao dimom nad
morem, koji se je zgunjavao i polako, polako uvlaio u bocu, sve
dok cijeli nije bio u njoj.
I gledaj, tada ribar u najveoj urbi pograbi olovni zaklopac, na kome se nalazio peat, i njime
zaepi grlo boce, i dovikne dinnu ove rijei:
- Izaberi si kao milost od mene nain smrti, na koji eli umri
jeti! Tako mi Allaha, ja u te baciti u more, i ovdje u si sagraditi
kolibu. I tkogod ikada ovamo doe, njega u opomenuti, neka ne
ribari, i rei u mu: 'Ovdje u moru lei dinn, koji svakoga, tko ga
izvue, stavlja pred izbor, kako eli umrijeti i kako hoe biti ubijen.
Kada je dakle dinn uo ribara da tako govori i vidio sebe zarobljena, htjedne izai, ali to vie
nije mogao, jer ga je prijeio
47

ePprta no
Sulaimanov peat. Tada shvati, da ga je ribar nadmudrio, i on rekne:
- Ja sam se s tobom samo alio.
Ali ribar odgovori:
- Lae, ti najbesramniji, najprostakiji, najbjedniji od svih
dinnova!
I zatim on pouri s bocom prema morskoj obali. Pa kada je dinn uzvikivao:
- Ne, ne! - tada je ribar uzvikivao:
- Da, da!
I zao je duh izgovarao lijepe rijei, poniavao se i govorio:
- Sto e uiniti sa mnom, o ribare?
- Ja u te opet baciti u more odgovorio je taj. Ako si ti proveo unutra tisuuiosamstotina
godina, ja u te sada pustiti da ostane unutra do Sudnjega Dana. Nisam li ti.govorio: potedi me,
potedit e te Allah. Ne ubijaj me, inae e Allah tebe ubiti? Ali ti nisi sluao moj glas i nisi htio
nita drugo nego loe na meni raditi. Sada te je Allah predao u moje ruke, i ja sam te nadmudrio.
Kada je dinn zamolio:
- Otvori mi, da ti uinim dobro - ribar je uzviknuo:
- Lae, prokletnie, ja i ti, mi stojimo kao vezir kralja Junana i mudri Duban.
- A to je to posrijedi s vezirom kralja Junana i mudrim Dubanom? I kakva je njihova povijest?
rekne 'ifriL
I od ribara bude zapoeta
48

PRIAO VEZIRU KRALJA JUNANA.



'Znaj, o dinne, u prijanjim danima, koji seu daleko u minula vremena, vladao je stanoviti kralj
po imenu Junan nad gradom Fars u zemlji Ruman12. On je posjedovao bogatstvo i vojske i silan
ugled, i njegove su strae bile iz svih zemalja gospodarica. Ali je njegovo tijelo bilo zahvaeno
gubom, koju nisu mogli izlijeiti niti lijenici ni mudri ljudi. Ispijao je ljekovite napitke i gutao
prake i upotrebljavao masti, ali mu nita nije pomagalo, i nijedan ga meu gomilom lijenika
nije mogao osloboditi zaraze. Naposljetku doe u grad kralja Junana stanoviti glasoviti mudri
ovjek, koji je bio u visokim godinama. Taj se zvao mudri Duban. Taj je starac bio naitan u
knjigama, grkim, perzijskim, rimskim, arapskim i sirijskim: i on je bio iskusan u umijeu
lijeenja i zvjezdoznanstvu, poznavao je temeljne istine tih znanosti kao i pravila njihove
primjene, na korist i na tetu. Takoer je poznavao svo raslinje, trave i biljke, tetne i korisne. I
razumijevao je filozofiju, i obuhvatio je cijelo podruje lijenike znanosti i svih drugih. Kada je
dakle taj mudrac doao u grad i u njemu proveo tek samo malo dana, douo je, kako je kralj
zahvaen gubom, kojom ga je posjetio Allah, i kako ga nijedan od lijenika i ljudi od znanosti ne
moe izlijeiti. Kada je to mudracu bilo ispripovijedano, on je jednu no ostao sjediti u dubokim
mislima. Ali kada je osvanulo jutro i kada je svijet jasno zasjao njegovom svjetlou 13 tada on
odjene svoje sveane haljine, poe ka kralju Junanu i pred njime poljubi tlo. Zatim se pomoli
nebu u najljepem govoru za trajnost njegove moi i njegove sree, i on mu se predstavi i rekne:
- O kralju, ja sam douo o tvojoj patnji, koja te je napala time, to je na tvome tijelu. I kako su
se mnogi od lijenika pokazali nemonima, da to svladaju. Sad gledaj, ja te mogu izlijeiti, o

12 Bizant.
13 Ovdje je u arapskom izvorniku posrijedi rimovana proza.
49

etvrtci no
kralju. A ipak ti neu dati piti nikakvu ljekariju niti u te mazati nekakvom mau.
Kada je dakle kralj Junan uo njegove rijei, on mu zapre-paen rekne:
- Kako e to uiniti? Tako mi Allaha, ako me ti izlijei, tada
u te ja uiniti bogatim sve do djece tvoga djeteta i pretrpat u te
milostima. I to god ti uope zaelio, treba biti tvoje, a ti treba biti
mojim drugom za stolom i mojim prijateljem.
Zatim mu kralj pokloni poasnu haljinu i druge poklone i upita:
- Moe li me ti zaista izlijeiti od ove patnje bez lijekova i
masti?
A mudrac odgovori:
- Da, ja te mogu izlijeiti.
Kralj dospije u najvee uenje i rekne:
- O lijenice, za koliko vremena treba to biti, o emu ti meni
govori, i za koliko se dana to treba dogoditi? Pouri, moj sine!
A Duban odgovori:
- Sluam i pokoravam se! To treba biti sutra.
S tim rijeima on sie u grad i iznajmi sebi u gradu kuu, u koju donese svoje knjige i ljekarije
i aromatino korijenje. Zatim izabere potrebne ljekarije i bilje i proizvede neki bat. Njega on
izbui i uini na njemu drku, i ktomu s velikim umijeem naini loptu. Sljedeeg dana, kada je
sve napravio i zgotovio, on poe ka kralju. I on pred njim poljubi tlo i naredi mu neka izjae u
jahalite, kako bi se ondje igrao loptom i batom. Pratili su ga emiri, komor-nici, veziri i velikai
njegove drave. I prije nego to se drutvo smjestilo na jahalitu, prie mudri Duban ka kralju,
prui mu bat i rekne:
- Uzmi ovaj bat i uhvati ga za ovu ruku! Tako! Sada jai po
jahalitu i naginji se dobrano preko konja i udaraj loptu tako dugo,
50

Pria o veziru kralja Junana
dok ti ruka i tijelo ne postanu vlanima: zatim e ljekarija prodrijeti kroz tvoj dlan i proi kroz
itavo tvoje tijelo. Pa kada se dovoljno naigra i ljekarija prodre u tvoje tijelo, vrati se u svoj
dvorac, otii zatim u hammam14, cijeli se operi i lezi na spavanje, tako e postati zdrav. I s time
ti pomogao Allah!
Tada kralj Junan uzme od mudraca bat i vrsto ga uhvati. Zatim se popne na konja i udari loptu
preda se i pojasi za njom, sve dok je nije dostigao, i zatim udari ponovo svom snagom, a pri tome
je drak bata vrsto drao u svojoj ruci. I nije prestajao tjerati loptu, sve dok njegova ruka i cijelo
njegovo tjelo nisu bili vlani i dok ljekarija nije iz drka prodrla. Tada je mudrac znao, da je
ljekarija prola kroz njegovo tijelo, pa mu je naredio da se vrati doma u svoj dvorac i da
neodlono ode u hammam. Tako se kralj Junan ubrzo vrati doma i izda zapovijed, da se
hammam posve oslobodi za njega samoga. Tada za njega bude osloboen hammam. Sluge
pohitaju, i robovi poure, i pripreme za kralja svjeu odjeu. On je uao u hammam i dugo se i
temeljito prao. Zatim je u hammamu obukao svoje haljine, izaao napolje i odjahao u svoju
palau, gdje je legao na spavanje. Tako se dogaalo s kraljem Junanom. Mudri Duban meutim
otie kui i ondje ostane preko noi. Pa kada je dolo jutro, on se uputi u palau i zamoli za
audijenciju. Kralj naredi neka ga se pusti da ue. I poto je uao, on poljubio je pred njim tlo i
zatim sveanim glasom izgovori sljedee stihove upuene kralju:
Gordo bi krepost podigla glavu, kada bi ti bio nazvan njezinim ocem.
I ako bi se ikada nazvalo nekoga drugoga, on bi se odvratio.
O gospodaru lica, ije zraee svjetlo
Prodire ak kroz duboku tminu protivnog udesa,
u Istonjaka kupelj.
51

etvrta no
Uzmoglo tvoje lice vazda sjati i zraiti,
Cak i kada bi lice udesa uvijek bilo neprijazno!
Ti si mi u svojoj naklonosti poklonio takve darove, Kako ih kini oblak pjeskovitim visovima
daruje.
Ti si poklonio svoja dobra, kao kada voda padne na pustinju. I tako si ti sada na cilju i za
uzvienost ovjetva.
Kada je dakle mudrac svrio, skoi kralj brzo na noge i padne mu oko vrata. I on mu naredi da
zauzme svoje mjesto kraj njega i odjene ga u najskupocjenije poasne haljine. Jer kada je kralj
naputao hammam, on je promatrao svoje tijelo i nije vie naao nikakva traga od gube: njegova
je koa bila ista kao svijetlo srebro. Zbog toga je osjeao vrlo veliku radost, a grudi su mu se
rairile od velikog blaenstva. Kada je zatim osvanuo jasan dan, otiao je u svoju dvoranu za
vijeanje i sjeo na prijestolje svojega gospodstva, i pritjecali su ovamo njegovi komornici i
velikai njegove drave, i meu njima mudri Duban.
im je on dakle sasluao mudraca, kralj brzo ustane, njemu u ast, i dopusti mu da kraj njega
zauzme mjesto. Zatim postave stolove s najukusnijim jelima, i ponu zajedno jesti. I kralj ga
cijeli dan nije putao od sebe. Naveer meutim on dadne mudrom Dubanu dvijetisue zlatnika,
osim poasnih haljina i drugih poklona u izobilju. I on mu dopusti da odjai kui na njegovu
vlastitu konju. Ali je kralj bio jo uvijek zauen nad svojim ozdravljenjem pa rekne:
Taj je ovjek postupao s mojim tijelom izvana i nije me uope mazao nikakvim mastima.
Tako mi Allaha, zaista, to nije nita drugo nego najvia mudrost! Jednomu takvom ovjeku
prilii nagrada i odlikovanje, i ja u ga uzeti za suputnika i prijatelja za ostatak svojih dana.
52

Pria o veziru kralja Jun Ana
Tako je kralj Junan proveo no u radosti i veselju, jer je njegovo tijelo ozdravilo i jer je bio
osloboen od svoje bolesti. Sljedeega je jutra doao kralj Junan i sjeo na svoje prijestolje. I
okrue ga velikai njegove drave, a emiri i veziri sjednu do njega s desna i s lijeva. Tada on
zapita za mudrog Dubana, i taj pristupi i poljubi pred njim tlo. Ali kralj pred njim ustane i naredi
mu da zauzme mjesto kraj njega i jeo je s njim i zaelio mu dug ivot. I on mu je davao poasne
haljine i poklone, i nije prestajao, da se s njime zabavlja, sve dok se nije pribliila no. Tada mu
kralj dadne kao nagradu pet poasnih haljina i tisuu dinara. I mudrac se, pun zahvalnosti prema
kralju, vrati k svojoj kui. Kada se dakle kralj sljedeeg jutra ponovo dao u dvoranu za vijeanje,
okrue ga emiri i veziri i komornici. Medu svojima je meutim vezirima kralj imao jednoga,
nakaznoga za pogled, stanovitu pojavu loeg predznaka. Taj je bio zao, pohlepan, zavidan i pun
zlobe. Pa kada je taj vezir vidio, kako kralj iskazuje mudrom Dubanu toliku naklonost i kako mu
daje sve te darove, postane na njega ljubomoran i pone razmiljati o tome, kako bi mu mogao
nakoditi. Ipak poslovica kazuje: 'Zavist vreba u svakom tijelu.' I jedna druga: 'Nasilnitvo se
krije u svakoj dui. Mo ga pokazuje, ali ga slabost preuuje.' Tako dakle vezir stupi pred kralja
Junana, poljubi pred njim pod i rekne:
O najmoniji kralju ovoga vijeka, ti, pod ijim sam
dobroinstvima ja narastao, ja ti imam ponuditi vaan savjet, i ako
bi njega zadrao za sebe, tada bih ja bio obino kopile. Ako ti meni
dakle zapovijedi, da ti ga kaem, tada u ti ga ja odmah rei.
Tada rekne kralj, koga su uznemirile vezirove rijei:
I kakav je tvoj savjet?
Ovaj nato:
O uzvieni kralju, stari su rekli: 'Tko ne misli na kraj, nema
sudbinu za prijatelja.' Ja meutim vidim kralja na pogrenu putu.
Jer on je pun naklonosti prema svojemu neprijatelju, koji ima na
umu propast njegova gospodstva. Toga ovjeka on obasipa svojom
naklonou i iskazivanjima poasti bez granica i ini ga svojim
najbliim pouzdanikom. Stoga se ja bojim za kraljev ivot.
53

etvrtu no
Kralj, koji je postao vrlo nemiran i promijenio boju, upita:
- Koga ti sumnjii, i na koga cilja? A vezir odgovori:
- Ako spava, tada se probudi! Ja mislim na mudrog Dubana. Tada kralj uzvikne:
- Fuj! To je moj vjerni prijatelj, koji mije drai nego svi ljudi,
jer me je izlijeio putem neega, to sam drao u ruci, i jer me je
oslobodio od moje bolesti, protiv koje svi lijenici nita nisu mogli.
Da, njemu se ravnoga u naim danima ne moe nai niti na
Zapadu ni na Istoku, niti na cijelom svijetu! I o jednome takvom
ovjeku ti govori tako grube stavari! Poevi od danas ja u mu
utvrditi uzdravanje i prihode, svaki mjesec tisuu zlatnika. I kada
bih ja htio s njime dijeliti svoju dravu, to bi jo uvijek bila mala
nagrada. Ja jamano moram vjerovati, da ti tako govori samo iz
zavisti, kao to su mi pripovijedali o kralju es-Sindibadu'..."
54
Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.


Ali kada je poela

peta no
##WWOT WW W? ?W???? W????^


o r~
njezina joj sestra rekne:
"Ispriaj nam ipak svoju priu do kraja, ako nisi pospana."
I Sehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, 'da je kralj Junan rekao svojemu ministru:
O veziru, tebe je obuzela zavist prema tomu mudracu, i ti bi
elio da on bude ubijen. Ali bih se ja poslije toga kajao, upravo
kako se kajao kralj es-Sindibad zbog toga, to je ubio sokola.
Tada rekne vezir:
Oprosti mi, o kralju naega vremena, kako je to bilo?
Tako zapone kralj
PRIPOVIJEST 0 KRALJU ES-SINDIRADU.
'Pripovijeda se Allah je meutim sveznajui! - da je jednom meu kraljevima Perzijanaca
bio jedan, koji je volio uitak i zabavu i lov na visoku i sitnu divlja. On je odgojio jednog
sokola, od kojega se nije nikada rastajao, niti po danu ni po noi, i kojega je on cijelu no drao
na ruci. I kada god bi iao u lov, uzimao je sa
55

Peta noc
sobom tu pticu. Dao mu je takoer napraviti zlatni loni, koji mu je objesio oko vrata, kako bi
ga iz njega napajao. Jednoga dakle dana, kada je kralj sjedio u svojoj palai, kad li doe veliki
sokolar i rekne:
O najvei kralju naeg vremena, ovo je dan za izlazak u lov.
Nato kralj izda zapovijed za pokret i uzme sokola na pesnicu. I oni su ili, dok nisu stigli do
stanovite rijene doline, gdje su zatvorili krug za tjeranje hajke. I gle, tu je bila jedna gazela, koja
se nala unutar kruga, i kralj povie:
Tkogod uope pusti tu gazelu da mu umakne preko njegove
glave, toga u dati ubiti.
Kada su dakle oni tjenje zatvorili krug oko gazele, ona doe onamo, gdje je bio kralj. I tim to
je ostala stajati na stranjim nogama, ona stavi prednje noge na grudi, kao da eli pasti pred
kraljem i poljubiti tlo. Tada kralj sagne glavu, gazeli na pozdrav. Ona meutim preskoi preko
njegove glave i odjuri odatle u pustinju. Tada je kralj stajao i gledao, kako vojnici jedni drugima
namiguju i pokazuju na njega, i on upita:
O veziru, to kazuju vojnici?
Taj odgovori:
Oni kau, da si ti objavio, da, tkogod uope pusti tu gazelu
da mu umakne preko njegove glave, taj treba biti ubijen.
Tada kralj uzvikne:
Tako mi ivota moje glave! Ja u je slijediti, sve dok je ne
donesem natrag.
Tako kralj odjai, na tragu gazele, i nije prestajao s gonjenjem, sve dok nije doao do jednog
breuljka u brdskome kraju. Tada gazela htjedne upuzati u svoje skrovite. Kralj meutim baci
za njom svog sokola, i taj joj zabije kande u oi i uini je slijepom i bespomonom. Nato kralj
pograbi svoj buzdovan i udari gazelu u grudi, tako da je pala na zemlju. Zatim sjai, presijee
gazeli grlo, odere joj kou i objesi je o rog sedla. Sada je bilo vrijeme pod-
56

Pripovijest o kralju es-Sindibddu
nevnog poinka. Alije zemlja bila pusta, i nigdje se nije moglo nai vode. Tada kralj postane
edan i isto tako konj. Tako je on obilazio naokolo i ugledao neko drvo, iz kojega je tekla voda
poput rastopljena maslaca. Kralj je dakle nosio rukavice od koe, tako da ga nijedna kap nije
dodirivala. On uzme loni sa sokolova vrata, napuni ga vodom i stavi pred sebe. Ali gledaj sada,
sokol udari po loniu i prevrne ga. Tada on uzme loni po drugiput i uhvati u njega tekuinu
koja je kapala, sve dok nije bio pun. Jer on je povjerovao, da je sokol edan. I tako ga on stavi
pred njega. Ali on opet udari po njemu i prevrne ga. Tada kralj postane ljut na sokola, i poe
treiput i napuni loni. Stavi ga dakle pred konja, ali ga sokol prevrne svojim krilima. Kralj
uzvikne:
- Allah te kaznio, ti zlosretna ptico! Ti si mene i sebe samoga
i konja liio pia!
I on sokola udari maem i odsijee mu krila. Ali ptica podigne glavu i rekne s pomou znaka:
- Gledaj, to je na drvetu!
Tada kralj podigne oi, ugleda na drvetu zmijsko leglo i spozna, da je tekuina koja je kapala
bila njihov otrov. Sada se on kajao, to je sokolu odsjekao krila. I on uzjai konja i odjai odatle s
gazelom, sve dok sa svojim plijenom nije stigao u logor. Gazelu dadne kuharu, tim to je viknuo:
- Uzmi je i ispeci!
Zatim se kralj spusti sa sedla, dok je sokol jo sjedio na njegovoj ruci. Tada sokol uzdahne - on
se rastajao sa ivotom. Ali kralj krikne u boli i jadu, jer je ubio sokola, koji ga je ipak bio spasio
od propasti. To je ono, to se dogodilo kralju es-Sindibadu.'
'Kada je sada vezir uo rijei kralja Junana, on mu rekne:
- O velemoni kralju, nije li to, to je on uinio, bila stanovita
nunost? Ja kod njega ne vidim nita loe. A ja ovo inim samo
z~?g brige za tebe, i kako bi ti to spoznao kao istinito. Inae e
rropasti, kao to je propao vezir, koji je nevjerno postupao prema
stanovitomu kralju.
57

Peta no
Tada kralj Junan upita: Kako je to dakle bilo? I ministar pone
PRIPOVIJEST 0 NEVJERNOM VEZIRU.
'Znaj, o kralju, bio je jednom jedan kralj, koji je imao jednog vezira i jednog sina, koji je bio
preko mjere predan jahanju i lovljenju. I pri tome ga je pratio taj vezir kojemu je njegov otac,
kralj, zapovijedio, da uvijek bude uz njega - kamo god se on uope okrenuo. Jednoga dakle dana
izae mladi da jai i lovi, i s njime izae vezir njegova oca. Dok su oni zajedno dalje kasali,
ugledaju neku veliku divlju ivotinju. Tada vezir dovikne princu:
- Tu ima divlja, ulovi je!
Princ pouri za njom, sve dok nije drugomu iezao s oiju, a takoer je divlja pred njim
iezla u pustinji. Sada on nije znao, kamo mora ii niti kamo se treba okrenuti, kad li se
iznenada pred njim pojavi neka djevojka, koja je bila u suzama. Kraljevi je zapita:
- Tko si ti?
Ona odgovori:
- Ja sam ki jednoga od kraljeva od Indije, i putovala sam u
pustinji, kad li me je obuzeo umor, i, a da to nisam primijetila, pala
sam sa svoje ivotinje. Tako sam odsjeena od svojih ljudi i u
velikoj nevolji.
Kada je princ uo njezine rijei, imadne suuti s njezinim stanjem, podigne je na lea svoje
ivotinje i dadne joj da iza njega jai. Zatim on poe dalje, dok nije doao do neke ruevine.
Tada mu djevojka rekne:
- O gospodaru, eljela bih obaviti nudu!
58

Pripovijest o nevjernom veziru
On je dakle spusti kraj ruevine, ali je ona toliko dugo izbivala, da je kraljevi pomislio, kako
ona rasipniki trati njihovo vrijeme. Stoga on poe za njom, a da nije znao, tko je ona stvarno
bila. Ali gle, ona je bila ghula15, koja je govorila svojoj djeci:
- Vi djeco, danas vam dovodim jednoga masnog mladia. Nato oni odgovore:
- Dovedi ga brzo, o majko, da si njime napunimo trbuh!
Kada je princ uo njihove rijei, bio je siguran u svoju smrt. Njegovi miii zadru od straha
za ivot, i on htjedne utei. Tada ghula izae napolje. Pa kada ga je vidjela kako stoji u blijedom
strahu i drui, ona uzvikne:
- Sto je tebi, da se boji? On odgovori:
- Imam jednog neprijatelja, kojega se bojim. Tada ghula upita:
- Ne kae li ipak, da si ti kraljevi? A on odgovori:
- Dakako. Ona nato:
- Zbog ega ne dadne svom neprijatelju neto novca i tako ga
zadovolji?
Ali on:
- Taj se nee zadovoljiti novcem, nego samo duom. Ja se
bojim pred njim i izdan sam.
Tada ona rekne:
- Ako si ti izdan, kao to misli, tada pozovi Allaha u pomo,
on e te sigurno zatititi od nevolje od neprijatelja i od posljedice
nevolje, pred kojom se ti plai!
15 Vjetica.
59

Peta no
Tada princ digne svoju glavu prema nebu i uzvikne:
- O ti, koji usliuje pritijenjena, ako te on zaziva, i koji
iznosi zlou na vidjelo, o Allah, daj mi pobjedu nad mojim nepri-
jateljom, i odvrati ga od mene. Jer Ti moe sve, to Ti hoe.
Kada je ghula ula njegovu molitvu, ona se odvrati od njega. Princ se meutim vrati k svojemu
oca i ispria mu priu o veziru. Tada kralj poalje po vezira i dadne ga pogubiti.'
- Takoer e ti, o kralju, ako bude i dalje vjerovao tomu
lijeniku, kroz njega pretrpjeti najgoru smrt. Jer e on, kojemu si ti
ukazao dobroinstva i kojega si uinio pouzdanikom, ostvariti
tvoju propast. Zar ti ne vidi, kako je on bolest tvojega tijela izli
jeio izvana, posredstvom neega, to si ti drao u svojoj ruci?
Nemoj biti previe siguran, da on tebe nee usmrtiti posredstvom
neega, to e ti isto tako uzeti u ruku!
Tada rekne kralj Junan:
- Ti govori istinu, o veziru, to zacijelo moe biti tako, kako ti
kazuje, moj dobrosvjetujui ministre. A moda je taj mudrac
doao samo kao uhoda u namjeri, da mene usmrti. Jer ako je on
mene izlijeio posredstvom neega, to sam ja drao u svojoj ruci,
tada on moe mene usmrtiti posredstvom neega, to ja udahnem.
I kralj Junan upita svog vezira:
- O ministre, to se treba s njime dogoditi?
A vezir odgovori:
- Poalji odmah po njega i zatrai ga pred sebe. Pa kada on
bude stajao pred tobom, odrubi mu glavu. Zatim e sebe zatititi
od njegove lukavtine i imati od njega mir. Izdaj ti njega, prije nego
to on izda tebe!
Kralj Junan rekne:
- Ti ima pravo, o veziru.
Zatim kralj poalje k mudracu. Taj doe u radosnu raspoloenju, a da nije slutio udes, koji mu
je odredio Milosrdni, tako kako to kazuje neki pjesnik:
60

Pripovijest o nevjernom veziru
O ti, koji strahuje pred udesom, nemoj oajavati! Preporui onomu, koji je stvorio svijet, to to
te mui!
Ono to udes dosudi, samo to ima stalnosti. Pred onim, to nije sueno, moe biti siguran.
Kada je lijenik uao ka kralju, on izgovori sljedee stihove:
Ako bi se jednom zbilo da te ja ne hvalim prema zasluzi, Tad reci: Komu sam ja u prozi i stihu
pjevao svoje napjeve?
Ti si me obasuo, prije nego sam zatraio, darovima, Koji su bez odlaganja i otezanja bili meni
predani.
Zar bi to bilo zamislivo, da ti ja ne oitujem primjerenu hvalu,
Kada ja ipak i u sebi i otvoreno vazda pjevam hvalospjeve tvojim poklonima ?
Vazda sam zahvalan za to, to si mi ti poklonio u milostima. Oni su lak teret na usni, ak ako i
optereuju leda.
A tako to dalje glasi u pjesmi:
Nikada sebe ne mui svojim brigama, Udesu povjeri sav trud!
Raduj se dobru, koje ima, zaboravi kroz to proli teret.
61

Petci no
Poneka se stvar ini najprije munom, Ali kasnije ima u njoj radost.
JerAlldh ini, togod On hoe, A njegovoj se volji tiho podvrgni!
I dalje:
Povjeri svoju stvar Dobrostivomu, Mudromu, I pusti svoje srce, da svijet dri daleko od sebe!
I znaj, da kako ti hoe, nita ne uspijeva, Ne, samo kako hoe Alldh, gospodar stvari!
I naposljetku:
Budi veseo i raduj se i pusti sve brige. Jer brige same nose vrst temelj za nevolje.
Sto koristi slabom robu mar prepun briga? Ostavi se toga: ivjet e u vazdanjem blaenstvu!
Tada kralj rekne mudrom Dubanu:
Zna li ti, zbog ega sam te ja dao pozvati? Mudrac odgovori:
Allah Uzvieni jedini zna skrivene stvari!
62

Pripovijest o nevjernom veziru
Ali kralj nastavi:
- Dao sam te pozvati, da te dadnem ubiti i da dadnem tvoje
mu ivotu postaviti cilj.
Poradi toga mudri Duban dospije u najvee uenje, i on rekne:
- O kralju, zato me dakle hoe dati ubiti, i kakav bi prijestup
0 meni mogao biti objavljen?
Kralj mu odgovori:
- Bilo mije reeno da si ti uhoda, i da si doao da mene ubije.
1 gledaj, sada u ja tebe ubiti, prije nego to ti ubije mene.
Potom kralj pozove krvnika, tim to rekne:
- Odsijeci ovom izdajniku glavu i oslobodi me od njegova zla!
Ali mudrac rekne kralju:
- Potedi me, tada e Allah tebe potedjeti, i ne ubijaj me, inae e Allah tebe ubiti!
- I on je pred njim ponavljao te rijei, upravo onako kako sam ja tebi bio govorio, o dinne.
Ali ti nisi htio od mene odustati, nego si ustrajao na tome, da me ubije. -
Kralj Junan odgovori mudrom Dubanu:
- Ja ne mogu biti siguran, ako te ne dadnem ubiti. Jer kako si
ti mene izlijeio posredstvom neega, to sam ja drao u ruci, tako
ja nisam siguran, da ti mene nee ubiti posredstvom neega, to
u ja pomirisati, ili inae neega.
Tada lijenik uzvikne:
- To je dakle, o kralju, moja nagrada od tebe. Ti mi dobro
uzvraa zlom.
Ali kralj odgovori:
- To nita ne pomae, ti mora umrijeti, i to neodlono.
Kada se dakle lijenik bio uvjerio, da e ga kralj posve sigurno dati ubiti, on pone plakati i
kajati se, to je uinio dobro nekomu, tko to nije zasluio. O tome ovako glasi u pjesmi:
63

Peta no
Maimuna nije imala uope nikakva razuma, Dok se njezin otac nalazio meu pametnima!
Ako tko hoda po suhu ili sklisku polju Neka stupa oprezno, jer e inae pasti.
Zatim krvnik stupi naprijed, zavee mudracu oi i ogoli svoj ma, tim to rekne kralju:
- S tvojim doputenjem!
Dotle je mudrac plakao i uzvikivao:
- Potedi me, tada e Allah tebe potedjeti, i ne ubijaj me.,
inae e Allah tebe ubiti!
I on izgovori stihove:
Ja sam bio poten i nisam nita stekao oni su varali i stekli. Moje mi je potenje priskrbilo, da
me je zlo odnijelo odatle.
Ako preivim, neu vie biti poten. Umrem li, tada morate prokleti
Sve, koji jednom nakon mene jo pokuaju gajiti potenje.
Zatim mudrac, okrenut prema kralju, nastavi:
- Ta nagrada od tebe, koju si dao da mi padne u dio, je
krokodilova nagrada.
Tada kralj upita:
- Kakva je to povijest s krokodilom?
Ali mudrac rekne:
64



Pripovijest o nevjernom veziru
- Meni je nemogue, da je tebi pripovijedam u ovome stanju.
Ja te preklinjem Allahom, potedi me, tada e Allah tebe pote-
djeti!
Zatim pone srceparajue plakati. Tada progovori jedan od kraljevih pouzdanika i rekne:
- O kralju, pokloni meni krv toga mudraca. Jer mi ga nikada
nismo vidjeli da grijei protiv tebe, nego smo samo vidjeli, da te je
on izlijeio od tvoje bolesti, koja je prkosila svim lijenicima i
mudrim ljudima.
Kralj meutim odgovori:
- Vi ne znate razlog, zbog kojega ja dajem pogubiti tog
lijenika. Taj je meutim ovaj: ako ga ja potedim, tada sam ja po
sveen sigurnoj propasti. Jer netko, tko me je izlijeio od moje bo
lesti posredstvom neega, to sam ja drao u svojoj ruci, moe me
sigurno takoer ubiti posredstvom neega, to u ja pomirisati. I ja
se bojim, da e me on ubiti za kakav krvavi novac, jer on je samo
obina uhoda, koja je dola ovamo, da mene ubije. To dakle nita
ne pomae: on mora umrijeti. Potom u ja biti siguran za svoj ivot.
I ponovo mudrac uzvikne:
- Potedi me, tada e Allah tebe potedjeti, i ne ubijaj me,
inae e Allah tebe ubiti!
Kada se dakle mudrac, o dinne, uvjerio, da e ga kralj sigurno ubiti, on rekne kralju:
- O kralju, ako to nije drugaije mogue, nego da me ti dadne
ubiti, tada mi odobri neki kratak rok, kako bih mogao sii k svojoj
kui, kako bih svojima i svojim susjedima ostavio u zadatak, da me
pokopaju, i kako bih razrijeio svoje obveze i oporuno ostavio
svoje knjige o umijeu lijeenja. Meu tima imam jednu, najrjeu
rijetkost, koju bih elio tebi dati kao poklon, kako bije ti kao blago
uvao u svojoj riznici.
Kralj upita mudraca:
- A to stoji u toj knjizi?
65

Peta no
Mudrac odgovori:
Stvari bez broja. Najmanja je meutim od tajni u njoj ova:
odmah, im mi dadne odrubiti glavu, okreni tri lista i proitaj tri
retka s lijeve stranice, a moja e glava govoriti i odgovoriti na sve,
to je ti bude izvolio upitati.
Kraj dospije u najvee uenje, strese se od radosti i rekne:
O lijenice, kada ti ja odrubim glavu, hoe li ti potom
stvarno sa mnom razgovarati?
A on odgovori:
Da, o kralju! Tada kralj rekne:
To je stvarno neto rijetko!
Zatim ga on poalje pod straom u njegovu kuu, i mudrac toga dana obavi svoje obveze.
Sljedeeg dana on opet stupi u kraljevu dvoranu za vijeanje, gdje su se okupili emiri i veziri,
komor-nici, namjesnici i velikai drave. I dvorana postane slina arenom cvijeu u vrtu. I
gledaj, lijenik ue u dvoranu, i on stupi pred kralja sa svojim straarima, a drao je u ruci neku
staru knjigu i neku metalnu kutijicu s prakom. Zatim on sjedne dolje i rekne:
Dajte mi neki pladanj!
Tada mu donesu pladanj, pa on istrese u njega praak, izgladi ga i naposljetku rekne:
O kralju, uzmi ovu knjigu, ali je nemoj otvarati, sve dok ne
padne moja glava. Kada ona meutim padne, tada je stavi na ovaj
pladanj i daj je pritisnuti na praak. Kada to uini, krv e smjesta
prestati curiti. Zatim otvori knjigu!
Nato kralj izda zapovijed, da njegova glava treba biti odrubljena, i uzme od njega knjigu. I
krvnik prie i presijee ovomu vrat. Tada padne njegova glava nasred pladnja, i on je pritisne u
prah. I krv prestane tei, a mudri Duban otvori oi i rekne:
Otvori knjigu, o kralju!
66

Pripovijest o nevjernom veziru
Kralj otvori knjigu i nae, da su listovi prionuli jedan uz drugi. Tada prinese prst k ustima,
ovlai ga svojom slinom, i tada okrene prvi list, i isto tako drugi i trei, ali su se listovi dali samo
s mukom okretati. Pa kada je okrenuo est listova, pogleda ih, a kada na njima nije naao nita
napisano, on rekne:
- O lijenice, ovdje ne stoji nita napisano! Mudrac meutim odgovori:
- Okreni jo vie!
I on na isti nain okrene jo tri. Ali jedva je bio proao jedan trenutak, tada smjesta kroz njega
prodre otrov, kojim je knjiga bila otrovana. I ubrzo obuzmu kralja jaki grevi, i on uzvikne:
Otrov je prodro kroz mene!
Tada izrekne glava mudroga Dubana sljedee stihove:
Oni su vladali nepravedno. Tako su vladali dugo vremena. Alije uskoro potom njihova mo
dospjela u zaborav.
Za pravednost bi oni takoer iskusili pravednost, ipak je dola Na njih, nepravedne, patnja i jad
vremena.
Tako se skobilo, da glas udesa njima kazuje: Ovo je nagrada za ono! Neka se ne kori udes!
Jedva da je mudraeva glava prestala govoriti, kad li se kralj srui na pod mrtav.'
Znaj dakle, o dinne, da je kralj Junan potedio mudrog
Dubana, Allah bi takoer njega bio potedio. Ali on je od toga
uzmicao i ustrajao na tome, da ga ubije, i tako je Allah njega ubio.
Pa takoer ti, o dinne, da si bio mene potedio, tada bi Allah tebe
potedio..."
67

Peta, no
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.
!^yj^^VJ\^\^\J)^^KJ^KJKJ^KJ\JKSKJKJ\J\JKJ\S^\J^J^>KJ

68

Ali kada je poela

njezina sestra Dinazad rekne:
"Ispriaj nam ipak svoju priu do kraja."
A ona odgovori:
"Ako mi to dopusti Kralj."
"Priaj!" rekne kralj.
A Sehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da, kada je ribar rekao dinnu:
Da si ti mene bio potedio, ja bih takoer tebe potedio, ali
ti si ustrajao u tome, da mene ubije. Tako u ja tebe sada ostaviti
da umre, tim to u te zadrati zarobljena u ovoj bocu i zavitlati te
u ovo more...
Tada 'ifrit glasno zarue i krikne:
- Preklinjem te Allahom, o ribaru, nemoj to uiniti! Potedi
me i oprosti mi ono, to sam uinio. I ako sam ja uinio zlo, ti uini
dobro, jer u izrekama koje krue u narodu, to glasi: 'O ti, koji ini
dobro tomu, koji je uinio zlo, zloinitelj ima dovoljno u svome
inu.' I nemoj mi initi onako, kako je Urnama uinila Atiki.
Tada ribar upita:
69

esta no
- to je dakle Urnama uinila 'Atiki?
Ali dinn odgovori:
- Ovo nije vrijeme za prianje, dok ja sjedim u ovome zatvoru.
Ali pusti me na slobodu, i ja u ti pripovijedati!
Nato ribar:
- Ostavi se takvih govora. To ti sve nita nee pomoi, ti e
biti baen u more, i ne preostaje nikakva puta, na kojem bi ti
mogao ponovo biti izvuen. Gledaj, ja sam se stavio pod tvoju
zatitu i poniavao sam se pred tobom, ali si me ti htio bezuvjetno
ubiti, bez neke krivice, kojom bih ja to od tebe zasluivao. Da, ja ti
ipak nikada nisam uinio nikakvo zlo, nego jedino dobro, jer sam
te oslobodio iz zatvora. Budui da si ti tako htio sa mnom postupi
ti, ja sam spoznao, da si ti zloinitelj. I znaj, kada te bacim natrag
u ovo more, tada u - da te svatko, tko te moda izvue, opet baci
natrag - njemu ispripovijedati, to se meni od tebe dogodilo, i
opomenut u ga. Tako ti mora ostati ovdje leati u tome moru, sve
dok kraj vremena ne uini s tobom kraj!
Ali dinn uzvikne:
- Pusti me na slobodu! Ovo je prilika za plemenitost, a ja ti se
kunem, da ti nikada neu uiniti nikakvo zlo. Da, ja u ti pomoi,
da se oslobodi svoje neimatine.
Tada ribar uzme od njega zakletvu, da mu on, kada bude bio osloboen, nee uiniti nita zlo,
nego samo dobro. Pa poto se osigurao njegovim sveanim obeanjem, i poto je bio od njega
uzeo u ime AUaha Svemoguega jednu sveanu zakletvu, ribar mu otvori bocu. Tada se podigne
stup dima, dok nije cijeli stajao u zraku, i on jo jednom postane dinnom odvratna izglega. I on
smjesta boci dadne udarac nogom, tako da je odletjela daleko u more. Kada je meutim ribar
vidio, da je dinn bocu poslao da odleti u more, on sa sigurnou pone vjerovati u svoju smrt.
Njegova mokraa pone kapati po njegovoj haljini, i on rekne u sebi samome:
- To nikako nije dobar znak.
70

Pripovijest o nevjernom veziru
Ali se sabere u srcu i povie:
- O dinne, Allah Uzvieni kazuje: 'Drite svoje obeanje, jer
jednom e se o ispunjavanju obeanja traiti polaganje rauna.' Ti
si sveano obeao i zakleo se, da nee izvriti nada mnom nikakvu
izdaju, kako ne bi Allah nad tobom izvrio nikakvu izdaju. Jer zbi
lja, On je ljubomoran bog, koji greniku daje rok, ali mu ne
doputa da umakne. Ja tebi kazujem, kako je mudri Duban rekao
kralju Junanu: 'Potedi me, tada e Allah tebe potedjeti!'
Dinn meutim prasne u smijeh, prie ribaru i rekne mu:
- Slijedi me!
I ribar je koraao za njim, ali jo uvijek nije bio siguran u svoje izbavljenje. Tako je on
koraao, dok nisu stigli izvan grada. Zatim se on popne na neko brdo i opet dolje u neku
prostranu stepu, i gle, tu su stajali pred nekim jezerom. Dinn zagazi unutra i dovikne ribaru:
- Slijedi me!
Taj ga je slijedio sve do u sredinu jezera. Ondje dinn ostane stajati i naloi ribaru neka izbaci
mreu i lovi ribu. Ribar sada pogleda u jezero i ugleda u njemu ribe etiriju boja, bijele i crvene,
plave i ute, i nad time se zaudi. Zatim uzme mreu, izbaci je i podigne i nae u njoj etiri ribe,
od svake boje po jednu. Kada ih je ribar ugledao, obraduje se. Dinn mu meutim rekne:
- Odnesi ove sultanu i ponudi mu ih! On e ti dati dovoljno,
da te uini bogatim ovjekom. Ali, tako ti Allaha, sada me ispriaj.
Jer ja danas ne znam nikakav drugi nain, da ti uinim dobro,
pogotovo jer sam tisuuiosamstotina godina leao u onome moru i
tek u ovome asu ponovo ugledao lice zemlje. Ali na ovome jezeru
ribari samo jednom na dan!
I on uzme oprotaj od njega, tim to rekne:
- Neka Allah dadne, da se ponovo vidimo!
Tada udari jednom nogom po tlu, a zemlja se rastvori i proguta ga-
Bog je ildh, a rije Allah dolazi dodavanjem lana el-: kontrakcijom i asimilacijom od el-ilah.
71

esta no
Zapanjen nad time, to mu se dogodilo s dinnom, i nad time, kako se to dogodilo, ribar uzme
ribe i dadne se na put prema gradu. A im je doao kui, uzme on neku zemljanu zdjelu, napuni
je vodom i baci u nju ribe, koje su se odmah u vodi te zdjele poele praakati. Zatim zdjelu na
glavi odnese u palau, kako mu je naredio dinn. Kada je dakle uao ka kralju i ponudio mu te
ribe, ovaj dospije u krajnje zaprepaenje nad njihovim izgledom. Jer jo nikada u svome ivotu
on nije ugledao ribe poput tih, po vrsti i obliku. Tako on rekne:
Daj te ribe robinji kuharici!
Tu mu je robinju prije tri dana bio poklonio kralj od Grke, i on je jo nije bio iskuao u
umijeu kuhanja. Vezir joj naredi, neka ribe ispee, tim to rekne:
O djevojko, kralj nalae da ti se kae: 'Mi te iskuavamo, o
moja suzo, samo u vrijeme nae nude16'. Pokai nam danas svoje
umijee i svoju sposobnost, da dobro kuha! Jer sultanu je danas
donesen poklon.
I poto joj je vezir dao tone upute, vrati se on ka kralju, koji mu zapovijedi, neka dadne ribaru
etirista dinara. Vezir mu ih dadne, a ribar ih uzme, stavi ih u svoja njedra, i urno poe kui. Pri
tome je padao, i opet ustajao i ponovo se spoticao, jer je on sve drao za nekakav san. Kupovao
je meutim svojima, sve to su trebali, i naposljetku ode u velikoj radosti svojoj eni.
Toliko o ribaru!
Sto se pak tie robinje, ona je uzela ribe, oistila ih je, stavila tavu na vatru, i pustila da se ribe
peku, sve dok jedna strana nije bila isprena. Zatim ih je okrenula na drugu stranu. I gledaj,
kuhinjski se zid rastvori, i iz njega izae neka djevojka, lijepa po liku, okruglih obraza, savreene
ljupkosti, s dubokpcrno obojanim trepavicama. Na glavi je nosila svilenu maramu s plavim
resama. O njezinim su uima visjele naunice. Pregibe je ruku obuhvaalo par
16 To znai: neto se iskuava samo u ono vrijeme, kada za to stvarno postoji potreba.
72

Pripovijest o nevjernom veziru
grivni, a na njezinim su se prstima nalazili prstenovi s neprocjenjivim draguljima. Ona zabode
prut u tavu i rekne:
Vi ribe, jeste li vi vjerne ugovoru?
Kada je kuharica to vidjela, ona padne u nesvijest. Djevojka meutim ponovi svoje rijei po
drugi put i po trei put, i naposljetku ribe podignu glave iz tave i reknu u razgovijetnom govoru:
- Da, da!
I ponu kazivati ovaj stih17:
Ako se ti vrati, mi emo se vratiti. A ako si ti vjerna, tada emo mi biti vjerne.
Ako pak ti iznevjeri obeanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne.
Tada djevojka prevrne tavu i izae na onome mjestu, na kome je ula, i zid se za njome zatvori.
Kada se zatim kuharica probudila iz svoje nesvijesti, ugleda ribe crnoizgorene kao drveni ugljen
i uzvikne:
- U prvome se oruanom plesu ve slomilo njegovo koplje
i ona opet padne onesvijeena.
Dok je ona tu tako leala, doao je vezir. I kada je nju, crnu perlu18, ugledao kako tu lei - nju,
koja nije bila u stanju razlikovati abbat19 od etvrtka - on je gurne nogom. Tada se ona probudi,
i zaplae, i ispria mu sve, onako kako se dogodilo. Vezir se vrlo zaprepasti i uzvikne:
To je zbilja krajnje neobino!
17 Jedan stih u 1001 noi redovito obuhvaa po dva polustiha.
18 Dakako: crni biser.
19 idovski neradni dan: subota.
73

esta no
On smjesta poalje po ribara. Taj bude doveden, i vezir ga nazove imenom, tim to mu rekne:
- O ribaru, donesi nam etiri ribe, jednake onima, koje si prije
donio.
Ribar se otputi na jezero i izbaci mreu. Pa kada ju je povukao, gledaj, u njoj su bile etiri ribe
jednake prvima. Njih on uzme i odmah ih odnese veziru, a on ih odnese k robinji i rekne:
- Hajde, ispri ove u mome prisustvu, kako bih ja tu pripovi
jest vidio zajedno s tobom.
Robinja pone i oisti ih, stavi tavu na vatru, i stavi u nju ribe. Ali tek to su se one nale u
tavi, kad li se rastvori zid, i izae djevojka, u istome obliju kao i prvi put, a u ruci je drala prut,
koji je opet gurnula u tavu, te rekne:
- Vi ribe, vi ribe, jeste li vi vjerne starom ugovoru? I gledaj, sve ribe podignu glave i reknu:
- Da, da!
I tada one izgovore isti stih kao i prije, a taj je glasio:
Ako se ti vrati, mi emo se vratiti. A ako si ti vjerna, tada emo mi biti vjerne.
Ako pak ti iznevjeri obeanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne.
Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.
V^NV
74

Ipak, kada je poela

ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada su ribe progovorile i djevojka prutom prevrnula tavu
i izala na istome onom mjestu, na kome je bila ula unutra, i zid se za njome zatvorio, da je tada
vezir doao do rijei i uzviknuo:
Ovo je neto, to pred kraljem ne smije ostati skriveno.
Zatim on ode ka kralju i ispria mu, to se zbilo i dogaalo pred njegovima vlastitim oima. Na
to pak kralj rekne:
- To ja moram bezuvjetno vidjeti svojima vlastitim oima.
On smjesta poalje po ribara i zapovijedi mu, da donese etiri ribe, jednake prvima, pa poalje
s njim tri ovjeka za strau. Ribar otie i ubrzo donese ribe. I kralj naredi, neka se njemu dadne
etirista zlatnika, okrene se prema veziru i rekne:
Na noge, ispeci mi ove ribe ovdje pred mojim oima!
Vezir rekne:
- Sluam i pokoravam se!
I on dadne da mu se donese tava, propisno pripravi ribe, stavi tavu na vatru i u nju poloi ribe. I
gledaj, zid se rastvori, i iz njega iskoi neki crni rob, nalik nekoj golemoj stijeni ili nekom pre-
75

Sedma no
ostatku od plemena 'Ad20, a u ruci je drao granu nekakvoga zelenog drveta. I on povie u
glasnom tonu:
Vi ribe, vi ribe, jeste li vi vjerne starom ugovoru?
A ribe podignu glave iz tave i reknu:
- Da, da! Mi se vrsto drimo ugovora.
Ako se ti vrati, mi emo se vratiti. A ako si ti vjeran, tada emo mi biti vjerne.
Ako pak ti iznevjeri obeanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne.
Tu crnac pristupi tavi, prevrne je granom, koju je nosio u ruci, i izae na onome istom mjestu,
na kome je i uao. Tada su vezir i kralj gledali ribe i vidjeli, da su one crnospaljene poput
drvenog ugljena. Kralj se silno zaprepasti i rekne:
- To je neto, o emu se ne moe podravati utnja, a s tima
je ribama posrijedi nekakva osobita okolnost.
Zatim on zapovijedi, da mu bude doveden ribar. Pa kada je taj doao, on ga upita:
- Ti tu, reci, odakle dolaze te ribe?
Taj odgovori:
Iz stanovitog jezera izmeu etiriju visoravni, ispod ovoga
gorja, koje lei pred tvojim gradom.
Tada rekne kralj, okrenuvi se prema ribaru:
Koliko je dana hoda ono udaljeno?
20 Posrijedi su legendarni prastanovnici sjeverozapadne Arabije, koji se ee spominju u
Kur'anu. Ovdje se misli na njihove goleme graevine, o kojima je rije u Kur'anu 26,128.129:
"Diete li vi na svakom breuljku znak [= spomenik] ismijavajui se [dakako: vjernicima-
namjernicima], i uzimate li graevine, da biste se ovjekovjeili?"
76

Pripovijest o nevjernom veziru
A taj odgovori:
O na gospodaru sultane, ono je udaljeno samo pola sata
daleko.
Tada se kralj zaprepasti i smjesta zapovijedi svojoj pjeadiji da mariraju i svojim konjanicima
da uzjau. I on se otputi s ribarom, koji ga je vodio i proklinjao 'ifrita, sve dok se nisu popeli na
goru i sili u neku veliku pustinju, koju niti sultan ni bilo koji od vojnika jo nikada u svom
ivotu nisu vidjeli. I oni se vrlo zaude, kad su ugledali tu pustinju, i u njezinoj sredini jezero
izmeu etiriju visoravni, i u njemu ribe u etiri boje, u crvenoj i bijeloj i utoj i plavoj. Kralj tu
stane, obuzet zaprepaenjem, i upita svoje trupe i sve, koji su bili prisutni:
Je li tko meu vama ikada prije vidio ovo jezero?
I svi dadnu kao odgovor:
Nikada, najvei kralju naeg vremena, sve odonda otkada
ivimo.
Oni nato upitaju najstarije stanovnike, ali ti takoer odgovore:
Nikada u svome ivotu nismo na ovome mjestu vidjeli ovo
jezero!
Kralj meutim povie:
Tako mi Allaha, ja se neu vraati natrag u svoj glavni grad niti sjediti na prijestolju
svojega gospodstva, prije nego to saznam, kakva je okolnost posrijedi s ovim jezerom i s ovim
ribama.
Zatim on zapovijedi ljudima, da se ulogore uokolo onih visoravni. I oni to uine. Na to on
dadne da mu doe vezir. To je bio stanoviti ovjek od iskustva, razuma i uvida, i vrlo snalaljiv u
svim poslovima. Taj sada stupi pred kralja, a ovaj mu rekne:
Gledaj, ja elim neto uiniti, o emu te elim izvijestiti. Palo mi je na pamet, da se ove
noi sam otputim, i da uem u trag tajni ovoga jezera i ovih riba. Ti zauzmi mjesto na vratima
mojega adora i kazuj emirima i vezirima, komornicima i namjesnicima i svima, koji te o meni
budu pitali: Sultan se ne osjea dobro, i on mi
77

Sedma no
je zapovijedio, da nikomu ne dajem doputenje da ulazi. Ipak nemoj nikomu odavati moj plan!
I vezir ga nije mogao od toga odvratiti. Nato se kralj preobue, opae se svojim maem i uspne
se na jednu od visoravni. I on je iao naprijed preostali dio noi sve do jutra. Zatim je hodao
dalje tijekom cijeloga dana, premda ga je vruina teko ometala, jer je ipak hodao dan i no. A
iao je dalje i tijekom cijele druge noi sve do jutra.Tada iznenada u velikoj daljini izroni pred
njim neka crna toka. I on se obraduje i sam sebi rekne:
- Moda u nai nekoga, tko me moe izvijestiti, to je posri
jedi s tim jezerom i s tim ribama.
Pa kada je doao blie onamo, nae neku palau, izgraenu od crnoga kamena i obloenu
eljeznim ploama. I jedno je od vratnih krila stajalo iroko otvoreno, dok je drugo bilo
zatvoreno. Silno obradovan, kralj prie vratima i lagano pokuca. Ali poto nije uo nikakav
odgovor, on pokuca po drugi put i po trei put. Ali ni potom nije uo nikakva odgovora. Tada on
pokuca vrlo glasno, ali mu jo uvijek nitko nije odgovarao. Tako on sebi rekne:
- Ona bez sumnje stoji prazna.
On dakle prikupi sranosti i stupi kroz vrata palae u veliko predvorje i ondje glasno vikne:
- Vi stanari palae, ovdje je jedan stranac i putnik. Imate li
malo hrane za put?
I on ponovi uzvik po drugi i trei put, ali nije uo nikakva odgovora. Ohrabri dakle svoju duu
i osokoli srce i proe kroz predvorje, sve do sredine palae, i ne nae u njoj nijednog ovjeka. Pa
ipak je ona bila opremljena svilenim sagovima i zlatom protkanim tkaninama. A zavjese su bile
sputene. U sredini se meutim dvorca nalazilo jedno prostrano dvorite, prema kojemu su se
otvarale etiri dvorane s povienom estradom jedna nasuprot drugoj. Na sredini se dvorita
nalazio bazen sa adyr-vanom. Na njemu su stajala etiri lava od crvenog zlata, koji su iz svojih
ralja bljuvali vodu, sjajnu poput bisera i dragulja. Unaokolo
78

Pripovijest o nevjernom veziru
su po palai leprale ptice, i u tu je svrhu bila razapeta mrea od zlatne ice, koja ih je prijeila
da ne izlete. Ali on ne ugleda ni jednoga jedinog ovjeka. Kralj se zaprepasti i ipak postane
alostan, jer nikoga nije vidio, tko bi mu mogao dati obavijest o onoj pustinji i jezeru, o ribama,
visoravnima i palai. Zatim sjedne zamiljen izmeu vrata, i gledaj, tu je odzvanjao neki glas pun
boli kao iz nekoga jadom izjedana srca, a taj je glas pjevao neku pjesmu:
Krio sam ono, to mi se od tebe dogodilo, ali je to dolo na svjetlo dana.
San je uzmaknuo s mojega oka, tako da sam leao besan.
0 sudbo, nemoj me uvijek muiti, nemoj ranjavati!
Gledaj ipak, kako se moje jadno srce slama u nevolji i opasnosti!
Vi nemate nikakva smilovanja prema monomu, kojega je
ljubav
Ponizila, niti prema bogatomu, kojega je ona otjerala u
siromatvo.
Zefiru, koji vas zapahnjuje, ja sam jednom uskratio njegovu sreu.
Ali otkada se spustila kob, pogled je postao slijepim.
Sto strijelcu pomae jakost, ako se on mjeri s neprijateljem,
1 pri odapinjanju mu se strijele pokida tetiva.
Pa ako mu dolaze mnoge od briga i na njega se gomilaju, Kamo junak moe utei udesu i kobi?
79

Sedma, no
im je dakle sultan posluao taj alosni glas, on skoi na noge. I dok je iao prema zvuku, nae
neku zavjesu, koja je bila sputena pred nekima sobnim vratima. On podigne zavjesu i ugleda iza
nje nekoga mladog ovjeka gdje sjedi na stolici, koja se uzdizala od poda odprilike za jedan lakat
visoko. Bio je to udesno lijep mladi po liku ljubak za pogled glasa ista poput zvona ela
njena i fina crveno sjajna obraza s madeom posred svojega obraza malenim poput kuglice od
ambre kao to kazuje pjesnik:
Vitak mladi, zbog ijega se ela i kovrave kose ovjeanstvo nalo u tmurnoj alosti i vedroj
radosti!
Ne grdite lijepi made, koji resi njegov obraz,
Koji dvojako crnom piknjicom zaarava poglede svih!
Kralj se obraduje, im ga je ugledao, i pozdravi ga. Mladi meutim ostane sjediti u svom
kaftanu od svilene tkanine, protkanome egipatskim zlatom, i sa svojom krunom na glavi, koja je
bila optoena skupocjenim draguljima. Ali su se na njegovu licu nalazili tragovi jada.
On uzvrati na najuglaeniji nain kraljev pozdrav i rekne:
- O moj gospodaru, tvoje dostojanstvo zahtijeva od mene, da
ja pred tobom ustanem. Ali ja te molim da me ispria.
Kralj odgovori:
Ti si isprian, o mladiu. Ja sam tvoj gost, koji je doao k tebi
u jednoj vanoj stvari. elio bih, da me ti izvijesti, to je posrijedi
s onim jezerom i onim ribama i ovom palaom, i zato ti u njoj
sjedi tako sam i zato plae.
Kada je mladi uo te rijei, poteku mu njegove suze preko obraza, i on pone gorko plakati,
dok mu njegove grudi nisu bile mokre od suza. Zatim izgovori stihove:
80

Pripovijest o nevjernom veziru
Onomu, koji spava, dok oko njega bjesne oluje udesa, Recite: Koliko su mnoge one ponizile,
koliko mnoge uzvisile!
Ako ti i spava, oko Alldhovo ne drijema nikada.
Koga su usreili udes i svijet? Komu su se trajno osmjehivali?
On u dubokoj oaloenosti opet uzdahne i nastavi:
Pusti samo u svim stvarima da vlada Gospodar ljudi! Odbaci od sebe sve misli, koje te dre u
brigama!
Ne pitaj pri svakoj zgodi, kako se to dakle zbilo: Jer se ipak sve stvari tu nahodepo udesu i kobi!
Kralj se zaprepasti i upita ga:
Sto to ini da plae, o mladiu? Ovaj odgovori:
Kako ne bih morao plakati, kada sa mnom ovako stoji?
I on isprui ruku prema skutu svoje haljine i podigne ga, i gledaj, donji je dio njegova tijela bio
sve do stopala od kamena, od pupka meutim pa do tjemena njegove glave bio je od mesa.
Kada je kralj ugledao mladia u tome stanju, obuzme ga velika bol, i on duboko oaloen
uzvikne:
Jao! O mladiu, ti gomila jad na moj jad. Ja sam bio u
potrazi za ribama i njihovom povijeu: sada meutim moram
pitati o njihovoj povijesti i o tvojoj. Ali nema nikakve visosti i nema
nikakve moi osim kod Allaha, Uzvienoga, Svemonoga! Pouri
se, o mladiu, i izvijesti me odmah o toj povijesti!
81

Sedma no
Ovaj rekne:
Posudi mi svoje uho i svoje oko. Kralj odgovori:
Moje uho i moje oko su spremni! Tada mladi pone:
Zbilja, te ribe i ja imamo imamo jednu udesnu povijest, i
kada bi ona bila iglama pobodena u kutove oiju, bila bi
opomenom za svakoga, tko se dade opomenuti.
I kakva je ona? upita kralj.
Tada mladi zapone
PRIPOVIJEST OKAMENJENOGA PRINCA.
'Znaj, visoki gospodaru, moj je otac bio kralj ovoga grada. On se zvao Mahmud, Gospodar
Crnih Otoka, a njegova se drava nalazila u podruju ove etiri uzvisine. On je vladao
sedamdeset godina. Pa kada je zatim on otiao k Allahovoj milosti, ja sam postao sultanom na
njegovu mjestu. Oenio sam se svojom sestrinom, i ona me je tako silno voljela, da, kada sam ja
izbivao daleko od nje, nije jela i nije pila, sve dok me nije opet vidjela uza se. Pet smo godina
dugo ivjeli u usrdnom zajednitvu. Tada, jednoga dana, otie ona u hammam. I ja naredim da se
kuhar pobrine za to, da za nas pripremi nonu zakusku. Zatim sam uao u ovu palau i legao
ondje, gdje sam obiavao spavati, tim to sam dvjema djevojkama zapovijedio, neka me hlade
pahalicom. Jednoj sam naredio da sjedi meni uz glavu, a drugoj uz moje noge. Ali sam bio
zabrinut zbog odsutnosti moje ene, i san mi nije dolazio. Moje su oi bile dodue zatvorene, ali
je moj duh bio budan. Tada ujem kako robinja uz moju glavu onoj, koja je sjedila do mojih
nogu, kazuje:
O Mas'uda, to je bijeda za naega gospodara i bijeda za nje
govu mladost! Kako mu alosno ide s naom bijednom gospodari
com, kurvom!
82

Pripovijest okamenjenoga princa
A druga joj odgovori:
- Da, zaista. Allah prokleo sve nevjerne i brakolomne ene!
Ali jedan mukarac poput naega gospodara u njegovoj mladosti je
ipak stvarno daleko predobar za tu kurvu, koja svaku no spava
vani.
Tada rekne ona uz moju glavu:
- Na je gospodar ipak nijem, poput nekoga, komu se ulilo
arobni napitak, da on nju ne poziva na odgovornost!
A druga:
- Stidi se! Zna li na gospodar to o tome, ili naputa li ona
njega s njegovom privolom? Da, ne mijea li ona njemu svaku
veer pie, koje mu daje piti prije odlaska na spavanje, i ne stavlja
li mu u pie uspavljujuu buniku? Tako on zaspe i ne zna, to se
dogaa, niti doznaje, kamo ona ide u usmjerava svoje korake. im
mu ona dakle prui vino s uspavljujuim napitkom, stavlja na sebe
svoje haljine, kropi se miomirisima i ostavlja ga i izbiva sve do
osvita dana. Zatim meutim dolazi k njemu i spali pod njegovim
nosom neto kada, i on se budi iz svojega sna.
Kada sam ja uo taj razgovor djevojaka, postala je svjetlost pred mojim oima tminom, i jedva
sam mogao ekati, dok nije poela no. im se moja sestrina vratila iz hammama, rasprostrli
smo stoljnjak i jeli. Nato smo sjedili jo neko vrijeme zajedno i zabavljali se, onako kako smo to
bili navikli. Zatim ona zatrai vino, koje sam ja obiavao piti prije spavanja, i prui mi pehar. Ja
sam ga ispraznio i inio, kao da ga ispijam kao obino, ali sam ga izlijevao u dep na mojim
grudima. U istome sam trenutku legao i pravio se kao da spavam.
I gledaj, ona povie:
- Spavaj kroz no i nikada opet ne ustaj! Tako mi Allaha,
zgraam se nad tobom, i zgraam se nad tvojim likom, i mojoj se
dui zajednitvo s tobom zgadilo. Ja ne mogu vie ekati na trenu
tak, kada e Allah ugrabiti tvoj ivot.
Zatim ona ode i stavi na sebe svoje najljepe haljine, okadi se miomirisima, uzme moj ma i
njime se opae. I ona otvori vrata
83

Sedmu no
palae i izae napolje. Ja meutim ustanem i ponem je slijediti, kako je napustila palau i ila
kroz gradske ulice, sve dok nije stigla do gradskih vrata. Ondje ona izgovori rijei, koje ja nisam
razumio. Zapori padnu, a vrata se otvore. Ona izae, dok sam je ja slijedio, a da ona to nije
primijeivala, dok nije naposljetku prispjela do gomila ruevina i dola do nekog zabrana od
trske, u kojem se nalazila okrugla koliba, sagraena od opeka i opskrbljena malim vratima. Ona
ue u nju, ja se meutim popnem na krov kolibe i pogledam u unutranjost. I gledaj, moja je
sestrina prila nekomu crnom robu, ija je jedna usna bila kao poklopac od lonca i ija je druga
usna bila kao on od cipele. Da, njegova je usna bila tako dugaka, da bi on njome mogao
pobirati pijesak sa ljunane pretkunice te kolibe. On je bio gubav i leao na nekoj postelji od
otpada eerne trske, umotan u nekakvu staru ponjavu i u dronjke i krpe.
Ona poljubi pred njim pod. Tada taj rob okrene svoju glavu prema njoj i rekne:
- Ha, ti! Reci, zato si bila odsutna sve do sada? Ovdje su bili
kod mene par mojih crnih bratia, koji su popili svoje vino, a svaki
je tu imao sa sobom svoju ljubljenu. Ja meutim zbog tebe nisam
mogao piti.
Ali ona uzvikne:
- Moj vladaru i gospodaru, ti radosti mojih oiju, zar ti ne zna
da sam ja udata za svojega bratia, iji mi se lik gadi i ije drutvo
mrzim? Pa kada se ja ne bi straila poradi tebe, ja bih dala da
Sunce ne izlazi opet, prije nego to ja ovaj grad ne pretvorim u
gomilu ruevina, u kojoj bi kliktali sova i gavran i obitavale lisice i
akali. Da, ak bih ja i njegovo kamenje otpremila iza planine
KaPi.
Tada rob povie:
- Lae, prokletnice! Ja se dakle zaklinjem zakletvom koja se
tie asti crnaca - i nemoj misliti, da je na osjeaj za ast tako
21 Ta se planina - zapravo: planinski lanac prema bajkovitoj arapskoj koz-mografiji - nalazi
na kraju svijeta i iza nje nema vie niega.
84

Pripovijest okamenjenoga princa
malen kao to je malen osjeaj za ast kod bijelaca ako ti od danas jo jednom bude izbivala
sve do ovoga vremena, tada ja neu vie htjeti s tobom njegovati prisne odnose, niti u htjeti
svoje tijelo priljubljivati uz tvoje, ti prokletnice! Ti tjera sa mnom egu. Jesam li ja ovdje samo
za tvoj hir? O ti smrdljiva kujo! Ti najprostija od bjelkinja!
Kada sam ja od njega sluao te rijei, i vidio i gledao i uo, tada svijet postane taman pred
mojim oima, i ja sam nisam znao, gdje se nalazim. Ali je moja sestrina plaui i ponizno
stajala pred robom i uzvikivala:
- O moj ljubljeni, plode mojega srca, ako se ti na mene bude
srdio, tko e me onda primiti k sebi? I ako me ti otjera, tko e mi
onda pruiti utoite, o moj ljubljeni, o ti svjetlosti mojih oiju?
I ona nije prestajala plakati i pred njim se poniavati, sve dok se on nije s njome pomirio. Tada
ona postane veselom, ustane, odloi svoje haljine, ak svoje alvare22, i rekne:
- O moj gospodaru, nema li ti to za jelo za svoju robinju?
- Skini poklopac sa zdjelice - mumljao je on - unutra su kosti kuhanih mieva, njih pojedi. A
potom otii do glinenog kraga, unutra je ostatak piva, njega popij!
Ona dakle pojede i popije, zatim si opere ruke i usta i poe i legne pokraj roba na postelju od
eerne trske. I ona se posve razgoliti i upue k njemu unutra na prljavu ponjavu i pod dronjke.
Kada sam ja meutim svoju enu, svoju sestrinu, vidio da tako ini, tada sam gotovo izgubio
svijest. Siao sam s krova kolibe, uao unutra i uzeo ma, koji je moja sestrina donijela sa
sobom, trgnuo ga i htio ih oboje smaknuti. Najprije uputim jedan udarac prema zatiljku roba i
povjerujem, da je s njime gotovo!'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.
iroke hlae istonjakog kroja.
85






Ali kada je poela
ehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je zaarani mladi pripovijedao kralju:
'Kada sam ja roba pogodio maem, da mu odsijeem glavu, tada mu nisam rasjekao obadvije
vratne ile, nego samo dunik i kou i meso. Ja sam meutim povjerovao, da sam ga ubio, i on je
teko krkljao. Tada se pomakne moja sestrina. Ja ustuknem, gurnem ma natrag u korice, odem
u grad i uem u palau i odspavam na svojoj postelji sve do jutra. Tada doe moja ena i probudi
me. I gledaj, ona si je odsjekla kosu i stavila na sebe crninu. I ona rekne:
- O moj muu, nemoj me koriti zbog ovoga to inim! Upravo
mi je bilo javljeno, da je moja mati preminula, da je moj otac pao
u dihadu23, i da je jedan od moje brae umro od zmijskog ujeda,
drugi pak da je izgubio svoj ivot padom u provaliju. Zato mi
dolikuje, da plaem i tugujem.
A kada sam ja uo njezine rijei, pustio sam je neka to izvoli, tim to sam rekao:
Uini, kako hoe! Ja te neu spreavati.
23 Dihad je borba za islamsku vjeru - sveti rat.
87

Osma no
Tako je ona sjedila tugujui i plaui i nariui cijelu jednu godinu dana dugo od poetka do
kraja. A nakon isteka te godine ona mi rekne:
Ja bih si eljela u tvojoj palai sagraditi jedan grob, s
kupolom, koji u ja odrediti samo za tugovanje, i nazvat u ga
Kuom Naricanja.
Ja opet reknem:
Uini, kako hoe!
I ona si izgradi kuu za tugovanje. Preko sredine postavi kupolu, a ispod nje u zemlji dadne
urediti grobnicu. Zatim dadne da se onamo donese rob i da ondje stanuje. Ali on nije vie bio u
stanju da joj bude na usluzi. Samo je jo pio vino i nije od onoga dana, kada sam ga ranio, vie
progovorio nijednu rije a ipak je dalje ivio, jer jo nije bio doao njegov sueni as.
Moja je ena dan za danom ila o jutru i o veeri u mauzolej, plakala i naricala nad njim, i
davala mu vino i uvarke, ujutro i obveer, i nije od toga odustajala tijekom cijele druge godine. I
ja sam to podnosio pun irokogrudnosti i nisam na nju obraao panju. Ali jednoga dana uem
bez neke namjere k njoj. I naem je kako plae, i ujem je kako zaziva:
Zbog ega si se uklonio mojim pogledima, o milino mojega
srca? Govori mi, o moj ivote! razgovaraj sa mnom, o moj ljubljeni!
I ona izgovori stihove:
Puna sam nestrpljenja ja za tvojom ljubavlju. Ako me ti
zaboravi,
Ipak moje srce i cijela moja nutrina ne ljubi nikoga drugoga
osim tebe.
Uzmi moje tijelo i moju duu, kamo god da ti uri, Sahrani me pokraj mjesta, gdje se ti
zadrava i boravi.
Ako zazove moje ime nad mojim grobom, tada e ti odgovoriti Jecaj mojih kostiju. One e te
uti, ako me ti zazove.
88

Pripovijest okamenjenoga princa
I ona rekne dalje u suzama:
Dan enje je taj dan, kada ti stoji preda mnom: Dan je pak nesree taj dan, kada ti od mene
odlazi.
Makar ja provodila ak i no u strahu i pod prijetnjom nesree, Tvoja je blizina ipak slada nego
sloboda od svake nevolje.
I jo jednom ona pone:
Makar ja posjedovala ak i sva dobra svijeta i ktomu bogatstvo perzijskih kraljeva:
A moje oko ne bi moglo gledati tvoje lice sve bi mi to bilo nalik komarevu krilu.
Pa kada je ona utihnula sa svojim rijeima i sa svojim plakanjem, ja joj reknem:
O moja sestrino, pusti da to tvoje alovanje bude dostatno. Ta plakanje nita ne koristi!
Nemoj me spreavati odgovori ona u onome, to inim! Jer ako me bude spreavao,
tada u ja sebi oduzeti ivot!
Tada je pustim, neka ini kako hoe, i neka ide svojim vlastitim putem. I ona nije jo jednu
daljnju godinu prestajala tugovati i plakati i naricati. No nakon isteka te tree godine, kada sam
ja upravo zbog izvjesne stvari, koja mi se dogodila, bio gnjevan, i kada mi je ta bijeda puna
zavijanja ve predugo trajala, ja uem i naem je u mauzoleju do grobnice, i ujem je, kako
govori:
O moj gospodaru, nikada ne ujem ni jednu jedinu rije od
tebe! Zbog ega mi ne daje nikakav odgovor, moj vladaru?
89

Osma, no
I ona rekne:
0 grobe! O grobe! Zar je dakle sada izezla njegova ljepota?
1 zar je izezao tvoj sjaj, koji se inae pokazuje u divnoj
svjetlosti?
O grobe, ti ipak nisi za mene ni zemlja ni nebo.
Kako dolazi do toga, da se u tebi Mjesec sjedinjuje sa Suncem?
Ali kada sam ja posluao njezine rijei i uo njezine stihove, u meni se nagomila bijes na bijes,
i ja poviem:
- Jao! Koliko dugo treba trajati to tugovanje?
I reknem:
0 grobe! O grobe! Zar je sada dakle izezla njegova nakaznost?
1 zar je izeznuo tvoj sjaj, koji se inae pojavljuje u odurnoj
svjetlosti?
O grobe, ti ipak nisi niti bara ni kazan za mene.
Kako dolazi do toga, da se u tebi sjedinjuje aa sa glibom?
Ali im je ona sasluala moje rijei, skoi na noge i povie:
- Jao tebi, ti pseto, koji si mi sve to uinio! Ti si ljubljenoga
mojega srca ranio, i meni nanio bol, i ti si unitio njegovu mladost,
tako da on ve od prije tri godine nije vie niti mrtav ni iv!
Tada meutim ja na nju poviem:
- O ti od svih najprostija djevojuro, ti od svih najprljavija
razvratnice, ljubavnice obinoga crnog roba, na koji si poloaj
spustila ti sama sebe! Dabome, ja sam to uinio!
90

Pripovijest okamenjenoga princa
Pa u tom asu pograbim svoj ma, isuem ga i zamahnem prema njoj, da je pokosim. Ali kada
je ula moje rijei i vidjela mene da sam odluan, da je ubijem, ona se nasmije i rekne:
Natrag, pseto, koje ti ve jesi! Dakako, ono to je prolo,
nikada se opet ne vraa, a mrtvi ne dolaze natrag. Sada mi je
meutim Allah predao u moju ruku onoga, koji mi je sve to uradio:
in, koji mije srce spalio vatrom, koja se ne da ugasiti, i plamenom,
koji se ne da uguiti!
Zatim ona ustane, izgovori par rijei, koje ja nisam razumio, i rekne:
- Snagom mojega arobnjakog umijea postani napol ka
menom, napol ovjekom!
Nato ja postanem ovakvim, kakvim me ti vidi, nesposoban ustajati i sjediti, niti mrtav ni iv.
Poto sam ja zatim bio tako pre-obraen, ona je zaarala taj grad sa svima njegovim ulicama i
vrtovima u jedno jezero. No bile su u naem gradu etiri vjerske zajednice: muslimani, krani,
idovi i poklonici vatre. Te je zaarala u ribe, i bijele su muslimani, crvene poklonici vatre,
plave krani, a ute Zidovi. A etiri je otoka zaarala u etiri uzvisine, koje okruuju jezero.
Otada me tue i biuje svaki dan sa sto udaraca, tako da tee moja krv i da moja ramena imaju
modrice. I naposljetku mi odijeva gornju polovicu kouljom od kostrijeti, napravljenom od
tkanine za alvare, a zatim preko nje nabacuje ove raskone haljine.'
Mladi iznova pone plakati, i on izgovori ove stihove:
Strpljenje prilii tvojoj izreci, o Allah, o udesu svijeta.
Ja se strpljivo tomu podvrgavam, ako se to Tebi tako svia.
Oni su vjebali na meni nasilje i neprijateljstvo i groznu porugu.
Ali e mi moda jednom biti raj nagradom.
91

Osmu no
Ja sam ivio zahvaljujui udesu, koji mi je pao u dio, u muci. Ipak isti prorok, koji se svia
Alla.hu, za mene posreduje.
Sada se kralj obrati mladiu i rekne:
- O mladiu, ti si mi nagomilao jad na jad, nakon to si mi oduzeo jednu brigu. Ali sada, o
prine, gdje je ona? I gdje je taj mauzolej, u kome lei ranjeni rob?
- Rob lei pod onom kupolom u svojoj grobnici - rekne mladi a ona sjedi u onoj sobi
nasuprot. Svakoga dana sa osvitom sunca dolazi ona ponajprije k meni i svlai mi moje haljine i
udara me sa sto udaraca biem, i ja plaem i kriim. Ali ja vie nemam nikakve snage za
pokretanje, kako bih je od sebe odvratio. Zatim, poto je s mojim muenjem zavrila, nosi ona
dolje k robu vino i uvarke, i daje mu piti. Takoer e sutra rano ona biti ovdje.
Tada kralj rekne:
- Tako mi Allaha, o mladiu, ja u sigurno na tebi izvriti
jedno dobro djelo, koje e se o meni slaviti, i o kome e se priati
sve do kraja vremena.
Potom kralj sjedne pokraj mladia, i s njime je razgovarao sve do poetka noi, a zatim obojica
zaspu. Kada se meutim ukazao osvit jutra, kralj ustane, i on odloi svoje gornje haljine, isue
svoj ma i pouri na ono mjesto, gdje je leao rob. Tu on opazi upaljene svijee i svjetiljke, i
miris tamjana i masti. I on poe ravno na roba i sasijee ga jednim udarcem, koji ga ubije. Le
meutim podigne na svoja lea i baci ga u neki bunar dvorskog dvorita. Odmah se meutim
vrati natrag, obue si robove haljine i legne dolje u grobnicu, sa isukanim maem uzdu svojega
boka.
A nakon stanovitog vremena doe prokleta vjetica. Najprije ode k svojemu suprugu, svue mu
haljine, uzme neki bi, i bievala ga je, dok on nije poeo kriati:
- Ah! Neka ti bude dovoljno to, to se nalazim u ovakvome
stanju, o moja sestrino! Imaj suuti prema meni, o moja sestrino!
92

Pripovijest okamenjenoga, princu
Ona je meutim uzvikivala:
Jesi li ti imao suuti prema meni, i jesi li mi potedio moje
ga ljubljenoga?
I ona ga je tukla, sve dok nije bila umorna, i dok s njegovih bokova nije potekla krv. Zatim mu
je navukla koulju od kostrijeti i preko nje lanenu haljinu.
Potom sie, s peharom vina i zdjelom punom uvaraka u ruci, k robu u mauzolej. Plaui i
nariui ona uzvikne:
O moj gospodaru, govori mi! O moj vladaru, razgovaraj sa
mnom!
I ona izgovori ove stihove:
Koliko e jo dugo trajati ta krutost i ta neljubaznost? Zar te poplava mojih suza jo uvijek nije
razmekala?
Koliko e ti jo dugo namjerno produavati rastanak?
Ako je to cilj mojega zavidnika, on je svoj cilj ve odavno postigao.
I ona ponovo zaplae i rekne:
O moj gospodaru! Govori mi! Razgovaraj sa mnom!
I kralj prigui glas i zavrne jezik, i progovori na nain crnaca i rekne:
Ah! Ah! Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u
Allaha, Uzvienoga, Svemonoga!
Kada je ona meutim ula te rijei, zakliktala je od radosti, i pala bez svijesti na pod. im se
zatim opet vratila k svijesti, ona upita:
O moj gospodaru, je li to istina?
93

Osma no
A kralj odgovori tihim glasom:
- O ti vraja djevojko, zasluuje li ti, da itko s tobom govori i
razgovara?
- Zbog ega to? - rekne ona.
A on rekne:
- To 'zbog ega' je, da ti svakoga dragoga dugakog dana
mui svojega supruga. I on stalno zove u pomo, tako da mi je od
veeri do jutra oduzeo san, i on preklinje za pomo i proklinje
mene i tebe, tako da me je uinio uznemirenim i da mi je mnogo
nakodio. Da nema toga, ja bih ve ozdravio, i zato ti nisam mogao
odgovarati.
Tada ona uzvikne:
- Ja u ga s tvojim doputenjem osloboditi od te zaaranosti,
koja na njemu poiva.
A kralj odgovori:
- Oslobodi ga i pribavi nam malo mira!
S rijeima: Sluam i pokoravam se! ona ustane i izae iz mauzoleja u palau.
Ondje ona uzme neku zdjelu, napuni je vodom i izrekne nad njome izvjesne rijei, tako da je
zdjela uzavrela i prokljuala, kao to prokuha kotao iznad vatre. I time ona pokropi svojega
mua, tim to je rekla:
- Posredstvom snage onoga, to sam promrmljala i izgovorila,
izai, ako si takvim postao putem moje arolije i mojega umijea,
iz ovoga oblija i vrati se u svoje prijanje oblije!
I gledaj sada, mladi se strese, poskoi i obraduje se svojemu osloboenju, i uzvikne:
- Svjedoim, da nema drugoga boga osim Allaha, i svjedoim,
da je Muhammed njegov poslanik - blagoslovio ga i pozdravio
Allah!
Zatim mu ona rekne:
94

Pripovijest okamenjenoga, princa
- Odlazi i nikada se ovamo ne vraaj! Inae u te ubiti.
To mu je zakriala u lice. Tako on pred njome ode. Ona se meutim vrati u mauzolej, sie
dolje i rekne:
- O moj gospodaru, izai ipak van k meni, da gledam tvoj
lijepi lik!
Tada kralj rekne tihim rijeima:
- Sto si ti uinila? Zar si me oslobodila grane i ne eli me
osloboditi korijena?
A ona upita:
- O moj ljubljeni, o moj crniu! Sto je to korijen?
On pak rekne:
- Jao tebi, ti vraja djevojko! To su stanovnici ovoga grada i
etiriju otoka! Svake noi, oko ponoi, podiu ribe svoje glave i
preklinju za pomo i proklinju mene i tebe. I to je razlog, zbog
kojega je mojemu tijelu uskraeno ozdravljenje. Otii i urno ih
stavi na slobodu. Zatim doi k meni. i uzmi me za ruku i uspravi
me, jer se malo moje snage ve povratilo.
Pa kada je posluala te kraljeve rijei ona je njega jo uvijek drala za roba u radosti
uzvikne:
- O moj gospodaru, od srca rado! U Allahovo ime!
Zatim poskoi, te u punoj radosti odjuri i doe k jezeru. Ondje ona uzme malo od njegove
vode..."
95
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela po Kraljevu
doputenju.




Meutim, kada je poela



deveta no

ehrezad rekne:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je mlada ena, arobnica, uzela neto od vode iz
jezera i nad time izgovorila rijei, koje se ne mogu razumjeti, da su tada ribe poskoile i podigle
gore svoje glave, te da su u tili as postale ljudima. Jer arolija je s tih ljudi iz grada bila skinuta,
i grad je bio ponovo nastanjen. Trgovci su prodavali i kupovali, svatko je iao za svojim
pozivom, a etiri su uzvisine postale ponovo kao i prije etvorma otocima. Odmah potom doe
mlada ena, arobnica, ka kralju i rekne mu:
- O moj gospodaru, prui mi svoju divnu ruku i ustani!
- Prii mi blie rekne kralj prepravljenim glasom.
Pa kada je ona prila, da je dotakne, tada kralj uzme u ruku svoj ma i probode je kroz grudi,
tako da joj je iljak blijetei izaao kroz lea. Zatim on udari po njoj i raskoli njezino tijelo, tako
da je ona u dvije polovice pala na pod. Potom izae i nae neko zaaranog mladia, kako stoji i
eka na njega. On mu estita na njegovu spasenju, a princ mu poljubi ruku i zahvali mu.
Kada ga je kralj upitao: - Hoe li ostati ovdje u svome gradu ili poi sa mnom u moj grad?
mladi rekne:
- O najvei kralju naega vremena, zna li ti, kolika udaljenost
lei izmeu tebe i tvojega grada?
97

Devetci no
Dva dana hoda - odgovori on.
Ali tada mladi uzvikne:
- O kralju, ako spava, probudi se! Izmeu tebe i tvojega
grada lei putovanje od jedne pune godine dana za jednoga vrstog
putnika, i ti ne bi stigao ovamo za dvaipol dana, da nije taj grad bio
zaaran. Ja se meutim, o kralju, ne elim nikada vie rastajati od
tebe, ni na jedan trenutak.
Tada se kralj obraduje i rekne:
- Neka je hvala Allahu, koji mi je tebe podario! Ti e odsada
biti moj sin. Jer tijekom itavoga svojeg ivota ja nisam bio
blagoslovljen potomstvom.
Nato se usrdno ponu grliti i radovati. Zatim krenu zajedno u palau. Ondje kralj, koji je bio
zaaran, zapovijedi velikaima svoje drave, da se pripreme za putovanje, i da spreme zalihe
hrane i sve potrebno. Oni se dadnu na opremanje deset dana dugo. Zatim on krene na put sa
sultanom, ije je srce gorjelo od enje za svojim gradom, iz kojega je on jo tako dugo morao
izbivati. I oni pou odatle s velikom pratnjom od pedeset mameluka24 i sa skupocjenim
poklonima. Putovali su bez zaustavljanja dalje, dan i no, jednu punu godinu dana, i Allah im je
omoguio, da dou nepovri-jeeni do sultanova glavnoga grada. Tada oni poalju glasnika i
izvijeste vezira da je sultan stigao nepovrijeen. Smjesta se vezir uputi s trupama njemu ususret.
Oni su dakako ve bili izgubili nadu, da e opet vidjeti kralja. Sada meutim poljube trupe pred
njim tlo i estitaju mu na njegovu spasenju. Zatim on ue i uzme mjesto na svome prijestolju.
Vezir stupi pred njega, i kralj ga izvijesti o svemu, to se dogodilo onomu mladom knezu. Kada
je vezir to sve uo, estitao je strancu na njegovu spasenju. Pa kada je dakle sve opet dolo u
mirno stanje, sultan podijeli mnogima od svojih podanika darove i rekne veziru:
Dovedi mi ribara, koji nam je onda bio donio ribe!
24 Mameluci (mamluci) su bijeli robovi.
98

Povijest nosaa i triju dama
Vezir smjesta poalje po ribara, koji je bio prvi uzrok osloboenja grada i njihovih stanovnika.
Pa kada je on doao, pokloni mu sultan poasnu haljinu, i zapita ga o njegovu zdravlju, i ima li
on djece. Ovaj ga obavijesti, da ima dvije keri i jednoga sina. Tada kralj poalje po njih, i uzme
jednu od keri za enu, i drugu dadne mladomu knezu, a sina uini svojim rizniarom. Zatim
opunomoi vezira te ga poalje kao sultana u grad mladoga princa, koji je leao na Crnim
Otocima, i poalje s njime pedeset mameluka, koji su odande doli s njima, i dadne mu poasne
haljine za sve emire. Vezir mu poljubi ruke, stavi se u pokret, i uskoro otputuje onamo, dok su
sultan i mladi knez ostali doma. Ribar je meutim postao najbogatijim ovjekom svojega
vremena, a njegove su keri po-ivjele kao supruge kraljeva, sve dok im nije dola smrt.
A ipak to nije udnovatije nego
POVIJEST NOSAA I TRIJU DAMA.
Bio jednom jedan nosa u gradu Baghdadu. Taj je bio neoenjen. Sada se dogodi - kada je on
jednog dana besposleno stajao na ulici i oslonio se na svoju koaru - da je, gle, k njemu prila
neka dama, odjevena u ogrta od muslina, svilenu odjeu, obuvena u cipele od brokata, sa zlatom
izvezenim obrubom, i s tkanicom koja joj se slobodno sputala dolje. Ona prozrai svoj zar25, a
pod njim se pokau dva crna oka, s prekrasnim trepavicama i onim kapcima, njena pogleda i
savrene ljepote. I ona se obrati nosau i rekne ljupkim i biranim govorom:
Uzmi svoju koaru i slijedi me!
im je nosa uo te rijei, on urno uzme koaru na glavu i rekne u sebi samome:
- O dane sree! O dane Allahove milosti!
25 Veo.
99

Deveta no
I on je iao za njom, sve dok se ona nije zaustavila pred vratima neke kue. Pokucala je na
vrata, u ubrzo sie k njoj stanoviti kranin. Ona mu dadne zlatnik i dobije od njega za to neku
tam-nozelenu bocu. Nju ona stavi u koaru i rekne:
- Dii je i slijedi me!
Nosa meutim rekne:
- To je, tako mi Allaha, blagoslovljen dan, dan sretan zbog
uspjeha! i podigao je koaru na glavu i slijedio ju je, dok se nije
zaustavila pred duanom trgovca voem, od kojega je kupila siri
jske jabuke, osmanske gunje, breskve iz Omana, jasmin i lopo iz
Sirije, njene male jesenje krastavce, limunove, sultanske narane,
mirisne mre, tamarinde, krizanteme, crvene vjetrenke, ljubice,
narove cvjetove i bijele mirisne rue.
Sve to ona stavi u nosaevu koaru i rekne:
- Nosi to!
Tako je on to nosio i iao za njom, dok se ona nije zaustavila kod nekog mesara i rekla mu:
- Odsijeci mi deset funti mesa!
Mesar odsijee, i ona plati cijenu, zamota meso u bananin list, i stavi ga u koaru, tim to
rekne:
- Nosi to, o nosau!
On podigne koaru i poe za njom. Ona je ila dalje i stala kod trgovca ivenim namirnicama.
Od njega je kupila ono, to pripada nonom obroku, oiene klokoike, arapskih groica i
badema. Zatim rekne nosau:
- Nosi to i slijedi me!
Tako je on uzeo svoju koaru na glavu i slijedio ju je, dok se ona nije zaustavila kod
slastiareva duana. I ona kupi jedan pladanj, i natrpa na nj svakojake slastice iz duana,
pletenica, tor-tica pripremljenih s mousom, kolaa od badema, medenjaka s limunom od
kojekakve vrste, i marcipana i biskvita i pogaica. Ukratko, ona je uzela na pladanj od svih vrsta
kolaa, i stavila ga u koaru. Tada joj nosa rekne:
100

Povijest nosaa i triju dama
- To si mi trebala dati na znanje. Tada bih ja doveo sa sobom
svoga tegleeg konja, na kojega bi ti mogla natovariti sve te dobre
stvari.
Ona se nasmijei i lako ga udari svojom rukom po potiljku, tim to rekne:
- Pouri se hodati i nemoj puno priati. Plaa ti je sigurna, ako
tako ushtije Uzvieni Allah!
Zatim se ona zaustavi kod nekog trgovca mjeovitom robom. I uzme od njega deset razliitih
voda, meu njima ruinu vodu, vodu od naraninih cvjetova, vodu od lopoa i ivovine. I kupi
takoer dvije glave eera, bocu ruine vode s mousom, nekoliko komadia tamjana, alojeva
drveta, ambre, mousa i aleksandrijskih svijea. I ona sve to stavi u koaru i rekne:
- Uzmi svoju koaru i slijedi me!
Tada on uzme koaru i poe za njom, dok ona nije dola do stanovite lijepe kue, pred kojom
se nalazilo prostrano dvorite, do visoke zgrade s golemim stupovima. Njezina su vrata imala
dva krila od ebanovine, optoena ploama od crvena zlata. Dama stane pred vratima, podigne zar
sa svoga lica, i lagano pokuca. Nosa je meutim stajao iza nje i neprestano mislio na njezinu
ljepotu i ljupkost. Vrata budu otvorena, i oba se krila naglo razmaknu, Tada nosa pogleda, tko
ih je otvorio. I gle, to je bila neka dama pristala stasa, neto oko pet stopa visoka, nabreklih sisa,
lijepa i ljupka, savrene privlanosti i ravnomjerne tjelesne grae. Njezino je elo bilo bijelo
poput cvijeta, njezini obrazi svijetlocrveni poput anemone, njezine oi kao one u divlje junice ili
gazele, a njezine obrve kao mlaak blagoslovljenog Ramadana26. Njezina su usta bila poput
Salamunova peata27, njezine usne koraljnocrvene a njezini zubii poput kakve biserne ogrlice
ili poput latica krizan-
26 Ramadan, sveti mjesec muslimanskog posta, je deveti mjesec arapske
lunarne godine.
27 Salamunov (Sulaimanov) peat = pokosnica (Polygnatum), biljni rod iz
porodice ljiljana (Liliaceae).
101

Deveta no
temina cvijeta. Njezin je vrat bio nalik onomu od antilope, njezine grudi mramornom bunaru, a
njezine su sise bile kao dva nara. Njezin je trbuh bio mekan kao barun, a udubina bi njezina
pupka mogla primiti uncu orahova ulja. Ukratko, bila je ona nalik onoj, o kojoj kazuje pjesnik:
Pogledaj je, ini da izblijede Sunce i Mjesec, Nju, peruniku u zraeoj cvjetnoj raskoi.
Nikada tvoje oko nije vidjelo crno i bijelo tako lijepo u udruzi Poput njezine tamne kose prema
tako istom licu.
Ruiasti su njezini obrazi; a njezina ljepota pripovijeda
Vazda o njezinu imenu, makar joj takoer nedostajalo bogatstvo.
Nasmijeim se zbog njezinih bokova, kada se oni u hodu ljuljaju;
O udo, i plaem zbog vitkoga stasa, koji se gotovo kri.
I kada ju je nosa ugledao, njegov su razum i osjetila bili osvojeni, tako da mu je skoro pala
koara s glave. Zatim on rekne u sebi samome:
- Nikada u svom ivotu ja nisam vidio blagoslovljeni)eg dana
od ovoga!
A vratarica rekne domaici:
Ui na vrata, i oslobodi jadnog nosaa njegova tereta! Tada
domaica ue i vratarica ju je slijedila, i nosa takoer. I ili su
dalje, sve dok nisu doli do jedne lijepe, prostrane dvorane, koja je
bila sagraena udesnom umjenou, sa svakojakim ukrasima, s
arkadama, svodovima, estradama, niama i ogradama, pred kojima
su visjeli zastori. A u sredini se dvorane nalazio velik bazen pun
vode, i u njemu se nalazio mali hangar za amce. U stranjem se
102

Povijest nosaa i triju dama
meutim dijelu dvorane nalazila postelja od smrekovine, optoena draguljima, nad kojom se
nalazio baldahin od crvena atlasa, koji je bio protkan biserima, tako velikim kao ljenjaci, i jo
veima. U njoj se ukazala neka dama, iznimne ljepote, divnoga lica, oaravajuih oiju i mudra
izgleda, po liku tako lijepa kao Mjesec. A njezine su obrve bile savijene kao lukovi, njezin stas
uspravan kao alif28, njezin je dah mirisao na ambru, a njezine su usne bile crvene poput karneola
i slatke poput eera. Sjaj je njezina lica posramlji-vao zraee Sunce. Ona je bila poput
nebeskog planeta, ili poput neke pozlaene kupole, ili poput neke nevjeste u najprobranijem
nakitu, ili neke plemenite djevojke od Arabije. Ovako je o njoj pjevao pjesnik:
To je, kao da je njezin smijeak pokazao snijeno bijele redove bisera,
Poput cvjetova krizantema, ili poput zrna tue.
Ona ima uvojke, koji padaju dolje poput crne noi. Ona, ija ljepota ini da problijedi jutarnje
svjetlo.
Tu ustane trea dama s postelje i prie, lagano ljuljajui u hodu svojim bokovima, sve dok nije
dola u sredinu dvorane k svojim sestrama. I ona rekne:
- Sto tu stojite? Uzmite s glave jadnog nosaa teret!
Odmah mu sprijeda prie domaica, i straga mu prie vratari-ca, i trea dama objema
pomogne, i dignu koaru s nosaeve glave, isprazne je i sve postave na svoje mjesto. I
naposljetku dadnu nosau dva zlatnika i reknu:
Otii svojim putem, o nosau!
Ali on pogleda dame i njihovu veliku ljepotu i fine crte lica. Jer
28 Alif je prvo slovo arapske abecede, a ima oblik uspravne crte.
103

Devetci no
on nije vidio nikada nita ljepe od njih - pa ipak se kod njih nije nalazio nijedan mukarac. A
nadalje je pogledavao na vino, voe, cvijee i sve druge dobre stvari, koje su se kod njih nalazile.
Tako je on dospio u najvee zaprepaenje i oklijevao s odlaskom. Tada rekne jedna od dama:
- Sto je tebi? Zato ne odlazi? Dri li ti moda zaradu odve
malom?
Nato se ona okrene k svojoj sestri i rekne:
- Daj mu jo jedan dinar!
Ipak nosa odvrati:
- Tako mi Allaha, gospodarice, ja ne drim zaradu odve
malom. Moja zasluga iznosi jedva dva dirhema. Ne, moje srce i
moja dua misle samo na vas. Kako dolazi do toga, da ste vi tako
same, a da nemate kod sebe nekog mukarca ili bilo koga, tko bi
vam pravio drutvo? Vi znate da minaret29 moe stajati samo na
etiri nosea zida. Ali vama nedostaje rtvrti! Zadovoljstvo ena
postaje savrenim tek zahvaljujui mukarcima, onako kako to
glasi u pjesmi:
Zar ne vidi, da je za uitak potrebno etvero: Harfa, lutnja, citra i flauta!
I etiri ga mirisa moraju draga ti: Mre, klinii, vjetrenke i rue.
Sve to postaje milim samo zahvaljujui drugima etvorma: Vinu i mladosti, ljubavi i zlatu.
Vi ste tri, i potreban vam je netko etvrti, koji mora biti razuman i pametan ovjek, otroumna
duha i sposoban, da uva tajne.
29 Toranj damije.
104

Povijest nosaa i triju dama
Kada su one ule njegove rijei, obradovale su im se, i one mu se nasmiju i reknu:
I tko je to za nas? Mi smo djevojke, i bojimo se, da ikomu
povjerimo nau tajnu, tko je nee uvati, jer mi smo proitale u
stanovitoj prii, to je rekao pjesnik Ibn eth-Thumam:
uvaj revno svoju tajnu! Nikoga o njoj ne izvjeujl Jer tko odaje svoju tajnu, istoga je asa
gubi.
A ako tvoje vlastite grudi ne mogu skrivati tvoju tajnu, Kako nju mogu skrivati grudi onoga,
komu si je priopio.
A takoer je izvrsno rekao Abu Nuvas30:
Tko ljudima pripovijeda svoju tajnu, Zasluuje, da mu se na elo utisne gorui peat.
Kada je meutim nosa uo njihove rijei, on odvrati:
Tako vam vaega ivota! Ja sam razuman i pouzdan ovjek.
Ja sam proitao knjige i prouio kronike. Ja pokazujem ono lijepo
a skrivam ono runo, kako to glasi u pjesnikovim rijeima. I on
izgovori stihove:
Tajnu uva samo pouzdan ovjek.
I tajna je kod najboljeg ovjeka zapeaena.
Kod mene se tajna nalazi u zakljuanoj kui. Kljuevi su za nju izgubljeni, a vrata su zasunuta.
30 Jedan od najpoznatijih arapskih pjesnika, ubijen oko 810. godine.



105

Deveta no
Kad su dame ule te stihove, i ono to im on priopuje, one reknu:
- Ti zna, mi smo za ovu graevinu potroile veliku svotu
novca. Ima li ti to za nas kao odtetu? Jer mi ti neemo dopusti
ti, da ti kod nas sjedi kao na drug za stolom i da gleda u naa
draesna, lijepa lica, a da nam ne plati stanovitu svotu novca. Zar
ne poznaje izreku: 'Ljubav bez ijednog novia ne vrijedi ni
jednog novia'?
A vratarica priklopi:
- Ako to donosi, moj prijatelju, onda si ti neto. Ako ne
donosi nita, odlazi s nita!
Tada meutim domaica rekne:
- Sestre, ipak ga se okanite. Jer, tako mi Allaha, on nas danas
nije ostavio u neprilici, a da je bio drugaiji, ne bi s nama imao str
pljenja. Kakve god ga se uope obveze ticale, ja ih uzimam na sebe.
Tada se nosa razveseli, poljubi pod pred njome, zahvali joj i rekne:
- Tako mi Allaha, danas sam svoj prvi novac primio od tebe. Tada one reknu:
- Sjedni i budi nam dobrodoao! A dama s prijestolja rekne:
- Tako mi Allaha, mi te moemo samo pod jednim uvjetom
pustiti da kod nas sjedi, a taj je, da ne postavlja nikakva pitanja o
stvarima, koje te se nita ne tiu. Pa ako se ipak umijea, dobit e
batina.
Tada nosa uzvikne:
- Sporazuman, o moja gospodarice, s najveom radou.
Pogledajte, vie uope nemam jezika!
Zatim ustane domaica, podvrne svoju haljinu, poslae boce u redove, procijedi vino i stavi
zelen oko vra i sve pripremi, to su
106

Povijest nosaa i triju dama
trebali. Potom stavi pred njih vino i sjedne na pod, ona sa sestrama. Takoer nosa sjedne k
njima, ali je on mislio da je u snu. Sada domaica uzme boicu s vinom i napuni prvi pehar i
ispije ga, i isto tako drugi i trei. Zatim ga ponovo napuni i prui nosau s rijeima:
Pij za blagodat, za radost, za zdravlje! Ovo pie ini, da bolest oduri.
I on uzme pehar u ruku uz dubok naklon i bez pripreme izrekne stihove:
Pehar se pije samo s pouzdanim prijateljem, Zajedno s ovjekom plemenita podrijetla i stare
loze,
Vino je kao vjetar: ako pue preko mirisa,
On mirii; ipak on zaudara kada prelazi preko leine.
I on k tomu dometne:
Nemoj piti vino nikada drugaije nego iz Ijepotanovih ruku, Koji tebi govori finim govorom, i
koji mu je nalik.
Poto je izgovorio taj stih, poljubi im ruke, i ispije, i postane pijan, i teturajui nastavi
izgovarati stihove:
Sve je stvari, u kojima je krv, zabranjeno Piti, izuzevi jedino krv vinove loze.
107

Devetci no
Napoji me, ja u za tvoje oi, gazelo,
Svoj imetak, svoja dobra, sebe samoga dati kao otkupninu.
Tada domaica napuni pehar i dadne ga vratarici, koja joj ga uzme iz ruke, zahvali i ispije.
Zatim ona natoi ponovo i prui dami s prijestolja, i opet natoi pehar i prui ga nosau. Ovaj
pred njome poljubi pod, zahvali i ispije i izgovori stihove:
Donesi ga, tako tiAllaha, donesi iz punih pehara Daj mi pehar da pijem to je izvor ivota.
Sada stupi nosa pred gospodaricu kue i rekne:
O gospodarice, ja sam tvoj rob, tvoj mameluk31, tvoj sluga.
I on pone:
Pred vratima stoji jedan od tvojih robova i slavi Vazda, to mu je tvoja milost u darovima
poklonila.
Smije li on, o gospodarice darova, ui i gledati
Tvoju ljepotu? Jer ja i ljubav, mi se nikada ne rastajemo.
Ona meutim rekne:
Uini sebi dobrostivo, pij za dobrobit, i krepkost neka tee
u ilama zdravlja!
Tada on uzme pehar, poljubi joj ruku i izrekne u pjevnome tonskom padu ove stihove:
31 Mameluk (mamluk) je bijeli rob, kasnije pripadnik garde egipatskog sultana, u prenesenu
znaenju pokoran sluga.
108

Povijest nosaa i triju dama
Dadnem joj preslik obraza, vino, tako bistro, Staro, ije je svjetlo bilo poput vatrenih plamenova.
Ona ga dotakne usnama, i zatim smijeei se rekne: 'Kako ti nudi ovjeku da pije ljudske
obraze?'
Ja reknem: 'Ipak ispij! To su moje suze, krv mojega srca takoer,
Od toga su postale crvenima; smijeao ih je u peharu moj dah.'
A ona odvrati ovim stihom32:
Ako si ti zbog mene isplakao krv,
Tada mi donesi i napoji me, od srca rado, o prijatelju!
Tada dama uzme pehar i ispije ga u zdravlje svojih sestara. Tako nisu prestajale piti s nosaem
u svojoj sredini. Pritom su plesale i smijale se i pjevale pjesme, stihove i strofe. Nosa se
meutim pone s njima aliti. Ljubio ih je, grickao, milovao, tipkao, opipavao, i zbijao svakakve
ale. I jedna bi mu je gurnula slasticu u usta, a druga bi ga pomilovala. I ova bi ga pljusnula po
obrazu, a ona bi mu dobacila cvijet. I obuzimala ga je meu njima najvia slast, kao da sjedi u
raju meu crnookim djevojkama33. To su oni inili tako dalje, dok im se vino nije popelo u
glavu i omami-lo im osjetila.
A kada je njima ovladala opijenost, ustala je vratarica, i svlaila svoje haljine, sve dok nije
ostala posve gola. I pustila je da joj kosa padne oko tijela poput neke zavjese, i bacila se u bazen,
i igrala se
32 Stih se u 1001 noi redovno sastoji od dva polustiha.
33 Posrijedi su rajske djevice - dennetske huri (hurije).
109

Deveta no
u vodi, ronila poput neke patke i istraivala, uzimala u usta vodu i prskala po nosau. Zatim si
opere svoje udove i ono meu bedrima.
Tada iskoi iz vode i baci se nosau u krilo i rekne:
- O moj gospodaru, kako se zove ovo? pri emu je uprla
prstom u svoju piku.
On odgovori:
- Tvoja pika. Ali ona uzvikne:
- Kako? Zar te nije sram? - i pograbi ga za vrat i udari ga. Zatim on rekne:
- Tvoja pizda.
I ona ga udari jo jedanput i povie:
- Fuj, fuj, kako runo! Zar se ti jo ne srami? On meutim rekne:
- Tvoja pia34. A ona povie:
- Kako? Zar se ne stidi iz osjeaja potovanja? - i ona ga
odgurne rukom, i udari.
Tada nosa uzvikne:
34 Hrvatski jezik spada u indogermanske jezike, koji su u poreenju sa semi-tskim jezicima
preapstraktni, da bi imali za spolne organe dovoljan broj jednostavnih vulgarnih sinonima. Tako
za nae "pika" i "pizda" arapski pjesnik ovdje s lakoom nabraja - "rahim", "nudul", "fard",
"kuss", "zunbur", a za nae "kurac" - "chazflk", "air", "zubb", dok je prevoditelj, u nedostatku
boljih rjeenja, morao pribjei i rijeima od milja kao to su "pia", "pia", "pimpek" i "piek". U
rijei se kurac (= pjetli) prvotno deminutivno znaenje ipak izgubilo. No, ako dodamo da je
pika ono ime se piki, a pizda ono na emu se sjedi (od indogermanskog korijena pezd-), onda
vidimo da nita zapravo nije vulgarno ve samo po sebi, nego tek u kontekstu.
110

Povijest nosaa i triju dama
- Tvoja popiura.
Ali ga sada napadne najstarija dama s udarcima i uzvikne:
- To ne smije tako kazati!
Ali ma koje god da bi on ime uope imenovao, one su ga tukle sve vie, sve dok mu od svih tih
batina nije otekao vrat. I tako su ga one uinile predmetom meusobnog smijanja.
On meutim naposljetku upita:
- Pa kako se to kod vas zove? A dama odvrati:
- Rutava metvica smionoga! Tada nosa uzvikne:
- Neka je hvala Allahu za spasenje. Dobro, o rutava metvice
smionoga!
Tada oni puste da krue pehari i ae, i ustane druga dama, odloi svoje haljine, baci se u
bazen, i uini onako, kako je uinila prva. I ona izae iz vode i baci se nosau u krilo, pokae na
svoje spolovilo i upita:
- O svjetlosti mojih oiju, kako se ovo zove: On odvrati:
- Tvoja pizda. A ona odgovori:
- Nije li to runo od tebe? - i tako ga je udarala, da je dvo
rana odjekivala od udaraca.
Pri tome je uzvikivala:
- Fuj, fuj, zar se ti zbilja ne stidi? On nato:
- Rutava metvica smionoga.
A padale su batine i udarci po njegovu potiljku, dok je on uzvikivao:
111

Deveta no
- Tvoja pika! Tvoja pia! Tvoja pizda! Tvoja pia! A djevojke su uvijek odgovarale:
- Ne, ne! Tako on ponovi:
- Rutava metvica smionoga.
I sve su se tri smijale, sve dok nisu pale na lea, i udarale su ga i govorile:
- Ne, tako se to ne zove. On meutim povie:
- O moje sestre, kako se to onda zove? A one odvrate:
- Otvoreni sezam! ">
Nato domaica ponovo obue svoje haljine, i oni ponu ponovo piti. Ali je nosa neprekidno
stenjao zbog svojeg potiljka i svojih ramena. I ponovo je neko vrijeme kod njih kruio pehar.
Ali potom ustane najstarija i najljepa od dama i svue sa sebe svoju odjeu. A nosa obuhvati
rukom svoj potiljak, te ga protrlja i rekne:
- Neka se mojemu potiljku i mojim ramenima smiluje Allah!
Kada je potom dama bila razodjevena, baci se ona u bazen, zaroni u vodu, poigra se i opere.
Nosa je promatrao njezino golo tijelo. Ono je bilo poput Mlaaka, a lice joj je sliilo Utapu, ili
uzlazeemu jutarnjem rumenilu. I on je promatrao njezin stas i njezine sise i te okrugle guzove,
koji su podrhtavali. Jer ona je bila gola, onako kako ju je stvorio Gospod. I on povie:
- Ah! Ah! - i izgovori u stihovima:
Ako ja tvoje tijelo usporeujem sa zelenom granom, Sam sebe optereujem grijehom i tekom
krivicom.
112

Povijest nosaa- i triju dama
Grana je najljepa, kada je nalazimo u haljini, Ali si ti najljepa, kada te gledamo golu.
Kada je dakle dama ula te stihove, popne se van iz bazena, pristupi mu, i sjedne mu u krilo, i
pokae mu svoju stvar i rekne:
- O moj gospodariu, to je to?
- On odgovori:
- Rutava metvica smionoga. Tada ona uzvikne:
- Ma daj! On nato:
- Otvoreni sezam. Ali ona:
- One! Zatim on rekne:
- Tvoja pika! Sada ga je ona grdila:
- Fuj, fuj! Zar se ne stidi? - i tukla ga je po potiljku.
I ma koje da je uope ime on kazivao, ona ga je udarala i uzvikivala:
- Ne, ne! - sve dok on naposljetku nije rekao:
- Sestre, kako se to onda zove? A ona odvrati:
- Abu Mansurovo konaite!. Nato nosa uzvikne:
- Neka je hvaljen Allah za sigurno spasenje! Ha, Abu
Mansurovo konaite!
113

Devetci no
I dama ode i obue svoje haljine. Sada se oni vrate svojem poslovanju i meu njima je neko
vrijeme kruio pehar. Ali naposljetku ustane nosa, svue svoje haljine, skoi u bazen, i one su
gledale kako on u vodi pliva. I on si opere bradati podbradak i ispod pazuha, kao to su se i one
oprale. Potom se popne van i baci se u krilo prve dame, osloni ruke na vratariino krilo i stavi
svoje noge i bedra u gospodariino krilo. Zatim pokae na svoj kurac i rekne:
- O moje gospodarice, kako se ovo zove?
Sve su se smijale njegovim rijeima, sve dok nisu pale na lea, i jedna rekne:
- Tvoj kurac! Ali on odvrati:
- Ne! - i svaku pojedinu za kaznu ugrize. Zatim one reknu:
- Tvoj pimpek! Ali on uzvikne:
- Ne! - ijednu za drugom zagrli..."
114
Tada primjeti Sehrezad, daje poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela po Kraljevu
doputenju.


Ali kada je poela




^.&&&&&&&&&ft&&fi&ftft&&&ft&&ftfi&&$~^
\
deseta no
' ^$ W !?W W ?W? ?? W W?? W W WS#^"

njezina sestra Dinazad rekne: "Ispriaj nam svoju priu do kraja." I Sehrezad odgovori:
"S najveom radou. Dolo mi je do uiju, o sretni Kralju, da su dame neprestano nosau
govorile:
Tvoj kurac! tvoj pimpek! Tvoj piek!
I on ih je pritom ljubio i grizao i grlio, sve dok se nije na njima zadovoljilo njegovo srce, i oni
su se svi jedno s drugim smijali. Naposljetku one reknu:
- O na brate, kako se to onda zove?
A on zapita:
Zar vi ne znate, kako se to zove?
A one reknu:
-Ne!
On odgovori:
- To je mulac, koji prodire kroza sve, kojemu kao ispaa nami
guje rutava metvica smionoga, koji kao hranu prodire otvoreni
sezam i nouje u Abu Mansurovu konaitu.
115

Desetu no
Tada su se one smijale, sve dok nisu pale na lea. I oni se vrate gozbi i nisu prestajali, sve dok
se nije nad njima spustila no.
Sada one reknu nosau:
Bog ti pomogao, prijateljiu, podigni se i obuj svoje san
dale. Otii i pokai nam irinu svojih ramena!
Ipak on rekne:
Tako mi Allaha, ja bih se mogao lake rastati od svoje due nego od vas. Hajdete, pustite
da nadoveemo no na dan, a sutra e svatko od nas otii svojim vlastitim putem!
Tako vam moga ivota rekne domaica pustite ga neka ostane kod nas, da mu se
moemo smijati: tko e tako dugo ostati na ivotu, dok ponovo ne sretnemo njemu slinoga?
Zbilja, on je veseo i aljiv drug u drutvu.
Na to one reknu:
Ti smije ostati s nama kroz no samo pod uvjetom, da se
podvrgava naim zapovjedima i da, to god uope vidio, o tome
niti ne pita, niti istrauje razloge.
Dobro - odgovori on. I one zapovijede:
Otii i proitaj natpis na vratima.
Tada on ode do vrata i nae ondje u zlatu ispisane rijei: 'Tko bude govorio o onome, to ga se
nita ne tie, ut e ono, to mu nee biti ugodno!' I nosa rekne:
Vi trebate biti svjedokom, da ja neu govoriti o onome, to
me se nita ne tie.
Sada ustane domaica i stavi pred njih jelo, i oni su jeli. Zatim su one zapalile svijee i
svjetiljke i stavile na svijee ambre i aloje-va drveta. I poto su onu dvoranu zamijenile drugom i
donijele svjeega voa i pia, svi zajedno posjedaju da piju i da vode ljubavne razgovore. I nisu
prestajali piti i naklapati i hrskati suho voe i smijati se i aliti, pun sat vremena. Ali tada, gle,
odjekne
116

Povijest nosaa i triju dama
neko kucanje na vrata. Ipak to nije ni na koji nain poremetilo njihovo dobro raspoloenje. Samo
jedna ustane i ode k vratima. Ubrzo se vrati i rekne:
- Zaista, nae zadovoljstvo ove noi mora postati savrenim.
- Sto je dakle posrijedi? - zapitaju je. A ona odvrati:
- Na vratima stoje tri perzijska redovnika-prosjaka, ija su
brada i kosa i obrve obrijani, i sva su trojica slijepi na lijevo oko, a
to je zaista neki neobian sluaj. Oni su upravo sada doli s puta i
na sebi nose vidljive tragove putovanja. Oni su tek netom dospjeli
u Baghdad, a to je njihova prva posjeta u naem gradu. I da su
kucali na naa vrata, dogodilo se samo zato, jer nisu nali nijedno
mjesto za noenje. Oni su ak rekli: 'Moda e nam vlasnik ove
kue dati kljueve od svoje staje, ili neku kolibu, u kojoj bismo
mogli provesti no', jer veer ih je iznenadila, a budui da su stran
ci, nisu znali nikoga, kod koga bi nali krov nad glavom, i, o moje
sestre, svaki od njih ima na svoj nain komian izgled.
I ona nije prestajala moliti, sve dok joj one nisu rekle:
- Pusti ih neka uu i izloi im uvjet, da ne govore o onome, to
ih se nita ne tie, da ne bi uli ono, to im nee biti ugodno!
Tada se ona obraduje, ode i ubrzo se vrati s tri jednooka, ije su brade i brkovi bili obrijani.
Oni izgovore pozdrav muslimana, iskau svoje strahopotovanje i odstupe. Ali dame ustanu i
izreknu im dobrodolicu i zaele im sreu za sigurno prispijee i pozovu ih da sjednu. Tek sada
ugledaju redovnici pred sobom lijepo mjesto, ureenu dvoranu, ukraenu cvijeem. Ugledaju
zapaljene svijee, kadionicu koja se dimila i poslastice, voe, vino i tri djevianske dame, i kao u
jedan glas uzviknu:
- Tako vam Allaha, ovdje je lijepo!
Tada se okrenu prema nosau i uvide, da se on nalazi u zadovoljnom raspoloenju, ali da je
oamuen i pijan. I oni pomisle da je on jedan od njihovih, i uzviknu:
117

Deseta, no
To ne neki redovnikprosjak poput nas! Neki Arabljanin, ili
neki stranac.
im je meutim nosa uo te rijei, pogleda ih irom razro-gaenih oiju i rekne im:
Tiho sjedite i ne uputajte se ni u kakvo znatieljno brbljanje! Niste li proitali, to stoji
napisano iznad vrata? Toga nigdje nema, da prosjaci kao vi, koji dolaze k nama, povrh toga jo i
svoje jezike hukaju protiv nas.
Mi te molimo za oprotenje, o fakiru - odvrate oni. - Naa glava lei u tvojim rukama.
Dame se meutim nasmiju i uspostave mir izmeu redovnika--prosjaka i nosaa, i stave pred
prosjake jelo. I ovi su jeli. I tako su zajedno sjedili, a vratarica im je davala piti. Kako je sada
meu njima kruio pehar, rekne nosa prosjacima:
A vi, moja brao, nemate li vi nikakvu pripovijest ili
dogodovtinu, da nam je moete ispriati?
Budui da im se vino ve popelo u glavu, oni zatrae glazbala. I vratarica im donese tamburin,
lutnju i perzijsku harfu. I svaki od prosjaka uzme jedan od instrumenata i ugodi ga, jedan
tamburin, drugi lutnju a trei harfu. Hvatali su za ice i pjevali, a dame su ih snanim glasom
pratile, tako da je kod njih sve glasno odjekivalo. I dok su oni tjerali svoju zabavu, gle, ponovo je
netko pokucao na vratima, a vratarica otie, da pogleda o emu se radi.
Sada, o Kralju" tako je govorila Sehrezad "povod je toga kucanja bio ovaj: Kalif Harun er-
Raschid35 je izaao iz svoje palae, da razgleda i uje to ima novoga. S njime su bili Da'far,
njegov vezir, i Masrur, nositelj maa njegove osvete. Ali se on sam obiavao kod takvih prilika
preoblaiti u trgovca. Kada je on dakle u toj noi siao i prolazio kroz grad, put ga navede
takoer do one kue, iz koje su uli glazbu i pjevanje. Tada kalif rekne Da'faru:
elim, da mi uemo u ovu kuu i sluamo te pjesme, i da
vidimo, tko ih pjeva.
35 Baghdadski kalif iz obitelji Abasida (764-809. godine).
118

Povijest nosaa i triju dama
Da'far odgovori:
- O gospodaru pravovjernih, to su ljudi koje je ve obuzelo pijanstvo, i ja se bojim da nam se
od njih ne dogodi kakvo zlo.
- Ja hou bezuvjetno ui unutra priklopi kalif i elim, da ti nae neki izgovor, kako
bismo mogli unutra ui.
Da'far odgovori:
- Sluam i pokoravam se!
Potom on prie i pokuca na vrata. Tada izae vratarica i otvori. Da'far meutim pristupi,
poljubi tlo pred njome i rekne:
- O moja gospodarice, mi smo trgovci iz Tiberijade, a stigli
smo u Baghdad prije deset dana, i dok smo stanovali u trgovakom
chanu36, prodali smo nau robu. Pozvao nas je pak stanoviti trgo
vac veeras na gozbu. Doli smo u njegovu kuu, on je iznio pred
nas jelo, i mi smo jeli. Potom smo jo neko vrijeme zajedno s njime
sjedili i pili, dok se nismo rastali. Tako smo mi izali u no, a jer
smo stranci, izgubili smo put prema chanu, u kome stanujemo.
Moda ete vi biti tako ljubazni, da nas ovu no primite k sebi,
kako bismo imali krov nad glavom. Nebo e vam se za to oduiti!
Tada ih vratarica pogleda, i primijeti da su obueni kao trgovci, i da imaju uljudno dranje.
Ona se vrati k svojim sestrama i ispria im Da'farovu pripovijest. One tada osjete suut prema
strancima i reknu joj:
- Pusti ih, neka uu!
Ona im ponovo otvori vrata, a ovi upitaju:
- Smijemo li s tvojim doputenjem ui?
- Uite! - odvrati ona.
I kalif ue s Da'farom i Masrurom. Kada su ih djevojke ugledale, ustale su, ponudile im da
sjednu i posluile ih, tim to su rekle:
36 Karavanseraj, istonjako svratiste, koje odgovara suvremenom motelu - motor-hotelu.
119

Desetci no
- Srdana dobrodolica gostima, ali samo pod jednim uvjetom.
- Koji je taj? - upitaju oni, a one odgovore:
- Ne govorite o onome to vas se nita ne tie! Inae ete uti ono, to vam nee biti ugodno!
- Dobro reknu oni.
Zatim sjednu uza zajedniko pie. Tada kalif ugleda tri redovnika-prosjaka, pa kada je
primijetio da su oni svi slijepi na lijevo oko, on se nad time zaprepasti. Zatim pogleda djevojke,
kako su one lijepe i ljupke, i obuzme ga zbunjenost i uenje. A ove nastave pijanevati i
zabavljati se, i reknu kalifu:
- Pij!
On meutim odgovori:
- Odluio sam ii na hailuk37.
Tada ustane vratarica i rasprostre pred njim stolnjak, protkan srebrom, te stavi na njega zdjelu
od porculana, u koji nalije vrbova soka, i stavi u njega grudicu snijega i kockicu eera. A kalif
joj zahvali i samomu sebi rekne:
- Tako mi Allaha, ja u joj dobro djelo, koje je uinila, sutra
uzvratiti.
Ostali su meutim ponovo poeli sa svojim pijenjem u krug. A kada je vino nad njima zadobilo
vlast, gospodarica ustane, nakloni se pred njima, uzme za ruku domaicu i rekne:
- Ustani, moja sestro, mi moramo izvriti svoju dunost. A obje sestre odgovore:
- Dakako!
Smjesta vratarica otkrije stol, baci komadi za obnovu kadiva i raspremi sredinu dvorane.
Potom poe i redovnike-prosjake
37 Hodoae u Mekku. Posve je razumljivo, da gospodar pravovjernih ne pije, jer to vjera
brani.
120

Povijest nosaa i triju dama
odvede na estradu na jednoj strani hale, a kalifa i Da'fara i Masrura odvede do estrade na drugoj
strani, pa pozove nosaa i rekne:
- Kako je mala tvoja privrenost! Ti ipak nisi nikakav stranac!
Ti pripada kui.
Tada se on digne, opae se i upita:
- Sto zapovijeda? A ona odgovori:
- Ostani stajati na svome mjestu!
Zatim ustane domaica i stavi u'sredinu dvorane malu stolicu, otvori jednu odaju i dovikne
nosau:
- Doi, pomozi mi!
Tada on ugleda dvije crne kuje s lancima oko vrata. A ona mu rekne:
- Pridri ih!
I nosa ih pridri i odvede ih posred dvorane. Tada ustane gospodarica kue, i zasue si rukave
do iznad laktova, pograbi bi i rekne nosau:
- Dovedi ovamo jednu od kuja!
I on je dovede, tim to ju je vukao na lancu. Ali je kuja plakala i tresla glavom prema dami.
Tada je dama pone udarati po glavi, i unato tomu to je kuja zavijala, ona nije prestajala
udarati, sve dok joj nije otkazala ruka. Zatim odbaci iz ruke bi, pritisne kuju na svoje grudi,
otirala joj je vlastitom rukom suze i ljubila joj glavu. Zatim rekne nosau:
- Odvedi je i dovedi drugu!
Pa kada ju je on doveo, ona s njome uini kao s prvom. Kad je kalif to vidio, ganulo mu se
srce, i u grudima mu je postalo tjesko-bno, i pun je nestrpljenja elio saznati, kakva je okolnost
zapravo posrijedi s tim kujama. I on dobaci Da'faru jedan pogled, ali ovaj se okrene i rekne
znakom:
121

Desetci no
- uti!
Zatim se dama okrene vratarici i rekne joj:
- Ustaj, uini takoer ti svoju dunost! - a ona odgovori:
- Dakako!
Sada sjedne dama na postelju od smrekovine, koja je bila optoena zlatnima i srebrnim
ploicama, i rekne vratarici i domaici:
- Donesite vae stvari!
Tada vratarica sjedne kraj nje na malu klupicu. Ali domaica stupi u stanovitu odaju i iznese iz
nje navlaku od atlasa, sa zelenim vrpcama i dva mala zlatna sunca. I ona stupi pred gospodaricu
kue, odmota navlaku i iz nje izvadi lutnju. Ugodi ice i zategne vijke za ugaanje. I kada je bila
dobro ugoena, ona uz nju otpjeva ove stihove:
Ti si moja elja, ti si moj cilj.
0 ti moj najmiliji, ako te gledam,
To je vjeno blaenstvo,
Ipak daleko od tebe je za mene pakao.
Zahvaljujui tebi dolazi do moje mahnitosti i zahvaljujui tebi Do moje duboke boli za dugo
vremena.
1 kakav na meni poiva prijekor,
Ako sam tebi posvetila svoju ljubav?
Razderan je bio moj zar,
Kada sam tebi poklonila svoju ljubav:
122

Povijest nosaa i triju dama,
Da, vazda razdire ljubav ast i gomila sramotu na nju.
Obukla sam odjeu bolesti:
Jasno se to pokazalo, kako sam pogrijeila.
Tako je onda u mojoj enji Moje srce tebe sebi izabralo.
Niz obraze su mi tekle suze.
Tada je moja tajna postala oitom i jasnom.
Tako je moja nutrina postala objavljenom Posredstvom mojih suza, koje su bile proljevene.
Izlijei moju teku patnju: Jer ti si bolest i lijek.
Ali iji se lijek nalazi kod tebe,
Taj ipak nee biti slobodan od patnji.
Svjetlost tvojih oiju je meni muenje.
Moja smrt dolazi posredstvom maa moje ljubavi.
Koliki su mnogi posredstvom maa ljubavi Umrli, oni neko visokopotovani!
Ja ne odustajem od svoje enje, Niti se utjeem rastrojenosti.
Ljubav me lijei, moj je zakon, Moj tajni i javni nakit.
123

Desetci no
O blaeno je oko, koje dugo Tebe gleda i uiva u tvom izgledu.
I, ah, to je moje srce,
Koje se ipak rastae u tjeskobi i nevolji.
Kada je vratarica ovu pjesmu ula, ona uzvikne:
- Ah! Ah! Ah!
Zatim ona razdere svoju haljinu i padne onesvijeena na pod. I kalif na njoj ugleda rane od
udaraca biem i modrice, i on dospije u krajnje zaprepaenje. Tada ustane domaica, i pokropi
je vodom, i donese joj lijepu haljinu, i obue joj je. Kada su meutim gosti sve to vidjeli, bili su
smeteni u dui. Jer nisu slutili, kako se to zbiva, i u kakvoj se to suvislosti nalazi. Tada kalif
rekne Da'faru:
- Zar ti ne vidi djevojku s ranama na tijelu? Ja neu nikako
moi nai mira, dokle god ne saznam istinu o povijesti te djevojke
i povijesti dvjeju crnih kuja.
Ali Da'far odgovori:
- O na gospodaru, one su nam to postavile kao uvjet, da ne
smijemo pitati o onome, to nas se nita ne tie. Da emo inae uti
ono, to nam nee biti ugodno.
Tada rekne vratarica:
- Tako ti Allaha, moja sestro, ispuni na meni svoju dunost i
doi k meni!
Nato domaica rekne:
- S najveom radou i ona uzme lutnju i osloni je o svoje
grudi. Prebirala je vrhovima prstiju po icama i pjevala:
Ako se tuimo zbog rastanka, to trebamo rei? Ili ako nas mui enja, kamo da se otputimo?
124

Povijest nosaa i triju dama
Ili ako aljemo glasnika kao tumaa za nas, Ne donose tumai zaljubljenikove tube.
Ili ako sam strpljiva, zaljubljenik iezava Poslije gubitka ljubljenoga ak brzo.
Njemu nita ne cvate osim patnji i bolova I suza, koje mu teku na obraze.
0 taj koji je sada daleko pogledu mojega oka
1 koji mi ipak vazda boravi u srcu,
Hoe li te se vidjeti? Spominje li se saveza? Ah, on traje kao voda, koja brzo oduri.
Ili si ti zaboravio robinju ljubavi, ije su sve suze i uzdasi bili za tebe?
Ako me ljubav s tobom ujedini, Dugo u na tebi koriti tvoju krutost.
Kada je vratarica posluala tu drugu pjesmu, glasno povie i
-ekne:
Tako mi Allaha, kako lijepo!
I ona segne rukama za svojim haljinama i razdere ih kao prvi put. Zatim onesvijeena padne
na pod. Domaica joj meutim opet obue novu haljinu, nakon to ju je pokropila vodom. Tada
>e ona oporavi i uspravi se. Potom rekne svojoj sestri, domaici:
- Nastavi dalje, i ispuni svoju dunost prema meni. Jer sada
preostaje samo jo ta jedna pjesma.
I iznova uzme domaica u ruku lutnju i pone pjevati ove stihove:
125

Deseta noe
Kako jo dugo treba trajati ta okrutnost i grozota?
Zar ti nisu. dostatne suze, od kojih je preplavljeno moje oko?
Kako dugo ti eli meni marljivo odugovlaiti rastavljenost?
Ako je tvoja namjera bila ona mojeg zavidnika, onda je ona ispunjena.
Kada bi za zaljubljenika bio pravedan grozan udes, On ne bi morao bdjeti, bolestan od ljubavi
prema njoj.
Imaj suuti prema meni! Okrutnost e me satrti,
0 moj gospodaru, dolo je vrijeme za saaljenje prema meni.
Komu moram objaviti svoju ljubav, o ti koji me ubija,
Ti koji ne obraa panju na tube, ako vjernost tako prohuji?
Umnaa se moja ljubav prema tebi s mojim suzama,
1 dugakim mi postaje vrijeme krutosti, dok prolazi.
0 muslimani, ispunite osvetu robinje ljubavi,
Nesane, kojoj je razoreno obitavalite njezina strpljenja!
Je li to doputeno prema ljubavnom pravu, o ti moja enjo, Da sam ja daleko, i da jedna druga
doivljava naklonost?
1 kakvu bih radost mogla ja kod njega uivati?
Kako se on ipak trudi, on, koji potuje rasipnitvo!
126

Povijest nosaa i triju dama
Kada je meutim vratarica posluala ovu treu pjesmu, glasno je kriknula. I ona posegne
rukom za haljinama i razdere ih sve do skuta. I po trei put padne onesvijeena na pod, i opet je
pokazala oiljke od bia. Tada redovnici-prosjaci reknu jedan drugomu:
- Kamo sree daje nebo htjelo, da nikada nismo stupili u ovu
kuu i da smo radije prenoili na gomili ruevina! Jer zaista, na je
boravak pomuen stvarima, koje razdiru srce.
A kalif se okrene k njima i upita:
- Zbog ega? - a oni odvrate:
- Naa je nutrina uznemirena zbog ovih stvari. Kada je zatim kalif upitao:
- Zar vi onda niste iz ove kue? - oni odgovore:
- Ne. Mi takoer nismo nikada vidjeli ovo mjesto prije ovoga
asa.
Tada se kalif zaprepasti i zapita:
- Je li taj ovjek, koji ondje kod vas sjedi, moda poznaje
tajnu?
Sada on kimne prema nosau, i oni ga upitaju o tim stvarima. Taj odgovori:
- Tako mi Allaha Svemoguega, mi smo svi u ljubavi jednaki! Ja sam odrastao u Baghdadu.
Ali nikada u svom ivotu nisam stupio u ovu kuu do dananjeg dana. A kako sam ja dospio k
njima, to je neobina pripovijest.
- Tako ti Allaha - priklope oni - mi smo te smatrali za jednoga od njih. A sada vidimo, ti si kao
mi.
Zatim kalif rekne:
- Mi smo sedam mukaraca, a one su samo tri ene i nemaju
nikoga etvrtoga. Zato ih zapitajte o njihovu udesu. I ako nam ne
dadnu dobrovoljno nikakav odgovor, tada e morati odgovoriti
protiv volje.
Svi su se s njime sloili, samo Da'far rekne:
127

Deseta no
To nije moje miljenje, pustite ih! Mi smo njihovi gosti, a
one su nam postavile jedan uvjet, i mi smo prihvatili njihov uvjet,
kao to znate. Zato je bolje da utimo o toj stvari. I budui da pre-
ostaje jo samo malo od noi, svaki od nas moe poi svojim
vlastitim putem.
Zatim on kimne kalifu i priapne mu:
- Ima zbilja samo jo sat vremena. Ujutro ih ja mogu dovesti
k tebi. Tada ih moe upitati o njihovoj povijesti.
Ali kalif podigne svoju glavu i razbijenjen povie:
Ja nemam vie nikakva strpljenja ekati na izvjee o njima!
Pusti neka ih redovnici smjesta upitaju!
Pa ipak Da'far rekne:
- To nije moj savjet.
Zatim su se prepirali i govorili ovamo i onamo, tko bi ih prvi trebao pitati. I slono su se
zaustavili na nosau. Ali ih dama upita:
- Vi ljudi, o emu vi tako glasno govorite? Tada nosa ustane
pred gospodaricom kue i rekne joj:
- O moja gospodarice, ovi ovdje ljudi vrlo ele, da im ti
ispripovijeda o dvjema kujama i njihovoj povijesti, i zbog ega ti
njih tako okrutno kanjava a zatim plae i ljubi ih. Nadalje, da
ih izvjesti o svojoj sestri i o tome, zato je ona kao neki mukarac
bila bievana palminim tapom. To su njihova pitanja tebi. I o
tome vie nijedne rijei!
Tada rekne dama, koja je bila gospodarica kue, gostima:
Je li to istina, to on o vama kae?
I svi odgovore:
-Da!
Samo je Da'far utio.
Kada je dama ula njihov odgovor, ona uzvikne:
Tako mi Allaha, o nai gosti, vi ste nam nanijeli najopakiju
uvredu. Jer mi smo vam stavili kao uvjet, da e, tko uope bude
128

Povijest nosaa i triju dama
vorio o onome, to ga se nita ne tie, morati uti ono, to mu nee biti ugodno. Zar vam nije
bilo dovoljno, to smo vas mi primile u svoju kuu i to smo vas posluile svojim jelom? Ali
krivica nije u tolikoj mjeri vaa, u kolikoj onoga, koji vas je k nama doveo.
Zatim si ona zasue rukave do iznad laktova, udari triput o tlo i povie:
- Brzo doite ovamo!
I gle, otvore se vrata stanovite odaje, i kroz njih izae sedam crnih robova s isukanim
maevima u rukama. I ona im rekne:
- Okujte ove brbljavce i poveite ih lea o lea!
Oni to uine i reknu:
- O dobro branjena damo, zapovijedi nam, da im mi
: asijeemo glave!
Ali ona rekne:
- Priekajte s njima jo koji trenutak, da ih ja pitam, tko su oni, prije nego to im budu
odsjeene glave!
- Neka me titi Allah, o gospodarice - uzvikne nosa -nemoj me ubijati zbog grijeha drugih!
Svi su ovi pogrijeili i na sebe natovarili krivicu, samo ja ne. Jer, tako mi Allaha, naa bi no rila
lijepa, samo da smo bili ostali poteeni od ovih prosjaka! Kada bi oni uputovali u neki
mnogoljudan grad, tada bi ga oni uinili ruevinom.
Potom on izgovori ove stihove:
Kako je ipak lijepo monikovo pratanje,
Pogotovo kada je ono za onoga, koji je bespomoan!
Tako vam saveza ljubavi, koji nas je ovdje opleo, Ipak nemojte kvariti poetak krajem!
129

Deseta no
Kad je nosa zavrio svoje stihove, djevojka se morala nasmijati..."
130
Tu primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela po Kraljevu
odobrenju.


Ali kada je zapoela


^
'#&??????????????????????????5?^


jedanaesta no

te.

ehrezad nastavi ovako:
"Doprlo mi je do uiju, o sretni Kralju, kada se dama, unato svojoj srdbi, morala nasmijati,
da se tada obratila drutvu i rekla:
- Ispripovijedajte mi, tko ste vi! Jer imate jo samo sat vreme
na za ivljenje. Kada vi ne biste bili ljudi od poloaja i ugleda, ili
vladari nad svojim narodom, tada vi ne biste nita govorili tako
drsko.
Tada kalif povie:
- Ti tu, Da'far, reci joj, tko smo mi. Inae e nas ona ubiti iz
neznanja. Ipak dobrostivo govori s njome, prije nego to nas
>popadne nesrea!
- To je ono, to ti zasluuje - odvrati vezir.
Ali kalif na njega povie:
- Sala ima svoje vrijeme, a ozbiljnost ima svoje vrijeme. A ono
je sada.
Gospodarica kue meutim pristupi k trima redovnicima i upita ih:
- Jeste li vi braa?
- Ne, tako mi Allaha, mi smo samo fakiri i stranci.
131

Jedanaesta no
Zatim jednomu od njih ona rekne:
Jesi li ti roen slijep na jedno oko?
On pak rekne:
Ne, tako mi Allaha, to je bila posrijedi stanovita neobina
okolnost i udan udes, kada mi je bilo izbijeno oko. A moja je pri
povijest takva, da bi, kada bi bila iglama poubadana u kutove oiju,
bila opomenom za svakoga, tko se daje opomenuti.
Ona upita takoer drugoga i treeg redovnika, i obojica odgovore kao prvi. Zatim oni nastave:
Tako nam Allaha, o gospodarice, mi dolazimo svaki pojedi
ni iz druge zemlje, a sva smo trojica bili sinovi kraljeva, koji su
vladali nad zemljama i podanicima.
Tada ih dama pogleda i rekne:
Neka svaki od vas ispripovijeda svoju pripovijest i razlog,
zbog kojega je doao ovamo. Zatim moe za rastanak podii ruku
k elu i otii svojim putem!
Ali najprije pristupi nosa i rekne:
O moja gospodarice, ja sam obian nosa. Ova mi je
domaica dala da nosim stanovit teret. Ona me je prvo odvela do
kue stanovitoga trgovca vinom. Potom do duana nekog mesara.
I od mesarova duana do trgovca voem. I od njega do trgovca
ivenim namirnicama. I od trgovca ivenim namirnicama do
slastiara i trgovca mjeovitom robom. I od njega ovamo, i ja sam
s vama doivio ono, to sam doivio. To je moja pripovijest, i o
tome vie nijedne rijei!
Tada se dama nasmije i rekne mu:
Podigni svoju ruku k elu i odlazi!
On meutim uzvikne:
Tako mi Allaha, ja neu otii, prije nego to ujem pripovi
jest svojih suputnika.
Tada istupi jedan od redovnika i zapone
132

PRIPOVIJEST PRVOG REDOVNIKA-PROSJAKA.
'Znaj, o gospodarice, uzrok, zbog kojega sam ja obrijao bradu i zbog kojega mi je bilo izbijeno
oko, je ovaj:
Moj je otac bio kralj, i on je imao jednog brata. Taj je njegov brat bio kralj u stanovitome
drugom gradu. I dogodilo se je, da je ~ _ ;a mati mene rodila istoga dana, kojega je bio roen
moj brati, sin brata mojega oca. Vremena su prolazila s godinama i danima, dok nismo bili
odrasli. Zatim sam ja s vremena na vrijeme obiavao r 3sjeivati svog strica i odreen broj
mjeseci ostajati kod njega. Moj me je brati vazda primao s velikim potovanjem. On je davao da
se za mene kolju ovce, procjeivao je za mene vino, i mi smo zajedno sjedili uz pie. Kada je
dakle jedanput vino nad nama steklo vlast, sin mi moga strica rekne:
- Moj bratiu, ja imam na tebe jednu vanu molbu, i ja bih
volio, da me ti ne odvraa od toga, to ja namjeravam uiniti.
Ja odvratim:
- Ja u ti s najveom radou biti na usluzi.
Tada on pusti da se ja zakunem najsvetijom zakletvom, i istoga me asa ostavi. Poto je bio
kratko vrijeme odsutan, vratio se natrag s nekom damom iza sebe, prekrivenom arom38, koja je
mirisala od miomirisa i nosila skupocjene svilene haljine. On se okrene prema meni, dok je dama
stajala iza njega, i rekne:
- Uzmi ovu damu sa sobom i idi preda mnom prema tomu i
:om groblju!
I on mi ga tako opie, da sam ga upoznao. Zatim on nastavi:
- Ui s njome u grobnicu i ondje me ekaj!
Ja mu se nisam mogao suprotstaviti, niti mu odbiti njegovu molbu zbog zakletve, kojom sam se
zakleo. Tako sam dakle uzeo
38 Velom.
133

Jedanaesta no
enu sa sobom i otiao, dok nisam s njome uao u grobnicu. Jedva da smo sjeli, kad li doe sin
moga strica sa zdjelom vode, vreom punom buke i pijukom. Sa sjekirom u ruci prie on ka
grobu u sredini svoda, polomi ga i poloi kamenje na stranu svoda. Zatim pone kopati pijukom
u zemljano tlo groba, dok nije u zemlji oslobodio jednu vodoravnu plou veliine malih vratiju.
Pa kada ju je podigao, pokau se ispod nje zavojite stube. Tada se on okrene k dami i rekne joj:
- Sada se susretni sa svojim posljednjim izborom!
Tada dama sie niz one stube. On se meutim obrati meni s rijeima:
- O sine moga strica, da bi svoju dobrotu uinio savrenom,
zakljuaj, im ja siem, preklopna vrata i na njih natrpaj zemlju
upravo onako, kako je prije bila na vratima. I da bi posve usavrio
svoju dobrotu, izmijeaj neugaeno vapno, koje se nalazi u toj
vrei, s tom vodom, koja se nalazi u zdjeli. Zatim prekrij grob, kako
je bio prije, kamenim obzidom, tako da nitko, tko ga vidi, ne kae:
To je neki novi otvor, ali je unutranjost stara. itavu sam se go
dinu dana trudio oko neega, o emu zna samo Allah. To je moja
molba na tebe.
I on jo doda:
- Ne dao Allah da nam dugo nedostaje, o bratiu!
Potom on sie niza stube. Kada je on dakle iezao pred mojim pogledom, ja opet zakljuam
preklopna vrata, i uinim ono, to je on od mene elio, sve dok grob nije bio opet kao prije. No
pri svemu sam tome ja jo uvijek bio pod utjecajem vina i pijan. Potom sam se vratio u palau
svog strica. Ali je moj stric bio izjahao u lov. Kada je meutim osvanulo jutro, sjetim se ja
predhodne veeri, i to se o njoj dogodilo s mojim bratiem. I kada kajanje nije vie nita
koristilo, pokajem se ja zbog onoga, to sam zajedno s njim uinio, i da sam uinio sve u skladu s
njegovom eljom. I elio sam si zamiljati, da je to sve bio samo neki san, i poeo sam se
raspitivati o sinu svojega strica. Ali mi nitko nije bio u stanju dati izvjee. Zatim sam izaao ka
grobovima i groblju i bio u potrazi za onim
134

Pripovijest prPBg redovnika-prosjaka
grobnim svodom, ali ga nisam mogao iznova prepoznati. Neprestano sam iao od grobnice do
grobnice, od groba do groba, dok nije poela no, a da ga nisam naao. Ali nisam mogao niti jesti
ni piti, jer su moje misli vazda bile kod mojega bratia, zato to nisam znao, to je bilo s njim. I
bio sam za njega vrlo zabrinut. Zatim sam legao. Ali sam proveo no u brizi do jutra. Tada sam
ponovo otiao \ groblje, premiljajui o tome, to je uinio rnoj brati, i kajao sam se, to sam ga
posluao. I ve sam ponovo obilazio oko svodova, ali onaj svod i onaj grob nisam prepoznao.
Opet me je zbog svega spopalo kajanje. I na taj je nain prolo sedam dana, a da nisam pronaao
put ka grobu. Tada su me svladale mrane misli, sve dok nisam postajao gotovo mahnitim. I
nisam se mogao drugaije od njih spasiti nego time, da sam otputujem, kako bih se vratio k
svojemu ocu. Ali u trenutku, kada sam prispio do glavnoga grada mog oca, kod gradskih se vrata
digne protiv mene eta i okuje me. Zbog toga dospijem u krajnje zaprepaenje, jer sam ja ipak
bio sin sultana toga grada, a ljudi su bili sluge mojega oca i moji vlastiti robovi. I mene obuzme
veliki strah pred njima, i ja reknem u svojoj dui:
- Sto se to moglo dogoditi mojemu ocu?
Kada sam ja sada te, koji su me tako pograbili, upitao, zbog ega tako ine, nisu mi dali
nikakav odgovor. Nakon nekog vremena mi ipak jedan od njih, i to jedan, koji je kod mene bio
sluga, rekne:
- Gledaj, srea je iznevjerila tvojega oca. Trupe su ga izdale,
vezir ga je dao ubiti i sada vlada na njegovu mjestu. Mi smo
meutim na njegovu zapovijed morali tebe uvrebati. Zatim me
odvuku dalje, dok sam ja bio gotovo izvan sebe zbog alosne vijesti,
koju sam uo o svome ocu. I sada sam stajao pred vezirom.
Izmeu vezira je meutim i mene vladalo jedno staro neprijateljstvo, a razlog je tog
neprijateljstva bio ovaj: Ja sam vrlo volio gaati lukom i strijelom, i dogodilo se jednog dana,
kada sam stajao na krovnoj terasi palae, da se na krov vezirove kue, dok je on ondje stajao,
spustila neka ptica. Htio sam odapeti prema ptici, ali
135

Jedanaesta, no
je strijela promaila svoj cilj, zabila se veziru u oko i iupala mu ga, kako je to bilo udesom
odreeno. Tako to glasi u jednoj staroj' izreci:
Mi kroimo stazom, koja je za nas unaprijed odreena,
A komu je staza unaprijed propisana, taj mora njome kroiti.
I komu treba pasti u dio na stanovitome mjestu njegova propast,
Taj nee umrijeti ni na kojem drugom mjestu nego upravo na tome.
Kada je dakle veziru bilo iupano oko' tako je nastavio redovnik-prosjak 'on mi nije mogao
rei nijedne rijei, jer je moj otac bio kralj grada. Tako je dolo do toga, da je izmeu njega i
mene vladalo neprijateljstvo. im sam ja meutim stajao pred njim svezanih ruku, on zapovijedi,
da mi se odsijee glava. Tada ga ja zapitam:
- Za koji me zloin daje ubiti?
On meutim odgovori:
- Koji je zloin vei od ovoga? - i on pokae na svoju praznu
onu duplju.
Ja odgovorim:
- To sam ja nehotice uinio. On meutim odvrati:
- Ako si ti to uinio nehotice, ja u to uiniti hotimice. Zatim on povie:
- Dovodite ga ovamo!
I oni me dovedu tik pred njega, i on mi zabije prst u lijevo oko i iupa ga. Od toga sam
vremena ja jednook, kakvoga me vi vidite. Na to me on dadne poloiti okovana u sanduk i rekne
nositelju maa:
136

Pripovijest prvog redovnika-prosjaka
Uzmi ovoga i izvuci svoj ma. Uzmi ga i iznesi pred grad. Ondje ga ubij i ostavi ga leati,
divljim zvijerima i pticama grabljivi-cama za deranje!
Tako maonoa sa mnom izae. Kada je vani pred gradom bio posred slobodnog polja, on me
uzme iz sanduka, okovanih ruku i svezanih nogu, kakav sam ve bio, i htjedne mi povezati oi,
kako bi me tek zatim ubio. Ali sam ja gorko plakao, sve dok on nije morao plakati zajedno sa
mnom. I ja ga pogledam i reknem ove stihove:
Ja sam vas drao za vrst oklop, da odvratite
Od mene neprijateljske strijele. Ali ste vi bili njihovi iljci.
Ja sam se obiavao u vas pouzdavati u svim opasnostima, Ako bi se moja desna ruka morala
posluiti takoer lijevom.
Drite se ipak daleko od kuditeljeva prianja,
I pustite da neprijatelji sami svoje strijele upuuju na mene!
Ako me sami ne elite tititi pred neprijateljima,
Tada nemojte poslovati niti za njih, ni usuprot mojemu dobru.
I nastavim:
Brao, koju sam ja drao za oklop! Vi ste to bili, ali za moje neprijatelje!
Ja sam vjerovao, da ste vi strijele koje sigurno pogaaju. Vi ste to bili, ali ste me pogodili u srce.
Kada je maonoa, koji je ve bio maonoa mojega oca i koje-
137

Jedanaesta no
mu sam ja ukazao dobroinstva, uo moje stihove, on uzvikne:
Ah, Gospodaru, to ja mogu uiniti, jer sam ja ipak samo
rob, koji je primio zapovijed?
I on priklopi:
Bjei zbog svog ivota, i nikada se ne vraaj u ovu zemlju.
Inae e propasti i mene sa sobom odvesti u propast, onako kako
kazuje neki pjesnik:
Spaavaj svoj ivot, kada ti se smrailo od nevolje! Ostavi da kua oplakuje onoga, tko ju je
sagradio!
Ti e ve nai neko obitavalite na drugome mjestu: Za svoj ivot nee nai nikakav
nadomjestak.
Mene udi, koga to jo neto zadravau u kui rugla, Tako je ipak irok i slobodan Allahov
svijet!
Ne pouzdavaj se u vanoj stvari u glasnike. U istini dua pomae jedino sama sebi.
Lavlja ija nije tako snana,
Dokle god mu je slomljeno samopouzdanje.
Tada mu ja poljubim ruke, jer ja sam jedva jo vjerovao u svoje spasenje. I gubitak mi mojega
oka postane lakim, jer sam bio izbjegao smrti. Ja pak odem, dok nisam stigao u glavni grad
svojega strica, uao k njemu i ispriao mu, to se dogodilo mojemu ocu, i kako mi je izbijeno
oko. Tada on gorko zaplae i rekne:
Doista, ti si mi natovario jad na moj jad i alost na moju
alost. Jer tvoj je brati ve od prije mnogo dana iezao, i ja ne
138

Pripovijest prvog ndovnika-prosjaka
znam, to mu se dogodilo, a nitko mi o njemu ne moe dati obavi-jest
I on je plakao, sve dok se nije onesvijestio. Ja sam meutim bolno tugovao poradi njega. I on
htjedne staviti lijek na moje oko. Ali uvidi, da je to prazan orah. Tada on rekne:
- O moj sine, bolje izgubljeno oko nego ivot!
Sada meutim' tako je nastavio redovnik-prosjak 'ja vie nisam mogao utjeti o svome bratiu,
koji je ipak bio njegov sin. I tako sam mu ispripovijedao sve, to se bilo zbilo. Tada se moj stric
ak vrlo obraduje, i on rekne:
- Doi, pokai mi grobni svod.
Ja meutim odgovorim:
- Tako mi Allaha, moj strie, ja ne znam njegovo mjesto. Ja
sam dodue tada mnogoput iao i traio ga, ali nisam mogao pre
poznati mjesto.
Pa ipak smo ja i moj stric otili na groblje, i ja sam istraivao desno i lijevo. Naposljetku sam
prepoznao mjesto, i mi se obojica ak vrlo obraujemo. Ja stupim s njime u grobnicu, uklonimo
buku i podignemo preklopna vrata. Tada siemo odprilike pe-eset stupnjeva, i kada smo
prispjeli do podnoja stubita, gle, podigne se pred nama neki dim, koji je pomraivao nae
poglede. Tada izrekne moj stric reenicu, koja nikoga, tko je izgovori, ne ostavlja u nevolji:
- Nema nikakve uzvienosti i nema nikakve moi osim u
Allaha, Uzvienoga i Svemonoga!
Nato se mi probijemo naprijed, dok nismo iznenada dospjeli u neku dvoranu, koja je bila puna
brana, ita i ivenih namirnica svake vrste. A u sredini ugledamo baldahin, pod kojim se
nalazila postelja. Moj stric pogleda na postelju i nae svojega sina i damu, koja je bila s njim
sila, kako lee meusobno zagrljeni. Ali su oni bili postali crnima poput pougljenjena drveta. I
kada je sada moj stric to vidio, on pljune svomu sinu u lice i uzvikne:
139

Jedanaesta no
To ti zasluuje, ti gade! To je kazna na ovome svijetu. Ali preostaje jo kazna na onome,
okrutnija i tea'..."
Tada primijeti Sehrezad da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela po Kraljevu
doputenju.

2$?~%^ v ^%3^^^
yijSty
-v. ?-'/ .
: .?
. ". "? ; V . '-'-.:- X--..
? "./
3fe\ S"::';"''
'??"??????:'?'????

yi::s:i-i

.". ,;"X -i.'

MMwi
2V.
:-,,.' . .
5al?v
140

Ali kada je zapoela



3?
7 3

dvanaesta no

ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je redovnik-prosjak pred damom, dok su njegovi
suputnici i Da'far i kalif sluali, ovako dalje priao:
'Moj je stric udario svojega sina cipelom, dok je on tu tako leao poput hrpe crnog ugljena. I ja
se zaprepastim nad njegovim injenjem, i bio sam tuan sbog svojega bratia i zbog toga, to su
on i dama postali crnim ugljenom. I ja reknem:
Tako ti Allaha, o moj strie, oslobodi svoje srce od gnjeva!
Moja nutrina i moje misli su ispunjene samo alou zbog toga, to
?e dogodilo tvojemu sinu, kako su on i ova dama postali hrpom
crnog ugljena. Zar to sve jo nije dovoljno za njih, da ga ti jo
mora udarati cipelom.
On odgovori:
- O sine mojega brata, ovaj je moj sin bio od svoje mladosti
raspaljen ljubavlju prema svojoj vlastitoj sestri. I vazda sam ga
drao daleko od nje, premda sam sebi govorio: oni su jo djeca.
Kada su ipak odrasli, zapoeo je meu njima grijeh, i ja sam o tome
douo. I unato tomu to sam ja to jedva mogao vjerovati, pogra
bio sam ga i izgrdio tim to su mu takoer sluge prigovarali
estokim rijeima: 'uvaj se grenih ini, koje prije tebe jo nitko
nije poinio, i nitko poslije tebe nee poiniti. Inae e tvoje ime
141

Dvanaesta no
meu onima kneevskima biti pokriveno pogrdom i sramotom sve do kraja vjekova, i vijest e se
o nama preko karavana proiriti ? posvuda. Zato se uvaj, da od tebe ne proizlazi takvo injenje!
Inae u te prokleti i dati te ubiti!' I otada sam ih zatvorio odvojene jedno od drugoga. Ali
bezbona ga je djevojka ljubila strasnom ljubavlju, i sotona je nad oboma stekao vlast, i njihovo
im je injenje prikazao u lijepim bojama. I kada je moj sin sada vidio, da sam ih razdvojio,
izgradio je on ovu izdubinu pod zemljom, uredio je i dopremio ovamo ivene namirnice, kao
to vidi. I iskoristio je moju odsutnost, kada sam ja izaao u lov, i doao je ovamo sa svojom
sestrom. Ali je stanovita Boja presuda njega i nju preduhitrila, i oboje ih spalila, a kazna e na
onome svijetu biti jo krua i tea!
Zatim je on zaplakao, a ja sam plakao zajedno s njime. I on me pogleda i rekne:
- Ti si moj sin na njegovu mjestu.
Ja sam neko vrijeme razmiljao o svijetu i njegovima promjenjivim sluajevima: kako mi je
vezir ubio oca i sebe postavio na njegovo prijestolje i meni izbio oko, i kako je moj brati po
neobinom udesu morao nai smrt. I ja ponovo zaplaem, a moj je stric plakao sa mnom. Nato se
popnemo, stavimo mjedenu plou ponovo na njezino mjesto i preko nje nabacamo zemlju. Pa
kada smo ponovo napravili grob, vratimo se u svoju palau. Ali jedva da smo sjeli, kad li
zaujemo buku truba, trublji i cimbala. I vitlala su se bo-jovnika koplja, ljudi su vikali, i
zveckali emovi, rzali konji, i svijet je bilo pokriven prainom i pijeskom, koji su bili uzvitlani
konjskim kopitima. Na je razum dospio u pometenost, i mi nismo znali, o em se radi. Upitali
smo tako, i bude nam reeno, da je vezir, koji je sebi prigrabio vlast mojega oca, opremio vlastitu
ratnu spremu, i k tomu jo uzeo u slubu divlje beduine, i da se on nalazi na putu s vojskama,
brojnima kao pijesak u moru. Da se njihovo mnotvo ne moe izbrojati, i da im se nitko ne moe
oduprijeti. Sada se oni iznenada sjure na grad, a budui da graani nisu bili u stanju, da im se
suprotstave, predali su mu grad. Moj stric padne, a ja pobjegnem izvan grada, jer sam sebi rekao:
ako ti padne u njegove ruke, tada e te on zasigurno ubiti. Tada je iznova za-
142

Pripovijest prvog redovnika-prosjaka
poela moja alost. Premiljao sam o stvarima, koje su se dogodile mojemu ocu i mojemu stricu,
i o tome, to ja trebam initi. Jer ako se pokaem, tada e me prepoznati ljudi iz grada i vojnici
mojega oca, i moja e bijedna smrt biti sigurnom. I nisam naao nikakav drugi put spasenja nego
taj, da sebi glatko izbrijem bradu i usne. To dakle uinim, navuem druge haljine i napustim
grad. I putovao sam prema ovomu gradu, u nadi, da e mi moda netko ispo-v ?vati pristup ka
gospodaru pravovjernih, zastupniku Gospodara Svjetova, i da u mu moi ispriati i izvijestiti ga
o svojoj povijesti, i to mi se zbilo. Tek sam juer s veeri prispio u ovaj grad, i tada sam stajao u
nedoumici, kamo bih se trebao uputiti, kad li se iznenada tu nae taj drugi redovnik-prosjak. Ja
ga pozdravim i reknem mu:
- Ja sam stranac a on odgovori:
- Ja sam takoer stranac.
Dok smo mi jo tako razgovarali, gle, prie nam taj na trei suputnik i pozdravi nas i rekne:
- Ja sam stranac.
I mi mu odgovorimo:
- Mi smo takoer stranci.
Zatim poemo dalje, dok nas nije uhvatio mrak, a udes nas je doveo k vama. To je dakle
razlog, zbog kojega su moja brada i moje usne obrijane, i zbog kojega sam izgubio svoje lijevo
oko.'
Tada rekne gospodarica kue:
- Podigni svoju ruku ka glavi i odlazi!
On meutim rekne:
Neu otii, dok ne ujem povijest drugih.
Svi su pak bili zaprepaeni njegovom priom, a kalif rekne Da'faru:
- Tako mi Allaha, neto slino, kao to se dogodilo tomu
derviu-prosjaku, ja nisam nikada uo ni vidio.
Sada istupi drugi redovnik-prosjak. I on poljubi pod i pone
143

Dvanaesta no
PRIPOVIJEST DRUGOG REDOVNIKA-PROSJAKA.
'O gospodarice, ni ja nisam roen s jednim okom, a moja je pripovijest takoer neobina. Kada
bi ona bila iglama poubadana u kutove oiju, bila bi opomenom za svakoga onoga, tko se daje
opomenuti. A ovo je ona: Ja sam kralj, sin stanovitoga kralja. Ja sam itao Kur'an prema sedam
predaja, i itao sam uene knjige i tumaio ih ljudima od znanosti. Prouavo sam
zvjezdoznanstvo i pjesnika djela, i vjebao sam se na svim podrujima uenosti, sve dok nisam
sve ljude svojega vremena ostavio daleko iza sebe. Ljepota je mojeg rukopisa nadmaivala onu
svih pisara, a moja se slava proirila po svim zemljama i dravama, i kod svih kraljeva.
Tako je takoer o meni uo kralj od Indije, i on je poslao k mojemu ocu, da me pozove na svoj
dvor. Ujedno je poslao mojemu ocu darove i skupocjenosti, onako kako to dolikuje kraljevi-
ma.Tada otac opremi za mene est brodova. I mi smo plovili cijeli mjesec dana po moru i zatim
dospjeli do kopna. Ondje iskrcamo konje, koje smo imali sa sobom na brodovima, i natovarimo
darovima deset deva.
Odatle smo proputovali dalje samo jedan mali dio puta: gle, uzvitlao se prema nama neki oblak
praine, sve dok oko nije izgubilo pogled u daljinu. Ali nakon stanovitog vremena bude zemlja
osloboena oblaka praine, i pod njime se ukae pedeset jahaa, kao lavovi, iji pogled
zastrauje, i koji su bili pokriveni bljeteim elikom. Mi pogledamo prema njima, i gle, to su
bili beduini39, drumski razbojnici. im su uvidjeli, daje nas samo malo ljudi, i da imamo kod
sebe deset deva s darovima za kralja od Indije, sjure se oni na nas s uperenim kopljima. Mi smo
im meutim rukama dali znak, koji je trebao kazati:
39 Beduin (arapski: badavi) je u izvornom znaenju te rijei stanovnik pustinje, dakle: ovjek
bez stalnog boravita, pa potom i - skita. Odatle ta rije ima esto i negativnu konotaciju.
144

Pripovijest drugog redovnika-prosjaka
Mi smo glasnici velikog kralja od Indije, stoga nam nemojte uiniti nita naao! Pa ipak su
nam oni naznaili:
Mi se ne nalazimo na njegovu podruju, niti smo pod njegovom vlau.
Zatim oni pobiju neke od robova, drugi pobjegnu, a tako takoer ja, nakon to sam bio teko
ranjen. Beduini meutim nisu na mene obraali panju, jer su bili zaposleni blagom i darovima,
koje smo nosili sa sobom. Sada ja nisam znao, kamo bih se trebao okrenuti. Neko sam bio
moan, sada sam postao bespomonim. Tako sam hodao dalje, dok nisam stigao do vrha nekoga
brijega. Ondje naem zatitu u nekoj peini, sve dok nije svanuo dan. Zatim sam putovao sve
dalje, dok nisam prispio do nekoga sigurnoga, dobro utvrenog grada. Upravo se ondje uklonila
zima sa svojom hladnoom, i bilo se uselilo proljee sa svojom raskoi punom rua. Cvijee je
ondje poinjalo pupati, a potoii su ondje poinjali tei, dok su ptice putale da odzvanja njihov
pjev, kako je pjesnik pri opisivanju stanovitoga grada rekao:
Mjesto, u kojem nema straha,
S kojim se kao prijatelj sjedinjuje sigurnost,
Koje se, svojemu narodu lijepa zatita, Ukazuje sa svojim svijetom udesa.
Razveselio sam se, to sam prispio onamo. Jer bio sam umoran od puta, a moje je lice bilo
blijedo od jada. Ipak je moj poloaj bio oajan, i ja nisam znao, kamo se trebam uputiti. Tako
sam priao k nekom krojau, koji je sjedio u svom duanu, i pozdravio ga. On mi je uzvratio
pozdrav, s radou mi nazvao dobrodolicu, bio ljubazan prema meni i zapitao me o povodu
mojega putovanja u tuinu. Ja sam mu ispripovijedao sve, to mi se dogodilo, od poetka do
kraja. Tada se on raalosti poradi mene i rekne:
O mladiu, nikomu ne otkrivaj svoju tajnu. Jer ja se bojim za
145

Dvanaesta no
tebe zbog opasnosti od strane kralja ovoga grada. On je najvei neprijatelj tvojega oca, i meu
njima lebdi krvna osveta.
Zatim on stavi pred mene jelo i pie, i mi smo zajedno jeli. I ja sam s njime askao tijekom
cijele veeri. Tada mi on oslobodi dobrovoljno mjesto na jednoj strani svojega duana i donese
mr ono, to mi je bilo potrebno: sag i pokriva. I ja sam tri dana boravio kod njega, dok mi nije
rekao:
Ne poznaje li ti nikakav zanat, kojim bi sebi mogao
zaraivati za ivot?
Ja sam uen u pravu odgovorim ja i knjievnik, pisar,
majstor u raunanju i krasnopisac.
On meutim odgovori:
Tvoja umijea u ovoj zemlji ne donose nikakva prihoda. U
naem se gradu ne nalazi nitko, tko bi neto znao o znanostima, ili
ak samo o pisanju, osim o zaraivanju novca.
Tada ja reknem:
Tako mi Allaha, ja ne znam nita, osim onoga to sam ti
imenovao.
A on odvrati:
Opai se, uzmi sjekiru i ue, i sijeci u stepi drva za loenje,
kako bi se mogao prehranjivati, dok ti Allah ne poalje spasenje. I
nikomu ne kazuj, tko si, inae e te ubiti.
Zatim mi je on kupio sjekiru i ue, odveo me k drvosjeama i njima me preporuio. Tako sam
ja s njima izaao, i sjekao sam drva za loenje, tijekom cijeloga dana, i vratio sam se sa svojim
zaveljajem na glavi. To sam prodao za pola dinara. Za jedan sam dio od toga priskrbio sebi jelo,
a ostatak sam stavio na stranu. U takvu sam poslu proveo punu godinu dana, i kada je ona bila na
kraju, izaem ja jednoga dana kao obino u stepu. I poto sam napustio svoje suputnike,
dospijem u neku gusto obraslu udolinu, u kojoj je raslo mnogo drveta. Uem u udolinu i naem
korijen jednoga debelog drveta. Tu sam kopao uokolo njega i uklonio na stranu
146

Pripovijest irugog redovnika-prosjaka
zemlju. Iznenada meutim udari moja sjekira o neku bakrenu alku. Nju ja oistim od zemlje, i
gle, alka je bila privrena na neka drvena preklopna vrata. Njih ja podignem, i ugledam ispod -
:ube. Sada ja siem sve do podnoja stubita i ugledam ondje neka vrata. Ja proem kroz njih i
ugledam dvorac, izveden u najljepoj gradnji i ureen visokim stupovima. I unutra naem
stanovitu djevojku, ravnu nekomu skupocjenom biseru, koja je oslobaala srce od brige i jada i
patnje. Njezin je glas lijeio svaku :eskobu, i porobljavao pametne i mudre. Njezin je stas bio od
kiene vrste, sparene su sise vrsto stajale, njezini su obrazi bili njeni, sjajno istih boja i tako
udesno fine koe. Njezino je lice zrailo kroz no uvojaka, a preko divnih se ramena blistala
rasko r.iezinih zubi. Tako kako pjesnik kazuje o njoj slinoj:
S crnim uvojcima i vitkim tijelom,
Koje se uzdie na uskom struku poput kakve vrbove grane.
I jedan drugi:
Jo nikada raznoliko nije bilo tako sjedinjeno kao kod nje, Za koju bih ja rado prolio svu krv
svojega srca:
Svijetli sjaj ela i no uvojaka, Rue obraza i vitki ures tijela.
Kada sam ja nju ugledao, bacio sam se niice u oboavanju pred njezinim Stvoriteljem, jer ju
je on oblikovao u takvoj ljepoti i ljupkosti. A ona me pogleda i rekne:
Jesi li ti neki ovjek, ili netko iz svijeta duhova?
- Ja sam ovjek - odgovorim ja.
Tada ona upita:
147




Dvanaesta no
Tko te je doveo na ovo mjesto, na kome ja ivim ve dvade-
setipet godina, a da nikada nisam vidjela nekog ovjeka?
I ja njezin glas naem udesno slatkim, i on mi se utisne duboko u srce, i tako ja reknem:
O moja gospodarice, mene su dovele moje sretne zvijezde,
kako bi otjerale od mene brigu i jad.
I ja joj ispriam to mi se dogodilo, od poetka do kraja, i moj je udes rastui. Ona se rasplae i
rekne:
Tako u ja takoer tebi ispripovijedati svoju povijest. Ja sam
ki kralja Ifitamusa, gospodara Otoka Ebanovine. On me je
vjenao s mojim bratiem. Ali me je u mojoj svadbenoj noi pogra
bio dinn po imenu Dardaris ibn Radmus, sin sestre po materi
Iblisa, vraga, i on je odletio sa mnom i spustio me ovamo na ovo
mjesto, i donio ovamo sve to trebam: svilene haljine, nakit, fino
rublje, zalihe u jelu i piu, i mnogo toga drugoga. Svakih deset
dana dolazi on po jedanput k meni i ovdje prospava jednu no.
Zatim ponovo odlazi svojim putem. On me je naime uzeo bez pris
tanka svojih, i on se sa mnom dogovorio, ako ikada to zatrebam,
po danu ili po noi, tada samo moram rukom prijei preko ona dva
redka, koja su urezana povrh izdubka, i jo prije nego to opet
podignem prste, vidjet u ga kod sebe. Sada su prola etiri dana,
otkako je on bio ovdje. I budui da ima jo est dana, dok on ne
doe, reci, hoe li pet dana ostati kod mene i otii na dan prije
njegova dolaska?
Ja odgovorim:
Da, kako rado! Ako snovi postaju istinom.
Tada se ona obraduje, i poskoi, i uhvati me za ruku, povede me kroz lukom nadsvoena vrata
i ue sa mnom u lijepu, sjajnu kupelj. Kada sam ja to vidio, odloio sam svoje haljine. I ona
takoer odloi svoje haljine, ue u kupelj, opet iz nje izae i sjedne na divan, pozove me da
sjednem pokraj nje, i donese erbet s mousom i dadne mi da pijem. Tada me poslui jelom, i mi
smo jeli i zabavljali se. Potom mi ona rekne:
148

Pripovijest drugog redovnika-prosjakci
- Sada legni i otpoini! Jer doista, ti mora da si umoran!
Ja sam bio ve posve zaboravio, to mi se dogodilo, o gospodarice. I ja joj zahvalim i legnem.
Kada sam se probudio, osjetim, kako mi ona trlja i masira noge. Tada ja zazovem na nju Allahov
blagoslov, i mi sjednemo, kako bismo neko vrijeme proaskali. Ona rekne:
- Tako mi Allaha, grudi su mi bile tako tijesne tijekom tih
dvadesetipet godina, u kojima sam bila sama ovdje pod zemljom, a
i j. nisam nikoga nalazila, tko bi sa mnom govorio. Ipak, hvala neka
je Allahu, koji te je poslao k meni!
Zatim ona upita:
- O mladiu, ima li elju za vinom? A ja odgovorim:
- Uini, kako ti hoe!
Tada ona prie jednomu zidnom ormaru, i izvadi zapeaenu bocu starog vina, ukrasi stol
zelenilom i zapjeva:
Da smo mi slutili tvoj dolazak, mi bismo krv srca I crnou oiju radosno rasprostrli.
Mi bismo takoer opremili svoje obraze za tvoj doek, Kako bi te tvoj put vodio preko vjed.
Kad je zavrila svoju pjesmu, ja joj zahvalim. I ve je ljubav prema njoj uhvatila korijen u
mome srcu, i proli su mi briga i jad. Sada smo mi zajedno sjedili uz vino do naveer. I no sam
proveo s njome nikada ja nisam doivio jednu takvu no! I sljedeega mi dana poveemo
veselje na veselje sve do podneva. Tada sam ja meutim bio tako pijan, da nisam vie bio
gospodarom svoje pameti. I ja ustanem, zateturam na lijevo i na desno, i reknem joj:
- Doi, moja ljepotice, ja u te ponijeti napolje iz ovoga
podzemnog zatvora, i osloboditi te od dinna!
149


Dvanaesta no
Ona se meutim nasmije i rekne:
Budi zadovoljan i uti! Od deset dana dinnu pripada samo
jedan dan, a tebi pripada devet dana.
Tada ja - jer pijanost me je bila posve svladala - poviem:
Jo ovoga u trenutka razoriti izdubak, povrh kojega je ure
zano ono pismo, i pozvati ovamo dinna, da ga ubijem, jer sam ja
to ve navikao, da ubijam dinnove!
Kada je ona meutim ula moje rijei, postane blijedom i rekne:
Tako ti Allaha, ne ini to!
Pa izgovori stih:
Od ina, koji e tebe samoga unititi, Mora ti sebe samoga vazda uvati.
Potom izrekne ove stihove:
Ti, koji trai rastanak, suspregni Konja, koji hoe odve brzo juriti!
Strpljenja! Udes vjeba izdaju:
Na koncu se moraju prijatelji rastajati.
Poto je ona izrekla te stihove, ja se ipak nisam obazirao na njezine rijei. Da, podigao sam
nogu i njome snano udario o izdubak'..."
Tada primijeti ehrezad da je poelo jutro, i ona prekinje priu, koju je zapoela po Kraljevu
doputenju.
150

Ali kada je zapoela


f

f
\

??
>

trinaesta no

ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju da je drugi redovnik-pro-ovako nastavio pripovijedati dami:
im sam ja meutim, o gospodarice, nogom snano udario o izdubak, gle, zrak je odjednom
postao tamnim, grmilo je i sijevalo. Tlo je podrhtavalo, i sve je postalo nevidljivim. Ubrzo je
pijanost : ietjela iz moje glave, i ja joj doviknem:
- to je?
Ona odgovori:
- Dinn je kod nas! Nisam li te pred time opomenula? Tako
mi Allaha, ti si me sunovratio u propast! Ti spaavaj svoj ivot i
r : uri opet onuda napolje, kuda si i uao!
Ipak sam u prekomjernosti svog straha ostavio leati svoju cipelu i svoju sjekiru. I kada sam se
popeo dvije stube, okrenem se i htjednem se prema njima obazreti. Ali gle, zemlja se rastvori, i
iz nje se uspne dinn odvratna izgleda i povie:
- Sto treba znaiti ta buka, kojom me uznemiruje? Sto ti se dogodilo?
- Meni se nita nije dogodilo - odgovori ona samo su mi grudi postale tijesnima, pa, jer sam
htjela popiti neto vina, da si


Trinaesta no
rairim grudi, tako sam si dakle malo uzela. Ali kada sam ustala, da se popikim, glava mi je
postala tekom, i pala sam u izdubak.
- Lae, ti razvratna kurvo - povie dinn.
I on se ogleda po dvorcu nadesno i nalijevo. Tada ugleda cipelu i sjekiru i rekne:
- to su ove stvari drugo nego predmeti nekog ovjeka? Tko ?
je bio kod tebe?
Ona odgovori:
- Nikada ih do ovoga trenutka nisam vidjela. Te su zacijelo s
tobom dole ovamo.
Ali dinn povie:
- To je glupi izgovor, koji na mene ne ostavlja nikakav dojam,
ti razvratnice! " ?
Zatim je on svue do gola. Svee je rukama i nogama za etiri eljezna klina. Zatim ju je
muio i nastojao ju je prisiliti na priznanje. Ali meni nije bilo mogue ni podnoljivo sluati
njezin pla. Stoga sam se uspeo, drui od straha, uza stube, pa kada sam prispio gore, ponovo
sam postavio preklopna vrata, onako kako su bila, i pokrio ih zemljom. Gorko sam se meutim
kajao zbog onoga, to sam uinio. Mislio sam na djevojku i na njezinu ljepotu i na to, kako ju je
taj prokletnik muio, takoer na to, da je dvade-setipet godina bila tako sama. A sve to joj se
zbilo, bilo je zbog mene. Mislio sam na svojega oca i njegovo kraljevstvo i na to, da sam ja
postao drvosjeom. I kako je moj ivot, nakon to mi se osmjehnula srea, sada opet postao
alosnim. Tada zaplaem i izgovorim stih:
Ako ti udes jednog dana donese nesreu,
Sjeti se, jedan ti dan donosi radost, drugi patnju.
Zatim poem, dok nisam doao k svojemu prijatelju, krojau. I ja ga zateknem gdje zbog mene
kao da je sjedio na uarenom ugljenu, jer me je sa strahom iekivao. On uzvikne:
152

Pripovijest drugog redovnika-prosjaka,
Tijekom je cijele noi moje srce bilo kod tebe. Jer bio sam
zabrinut za tebe zbog kakve divlje ivotinje ili neke druge nesree.
v.:ia meutim - hvala neka je Allahu za tvoje spasenje!
Ja mu zahvalim zbog njegove ljubazne brige o meni i povuem
se u svoj kut i ponem razmiljati o tome, to mi se zbilo. I grdio
::: sebe poradi velike budalatine, to sam stupio prema onomu
zdubku. I dok sam ja sebe jo pozivao na polaganje rauna, gle,
:::ee mi moj prijatelj, kroja, i rekne mi:
- Vani stoji neki starac, neki Perzijanac, koji tebe trai. On
ima tvoju sjekiru i tvoju cipelu, koje je on odnio k drvosjeama, tim
to im je rekao: "Ja sam izaao o vremenu, kada je muezzin40 poeo
pozivati na jutarnju molitvu, i tada sam naao ove dvije stvari. No
ne znam, komu one pripadaju. Pokaite mi dakle njihova vlasni
ka!" Drvosjee su prepoznale tvoju sjekiru i uputile ga k tebi. On
sjedi pred duanom, pa otii i zahvali mu i uzmi svoju sjekiru i
svoju cipelu.
Kada sam ja meutim uo te rijei, postao sam blijedim od straha i bio sam kao izvan sebe. I
dok sam ja tako tu sjedio, gle, tu se rastvori pod moje sobe, i uspne se Perzijanac, koji je bio
dinn. On je djevojku muio najgorim muenjima, ali mu ona nije nita
: ::znala. Tada je on uzeo sjekiru i cipelu i rekao joj je:
- Ako sam ja Dardaris, iz sjemena Iblisova, tada u ti
dovesti onoga, komu pripadaju ta sjekira i ta cipela!
Zatim je preobuen u spomenutu odjeu otiao k drvosjeama i doao k meni. On mi nije dao
nikakve odgode, nego me je pograbio i uzletio sa mnom. Nato se ponovo spustio i prodro sa
mnom pod zemlju, dok sam ja stalno bio bez svijesti, i naposljetku me doveo u podzemnu
palau, u kojoj sam bio. Ondje ugledam djevojku, golu, udova okovanih o etiri klina, a s
njezinih je slabina kapala krv. Tada mi se oi preplave suzama. Dinn je meutim pograbi i
rekne:
Sada, bludnice, nije li to tvoj ljubavnik?
40 Mejzin (mujezin, muezzin) je vjerski slubenik kod muslimana. On naime s minareta
(damijskog tornja) ui Kur'an, zapravo: izgovara molitvu - itajui ili napamet - iz Kur'ana.
153

Trinaesta no
Ona me pogleda i rekne:
- Ja ovoga ne poznajem i nisam ga nikada vidjela do ovoga
asa!
Tada dinn povie:
- to! Ovo muenje, i jo nikakva priznanja?
Ona mirno rekne:
- Ja toga ovjeka nisam nikada u svome ivotu vidjela. A to je nepravedno pred Allahovim
oima, da o njemu kazujem la.
- Ako ti njega ne poznaje - odvrati dinn onda uzmi ovaj ma i probodi mu vrat.
Ona uzme ma u ruku, prie i stane tik pred mene. A ja sam joj dao znak obrvama, dok su mi
se suze slijevale na obraze. Ona je meutim razumjela moj znak i kimnula mi oima kao daje
htjela rei:
- Kako si mogao sve ovo svaliti na nas? Tada sam joj ja dao razumjeti:
- Ovo je as pratanja.
A to je bilo, kao da bi moj jezik govorio:
Moj pogled je za moj jezik tuma. Ti to dobro zna. On javlja o ljubavi, koju ja moram skrivati u
srcu.
Pa kada smo mi jedno drugo sreli i tekle su suze, Tada sam ja utio, dok su pogledi poeli
govoriti o tebi.
Ona mi kimne, a ja znam, to ona kazuje svojim pogledom. Dadnem joj prstima znak, ona miga
uzvrati.
Ako nae obrve to, to mi elimo, oituju,
Tada mi utimo, a ljubav govori prema naoj volji.
154

Pripovijest drugog rciovnika-prosjakn
I tada, o gospodarice, baci djevojka ma iz ruke i uzvikne:
- Kako moram probosti vrat nekomu, koga ja ne poznajem i
:ko mi nije uino nikakvo zlo? To prema mojoj vjeri nije
doputeno,
Zatim ona odstupi. Dinn rekne:
- Biva ti teko ubiti ljubavnika. I samo zato to je on kod tebe
:: veo jednu no, ti podnosi ova muenja i ne da se skloniti na
rr:znanje o njemu. Sada mi je to jasno, da samo isto s istim ima
suuti.
Tada se dinn okrene k meni i rekne:
- O ovjeulje, zar ti ne poznaje ovu ovdje?
Nato ja upitam:
- Tko bi ona zapravo mogla biti? Ja je do ovoga trenutka nika-da nisam vidio.
- Onda - rekne on - uzmi ovaj ma i probodi joj vrat, pa u te ja pustiti da ode i neu ti nita
uiniti. Jer onda u biti siguran, daje ti uope ne poznaje.
Ja odgovorim:
- Dakako!
I uzmem ma, poem hitro na nju i podignem ruku. Ona mi je lutim davala znakove obrvama,
kao da bi kazivala:
- Ja tebe nisam ostavila na cjedilu. A ti se meni tako oduuje. Tada ja shvatim njezine poglede, i
oima joj objasnim:
- Ja u rtvovati svoju duu za tebe. A to je bilo, kao kada bi na jezik izricao ove pjesnikove
rijei:
Kako poneki zaljubljenik objavljuje svojim obrvama Svojoj ljubljenoj sve, to mu lei na srcu.
Otvoreno joj progovara pogled iz njegova oka: Gledaj, ja sada sve znam, kako je to spravila
sudba.
155

Trinaesta no
Ah, kako je to ipak lijepo, samo gledati u njezino lice! I kako se divno sja pogled, ako je shvatio!
Dok jedan svojim vjeama jo pie,
Drugi je ve svojom onom jabuicom prepoznao smisao.
I moje su oi bile prepune suza, i ja bacim ma iz ruke i reknem:
O ti moni dinne, o ti junaino i junakov sine, ako ve jedna
ena, koja posjeduje malo razuma i vjere, dri to za nepravedno, da
meni probode vrat, kako bi to za mene trebalo biti pravedno, da ja
njoj probodem vrat, jer je ja ipak nikada u svome ivotu nisam
vidio? Ne, to ja neu nikada uiniti, pa makar mi ti takoer dao
ispiti pehar smrti i propasti.
Tada rekne dinn:
Vas dvoje pokazujete stanoviti meusobni sporazum. Ali u
vam ja pokazati, kako e vae injenje biti kanjeno.
I on uzme ma, udari po djevojinoj ruci i odsijee je. Zatim udari po drugoj ruci i odsijee je, i
on joj s etiri udarca odsijee ruke i noge. Ja sam za vrijeme svega toga gledao i bio siguran u
smrt, nakon to mi je ona umiruim oima dala znak zbogom. Dinn meutim na nju povie:
- Ti si bludniila svojim oima!
I on je pogodi tako, da joj je odletjela glava. Zatim se meutim okrene k meni i rekne:
- O ovjeulje, to je pravedno prema naim uredbama, ako
neka ena povrijedi brak, da je se ubije. Ovu sam ja djevojku oteo
u njezinoj prvoj branoj noi, kada je ona bila stara tek dvanaest
godina. I ona nije nikoga upoznala, nego samo mene. Svakih sam
deset dana dolazio k njoj na jednu no u obliju stanovitoga per
zijskog mukarca. im sam meutim sada postao sigurnim, da me
je ona prevarila, ubio sam je. Ja nisam posve siguran, jesi li me ti s
njome prevario. Ali se to ne pristoji, da te pustim otii bez kazne.
Izmoli dakle od mene neku milost.
156

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio



Tada seja, o gospodarice, u najveoj mjeri razveselim i upitam:
- Kakvu milost trebam ja sebi od tebe izmoliti? On odgovori:
- Zaeli si, u koje te oblije trebam preobraziti! U oblije psa
:'.: magarca ili majmuna.
Budui da sam se nadao, da e mi on oprostiti, ja odvratim:
- Tako ti Allaha, potedi me, kako bi Allah tebe potedio, jer
si ti potedio muslimanskog mukarca, koji ti nikada nije uinio
r.epravdu!
I ja ga ponizno zamolim, ostanem stajati pred njim i reknem:
- Meni se dogaa nepravda.
Om meutim povie:
- Ne izgovaraj sada preda mnom nikakve dugake govore!
Meni je neto lako tebe ubiti. Ipak ti dajem izbor.
Tada ja reknem:
- O dinne, tebi bi bolje pristajalo meni oprostiti. Stoga mi
oprosti. Kao to je onaj kojemu se zavidjelo oprostio zavidniku.
On upita:
- Kako je to onda bilo?
Tada ja zaponem


PRIPOVIJEST 0 ZAVIDNIKU I ONOME KOJEMU JE TAJ ZAVIDIO.
'Pripovijeda se, o 'ifrit41, da su u nekome gradu ivjela dva ovjeka, koji su nastavali susjedne
kue s jednim zajednikim zidom. Jedan je od te dvojice zavidio drugomu i pogodio ga zlim
41 Naziv za zlog demona, odnosno zlog dinna.
157

Trinaesta no
pogledom i uloio svoje krajnje napore, kako bi mu nakodio. Postojano mu je zavidio, i njegova
je zavist tako narasla, da je uzimao malo jela i da mu je jo jedva dolazio na oi slatki san. Ali je
ovomu kojemu je taj zavidio srea bila sve naklonjenijom. I to mu je vie taj drugi nastojao
nakoditi, toliko je vie on dobivao, rastao i uspijevao. Ali je on saznao o zlobnosti svojega
susjeda prema njemu i o njegovu nastojanju, da mu uini tetu. Zato je on otiao iz njegove
blizine i napustio svoju zemlju, tim to je rekao:
- Tako mi Allaha, ja se moram zbog njega odrei svijeta!
On se nastani u stanovitome drugom gradu i ondje si kupi komad zemlje, na kome se nalazio
neki stari bunar. Zatim si sagradi kuu za molitvu, pokupuje si sve potrebno i posveti se u svojoj
eliji samo molitvi i sluenju Allaha Uzvienoga. Uskoro su iz svih zemalja k njemu dolazili
fakiri i siromasi. I njegova se slava u toj zemlji proirila. Takoer je do njegova prijanjeg
susjeda, zavidni-ka, stigla vijest o tome, kakva je njemu pala u dio srea i kako mu hodoaste
velikani te zemlje. Tako on ode i ue u samostan. Onaj, kojemu je taj zavidio, ga primi s
pozdravom dobrodolice i s pri-jaznou i ukae mu sve poasti. Tada zavidnik rekne:
- Ja ti imam rei jednu rije, i to je razlog mojega putovanja
ovamo. Jer ja bih ti elio donijeti dobru vijest, doi dakle i poi sa
mnom u svoj samostan.
Taj kojemu se zavidjelo uzme sada zavidnika za ruku, i oni uu u unutranjost samostana. Ali
zavidnik rekne:
- Reci svojim fakirima, da se povuku u svoje elije. Jer ja bih
elio samo u tajnosti s tobom govoriti, gdje nas nitko ne moe uti.
Tada taj kojemu se zavidjelo rekne svojim fakirima:
- Povucite se u svoje elije!
Pa kada su svi uinili, to im je on bio zapovijedio, poe on sa svojim gostom jo malo dalje,
dok nisu doli do starog bunara. Ondje gurne zavidnik toga kojemu je zavidio, ni od koga vien,
u bunar. Zatim izae i ode svojim putem a vjerovao je da ga je ubio. No meutim je bunar bio
nastanjen dobrim duhovima. Oni ga
158

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
puste da posve pomalo sklizne dolje i stave ga na kameno tlo. I jedni od njih upitaju druge:
Znate li vi, tko je on? A ti odgovore:
Ne.
Tada rekne jedan od njih:
Taj je ovjek onaj kojemu se zavidjelo, koji je pobjegao pred svojim zavidnikom, naselio
se u naem gradu i sagradio ovaj ^mostan. A on nam je donosio radost svojim litanijama i svojim
uenjem Kur'ana. Ali se zavidnik dao na put k njemu, dok nije bio -. :>d njega. Tada ga je
nadlukavio i bacio ga odozgor k vama. Ipak je njegova slava veeras stigla do sultana ovoga
grada, koji je zakljuio, da ga sutra posjeti zbog svoje keri.
Sto dakle nedostaje njegovoj keri? upita jedan od njih, a jedan drugi odvrati:
Ona je opsjednuta nekim duhom. Jer je demon Maimun, Damdamov sin, u nju zaljubljen.
Ako bi meutim taj pobonik znao sredstvo, to bi bilo ono najlake, da je se oslobodi i izlijei.
Kakvo je to sredstvo? - upita jedan od njih, a onaj odvrati:
Crni maak, koji se nalazi kod njega u njegovoj kui za
molitvu, ima na vrhu svojega repa bijelu pjegu veliine jednog
dirhema. Iz nje on mora iupati sedam bijelih dlaka, i njih on
mora spaliti iznad bolesnice. Tada e marid42 od nje uzmaknuti i
nikada se nee vratiti k njoj. Ona e istoga asa postati zdravom.
Cijeli je taj razgovor, o dinne, bio voen, dok je onaj kojemu se zavidjelo sluao. Kada je
dakle nastalo jutro i povukao se sumrak i postalo svjetlije, dou fakiri, da potrae eiha, i zateknu
ga, kako se uspinje iz bunara. I on postane jo veim u njihovim oima. Xo jer je jedino crni
maak imao ljekovito sredstvo, on mu iupa sedam dlaka iz bijele pjege na repu i uzme ih sa
sobom. I jedva da
42 Zao dinn, zloduh.
159

Trinaesta no
se uspelo sunce, kad li doe kralj sa svojom pratnjom. Ue on sam i velikani njegove drave, ali
on zapovijedi preostaloj pratnji, da ostanu stajati napolju. I kada je kralj uao k ovjeku koji je
izazivao zavist, ovaj mu ponudi pozdrav dobrodolice i zamoli ga, da sjedne pokraj njega, i
upita:
- Trebam li ti rei, zbog ega ti dolazi?
Onaj odvrati:
-Da.
Tada on nastavi:
- Ti dolazi pod izlikom, da me posjeti. Ali je elja tvojega
srca, da me upita o svojoj keri.
Kralj odgovori:
- To je tako, sveti eihu.
A ovjek kojemu se zavidjelo nastavi: .
- Poalji nekoga da je dovede. I ja se nadam, ako tako ushtije
Uzvieni Allah, ona e jo u ovome satu biti zdrava.
Tada se kralj razveseli i poalje po svoju ker. I ona bude dovedena svezana i okovana. ovjek
je meutim kojemu se zavidjelo pusti da sjedne, navue pred nju zavjesu, uzme dlake i nad
njome ih spali. I taj, koji je bio u njoj, krikne i uzmakne od nje. Tada djevojka smjesta postane
prisebnom, prekrije lice arom43 i rekne:
- Sto ovo sve znai, i tko me je ovamo doveo?
Tada obuzme kralja takva radost, da ne moe biti vee, i on je ljubio kerine oi a svetom
ovjeku ruke. Zatim se obrati velikanima svoje drave i rekne:
- Sto vi mislite? Sto zasluuje taj, koji je izlijeio moju ker? A oni odgovore:
- On je zasluuje za enu.
Velom.
160

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
Kralj nato rekne:
- Imate pravo!
Zatim je on vjena s njim, i tako je ovjek kojemu se zavidjelo postao kraljevim zetom. Nakon
nekoga je vremena umro vezir. Tada kralj upita:
- Koga trebam staviti za vezira namjesto njega?
- Svojega zeta odgovore velikani.
Taj koji je izazivao zavist postane dakle vezirom. I opet nakon nekoga vremena umre kralj.
Tada upitaju velikani:
- Koga trebamo uiniti kraljem? I svi poviu:
- Vezira.
Tako je vezir postao sultanom i vladajuim kraljem. Jednoga dakle dana uzjai kralj svojega
konja, upravo kada je zavidnik prolazio putem. Kako je taj kojemu se zavidjelo tako u gospod-
jrvenosti svojega kraljevskog dostojanstva jahao posred svojih emira i vezira i velikana svoje
drave, tako njegov pogled padne na svojega zavidnika. I on se obrati jednomu od ministara i
rekne:
- Dovedi mi onoga ovjeka ovamo! Ali ga nemoj straiti!
Taj ode i dovede zavidnog susjeda. Tada rekne kralj:
- Dajte mu tisuu zlatnika iz moje riznice, natovarite mu
dvadeset deva robom za trgovanje, i poaljite s njim jednog
straara, koji e ga odpratititi do njegova grada.
Nato on ponudi zavidniku zbogom pa se okrene od njega, a da ga nije kaznio za sve, to mu je
on uinio. Gledaj, o dinne, kako je taj koji je izazivao zavist oprostio zavidniku, koji mu je od
poetka zavidio! Taj mu je ipak uinio mnogo tete, bio je doputovao k njemu i izveo svoje djelo
nad njim, tim to ga je bacio u bunar i htio ubiti. Pa ipak mu nije taj uzvratio njegovo zlo
poslovanje, nego mu ga je odpustio i oprostio.'
Potom, o gospodarice, ponem tako gorko plakati, kako neki ovjek uope samo moe plakati,
i izreknem stihove:
161

Trinaesta, no
Oprosti greniku, jer mudraci obiavaju Za grenikov grijeh vazda njegovati oprost.
Ja sam dodue poinio mnoge greke:
Uzmogao ti obuhvatiti plemenito umijee pratan)'a!
Tko eli, da onaj koji je iznad njega njemu poeli pokloniti oprost,
Mora greke onih, koji se nalaze ispod njega, pratati.
Ipak dinn povie:
- Ja te neu niti ubiti niti ti oprostiti. Ali u te ja zasigurno
zaarati.
- Zatim me pograbi s tla i poleti sa mnom u zrak, dok nisam vidio zemlju samo jo kao zdjelu
posred vode. Zatim me poloi na nekoj planini, uzme neto praine u ruku i nad njome
promrmlja arobne rijei, pospe me njome i rekne:
- Napusti ovo oblije i prijei u oblije majmuna!
I u istome trenutku ja postanem majmunom, koji je bio star sto godina. Kada sam sebe vidio u
tome nakaznom obliju, zaplakao sam nad sobom. Ipak sam se pomirio s grozotom udesa, jer
sam znao da sudbina nikomu ne ostaje vjernom. Tako siem s vrha planine do njezina podnoja.
Ondje naem prostranu pustinju. Njome sam prolazio tijekom jednoga mjeseca, sve dok nisam
dospio do ruba slanog mora. Nakon to sam ondje stajao neko vrijeme, ugledam usred mora neki
brod, koji je plovio pod povoljnim vjetrom i kormilario prema obali. A ja sam se sakrio iza neke
stijene na obali i ekao, dok brod ne doe blie, a zatim sam na njega uskoio. Tada jedan od
putnika povie:
- Bacite nesretnu betiju preko palube! A kapetan:
- Mi emo je ubiti!
I jedan drugi:
- Ja u je dokrajiti ovim maem.
162

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj mvidio
Ja sam meutim pograbio skut kapetanove odjee i plakao, a moje su suze tekle. Tada kapetana
obuzme suut prema meni i on
rekne:
- Vi trgovci, ovaj je majmun zamolio za moju zatitu, i ja u ga
::::i. On stoji pod mojim nadzorom. I zato mu nitko ne smije
-initi neko zlo niti ga povrijediti!
Potom je on sa mnom prijazno postupao. I to god je on uope _ orio, ja sam razumio, i ja sam
se brinuo za sve njegove potrebe i bio sam na brodu njegov posluitelj. Tako me je on poeo
voljeti. Brod je pak imao tijekom pedeset dana povoljan vjetar. Zatim smo bacili sidro kod
jednoga velikog grada, u kome se nalazilo tako ~nogo ljudi, da bi samo Allah mogao izbrojati
njihov broj. Kada smo meutim prispjeli i kada je na brod bio vrsto usidren, gle, tada dou k
nama mameluci44, poslani od kralja toga grada. Oni se uspnu na na brod, zaele trgovcima
sreu za dobro prispijee i reknu:
- Na vam kralj naziva dobrodolicu i alje vam ovaj svitak
papira, da svaki od vas na njem ispie po jedan redak. Kralj je
naime imao stanovitog vezira, koji je bio krasnopisac, i taj je umro.
Tada se kralj zakleo sveanom zakletvom, da e on samo onoga
initi vezirom, tko tako lijepo pie kao onaj. Potom oni trgovcima
urue svitak papira, koji je bio deset laktova dugaak i lakat irok,
; svi su trgovci, koji su znali pisati, svi do zadnjega, napisali na njega
svaki po jedan redak. Tada ja skoim, ja, koji sam bio u obliju
enoga majmuna, i istrgnem svitak iz njihovih ruku. Oni su se meutim prestraili, da u ga
poderati, te me htjednu odatle otjerati. Ipak im znakom dadnem razumjeti, da ja znam pisati.
Tada im kapetan dadne do znanja:
- Pustite ga neka pie. Ako bude loe drljao, otjerat rmo ga
odavde. Ali ako bude lijepo pisao, ja u ga prihvatiti kao sina. Jer
zaista, ja nikada nisam vidio razumnijeg majmuna od njega.
Zatim ja uzmem trsku, umoim je u crnilo u posudici za crnilo i napiem u kurzivnom pismu:
44 Mameluk (mamluk) je izvorno bijeli rob.
163

Trinaesta no
Ve je vrijeme zabiljeilo dobrotu svih plemenitih, Dok samo tvoja dobrota jo nije zabiljeena.
Neka ne dopusti Alldh da ljudi budu osiromaeni tvojim gubitkom,
Jer si ti ipak za dobrotu mati i otac. I zatim ja napiem u vitkom pismu:
On ima trsku, koje korist ispunjava zemlje, I koje darovi stjeu sav svijet.
Nikada neka zemlja nije bila obdarena kao tvojim darovima, Koje tvoje ruke svim zemljama
pruaju.
Nato napiem u strmom pismu:
Nema ni jednoga jedinog pisara, koji jednom ne proe, Ali to je njegova ruka napisala, postoji
navijeke.
Zato nikada nemoj pisati svojom rukom nita drugo nego to ti o posljednjem danu, kada to
vidi, donosi radost.
Nato u oblome spomenikom pismu:
Kada smo uli o rastanku i kada su nam oboma Odredili takav udes promjenjljivi sluajevi
vremena,
Tada smo pustili da se zbilja crnilo za nas tui jezicima trske o patnji rastanka.
164

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj za-vidio
Nato u velikome dokumentskom pismu:
Gospodstvo ipak nikomu ne ostaje vjernim. Ako ti to ne priznaje, reci, gdje su stari?
Neka ti se drveta rasplouju od dobrih ina. Ako ti odatle odlazi, oni ipak ostaju zadrani.
Nato u velikome kienom pismu:
Otvara li bavu bogatstva i milosti,
Uzmi si crnilo velikodunosti i plemenitosti.
Dokle god to moe, pii dobre stvari,
Zatim neka ti ostane tvoj poziv i tvoje pero dobro.




Nato predam prenositeljima svitak. Oni ga uzmu i odu s njime kralju. Pa kada je kralj pregledao
svitak, nijedno mu se pismo nije svidjelo tako dobro kao moje. I on rekne okupljenim
velikanima:
- Otiite k piscu ovih redaka, odjenite ga u poasnu odjeu,
stavite ga na mazgu, dopratite ga ovamo uz glazbeni zbor i
dovedite ga pred mene.
No kada su oni uli kraljeve rijei, nasmijali su se. Ali se kralj na njih razljuti i povie:
- Vi bijednici! Ja s vama govorim o jednoj zapovijedi, a vi se meni smijete?
- O kralju odgovore oni na smijeh ima razloga.
- A kakav je to razlog? - upita on.
Oni odgovore:
165

Trinaesta no
- O kralju, ti nam zapovijeda, da ti pred tebe dovedemo
onoga, koji je izpisao te redke. No meutim je taj, koji ih je
napisao, majmun i nikakvo ljudsko bie. A on pripada kapetanu
broda.
Tu on rekne:
- Je li to istina, to mi vi kazujete? Oni odgovore:
- Da, tako nam tvoje visosti!
I kralj se zaprepasti nad njihovim rijeima, strese se od zadovoljstva i rekne:
- elio bio toga majmuna zadobiti od kapetana.
Zatim on poalje na brod svojega glasnika, s mazgom, s poasnom odjeom i sa glazbenim
zborom. I on rekne:
- Odjenite ga unato tomu u poasnu odjeu, i posadite ga na
mazgu! Uzmite ga s broda i dovedite pred mene!
Tako se oni upute k brodu i uzmu me od kapetana, odjenu me u poasnu odjeu i posade me na
mazgu. A narod je bio zapanjen, i grad je bio u pokretu zbog mene. Jer svi su me htjeli vidjeti.
Kada su me meutim doveli ka kralju, i kada me on primio, ja pred njim triput poljubim pod.
Zatim me on pozove da sjednem, i ja se spustim na koljena i cjevanice. A narod je, koji je bio
prisutan, bio zapanjen zbog moje uglaenosti, a najvie se od svih udio kralj. Nato on narodu
zapovijedi, neka se povue. Kada su se svi povukli i nitko vie nije bio prisutan osim kraljeve
uzvienosti, uko-pljenika i jednoga maloga bijelog roba, on zapovijedi da se donese stol s
jelima. Na njemu se nalo to god skae i leti i to se od parova u gnijezdima lee, jarebice i
prepelice i druge vrste ptica. Sada mi kralj kimne da snjime jedem. Tako sam ja ustao, poljubio
pred njim tlo, sjeo i s njime jeo. I kada se odnijelo, sedam sam si puta oprao ruke, uzeo bocu s
crnilom i pisau trsku i napisao ove stihove:
Navrati kod peradi na mjestu anaka
I tui se, da su peenja i jarebice odatle otile!
166

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
Oplakuj keri prepelica, kako ih ja vazda oplakujem, S peenim piliima i prenim mesom
ujedinjene!
Kako je ipak tuno moje srce zbog dvije vrste riba,
Koje se na krikama kruha u slojevima obiavaju posluivati!
Ah, kako je obilna neko bila peenka! O, kakvo zadovoljstvo Ako je mast utonula u ocat iz
kraga!
Nikada me nije potresala glad osim u jednoj noi, Koju sam molei uz kau proveo u svjetlosti
kamenja.
I ja sam pri tome mislio na jelo s njegovim mirisom, Koji se izdizao u zrak s obilno pristavljena
stola.
O moja duo, strpljenja! udesna je stvar vrijeme:
Ako nam je nekoga dana donijelo jad, sljedeega nam donosi radost.45
Zatim ustanem i sjednem na udaljenosti koja iskazuje potovanje. Kralj pogleda na ono to sam
bio napisao, i kada je to proitao, on se zapanji i uzvikne:
O uda! Majmun, obdaren takvom rjeitou i umijeem pisanja! Tako mi Allaha, to je
najvee udo!
Nato iznesu pred kralja probrano vino u staklenoj boci, i on je pio. Pruio je od toga takoer
meni, a ja sam poljubio pod i ispio i zatim napisao:
45 Ova je pjesma parodija na staroarapske kaside, koje poinju tualjkom za dalekom
dragom, zatim esto pripovijedaju o nonima junakim djelima i zavravaju s nekom mudrom
izrekom.
167




Trinaesta no

Palili su me vatrom, kako bi me naveli da govorim. Ali su nali, da sam ja u patnjama strpljiv.
Zbog toga bivam ja takoer od vas noen na rukama, I uzeo sam poljubac s Ijepotiinih usana.
I dalje:
Jutro dovikne noi: Daj mi da pijem njega, Koje mudraca ini budalom, bistro vino!
Oboje su tako njeni, tako bistri, da ja ne prepoznajem: Je li ono u ai, ili je aa u njegovu
prividu?
Tu kralj proita stihove i s uzdahom rekne:
Kad bi se ta fina naobrazba nalazila u nekoga ovjeka, taj bi
nadmaivao sav narod svojega vremena i svojega stoljea.
Zadim on dadne donijeti ahovsku plou i upita:
Hoe li igrati sa mnom?
I ja kimnem glavom jedno da, priem, poredam figure i odigram s njime dvije partije, koje obje
dobijem. Tada je kralj ostao bez rijei od zaprepaenja. Ali ja uzmem posudicu s crnilom i
pisau trsku i napiem na ploi ove stihove:
Dvije su se vojske borile jedna protiv druge cijeli dan. I sa svakim je satom njihova borba bivala
eom,
Sve dok nisu zatim, kada ih je obavila tama, Spavale na istome krevetu u prisnom savezu.




168

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio


Kada je kralj proitao ta dva stiha, udio seje i bio ushien i do najvee je mjere bio zapanjen, i
on rekne svom ukopljeniku:
- Otii k svojoj gospodarici, k Sitt46 el-Husni, i reci joj: Kralj
:e daje pozvati, neka izvoli doi i pogledati si ovoga udesnog maj-
rrmna!
Ukopljenik ode i ubrzo se vrati natrag s gospodaricom. Tek to me je ona pogledala, odmah je
prekrila svoje lice i uzviknula:
- O moj oe! Kako dolazi do toga, da se tvojemu srcu dopada, da alje po mene i da me daje
gledati stranim mukarcima?
- O Sitt el-Husn odvrati on ovdje se ne nalazi nitko osim maloga mameluka47,
ukopljenika, koji te je doveo, i mene, tvojega oca. Pred kime dakle zastire svoje lice?
Tada ona uzvikne:
- Gledaj, ovaj je majmun mladi, sin jednoga kralja. Ali je on
zaaran, jer zaarao ga je dinn Dardaris, iz plemena Iblisova,
nakon to je ubio svoju vlastitu enu, ker kralja Ifitamusa, gospo
dara Otoka Ebanovine. Taj pak, koga ti dri za majmuna, je
rametan i razuman mukarac!
A kralj se zaprepasti nad rijeima svoje keri i upita, tim to je mene pogledao:
- Je li to istina, to ona o tebi kazuje?
Ja kimnem glavom jedno da i zaplaem. Tu kralj zapita svoju
:;er:
- Odakle ti zna, da je on zaaran?
I ona odgovori: ^
46 Sitt zapravo znai - princeza. Zato se ta rije esto pojavljuje kao inte
gralni dio imena kraljevskih keri, koji se zadravao i nakon vjenanja. Tako se
najuglednija zacijelo ena kalifa Harun er-Raida, njegova sestrina, zvala -
Sitt Zubaida.
47 Mameluk je naziv za bijelog roba. Pred djecom i ukopljenicima enske
ne zastiru lice.
169

Trinaesta no
Moj mili oe, u mojoj se mladosti nalazila uz mene stanovita stara ena, stanovita pametna
vjetica, i ona me je pouavala u arobnjatvu i u njegovu izvjebavanju. Njega sam ja prihvatila
i temeljito ga izuila, i drim u pamenju stoisedamdeset kapitela arobnih formula, od kojih bi s
pomou najmanje mogla kamenove tvojega grada premjestiti iza planine Kaf48, zatim bih ga
mogla preobraziti u morski bezdan a njegove stanovnike u ribe, koje u njemu plivaju.
O moja keri - uzvikne njezin otac - ja te zaklinjem svojim ivotom, oslobodi nam toga
mladia od zaaranosti, kako bih ga mogao uiniti svojim vezirom. Jer on je zaista jedan fin i
pametan mladi.
S najveom radou - odvrati ona.
Zatim ona uzme u ruku no i opie neki krug'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela po Kraljevu
odobrenju.
48 Posrijedi je prema bajkovitoj arapskoj kozmografiji planinski lanac koji okruuje zemlju,
pa u prenosnici oznauje ujedno i kraj svijeta - ono iza ega nema vie niega.
170

Ali kada je zapoela



etrnaesta no

ehrezad rekne:
"Dolo mi je do uiju, o sretni Kralju, da je redovnik-prosjak . ako nastavio dalje priati dami:
?0 moja gospodarice, kraljeva je ki uzela u ruku no, i opisala neki iroki krug u sredini hale
palae. U njega je upisala tajanstvena imena i talismane. I mrmljala je arobne formule i
izgovarala vei, od kojih se neke moglo razumjeti, druge meutim ne. Poslije stanovitoga
kratkog vremena svijet postane tamnim pred naim : rima, i gle, pred nama se uspne dinn u
vlastitu obliju. Imao je ruke kao vile, noge kao jarbole i oi kao ognjene eravice. Mi smo bih
pred njim u velikom strahu. No kraljeva ki povie:
- Za tebe nikakva dobrodolica i nikakav pozdrav!
Tu se dinn preobrazi u oblije lava i rekne:
- Izdajnice, ti si prekrila zakletvu! Zar se nismo jedno drugo
mu zakleli, da nijedno od nas ne smije drugomu stati na put?
- Prokletnie odvrati ona - moe li postojati ugovor
izmeu mene i tebi slinoga?
Tada dinn uzvikne:
- Uzmi ono, to e te sustii.
I lav jurne rastvorenih ralja na princezu. Alije ona bila bra od njega, iupala si je jednu vlas
sa svoje glave, zavitlala je rukom i
171

etrnaesta no
promrmljala k tomu svojim usnama. Vlas ubrzo postane otrim maem. Njime ona posijee lava,
i on se razdvoji na dvije polovice. Njegova se meutim glava preobrazi u tipavca. Tu princeza
postane golemom zmijom i obori se na prokletnika, koji se nalazio u obliju tipavca49.1 oboje
su se jedno s drugim ogoreno hrvali. Tu se preobrazi tipavac u orla, a zmija postane jastrebom.
Taj je progonio orla cijeli sat vremena. Nato orao uzme oblije crnog maka, djevojka meutim
iz jastreba postane vujim psom. I opet su se jedno s drugim borili ondje u palai cijeli sat
vremena. Sada uvidi maak da e biti pobijeen, i tu se on preobrazi i postane velikim crvenim
narom, koji se spusti posred advrvanskog50 bunara u palai. Vuji pas pojuri na njega, ali se nar
podigne u zrak, padne na poploenje hale, tako da se raspukao i da su se njegova zrna rasprila.
Posvuda je za sebe lealo pojedino zrno, i pod se hale prekrije narovim zrnjem. Ali se tu vuk
strese i postane pijetlom. Taj je pokljucao zrna, kako vie ne bi preostalo niti jedno jedino zrno.
Ali se stjecajem udesa jedno zrno ipak sakrilo ispod ruba bunara. Pijetao pone kukurikati i
udarati krilima i nama kljunom davati znakove. Ali mi nismo shvaali to on misli, a on nam je
tako glasno kukurikao, da smo pomislili, da e se palaa strovaliti na nas. I on je trao ovamo i
onamo po podu hale, dok nije ugledao zrno, koje se sakrilo pod rubom bunara. I on udno pojuri
na njega, da ga kljucne. Ali gle, zrno odskoi posred vode advrvana, postane ribom i zaroni do
dna vode. Tada se takoer pijetao preobrazi neku veliku ribu, zaroni prema drugoj, i neko
vrijeme iezne. I gle, zaujemo, kako se podigla vika i urlik, i ponemo drhtati. Nato se dinn
uspne iz vode kao gorua baklja. On otvori usta i ispljune vatru, a iz njegovih su oiju i njegova
nosa sukljali oganj i dim. Ubrzo izae takoer princeza kao veliki ognjeni ugalj. I oboje su se
jedno s drugim borili, sve dok njihove vatre nisu preko njih ule jedna u drugu i dok dim nije
ispunio
49 Knjievna je obradba ovakvih obrauna zauzela znaajno mjesto i u djelu
E. T. A. Hoffmanna, u Zlatnome loncu (Der goldne Topf), na primjer, ali i
drugdje.
50 Sadvrvan je vodoskok.
172

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
palau. Mi smo ieznuli u njemu i od straha smo se htjeli baciti u vodu, kako ne bismo bili
spaljeni i propali. Tada kralj uzvikne:
- Nema nikakve uzvienosti i nema nikakve moi osim u
AIlaha, Uzvienoga i Svemonoga! Zaista, mi smo Allahovi i k
r.;erau se vraamo! O kamo sree da nisam traio od svoje keri, da
rokua oslobaanje od zaaranosti ovog majmuna! Jer tako sam
r priskrbio svu tu golemu muku s tim prokletim dinnom, protiv kojega svi drugi dinnovi, koji
postoje na svijetu, ne mogu nita. O Kamo sree da nisam nikada upoznao toga majmuna! Ne
htio ga blagosloviti Allah, niti as njegova prispijea! Mi smo mislili uiniti dobro djelo na
njemu za volju Uzvienoga AIlaha i osloboditi ga arolije, a sada zamiremo od tjeskobe u srcu.
Ja sam meutim, o moja gospodarice, bio nijem i nemoan, da mu kaem neku rije. I
odjednom, prije nego to smo mi sebi toga postali svjesni, zaurla dinn pod plamenovima, i on se
nae uz nas, dok smo mi stajali u hali sa stupovima, i puhne nam vatru u lice. Princeza ga
meutim pograbi i puhne mu u lice. I pogode nas iskre od nje i od njega. Njezine nam iskre nisu
uinile nikakvu tetu, ali je jedna od njegovih iskri pogodila mene u oko i razorila ga, dok sam ja
jo bio u obliju majmuna. I jedna druga iskra pogodi kralja u lice i spali mu polovicu njegova
lica, njegovu bradu i podbradak i iupa mu donji red zubi. I jedna trea iskra padne na
ukopljenikove grudi. Taj izgori i istoga trenutka umre. Tada smo mi vrsto vjerovali u svoju
propast i oajavali zbog ivota. I dok smo mi bili u toj stisci, gle, tu povie neki glas:
- Allah je najvei! Allah je najvei! On je poklonio spas i po
bjedu i unitio onoga, koji porie vjeru Muhammeda Prosvjetitelja!
I gle, tu je pred nama stajala kraljeva ki. Ta je spalila dinna, : on je postao gomilicom pepela.
Ona sada prie k nama i rekne:
- Pruite mi zdjelu vode!
- Kad joj je ona bila donesena, izgovori ona nad njome rijei, koje mi nismo razumjeli. Zatim
mene poprska vodom i uzvikne:
- Posredstvom snage jedinoga pravog Boga i posredstvom snage iznad svega najljepeg imena
Allahova! Vrati se natrag u svoje negdanje oblije!
-

173

etrnaesta, no
Tu se ja stresem, i gle to, ja sam bio ovjek kao prije, samo to mi je jedno oko bilo posve
izgubljeno. Ona meutim povie:
- Vatra! Vatra! O moj oe, ja neu ostati na ivotu, jer se
nisam navikla boriti s dinnovima. Da je on bio neki ovjek, tada
bih ja njega odmah na poetku bila ubila. Ja se nisam nalazila u
nevolji, sve dok se nije raspukao nar i dok nisam kljucala zrnje. Jer
zaboravila sam jedno zrno, u kome se krila dinnova dua. Da sam
njega kljucnula, on bi odmah umro. Ali je udes odredio, da ga ne
ugledam. Tako me je on napao, i zmeu njega se i mene razbuk
tala ogorena borba pod zemljom i u zraku i u vodi. Koliko sam
god puta ja protiv njega proizvela jednu aroliju, on je protiv mene
proizveo neku drugu, sve dok protiv mene nije primijenio aroliju
vatre. Rijetko izae netko, protiv koga je bila primijenjena aroli
ja vatre, na kraj sa ivotom. Ali je udes bio na mojoj strani protiv
njega. Tako sam ga preduhitrila i spalila ga, nakon to sam ga
prisilila, da prizna islamsku vjeru. Ja meutim moram umrijeti, i
neka vas Allah utjei poradi moje smrti!
Zatim je od neba zazivala pomo i nije prestajala moliti za pomo protiv vatre. Ali gle, neka se
crna iskra podigne prema njezinim grudima, i zatim se uzdigne sve do njezina lica. Kada joj je
dosegnula lice, ona zaplae i povie:
- Svjedoim, da nema nijednoga Boga osim Allaha, i da je
Muhammed Allahov prorok.
Zatim smo meutim mi od nje vidjeli samo jo to, da je postala gomilicom pepela, kraj
gomilice pepela, koja je bila dinn. Tada mi postanemo vrlo oaloeni zbog nje. I ja poelim, da
sam ja bio na njezinu mjestu i da nisam vidio, kako onaj mili lik, koji mi je uinio tako mnogo
dobra, postaje pepelom. Ali nema nikakva pro-tuslovljenja Allahovoj volji. Kada je kralj to
vidio, daje njegova ki postala gomilicom pepela, on si iupa ono, to je jo ostalo od njegove
brade, udari se u lice i razdere si svoje haljine. I ja uinim isto. I obojica smo zbog nje plakali.
Tada dou komornici i dravni velikani, I oni ugledaju kralja u nesvijesti i dvije gomilice pepela.
Oni se prestrae i stajali su kratko vrijeme oko kralja. Kada se on
174

Pripovijest o z&vidniku i onome kojemu je taj zavidio


probudio, ispripovijedao im je, to se njegovoj keri dogodilo od demona, i njihov je jad bio vrlo
velik. ene su meutim i robinje kriale i udarile u naricanje za pokojnicom sedam dana
vremena. Ali je kralj dao iznad pepela svoje keri podii veliku nadsvoenu grobnicu, i unutra
budu zapaljene votane svijee i kandila za pokojnu. Dinnov su meutim pepeo razasuli svuda
po zraku u sve vjetrove i zavali na njega Allahovu kletvu. Zatim se kralj razboli od neke bolesti,
koja ga je dovela na rub smrti. Bolest potraje mjesec dana, ali mu se zatim povrati njegovo
zdravlje, i njegova brada ponovo izraste. Sada me on dadne pozvati i rekne mi:
O mladiu, mi smo provodili svoje dana u najsretnijem iv
ljenju i sigurni od promjenjljivih sluajeva vremena, sve dok ti nisi
doao k nama. O kamo sree, da te nikada nismo ugledali, niti
takoer vidjeli dan tvojega nesretnog prispijea! Mi smo zbog tebe
sve izgubili. Najprije sam ja izgubio svoju ker, koja mi je bila vri
jedna kojiko sto mukaraca. Kao drugo mi se dogodila nesrea od
vatre, i ja sam izgubio svoje zube, i zatim je takoer umro jo moj
sluga. I pri tome ipak ja nikada prije nisam neto od tebe vidio! Ali
sve dolazi od Allaha, tebi i meni, i On neka je slavljen! Ti si taj,
kojega je moja ki oslobodila, ti, koji si izazvao njezinu smrt. Moj
sine, otputuj iz ovoga mjesta! Dovoljno je to, to se zbog tebe
dogodilo. Ali je sve to nama odreeno od udesa, meni jednako
tako kao tebi. Tako otputuj u miru. Ali ako te ja ikada ponovo
ugledam, tada u te dati ubiti.
I on se izdere na mene. Zatim ja otiem od njega, o gospodarice! Ali sam jedva vjerovao u
svoje spasenje i nisam znao, kamo se trebam uputiti. Sve mi je bilo stajalo pred oima, to mi se
dogodilo: kako me se na putu ostavilo i kako sam se na taj nain mogao spasiti; kako sam zatim
mjesec dana hodao i kao stranac dospio u onaj grad; kako sam sreo krojaa i pod zemljom naao
djevojku; kako sam potom umakao dinnu, unato tomu to je on bio odluio da me ubije - sve
to je moje srce bilo doivjelo od poetka do kraja. I ja zahvalim Allahu i reknem:
- Moje oko, ipak ne moj ivot!



175

etrnaesta no
Prije nego to sam napustio taj grad, odem u hammam i dad-nem si obrijati bradu. Takoer
obuem crno, od dlake napravljeno odijelo, i zatim se odmah uputim na hailuk51, o
gospodarice! Svaki meutim dan plaem i mislim na udarce sudbine, koji su me bili pogodili, i
na gubitak mojega oka. I svakiput, kada ja na to mislim, to mi se dogodilo, plaem i izgovaram
ove stihove:
Smeten sam. Tako miAlldha, nema nikakve sumnje o mome poloaju.
Naokolo je alost. Ja ne znam, emu ona na mene nadire.
Strpljiv sam, sve dok se strpljivost zbog moje strpljivosti ne zamori.
Strpljiv sam, sve dokAllah moju stvar ne dovede kraju.
Strpljiv sam, svladan, a da se ipak ne tuim, strpljiv, Tako kako je strpljiv oednjeli putnik u
vreloj dolini.
Strpljiv sam, sve dok sama strpljivost ne shvati, da sam ja Bio strpljiv u stanovitoj nevolji, koja
gore grize od aloja.
Nema niega, to bi bilo tako gorko kao strpljivost, pa ipak To je gore nego oboje, ako mi se
strpljenje slomi.
Misli su mojega srca tuma moje savijesti, Ako nutarnji glas zbori u tebi tako kao u meni.
Da su brda imala nositi, to sam ja nosio, ona bi pala pod teretom.
Vatra bi se ugasila, vjetar ne bi vie puhao.
51 Hodoae u Mekku.
176

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
/ tko to kae: "Gledaj, ivot ima u sebi ipak mnogo slatkih stvari",
Zbilja, taj e vidjeti stanovit dan gori od aloja.
Zatim ponem putovati od jedne zemlje do druge i ii od grada do grada, i ja se dam na put
prema obitavalitu mira52, Baghdadu, ne bih li ondje moda zadobio pristup ka gospodaru
pravovjernih i njemu ispripovijedao, to mi se dogodilo. Stigao sam danas na-rer u Baghdad i
namjerio se na ovoga mojega prvog suputnika, .-:.:ko stoji u nedoumici. I ja mu reknem:
- Mir bio s tobom!
I ponem s njime askati, kad li nam prie na trei suputnik i
rekne:
- Mir bio s vama! Ja sam stranac.
Mi odgovorimo:
- Mi smo takoer stranci i ovamo smo stigli u ovoj blagoslo
vljenoj noi.
Tada poemo dalje utroje, a da nijedan od nas nije bio upoznao povijest drugoga, dok nas udes
nije doveo na ova vrata i dok nismo uli k vama. Sada ti zna razlog, zbog ega su moja brada i
moje usne obrijani i jedno oko izgubljeno.'
Tada gospodarica kue rekne:
- Zaista, tvoja je pripovijest udnovata. Prinesi svoju ruku ka
glavi i poi svojim putem!
Ali on uzvikne:
- Ja neu otii, sve dok nisam uo pripovijest svojih suputni
ka.
Tada istupi naprijed trei redovnik i rekne:
52 Uobiajen naziv za Baghdad, a nalazi se i na novcu abasidske dinastije (Grad Mira).
177

etrnaesta no
O presvijetla gospodarice! Moja povijest nije kao to su te tih suputnika, nego jo udesnija
i u veoj mjeri zaprepaujua. A ona je razlogom, zbog kojega je moja brada obrijana i moje
oko izgubljeno. Ove je pogodila sudbina i kob, ali ja sam udes navukao na sebe vlastitom rukom
i na svoju duu doveo alost. I to je moja pripovijest:
PRIPOVIJEST TREEG REDOVNIKA PROSJAKA.
'Ja sam kralj, sin stanovitoga kralja. Kada je moj otac umro, ja sam poslije njega preuzeo vlast.
I ja sam upravljao u pravednosti i dobrostivosti prema podanicima. No ja sam imao osobitu
sklonost prema tomu, da brodom plovim po moru. Jer moj je grad leao na moru, i odande se
nairoko protezala puina. Oko nas su leali mnogi veliki otoci usred mora. I ja sam imao na
vodi pedeset trgovakih brodova, pedeset manjih brodova za plovidbu iz razonode i stoipedest
galija spremljenih za rat i za dihad53. Jednom sam zaelio otii na plovidbu za zabavu prema
otocima, i tako sam isplovio s deset brodova i uzeo sa sobom zalihe za cio mjesec dana. Ve sam
se oko dvadest dana nalazio na plovidbi, kad li se, jedne noi, podignu protiv nas nepovoljni
vjetrovi, i more se protiv nas ustoboi s golemim valovima. Valovi su ibali jedan o drugi, i mi
smo se ve vidjeli izgubljenima, Kada se dakle takoer nad nama jo nadvila gusta tmina, tada ja
uskliknem:
Tko se upusti u opasnost, nee biti pohvaljen, ak niti ako bude spaen.
I mi smo se molili Allahu Uzvienomu i zazivali ga. Ali vjetrovi nisu prestajali bjesniti protiv
nas, niti su nas valovi prestajali ibati, sve dok nije svanulo jutro. Tada se stiao vjetar, more se
umirilo, i zasjalo sunce. Zatim smo pristali uz neki otok. Iskrcamo
53 Borba za islamsku vjeru, sveti rat.
178

Pripovijest treeg redovniket-prosjaka
se na kopno, skuhamo neto malo za jelo, to pojedemo i dva se dana odmorimo. Zatim se opet
otisnemo na puinu i opet smo jedrili oko dvadeset dana. Tada nam protivna struja potee
usuprot, i kapetanu postane more stranim. Mi meutim reknemo straaru:
- Popni se u jarbolsku koaru i obazri se po moru!
Straar se smjesta popne na jarbol i istraivao je i doviknuo kapetanu:
- O kapetane, vidim sebi s desna ribe na povrini vode, a usred
mora vidim neto tamno, to se sjaji as crno as bijelo.
Kada je kapetan uo straarove rijei, on baci svoj turban na pod, pone si upati bradu i
dovikne momadi:
- Sluajte veselu vijest o propasti nas sviju! Niti jedan jedini
: d nas nee odavde otii sa ivotom!
I on pone plakati, i mi smo svi plakali za svojim ivotom. I ja
reknem:
- O kapetane, objasni nam, to je straar vidio.
- O moj gospodaru - odvrati on znaj, da smo mi izgubili kurs toga dana, kojega su se protiv
nas podigli vjetrovi i puhali cijelu no sve do jutra. Zatim smo se dva dana zadrali usidreni, no
izgubili smo na put po moru. Sada mi plovimo ve jedanaest dana od one noi u pogrenom
pravcu, i nemamo nikakva vjetra, koji bi nas vratio onamo, kamo elimo ploviti. Sutra emo
naveer doploviti do jednoga brda od crnoga kamena, koje se zove Magnetsko Brdo. Struje e
nas silom odvui, htjeli mi to ili ne, do njegova podnoja. Ondje e se brod polomitii, i svaki e
brodski avao odletjeti k brdu i uz njega se prilijepiti. Jer je Allah Uzvieni magnetski kamen
obdario tajanstvenom snagom, tako da sve stoje eljezo, doleti k njemu. Na tome brdu visi toliko
eljeza, da to nitko ne moe izbrojati, osim Allaha Uzvienoga. Jer su se od pradavnih vremena o
to brdo razbijali mnogi brodovi. Iznad mora se meutim izdie kupola od mjedi, podignuta na
deset stupova. I na kupoli stoji stanoviti jaha, iji je konj od bakra. U rukama je tog
179

etrnaestu no
konjanika bakreno koplje, a na njegovim grudima visi olovna ploa, u koju su urezana imena
talismana.
I dalje mi on rekne: L
- O kralju, nitko drugi ne upropauje ljude nego onaj konjanik na konju, i nema nikakve
mogunosti da se izbjegne propast, sve dok se taj konjanik ne sunovrati s tog konja.
Na to je, o moja gospodarice, kapetan broda gorko zaplakao, i mi smo bili sigurni, da se
nalazimo pred neizbjeivom propau. Mi smo stoga rekli, svaki pojedini svojem prijatelju,
zbogom, i povjerili mu svoju oporuku, za sluaj da on moda bude spaen. Tijekom cijele te noi
nismo spavali. A kada je svanulo jutro, mi smo ve bili doli blie brdu, i vode su nas silom
tjerale prema njemu. Kada su se zatim lae nale u njegovu podnoju, one se raspadnu, avli
izlete, a svo je eljezo u njima prionulo k magnetskoj stijeni i za nju se zalijepilo. A pred smiraje
smo dana tumarali uokolo po brdu. Neki su se od nas utopili, drugi su se spasili. Ali je onih, koji
su se od nas utopili, bilo vie. Ali takoer ti, koji su se iz toga izvukli sa ivotom, nisu znali nita
jedni o drugima, jer su ih valovi i protivni vjetrovi razbacali na razne strane. Mene je meutim, o
moja gospodarice, Allah Uzvieni potedio za svu muku, nevolju i trpljenje, koje mi je On
namijenio. I ja se uzverem na jednu od dasaka koje su uokolo plivale, vjetar je potjera, i ja se
uzmognem uhvatiti za brdo. Ondje naem put, koji je vodio prema vrhu, slian stubama,
usjeenima ba u stijenu. I ja zazovem ime Allaha Uzvienoga'..."
Tu primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, pa ona prekine priu, koju je zapoela po Kraljevu
doputenju.
Jmk, Jm

180

Ipak, kada je poela



petnaesta no

3 oe>


ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je trei redovnik-pro-sjak - dok su tu sjedili ostali gosti
vrsto svezani i uz njih stajali robovi s isukanim maevima iznad njihovih glava - dami ovako
dalje priao:
'Nakon to sam ja pozvao Allahovo ime i usrdno mu se molio, hvatao sam se za stube, koje su
bile usjeene u kamen, i polako se penjao. Allah zapovijedi, da se toga trenutka vjetrovi smire, i
On mi pomogne pri uspinjanju, tako da sam nepovrijeen dosegao vrh. No ondje nisam imao
vie nikakvoga drugog puta osim toga prema kupoli. Bio sam vrlo radostan poradi svojega
spasenja, uao sam u kupolu, obavio abdest54 i dvaput se molei poklonio iz zahvalnosti prema
Allahu, koji me je spasio. Zatim u kupoli zaspem i zaujem u snu glas, koji je govorio:
- O ibn Chadibe55! Kada se probudi iz svojega sna, kopaj kod svojih nogu, i nai e luk od
mesinga i tri strijele od olova, u koje su usjeeni talismani. Uzmi luk i strijele, i odapni prema
jahau, koji stoji na kupoli, i oslobodi ljude od te velike nesree! I kada bude pogodio
konjanika, on e se surva ti u more. Takoer e ti
54 Religiozno pranje.
55 Chadibov sine.

Petnaesta no
ispasti iz ruke luk, ali ga podigni i zakopaj ga na njegovu mjestu! Potom e more nabujati i
uspinjati se, sve dok ne dosegne vrh brda, i na njemu e se pojaviti amac sa ovjekom od bakra,
jednim drugim od onoga, kojega si ustrijelio. On e ti doi s veslom u ruci, i ti se uspni k njemu,
ali ne imenuj ime Allaha Uzvienoga. On e veslati i s tobom ploviti deset dana dugo, dok te ne
dovede u More Spasenja. Kada stigne onamo, ve e nai ondje nekoga, tko e te odvesti u tvoj
zaviaj. Sve e ti se to ispuniti, ako ne imenuje Allahovo ime.
Potom se ja probudim, hitro ustanem i uinim onako, kako mi je rekao tajanstveni glas.
Odapnem na konjanika i pogodim ga. Tada on padne u more, ali luk padne kraj mene. Uzmem ga
i zakopam ga. I ubrzo uzavre more i penjalo se, dok nije doseglo vrh brda oko mene. I ja nisam
imao dugo ekati, dok nisam ugledao amac gdje dolazi k meni s debelog mora. Tada zahvalim
Allahu Uzvienomu. I kada je amac doplovio blie, ugledam u njemu ovjeka od bakra i na
njegovim grudima plou od olova, ispisanu arobnim imenima i talismanima. I utei se, a da
nisam rekao nijednu rije, ja ukrcam k njemu. Sada je ovjek sa mnom odves-lao, i veslao je prvi
dan, i drugi i trei, dok se nije ispunilo deset dana. Tada ja pogledam i ugledam pred sobom
Otoke Spasenja. Bio sam se vrlo obradovao, i u prekomjernosti svoje radosti imenujem ja
Allaha. Ja kliknem:
- U ime Allaha! Nema nijednoga Boga osim Allaha! Allah je najvei!
im sam ja to uinio, izvrne se amac i baci me u more. I on se opet uspravi i potone u more.
Ja sam meutim umio plivati, i tako sam plivao tijekom cijeloga tog dana do poetka noi. Tada
otkazu moje ruke i moja ramena omlitave. Bio sam iscrpljen i blizu kraja, i jer sam pred oima
vidio sigurnu smrt, ja izgovorim oitovanje vjere. Jo se uvijek nadimalo more pod snagom
vjetra, i odjednom doe val, tako visok kao neka mona tvrava. Taj me podigne uvis i baci me
kroz zrak tu se naem na kopnu, po Allahovoj volji. Sada uspuem na obalu i iscijedim svoje
haljine i rairim ih da se sue. Zatim ondje provedem no. Kada je zadanilo, obuem svoje
182

Pripovijest treeg redovnikn-prosjaka
haljine i ustanem, da istraim, kamo trebam ii. Tada naem neku udolinu, poem prema njoj i
okolo nje i vidim, da je mjesto, na kome se nalazim, mali otok, uokolo okruen morem. I ja
reknem sebi samomu:
- Dolazim ipak uvijek iz jedne nevolje u drugu!
Ali dok sam jo razmiljao o svome udesu i sebi prieljkivao >mrt, gle, kad li ugledam daleko
neku lau, u kojoj su se nalazili ijudi i koja je plovila prema otoku, na kome sam se nalazio ja.
Tada ustanem i uzverem se na neko drvo. Jer laa je ve pristajala uz ralu i iz nje je izlazilo deset
crnih robova, koji su nosili sa sobom eljezne pijuke. Oni su ili, dok nisu doli na sredinu otoka.
Ondje su kopali po zemlji i oslobodili jednu plou. Plou su podigli, i to su sada bila otvorena
vrata. Zatim se vrate k lai i donesu odande ?; .;h. brano, maslac, med, ovce i posue, sve, to je
potrebno za neku nastambu. Neprestance su dotravali robovi i opet se vraali k lai, vraali se s
lae i silazili u jamu, sve dok nisu onamo bili odnijeli sve, to se nalazilo na lai. Nato konano
dou u prelijepim haljinama, a meu njima se nalazio neki vrlo star i prastar ovjek. Taj je bio
postao onim, to je od njega jo ostalo. Jer vrijeme ga je kruto potroilo, i on je izgledao, kao da
je ve mrtav. On je nosio odijelo, koje se sastojalo od plavih dronjaka, kroz koje je vjetar
profukavao i prema zapadu i prema istoku. O njemu kazuje pjesnik:
Vrijeme zastrauje, o kakve li jeze! Vrijeme ima snagu i ostaje postojano.
Jednom sam mogao hodati i nisam bio bolestan, Danas sam bolestan i ne mogu hodati.
Ruka je stareva leala u ruci nekoga mladia, koji je izgledao, kao daje bio izljeven u kalupu
ljupkosti, ljepote i savrenosti, tako da je njegova ljepota bila nadaleko i nairoko postala
poslovicom.
183

Petnaesta no
Kao kakva granica, tako je njena bila njegova graa, on je oaravao svako srce svojim ljupkim
likom, i svojim je njenim pogledom zadobivao svako osjetilo pod svoju mo. Onako, kako je
pjesnik o njemu govorio, kada je pjevao:
Dovedena je ljepota, da se usporeuje s njime. Tu je ljepota posramljeno pognula glavu.
Govorilo se: 'O ljepoto, jesi li vidjela njemu slina?' Ona klikne: 'Nikada ne bih vjerovala da u
to vidjeti!'
Oni su dakle ili dalje, dok nisu doli do preklopnih vrata i bili su sat vremena ili jo dulje
iezli. Naposljetku su meutim robovi i starac opet izali, ali mladi nije bio s njima. Zatim su
opet poloili plou, onako kako je bila prije, ukrcali se u lau i iezli mi s oiju. Kada su pak
oni otili, ja siem s drveta, odem do zasuta mjesta, ponem otkopavati zemlju i uklanjati je
nastranu. Tada se ukazu preklopna vrata. Ona su bila od drveta i veliine kakvoga mlinskog
kamena. Pa kada sam ih podigao, dolje se ukazu kamene stube na zavoj. Ja sam se nad time
zapanjio i silazio sam niza stube, sve dok nisam doao do njihova kraja, i naao lijepu dvoranu,
opremljenu svakojakim sagovima i svilenim tkaninama. Ondje je na povienoj postelji sjedio
mladi, oslonjen na okrugao jastuk, s lepezom u ruci, sa cvijeem i mirisnim biljem pred sobom,
ali je bio posve sam. Kada je ugledao mene, problijedio je. Ja ga meutim pozdravim i reknem
mu:
Budi mirna srca i bezbrian, nikakvo se zlo tebi ne smije pribliiti! Ja sam ovjek poput
tebe i sin stanovitoga kralja. Udes me je doveo k tebi, da te razveselim u tvojoj samoi. Ipak, to
ti se dogodilo, to te je snalo, da ti stanuje pod zemljom tako sam?
im je on postao sigurnim, da ja kao i on pripadam ljudskom rodu, obraduje se, i njegova se
boja vrati. I on me zamoli da priem, i rekne:
184

Pripovijest treeg redovnika-prosjaka
- Moj brate, moja je povijest neobina, i ona je ova: Moj je
? . trgovac draguljima i ima veletrgovinu i crne i bijede robove.
Trgovci plove za njega na brodovima s robom sve do najudaljeni-
rh zemelja, s karavanama deva i obilnim dobrima. Ali nikada nije rio blagoslovljen djetetom. No
jednom je usnuo, da e mu biti iarovan sin, ali da taj nee dugo ivjeti. I sljedeega se jutra moj
: :: probudi plaui i tugujui. U sljedeoj me noi moja mati rine, i moj otac zapie sebi dan
njezina zaea. Kada je zatim - ezino vrijeme bilo ispunjeno, ona me rodi. Moj se otac obraduje i
davao je gozbe i hranio fakire i siromahe, jer je o koncu svojega :;-. ota jo bio blagoslovljen
mnome. Zatim on okupi zvjezdare i ? ljude, koji su poznavali poloaje planeta, i mudrace toga
doba i takve, koji su bili iskusni u proraunavanjima i horoskopima. Oni postave moj horoskop i
reknu mojemu ocu: 'Tvoj e sin ivjeti do e petnaeste godine, ali mu zatim prijeti opasnost: u
Moru Opasnosti se uzdie Magnetsko Brdo. Na njegovu se vrhu nalazi :: njanik na konju od
bakra, a na konjanikovim grudima visi ploa : d olova. Pedeset dana, nakon to taj konjanik
padne s konja, tvoj e sin umrijeti, a ubit e ga taj, koji e odstrijeliti jahaa, knez po
rr.enu 'Adib ibn Chadib.' Tada je moj otac bio vrlo tuan. Zatim me je odgojio i dao mi izvrsnu
naobrazbu, sve dok nisam bio star retnaest godina. No prije deset mu je dana stigla vijest, da je
konjanik pao u more i da se taj, koji ga je odstrijelio, zove 'Adib, sin kralja Chadiba. Tada se
moj otac prestraio, da ja moram umrijeti,
i meo me na ovo mjesto. To je moja povijest i razlog zbog kojega sam sam.
Kada sam ja uo njegovu povijest, bio sam zaprepaen i sam sebi reknem:
- Ja sam dakako sve to uinio. Ali tako mi Allaha, ja ga nika-
ia i ni pod kojim uvjetima neu ubiti.
Zatim reknem njemu:
- Moj gospodaru, daleko bila bolest i nesrea, pa ako tako
ushtjedne Uzvieni Allah, ti ne smije patiti ni od kakve brige, a jad
te i nemir moraju minuti! Ja u ostati kod tebe i biti tvoj sluga i
185

Petnaesta no
zatim otii svojim putem. Ako ti ja dakle tijekom ovih dana budem pravio drutvo, ti mi moe
dati mameluke56 za pratnju, s kojima u ja otputovati natrag u svoju zemlju.
Potom sam sjedio s njime do veeri. I zatim sam ustao, zapalio veliku svijeu i postavio
svjetiljke. Zajedno smo sjedili, uzimali poneto od jela i jeli. Zatim sam donio neto od
poslastica, i takoer smo od toga jeli. Sada smo sjedili u razgovoru jedan s drugim, sve dok nije
proao vei dio noi. Zatim je on legao na poinak, i ja sam ga pokrio, i sam sam otiao spavati. I
sljedeega jutra ustanem, zagrijem vodu i tiho ga pozovem, tako da se on probudio. Zatim mu
donesem toplu vodu, i on si umije lice i rekne mi:
Bio nagraen dobrotom, o mladiu! Tako mi Allaha, ako
umaknem toj opasnosti i budem spaen od toga, koji se zove
'Adib ibn Chadib, tada u zamoliti svojega oca, da te nagradi. Ako
meutim umrem, neka na tebi lei moj blagoslov.
Ja mu odgovorim:
Ne bilo nikada dana, o kojemu bi ti se dogodilo zlo! I ushtio
AUah dopustiti da se moj posljednji dan ukae prije tvojega
posljednjeg dana!
Potom mu donesem poneto od jela, i mi smo jeli. Zatim mu pripravim kadionicu, i on se
okadi. Takoer spravim za njega igru kameniima, pa smo se igrali jedan s drugim. Poslije toga
smo pojeli neto od poslastica i opet igrali sve do veeri. Zatim sam upalio svjetiljke, donio
poneto od jela, sjeo i priao mu prie, sve dok nije preostalo samo jo malo od noi.
Naposljetku on legne na poinak, i ja ga pokrijem i sam odem spavati. I tako sam nastavio, o
moja gospodarice, dan i no. Od srca sam ga zavolio i tjeio sebe glede svojih briga, tim to sam
u sebi govorio:
Zvjezdari su slagali. Tako mi Allaha, ja ga neu ubiti.
Vazda sam ga posluivao, jeo sam s njime i priao mu prie, tridesetidevet dana dugo. O veeri
prije etrdesetog dana mladi se obraduje i usklikne:
56 Mameluci (mamluci) su bijeli robovi.
186

Pripovijest treeg redovnika-prosjaka
- Moj brate, hvala neka je Allahu, koji me je spasio od smrti,
i to zahvaljujui tvojem blagoslovu i blagoslovu susreta s tobom. A
ja se molim Allahu. da te on opet odvede u tvoj zaviaj. Ali sada,
moj brate, elio bih, da mi zgrije neto vode, kako bih se mogao
rrati i okupati!
Ja kliknem:
- S velikom radou!
I ja zagrijem mnogo vode, istresem je po njemu, cijelo mu tije-
D estito operem pjenuavim branom od vujeg boba, namaem
_:: i ostruem, promijenim mu njegove haljine i rasprostrem za
rga mek krevet, kako bi poslije kupanja otpoinuo. I on mi
rekne:
- Moj brate, izrezi nam jednu lubenicu i rastopi u njoj malo
smog kandisa.
Ja odem u spremnicu, ugledam ondje jednu lijepu lubenicu, koja je leala na zdjeli, i doviknem
mu:
- O moj gospodaru, zar ti nema nikakav no?
- Ovdje je odgovori on - na visokom gajtanu meni do
glave.
Ja pourim i uzmem no, tim to sam ga primio za drku. Ali, :.da sam silazio, zapne mi
noga, i ja padnem svom teinom na -iladia, s noem u ruci. I tako je no ispunio ono, to je bilo
stajalo zapisano u vjenosti, i prodro je u mladievo srce. On smjesta umre, njegov se ivot
ugasi. Kada sam vidio, da sam ga ubio, -; nem se udarati po licu, razderem svoje haljine i
reknem:
- Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i k njemu se vraamo, o
muslimani! Ovaj je mladi od trenutka opasnosti, koji su zvjezdari
i mudraci naveli za etrdeseti dan, bio odvojen samo vremenom od
edne noi. A unaprijed je odreena smrt ovoga ljepotana trebala doi od moje ruke. Kamo sree
da je nebo htjelo, da nisam -okuao rezati lubenicu. Kakva nesretna zvijezda! Kakva bol! Ali
r.eka Allah dovri ono, to se moralo zbiti!'..."
187


Petnaesta no
188
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela po kraljevu
odobrenju.


Ali kada je poela

i:


-

esnaesta no

ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Adib ovako dalje rripovijedao:
'Pa kada sam bio siguran, da sam ga ubio, ustanem i uspnem se uza stube, natrag poloim
preklopna vrata na njihovo mjesto i pokrijem ih zemljom. Zatim pogledam prema moru i
ugledam lau kako sijee kroz vodu i dri pravac prema otoku. I ja se prestraim i reknem:
- Sada e oni doi i zatei mladia mrtva. Onda e znati da sam ga ja ubio, i posve e me
sigurno ubiti. Zato ja odem do nekoga visokog drveta, uzverem se na njega i sakrijem se u
njegovu :>u. I jedva to sam sjeo na drvo, kad li se iskrcaju robovi sa starcem, mladievim
ocem, i dou do tog mjesta. Razmaknu zemlju ustranu, nau preklopna vrata, siu dolje i
ugledaju mladia, gdje lei, lica jo sjajnoga od kupanja, obuena u istu odjeu, i s noem
duboko u grudima. Tada glasno kriknu i zaplau, ponu se udarati po licu i uzvikivati jao i
propast. Starac meutim padne u dugotrajnu nesvijest, i robovi povjeruju, da on nee nadivjeti
svojega sina. Zatim umotaju mladia u njegovu odjeu i rokriju ga svilenim mrtvakim
pokrovom. Sada se spreme, da se vrate k lai, a takoer se podigne starac. Kada je meutim
ugledao svojega sina kako lei, padne na zemlju i pone se posipati prainom po glavi, udarati se
po licu i upati si bradu. I samo je
189


esnaesta no
jaim postao njegov pla, kada je pomislio na umorena sina, i on jo jednom padne u nesvijest.
Tada doe neki rob i donese svileni pokriva. I starca poloe na jastuk i sjednu do njegove glave.
Sve se to zbivalo, dok sam ja iznad njih sjedio na drvetu, i gledao to se dogaa. 1 srce mi
postane od alosti i boli, koju sam pretrpio, sijedim, prije nego to je moja glava osijedjela. I ja
izreknem ove stihove:
Kako je poneka Allahova milost tako duboko skrivena, Da je sam mudraev razum ne otkriva!
Kako poneko jutro poinje za tebe sa alou, Pa ipak: naveer ti potom dolazi radost!
Kako se poneka srea ipak pojavljuje tek nakon boli, Zatim oslobaa brigom pritijenjeno srce!
Ali se stari, o moja gospodarice, nije budio iz svoje nesvijesti sve do kratko prije zalaska sunca.
Kada je on zatim doao k sebi i pogledao svojega sina i pomislio na to, to se dogodilo i ega se
bio bojao, Tada se on baci na njega, i pone se udarati po licu i glavi i izgovarati ove stihove:
Srce je od asa rastanka s dragim slomljeno, Uviate ipak, kako mi moje suze teku iz oiju!
S njime je iezla u daljinu enja i, ah, moja patnja! Ja ne znam: to trebam sada rei, to trebam
poeti?
O kamo sree da ga ipak nikada u svome ivotu nisam vidio! Sada je moja snaga otila, svi su mi
putovi zatvoreni.
190

Pripovijest treeg redovnika-prosjaka-
Kako ja onda mogu jo nai neku utjehu, kada je vatrena stihija
Ljubavi u mome srcu potekla buktavim plamenom?
0 kamo sree da ga je smrtni udes tako spopao,
Da medu nama ne bude nikakva rastanka za sva vremena!
1 a te molim, o Allah, budi tako dobrostiv s nama,
Sjedini me s njime na sve vijekel
Kako nam je lijepo ilo, dok nas je obuhvaao isti krov I dok smo u bezbrinoj srei ivjeli
prisno povezani,
Sve dok nismo bili pogoeni strijelom rastanka, koja nas je rastavila!
I tko je to, kojega strijele rastanka nisu ranile?
Da, tu je najdraega od ljudi zatekla zla kob, ledini je svojega doba tu leao proslavljen u ljepoti.
I a sam mu govorio, ipak me je govor sudbine pretekao:
Moj sine, o kamo sree da nam nikada ne bude poklonjen takav
cilj!
Gdje je put, na kome te ja urno mogu sresti?
O kada bih mogao za tebe, moj sine, duom platiti kao otkupninom!
Da te nazovem Mjesecom? Ipak ne: Mjeseeva svjetlost prolazi. Ili da te nazovem Suncem? Ipak
ne: Sunce gubi svoje zrake.
191

esnaesta no
jaim postao njegov pla, kada je pomislio na umorena sina, i on jo jednom padne u nesvijest.
Tada doe neki rob i donese svileni pokriva. I starca poloe na jastuk i sjednu do njegove glave.
Sve se to zbivalo, dok sam ja iznad njih sjedio na drvetu, i gledao to se dogaa. I srce mi
postane od alosti i boli, koju sam pretrpio, sijedim, prije nego to je moja glava osijedjela. I ja
izreknem ove stihove:
Kako je poneka Alldhova milost tako duboko skrivena, Da je sam mudraev razum ne otkriva!
Kako poneko jutro poinje za tebe sa alou, Pa Ipak: naveer ti potom dolazi radost!
Kako se poneka srea Ipak pojavljuje tek nakon boli, Zatim oslobaa brigom prltljenjeno srce!
Ali se stari, o moja gospodarice, nije budio iz svoje nesvijesti sve do kratko prije zalaska sunca.
Kada je on zatim doao k sebi i pogledao svojega sina i pomislio na to, to se dogodilo i ega se
bio bojao, Tada se on baci na njega, i pone se udarati po licu i glavi i izgovarati ove stihove:
Srce je od asa rastanka s dragim slomljeno, Uviate Ipak, kako ml moje suze teku Iz oiju!
S njime je Iezla u daljinu enja l, ah, moja patnja! Ja ne znam: to trebam sada rei, to
trebam poeti?
O kamo sree da ga Ipak nikada u svome ivotu nisam vidio! Sada je moja snaga otila, svi su ml
putovi zatvoreni.
190

Pripovijest treeg redovnika-prosjaku
Kako ja onda mogu jo nai neku utjehu, kada je vatrena stihija
Ljubavi u mome srcu potekla buktavim plamenom?
0 kamo sree da ga je smrtni udes tako spopao,
Da meu nama ne bude nikakva rastanka za sva vremena!
Ja te molim, o Alldh, budi tako dobrostiv s nama, Sjedini me s njime na sve vijekel
Kako nam je lijepo ilo, dok nas je obuhvaao isti krov
1 dok smo u bezbrinoj srei ivjeli prisno povezani,
Sve dok nismo bili pogoeni strijelom rastanka, koja nas je rastavila!
I tko je to, kojega strijele rastanka nisu ranile?
Da, tu je najdraega od ljudi zatekla zla kob, Jedini je svojega doba tu leao proslavljen u ljepoti.
Ja sam mu govorio, ipak me je govor sudbine pretekao:
Moj sine, o kamo sree da nam nikada ne bude poklonjen takav
cilj!
Gdje je put, na kome te ja urno mogu sresti?
O kada bih mogao za tebe, moj sine, duom platiti kao otkupninom!
Da te nazovem Mjesecom? Ipak ne: Mjeseeva svjetlost prolazi. Ili da te nazovem Suncem? Ipak
ne: Sunce gubi svoje zrake.
191

esnaesta no
Ah, moja alosti za tobom, i ah, moja boli zbog vremena! Tebe meni nitko ne moe nadomjestiti!
Tko bi ti ikada bio ravan ?
Tvoj otac ezne za tobom, i ipak, otkada te je smrt
Uzela pod svoje, ja te ne mogu, ah, nikada i nikako zadobiti!
Oko je zavidnikd to, to nas je danas pogodilo.
Ti su poeli ono, to su posijali. Jao, sramna li ina!
Zatim on uini jedan jedini uzdah, i njegova dua napusti njegovo tijelo. Tada robovi glasno
kriknu:
- Jao, na gospodaru!
I oni su si glave posipali prainom i jo glasnije plakali. I ponesu bok uz bok svojega
gospodara i njegova sina na lau. Potom podignu jedra i ieznu mi s oiju. Ja se meutim
spustim s drveta, siem kroz preklopna vrata i ponem razmiljati o mladiu. Vidio sam, to se
jo nalazilo ondje od njegovih stvari, i izgovorim stihove:
Gledam njihove tragove, i ginem od enje,
Na njihovima naputenim prebivalitima prolijevam svoje suze.
I molim onoga, koji je moj odlazak od njih odredio,
Neka mi jednoga dana milostivo dopusti povratak u zaviaj.
I zatim, o gospodarice, izaem kroz preklopna vrata napolje. Obdan sam tumarao naokolo po
otoku, a obno sam se vraao u podzemnu dvoranu. Tako sam ivio mjesec dana i esto sam
istraivao onu stranu otoka, koja je leala prema zapadu. Jer ondje je svakoga dana, koji je
prolazio, more obiavalo postajati suhljim, sve dok vode na zapadnoj strani nije bilo posve malo
i dok stru-
192

Pripovijest treeg redovnika-prosjaka-
janje nije prestalo. A kada je mjesec protekao, more je u tome pravcu bilo posve isueno. Tada se
razveselim i osjetim se sigurnim u svoje spasenje. Tako sam ustao i koraao kroz plitku vodu,
koja je jo preostala, i prispijem do kopna. Ondje se meutim namjerim na gomilu ivoga
pijeska, u koji bi ak i deva utonula do koljena. Ipak sam prikupio hrabrost i gazio kroz pijesak, i
gle, u daljini ~i zasvijetli zasljepljujuim svjetlom neka vatra. Ja se uputim prema njoj, jer sam se
nadao, da u nai pomo, i izgovorim ove stihove:
Mogue je, da udes jo okrene svoje uzde
I donese ipak jo dobro unato zavisti vremena,
Meni pospjei moju nadu, ispuni moju elju, I da jo proklije iz stare patnje nova radost.
Iao sam dakle dalje prema vatri, i kada sam joj bio blizu, gle, bila je posrijedi neka palaa,
koje su vrata bila od mjedi. Pa kada je sunce na njih sjalo, ona su odsijavala, tako da ih se moglo
drati za vatru. Razveselio sam se prizoru i sjeo na zemlju, nasuprot vratima. Ali jedva to sam
sjeo, kad li doe do mene deset mladia, odjevenih u skupocjene haljine, a s njima se nalazio
neki prastari starac. Ali su sva desetorica mladia bili slijepi na lijevo oko. Ja se nad time
zaudim, kakva je to s njima mogla biti posrijedi okolnost i zato su svi bili tako jednakomjerno
slijepi. im su me ugledali, oni su me pozdravili i zapitali me o meni i o mojoj povijesti. I ja im
ispriam sve, to mi se dogodilo i kakva se mjera nesree na meni bila ispunila. Tada su se oni
zaprepastili zbog moje prie i odveli me u palau. Ondje ugledam uokolo dvorane poredanih
deset postelja, a svaka je postelja imala po jedan sag od plave tkanine. U sredini je izmeu tih
kreveta stajao neki manji krevet, na kome je kao i na drugima sve bilo plavo. Kada smo uli
unutra, svaki je od mladia zauzeo svoje mjesto na svojoj postelji, a stari je sjeo na manji krevet
u sredini i rekao mi:
193

esnaesta noe
- O mladiu, smjesti se u ovoj palai i ne pitaj o nama, niti o
naoj jednookosti.
Zatim stari ustane i stavi pred svakoga mladia malo jela u jednoj zdjeli i pia u jednom
peharu, a pred mene stavi na isti nain. Zatim se oni naslone i ponovo me zapitaju o mojim
pustolovinama i o svemu to mi se dogodilo. I ja sam im pripovijedao do dugo u no. Tada
mladii reknu:
- Stari, zar nam nee donijeti ono, to nam dolikuje? On odvrati:
- Od srca rado.
Zatim on ustane, ue u neku sobu od dvorca i iezne. Ubrzo se vrati i donese na glavi deset
ploa, od kojih je svaka bila pokrivena plavim rubcem. Pred svakoga pojedinog mladia stavi
jednu plou. Zatim zapali deset svijea i na svaku plou privrsti jednu svijeu. Potom ukloni
pokrivala, i gle, ispod njih nije na ploama bilo niega osim pepela, ugljenoga praha i kotlene
ai. Tada svi mladii zavrnu svoje rukave sve do lakata i ponu plakati i jadiko-vati. I naae si
lica, razderu svoje haljine i ponu se udarati po elu i po grudima i pri tome uzvikivati:
- Mi smo tu sjedili u svome spokoju, ipak nam je naa pro-
htjevnost bila odve blizu!
To su oni inili neprestano, sve dok se nije pribliilo jutro. Tada meutim stari ustane i zagrije
za njih vode. I oni sebi operu lica i obuku druge haljine. Dok sam ja to gledao, o moja
gospodarice, ostavljao me je razum, moja je pamet bila smetena, a moja mi je nutrina bila puna
misli, sve dok nisam zaboravio to se prije toga zbilo, i nisam bio u stanju dalje utjeti. Morao
sam govoriti i pitati ih, i tako im dakle reknem:
- Sto je povod za to, nakon to smo bili veseli i postali
umorni? Vi ipak imate, Allahu hvala, jo zdrav razum, ali takvo to
ine samo poludjeli. Ja vas zaklinjem svim, to vam je najmilije,
ispripovijedajte mi svoju povijest i recite mi razlog, zbog kojega je
svaki od vas izgubio jedno oko i zbog kojega sebi crni lice pepelom
i aom?
194

Pripovijest treeg redovnikcL-prosjaka
Tada mi se oni obrate i reknu mi:
- O mladiu, nemoj se dati zaludjeti svojom mladou, nego
odustani od ispitivanja!
Zatim mi poustajemo, stari nam meutim donese neto malo za jelo. Poto smo jeli i poto je
sue bilo odneseno, sjeli smo zajedno i razonodili se do poetka noi. Tada stari ustane, zapali
?tane svijee i svjetiljke i iznese pred nas jelo i pie. Pa kada smo s time bili gotovi, ponovo
smo zajedno sjeli, zabavljali se i askali sve do ponoi. Tada mladii reknu staromu:
- Donesi nam ono, to nam prilii! Jer sat je spavanja tu.
Stari ustane i donese im ploe s crnom prainom. I oni uine onako, kako su bili inili u
predhodnoj noi. Na taj sam ja nain ostao kod njih punih mjesec dana, i oni su si svake noi
crnili lica pepelom i zatim su se prali i mijenjali svoje haljine. Ipak sam se ja romu sve vie
udio, a sve me je vie pritiskivala napast, da sam se ak suzdravao od jela i pia. I ja im
reknem:
- Vi mladii, ipak uinite kraj mojemu nemiru i kaite mi,
zbog ega vi sebi tako crnite lica?
Ipak oni odvrate:
- Bilo bi bolje, da uvamo svoju tajnu.
Ali sam ja bio u nedoumici zbog njihovog injenja i suzdravao sam se od jela i pia, i na
koncu im reknem:
- Nita ne pomae, vi me morate izvijestiti o tome, to to sve
znai!
Oni odgovore:
- To e na tebe donijeti nesreu. Jer ti e postati kao mi.
Pa ipak ja ponovim:
- To nita ne pomae. A ako ne elite, tada me pustite da
odputujem i da se vratim k svojemu vlastitom narodu, da imadnem
mira od pogleda na takve stvari. Jer poslovica kae: 'Zaista je
bolje, ako sam daleko od vas, da oko ne gleda, srce se ne alosti.'
195

esnaestu no
Tada oni uzmu jednog ovna, zakolju ga, ogule ga i reknu mi:
- Uzmi ovaj no i lezi u tu kou, tako emo te mi uiti. I ubrzo
e doi stanovita ptica, zvana Ptica Roch, koja e te podii i spusti
ti te na stanovitoj planini. Potom prorezi kou i ispui iz nje. Ptica
e te se meutim prestraiti i odletjeti i ostaviti te samoga. Zatim
hodaj pola dana dugo, tako e pred sobom nai stanovitu palau,
koja je udesnog izgleda. Ondje ui, i tvoja je elja ispunjena. Jer
to to smo mi uli u palau, to je razlog, zbog kojega sebi crnimo
lica i zbog kojega smo izgubili jedno svoje oko. Ako bismo ti sada
htjeli pripovijedati svoju povijest, to bi predugo trajalo. Jer svako
mu se od nas pri gubitku njegovoga lijevog oka dogodilo neto
posebno.
Ja se obraujem njihovim rijeima, i oni sa mnom uine ono, to su bili rekli. Ptica me odatle
odnese i odloi me na nekome brdu. Ja meutim izaem iz koe, i hodao sam, sve dok nisam
stigao u palau. Gle, tu je bilo etrdeset djevojaka, lijepih kao Mjesec, od pogleda na koje se
ovjek ne bi mogao zasititi. im su me ugledale, one sve zajedno reknu:
- Od srca dobro doao, budi nam pozdravljen, o na gospo
daru!
Mi na tebe ekama ve cijeli mjesec dana. Hvala neka je Allahu, koji nam je poslao jednoga,
vrijednog nas, kao to smo mi njega vrijedne!
Zatim me puste da sjednem na jedan visok divan i reknu:
- Danas si ti na gospodar i vladar, mi smo tvoje slukinje i
tebi podreene. Zapovijedaj nam dakle po svojoj volji!
Ja sam se meutim zapanjio nad njima. Potom mi one donesu jelo, i ja sam s njima jeo. Zatim
stave pred mene vino. Zatim su sve stale oko mene, da me posluuju. Naposljetku se njih pet
dadne na to, da rasprostru hasuru. Na nju stave uokolo cvijee i voe i slastice svakojake vrste, i
zatim donesu ovamo vino. Sada ponovo sjednemo uz pie. One uzmu lutnju i uz nju su pjevale
pjesme. Kod nas su kruili pehari i ae, i mene obuzme takva neka radost, da mi je dopustila da
zaboravim sve brige ovoga svijeta. I ja reknem:
- To je istinski ivot!
196

Pripovijest treeg redovnika-prosja-ka
I ja ostanem kod njih, sve dok nije dolo vrijeme spavanja. Tada one reknu:
- Uzni sa sobom, koju od nas eli, da dijeli tvoju postelju!
Tako ja izaberem jednu od njih, koja je imala lijepo lice i tamne oi, njezina je kosa bila crna,
divno su joj bile sparene usne, zajedno srasle obrve, sve je na njoj bilo divno za pogled, bila je
ravna svjeoj grani ili stabljici mirhine biljke. Ona je zaludivala srce i porobljavala ga, onako
kako je jednom pjesnik o njoj pjevao:
Ako bih je usporeivao sa svjeom granom, to bi bila ludost! Daleko to bilo, da bih ja njezin
pogled poreivao s onim u srne!
Odakle bi njena srna mogla imati njezine vitke udove? Ili medni napitak njezinih usana, tako
bogat slau?
Ili njezino iroko oko, koje izaziva smrtonosnu ljubav I zaljubljeno srce baca u okove smrti?
Ja joj se obratim s divljom, poganskom ljubavlju,
Nije to nikakvo udo, ako se u bolesniku budi bjesnea strast.
I ja joj ponovim pjesnikove rijei:
Moje oko uvijek treba promatrati samo tvoju ljepotu, Nijedna slika osim jedino tvoja ne smije
lebdjeti u mome srcu.
I sve moje misli oboavaju samo tebe, o gospodarice, U ljubavi u prema tebi umrijeti i uskrsnuli
u ivot.
197

esnaesta no
Tako sam dakle onu no proveo uz nju. I nikada nisam doivio neku ljepu od te. Kada je
meutim svanulo jutro, odvedu me djevojke u kupelj, dadnu mi da se okupam i obuku me u
najraskonije haljine. Postave za nas jelo i pie, i mi smo jeli i pili, i kod nas su kruili pehari sve
do poetka noi. Zatim opet izaberem jednu izmeu njih, bogatu ljepotom, mekih oblina, kako ju
je opisao pjesnik, kada je pjevao:
Na njezinim prsima ugledam dvije krinje, koje su bile zapeaene
Mousom, kako ih zaljubljenik ne bi taknuo i povrijedio.
Ona obje titi strijelama iz svojih pogleda,
Pogaa svojim strijelama onoga, koji joj se suprotstavlja.
I takoer s njome ja provedem najljepu no sve do jutra. I, da se kratko izrazim, o moja
gospodarice, ja sam ostao kod njih u najdivnijem ivljenju cijelu godinu dana. Ali mi poetkom
druge godine one reknu:
Ah, kamo sree da te nikada nismo upoznale! Ali, ako nas
poslua, moe zahvaljujui tomu biti spaen.
I one ponu plakati. Ja sam meutim bio zapanjen i upitam ih:
Sto to znai?
Tu one odgovore:
Gledaj, mi smo keri kraljeva, i mi smo ve godinama ovdje
sjedinjene. Odsutne smo smo odavde etrdeset dana a godinu smo
dana ovdje, jedemo i pijemo, naslaujemo se i radujemo, ali zatim
moramo otii. To je naa navada. No mi se bojimo, da e ti, dok
mi budemo odsutne, postupiti mimo nau zapovijed. Gledaj sada,
mi emo ti predati kljueve dvorca. U njemu je etrdeset soba. Ti
smije otvarati tih tridesetidevet vrata. Ali uvaj se, da ne otvara
etrdeseta vrata, inae e nas morati napustiti.
198

Pripovijest treeg redovnika-prosjaka
Ja uzviknem:
- Neu ih otvarati, ako to znai rastanak s vama!
Potom mi prie jedna od njih, zagrli me i zaplae i izgovori ove stihove:
Neka nas opet sjedini blizina poslije rastanka,
Tako se obraz vremena osmjehuje, poto je visio nabrana ela.
Pa ako bude zahvaljujui pogledu od tebe moje oko ukraeno, Vremenu u oprostiti grijehe koje
je na meni poinilo.
I ja jo izgovorim ove stihove:
Kada se pribliila za oprotaj, jadnoga srca tako ispunjena dubokom enjom i ujedno divljom
patnjom,
Plakala je jasnim biserjem, a iz mojih su oiju strujali Dijamanti, na njezinim su se grudima
sjedinili u dragocjenosti.
Kada sam je gledao kako plae, ja reknem:
Tako mi Allaha, nikada ja i nipoto neu otvarati ona vrata!
I ja se s njome oprostim. One sve izau napolje, i zatim odlete odatle. Ja meutim ostanem u
palai sam. Kada se pak pribliila veer, ja otvorim vrata prve sobe, i uem unutra i naem se u
prostoru, koji je bio nalik raju. Unutra je bio vrt, u kome su se nalazile svakojake vrste zelena
drvea, na kojima je visjelo posve njeno i zrelo voe. Male su ptiice pjevale, a bistri su potoci
poskakivali. Nad time se obraduje moje srce, i ja sam kroio izmeu redova drveta, udisao sam
miris cvijea i sluao cvrkut ptiica, kako one slave Njega, koji je jedini svemoan. Gledao sam
takoer boju jabuka crvenouta sjaja. Onako kako kae pjesnik:
199

esnaesta no
Jabuka, koja u sebi sjedinjuje dvije boje, koje su nalik Obrazu ljubljene i plahu kraljevstvu
enje.
Zatim sam gledao gunje i udisao njihov miris, koji zastiduje mous i ambru, kako kazuje
pjesnik:
Gunja u sebi sjedinjuje ljudske radosti, ona je Kraljica voa u snazi svoje ljepote:
Njezin okus je kao vino i njezin miris kao oblak mousa, Njezina boja kao zlato i njezin lik
okrugao kao utap.
Zatim sam gledao jo marelice, kojih je ljepota oaravala oko poput izglaana safira. Potom
sam napustio to mjesto i zakljuao vrata te sobe, onako kako su prije bila. Sljedeega sam dana
otvorio neku drugu sobu i uao u nju. Unutra se nalazilo prostrano zemljite, na kome se nalazio
gaj visokih palmi. Tamo je svjee uborio neki potoi, njegova je obala bila pokrivena grmljem
rua i jasmina, maurana i eglantina57, narcisa i eboja. Dah je vjetra milovao sve mirisno
cvijee, a taj se divni miomiris irio i nadesno i nalijevo. To me je ispunjavalo savrenom
radou. Potom am napustio ovo mjesto i zakljuao vrata te sobe, onako kako su bila prije.
Zatim sam otvorio vrata tree sobe i u njoj ugledam jednu prostranu dvoranu, koje je pod bio
poploen arenim mramorom i raznovrsnima skupocjenim raskonim kamenim ploama. Ondje
su se nalazili kavezi od sandalova i alojeva drveta, puni ptica pjevi-ca, slavuja, golubova
grivnjaa, kosova, kanarinaca i nubijskih pjevaica. Nad time se razveselilo moje srce, i moje su
brige umi-nule. I ja sam odspavao na tome mjestu sve do jutra. Zatim sam otvorio vrata etvrte
sobe. U njoj pronaem neku veliku salu, a uokolo se nje nalazilo etrdeset odaja, kojih su vrata
stajala otvore-
57 Posrijedi je vrlo mirisna vrsta divljih rua.
200

Pripovijest treeg redovnika-prosjaka
na. Ulazio sam u njih, i ondje sam vidio bisere, safire, topaze, smaragde i tako dragocjene
dragulje, kako ih ne moe opisati nijedan jezik. Tu je zbog pogleda na to moj razum bio
zbunjenim, i ja sebi reknem:
Ove se stvari, ini mi se, ne mogu nai ak ni u riznici neko
ga stvarnog kralja.
Taj put se moja dua razveseli, i moje brige ieznu, i ja reknem:
Ja sam sada najvei kralj svojega vremena, jer su mi
AMhovom milou sve te stvari pale u dio. I ja vladam nad etrde
set djevojaka, koje nemaju nikakvoga drugog gospodara osim
mene. Sada sam si ja uvijek dalje gledao jednu sobu za drugom, sve
dok nije proteklo tridesetidevet dana. U tome sam vremenu ja
otvorio sve sobe osim te jedne sobe, koje su mi vrata princeze bile
zabranile otvarati. Ipak, o moja gospodarice, moja je pamet vazda
mislila na tu sobu, koja je etrdeset inila potpunim, a sotona me
je na moju propast htio prisiliti, da ih ja otvorim. Tako ja nisam
imao nikakva strpljenja da se svladam, unato tomu to je preosta-
jao samo jo jedan jedini dan, dok se ne ispuni vrijeme. Tada ja
dakle poem k onoj sobi, otvorim vrata i stupim unutra. U njoj je
bio neki tako jak miris, kakav ja jo nikada nisam udahnuo, i taj
omami moja osjetila. Padnem onesvijeen na pod i ostanem neko
stanovito vrijeme leati. Poslije toga sam si meutim osokolio srce,
uao sam u sobu i vidio, da je njezino tlo posuto afranom. I nada
lje ugledam svjetiljke od zlata i sa cvjetovima, koji su irili mirise
-mousa i ambre, i od njih je dolazila jasna svjetlost. Ugledam
takoer dvije velike kadionice, koje su obje bile napunjene alojem,
ambrom i mednim miomirisom. A dvorana je bila ispunjena nji
hovim mirisom. I tu, o moja gospodarice, ugledam jednoga ple
menitog konja, crnoga poput none tame, kada je no najtamnija.
Pred njime su se nalazila dva korita od jasnog kristala, u jednome
je bio oljuten sezam, i u drugome ruina voda pripremljena s
mousom. Konj je bio osedlan i zavaljen, a njegovo je sedlo bilo
od crvena zlata. Kada sam to vidio, zaprepastio sam se i rekao sebi
iamomu:
201

esnaesta no
- S tom ivotinjom mora biti neka posve osobita okolnost.
I sotona me navede, i izvedem ga napolje i uzjaim. Ali se on nije htio maknuti s mjesta. Tada
ga udarim ostrugama o bokove, ali se on ne pokrene. Uzmem dakle bi i udarim ga njime. No tek
to je osjetio taj udarac, on tako glasno zanjie poput gromoglasne grmljavine, pa razvije par
krila i odleti sa mnom visoko prema nebu, vilje nego to bi ikoji ovjek bio u stanju vidjeti. Pa
ipak se nakon stanovitoga vremena spusti sa mnom na neku krovnu terasu, zbaci me s lea, osine
me repom po licu i izbije mi lijevo oko, tako da mi se otkotrljalo niz obraz, i odleti od mene.
Tada ja siem s krova i naem se kod deset jednookih mladia. Ti mi doviknu:
- Ne budi dobrodoao i ne budi pozdravljen!
Ja meutim reknem:
- Vidite, ja sam postao kao vi. I ja elim, da mi vi dadnete jednu plou punu crnila, da si
pocrnim lice, i da me prihvatite u svoje drutvo.
- Tako nam Allaha - reknu oni - ti ne smije kod nas ostati, tornjaj se odavde!
I budui da su me tjerali unato mojoj stisci, pri emu sam morao misliti na sve, to je prelo
preko moje glave, ja ih napustim oaloena srca i sa suzama u oku. I tiho reknem:
- Ja sam tu sjedio u svome spokoju, ali mi je moja pro-
htjevnost bila odve blizu.
Zatim sam si obrijao bradu i usne i obilazio naokolo po Allahovoj zemlji. I Allah je odredio, da
sam trebao dobro i sretno prispjeti u Baghdad poetkom ove noi. Ovdje meutim sretnem ovu
dvojicu, kako stoje u nedoumici. Tu ih ja pozdravim i reknem:
- Ja sam stranac! A oni odvrate:
- Mi smo takoer stranci!
Tako smo se susreli, mi, tri redovnika, svi trojica slijepi na lijevo oko. To je, o moja
gospodarice, razlog, zbog kojega sam sebi obrijao bradu i zbog kojega sam izgubio svoje oko.'
202

Pripovijest treeg redovnika-prosjaka
Tada mu dama rekne:
- Podigni svoju ruku ka glavi i odlazi!
On meutim uzvikne:
- Tako mi Allaha, neu otii, sve dok nisam uo povijest osta
lih.
Nato se dama okrene prema kalifu i prema Da'faru i Masruru i rekne im:
- Ispriajte mi svoju povijest!
Sada Da'far stupi naprijed i ispria joj istu pripovijest, koju je bio ispripovijedao vratarici,
kada su oni stupili u kuu. I kada je posluala njegove rijei, ona rekne:
- Svima vam poklanjam ivot.
Tada svi izau. I kada su stajali na ulici, kalif rekne redovnici-ma:
- Vi ljudi, kamo sada idete, jer ipak jutro jo ne svie?
Oni odgovore:
- Tako nam Allaha, o na gospodaru, mi ne znamo, kamo tre
bamo ii.
- Doite i provedite ostatak noi kod nas! - rekne im kalif.
I Da'faru:
- Uzmi ih sa sobom ka kui, a sutra ih dovedi pred mene, kako
" :>mo zapisali ono to im se zbilo!
Da'far uini onako, kako mu je kalif zapovijedio. Potom se salif uspne u svoju palau. Ali mu
u toj noi san nije htio doi.
No kada je dolo jutro, on sjedne na prijestolje svojega gospodstva. Pa poto su se sakupili
dravni velikani, on se obrati Da'faru i rekne mu:
- Dovedi mi tri dame i obje kuje i redovnike-prosjake.
Tada da'far otie i dovede ih pred njega. Dame dovede pokrite arom58. Ovima se on obratio,
tim to je rekao:
58 Velom.
203

esnaesta noe
- Mi vam opratamo, jer ste se vi prije toga pokazale prijaz
nima, a da nas niste poznavale. Sada bih vam meutim htio dati do
znanja, da vi stojite pred petim 'Abbasovim potomkom, pred
Harun er-Raidom, bratom kalifa Muse el-Hadija, sinom
Muhammeda el-Mahdija, sina Abu Da'fara el-Mansura, sina
Muhammeda, brata es-Saffaha ibn-Muhammeda. Ne pripo-
vjedajte mu dakle nita osim iste istine!
Kada su dame ule Da'farove rijei u ime gospodara pravovjernih, pristupi najstarija i rekne:
O gospodaru pravovjernih, meni se to tako zbilo, da bi moja
povijest, kada bi bila iglama zapisana u one kutove, bila
opomenom za svakoga, koji se dade opomenuti, i sadravala dobar
savjet za onoga, koji se dade svjetovati.'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je poela po Kraljevu
doputenju.
ffp ili
ilirci ^- '-} &
204

Ali kada je bila zapoela



sedamnaesta no


ehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je najstarija dama, kada je stupila pred gospodara
pravovjernih, poela priati
PRIPOVIJEST NAJSTARIJE DAME.
'Ja imam neobinu povijest, a ovo je ona: Ove dvije crne kuje su moje sestre. Jer mi smo bile
tri roene sestre, od istoga oca i iste matere. Dvije su meutim druge djevojke, jedna s oiljcima i
druga, domaica, moje sestre od stanovite druge matere. Kada je na otac umro, svaka je
pojedina uzela svoj dio nasljedstva. Poslije nekog vremena umre takoer moja mati i ostavi za
sobom tri tisue inara. Svaka je pojedina dobila kao svoj dio nasljedstva tisuu dinara. Ja sam
meutim bila najmlaa meu njima. Moje su se ses-::e opremile i obje su se udale. I nakon
nekog vremena oba mua sebi nabave robu, poto je svaki dobio od svoje ene tisuu dinara.
Zatim svi zajedno otputuju i ostave me samu. Bili su odsutni tijekom pet godina. Kroz to su
vrijeme muevi spiskali novac i pali rod steaj, i oni napuste svoje ene u tuoj zemlji. Nakon
pet go-
205

Sedamnaesta no
dina doe moja najstarija sestra k meni kao prosjakinja, u izderanim haljinama i prljavome
starom ogrtau. I nalazila se u najbjed-nijem stanju. Kada sam je ugledala, bila mi je posve
strana, i ja je nisam prepoznala. Ali kada sam je zatim prepoznala, ja je upitam:
- Sto to znai?
A ona odgovori:
- O sestro, rijei sada vie nita ne koriste. Jer je udes izveo ono, to nam je namijenio! Tada je
ja poaljem u kupelj, obuem je u novu haljinu i reknem joj:
- Draga sestro, ti mi nadomijeta oca i mater. Allah je nasljedstvo, koje mi je istovremeno s
vama palo u dio, blagoslovio, i ja ivim od njega u blagostanju. Ja imam veliko bogatstvo; njega
u dijeliti s tobom.
Tako joj ja iskaem mnogo dobra, i ona ostane kog mene cijelu godinu dana. Nae su meutim
misli vazda bile kod nae druge sestre. Posve kratko vrijeme nato, gle, ona iznenada doe. Ali se
nalazila u jo jadnijem stanju od onoga, u kakvom je dola starija sestra. Ja joj iskaem jo vie
dobra nego prvoj, a obje su imale svoj dio u svemu, to je bilo moje. Pa ipak mi one nakon
stanovitog vremena reknu:
- O sestro, mi se elimo opet udati. Jer mi ne moemo to pod
nijeti, da ivimo bez mueva.
Tada im ja odvratim:
- Vi moje oi, vama do sada nije dobro ilo u braku. Jer danas
se rijetko nalazi neki izvrstan mu. Stoga ja ne vidim u vaem go
vorenju nikakve koristi. Pa vi ste brak ve i iskusile.
Ali one ne htjednu prihvatiti moj savjet i udadu se bez mog pristanka. Unato tomu im ja
dadnem od svojega novca miraz i opremu. I one odu odatle sa svojim muevima. Ipak ih poslije
stanovitoga kratkog vremena njihovi muevi izdaju i uzmu im ono, to su posjedovale, odu i
ostave ih na cjedilu. Tu one posramljene dou k meni, i ispriavale su se i govorile:
206

Pripovijest najstarije dame
Nemoj se srditi na nas! Ti si dodue po godinama mlaa od
nas, ali si savrenija po uvidu. Mi ubudue neemo nikada opet
govoriti o udaji. Uini nas dakle svojim slukinjama, kako bismo
mogle jesti svoj zalogaj.
Tada ja uzviknem:
Dobro dole, moje sestre! Meni nije nita milije od vas.
Ja ih prihvatim i budem sada dvostruko prijazna. I ostanemo tako zajedno punu godinu dana.
Tada meutim ja odluim opremiti jedan brod za Basru. I ja iznajmim veliko plovilo i natovarim
ga robom i dobrima i ivenim namirnicama, koje su bile potrebne za putovanje. I ja reknem
svojim sestrama:
Hoete li ostati kod kue, dok se ja ne vratim sa svog puto
vanja, ili ete me radije pratiti?
One odgovore:
Mi hoemo s tobom putovati. Jer mi ne moemo podnijeti
rastanak od tebe.
Tako im ja dopustim da pou sa mnom. Svoj sam meutim novac podijelila na dva jednaka
dijela, od kojih sam jedan uzela sa sobom, dok sam drugi ostavila pohranjenim. Jer sam sebi
rekla:
Moda brod snae neka nesrea, a mi ipak ostanemo na
ivotu, onda emo nai pri povratku ono, to e za nas biti od
koristi.
Plovili smo dakle neprekidno nekoliko dana i noi. Ali je brod s nama otiao u pogrenom
pravcu, jer kapetan nije pazio na put. I tako smo prispjeli u neko more, razliito od onoga koje
smo traili. Neko vrijeme to nismo primjeivali. Jer vjetar nam je tijekom deset dana bio
povoljan, i kada se zatim straar popeo, da razgleda uokolo, on povie:
Dobra vijest!
Obradovan sie dolje i rekne:
Vidio sam neto poput nekoga grada. Ali to izgleda poput
kakvoga goluba.
207

Sedamnaesta no
Tada se i mi obraujemo, i jo prije nego to je protekao sat vremena, ukae nam se u daljini
neki grad. Mi upitamo kapetana:
- Kako se zove taj grad, koji mi vidimo pred sobom?
Ali on odvrati:
Tako mi Allaha, ja to ne znam. Jer ja ga jo nikada prije
nisam vidio, niti sam ikada uope jedrio u ovome moru. Ali je sada
sve dolo dobrom svretku, i vi trebate samo ui u taj grad.
Iskrcajte svoju robu. Pa ako je moete prodati, onda je prodajte i
kupite za to ono, to se ondje uope moe nalaziti! Ako meutim
ne moete prodavati, tada emo ostati samo dva dana leati usi
dreni, uzeti zalihe i zatim odjedriti dalje.
Ubrzo smo uplovili u luku, i kapetan ode u grad i bude neko vrijeme odsutan. Kada se vratio k
nama, rekne:
- Na noge! Otiite u grad i udite se Allahovu djelu glede svo
jih stvorova i molite, da budete ouvani od Njegova gnjeva!
Tako mi dakle poemo prema gradu, pa kada sam ja dola pred gradska vrata, ugledam ondje
ljude sa tapovima u rukama. im sam meutim prila blie, pokazalo se, da su oni bili poradi
Allahova gnjeva pretvoreni u kamen. Zatim mi uemo u grad i naemo sve njegove stanovnike
pretvorene u crni kamen. U njemu nije bilo nijednoga nastanjenog mjesta niti ikoga, tko bi
raspirio vatru. Jeza nas obuzme pri tome prizoru, i mi smo prolazili kroz bazare. Ondje smo nali
robu kako jo lei, i takoer zlato i srebro, tako kako je sve bilo ostavljeno. Sve si to pogledamo i
reknemo:
Sa svim tim je posrijedi jamano neka osobita okolnost.
Sada se mi podijelimo po gradskim ulicama, i svaki je pojedini izgubio drugoga s oiju pri
skupljanju bogatstva, novca kao i skupocjenih tkanina. Ja sam se meutim sama uputila prema
tvravi i nala, da je ona jako utvrena. Zatim uem u kraljevski dvor i naem svu opremu od
zlata i srebra. Ugledam takoer kralja kako sjedi usred svojih komornika, svojih namjesnika i
svojih ministara. On je nosio haljine, koje su svojom skupocjenou zbunjivale um. Pa kada sam
prila kralju blie, vidim ga kako sjedi na pri-
208

Pripovijest najstarije dame
estolju, koje je bilo ureeno biserima i draguljima. Njegova je odjea bila od zlatne tkanine, a na
njoj je svaki dragulj bljestao poput neke zvijezde. Uokolo je njega stajalo pedeset mameluka59,
odjevenih u svakovrsnu svilu, isukanih maeva u svojim rukama. Kada sam to vidjela, ja sam
bila ukoena od zaprepaenosti. Ipak poem dalje i uem u harem, iji su zidovi bili obloeni
zastorima od zlatom protkane svile. I ovdje ugledam kraljicu gdje lei u nekoj odjei, koja je bila
optoena staklenim biserima. Na njezinoj se glavi nalazio dijadem sa svakojakim draguljima, a
oko njezina su vrata visjele ogrlice i dragocjenosti. Sve to je nosila, odjea i nakit, bilo je
netaknuto, ali je ona sama poradi Allahova gnjeva bila postala crnim kamenom. Sada ugledam
neka otvorena vrata, prema kojima poem. Ona su vodila u stubite od sedam stuba. Niz njih
siem i dospijem u neku dvoranu, poploenu i opremljenu zlatom protkanim sagovima. U sredini
je stajalo prijestolje od smrekovine, optoeno biserima i ukraeno sa dva posve golema
smaragda. I ondje se nalazila takoer neka nia, koje je zastor bio objeen na uzici s nanizanim
biserima. I ugledam neko svjetlo kako zrai iz nie, popnem se u nju, i naem jedan dragulj, tako
velik, kao nojevo jaje, koji je leao na gornjem kraju nie na nekome malom prijestolju. Od
njega je dolazila jasna, nadaleko sjajea svjetlost. To je meutim prijestolje bilo obloeno
svakojakima svilenim tkaninama, koje su svojom ljepotom zbunjivale gledatelja. Kada sam sve
to vidjela, vrlo sam se zaprepastila. Ali sam zatim ugledala na tome mjestu jo gorue svijee, i
ja sebi reknem:
Mora biti da je netko, bilo tko, zapalio te svijee.
Potom poem dalje i doem u jednu drugu prostoriju. I ja sam istraivala i obilazila po svim
prostorijama. Pri tome sam zaboravila na sebe samu od zaprepaenosti nad svima ovim
stvarima, koja me je spopala. I tako sam utonula u misli, sve dok se nije spustila no. Sada
htjednem izai. Ali budui da nisam znala vrata, izgubila sam bila put, pa sam se vratila natrag
prema nii, gdje su se nalazile gorue svijee. Sjednem na postelju i zamotam se u neki

59

Bijelih robova.



209

ii

Sedamnaesta no
pokriva, nakon to sam izgovorila par stihova iz Kur'ana. Zatim htjednem spavati, ali to nisam
mogla. Jer me je muila besanica. Kada je nastala pono, zaujem neki mio glas, kako pjeva
Kur'an. Ali je glas bio posve tih. Obradovana poem prema glasu, sve dok nisam dola do
stanovite odaje, koje sam vrata nala pritvorenima. Otvorim vrata i pogledam unutra: bila je
posrijedi kapela s niom za molitvu, koja je bila osvijetljena viseim svjetiljkama i dvjema
svijeama, unutra je bio rairen jedan sag za molitvu, na kome je sjedio neki mladi, lijep za
pogled. I pred njim je leao na svom stalku prijepis Kur'ana, iz kojega je on itao. I ja se
zaprepastim, da je on sam izmeu naroda u gradu bio na ivotu, uem i pozdravim ga. A on
podigne oi i uzvrati moj pozdrav. Tada mu ja reknem:
Ja te zaklinjem onim, to si bio proitao iz Allahove Knjige,
odgovori mi na moje pitanje!
Mladi me meutim pogleda, nasmijei se i rekne:
O Allahova slukinjo, obavijesti me, zbog ega si ti dola
ovamo. Zatim u ja tebe obavijestiti o tome, to se dogodilo kako
meni tako i narodu ovoga grada i kako sam ja bio spaen.
Ja mu dakle ispripovijedam svoju povijest, i on se nad njome zaprepasti. Zatim ga ja zapitam o
povijesti naroda toga grada, a on odgovori:
Imaj sa mnom jedan as strpljenja, o moja sestro!
Potom zaklopi Svetu Knjigu i spremi je u neku vreu od atlasa. Zatim mi dopusti da zauzmem
mjesto pokraj njega, a ja ga pogledam: gle, on je bio poput Mjeseca, kada on stoluje na nebu u
punoj ljepoti, tako bogat krasotom, tako mekih oblina. Bio je sladak za pogled poput neke glave
eera, ravnomjeran po obliju, kao to je pjesnik o njegovoj vrsti spjevao u ovim stihovima:
Tuma zvjezda je jednom promatrao, kad li mu se u noi ukae Ljupkodraesni mladi u raskoi
svoje ljepote.
210



Pripovijest najstarije dame

Njemu je dao Saturn njegovu udesno crnu kosu,
I njemu je poklonjena boja mousa za njegov par sljepoonica.
Mars se bio pourio, da mu obraze ukrasi crveno, A Strijelac mu je poslao strijele iz njegovih
pogleda.
Merkur mu je darovao od sviju najotriji razum, Veliki Medvjed je odvratio od njega poglede
zavidnika.
Tu tuma ostane zbunjen zbog onoga, to je ugledao,
A Utap poljubi zemlju pred njim, koji ga je posve zbunio.
Da, zaista, Allah ga je Uzvieni bio odjenuo u odjeu savrenosti i bio ju je zaokruio na
njegovim obrazima zraeom Ijupkou, onako kako je o njemu spjevao pjesnik:
Ja se kunem mirisom njegovih kapaka i njegovim vitkim
stasom,
I strijelama, koje on odailje arobnom snagom,
Njegovima mekim oblinama, njenom svjetlou njegova
pogleda,
Njegovim bijelim elom, njegovim uvojcima, tako crnima i
gustima,
I obrvom, koja mi krade onu jabuicu,
Koja me svladava, bilo da zabranjuje ili zapovijeda,
Njegovima ruiastim obrazima, maljama, tako udesno finima,
I koraljnim usnama, bisernim redovima zubi,
211





Sedamnaesta no
Njegovim vratom i njegovim tijelom, koje se lijepo sagiba, I koje na njegovim grudima pokazuje
narove cvjetove,
Njegovima tekim bedrima, koja podrhtavaju, bilo da hoda Ili takoer miruje, i njegovim
trbuhom, tako vitkim i lijepim,
Njegovom svilenom koom i njegovim dahom, tako mekim, Da, svim onim, to ga je uinilo
tako bogatim ljepotom,
Njegovom blagotvornom rukom, rjeitou njegova jezika,
I njegovim plemenitim roenjem, njegovom moi, tako visokom i irokom,
Mous ima, ako je spravljen, samo od njega svoj miris, Od njegova miomirisa dolazi zrani
oblak od ambre.
Tako takoer zraee Sunce: pred njime ono mora izblijedjeti, Da, ono ne moe biti nalik ak niti
iveru njegova nokta!
I ja ga pogledam pogledom, koji je u meni probudio tisuu uzdaha enje. I moje srce bude
obuzeto ljubavlju prema njemu. Ja ga dakle zapitam:
O moj gospodaru, Obavijesti me o onome, o emu sam te
pitala.
On odgovori:
- Sluam i pokoravam se! Znaj, o Allahova slukinjo, ovaj je
grad bio prijestolnica mojega oca, kralja, kojega si ti vidjela na pri
jestolju, pretvorena poradi Allahova gnjeva u crni kamen. I kralji
ca, koju si ti vidjela u nii, je moja mati. Ona i sav narod u gradu
bili su magi, i molili su se vatri umjesto Kralju, kojemu je sve
212

+ Pripovijest najstarije dame
/
podreeno. Oni su se zaklinjali vatrom i svjetlou, sjenom i sunevim ognjem, i krueim
nebeskim svodom, koji obuhvaa svijet. Moj meutim otac nije imao nijednoga sina, sve dok
nije pred kraj svojega ivota bio blagoslovljen mnome. I on me je odgajao, sve dok nisam bio
odrastao, a srea mi je u svemu izlazila ususret. No ivjela je kod nas neka ena u vrlo
poodmakloj dobi, muslimanka, koja je u nutrini vjerovala u Allaha i njegova Proroka, premda se
izvana prikljuivala takoer mojem narodu. Moj je otac u nju imao puno povjerenje, jer ju je
upoznao kao pouzdanu i estitu, i postupao je s njome sa sve veom Ijubaznou. Jer je on zbilja
mislio, da je ona njegove vjere. Kada sam ja dakle bio skoro odrastao, preda me otac pod njezin
nadzor i rekne: 'Uzmi ga i odgoji i poui ga u pravilima nae vjere. Dobro ga obrazuj i brino ga
njeguj!' Tada me stara uzme k sebi i poui me u islamskoj vjeri i Allahovim propisima ienja,
abdesta i molitve, takoer mi dadne da napamet nauim Kur'an i rekne: 'Nemoj sluiti nikomu
osim Allahu Uzvienomu!' Pa kada sam ja to sve primio u sebe, ona mi rekne: 'Moj sine, skrivaj
te stvari pred svojim ocem i nita mu ne objavljuj, da te on ne bi ubio.' Tako sam ja to pred njim
skrivao i ostao pri tome, dok malo dana potom stara ena nije umrla. Narod je meutim u gradu
postajao u svojoj bezbonosti i drskosti i svojoj zabludi samo jo gori. Jednoga pak dana, dok su
oni jo uvijek nastavljali tako ivjeti, kad li zauju jednoga glasnika, koji je silnim glasom nalik
na gromku grmljavinu povikao, da su to uli svi blizu i daleko: 'Vi ljudi ovoga grada, odustanite
od oboavanja vatre i molite se Allahu, premilostivom Kralju!' Ljude u gradu spopadne strava, i
oni se okupe kod mojega oca, jer je on bio kralj grada, i upitaju ga: 'Sto znai taj glas jeze, koji
smo uli? On nas je potresao prekomjernou svoje grozovitosti.' On im meutim odvrati:
'Nemojte dopustiti da vas glas ispunjava strahom i jezom ili da vas uini odmetnicima od svoje
vjere!' Tada se pognu njihova srca pred rijeima mojega oca, i oni ne odustanu od toga da
oboavaju vatru, nego ostanu tvrdokorni u svome idolopoklonstvu, dok nije prola cijela godina
dana, nakon to su uli prvi glas. Tada im odjekne drugi poziv, i oni su ga uli i jo jedan trei
poetkom tree godine. Tako su ga uli u svakoj od tri godine jednom. Ipak su jo
213

Sedamnaestu no
uvijek ustrajali u svome svetogru, sve dok jednoga dana s osvitom zore nije na njih dola srdba
i gnjev neba. Tada su svi bili pretvoreni u crni kamen, oni skupa sa svojima kunim ivotinjama,
velikima i malima. I od stanovnika ovoga grada nitko ne bude poteen osim mene jedinoga. Od
toga dana, o kome se zbio taj uas, ja dakle ivim tako, kako me vidi, vazda u molitvi i postu, i
zabavljen itanjem Kur'ana. Ali tu osamljenost, u kojoj nemam nikoga za drutvo, sada vie ne
mogu podnositi.
Na to ja reknem njemu, koji je zarobio moje srce:
O mladiu, hoe li sa mnom otputovati u grad Baghdad i posjeivati uenjake i
poznavatelje prava, kako bi porastao u mudrosti, razumu i poznavanju vjere? I znaj, da je
slukinja, koja pred tobom stoji, gospodarica naroda i da zapovijeda ljudima, ukopljenicima i
slugama. Imam kod sebe jedan brod, natovaren robom, i zacijelo me je sudbina natjerala u ovaj
grad, da o tim stvarima dobijem izvjee. Jer to je bilo unaprijed odreeno, da se mi moramo
sresti.
I ja ga nisam prestajala nagovarati na putovanje i blagim rijeima na njega navaljivati, sve dok
on nije bio spreman i pristao'..."
214
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela po Kraljevu
doputenju.


Ali kada je poela



#? W W W w W$ W ?????? WW??W^
osamnaesta no

ehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da dama nije odustajala od toga, da mladia nagovara, da
s njome putuje, sve dok on nije na to pristao. 'Ja sam dakle spavala' - tako je ona govorila kalifu
'u onoj noi kraj njegovih nogu, i od veselja sam jedva znala, gdje sam bila. Kada je meutim
osvanulo jutro, mi ustanemo, uemo u riznicu i uzmemo sve to nije teko nositi a ipak je od
velike vrijednosti. Zatim siemo od dvorca ka gradu, gdje sretnemo robove i kapetana, koji su
bili u potrazi za mnom. Kada su me oni ugledali, obradovali su se, i ja ih izvijestim o svemu, to
sam bila vidjela. Ispripovijedala sam im takoer povijest mladoga princa i razlog preobrazbe
ovoga grada: ukratko sve, to im se bilo dogodilo. Oni se svi nad time zaprepaste. Kada su
meutim moje sestre, ove dvije kuje, ugledale mene uz bok onoga mladia, postanu ljubomorne i
gnjevne i ponu smiljati protiv mene zlo. Mi dakle u radosti poemo na palubu. Bili smo silno
obradovani, jer smo stekli golema dobra, ali je uzrokom moje najvee radosti bio mladi. Zatim
smo priekali, sve dok nam nije bio povoljan vjetar, razvili smo jedra i zasjekli u more. Moje su
sestre sjele k meni i mi smo askale. Tada me one upitaju:
- O sestro, to e ti uiniti s tim lijepim mladiem?
215


W

Osamnaesta, no
A ja odgovorim:
- Ja ga kanim uzeti za supruga!
Potom se ja okrenem k njemu, priem mu i reknem:
- O moj gospodaru, ja u ti dati jedan prijedlog, tim to ne bih
eljela od tebe doivjeti nikakvo odbijanje. On je meutim ovaj:
kada stignemo u Baghdad, moj zaviajni grad, tada nudim kao
tvoja robinja sebe samu tebi u sveti brak, i ti meni treba biti
suprug i ja hou biti tvojom suprugom.
On dadne kao odgovor:
- Sluam i pokoravam se!
I ja se obratim svojim sestrama i reknem im:
- Meni je ovaj mladi dovoljno. Svatko, tko posjeduje od
mojega dobra, moe to zadrati!
One mi odvrate:
- Ti si ispravno postupila.
- Ali su smiljale protiv mene zlo. Mi smo dakle stalno jedrili dalje uz povoljan vjetar, sve dok
nismo iz Mora Opasnosti uplovili u More Sigurnosti. Zatim smo samo jo malo dana bili na putu,
dok se nismo nali blizu kod grada Basre. Njegove su zidine ve vidljivo leale pred nama, kada
se nad nama spustila veer. im nas je dakle svladao san, dignu se moje sestre, ponesu mene s
mojim krevetom i bace me u more. I isto uine s mladim princem. On meutim nije znao dobro
plivati i utopio se. I Allah ga primi meu svjedoke vjere60. A ja, kamo sree da sam se ja ipak s
njime utopila! Alije Allah odredio da ja budem spaena. Jer kada sam se nala u moru, On
dopusti da mi padne u dio neka daska, na koju sam se uzverala. I valovi su me bacali ovamo i
onamo, sve dok me nisu izbacili na obalu nekog otoka. Ostatak sam te noi tumarala naokolo po
otoku. Pa kada je svanulo jutro, ugledam neku stazu,
To jest: medu muenike.
216

Pripovijest najstarije dame
tako usku, da je po njoj upravo mogla stupati ljudska noga. Ta je tvorila vezu otoka s kopnom.
im je sada izalo sunce, ja na sunevoj toplini osuim svoje haljine, pojedem od otokoga voa
i popijem od njegove vode. Zatim sam hodala stazom i ila tako dugo, dok se nisam nala blizu
kopna. Kada je meutim izmeu mene i grada bilo jo samo dva sata puta, gle, tu se iznenada
ustremila na mene neka velika zmija, tako debela kao stablo da-tuljine palme. Dok je tako
dolazila prema meni, vidjela sam da sklizi as^ia desno as na lijevo, sve dok mi nije bila posve
blizu. A njezin je jezik visio pedalj daleko iz njezinih usta prema tlu i cijelom se duinom vukao
kroz prainu. A iza nje se nalazio neki zmaj, koji ju je progonio. On je bio dugaak i tanak,
otprilike duine jednog koplja. Ona je pred njim bjeala i okretala se nadesno i nalijevo, ali ju je
on ve pograbio za rep. Tada joj poteku suze i jezik joj se jo due izvjesi, jer je tako urno
bjeala. Mene obuzme suut prema njoj, i tako zgrabim neki kamen i bacim ga prema glavi
zmaja, koji na mjestu skona. Tada zmija razvije dva krila i letjela je prema nebu, sve dok mi
nije iezla s oiju. Ja meutim sjednem puna zaprepaenja nad ovom pustolovinom. Jer bila
sam umorna i pospana, i tako na neko vrijeme zaspem. Ali kada sam se probudila, ugledam neku
djevojku kako mi sjedi do nogu. Ona je imala sa sobom dvije kuje i trljala moje noge. Tada se ja
pred njom zastidim, uspravim se i upitam je:
- Sestro, tko si ti?
A ona odgovori:
- Kako si me brzo zaboravila! Ja sam ona, za koju si ti izvela
jedno dobro djelo. Ti si posijala usjev zahvalnosti i ubila mojega
neprijatelja. Jer ja sam ta zmija, koju si ti oslobodila od zmaja. Ja
sam dinnica, a taj je zmaj bio dinn. On je bio moj neprijatelj, i
moje je spasenje dolo jedino zahvaljujui tebi. im si me meutim
ti od njega oslobodila, odletjela sam na vjetru prema brodu, iz
kojega su te bacile tvoje sestre, i prenijela sam sve, to je bilo
unutra u tvoju kuu. Brod sam potopila, a tvoje sam sestre pretvo
rila u ove dvije kuje. Jer ja znam sve, to si ti od njih doivjela.
Mladi se meutim utopio.
217

Osamnaesta no
Zatim mene i obje kuje podigne uvis i odnese nas na krov moje kue. U unutranjosti meutim
kue pronaem sva dobra, koja su se bila nalazila na brodu, a da se nita nije izgubilo. Zatim
ona, koja je bila zmija, meni rekne:
- Tako mi znakova, koji su urezani na prstenu naega gospo
dara Sulaimana61 mir bio s njim! ako ti svakoga dana ne
udjeli svakoj pojedinoj od ove dvije kuje trista udaraca, tada u ja
doi i tebe zaarati jednako tako kao i njih.
Ja odvratim:
- Sluam i pokoravam se!
I otada, o gospodaru pravovjernih, ja nikada nisam propustila, da njima dodijelim taj broj
udaraca. Ali imam suuti prema njima, i one znaju da to nije moja krivnja, kada bivaju bievane,
i to mi oprataju. To je moja povijest i moja pria!'
Kalif dospije zbog nje u zaprepaenost. Zatim on rekne drugoj dami:
- A ti, kako si ti dola do oiljaka na svome tijelu?
Tada od nje bude zapoeta
VRATARICINA PRIPOVIJEST.
'O gospodaru pravovjernih, imala sam oca, koji mi je kod svoje smrti ostavio za sobom veliko
bogatstvo. Ja sam poslije njegove smrti ostala jo kratko vrijeme neudatom a zatim sam se
vjenala s jednim ovjekom, koji je vaio kao najblaeniji meu svojim suvremenicima. Godinu
sam dana dugo ivjela s njime. Tada umre i on, i moj je udio u njegovu nasljedstvu iznosio
prema svetom zakonu
61 Sulaiman ibn Daud (Salamun sin Davidov) je u islamskom svijetu osobito na glasu zbog
svoje moi nad kraljevstvom duhova.
218

Vmtariina pripovijest
>amdesettisua dinara u zlatu. Tako sam ja postala prebogatom, .-. glas se o meni proirio
posvuda. I ja dadnem sebi napraviti deset haljina, od kojih je svaka pojedina stajala tisuu dinara.
No jednoga dana, kada sam sjedila kod kue, gle, ue k meni neka stara :-:-na. obraza, koji su
bili upali, obrva siromanih dlakama. Njezine su oi bile izbuljene, a njezini su zubi bili ispali.
Puno je mrlja bilo r.; ezino lice, svjetlost njezinih oiju mutna, a njezina je glava bila '.. edno
zamazana smolom. Njezina je kosa bila pepeljastosiva, : ezino tjelo ugavo, njezina se boja
neprestano mijenjala. Njezin je stas bio pogrbljen, njezin nos povij en, kako je jednom pjesnik o
njoj povikao:
Nesretne li starice! Njoj nee oprostiti njezina mladost,
A o svome se smrtnom asu nee obradovati nikakvoj milosti.
Ona jamano moe tisuom mula, koje su se dale u bijeg,
zahvaljujui snazi svojih lukavstina ovladati s pomou kakve paukove niti.
im je stara ula, pozdravila me je, poljubila preda mnom tlo i rekla mi:
- Ja kod kue imam jednu ker siroe, a spremila sam za danas nano njezinu svadbu i
nevjestinsku povorku. Mi smo meutim u ovome gradu stranci i ne poznajemo nijednoga
njegovog stanovnika, pa je nae srce slomljeno. Tako ti sebi zaslui nagradu neba i budi prisutna
kod njezine nevjestinske povorke. I kada dame naega grada uju, da si ti dola, tada e se
pojaviti takoer one. A ti e izlijeiti njezin jad, jer je ona oaloena srca, i nikoga nema osim
Allaha Uzvienoga!
I ona je plakala i ljubila mi noge i izgovarala je ove stihove:
Tvoj nam je dolazak ast, I to emo mi objelodaniti.
219


- Ja u, ako tako ushtjedne Allah Milostivi, za nju uiniti jo
poneto vie. Ja u je sa svojim haljinama, svojim nakitom i svojom
opremom dovesti k njezinu suprugu.

Tada se stara obraduje, pa sagne glavu sve do mojih nogu, poljubi ih i rekne:

- Allah ti uzvratio dobrim i utjeio tvoje srce onako, kako si ti
utjeila moje! Ali, o gospodarice, nemoj se brinuti, da mi tu uslugu
ini u ovaj sat. Predveer budi spremna, zatim u ja doi i povesti
te.
I ona mi poljubi ruku i ode svojim putem. Ja se dakle uredim. I zatim stane ve i starica, koja
se bila vratila, pred mene i rekne:

- O moja gospodarice, gledaj, gradske su dame stigle. Jer ja
sam im rekla, da e ti biti prisutna, i tada su se obradovale. Sada
te oekuju i iekuju tvoj dolazak.

Tada ja prebacim oko sebe svoj ogrta i uzmem sa sobom svoje djevojke. I ja sam ila, dok
nismo doli u neku ulicu, dobro poprskanu i isto pometenu, a zrak je u njoj bio pokretan
svjeim dahom. Zatim uemo na neka vrata, nadsvoena kupolom od mramornog kamena, vrste
gradnje, i doemo do vrata palae, koja se uzdizala uvis od zemaljskog tla, sve dok se nije gubila
u oblacima. A povrh su vrata stajali ispisani ovi stihovi:

Ja sam kua, izgraena za radosti, Svo je moje vrijeme za uitak i veselje.

U mome dvoritu tee jedan izvor S vodom, koja oslobaa od briga.
220

Vratariina pripovijest
Na njemu poiva oprava od anemona I mra, od narcisa i krizantema.
im smo prispjele do vrata, stara pokuca, i bude nam otvoreno. Mi uemo i naemo stanovito
predvorje, koje je bilo obloeno sagovima. Ondje su visjele gorue svjetiljke, i ondje su stajali
svijenjaci, optoeni draguljima i biserjem. Prole smo kroz predvorje i zatim ule u neku
dvoranu, koja nema sebi ravne. Ona je bila zastrta i pokrivena svilenim sagovima. Ondje su
visjele gorue svjetiljke, i ondje su stajali svijenjaci u dvostrukim redovima. Na gornjem je
kraju dvorane stajala neka postelja od smrekovine, koja je bila ukraena biserima i draguljima i
natkrovljena baldahinom od atlasa s uivenim biserima. Jedva da smo to vidjele, kad li izae iz
baldahina neka mlada djevojka. Ja je pogledam, o gospodaru pravovjernih, i gle, ona je bila
savrenija nego Mjesec, kada postane Utapom, i njezino je elo bilo nalik jutarnjoj svjetlosti,
kada zasja na nebu, tako kako je rekao pjesnik, kada je pjevao:
Ti bi jamano bila odreena za ahovu nevjestinsku odaju, Medu izabranicama kralja Perzijanaca
najpristalija djeva!
Ona nosi na svojim obrazima crvene ruine latice. Kako su ipak lijepi ti obrazi u odjei boje
zmajeve krvi!
Ona je vitka, a njezini pogledi sjaju tamno i sanjarski. Ona ujedinjuje u samoj sebi rasko svih
ljepota.
To je kao da joj njezini uvojci lebde preko ela, Kao preko jutra radosti no puna briga.
Tada djevojka sie iz baldahina i rekne mi:
221

Osamnaesta no
Dobrodola i srdaan pozdrav mojoj sestri, obljubljenoj,
presvijetloj!
Zatim ona izgovori ove stihove:
Da je kua znala, tko e je posjetiti, ona bi se obradovala I blaena bi poljubila mjesto, na koje si
ti stupila.
Ona bi nijemim jezikom govorila i glasno objavljivala: Neka si od srca dobrodola plemenita,
velikoduna goo!
Potom ona sjedne i rekne mi:
Moja sestro, gledaj, ja imam jednoga brata, koji je tebe
povremeno viao na svadbama i o blagdanima. On je mladi, ljepi
nego ja, a njegovo se srce rasplamsalo u arkoj ljubavi prema tebi,
jer je dobrostivi udes u tebi sjedinio svaku ljepotu i ljupkost. On je
douo, da si ti gospodarica meu svojim narodom, a on je takoer
gospodar meu svojim narodom. Stoga bi on elio svoj ivot sveza
ti o tvoj. I tako je on smislio ovu lukavtinu, da mene dovede u
dodir s tobom. On se eli s tobom vjenati prema propisima Allaha
i njegova Proroka. A u onome, to je ispravno, ne lei nikakva
sramota.
Kada sam ja meutim ula njezine rijei i vidjela, da sam u kui zarobljena, odvratila sam:
Sluam i pristajem!
Ona se obraduje i pljesne rukama. I otvore se stanovita vrata, i izae neki mladi, u cvijetu
mladosti, obuen u predivno ruho. Lik, posveen ravnomjernosti, ljepoti i dopadnosti, ljupkosti i
savrenosti, najnjenijoj prijaznosti, obrva ravnih kakvom luku, koji je spreman za odapinjanje
strijele, i oiju, koje sva srca opinjuju arolijom, koju im je poklonila doputena magija62, tako
kako neki pjesnik o njemu ravnom kae:
>
62 Bijela magija, za razliku od crne (grene) magije.
222

Vmtariina, pripovijest
Njegovo je lice ravno Mladomu Mjesecu, Poput bisera je bogat zraeom ljepotom.
A kako ipak divno kazuje onaj pjesnik:
Nagrada za ljepotu je njegova. Slavljen je Allah I Uzvien, jer ga je On stvorio i dao mu oblije.
On je darove svake ljupkosti samo u njemu sjedinio. Svi su ljudi zbunjeni poradi snage njegove
ljupkosti.
Sama mu je ljepota napisala na njegove obraze:
'Svjedoim, da nema nijednoga ljepotana osim njega jedinoga.'


Kada sam ga ugledala, moje se srce priklonilo njemu, i ja ga zavolim. On sjedne pokraj mene, i
ja sam neko vrijeme s njim govorila. Zatim djevojka ponovo pljesne rukama, i gle, otvore se
neka pokrajnja vrata, i pojavi se kadija sa etiri svjedoka. Oni nas pozdrave, sjednu i sastave
brani ugovor izmeu mene i mladia i odu. Tada se mladi obrati meni i rekne:

- Zakuni se, da nikada nee pogledati nekoga drugoga osim mene, niti mu pokloniti svoju
naklonost!
- Neka bude blagoslovljena naa no! Zatim nastavi:
- Moja gospodarice, ja ti moram postaviti jedan uvjet. Ja ga upitam:
- Moj gospodaru, kakav to uvjet? Tada se on digne, donese mi jedan prijepis Svete Knjige i
m

Osamnaesta no

r

To mu se ja zakunem, i on se silno obraduje i zagrli me, dok je ljubav prema njemu obuzela
cijelo moje srce. Tada budu pred nas postavljeni stolovi, i mi smo jeli i pili, dok se nismo zasitili.
Pa kada je dola no, on me odvede u nevjestinsku odaju, i ljubio me je i grlio neprestano sve do
jutra. Tako sam s njime ivjela ivotom sree i radosti punih mjesec dana. Tada ga meutim
zamolim za doputenje, da odem na bazar i da si kupim neke tkanine, i on mi za to dadne
doputenje. Tako ja navuem na sebe ogrta, uzmem sa sobom staru i jednu robinju, odem na
bazar i sjednem ondje u duan nekoga mladog trgovca, kojega je stara poznavala. Jer ona mi je
rekla:
- Otac je ovoga mladia umro, kada je on bio dijete, i ostavio
mu je za sobom golemo bogatstvo. On ima golemu zalihu roba, i
kod njega e nai ono, to trai, jer nitko na itavome bazaru
nema ljepe tkanine od njega.
Potom njemu ona rekne:
Pokai ovoj dami najskupocjenije tkanine, koje posjeduje!
A on odgovori:
- Sluam i pokoravam se!
Sada ona pone pjevati o njegovoj slavi. Ali ja reknem:
Mi ne elimo od tebe sluati o njegovoj slavi. Mi emo to, to
mi trebamo, od njega uzeti i vratiti se kui.
On mi dakle donese sve, to sam traila. I ja mu ponudim njegov novac, ali se on sustegnuo, da
bilo to uzme, i rekne:
Ovo danas neka bude od mene va gostinski dar! Ja meutim reknem staroj:
Ako on nee novac, tada mu vrati tkanine!
- Tako mi Allaha - uzvikne on - ja od tebe neu nita uzeti.
Ali sve to poklanjam za jedan jedini poljubac. Jer taj mi je skupo
cjeniji od svega, to se nalazi u mome duanu.
Stara upita:
- to bi ti koristio taj poljubac?
224

Vmturicina pripovijest
Ali meni priapne:
- Moja keri, uje li to taj mladi kae? Sto bi ti to uope
nakodilo, ako bi on zadobio od tebe jedan poljubac a ti dobila
ono, to eli?
Ja meutim reknem:
- Zar ti ne zna, da sam ja obvezana zakletvom?
Ona dadne kao odgovor:
- Pusti ga da te poljubi, ali nemoj s njime govoriti. Tako te ne
pogaa nikakva krivnja, a ti e zadrati svoj novac!
I nije odustajala od toga, da mi stvar prikazuje lijepom, sve dok ja nisam turnula glavu u zamku
i na to pristala. Zatim zamirim i sakrijem od ljudi svoje lice iza jedne strane svog ogrtaa. On
dakle ispod moga ara poloi svoja usta na moj obraz. Ali kada me je poljubio, tako me je
estoko ugrizao, da mi je otkinuo s obraza komad mesa. Tada se ja onesvijestim. Ali me stara
prihvati u svoje ruke. I kada sam dola k sebi, vidjela sam da je duan zakljuan, a stara mi
posvjedoi svoje aljenje i rekne:
- Allah je odvratio jo gore!
Zatim ona nastavi:
- Doi, daj da idemo kui! Prikupi sranosti, prije nego to postane predmetom ogovaranja. A
kad prispije kui, lezi i pravi se bolesnom, ja u preko tebe pruiti pokriva i donijeti neki lijek,
kojim e izlijeiti taj ugriz i ubrzo ponovo biti zdravom! Tako ja nakon nekog vremena
ustanem, u krajnjoj zabrinutosti. I spopadne me strah, ali sam polako ila dalje, sve dok nisam
stigla kui. Ondje sam odmah legla kao da sam bolesna. Kada je meutim pala no, doe moj
mu i upita:
- Sto je to, to ti se dogodilo, moja gospodarice, na tom izlasku?
Ja mu odvratim:
- Nije mi dobro, boli me glava.
225

Osamnaesta no
On pak zapali svijeu, prie mi blizu, pogleda me i rekne:
- Kakva je to rana, koju vidim na tvome obrazu, i ba na naj-
njenijem dijelu?
Nato ja reknem:
- Kada sam danas izala s tvojim doputenjem, da kupim tkanine, udarila me neka drvima za
loenje natovarena deva, razde-rala moj zar i ranila mi obraz, kao to ti to vidi. Jer zaista, ulice
su ovoga grada uske.
- Sutra u - povie on - otii k namjesniku ovoga grada i rei mu, da mora sve prodavae
drveta ovoga grada objesiti na vjeala.
- Za volju Allahovu - reknem ja ne tovari na sebe nikakvu krivnju! U istini sam jahala na
nekome magarcu, i on se sa mnom spotaknuo, tako da sam ja pala na zemlju. A udarila sam o
komad drveta, koji mi je razderao obraz i nanio ovu ranu.
- Onda u - rekne on - sutra otii Da'faru Barmekidu i ispripovijedati mu priu, pa e on dati
ubiti sve gonie magaraca u ovome gradu.
- Hoe li ti - reknem ja - za volju mene sve te ljude unititi? To to mi se dogodilo, ipak se
zbilo po volji i odluci Allahovoj.
Ali on priklopi:
- To ne ide drugaije.
Pa poto je skoio na noge, navaljivao je na mene rijeima tako dugo, dok se ja nisam zgrozila
i uporabila estoke rijei protiv njega. Tada meutim, o gospodaru pravovjernih, on spozna, kako
je to sa mnom stajalo, i uzvikne:
- Ti si pogazila svoju zakletvu.
I on istisne jedan glasan krik. Tada se otvore neka vrata, i iz njih izae sedam crnih robova,
tima on zapovijedi da me pograbe s kreveta i da me bace nasred sobe. Nato on naredi jednom
robu, da me uhvati za ramena i da mi sjedne do glave. I jednomu drugomu, da sjedne na moja
koljena i da mi vrsto pridri noge. Zatim doe trei s maem u ruci. Tomu on rekne:
226

Vmtariina pripovijest
Moj prijatelj iu, pogodi je i rasijeci je na dva dijela, i svaki
neka uzme jedan dio i baci ga u Tigris, da ga pojedu ribe! To je
r.agrada za onoga, koji gazi zakletvu i ljubav.
I njegov bijes jo vie poraste, i on rekne ove stihove:
Ako bih ja morao svoju ljubav dijeliti s nekim drugim, Iupao bih je sebi iz due, smjesta bih
umro od patnje.
I rekao bih joj: 'O duo, moja je smrt plemenita!
Nita dobro ne donosi ljubav, ako se s protivnikom nalazi u
zavadi.'
Nato on jo jednom rekne robu:
Pogodi je Sa'd!
Kada je rob na taj nain bio siguran u zapovjed, on se nagne k meni i rekne:
O moja gospodarice, izgovori oitovanje vjere, i ako eli jo bflo kakve odredbe poluiti,
tada mi ih imenuj. Jer zaista, ovo je :voj posljednji as.
Dobri robe - reknem ja - priekaj sa mnom jo koji asak, da ti mogu izrei svoje posljednje
elje!
Zatim ja podignem glavu i vidim, kako to sada sa mnom stoji, i kako sam ja iz najvee sree
bila sunovraena u najdublju sramotu. Tada poteku moje suze i ja gorko zaplaem. Moj me
meutim mu pogleda oima gnjeva i rekne stihove:
Reci njoj, koja je nau ljubav prezrela i odbila,
I koja je jednomu drugom prijatelju dala da padne u dio
njezina naklonost:
V,.
'Dosta nam je tebe, prije nego to si nam uinila tako neto. Sto se izmeu nas dogodilo, ve
odavno mi se gadi!'
227

Osamnaesta no
Kada sam ja to zaula, o gospodaru pravovjernih, zaplakala sam, pogledala ga i izrekla ove
stihove:
Ti si me odvojio od ljubavi i mirno si se opustio.
Ti si mi uinio ranjene kapke besanima i zatim si spavao.
Ti si pustio da k mojemu oku svraaju budne noi. Ipak te moje srce nije zaboravilo, a moje suze
teku.
Ti si sklopio sa mnom savez, da e uvati vjernost. Ipak kada si zaposjeo moje srce, tada si me
izdao.
Ljubila sam te kao kakvo dijete a nita nisam znala o ljubavi. Stoga me ne ubijaj. Ja sam u
ljubavi uenik!
Molim te za volju Allaha, ako umrem, tada napii Na mome grobu natpis: 'Ovdje poiva rob
ljubavi.'
Moda pristupi neki oaloeni, koji poznaje ljubavne patnje, k srcu neko zaljubljene i imadne
za mene smilovanja.
Kada sam zavrila svoju pjesmu, iznova sam zaplakala. Ali kada je on posluao pjesmu i vidio
mene plakati, uhvati ga bijes nad bijesom, i on izgovori ove stihove:
Ljubimicu srca nisam napustio od dosade u samovolji. Ne, ona je poinila zloin, koji je doveo
do raskida.
Ona je eljela imati u naoj ljubavi jo jednoga suputnika: Ali vjera mojega srca nije sklona
mnogobotvu.
)
228

Vratariana pripovijest

Kada je on zavrio svoje stihove, ja sam opet zaplakala i pred njim se poniavala. Jer ja sam
govorila sebi samoj:
- Rijeima u djelovati na njega. Tada e mi on moda ipak
otpustiti smrt, makar mi i sve uzeo, to posjedujem. Zato mu se
potuim, to sam podnijela, i izreknem stihove:
Tako ti tvoga ivota, kada bi bio pravedan, pustio bi me da
ivim.
Ali ako je rastanak odluen, nee biti nikakva pravednika.
Ti si muku ljubomore natovario na mene, ipak dopusti da ti se
kae:
Ja sam preslaba ipreumorna da nosim vlastitu koulju.
Ja nisam zaprepaena time, to moram umrijeti. Mene bi samo
Zaprepastilo jedino to, ako bi se moje tijelo bez tebe moglo prepoznati.
Kada sam zavrila svoju pjesmu, opet sam plakala. Ali me je on pogledao, povikao je na mene
i grdio me je i izrekao ove stihove:
Ti se okree od mene prema ljubavi jednoga drugoga, Ti si prouzroila rastanak. Ja ipak nisam
tako postupao.
Ja u te napustiti, kao to si ti mene prva napustila. I ivjet u bez tebe, tako kako ti ivi bez
mene.
Neku u drugu ljubiti, kao to si ti nekoga drugoga ljubila.
Ljubavni lom nisam ja natovario na sebe, nego na tebe.
J-
Kada je zavrio svoje stihove, on robu jo jednom dovikne:
Raskoli je i oslobodi nas od nje! Jer ona nam nita vie ne
vrijedi!



229
^^^ ^^F

Osamnaesta no
r
Ali dok smo mi jo, o gospodaru pravovjernih, jedno drugomu naizmjence govorili u stihovima
i kada sam se ja ve pripremila za smrt, oprostila se sa ivotom i svoju stvar povjerila Allahu,
gle, tada strmoglavo ue stara, baci se mojemu muu pred noge, poljubi mu ih, zaplae i povie:
- O moj sine, tako ti moje negdanje njege i tako ti moje
slube tebi, oprosti ovoj eni! Jer zaista ona nije poinila nikakvu
krivnju, koja bi zasluivala takvu sudbinu. Ti si jo vrlo mlad
ovjek, i ja se bojim, da e njome na sebe natovariti krivnju. Jer
kae se: 'Tko ubija, taj treba biti ubijen.' Sto ima za tebe na toj
razvratnici? Pusti je od sebe da ode i prognaj je iz svoje pameti i
svojega srca!
Zatim je plakala i nije odustajala od toga da na njega navaljuje, sve dok on nije popustio i
rekao:
- Ja joj opratam. Ali ja moram na njoj ispisati trag, koji e joj
na njoj ostati za itav njezin ivot.
Tada zapovijedi robovima da me povlae po podu, da mi deru haljine i da me isprue. Pa dok
su me robovi vrsto drali, donese mladi granu gunje, navali njome na moje tijelo i neprestano
je udarao po leima i bokovima, sve dok od siline udaraca nisam izgubila svijest i posumnjala u
ivot. Zatim on zapovijedi robovima, da me moraju odmah nakon poetka sumraka odnijeti, sa
sobom uzeti staru, koja im moe pokazati put, i mene baciti u kuu, koju sam ranije nastavala. I
oni uine prema naredbi svojega gospodara, bace me u moju kuu i odu svojim putem. Ja
meutim ostanem leati u svojoj nesvijesti, sve dok nije svanuo dan. Zatim sam obraivala svoje
rane flasterima i lijekovima i nastojala izlijeiti svoje tijelo. Ali su moji bokovi zadrali oiljke
od pruta, kao to si ih vidio. Ipak sam etiri mjeseca dugo leala bolesna i prikovana za ) krevet,
sve dok se naposljetku nisam oporavila i postala zdrava. Potom sam pola ka kui, u kojoj mi se
to sve dogodilo, i naem je opustoenom. Ulica je bila od poetka do kraja poruena, a na mjestu
je kue leala gomila kra od ruevine. Kako se to dogodilo, nisam mogla saznati. Tada sam
otila k ovoj svojoj sestri s oeve strane i kod nje nala ove dvije crne kuje. Pozdravila sam je i
izvi-
230

Vratariina pripovijest
jestila je o tome, to mi se dogodilo, i ispriala joj cijelu moju povijest. Ona odgovori:
- Draga sestro, tko je taj, koji je izbjegao nemilostivost vremena? Hvala neka je Allahu, da si
odatle umakla sa ivotom.
I ona rekne:
Udes je uvijek takav. Podnosi ga sa sti~pljivou,
Ako izgubi svoje dobro ili se mora rastati od ljubljenoga!
Zatim mi ona ispripovijeda svoju vlastitu priu i sve, to joj se dogodilo s njezinim sestrama i
kako su bile pretvorene u kuje. I mi smo ivjele zajedno, a da nikada opet nismo govorile o
braku. Nakon nekoga nam se vremena meutim prikljuila ova dama, domaica, koja svako jutro
izlazi i kupuje nam sve stvari, koje trebamo za dan i no. I tako smo ivjele sve do jueranjega
dana. Toga je dana naa sestra izala kao obino, da za nas kupuje. I zatim se dogodilo ono, to
nam se dogodilo, zahvaljujui dolasku nosaa i ova tri redovnika-prosjaka. Mi smo s njima
brbljale, pustile smo ih da uu k nama i izdano smo ih astile. Ali to je bio tek jedan mali dio
noi minuo, kad li stignu k nama tri potovanja dostojna trgovca iz Mosula i ispriaju nam svoju
povijest. Mi smo s njima askale, ali samo pod jednim uvjetom, koji su oni povrijedili. Tada smo
s njima postupile primjereno njihovu gaenju povjerenja. Ali smo ih sve upitale o njihovim
doivljajima. I oni su nam ispriali svoje povijesti i to im se bilo dogodilo. Potom smo im
oprostile. Tako su oni od nas otili, a danas smo ujutro bile neoekivano dovedene od tebe. I to je
naa povijest!'
Kalif se meutim nad time zaprepasti i naredi, da pripovi-jedanjebude zabiljeeno i pohranjeno
u njegovu pismohranu..."
Tu primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je poela po Kraljevu
doputenju.
^^Y
231




Ipak, kada je zapoela



n ss
devetnaesta no


ehrezad nastavi ovako:
"Doprlo mi je do uiju, o sretni Kralju, da je kalif naredio, da se cijela ta povijest zabiljei u
godinjake i da se pohrani u kraljevskoj pismohrani. Zatim meutim upita najstariju djevojku:
Zna li gdje se nalazi dinnica, koja je zaarala tvoje sestre?
Ona odgovori:
O gospodaru pravovjernih, ona mije dala jedan uvojak svoje
kose i rekla: 'Ako ti ikada poeli da se ja pojavim, tada spali jednu
od ovih vlasi, i ja u bez odgaanja biti kod tebe, pa makar se
nalazila i s onu stranu planine Kaf63.'
Tada kalif rekne:
Donesi mi vlas!
Dama je donese. I kalif je uzme i spali je. Cim se meutim podigao miris gorue vlasi, kad li
palaa zadre. ula se buka i tresak, i gle, tu se pojavi dinnica. Budui da je bila muslimanka,
ona rekne:

63 Ta se planina nalazi na kraju svijeta i iza nje nema vie niega
Mir neka je s tobom, o Allahov zastupnice!

Devetnaesta no
A on odgovori:
Neka je mir takoer s tobom i Allahova milost i Njegov
blagoslov!
Zatim ona nastavi:
Znaj, ova djevojka je posijala za mene usjev dobrote, i ja joj
to ne mogu dovoljno uzvratiti, jer ona me je spasila od smrti i ubila
mojega neprijatelja. No ja sam vidjela kako su njezine sestre s
njome postupile, i ja sam na to gledala kao na svoju obvezu, da
izvrim nad njima osvetu. Najprije sam htjela obje ubiti, ali sam se
zabrinula, da e joj to biti odve teko podnijeti, pa sam ih tako
zaarala u kuje. Sada meutim, ako ti eli njihovo osloboenje, o
gospodaru pravovjernih, tada u ih ja tebi i njoj za ljubav oslobo
diti. Jer ja pripadam muslimanima.
Kalif odgovori:
Oslobodi je, a poslije toga emo se pozabaviti stvarju tuene
ene i sve tono istraiti. Ako se ona ispostavi kao istinita, tada u
ja na onome, koji joj je uinio nepravdu, obaviti za nju naplatu.
Dinnica nastavi:
O gospodaru pravovjernih, ja u njih osloboditi, a tebi u
takoer otkriti onoga, tko je s ovom djevojkom tako postupao i
njoj uinio nepravdu i uzeo joj ono, to je posjedovala. Jer on tebi
stoji najblie od svih ljudi!
Potom dinnica uzme zdjelu vode i izgovori nad njome stanovitu aroliju i promrmlja rijei,
koje ja nisam razumjela. I ona pokropi njuke tih kuja i rekne:
Vratite se u vae prijanje ljudsko oblije!
Tada se one povrate u oblija, koja su imale prije. Zatim dinnica rekne:
O gospodaru pravovjernih, zaista, taj koji je istukao ovu
djevojku, to je tvoj sin el-Amin, el-Ma'munov brat. On je uo o
njezinoj ljepoti i ljupkosti i uporabio prema njoj stanovito lukav
stvo, i vjenao se s njome prema zakonu. Njemu se ne moe pred-
234

Vmtariina pripovijest

bacivati nikakva krivnja, ako ju je istukao. Jer on joj je postavio uvjet i uzeo od nje sveanu
zakletvu, da jedno nee initi. Ona je meutim prekrila zavjet, i tada ju je htio ubiti. Ipak se je
pobojao \llaha Uzvienoga, izbievao ju je na ovaj nain i poslao ju je natrag u njezinu kuu. To
je povijest druge djevojke. Ali Allah zna najbolje.
V
Kada je kalif uo te dinniine rijei, on dospije u krajnje za-epaenje i rekne:
- Neka je hvala Allahu Uzvienomu i Svemonomu, koji mije bio milostiv i koji je izvrio, da
ove dvije djevojke budu osloboene i^aranosti i muenja, i koji me je u svojoj milosti upoznao s
povi-:->u ove djevojke! Sada u ja, tako mi Allaha, uiniti jedan in, koji e biti zabiljeen
poslije moje smrti. Nato on dadne dovesti svojega sina el-Amina i upita ga o prii druge
djevojke. I on ispria sve u skladu s istinom. Zatim kalif dadne pozvati pred sebe kadije .
svjedoke, isto tako tri redovnika i prvu djevojku s njezinim sestrama, koje su bile zaarane. I on
vjena te tri sa tri redovnika-pro->;aka, koji su bili izvijestili, da su oni bili kraljevi, i ove
imenuje komornicima na svojem dvoru i dodijeli im prihode i sve, to su trebali, a dadne im
stanove u palai u Baghdadu. I djevojku s oiljci-ma vrati on svojemu sinu el-Aminu, i obnovi
izmeu njih brak i njoj dadne bogatstvo i naloi da se iznova izgradi kua jo ljepe :ego prije.
Ali on sam uzme za enu domaicu i u istoj noi s njome odspava. I sljedeega joj dana odredi
jednu kuu i robinje za posluivanje, ustanovi za nju prihode i dadne joj mjesto meu svojim
suprugama. Narod se zaprepasti nad kalifovom veliko-uu, njegovom prirodnom
dobrotvornou i njegovom mudrou. Kalif meutim ponovi zapovijed, da se sve te povijesti
unesu u anale."
Tu rekne Dinazad svojoj sestri ehrezadi:
"O sestro, tako mi Allaha, to je jedna lijepa i ljupka pria, kakva se jo nikada nije ula. Ipak,
molim, ispriaj mi sada jo neku novu priu, da nam skrati ostatak budnih sati ove noi!"
Ona odgovori:
"S najveom radou, ako mi Kralj to dopusti."
235

Devetnaesta no
Kralj meutim rekne:
"Ispriaj svoju priu, i ispriaj je brzo!"
Tako Sehrezad pone
PRIPOVIJEST 0 TRIMA JABUKAMA.
"Pripovijeda se, o najvei Kralju sadanjeg vremena, koji svoje ime daje stoljeu i vijekovima,
da je kalif Haran er-Raid jedne noi dao pozvati svojega vezira Da'fara, i da mu je rekao:
- elio bih sii u grad i ljude iz naroda pitati o onima, kojima
je povjerena vlast nad njima. I svakoga emo, zbog kojega se budu
tuili, smijeniti s njegove slube, a kojega budu hvalili, mi emo ga
unaprijediti.
Da'far odgovori:
Sluam i pokoravam se!
Tako izae izae sa Da'farom i Masrurom dolje u grad, i oni su prolazili kroz bazare i ulice. I
kada su ili kroz neku usku uliicu, ugledaju vrlo starog ovjeka s ribarskom mreom i koarom
na glavi, i sa tapom u ruci. I dok je polako tuda prolazio, on izrekne stihove:
Oni mi dabome govore: 'Ti si u svijetu
Zahvaljujui svojemu znanju ba kao no obasjana mjeseinom.'
Ja kaem: 'Pustite me na miru sa svojim pripovijestima! Znanje bez moi ipak nita ne znai!
Kad bi se zaloilo mene i sa mnom moje znanje, Ktomu svaka knjiga i pribor za pisanje
236

Pripovijest o trima jabukama
Za jednodevni kruh zalog bi se vratio,
Bacilo bi ga se za papir, na kome stoji odbijenica,
Siromanomu o vidite, udes siromaha, ivot siromaha, kako je ipak alostan!
U ljetu, tada mu nedostaje svagdanji kruh, U zimi se on grije jo uz lonac za ugalj.
Psi skitnice ustaju protiv njega,
I svaki prostak vie na njega grdei ga.
Ako se on kod koga potui na svoj poloaj, Tada ga svako stvorenje izopuje.
Ako se takva sudbina sputa na siromaha, Tada bi bilo najbolje, da lei u grobu!'


Kada je kalif uo njegove stihove, on rekne Da'faru:
Pogledaj toga siromanog ovjeka i posluaj njegovu pjesmu.
Jer zaista, ona ukazuje na njegovu neimatinu!
Zatim se kalif obrati staromu i upita:
O eih, koje je tvoje zanimanje?
Ovaj odgovori:
O gospodaru, ja sam ribar, i imam doma enu i dijete. Oko
podneva sam izaao iz kue, i do sada sam na putu. Ali mi Allah
nije nita udijelio, ime bih svojima mogao priskrbiti kruh. Zgadio
mi se ivot i eznem za smru.
Tada kalif rekne:
237

Devetnaesta no
- Hoe li se s nama vratiti do Tigrisa, stati na obalu i na moju
sreu izbaciti svoju mreu? Ma to da nato doe, to u ja kupiti od
tebe za sto zlatnika.
Stari se obraduje, kada je uo te rijei, i uzvikne:
- Rado u s vama poi natrag.
Nato se ribar s njima vrati do rijeke, baci svoju mreu, i neko vrijeme prieka. Kada je zatim
uad povukao k sebi i izvukao mreu na obalu, u njoj se nalazio neki sanduk, zakljuan i teak
po teretu. Kada ga je kalif ugledao, uzeo ga je, i naao, da je vrlo teak. Tada on dadne ribaru sto
dinara, i taj otie svojim putem. Masrur i Da'far meutim podignu sanduk i ponesu ga za
kalifom u palau. Ondje oni zapale svijee. I kada je dakle taj sanduk stajao pred kalifom, priu
mu Da'far i Masrur i obiju ga. Oni u njemu nau koaru od palmina lia, koja je bila zaivena
crvenim vunenim koncem. Njega prosijeku i ugledaju u njoj komad saga. a kada su taj podigli,
pronau neki enski ogrta, i u njemu ugledaju mlado ensko tijelo, koje je bilo lijepo kao
grumen srebra, ali mrtvo i rasjeeno na dva komada. Kada je kalif to ugledao, bio je duboko
oaloen, a na obraze mu ponu tei suze. On se meutim obrati Da'faru i rekne:
- Ti pseto od vezira, zar tu ljudi moraju pod mojom vlau biti
ubijani i bacani u rijeku, tako da ja o Sudnjem Danu budem zbog
njih pozvan na odgovornost? Tako mi Allaha, ja moram ovu enu
osvetiti na njezinu ubojici, i dati u da taj umre najgorom smru!
I on dalje rekne Da'faru:
- Onako kao to je istina da ja potjeem od kalifa iz 'Abbasove
kue, ako ti meni ne dovede onoga, koji je nju umorio, kako bih
se ja mogao na njemu osvetiti, tada u te dati objesiti na vratima
svoje palae, tebe i tvojih etrdeset bratia64.
64 Da je Hanin er-Raid bio vrlo uspjean politiar i dravnik, vidi se i po tome to je opio i
izmjenjivao darove ak i s Karlom Velikim. No premda je njemu do prijestolja najvie pomogao
upravo Da'far - kalif ga je potom postavio za svojega velikog vezira - jer je posumnjao u
njegovu vjernost, Harun ga je ipak dao ubiti 803. godine, i istovremeno je dao okrutno
iskorijeniti svu porodicu Barmekida. Ovdje dakako dolazi do rijei sjeanje na udes Da'farov i
udes svih njegovih.
238

Pripovijest o trima jabukama
I kalif je bio raspaljen estokim gnjevom. Tada Da'far pred njim ustukne, i zamoli ga:
- Daj mi rok od tri dana! Kalif odgovori:
- Doputam ti ih.
Sada Da'far side oaloen u grad, tim to je u sebi samome govorio:
- Kako ja mogu doi do saznanja, tko je umorio tu enu? Ako
mu dovedem nekoga drugog ovjeka umjesto ubojice, tada u jed
nom za njega biti pozvan na odgovornost. Ne znam, to trebam
initi.
Zatim on ostane tri dana kod kue. I etvrtog dana kalif poalje jednog komornika, da ga
dovede. Pa kada je on stupio pred kalifa, ovaj upita:
- Gdje je ubojica te ene?
Da'far odgovori:'
- O gospodaru pravovjernih, jesam lija uvar ubijenih, da bih
mogao poznavati njihove ubojice?
Tada je kalif postao bijesnim i zapovijedio, da ga se objesi pred palaom. Nadalje zapovijedi
jednom izvikivau, da izvikuje po ulicama Baghdada: 'Tko bude elio gledati, kako e pred
vratima kalifove palae biti objeen Da'far, Barmekid, kalifov veliki vezir, sa etrdeset
Barmekida, svojih bratia, taj neka doe i neka si to pogleda!'
Narod je iz svih dijelova grada pritjecao ovamo, da vidi, kako e Da'far i njegovi bratii biti
objeeni. Ali nitko nije znao, zato oni trebaju biti pogubljeni. Dotle su podigli vjeala, i pod njih
su bili dovedeni osuenici na pogubljenje. ekalo se samo jo na to, da kalif putem odreenoga
znaka izdade zapovijed. Narod je meutim plakao zbog Da'fara i njegovih bratia65.
65 Barmekidi su zapravo bili na glasu kao plemeniti i velikoduni ljudi.
239

Devetnaesta no
Tada iznenada doe neki mladi, lijep po izgledu i odjeven u snijenobijele haljine. njegovo je
lice bilo nalik Mjeseevu sjaju njegove oi crnom dragulju njegovo je elo bilo sjajee isto
crveni su bili njegovi obrazi obrasli njenosivim maljama na njima se vidio gdje bljeti jedan
made poput koice od ambre 66. On si je neumorno krio put kroz mnotvo, sve dok nije sjao
pred Da'fara. Tu on uzvikne:
- Ti si spaen od ove muke, o ti gospodaru emira braniku
i zatito siromaha ! Ja sam taj, koji je ubio onu, koju ste vi nali
mrtvu u sanduku. Neka se mene ubije, i neka se nju okaje na meni!
Kada je Da'far uo mladieve rijei i to priznanje, on se obraduje nad svojim vlastitim
spasenjem, ali se raalosti zbog lijepog mladia. A dok je je on to jo govorio, gledaj, tu se
progura kroz mnotvo neki prastari, oronuli starac, sve dok nije doao do Da'fara i mladia. On
ih pozdravi i rekne:
- O ti veziru uzvieni uresu kneeva ne vjeruj rijeima s
ovoga mladia jer nitko drugi nije ubio tu enu nego ja . Okaj je
na meni! Ako pak to ne uini tako, ja e te pred Allahom
Uzvienim pozvati na polaganje rauna.
Ali mladi rekne:
- O vezire, to je jedan oronuli starac, koji bulazni i ne zna to
govori. Ja sam taj koji ju je ubio, dakle: okaj je na meni.
Stari uzvikne:
- O moj sine, ti si mlad i voli svijet, ja sam meutim star i svi
jet mi je dosadio. Ja elim prinijeti svoj ivot kao otkupninu za tebe
i za vezira i njegove bratie. Nitko drugi nije ubio tu enu nego ja.
Zato vas zaklinjem Allahom, odmah me objesite! Jer meni ne pre-
ostaje nikakav ivot, kada vie nema njezinoga.
Kada je vezir sve to doivio, zaprepasti se, pa uzme mladia i staroga, i obojicu ih odvede pred
kalifa. Poljubi pod i rekne:
- O gospodaru pravovjernih, dovodim ti ubojicu te ene!
Kalif upita:
66 Gdje god je ovdje tekst rastavljan zvjezdicama (), u izvorniku je posrijedi rimovana proza.
240

Pripovijest o trima jabukama
- Gdje je on?
Da'far odgovori:
- Ovaj mladi kae: Ja sam ubojica. Ali ga ovaj stari tjera u la,
i kae: Ja sam ubojica. I gledaj, ovdje obojica stoje pred tobom!
Tada kalif pogleda na staroga i na mladia, i upita:
- Koji je od vas ubio onu enu?
^- Mladi odgovori:
-Ja. A stari:
- Nitko je drugi nije ubio nego ja. Tada kalif zapovijedi Da'faru:
- Uzmi ih, i dadni ih obojicu objesiti. Ali sada Da'far prigovori:
- Budui da je samo jedan od njih ubojica, bila bi to neprav
da, da se objesi drugoga.
Mladi meutim uzvikne:
- Tako mi onoga, koji je podigao nebeski svod, i rasprostro
zemlju poput nekoga saga, ja sam taj, koji je ubio enu! I to je taj
nain, kako je ona otila u smrt.
Kada je on zatim opisao ono, to je kalif bio naao, ovaj je bio uvjeren, da je mladi ubojica te
ene. udio se meutim nad time, kako bi to s obojicom moglo stajati, pa je zapitao:
- Zbog kojega si ti razloga tu enu tako neljudski poslao u
smrt? I zbog kojega si ti razloga priznao to umorstvo bez batina po
tabanima, zato si sam doao ovamo, i zato govori: okajte je na
meni?
Tada mladi odgovori:
- Znaj, o gospodaru pravovjernih, ta je ena bila moja supru
ga i moja sestrina. A taj je stari njezin otac, on je brat mojega oca.
Ja sam se njome oenio, dok je ona jo bila djevica, i Allah me je
preko nje blagoslovio s tri muka djeteta. Ona me je ljubila, i
posluivala me je, i ja nisam vidio nita zloesto na njoj, jer ja sam
joj takoer bio odan u srdanoj ljubavi. Prvoga dakle dana ovoga
241

Devetnaesta no
_<
mjeseca zapadne ona u neku teku bolest, i ja k njoj pozovem lijenike. Ali je ozdravljenje
dolazilo samo posve polako. Zatim je htjednem odvesti u hammam67, ali ona rekne:
'elim si neto, prije nego to odem u hammam, i za tim imam veliku udnju.'
Ja reknem:
'Sluam i pokoravam se! Sto je to?'
Ona odgovori:
'Obuzela me udnja za nekom jabukom, da je pomiriim i da mali komadi od nje odgriem.'
Smjesta poem u grad i ponem traiti jabuke, ali ne mognem nai nijednu. A ipak, da je ak
jedna jedina stajala jedan zlatnik, ja bih je bio kupio. Tada postanem alostan, otiem kui i
reknem:
'O keri mojega strica, tako mi Allaha, ne mogu nai nijednu!'
I ona se vrlo razoara, jer je bila jo slaba, i njezina se slaboa u toj noi jako povea. Tako
sam proveo no u brigama. Kada je svanulo jutro, otiao sam ponovo van iz kue, iao od vrta do
vrta, ali nigdje nisam nalazio jabuke. Naposljetku sretnem nekoga starog vrtlara, toga upitam za
jabuke, a on mi odgovori:
'Moj sine, to se voe rijetko moe nai, a sada ono ovdje posve nedostaje. Ono se nalazi jedino
jo u vrtu gospodara pravovjernih u Basri, gdje ga vrtlar dri za kalifa.'
Vratio sam se dakle kui. I moja me velika ljubav prema svojoj eni natjera na to, da se
odluim na put i da se opremim. Stavio sam se u pokret i putovao sam punih petnaest dani i noi,
onamo i natrag kui, i donio sam tri jabuke, koje sam uspio kupiti od vrtlara u Basri za tri dinara.
Ali kada sam uao k njoj, i pruio ih joj, ona nije u njima imala nikakve radosti, i ostavila ih je da
lee po strani. Jer su se njezina slabost i njezina groznica poveali, i njezina je bolest nesmanjeno
trajala punih deset dana, a zatim je pomalo
Posrijedi je istonjaka kupelj.
242

Pripovijest o trima, jabukama,
postajala zdravom. Tako sam napustio kuu i uputio se u svoj duan, i sjedio sam ondje zaposlen
svojim trgovakim poslom. Dok sam ja dakle oko podneva tu sjedio, gledaj, kad li proe pokraj
mene neki crni rob. Taj je u svojoj ruci drao jednu od te tri jabuke i njome se igrao. Ja ga
nazovem:
'Moj dobri robe, odakle ima tu jabuku? elio bih sebi kupiti jednu slinu.'
Tada se on nasmije i rekne:
'Ovu sam dobio od svoje ljubavnice. Jer ja sam izbivao iz grada, i kada sam se opet vratio,
naao sam je bolesnu, i uz nju tri jabuke. Tada mi ona rekne: 'Moj je mu, rogonja, zbog njih
poduzeo putovanje u Basru i uspio ih kupiti za tri dinara.' Tako sam ja uzeo jednu od njih.'
Kada sam ja uo od roba te rijei, o gospodaru pravovjernih, tada mi je svijet pred oima
postao crnim. Ustao sam, zakljuao svoj duan, i otiao sam kui, izvan sebe od divljega gnjeva.
I pogledam prema jabukama, ali naem samo dvije. Tada upitam svoju enu:
'Gdje je trea?'
Ona odgovori:
'Ja to stvarno ne znam!'
Tada se uvjerim, daje rob rekao istinu. I uzmem no, i priem joj odostraga, ne progovorim
nijednu rije, skoim joj na grudi, zabodem joj no u grlo, i odsijeem joj glavu, Zatim je urno
poloim u koaru, poto sam je prekrio enskim ogrtaem, nju zaio, i takoer na nju jo stavio
komad saga. To sam sve stavio u sanduk, zakljuao ga, i natovario ga na mulu. I bacio sam ga
vlastitim rukama u Tigris. Ja te zaklinjem AUahom, o gospodaru pravovjernih, daj me smjesta
objesiti! Jer ja se bojim, ona e me pozvati na odgovornost o Sudnjem Danu. Kada sam naime ja
njega bacio u Tigris, a da nitko o tome nije znao, uputio sam se kui, i naao svojega najstarijeg
sina u suzama, a ipak on nije znao nita o tome, to sam ja poinio s njegovom materom. Ja ga
upitam:
243

Devetnaesta no
'Zbog ega ti plae, moj sine?'
On odgovori:
'Ja sam si uzeo jednu od onih jabuka, koje su leale kod majke, i siao s njome na ulicu, da se
igram s braom. Tada doe neki visoki crni rob, i otme mi je iz ruke, i rekne: 'Odakle je ima?' Ja
reknem: 'Moj je otac zbog nje poduzeo putovanje, i donio ju je iz Basre za moju majku, a ona je
bolesna. On je kupio tri jabuke za tri dinara.' On meutim zadri jabuku, i nije se obazirao na
moju molbu. Zatim sam ga molio po drugi i po trei put. Ali se on nije obazirao na mene, da, on
me je istukao, i otiao odatle s jabukom. No prestraio sam se, da e me majka zbog te jabuke
tui, i tako sam iz straha pred majkom izaao s braom u grad, i ostao ondje, dok nije nastala
veer. I ja imam jo uvijek strah pred njome. Tako ti Allaha, moj oe, nemoj joj o tome nita
rei. Inae e njezina patnja jamano biti jo vea!'
Kada sam ja meutim sasluao, to govori djeak, tada sam saznao, da je rob prostaki
oklevetao moju enu. I sada mi je postalo posve izvjesno, da sam ja njezinim umorstvom poinio
golemu nepravdu. Nato ja ponem gorko plakati, i ubrzo ue k meni ovaj stari, brat mojega oca i
njezin otac. Ja ga izvijestim o tome, to se dogodilo. I on sjedne pokraj mene, i pone plakati, i
mi nismo prestajali plakati sve do ponoi. Mi ve od prije pet dana nariemo za njom, i tugujemo
nad time, to je ona toliko nepravedno ubijena. Sve to dolazi samo od tog roba, i on je uzrokom
njezine smrti. Alija te zaklinjem au tvojih otaca, ubij me smjesta! Ja poslije njezine smrti ne
elim vie ivjeti. Okaj je na meni!
Kada je kalif uo mladieve rijei, zaprepastio se i rekao:
Tako mi Allaha, ja neu nikoga drugoga dati objesiti nego prokletoga roba, i hou uiniti
djelo koje treba bolesnomu donijeti zdravlje i nai svoje dopadanje kod svepreslavnoga Kralja
..."
Tata primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.
244

Ali kada je poela




dvadeseta no

ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se kalif zakleo, da on r.ikoga drugoga nee dati objesiti
nego toga roba. Jer da se mladiu moe oprostiti. Nato se on obrati Da'faru i rekne mu:
- Dovedi mi ovamo toga prokletog roba, od kojega je potekla
ta zla kob! Ako mi ga ne dovede ovamo, ti e umrijeti umjesto
njega.
Da'far ode plaui odatle, tim to u sebi rekne:
- Dvije su mi smrti ve zaprijetile, ali vr ide na vodu dok
se ne razbije . U toj stvari biva ljudska mudrost izigranom. Samo
me On, koji me je prvi put spasio, moe takoer spasiti po drugi
put Tako mi Allaha, ja neu tri dana vremena naputati svoju
kuu. Tada neka Allahova Visost uini, kako joj se bude svidjelo.
Tako on ostane tri dana u svojoj kui, a o etvrtom danu dadne pozvati kadije i svjedoke, stavi
na papir svoju posljednju volju i uzme oprotaj od svoje djece. Ali ubrzo ue k njemu kalifov
glasnik i rekne:
- Gospodar se pravovjernih nalazi u najeem gnjevu. On je
poslao po tebe i zakleo se, da nee dopustiti da protekne ovaj dan,
a da ne vidi tebe objeena. Kada je Da'far uo tu vijest, on
245

Dvadeseta no
zaplae, i njegova djeca i robovi i svi, koji su se nalazili u kui, ponu s njime plakati. Pa kada je
od svih uzeo oprotaj, osim od svoje najmlae keri, on joj prie, da takoer od nje uzme
oprotaj. Nju je on volio vie nego svu svoju drugu djecu. Pritisne je na svoje grudi, i ljubio ju je
i plakao, to se od nje mora rastati. I pri tome osjeti u njezinu depu neto okruglo, i upita je:
- Sto to ti ima u svome depu?
- Tatice - odgovori ona - to je jedna jabuka, na kojoj stoji zapisano ime naega gospodara,
kalifa. Raihan, na rob, mi ju je donio prije etiri dana, i nije mi je htio dati, sve dok nije od mene
dobio za nju dva dinara.
im je Da'far uo o ovome robu i o toj jabuci, on se obraduje, i posegne rukom u dep svoje
keri, izvadi jabuku, i prepozna je, i uzvikne:
- O Ti, ija je pomo bila tako blizu!
Nato zapovijedi, da dovedu roba, i kada je taj doao, on mu rekne:
- Hej ti, Raihan! Odakle si ti doao do ove jabuke?
- Tako mi Allaha, gospodaru - odgovori on - ako la moe pomoi, tada moe istina ipak
pomoi jo mnogo bolje! Ja tu jabuku nisam ukrao iz tvoje palae, niti iz kraljevske palae, ni iz
vrta gospodara pravovjernih. Stvar stoji ovako: Izaao sam prije pet dana, i kada sam doao u
jednu od uliica, vidio sam djeake u igri, i jedan je od njih imao tu jabuku. Ja sam mu je oteo iz
ruke, i udario ga, a on je plakao i vikao: 'Ti ovjee, ta jabuka pripada mojoj materi, a ona je
bolesna. Ona si je od mojega oca zaeljela jabuku. Tada je on otputovao u Basru, i donio joj tri
jabuke za tri dinara. Jednu sam od njih uzeo ja, da se s njome igram.' Zatim je opet poeo plakati,
ali ja nisam na to obraao panju, i uzeo sam jabuku i doao ovamo. I moja ju je mala
gospodarica otkupila od mene za dva zlatna dinara. To je cijela povijest.
Kada je Da'far sasluao te rijei, zaprepastio se je, da je umorstvo djevojke i sva ta bijeda
mogla biti prouzroena posred-
246


Pripovijest o trima jabukama
stvom njegova roba. I to mu je bilo ao, da je to bio upravo njegov rob, ali se ipak obradovao
vlastitu spasenju i izrekao stihove:
Kada neka nesrea dolazi preko nekog roba, Odvedi ga umjesto sebe na sud!
Jer ti e nai jo mnoge sluge, Ali neki drugi ivot nee nai.

Zatim on uzme roba za ruku, i odvede ga pred kalifa, i ispria mu pripovijest od poetka do
kraja.Tada kalif dospije u najvee zaprepaenje, i pone se smijati, sve dok nije pao na lea, i
zapovijedi, da se ta povijest zapie, i da bude objavljena narodu. Da'far meutim rekne:
- Nemoj biti zaprepaen, o gospodaru pravovjernih, nad tom
povijeu, jer ona nije udnovatija od povijesti vezira Nur ed-Dina
'Alije od Egipta.
Tada kalif rekne:
- Ovamo s njome! Ali to bi moglo biti neobinije od ove pus
tolovine?
Da'far odgovori:

- O gospodaru pravovjernih, ja u ti je ispripovijedati samo
pod tim jednim uvjetom, da ti mojega roba pomiluje od smrti.
Kalif nato:

- Ako je ona udnovatija nego to, to smo mi sada doivjeli,
tada ti ja poklanjam njegovu krv. Ali ako ne, onda u ja dati ubiti
tvojega roba.
Tada Da'far pone

Dvadeseta no
POVIJEST VEZIRA NM ED-DlNA IEMS ED-DlNA.
'Znaj, o gospodaru pravovjernih, ivio je u staro vrijeme u zemlji Egiptu jedan sultan, pravi
uzor pravinosti. Siromanima je on bio otac ueni su bili njegovi savjetodavci imao je jednoga
razumnoga i pametnog vezira koji je za vladanje pokazivao mudru brigu 68. Taj je vezir bio vrlo
star ovjek, a on je imao dva sina, koji su bili kao dva Mjeseca. Nikada nisu bili vieni njinia
slini po ljepoti i ljupkosti. Stariji se zvao Sems ed-Din Muhammed, a mlai Nur ed-Din 'Ali. Ali
je mlai nadmaivao starijega po njenosti i ljupkosti, tako da su stanovnici udaljenih zemalja o
njemu uli i dolazili, da gledaju njegovu ljepotu.
Dogodilo se dakle daje njihov otac umro. Tada se sultan zbog njega raalosti, i on iskae
prema obojici sinova svoju dobrohotnost, pozove ih k sebi, odjene ih u poasne haljine i rekne
im:
- Vi trebate stajati na mjestu i poloaju vaega oca. Nemojte
biti oaloeni u svojim srcima!
Oni se zbog toga obraduju, i poljube pred njim tlo, i ponu odravati sveanosti u ast
pokojniku jedan pun mjesec dana. Zatim meutim stupe u svoju slubu kao veziri, i mo pree u
njihove ruke, kao to se bila nalazila u rukama njihova oca. Kada bi god sultan elio putovati,
jedan bi od dvojice putovao s njime. Jedne dakle veeri, kada je na starijem bio red, da putuje sa
sultanom, dogodilo se, da su oni jedan s drugim sjedili u razgovoru. Tada stariji rekne mlaemu:
Moj brate, to je moja elja, da se nas dvojica, ja i ti, u istoj
noi oenimo.
68 Ovdje je u izvorniku kao i drugdje gdje su dijelovi izriaja rastavljeni zvjezdicama -
posrijedi rimovana proza, i to takva, da po dva lana, koji slijede jedan za drugim, imaju
istovetan zvuni zavretak. Prevoditelj se ipak nije htio, na tetu prenoenja samoga smisla,
uputati ni u kakvo prepjevavanje.
248

/
V
Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
- Uini, kako eli, moj brate - odgovori mlai - gledaj, ja se
slaem sa svim tim, to ti kae.
Tako su se o tome sporazumjeli. Nadalje meutim stariji svojemu bratu rekne:
- Ako Allah tako odredi, da se mi zaruimo s dvije djevojke -
_-da-se njima iste noi oenimo, i da one istoga dana rode - i ako po
?'-.. ih ovoj volji tvoja ena rodi sina, a moja ena ker, tada emo ih mi vjenati jedno s drugim,
jer e oni biti djeca od brae.
Sada upita Nur ed-Din:
- Moj brate, to e traiti od mojega sina, kao jutarnji dar69
za svoju ker?
Ovaj odgovori:
- Traim od tvojega sina za svoju ker tritisue dinara, i tri
vonjaka, i tri oranice. To bi bilo vrlo nedolino, ako bi mladi
zakljuio brani ugovor za manju svotu.
Kada je meutim Nur ed-Din uo ovaj zahtjev, on rekne:
- Takav jedan dar za nevjestu ti sebi ipak ne moe uvjetovati
od mojega sina! Zar ti ne zna da smo mi braa i po Allahovoj volji
veziri u istoj slubi? Tebi bi priliilo, da mojemu sinu ponudi svoju
ker bez jutarnjeg dara. A ako na svaki nain mora biti poklonjen
neki jutarnji dar, tada utvrdi bilo koju prividnu vrijednost za oi
svijeta. Jer ti zna ak dobro, da je muki potomak vredniji od
enskoga. Moje je dijete muko dijete, i uspomena e na nas biti
dalje presaivana preko njega, ne preko tvoje keri.
. Sto je s njome? - upita ems ed-Din.
Nur ed-Din odgovori:
- Uspomena na nas meu emirima nee biti dalje presaivana
preko nje. Ali ti hoe prema meni postupiti kao onaj ovjek, o
69 Jutarnji dar je zapravo otkup za mladu. Dvije treine utvrene svote plaaju se prije
sklapanja braka, a ostatak se mora isplatiti eni u sluaju mue-vljeve smrti ili rastave braka.
249

Dvadeseta no
kome se pripovijeda, daje svojemu prijatelju, koji je doao k njemu i obratio mu se s nekom
molbom, rekao: 'U ime Allahovo, ja hou ispuniti tvoju molbu, ali sutra!' A molitelj je kao
odgovor izrekao stih70:
Ako se na 'sutra' odgaa ispunjenje molbe,
To je za onoga, koji razumije, jednako odbijanju.
Tada Sems ed-Din rekne:
Ja vidim, da kod tebe nedostaje potovanja prema meni, i da
ti dri svojega sina vrednijim od moje keri. Kod tebe postoji
stanoviti manjak u razumu i lijepom ponaanju. Ti mene podsjea
na zajedniku slubu, a ipak sam ti ja samo iz saaljenja dopustio
da uzme dijela u ministarskoj slubi da mi bude neki pomonik
i suradnik - i da te ne uvrijedim. Ali budui da ti tako govori,
tako mi Allaha, ja neu nikada i nikako svoju ker udavati za tvo
jega sina, ak ni onda, kada bi ti za nju izvagao toliko zlata koliko
je ona teka.
Kada je Nur ed-Din uo rijei svojega brata, on se razgnjevi i rekne:
Ni ja neu nikada i nikako svojega sina eniti tvojom kerju.
Sems ed-Din meutim nato uzvikne:
Ja neu nikada dati svoj pristanak na to, da on bude njezi
nim muem! Da ja nisam upravo pred time da, odlazim na put, ja
bih ve na tebi dao primjer to u takvim sluajevima ljudi
zasluuju. Ali im se vratim sa svojega puta doma, tada ti treba
vidjeti, i ja u ti pokazati, to iziskuje moje dostojanstvo.
Kada je Nur ed-Din uo od svojega brata takve rijei, on bude ispunjen gnjevom i kao izvan
sebe. Ali on sakrije svoje osjeaje. Dva brata provedu no odvojeno jedan od drugoga. Kada je
zatim
70 Stihovi se ovdje redovito pojavljuju kao dva polustiha.
250


Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
svanulo jutro, otputi se sultan u raskonome sjaju, i prijee put od Kaira do Gize, i stavi se u
pokret prema piramidama, praen od vezira Sems ed-Dina.
Sto se pak tie njegova brata Nur ed-Dina, on provede onu no u najljuem gnjevu. Pa kada je
osvanulo jutro, on se digne, izgovori jutarnju molitvu, i uputi se u svoju riznicu. Ondje on uzme
neke male bisage71, i dok je razmiljao o rijeima svojega brata, i o preziru koji je pokazao
prema njemu, on izgovori ove stihove:
Putuj! nai e nadomjestak za za onoga, od kojega se rastaje. Potrudi se! Jer slast se ivota
sastoji od truda.
Sjedenje na mjestu, izgleda mi, ne donosi ni ugled ni uvid, Ne, samo bijedan ivot. Zato ostavljaj
zaviaj, i kreil
Ja sam uvidio kako mirovanje vode njoj donosi loa svojstva. Ali ako tee, ona je svjea. Ondje
gdje ne, ostaje mutna stajati.
Kada se Mjesec ne bi manjio, tada ne bi ljudsko oko vazda njega gledalo, da vidi njegove mijene.
Kada lav ne bi naputao svoj log, on ne bi nalazio nikakva plijena.
Kada strijela ne bi naputala svoj luk, ona nebi dostizala svoj - cilj.
Kada bi zlato ostajalo u ili, ono bi ipak sliilo praini. A aloj se u zemlji moe poredivati s
drvom za loenje.
71 Dvanjke.
251


Dvadesetu no
Ali ako zlato ide u daljinu, tada je ono skupocjeno po vrijednosti,
A aloj biva u dalekom svijetu potovan jo vie od zlata.
Kada je zavrio svoju pjesmu, on zapovijedi jednomu od svojih mladih slugu, da treba nubijsku
mulu-kobilu pokriti njegovim napunjenim sedlom. Ta je kobila bila elinosiva ivotinja a
njezina su se lea mogla poreivati s visokom kupolom koja se uspravlja u vis njezini su
stremenovi bili donijeti iz Indije na njoj je lealo pokrivalo perzijske raskoi a ona je bila nalik
nekoj nevjesti ukraenoj za prvu branu no . Takoer mu zapovijedi, da na sedlo stavi svileni
pokriva, i preko njega sag za molitvu, bi-sage meutim tako, da one ispod saga za molitvu vise
s obje strane. Zatim on rekne slugi i robovima:
- Namjeravam otii na izlet izvan grada, i to kanim odjahati u okolicu el-Kaljuba72. Tri u
noi noiti na otvorenome, i neka me nijedan od vas ne slijedi, jer se moje grudi osjeaju
stjenjenima.
urno uzjai mulu-kobilu, i izjai - obskrbljen s neto jela za put iz Kaira, i zaputi se u
otvorenu zemlju. Jedva da je bilo podne, kada je ve uao u grad Bilbais73, gdje je sjahao,
odmorio se, dao takoer svojoj muli da otpoine, i uzeo sebi poneto od svoje hrane. I zatim on
kupi u Bilbaisu jela za sebe, i krme za kobilu, i ponovo izjai u pustinju. I jedva da je bila pala
no, a ve je on doao u stanovito mjesto, koje se zove es-Sa'dije74. Ondje provede no. Uzme
malo od svoje hrane za putovanje, i to pojede. Zatim postavi bisage kao jastuk za glavu,
rasprostre pokriva, i prespava na otvorenome, jo uvijek obuzet gnjevom. Tako je proveo no.
Kada je meutim svanulo jutro, on uzjai, i dalje je jahao na svojoj muli tako dugo, dok nije
prispio u grad Haleb75,
72 Grad el-Kaljub se nalazi desetak kilometara daleko od Kaira.
73 Taj je grad putnika postaja na putu iz Kaira u Siriju.
74 Posrijedi je takoer putnika postaja na putu iz Kaira u Siriju.
75 Haleb (Aleppo) je grad u Sjevernoj Siriji, a osobito je vanu ulogu odi
grao u povijesti Kriarskih ratova.
252

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
gdje je odsjeo u jednome karavanseraju76, i ondje je ostao tri dana, kako bi dao poinka sebi i
muli, i uivao u podneblju. Zatim se odlui na to, da putuje dalje, ponovo uzjai svoju mulu, i
uputi se odatle, a da nije znao kamo se je zaputio. Putovao je bez zadravanja, sve dok nije
dospio u grad Basru, ali nije znao, gdje se -nalazi. On se zaustavi u jednome chanu, uzme s mule
bisage, i rasprostre sag.
ivotinju je zajedno s opremom prepustio vrataru, da je tu i tamo unaokolo proee. Taj je s
njome unaokolo etao.
Sada se meutim dogodi, da je vezir od Basre sjedio kraj prozora svoje palae. I on ugleda
mulu i na njoj skupocjenu opremu, i povjeruje, da je to neka paradna mula, onakva kakve jau
veziri i kraljevi. I razmiljao je o tome, i njegova je dua bila posve oarana. Naposljetku on
rekne jednomu od svojih slugu:
Dovedi mi toga vratara!
Sluga ode i dovede vratara. Taj ue, i poljubi tlo pred vezirom, koji je bio ovjek u visokim
godinama. Nato ovaj upita vratara:
r Tko je vlasnik one mule, i kakav je on ovjek?
Ovaj odgovori:
O gospodaru, vlasnik je te mule neki mlad ovjek ugodne
naravi, ozbiljan i fin. Zacijelo neki od trgovakih poglavara.
Kada je vezir uo vratarove rijei, on hitro ustane, uzjai svojega konja, i odjai u chan, da
posjeti mladia. Kada je meutim Nur ed-Din ugledao vezira gdje dolazi, on ustane, poe mu
ususret i pozdravi ga. Vezir mu nazove dobrodolicu, sjai sa svojega konja, zagrli ga, dadne mu
da sjedne kraj njega, i upita ga:
Moj sine, odakle ti dolazi, i to trai?
Visoki gospodaru - odgovori Nur ed-Din - ja dolazim iz grada Kaira, gdje je moj otac
svojevremeno bio vezir. Ali je on otiao k milosrdnosti Allaha Uzvienoga.
76 Istonjako svratiste - chan, koji odgovara suvremenom motelu (mo-tor-hotelu).
253

Dvadeseta no
I on mu ispripovijeda sve, to mu se bilo dogodilo, od poetka do kraja, i ktomu doda:
- Ja sam u sebi odluio, da se nikada opet ne vraam doma,
dok ne posjetim sve gradove i zemlje.
Kada je dakle vezir uo njegove rijei, on mu rekne:
- Moj sine, nemoj sluati glas strasti, da te on ne bi sunovra-
tio u propast! Jer doista, mnoge su zemlje pustinjski predjeli, i ja
sam zabrinut za tebe zbog promjenjivih sluajeva vremena.
Nato on dadne bisage, pokriva i sag natovariti na mulu, i uzme sa sobom Nur ed-Dina u svoju
vlastitu kuu. Ondje mu on dadne jednu lijepu sobu, i ukae mu poasti i dobroinstva, jer ga je
vrlo zavolio. I on mu rekne:
- Moj sine, ja ovdje ivim, star ovjek, i nemam nijednoga
sina, ali me je Allah blagoslovio kerju, koja je po ljepoti tebi
ravna. I ja sam mnoge prosce, koji su je prosili, odbio. Ali je ljubav
prema tebi osvojila moje srce. Hoe li ti dakle primiti moju ker
kao svoju slukinju, i postati njezinim muem? Ako si ti na to spre
man, tada u se ja uputiti gore k sultanu od Basre i rei mu, da si
ti sin mojega brata, i tebe u njemu predstaviti, kako bi tebe
postavio za vezira na mome mjestu. Ja u meutim sam potom
mirno ostati u svojoj kui, jer sam postao starim ovjekom.
Kada je Nur ed-Din uo te vezirove rijei, odluno je pognuo glavu, i rekao:
- Sluam i pokoravam se!
Tada se vezir obraduje, i naredi svojim slugama da pripreme sveanu gozbu, i da ukrase veliku
dvoranu za primanje, u kojoj su se obiavale slaviti svadbe emira. Zatim on okupi svoje
prijatelje, i pozove dravne uglednike i trgovce iz Basre. Pa kada su svi pred njim stajali, on im
rekne:
- Ja sam imao brata, koji je bio vezir u zemlji Egiptu, i Allah
ga je blagoslovio dvama sinovima, dok je On meni, kao to vi zaci
jelo znate, darovao jednu ker. Moj mi je dakle brat stavio na srce,
254

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
da svoju ker udam za jednoga od njegovih sinova, i ja sam mu to obeao. I kada je zatim dolo
vrijeme za vjenanje, on mi je poslao jednoga od svojih sinova, ovoga ovdje mladia. Budui
dakle daje on sada doao k meni, ja sam spreman sastaviti brani ugovor izmeu njega i moje
keri, i u svojoj kui proslaviti njegovu svadbu -s njome. Jer on meni stoji blie nego neki
stranac. A kasnije on treba, ako hoe, ostati kod mene, ili ako eli putovati, tada u ja njega i
njegovu enu poslati k njegovu ocu.
Tada svi odgovore:
- Izvrsna je tvoja odluka.
Oni se nato ogledaju za mladoenjom, i kada su ga pogledali, on im se dopadne. Tako dakle
vezir poalje po kadije i svjedoke, i oni napisu ugovor. I sluge okade goste tamjanom, iznesu
pred njih eerni77 erbet, i kropili su ih ruinom vodom. Zatim su svi poli svojim putem.
Vezir meutim zapovijedi svojim slugama, da odvedu Nur ed-Dina u hammam, i on mu dadne
jednu od svojih vlastitih skupocjenih haljina, poalje mu runike i zdjele i kadionice, i sve, to
mu je bilo potrebno. Kada je mladi izaao poslije kupanja, i stavio na sebe haljinu, izgledao je
poput Utapa u etrnaestoj noi. Napolju ispred zgrade hammama uzjai on svoju mulu, i odjai
ravno sve do vezirove palae. Ondje on sjai, ue k veziru i poljubi mu ruke, a ovaj mu nazove
dobrodolicu'..."
Tada primijeti ehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu odobrenju.
Nije posrijedi pleonazam, jer se erbet isto tako pravi i od meda.
255



Ali kada je poela



dvadesetiprva no

ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir ustao, nazvao mu dobrodolicu i rekao:
Hajde, otii ove noi k svojoj eni. A sutra u te ja odvesti k
sultanu. Molim Allaha svako dobro za tebe.
Nur ed-Din nato ustane, i ue k svojoj eni, vezirovoj keri.
Ostavimo sada Nur ed-Dina i okrenimo se k njegovu bratu!
Taj se dugo vremena zadrao sa sultanom na putovanju, i poto se vratio, nije vie naao u kui
svojega brata. Tada on zapita sluge za njega, a oni odgovore:
O onome je danu, o kojem si ti otiao sa sultanom na put,
tvoj brat uzjahao svoju mulu, koja je bila opremljena kao za parad
nu povorku, i rekao: 'Idem u okolicu el-Kaljuba i bit u odsutan
jedan do dva dana. Jer meni su stijenjene grudi. Ne treba me
meutim nitko slijediti.' I od toga dana, kada je odjahao, pa sve do
danas mi nismo o njemu primili vie nikakvu obavijest.
ems ed-Din je meutim bio u velikoj brizi zbog otputovanja svojega brata, i on je bolno
tugovao zbog njegova gubitka, i samomu je sebi govorio:


H
m
!?

^?1





m

m257

Dvadesetiprva no
Do toga je dolo samo zato, to sam ja njega u onoj noi pso
vao. On si je to uzeo k srcu, tako da je otputovao u daljinu. Ali ja
moram nekoga poslati za njime.
Nato on poe k sultanu, i izvijesti ga o tome. I taj napie pisma, koja preko svojih glasonoa
poalje svojim namjesnicima u svim pokrajinama drave. Ali je Nur ed-Din u dvadeset dana,
tijekom kojih su oni izbivali, ve doao u daleke zemlje. Tako su oni njega traili, ali nisu od
njega nali nikakva traga, i vratili su se doma. I Sems ed-Din pone gubiti nadu u to, da e nai
svojega brata, i rekne:
Ja sam ipak prema svojemu bratu otiao predaleko u tome,
to sam mu rekao o vjenavanju nae djece. Samo da se to nije
dogodilo! Sve to dolazi od moje nerazumnosti i moje neopreznos
ti.
Ubrzo pak potom on zaprosi ker jednoga trgovakog poglavara u Kairu, i on zakljui brani
ugovor i ue k njoj. To se dakle dogodilo tako, da je ta no, u kojoj je ems ed-Din obljubio
svoju suprugu, bila takoer no u kojoj je bio izvren prvi spolni snoaj izmeu Nur ed-Dina i
njegove supruge, keri vezira od Basre. Jer to je Allah Uzvieni tako odredio, kako bi On nad
svojim stvorenjima ispunio svoju volju. A dogodilo se takoer to, onako kako su rekla oba brata:
njihove su dvije ene zaele u istoj noi; i supruga Sems ed-Dina, vezira od Egipta, donese na
svijet ker, ljepu nego to je u Kairu ikada ikoja bila viena; supruga Nur ed-Dina meutim rodi
djeaka, ljepega nego to je u njegovo vrijeme ikada ikoji bio vien; kao to jedan od pjesnika
kazuje o njemu slinome:
Vitak mladi, zbog ijega se ela i kovrave kose ovjeanstvo nalo u tmurnoj alosti i vedroj
radosti!
Ne grdite lijepi made, koji resi njegov obraz,
Koji dvojako crnom piknjicom zaarava poglede svih!
258

Povijest vezim Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
I neki drugi:
Dovedena je ljepota, da se usporeuje s njime. Tu je ljepota posramljeno pognula glavu.
Govorilo se: 'O ljepoto, jesi li vidjela njemu slina?' Ona klikne: 'Nikada ne bih vjerovala da u
to vidjeti.'
Nazvali su djeaka Bedr ed-Din Hasan, a njegov se djed, vezir od Basre, obradovao nad njime.
I on je ustanovio sveanosti i gozbe, kakve bi priliile sinovima kraljeva. Zatim on uzme Nur ed-
-Dina sa sobom i odvede ga sultanu. Pa kada je taj stupio pred kralja, on pred njime poljubi pod.
Posjedovao je on meutim veliku govorniku sposobnost njegov je vrst duh donosio brze
odluke on je bio dobar na djelu i lijep po liku i tako on izrekne ove stihove:
Dugo tipotrajale tvoje radosti, o moj gospodaru! Poivio tako dugo kao no i dnevna svjetlost!
Svijet plee, vijek pljese rukama,
Kada se govori o tebi i o tvome velikom maru.
Tada sultan ustane, kako bi obojicu poastio. On zahvali Nur ed-Dinu na njegovim rijeima, i
upita svojega vezira:
Tko je taj mladi?
Tada mu je morao vezir ispriati njegovu povijest od poetka do kraja. On mu najprije
odgovori:
To je sin mojega brata.
Zatim sultan upita dalje:
A kako dolazi do toga, da je on tvoj neak, i da mi nikada
nismo o njemu uli?
259

Dvadesetiprvci no
Vezir odgovori:
- O na gospodaru i sultane, ja sam imao jednoga brata, koji
je bio vezir u zemlji Egiptu. Pa kada je on umro, ostavio je za
sobom dva sina, od kojih je stariji postao vezirom na njegovu mjes
tu, dok je ovaj, njegov mlai sin, doao k meni. No ja sam se zak
leo, da svoju ker ni za koga drugoga neu udavati, nego za njega.
I kada je on doao, ja sam ga dakle oenio svojom kerju. On je jo
mlad, ja sam meutim postao starcem. Moj je sluh oslabio, i moja
je radinost dola kraju. I zbog toga sam htio zamoliti naega gospo
dara i sultana, da njega postavi na moje mjesto, jer on je sin moje
ga brata i suprug moje keri. On zasluuje vezirstvo. Jer on je
ovjek od uvida i obazrivosti.
Sultan pogleda Nur ed-Dina, i on mu se svidi. I tako mu on dadne slubu, koju ga je vezir za
njega zamolio. I on ga imenuje uza sav propisani postupak, i pokloni mu raskonu poasnu
haljinu i jednu mazgu iz svoje vlastite pastunice78. Nadalje mu dodijeli uzdravanje i prihode.
Nur ed-Din pak poljubi sultanu ruku. I oni otiu vrlo obradovani kui, on i njegov punac, i
reknu:
- Sve to dolazi zahvaljujui srei novoroenoga Hasana!
Nato Nur ed-Din stupi sljedeeg dana pred kralja, poljubi pod, i izgovori stihove:
Srea se obnavlja sa svakim danom,
Dobra zvijezda pobjeuje zavidnikovo lukavstvo.
Neka vazda budu bijeli tvoji dani,
Ali neka je crn dan toga, tko je tebi neprijatelj.
78 Mazga je bastard - krianac, koji dolazi od pastuha (drijepca) i magarice.
260

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Setns ed-Dina
Tada mu sultan zapovijedi, neka sjedne na vezirsku stolicu. I on sjedne, i preuzme obveze
svoje slube, i pone istraivati pojedine sluajeve i sporne predmete podanika, kako je to ve
obiaj vezira. Sultan je gledao kako on to radi, i divio se nad time, kako je on tako odluno i
razumno pogaao njegove uredbe i odluke. Zato ga on zavoli i stekne u njega povjerenja. Kada
je meutim sabor bio rasputen, poe Nur ed-Din kui, i ispripovijeda svojemu puncu, to se
zbilo. Ovaj je bio zbog toga vrlo obradovan. Od tada je pa nadalje Nur ed-Din obavljao svoj
vezirski posao vazda tako, da se sultan dan i no vie nije htio od njega odvajati. I sultan je
povisio njegove prihode i uzdravanja, sve dok Nur ed-Din nije postao bogatim ovjekom, i dok
mu nisu ve pripadali brodovi, koji su po njegovoj zapovijedi obavljali trgovaku plovidbu. Imao
je takoer crne i bijele robove, i ustanovio je mnoga zemljina dobra s napravama za
navodnjavanje, i vrtove. Kada je meutim njegov sin Hasan bio star etiri godine, umre stari
vezir, otac njegove supruge. I on odri za svojega punca raskonu sveanost u ast pokojniku,
prije nego to gaje poloio u prah. Potom se lati odgoja svojega sina. Pa kada je djeak postao
vei i bio sedam godina star, on mu dovede uitelja, da ga obrazuje u njegovoj vlastitoj kui. I on
tomu naloi, da ga pouava, i da dadne da mu padne u dio fina naobrazba i dobar odgoj. Tako je
taj majstor poduavao djeaka u itanju, davao mu da naui poneko korisno znanje, i ponovljeno
je s njime u tijeku nekoliko godina itao Kur'an. Ali je Hasan takoer jo uvijek dobivao sve vie
na ljupkosti i ravnomjernoj savrenosti. Onako kako kazuje pjesnik:

Savren poput Mjeseca na nebu njegove ljupkosti! Sunce zraei uzlazi iz cvata njegovih obraza.

On je u sebi sjedinio svu ljupkost, i to je,
kao da su sva stvorenja od njega primila svoju ljepotu.

I uitelj ga je odgajao u palai njegova oca. Jer on sve od svojega roenja nije naputao
ministarski dvorac. Ali ga jednoga dana


Dvadesetiprva no
uzme njegov otac, vezir Nur ed-Din, stavi na njega njegove najbolje haljine, posjedne ga na
jednu izabranu mulu, i povede ga k sultanu. Kada je on onamo uao, pogleda kralj Bedr ed-Dina
Hasana, sina Nur ed-Dina, i on nae u njemu svoje dopadanje, i zavoli ga. Narod se drave
meutim divio, kada je on po prvi put sa svojim ocem prolazio pokraj njih - na putu ka kralju -
zbog njegove ljepote. I oni su posjedali po putu i ekali na njegov povratak, kako bi se njemu
radovali, njegovoj ljepoti i ljupkosti, i njegovoj ravnomjernoj savrenosti. Onako kao to kazuje
pjesnik u svojim stihovima:
Tuma zvijezda je jednom promatrao, kad li mu se u noi ukae Ljupkodraesni mladi u raskoi
svoje ljepote.
Njemu je dao Saturn njegovu udesno crnu kosu,
I njemu je poklonjena boja mousa za njegov par sljepoonica.
Mars se bio pourio, da mu obraze ukrasi crveno, A strijelac mu je poslao strijele iz njegovih
pogleda.
Merkur mu je darovao od svih najotriji razum, Veliki Medvjed je odvratio od njega poglede
zavidnika.
Tu tuma ostane zbunjen zbog onoga, to je ugledao,
A Utap poljubi zemlju pred njim, koji ga je posve zbunio.
Kada ga je sultan pogledao, postupao je s njime s osobitom naklonou. Jer on ga je zavolio. I
on rekne njegovu ocu:
O vezire, ti ga mora bezuvjetno uvijek dovoditi sa sobom. Nato ovaj odgovori:
Sluam i pokoravam se!
262

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Vezir zatim otie sa svojim sinom kui, i otada ga je stalno dovodio k sultanu, sve dok djeak
nije dosegao svoju petnaestu godinu. Tada se meutim razboli njegov otac, Vezir Nur ed-Din. I
on dadne pozvati svojega sina k sebi, i rekne mu:
Znaj, o moj sine, Zemaljski je svijet kua prolaznosti, ali je nebeski svijet kua vjenosti.
Tebi bih ja sada elio staviti na srce neke opomene. Obrati panju na ovo, to u ti rei, i prema
tomu usmjeravaj svoju pamet!
Zatim mu on dadne upute o najboljem nainu openja s ljudima i o nainu, da se vode vlastiti
poslovi. Nato se meutim Nur ed-Din sjeti svojega brata, i svojega zaviaja i svoje zemlje, i on
pone plakati zbog svojeg rastanka od prijatelja. Ali on obrie suze, i izgovori stihove:
Ako mi tugujemo zbog rastanka, to trebamo rei? Ili ako nas mui enja, kamo da se
odluimo?
Ili da aljemo glasnika kao tumaa za nas? Ne donose glasnici tugu zaljubljenikovu.
Ili ako sam ja strpljiv, zaljubljenik iezava, Poslije gubitka ljubljenoga ak ubrzo odavde.
Njemu sada ne preostaje nita vie osim patnje i uzdisanja I suza, koje mu teku na obraze.
O ti koji su sada daleko od pogleda mojih oiju, A koji mi jo uvijek borave u srcu!
Hoe li vas se moi vidjeti? Ali znajte, moje prijateljstvo
se nikada ne moe, i unato dugotrajnom rastanku, razdijeliti.


Dvadesetiprva no
Ili jeste li vi pri dugotrajnom izbivanju zaboravili ljubav? emu vam ipak vrijede suze i uzdasi?
Ako me jo ivot s vama sjedini,
Tada u vas ondje jo dugo vremena karati!
Kada je zavrio svoju pjesmu i svoju tualjku, on se okrene prema svojemu sinu i rekne:
- Prije nego to ti priopim svoju posljednju volju, saznaj da ti
ima jednoga strica. On je vezir od Egipta, i ja sam se od njega ras
tao i napustio ga bez njegove suglasnosti. Uzmi dakle list papira i
na njega zapisi ono, to u ti rei!
Tada Bedr ed-Din Hasan uzme list papira i pone na njemu zapisivati, onako kako mu je
govorio otac. On mu je govorio u pero sve, to mu se bilo dogodilo, od poetka do kraja.
Takoer mu je dao da zapie vrijeme njegova vjenanja i svadbe s vezirovom kerju, i vrijeme
njegova prispijea u Basru i njegova susreta s vezirom. Nadalje, da on sam jo nije bio star
etrdeset godina u vrijeme te svae sa svojim bratom. I on ktomu doda:
- Sve je to napisano za njega na temelju mojega govorenja u
pero, i neka Allah ushtjedne da bude s njime, kada ja napustim
ovaj svijet!
Nato on savije papir, zapeati ga i rekne:
- O Hasane, moj sine, uvaj ovo pravno svjedoanstvo. Jer e
ono to na njemu stoji napisano, dokazivati tvoje podrijetlo, i tvoj
drutveni poloaj, i tvoje rodoslovno stablo. Pa ako ti se dogodi zlo,
poi na put u Egipat, upitaj za svojega strica, pusti da te odvedu k
njemu, i izvijesti ga, da sam ja umro kao tuinac i pun enje za
njim.
Tada uzme Bedr ed-Din Hasan pismeno pravno svjedoanstvo. I on ga uije izmeu podstave i
tkanine svojega tarbua79, i oko
79 Tarbu je vrsta istonjake kape.
264
/

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
njega savije svileni turban, tim to je plakao, jer se ve tako mlad morao rastati od svojega oca.
Nur ed-Din meutim rekne:
- Ja ti sada upuujem pet opomena. Prva je opomena: Nemoj se ni sa kim tijesno vezivati, tako
e biti siguran od njegove lukavome! Jer sigurnost lei u zatvorenosti, i u tome, da izbjegava
zajednitvo i prisno openje. Ja sam uo nekog pjesnika kako kazuje:
Nema nikoga u tvome ivotu, na ijem bi ti prijateljstvu mogao to graditi.
Nikada nije neki prijatelj dokazao vjernost onomu, kojega je pogodila nesrea.
Tako ivi sam za sebe^ ne preputaj se nikojemu ovjeku. Ja te svojom izrekom dobro svjetujem.
To neka je dovoljno!
Druga je opomena ova, o moj sine: Nemoj biti ni prema komu okrutan, kako ne bi udes bio
okrutan prema tebi! Jer udes je jednoga dana za tebe, a drugoga dana protiv tebe. Jer zemaljski je
svijet samo stanovita posudba, koja se mora otplatiti. A ja sam uo jednoga pjesnika kako
kazuje:
Promisli, i ne uri se ni sa kakvim planom,
Imaj suuti prema ljudima, tada e biti usreen kroz suut.
Nema na svijetu nikakve moi, nad kojom ne bi stajala Allahova mo.
A svaki e tlaitelj biti jo tlaen od nekog tlaitelja.
Trea je opomena ova: Vjebaj se u utnji, i brini se o svojima vlastitim grekama prije nego o
grekama drugih ljudi! Jer poslovica glasi: 'Tko vjeba utnju, dobiva.' A o tome sam takoer
uo stihove stanovitog pjesnika:
265


Dvadesetiprvci no
utnja je nakit, a strpljivost donosi dobit.
Ali ako jednom moradne govoriti, tada izbjegavaj, da bude brbljavac.
Jer ako se ti zbog utnje samo jedan jedini put pokaje, Tada e se zbog svojega govora jo
mnogo put kajati.
etvrta opomena, o moj sine, je sljedea: Ja te opominjem, da ne pije vino! Jer vino je izvor
svake bahatosti, i vino ini da razum iezava. Zato se uvaj, uvaj se, da ne pije vino! O tome
sam takoer uo jednoga pjesnika kako kazuje:
Ja izbjegavam vino, i takoer onoga koji ga pije. A tko ga proklinje, s njime sam ja suglasan.
Vino odvodi s puta spasenja,
I vrata za zlo ini irokima i slobodnima.
A peta je opomena, o moj sine, sljedea: Odravaj svoj posjed, i on e tebe odravati. uvaj
svoj posjed, i on e tebe uvati. I ne rasipaj ono, to ima, kako ne bi morao prosjaiti od
najmanjega od ljudi. Ako tedi sitni ima lijek '! A takoer sam tu opet uo stanovitoga
pjesnika kako govori:
Ako nemam nikakva novca, tada takoer nemam nikakva prijatelja za pratitelja.
Ako meutim imam mnogo novaca, tada e nai prijatelja u svakome.
Kako mi je poneki prijatelj htio pomoi kod izdavanja novca! Kako me je pokoji pratitelj pri
manjku novca ostavio na suhom!
266

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Tako je Nur ed-Din davao svojemu sinu Bedr ed-Dinu Hasanu mnoge mudre opomene, dok ga
nije napustio ivot.
Tada je u njegovoj kui poela vladati alost, i za njime su alili takoer sultan i svi emiri, i
sahranili su ga. Bedr ed-Din meutim ostane u koroti za svojim ocem dva mjeseca dana, za
vrijeme koje nije izjahavao, nije odlazio na vijenike sabore, niti se uope pribliavao sultanu.
Tada sultan postane na njega bijesan, imenuje na njegovo mjesto jednoga od svojih komornika i
uini ga vezirom, tim to je ujedno izdao zapovijed, da se zaplijeni sve, to je pripadalo Nur ed-
Dinu, njegov imetak, njegova kua, i njegova poljska dobra. Tako se otputi taj novi vezir, da to
uini i da Bedr ed-Dina Hasana, sina preminuloga, pograbi, kako bi ga doveo pred sultana, koji
bi trebao zatim s njime postupiti prema svom nahoenju. No meu vojnicima se nalazio stanoviti
mameluk80 preminulog vezira. Kada je uo za tu zapovijed, podbode on ostrugama svojega
konja i odjai u punoj brzini k Bedr ed-Dinu Hasanu. On ga nae, gdje sjedi na vratima, u tuzi i
slomljena srca. Brzo skoi s konja, poljubi mu ruku i rekne:
- O moj gospodaru i sine mojega gospodara, brzo se spremi
na odlazak inae e te sustii ruka propasti !
Tada Hasan pone drhtati i upita:
- Sto se dogodilo?
Ovaj odgovori:
Sultan se razljutio na tebe i izdao protiv tebe nalog za
uhienje. Nevolja dolazi ovamo k tebi neposredno iza mene. Zato
skai na noge, da spaava svoj ivot!
Hasan zapita dalje:
Preostaje li mi jo vremena, da uem u svoju kuu, i da si
uzmem malo svjetovnog dobra, kako bi u njemu kod svojeg borav
ka na putovanju, mogao imati svoje pribjeite?
Mamluk (ili: mamluk) je zapravo bijeli rob.
267





Dvadesetiprva no
Ali rob uzvikne:
- O moj gospodaru, smjesta ustaj, ostavljaj kuu za sobom, i pouri se!
Zatim on izrekne stihove:
Spaavaj svoj ivot, kada ti se smrailo od nevolje! Ostavi da kua oplakuje onoga, tko ju je
sagradio!
Ti e ve nai neko obitavalite na drugome mjestu: Za svoj ivot nee nai nikakav
nadomjestak.
Mene udi, koga to jo neto zadrava u kui rugla, Tako je ipak irok i slobodan Alldhov svijet.
Ne pouzdavaj se u vanoj stvari u glasnike. U istini dua pomae jedino sama sebi.
Lavlja ija nije tako snaana,
Dokle god mu je slomljeno samopouzdanje.
Pri tima si mamelukovim rijeima Bedr ed-Din pokrije glavu skutom svoje haljine, pa se
ustane i uputi, sve dok se nije naao stojei pred gradskim vratima. I ondje zauje ljude kako
govore:
Sultan je poslao novog vezira u kuu preminulog vezira,
kako bi njegov imetak i njegov posjed stavio pod zaplijenu, i uhva
tio njegova sina Bedr ed-Dina Hasana, i kako bi ga doveo k njemu,
da ga dadne ubiti..
A svi su uzvikivali:
- Jao alosti zbog njegove ljepote i ljupkosti!
268

Povijest vezim Nur ed-Dinti i Sems ed-Dina
Kad je on uo takve govore od ljudi, utekne on odatle glavom bez obzira, a da nije znao kamo
se uputio. I urio je dalje bez zadravanja, sve dok ga udes nije doveo do mjesta, gdje je bio
pokopan njegov otac. On ue u groblje i potrai put meu grobovima. Naposljetku sjedne na
zemlju uz grob svojega oca, i skine sa svoje glave skut svoje haljine, koji je imao zlatom izvezen
obrub, na kome su stajali stihovi:
O ti, ije lice vedro zrai,
Nalik zvijezdama, tako bistro kao rosa:
Zauvijek trajala tvoja mo, Tvoja velika slava bila vjenom!
Dok je on tako sjedio kraj groba svojega oca, gledaj, tada doe k njemu neki idov, koji je
izgledao kao mjenja novca, i koji je nosio par bisaga, u kojima se nalazilo puno zlata. idov
pristupi Hasanu el-Basri81 i rekne mu:
- O gospodaru, zato te vidim tako promijenjena?
- Ja sam spavao jo prije nepun jedan sat - odgovori Hasan - kad li mi se u snu javi moj otac i
izgrdi me, zato to ja jo nisam posjetio njegov grob. Odmah sam se uputio, drui od straha, da
ne protekne dan, a da ga ja nisam posjetio, jer to bi mi bilo nepodnoljivo.
- Mladi gospodaru - priklopi idov tvoj je otac imao mnoge trgovake brodove, pa budui
da neki sada doplovljavaju, moja je elja, da od tebe otkupim tovar prvoga broda, koji uplovi u
luku, za ovih tisuu zlatnih dinara.
I idov uzme jednu kesu punu zlata, odbroji iz nje tisuu dinara, dadne ih Hasanu, vezirovu
sinu, i rekne:
81 Junak se odsada zove "el-Basri" (= Basranski, Basorski, ili naprosto: od Basre), dakako:
prema Basri, gradu svojega oca i svojemu rodnom gradu.
269

Dvadesetiprvu no
Napii mi jednu potvrdu o prodaji i zapeati je!
Tako Hasan, Vezirov sin, uzme list papira i na njemu napie:
'Pisac, Bedr ed-Din Hasan, sin vezira Nur ed-Dina, je za tisuu dinara prodao Isaaku, idovu,
sav tovar prvoga od brodova svojega oca, koji uplovi u luku. I on je cijenu od njega primio
unaprijed.'
Tada idov uzme od njega potvrdu. Hasan meutim pone plakati, kada je pomiljao na to, na
kako se visoku poloaju on sve jo do nedavno nalazio. I on izrekne stihove:
Kua, otkada si ti, o gospodarice, iz nje otila, nije uope nikakva kua.
Susjed mi vie ne moe, otkada si otila, biti nikakav susjed.
Takoer prijatelj, s kojim sam neko bio prisno povezan, Mi nije vie nikakav prijatelj, da,
Mjesec je izgubio svoj sjaj.
i Ti si otila i za sobom
ostavila pri rastanku svijet u alosti.
Pa ga je potom nadaleko i nairoko prekrila tama.
Neka zlosretnog gavrana, koji je graktao pri naem rastanku,
Nikada vie ne zatiti neko gnijezdo! Neka izgubi svoju pernatu haljinu!
\
Sada me izdaje strpljenje, oprotaj mi izjeda tijelo. Kako je poneka zavjesa pri rastanku pala
razderana!
Hoe li ti nekadanje noi, kakve smo ih zajedno proziv jeli,
jo vidjeti kako se vraaju? Hoe li nas kua ikada opet sjediniti?
270

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Zatim on gorko zaplae. Pa kada se nad njim spustila no, on osloni glavu na grob svojega oca,
i utone u san. Nije se budio ak ni onda, kada je izaao Mjesec. Ali se njegova glava spustila sa
groba, i on je tu leao na svojim leima, a njegovo je lice jasno sjalo na mjeseevoj svjetlosti.
To je pak groblje bilo stanovito prebivalite pravovjernih dinnova. I naskoro izae neka
dinnica, i ugleda usnuloga Hasa-na. Pri tome se prizoru ona zapanji nad njegovom ljepotom i
ljupkou, i uzvikne:
- Neka je ast Allahu! Taj je mladi nalik nekomu od rajske
djece!
Na to ona uzleti prema nebu, kako bi prema svojemu obiaju kruila zranim prostorima.
Ondje ona susretne u letu stanovitog dinna. Taj je pozdravi, a ona mu rekne:
- Odakle ti dolazi? A on odgovori:
- Iz toga kraja.
- Hoe li poi sa mnom i promotriti ljepotu izvjesnog
mladia, koji spava ondje na groblju? - upita ona.
A on odgovori:
- Rado.
Tada oni polete dalje, i naposljetku se kod groba spuste na zemlju. Ona ga upita:
- Jesi li ikada u svome ivotu vidio njemu ravna?
Dinn ga pogleda i uzvikne:
- Slava neka je Njemu, koji nema sebi ravna! Ali, o moja ses
tro, trebam li ja tebi rei, to sam ja bio vidio?
Ona upita:
- to je to?
- Ja sam vidio odgovori on - sliku i priliku toga mladia u zemlji Egiptu. To je ki vezira
Sems ed-Dina. Ona je gotovo dvadeset godina stara, ravnomjerna stasa, prava slika ljepote i
ljupko-
271

Dvadesetiprva, no
sti, i zraeeg savrenstva. Kada je ona dosegnula tu dob, uo je o njoj sultan od Egipta, poslao je
po vezira, njezina oca, i rekao mu:
'Znaj, o vezire, dolo mi je do uiju, da ti ima jednu ker, i ja je elim od tebe izmoliti za
enu.'
Vezir meutim odgovori:
'O na gospodaru i sultane, budi milostiv i prihvati moju molbu za oprotenje, i imaj saaljenja
prema mojemu jadu! Jer ti zna, da nas je napustio moj brat Nur ed-Din, i da mi ne znamo, gdje
se on sada nalazi. On je bio moj sudrug u vezirskoj asti. Ali je razlog, da je u gnjevu otiao
odavde, bio sljedei: Sjedio sam jednom zajedno s njime u razgovoru, i mi smo razgovarali o
enidbi i o djeci. Tada smo se porjekali, i on je dospio u gnjev. Ali sam se ja zakleo, da neu ni
za koga drugoga udati svoju ker, osim za sina svojega brata. To se dogodilo onoga dana, kada ju
je njezina mati rodila, i sada je otada otprilike osamnaest godina. No nedavno prije sam uo, da
se moj brat u Basri oenio vezirovom kerju. Ona mu je meutim rodila sina, i ja svoju ker neu
udati ni za koga drugoga, nego za njega, kako bih iskazao potovanje svojemu bratu. Ja sam
takoer zapisao datume svoje svadbe, i zaea svoje ene, i roenja svoje keri. Ona dakle
pripada svojemu bratiu. Za naega pak gospodara, sultana, ima djevojaka u izobilju.'
Ali kada je kralj uo vezirove rijei, silno se razbjesnio i uzvik-<? nuo:
'Ako tko meni slian od tebi slinoga trai ker za brak, zar e se ti onda suzdravati i
smiljati slabe izgovore? Tako mi ivota moje glave, ja u je unato tebi udati za
najbeznaajnijega od svojih slugu!'
Bio je dakle pri dvoru zaposlen neki stajski sluga, grbav na"^ prsima i leima. Njega sultan
dadne dovesti i bez daljnjega ispostavi brani dokument za njega i vezirovu ker. Zapovijedio je,
da momak ove noi mora k njoj ui, i da se opremi svadbena povorka. Ja sam ga ostavio upravo
u vrijeme, dok je stajao meu sultanovim mamelucima82, koji su imali uokolo njega zapaljene
82 Mameluci su izvorno bijeli robovi, ali i (vrlo odani) pripadnici garde egipatskog sultana.
272

V
Povijest vezira- Nur ed-Dinct i Sems ed-Dina
baklje, i ismijavali ga pred vratima hammama83. Vezirova meutim ki sjedi meu svojim
komorkinjama i sobaricama i plae, ona, koja je ipak meu svim ljudima najvie nalik ovomu
mladiu! ak Su pristup k njoj zabranili takoer njezinu ocu. Nikada, o moja sestro, nisam vidio
neko odvratnije stvorenje od toga grbavca. Djevojka je meutim jo ljepa od ovoga mladia..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.
83 Hammam je istonjaka kupelj.
273

i

Ipak, kada je poela

si dvadesetidruga no U

ehrezad rekne:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da - kada je dinn dinni-ci bio ispripovijedao, kako je
kralj dao sastaviti brani ugovor izmeu grbavoga sluge i djevice, koja je zbog toga bila duboko
alosna, i kako joj po ljepoti nalikuje samo taj mladi - da je dinnica uzviknula:
- Ti lae! Ovaj je mladi najljepi ovjek svojega vremena.
Ipak joj to dinn pone osporavati, tim to rekne:
Tako mi Allaha, moja sestro, djevojka je ljepa nego ovaj.
Ali je ne zasluuje nitko drugi osim njega, jer oni su nalik jedno
drugomu kao brat i sestra, ili kao djeca od brae. Kakva teta za
nju, da ona mora pripasti tom grbavcu!
Tada dinnica rekne:
Moj brate, daj da ipak podpuemo pod mladia, i da ga
dignemo u zrak, i da ga odnesemo k djevojci, o kojoj ti govori.
Zatim emo tek moi vidjeti, tko je od njih dvoje ljepi.
Dinn joj odgovori:
- Sluam i pokoravam se! To je ispravna rije i najbolji pri
jedlog. Ja u ga sam nositi.
275

Dvadesetidru0a no
Nato on njega podigne sa tla, i odleti s njime odatle u zrane visine. Dinnica se u letu drala
tik do njega, rame uz rame, sve dok ga on nije u gradu Kairu spustio dolje, poloio na neku
kamenu klupu, i probudio. Tada se Hasan probudi iza sna, i kada je vidio, da vie ne lei na
grobu svojega oca u basorskoj zemlji, on pogleda oko sebe na desno i lijevo, i spozna, da se
nalazi u nekome drugom gradu. Umalo da je povikao, ali ga demon gurne. Taj mu je donio sa
sobom jednu raskonu haljinu, i on ga u nju odjene, zapali mu neku baklju i rekne:
Znaj, ja sam te ovamo donio, i hou za Allahovu volju na
tebi uiniti jedno dobro djelo. Uzmi dakle ovu baklju, otii do
onoga hammama, i umijeaj se meu ljude. Zatim hodaj s njima
sve dalje, dok ne stigne do nevjestine kue. Tamo stupaj ravno, i
ui u veliku dvoranu. I nemoj se nikoga bojati, nego se, kad ue,
postavi s desna od grbavoga mladoenje! Kadgod zatim neka od
sobarica, komorkinja i pjevaica pristupi k tebi, posegni u svoj
dep, koji e nai pun zlata, uzimaj punu aku, i dobacuj im, i budi
bez brige. Jer kolikogod ti esto bude posezao u dep, uvijek e
ga iznova nai punim zlata. Podaj svakomu, tko k tebi doe, jednu
cijelu punu aku, i niega se ne boj, nego se pouzdavaj u Onoga,
koji te je stvorio! Jer sve se ovo zbiva ne zahvaljujui tvojoj vlasti
toj snazi, nego po Allahovoj zapovijedi.
Kada je Bedr ed-Din posluao ove dinnove rijei, on sebi samomu rekne:
- Ja bih zbilja htio znati, kakva je to djevojka, i to znai ova
prijaznost!
Zatim se on uputi odatle sa zapaljenom bakljom, i doe do hammama, gdje zatekne grbavca
gore na konju. On se probije kroz mnotvo, onakav kakav je bio, divnoga stasa i lijepo odjeven,
kako smo ve ispripovijedali: nosio je tarbu i turban, i zlatom proivenu haljinu s dugim
rukavima. I hodao je sa svadbenom povorkom sve dalje, pa kada bi god pjevaice zastale, da od
naroda prime poklone, on je posezao u svoj dep. I budui da bi ga nalazio punim zlata, vadio bi
iz njega punu aku, bacao bi ga na def84, koji je
Daire, obru s praporcima, na koji je nategnuta koa.
276

Povijest vezira Nur ed-Dinti i Sems ed-Dina
pjevaica pruala, i punio ga dinarima. Pjevaice su bile posve zbunjene, a narod se divio nad
njegovom ljepotom i ljupkou. On je meutim nastavio, sve dok nisu prispjeli do vezirove kue,
gdje su sobarski sluge zadrali i odbili narod.
Ali nevjestine poasne voditeljice reknu:
- Tako nam Allaha, mi neemo ui, ako s nama ne ue
takoer ovaj mladi. Jer on nas je svojom dareljivou uinio
bogatima, i mi emo nevjestu kititi, samo ako je on nazoan.
I one ga smjesta uzmu sa sobom u nevjestinsku dvoranu, i ondje ga ostave da sjedi, premda je
grbavi mladoenja napravio mrzovoljno lice. Sve su ene emira, vezira i komornika stajale u
dvostrukom redu, i svaka je nosila u ruci veliku upaljenu svijeu, i sve su pred licem nosile tanke
arove85. A oba su se reda protezala s desne i s lijeve strane od svadbenoga nevjestina prijestolja
sve do gore u drugi kraj dvorane, pokraj sobe, iz koje je mladenka trebala izai.
Kada su meutim dame ugledale Bedr ed-Dina Hasana, vidjele njegovu ljepotu i ljupkost, i
izgled njegova lica, koje je svijetlilo poput Mlaaka, sva se srca priklone njemu, a pjevaice
reknu damama, koje su bile nazone:
- Znajte, taj nam je ljepotan punio ruke istim crvenim
zlatom. Zato nemojte dopustiti, da mu ita uzmanjka, dok ga
posluujete, i posluajte ga u svemu, to vam rekne!
Sada se sve ene ponu sa svojim bakljama natiskivati oko njega, pa su gledale njegovu
ljupkost, i zavidjele mu na njegovoj ljepoti. I svaka bi pojedina rado jedan sat, ili jo rade jednu
godinu, bila leala na njegovim grudima. Da, one su putale da im arovi padaju s lica, jer su
njihova srca bila tako pogoena, i kazivale:
- Sretna ta, koja posjeduje ovog mladia, ili koje je on gospo
dar!
Zatim su izvikivale kletve na grbavog momka, i na onoga, koji je bio zapovijedio njegovu
svadbu s lijepom djevojkom. I koliko su
85 Zar je veo, kojim muslimanke pred odraslim mukarcima - to se naravno ne odnosi na
oca, mua itd. - prekrivaju lice.
277

Dvadeseti&ntga no
god puta sada blagoslivljale Bedr ed-Dina Hasana, toliko su puta proklinjale grbavca.
Tada pjevaice ponu udarati u defove i puhati u frule. I ubrzo stupi unutra vezirova ki,
okruena svojim sobaricama. One su je okrijepile mirisnim mirodijama, njezinu kosu okadile
tamjanom, i lijepo je okitile, pokrile je dragocjenostima i haljinama, kakve bi priliile perzijskim
kraljevima. K njezinim je meutim haljama pripadala jedna haljina, koja se sputala preko
drugih. Ta je bila protkana crvenim zlatom i ukraena slikama divljih ivotinja i ptica. Oko
njezina su vrata stavile ogrlicu armenske izradbe: ona je bila vrijedna na tisue, a sastojala se od
samih dragulja, kakve jo nijedan kralj od bogate Arabije86 i nijedan car nije nazivao svojima. A
nevjesta je bila lijepa poput punoga Mjeseca, kada on stoluje na nebu u etrnaestoj noi. Kada je
ula, bila je nalik nekoj dennet-skoj huriji87 - slava neka je Njemu, koji ju je stvorio u takvu
sjaju i ljepoti! Dame su je okruivale kao zvijezde Mjesec, kada on prosijava kroz oblake. Sada
je sjedio Hasan el-Basri pred oima svih njih, dok je nevjesta dolazila njiuim hodom. Grbavi
joj sluga htjedne poi u susret, da bi je primio k sebi. Ali se ona okrene od njega, i poe dalje,
sve dok nije stalajala pred svojim bratiem Hasanom. Tada mnotvo prasne u smijeh, pa kada su
vidjele, da je nevjesta dola k Bedr ed-Dinu, one podignu viku uz glasno odobravanje, a
pjevaice ponu pocikivati. On meutim segne rukom u dep, izvadi iz njega punu aku zlata, i
bacao je posred defova djevojaka, a te su se radovale i uzvikivale:
- Mi elimo, da ta nevjesta postane tvojom.
Tada se on nasmijei, a sva se je enskadija natiskivala oko njega. Grbavi je meutim sluga
ostao sam, a izgledao je poput kakvog majmuna. Koliko bi god puta za njega one upalile neku
svijeu, ona bi se ugasila, i on je tako sjedio u tami, jadan i bez i
86 Misli se na legendarne kraljeve June Arabije.
87 Dennetska hurija (huri) je rajska djevica.
278

Povijest vczim Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
jedne jedine rijei, i vidio je samo samoga sebe. Pred Bedr ed-Dinom su meutim sjale baklje u
rukama ena. Kada je on dakle vidio mladoenju kako sam sjedi u mraku, i zatim pogledavao
samoga sebe, kako se taj enski svijet natiskivao oko njega i kako tu gore baklje, on postane
zbunjen i vrlo se zaudi. Ali kada je ugledao svoju sestrinu, obradovao joj se i razveselio. Zatim
je gledao njezino lice, kako u svjetlosti sjaji i zrai, pogotovo jer je nosila onu haljinu od crvene
svile. To je bila prva nevjestinska haljina, u koju su je odjenule sobarice, dok su se Hasanove oi
napasale na tome prizoru. A ona se njihala u hodu i otmjeno se naginjala i plijenila enama i
mukarcima razum kao to je pjesnik smislio rijei koje su se proslavile kao izvrsne :
Sunce na nekoj ibi, zasaenoj na breuljku,
Tako se ona ukazala pogledima, u tamnocrvenu stezniku.
Ona mi dadne da pijem slatko vino njezinih usana, i ukrasi obraz ruiastim plamenom, i opet ga
ugasi.
Zatim one promijene onu odjeu, i obuku joj plavu haljinu. Tada se ona ukae kao pun Mjesec
kada uzlazi preko obzora. Njezina je kosa bila nalik ugljenu njezin obraz tako mek i neki je
drazesan osmijeh igrao na njezinim ustima njezine su se dojke tako okruglo podizale iznad
nabreklih bokova i bedara . One je pokau u ovoj drugoj haljini, a izgledala je, onakOKako je
neki majstor uzvienih misli o njoj slinoj pjevao:
f
Ona je dola u nekoj plavoj haljini, Kao nebo u plavetnoj raskoi boja.
Pogledao sam haljinu: u njoj se ukazao Ljetni Mjesec u zimskoj noi.
279

Dvadesetidruga no
Zatim one zamijene takoer tu odjeu jednom novom. I one pokriju njezino lice obiljem
njezine kose, i raspuste joj dugake, crne uvojke. Njihova je crnoa i duina bila poput
najtamnije noi, i ona prostrijeli srca arobnim strijelama svojega oka. Tako je one pokau u toj
treoj haljini, a ona je bila onakva, kako o njoj kazuje pjesnik:
Preko obraza joj se sputaloMosa poput ara.
U meni je ona budila udnju, divlju poput plamena ara.
Ja reknem: 'Ti si jutro umotala u no. 'Ali ona rekne: 'Ne, samo sam pun Mjesec umotala u tamu.'
I one je pokau u etvrtoj nevjestinskoj haljini. Tada ona izae poput izlazeeg Sunca, i njihala
se ovamo i onamo u bokovima s draesnom ljupkou, i pogledavala na desno i na lijevo, kako
to ine gazele. Ona je pogaala sva srca strijelama svojih oiju. Onako kako je to spjevao
pjesnik, kada je opisivao njoj slinu:
Ona je ljudima zasjala poput Sunca ljepote, kada su je ugledali. Zraila je u draesnoj ljupkosti,
uljepana srameljivou.
Kada je sa svojim licem i osmijehom prila ususret nebeskom Suncu, ono se umotalo u svoju
haljinu od oblaka.
I ona nastupi u petoj nevjestinskoj haljini, ljupka djevica. Bila je nalik kakvoj vrbovoj grani, ili
kakvoj ednoj gazeli. Njezine su se kovre valovito sputale niz obraze a njezine su drai jasno
dolazile do izraaja njezina su bedra drhtala a njezini su uvojci lelujali . Onako kako je spjevao
neki pjesnik, kada je opisivao njoj slinu:
280

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina

L,

Ona zrai poput Utapa u nekoj noi sree.
Njezin stas ima mekane obline, njeno je tijelo vitko i njeno.
Ona ima oko, koje ljude osvaja ljepotom. Crvenilo na njezinim obrazima je od vrste rubina.
A na bedra joj odozgor pada tama kose.
Budi na oprezu pred zmijama u njezinim uvojcima!
Bokovi su joj dodue tako meki, ali je njezino srce ipak, Unato njihovoj mekoi, krue nego
kakva kamena stijena.
Ona odailje strijelu pogleda ispod svojih obrva,
Ta pogaa. Pa bilo to takoer iz daljine, njezin pogled nikada ne promauje.
Kada grlimo jedno drugo, a ja rukom obgrlim njezino tijelo, Tada me njezine pune dojke
odbijaju iz zagrljaja.
Da, njezina se ljepota izdie iznad svega lijepoga. Da, njezino je tijelo vitkije od najnjenije
trske.

Sada je uvedu u estoj nevjestinskoj opravi, u zelenoj haljini i ona posrami svojim stasom
vitko koplje ona je svojom ljup-kou nadmaivala ljepotice u cijelome svijetu a njezino se zra-
ee lice blistalo ie od Utapa kada zasja na nebu svojom je draecu kod svih budila udnju
i nadmaivala je grane svojom mekoom i savitljivoscu svime to je na njoj divno srcima je
donosila mnogo patnje kako je tomu neki pjesnik dopustio da doe do rijei :
281






Dvadesetidruga no
Djevojka, obdarena finoom i pameu. Vidi, kako Sunce posuuje njezin obraz.
Ona je dola ovamo u zelenoj haljini I bila je nalik naru okruenu liem.
Postavili smo pitanje: 'Kako se zove ta haljina?' Tada ona izgovori s mnogo pameti i razuma
rijei:
'Ona je najsranijim ljudini slomila srca, Stoga je ja nazivam srcolomkom.'
Naposljetku je one pokau u sedmoj haljini, koje je boja bila po sredini izmeu narane i
afrana, kako jedan od pjesnika o njoj kazuje:
U haljini, boje afrana i narane, ona se gordo pojavi, Miriui na mous i ambru i skupocjenu
sandalovinu,
Vitka kada joj mladost svjetuje: 'Hodaj!'
Tada govore ipak njezina bedra: 'Sjedni, i ne hodaj vie!'



A ako je zamolim da mi dadne, tada ujem, kako ljepota govori:
'Dadni mu!'Ali njezina plahost kieno svjetuje: 'Ne ini to!'
Koliko bi god puta dakle nevjesta otvarala oi, ona bi kazivala:
- O Allah, uini ovoga mojim suprugom, i oslobodi me od toga tu grbavoga stajskog sluge!

282

Povijest vezim Nur ed-Dinct i Sems ed-Dina
Tako su one Bedr ed-Dinu Hasanu el-Basri pokazale nevjestu u svih sedam haljina, dok je
grbavi sluga ondje sjedio osamljen. Pa kad je taj dio sveanosti bio okonan, oni otpuste
mnotvo. Svi koji su bili nazoni kod svadbe, ene i djeca, otiu, i tu nitko ne ostane, osim Bedr
ed-Dina Hasana i grbavog sluge.
Nato komorkinje uvedu nevjestu u neku unutranju odaju, gdje joj skinu nakit i haljine, te je
pripreme za mladoenju. Grbavi pak sluga prie Bedr ed-Din Hasanu i rekne:
- O moj gospodaru, ti si nas veeras obradovao svojim
drutvom, i svladao svojom dobrostivou. Ali zar nee sada usta
ti, i otii odavde?
Ovaj odgovori:
- U Allahovo ime, neka bude tako!
Tada on ustane i izae kroz vrata. Ondje mu meutim doe u susret dinn i rekne:
- Ostani, o Bedr ed-Dine! Pa kada grbavac izae na zahod, tada ti ui unutra, nemoj oklijevati,
nego sjedni u sobu. Ali kada doe nevjesta, ti joj rekni:
- Ja sam tvoj suprug. Jer je kralj smislio to lukavstvo samo zato, to je bio zabrinut za tebe
zbog urokljivog oka. Taj, kojega si ti vidjela, je samo jedan od naih stajskih slugu. Tada prii k
njoj, i skini joj zar s njezina lica. Jer briga za tebe u toj stvari nas ispunjava oduevljenjem!
Dok je jo Hasan razgovarao s dinnom, gledaj, izae sluga van, i ue u zahod, i sjedne na
stolicu za obavljanje nude. Ali tada iz korita, u kome se nalazila voda, izae dinn u obliju
mia, i zaci-jue:
- iju! Grbavac uzvikne:
- Sto je s tobom?
Tada mi pone rasti, sve dok nije postao makom, i ta zami-jaue:
283

Dvadesetidmga no
- Mijau! Mijau!
I ona je jo uvijek rasla, sve dok nije postala psom, i taj zalaje:
- Vau! Vau!
Kada je meutim sluga to vidio, on se prestrai i povie:
- Gubi se odatle, ti neastivi!
Ali je pas rastao i nadimao se, sve dok nije postao magarcem.
Taj zanjae i povie mu u lice: \
- Njak! Njak!
Tada Grbavac pone drhtati, i uzvikne:
- Doite mi u pomo, vi ljudi iz kue!
Ali gledaj, magarac je rastao i postao tako velik kao kakav bivol, i on mu preprijei put i rekne
ljudskim glasom:
- Teko tebi, o ti grbavce, ti smrdljive!
Slugu je meutim pritisnula nuda, i on sjedne sa svojim haljinama na zahodsku rupu, a
njegovi su zubi cvokotali egrtajui jedni o druge. Tada mu dinn rekne:
- Je li svijet tako tijesan, da ti nijednu drugu nisi naao za
enu, nego upravo moju ljubljenu gospodaricu?
Kada je ovaj utio, dinn nastavi:
- Odgovori mi, ili u zemlju uiniti tvojim prebivalitem!
- Tako mi Allaha uzvikne grbavac to nije moja krivnja. Mene su na to prisilili. Ja nisam
znao, da ona ima ljubavnika meu bivolima. Ali se sada kajem, najprije pred Allahom, a zatim
pred tobom.
Nato dinn rekne:
- Ja ti se kunem: ako ti sada napusti ovo mjesto, ili prije
Suneva izlaska progovori samo jednu rije, tada u te ubiti. Kada
meutim izae Sunce, tada otii svojim putem, i nikada se ne
vraaj natrag u ovu kuu.
284

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Nato dinn pograbi grbavog momka, gurne ga naglavce prema dolje u u zahodsku rupu, s
nogama prema gore, i rekne:
- Ja te ovdje ostavljam, ali u do Suneva izlaska straariti nad
tobom!
Toliko o grbavcu!
Sto se pak tie Bedr ed-Dina Hasana, on je dvojicu prepustio njihovu gloenju, uao je u kuu,
i sjeo nasred sobe. I gledaj, nevjesta ue unutra, dopraena od neke stare ene, koja je ostala
stajati na vratima, i rekne:
- O oe uspravna stasa88, digni se, i uzmi ono, to ti je Allah
zavjetovao!
Na to stara otie, a nevjesta, zvana Sitt el-Husn, to jest Gospodarica89 Ljepote, ue u
unutranji dio sobe, slomljena srca, i rekne:
- Tako mi Allaha, ja mu neu podati svoje tijelo, pa makar mi
on trebao ak i ivot oduzeti!
Kada je meutim pola dalje, ona ugleda Bedr ed-Dina Hasana i rekne:
- Ljubljeni, zar ti jo uvijek sjedi ovdje? Ja sam ve rekla sebi
samoj, da bih u najmanju ruku eljela pripadati tebi i grbavomu
stajskom momku istovremeno.
On odgovori:
- Kako/bi uope smio sluga imati pristup k tebi? I kako bi
njemu oope moglo padati na pamet, da bi on tebe smio sa mnom
dijeliti?
Tada ona upita:
- Pa tko je onda zapravo moj suprug, ti ili on?
88 Ovakve okantne - i u isto vrijeme vrlo duhovite metafore - daju svo
jim sveanim tonom tivu osobitu ljepotu.
89 Rije sitt prvotno znai gospodarica, ali potom i princeza.
285

Dvadesetidmjja no
Sitt el-Husn odgovori Bedr ed-Din to se dogodilo samo
za alu, i kako bi mu se narugali! Kada su sobarice i pjevaice i
svadbeni gosti trebali pri skidanju ara preda mnom dobiti na uvid
tvoju ljepotu, tvoj se otac pobojao urokljiva oka, pa ga je on iznaj
mio za deset dinara, kako bi ovaj takvo oko od tebe odvratio. Sada
je on meutim otiao svojim putem.
Kada je Sitt el-Husn ula od Bedr ed-Dina ove rijei, om? se nasmijei i obraduje, i pone se
veselo smijati. I ona mu rekne:
Tako mi Allaha, ti si ugasila moju vatru, i za volju Allahovu,
uzmi me i pritisni me na svoje grudi!
Budui da nije vie imala na sebi nikakve druge haljine, ona, podigne dugaku koulju sve do
ramena, i tu se ukazu pika i obline bedara. Kada je Bedr ed-Din to ugledao, probudi se njegova
pouda, i on smjesta odloi svoje haljine. Kesu sa zlatom, koju je bio primio od Zidova, i u kojoj
se nalazilo tisuu dinara, zamota u svoje gae, i turne ih pod rubni dio kreveta. Isto tako skine
turban, i poloi ga na neku sjedalicu. Na sebi je zadrao samo finu, zlatom protkanu koulju. A
Sitt el-Husn ga povue na sebe i on nju isto tako. I on je uzme u svoj zagrljaj, i pusti je da ga
obgrli nogama. On nabije top, i obori tvravu. I on nae da je ona neprobuena perla90 i jo
neobjahana drebica . On joj oduzme djevianstvo, i nauije se njezine mladosti, koju joj je
zauvijek ugrabio. I izvadi metak, i opet ga zabije, pa poto je svrio, pojebe je jo mnogo puta, i
ona zatrudni od njega. I naposljetku stavi Bedr ed-Din svoju ruku pod njezinu glavu, i isto tako
ona uini njemu, i oni su leali jedno drugomu u zagrljaju, i tako zaspu. Onako kako o njima
pjeva pjesnik u ovoj pjesmi:
Otii k onoj, koju ljubi, i izbjegavaj zavidnikove rijei. Jer zavist ipak ne moe nikada biti
pomonik ljubavi!
90 Dakako: biser. To napominjem zato, to se u nekima naim krugovima uobiajilo pod
perlom pomiljati samo na umjetni biser.
286

Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Nikada Premilosrdni nije stvorio nekoga ljepeg prizora Od zaljubljenoga para, koji poiva na
istom krevetu.
Leali su prisno zagrljeni, pokriveni haljinom radosti A kao jastuk slui jednomu ruka drugoga.
Kada su srca jedno s drugim povezana u vjernoj ljubavi,
Ona su skovana poput elika. Tu vezu ne razbija nijedan ovjek.
Pa ako se na tebe u tvome ivotu ikada namjeri neki vjerni, Izvrstan je takav prijatelj! Zatim ivi
samo za njega!
O ti, koji poradi ljubavi kori narod zaljubljenih, Moe li ti bolesnu srcu donositi lijek i
spasenje?
Ostavimo sada Bedr ed-Dina Hasana i Sitt el-Husnu, njegovu sestrinu, i vratimo se opet k
dinnu! Taj je govorio dinnici:
- Hajde, sklizni pod mladia, i daj da ga ponovo odnesemo na
njegovo mjesto, prije nego to nad nama zasja jutro. Jer vrijeme
pouruje.
Tada ona odlebdi, i sklizne pod skut njegove koulje, dok je on spavao, podigne ga i poleti s
njime odatle, onakvim kakav je bio, odjevenim samo u koulju, i bez druge odjee. Ona je s
njime letjela dalje, dok je dinn letio uz nju bok uz bok, sve dok ih na pola puta nije iznenadilo
jutro, i dok nisu muezzini91 zapjevali:
Pohitajte k uspjehu!
Tada Allah pusti da se dogodi, da njegovi aneli bace na dinna vatrenu zvijezdu, tako da je on
izgorio. Ali dinnica
91 Muezzin (mujezin) je muslimanski vjerski slubenik.
287

Dvadesetidru0a no
umakne, i ona se s Bedr ed-Dinom spusti na onome mjestu, gdje je
bila zvijezda pogodila dinna, i nije dalje nosila mladia, zbog brige
za njegov ivot. A kako je to od udesa bilo unaprijed odreeno, oni
su doli u Damask u Siriji. Tu ga dinnica spusti na zemlju kod
stanovitih gradskih vrata, i odleti dalje. -o
Kada je dakle svanuo dan, i kada su se otvorila gradska vrata, ugledaju ljudi, koji su izali
napolje, nekoga lijepog mladia u koulji i kapi, bez ikakve druge odjee. A on je bio, umoran od
dugoga bdijenja, utonuo u san, Kada su ga pak ljudi ugledali, OBIj reknu:
- O sretne li te, s kojom je ovaj mladi proveo no!
A neki drugi rekne:
- Jadan lije mladi gospodar! Moda je on upravo samo izaao
iz krme zbog obavljanja nude, pa mu je onda vino udarilo u
glavu, on promaio mjesto koje je traio, i otiao u krivome smjeru,
dok nije doao do gradskih vrata92. Njih je naao zatvorenima, i
potom se spustio na spavanje.
Dok su ljudi o njemu razgovarali ovamo i onamo, iznenada preko Bedr ed-Dina dahne jutarnji
lahor i podigne skut njegove koulje sve do iznad trbuha. I ukazu se trbuh i pupana jamica,
bedra i stegna poput kristala. Tada narod uzvikne:
- Tako nam Allaha, kako lijepo!
Bedr ed-Din se meutim probudi, i uvidi da lei pred nekima gradskim vratima, i da se tu
nalazi mnogo naroda. On zaueno upita:
- Gdje se ja nalazim, vi dobri ljudi?
Oni odgovore:
- Mi smo te nali ovdje o pozivu na jutarnju molitvu, kako
lei u snu, i mi ne znamo nita drugo. Gdje si meutim ti ove noi
spavao?
92 Krme se esto nalaze u kuama na osami izvan grada.
288

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Bedr ed-Din Hasan uzvikne:
Tako mi Allaha, vi ljudi, ja sam ove noi spavao u Kairu. Jedan rekne:
Ti si se zacijelo najeo haia. A neki drugi:
Je si li ti poludio? Zar ti no provodi u Kairu, a ujutro lei
pred gradom Damaskom?
On meutim uzvikne:
Tako mi Allaha, moji dobri ljudi, ja vam zaista ne laem. Ja
sam bio ove noi u zemlji Egiptu, a jueranjega sam se dana
nalazio u Basri.
Tada jedan rekne:
TMa, to je meutim dobro!
A neki drugi:
Ovaj je mladi opsjednut!
I oni ponu nad njime pljeskati, i razgovarali su jedan s drugim, tim to su govorili:
Kakva teta za njegovu mladost!
Tako mi Allaha, nema nikakve sumnje, on je lud! Oni ga tada opomenu:
Priberi svoju pamet, i postani opet razuman! Ali je Bedr ed-Din Hasan ustrajavao na tome:
Ja sam bio juer mladoenja u zemlji Egiptu.
Ti si jamano sanjao - odgovore oni - i to si, to pripovije
da, vidio u snu.
Tada se Hasan pone zbunjivati sam nad sobom, ali im on ipak rekne:
Tako mi Allaha, to ne moe biti nikakav san! I ono, to sam
ja doivio, nije nikakav privid! Ja sam sigurno ondje bio, i tada su
289

Dvadcsetidru0a no
preda mnom otkrivali nevjestu, i tu se nalazio jo neki trei, grbavac, koji je pri svemu tome
ondje sjedio. Tako mi Allaha, moja brao, to nije nikakav san. Jer, ako bi to bio san, gdje bi se
onda nalazila kod mene kesa sa zlatom, i gdje bi onda bio moj turban, i moja haljina, i moje
gae?
Zatim se on stavi u pokret, ue u grad, i pone hodati kroz ulice i kroz hodnike bazara. Oko
njega se natiskivao narod, i trali su za njime, sve dok on nije uao u duan stanovitog peenjara.
Bio je meutim taj kuhar razuman i okretan ovjek, to znai: bio je kradljivac. Ali mu je AUah
bio oprostio te grijehe, i on je otvorio peenjarnicu. Sav se narod iz Damaska njega bojao zbog
njegove silovite jarosti, pa kada su vidjeli, da je mladi uao u peenjarov duan, oni se raziu iz
straha pred njime.
Kuhar meutim ugleda Bedr ed-Dina. A kada je primijetio njegovu ljepotu i ljupkost, on ga
odmah zavoli. Upita ga:
- Odakle ti dolazi, o mladiu? Ispripovijedaj mi svoju povi
jest! Jer ti si mi ve drai od mojega ivota.
Tada mu Hasan ispripovijeda sve, to mu se bilo dogodilo. Kuhar na to rekne:
- O moj gospodaru Bedr ed-Dine, to je jedna udnovata povi
jest, i to su neobina izvjea. Moj sine, skrivaj to, to ti se dogodi
lo, sve dok Allah ne skine s tebe tvoj teret, a kroz to vrijeme ostani
ovdje kod mene. Jer ja nemam nijednog sina, a tebe u prihvatiti
na mjesto vlastitog djeteta.
Bedr ed-Din odgovori:
- Rado, dragi strie!
Nato kuhar ode na bazar, i ondje mu kupi raskone haljine, i dadne mu ih, neka ih obue. I on
poe s njime ka kadiji, i proglasi ga prema svim propisima svojim sinom.
Bedr ed-Din dakle postane na taj nain u gradu Damasku poznat kao peenjarov sin. I on je
kod njega sjedio u duanu, i uzimao je novac, i tako je neko vrijeme ivio zajedno s kuharom.
290

Povijest vezir A Nur- ed-Dina i Sems ed-Dma,
Ostavimo sada Bedr ed-Dina i njegove doivljaje, i okrenimo se k njegovoj sestrini Sitt el-
Husni!
Kada je poelo svanjivati jutro, i kada se ona probudila iza sna, nije vie nala Bedr ed-Dina
Hasana. Ona pomisli, da je on otiao na zahod, i ekala je na njega sat vremena. Tada k njoj ue
njezin otac. On se nalazio u neutjenom stanju zbog svega onoga, to mu se dogodilo po
sultanovoj odluci: da je nad njime izvrio prisilu, i da je njegovu ker nasilno udao za jednoga od
svojih slugu, i jo ktomu za nekoga bijednoga grbavoga stajskog momka. I on rekne samomu
sebi:
- Ja u svoju ker zatui, ako je pristala na spolni snoaj s tim
prokletnikom.
Tako on otie do nevjestinske odaje, stupi k vratima i pozove:
x- O Sitt el-Husn!
Tada ona odgovori:
- Ovdje sam, o moj gospodaru!
Zatim ona izae, jo nesigurnih nogu poslije svih onih nonih radosti. I ona poljubi pod, a
njezino je lice jo vie dobilo na sjaju i ljupkosti, otkada je onaj gazeli slian mladi doao k njoj
u sobu. Kada ju je meutim otac ugledao u takvu stanju, on je upita:
- O ti prokletnice, zar se to ti tako raduje poradi onoga
konjuara?
Kada je Sitt el-Husn ula rijei svojega oca, ona se nasmijei i rekne:
- Tako mi Allaha, meni je dosta ve to, to se juer zbivalo,
kada su me gosti ismijavali, i kada su mene poravnavali s momkom,
koji nije vrijedan ak ni toliko, koliko vrijedi crno ispod nokta
mojega supruga! Tako mi Allaha, nikada jo u svome ivotu nisam
provela neku tako lijepu no, kao to je bila ova jueranja. Zato
mi se nemoj dalje izrugivati, tim to me podsjea na onoga grbav
ca.
291





Dvadesctidruga no
Kada je njezin otac od nje uo te rijei, on se raspali od gnjeva, njegove oi promijene boju93,
i on povie:
Jao tebi, kakve su to rijei! Grbavi je momak kod tebe proveo no!
Ja te zaklinjem Allahom odgovori ona - nemoj vie imenovati njega, ijeg oca neka
prokune Allah! I nemoj se i dalje aliti! Jer taj je momak bio zakupljen za deset dinara, i on je
uzeo svoju nagradu i otiao svojim putem. Ja sam meutim stupila u svoju nevjestinsku odaju, i
ondje sam nala svojega supruga kako sjedi, njega, kojemu su me prije toga pjevaice otkrivale.
To je bio onaj, koji je bio meu njih dijelio crveno zlato, sve dok i siromani meu gostima nisu
postali bogatima. Ja sam provela no na grudima svojega njenog supruga crnih oiju i sraslih
obrva.
Pa kada je njezin otac sasluao te rijeci, svjetlo se pred njegovim oima raspri u tamu, i on na
nju zavie:
O ti bludnice, to to ti tu pripovijeda? Gdje je ostao tvoj razum?
Tatice odgovori ona ti mi kida srce! Dosta je bilo to, da si bio tako okrutan prema
meni! Zaista, taj moj suprug, koji mi je oduzeo nevinost, on je otiao samo na zahod. A ja
osjeam da sam od njega zatrudnjela.
Tada otac u velikom uenju ode do zahoda, i ondje nae
grbavoga stajskog slugu, s glavom u jami i nogama u zraku. Pri
tome prizoru se vezir posve zbuni i rekne: c
Pa to je zbilja on, grbavac! I on na njega povie:
Hej, grbavce!
Ali momak pone roktati:
Digni se odatle! Digni se odatle! - jer on pomisli, da je taj,
koji to govori, dinn.
93 Dakako: u crveno, jer su crvene oi znak srdbe.
292

Povijest vezir A Niir ed-Dina i Sems ed-Dina
A vezir jo jednom povie i rekne: ~ Govori, ili u ti ovim maem odrubiti glavu. Tada
grbavac rekne:
- Tako mi Allaha, o eihu dinnova, od onoga asa, kada si me
ovamo utaknuo, ja nisam jo podizao glave. Ja te preklinjem
Allahom, imaj saeljenja prema meni!
im je pak vezir uo te grbaveve rijei, on upita:
- to ti to pria? Ja sam nevjestin otac, ja nisam nikakav
dinn!
Onaj odvrati:
- Dovoljno je to da si mi htio oduzeti ivot! Otii sada svojim
putem, prije nego to te spopadne onaj, koji je mene doveo u ovaj
poloaj. Zar me niste mogli ba s nikim drugim vjenati nego upra
vo s ljubavnicom bivola i miljenicom dinnova? Prokleo Allah
onoga, koji me je s njome vjenao, i onoga, koji je to zapovije-
dio!..."
293
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.







Ali kada je poela
s I dvadesetitrea no I s
ehrezad nastavi ovako:
"Dolo mi je do uiju, o sretni Kralju, da je grbavi sluga ovako kazivao nevjestinu ocu:
- Prokleo Ali ah onoga, koji je dao povod za ovo! Tada mu vezir rekne:
- Ustaj i naputaj ovo mjesto!
- Zar sam ja poludio - uzvikne momak - pa da odlazim s
tobom bez dinnova doputenja, kada mi je on rekao: 'Kad Sunce
izae, izai odavde i poi svojim putem.' Je li Sunce izalo, ili nije?
Ja ne mogu naputati ovo mjesto, prije nego to izae Sunce. Vezir
ga upita:
- Tko te je doveo ovamo?
On odgovori:
- Prole sam veeri doao ovamo, da obavim nudu, koja me
snano pritisnula. I gledaj, kad li iz vode doe neki mi, i zacijue,
i taj je postajao sve vei, sve dok nije zadobio oblije nekog bivola.
Taj izgovori rijei, koje su mi ule u uho. Zatim me ovako ovdje
ostavi, i ode odatle. Allah prokleo nevjestu, i onoga, koji me je
njome oenio!
295

Dvctdesetitrea no
Tada mu vezir prie, i izvue ga van iz zahodske jame. On urno pobjegne odatle, a jo je
uvijek jedva vjerovao u to, da je Sunce izalo, i on se otputi sultanu, kojega izvijesti o svemu, to
mu se dogodilo s dinnom.
Ali se vezir, nevjestin otac, vrati natrag u kuu, u velikoj brizi za svoju ker, i rekne:
- Draga keri, objasni mi, kako stoji s tobom.
Ona odgovori:
- Mladoenja je, pred kojime sam ja juer bila otkrivana,
proveo kod mene no i oduzeo mi djevianstvo, i ja sam od njega
zatrudnjela. Ako mi ti to ne vjeruje, eto ti ondje njegova turbana,
gdje lei ondje na stolici onako savijen, kako ga je ostavio. I pod
krevetom lee njegove gae, i u njih je neto umotano, o emu ja
ne znam, to je to.
Kada je njezin otac posluao te rijei, on ue u nevjestinsku sobu i nae turban Bedr ed-Dina
Hasana, sina svojega brata. Smjesta ga uzme u ruke, okrene ga i rekne:
- To je takav turban, kakav nose upravo veziri. Jer on je
napravljen od mosulske tkanine94.
Zatim on ugleda neto kao nekakvu hamajliju, koja je bila uivena u tarbu. On ga uzme i
raspori ga. Podigne takoer gae, i nae kesu s tisuu zlatnika, i otvori je, i u njoj ugleda jedan
ispisan papir. On ga proita, i otkrije da je posrijedi priznanica Isaaka idova o otkupu. Ta je
glasila na ime Bedr ed-Dina Hasana, sina Nur ed-Dina 'Alije Egipatskoga. I u njoj se takoer
nalazilo tisuu dinara. Jedva meutim da je Sems ed-Din proitao taj list, kad li je glasno kriknuo
i pao onesvijeen na pod. A kada se probudio i poeo shvaati cjelinu, zaprepasti se i uzvikne:
- Nema drugoga Boga osim Allaha, koji je svemoan nad svim
stvarima! Zna li ti, o moja keri, tko je postao tvojim pravovalja
nim suprugom?

\
94 To jest: od muslina. Mosul je grad na Tigrisu, a ta je tkanina dobila ime upravo prema tom
gradu.
296

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
,' Ne rekne ona.
Aon:
- Zaista, on je sin mojega brata, tvoj brati, a ovih su tisuu dinara jutarnji dar za tebe. Slava
neka je Allahu! Samo kada bih mogao znati, kako je do svega toga dolo!
Nato otvori uivenu hamajliju i u njoj nae neki ispisan papir, i na njemu potpis u rukopisu
svojega brata Nur ed-Dina, Egipatskoga, oca Bedr ed-Dina Hasana. Kada je ugledao rukopis, on
izgovori stihove:
Ja gledam njihove tragove, i venem od enje,
Na njihovima ostavljenim mjestima prolijevam svoje suze.
Alija molim njega, koji mije donio rastanak od njih,
Neka mi milostivo htjedne jednoga dana dopustiti povratak u zaviaj.
Kada je zavrio, proita dokument, i nae u njemu navedene datume vjerenja svojega brata s
kerju vezira od Basre i njegove svadbe s njome, i datum roenja Bedr ed-Dina Hasana, i cijelu
ivotnu povijest svojega brata sve do dana njegove smrti. Tada se on vrlo zaprepasti, i zadre od
radosti, i pone usporeivati ono, to je njegov brat doivio, s onim, to se dogodilo njemu
samomu. Tada ustanovi da se sve jedno s drugim slagalo: vrijeme njegovih zaruka sa zarukama
njegova brata, isto tako vrijeme njegove svadbe, a takoer se i vrijeme roenja Bedr ed-Dina
poklapalo s vremenom roenja njegove keri Sitt el-Husne.
Tada on uzme dokument, otie s njime k sultanu, i ispripovijeda mu od poetka do kraja ono,
to se dogodilo. I kralj se zapanji i zapovijedi, da to treba odmah biti zabiljeeno.
Zatim je vezir tijekom cijeloga dana iekivao dolazak sina svojega brata. Ali on nije dolazio. I
ekao je cijeli drugi dan i cijeli
297

Dvadesetitrea no
trei, i tako je ekao sve do sedmoga dana, a da nije o njemu dobivao nikakve obavijesti.
Tada on rekne:
- Tako mi Allaha, ja u uiniti stanovito djelo, takvo kakvo
prije mene jo nitko nije uinio!
On uzme tintarnicu i pisaljku od trske, i nacrta na papiru nacrt cijele svoje kue. I on je
pokazivao, kako je smjetena soba i gdje je visjela zavjesa, i tako sa svim stvarima, koje su se
nalazile u kui. I on presavije taj nacrt. I naredi da mu donesu ostavljene stvari. Uzme Bedr ed-
Dinov turban i tarbu, haljinu i kesu, odnese sve zajedno u jednu sobu, zakljua je eljeznom
bravom i stavi na to svoj peat, da se to uva, ako bi moda doao njegov neak Hasan el-Basri.
Vezirova meutim ki rodi, kada je njezino vrijeme bilo ispunjeno, jednoga sina. Taj je bio poput
Utapa, slika i prilika svojega oca po ljepoti i savrenosti, i zraeoj ljupkosti. Presijeku mu
pupanu vrpcu, i kapke mu namazu rastokom, i predaju ga njego-vateljicama. I nazovu ga
'Adibom, to jest - udesnim. On se meutim razvijao, kao da bi kod njega bio jedan dan kao
jedan mjesec, i jedan mjesec kao jedna godina.
I kada je preko njega proteklo sedam godina, njegov ga djed prepusti stanovitom uitelju-
kolniku, te njemu naloi, neka ga odgaja, neka ga naui itati i pisati, i neka mu osigura
najbriniju naobrazbu. On ostane u koli est godina dugo. Tada se on pone sa svojim
suuenicima svaati i njih grditi, i on im je obiavao govoriti:
- Tko je meu vama kao ja? Ja sam sin vezira od Egipta!
Naposljetku se djeaci odlue, i zajedno se upute k uitelju, kako bi mu se potuili zbog toga,
to su od 'Adiba morali trpjeti. Tada im rekne uitelj:
- Ja u vas neto pouiti, to vi njemu trebate rei sutra, kada
on doe u kolu. Zatim e on odustati od toga, da dolazi u kolu.
Kada on naime sutra doe u kolu, tada sjednite uokolo njega i
govorite jedan drugomu: 'Tako nam Allaha, ovu igru ne smije s
298

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
nama igrati nitko, osim onoga tko nam imenuje ime svojega oca i svoje matere. Jer onaj, koji ne
zna ime svojega oca i svoje matere, taj je kopile, i taj se ne smije s nama igrati.'
Kada je zatim doao sutranji dan, djeca dou u kolu, i meu njima 'Adib. I oni se sjate oko
njega, i reknu:
- Igrat emo izvjesnu igru, ali u njoj nitko ne smije uzeti dijela,
tko nam ne moe imenovati ime svojega oca i svoje matere.
I svi su uzvikivali:
- Allaha mi, dobro!
I jedan rekne:
Ja se zovem Madid, i moja se mati zove 'Alavija, a moj otac
'Izz ed-Din.
I jedan drugi rekne na isti nain, a potom neki trei, sve dok nije doao red na 'Adiba, i dok on
nije rekao:
- Ja se zovem 'Adib, i moja se mati zove Sitt el-Husn, a moj
se otac zove Sems ed-Din, vezir od Egipta.
Tada svi poviu:
- Tako nam Allaha, taj vezir nije tvoj otac.
'Adib meutim odgovori:
Taj je vezir zaista moj otac.
Tada ga djeaci ponu ismijavati, i pljeskati rukama, u uzvikivati:
On ne zna tko je njegov otac! Odlazi od nas, jer se s nama
nitko ne smije igrati, osim onoga, tko zna ime svojega oca!
Djeaci odmah otre od njega dalje, i ostave ga ismijana. Njemu se meutim stegne srce, i on
se pone gotovo guiti od suza. Tada mu uitelj rekne:
Mi znamo da je taj vezir tvoj djed, otac tvoje matere Sitt el-
-Husne, ali ne tvoj otac. Ali svojega oca ne poznaje niti ti, niti ga
mi poznajemo. Jer sultan je udao tvoju mater za grbavog slugu. Ali
299

Dvadesetitrea no
je doao stanoviti dinn i s njome proveo no, pa ti nema nikakva poznata oca. Zbog toga
prestani s time, da uzdie sebe iznad djece ove kole, sve dok jednom tek ne sazna, da takoer
ti ima nekoga zakonitoga oca. Inae e meu njima vaiti za dijete razvrata! Zar ti ne zna, da
ak i sin jednoga piljara poznaje svojega oca? Tvoj je djed ak vezir od Egipta. Ali tvojega oca
mi ne poznajemo, i zato mi kaemo, da ti nema nikakva oca. Postani dakle opet razuman!
Kada je meutim 'Adib uo, to su rekli uitelj i djeca, i kakvu su mu sramotu prisili, on
smjesta otri odatle, ue k svojoj materi Sitt el-Husni i potui joj se plaui na svoju patnju. Ali
su ga suze ometale u govorenju. Kada je njegova mati ula, kako on grca i plae, srce joj pone
izgarati zbog njega, kao od vatre. I ona rekne:
- Moj sine, zato plae? Reci mi, to ti se dogodilo.
Tada joj 'Adib ispria, to je uo od djeaka i od uitelja, i upita:
- Mati, tko je zapravo moj otac? Ona mu odgovori:
- Tvoj je otac vezir od Egipta. On meutim uzvikne:
- Ne lai mi! Vezir je tvoj otac, ne moj. Tko je zapravo moj
otac? Ako mi ti ne rekne istinu, tada u se ubiti ovim bodeom.
Ali kada ga je njegova mati ula kako govori o svome ocu, ona zaplae. Jer ona se sjetila
svojega bratia i toga, kako je Bedr ed--Dinu Hasanu el-Basri bila prikazivana u svadbenim
haljinama, i svega, to su tada jedno s drugim bili doivjeli, i ona izrekne ove stihove:
Oni su zasadili u moje srce strast i otili, Sada su tako daleko adori s mojom ljubavlju!
Takoer je iezlo moje strpljenje, otkada su oni iezli. Izbjegla mije, postala mije tekom
vrstoa.
300

Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
'" ? l
Oni su se otputili, a mene su napustile radosti.
Ah, ja nikada neu nai neko obitavalite spokoja.
Oni su pri oprotaju bili povodom da mi suze s oka poteku, 1 vazda ih prolijevam za njihove
odsutnosti.
Ako udim za time, da ih jednom opet vidim,
I ako mi dugotrajnim biva uzdisanje za njima i ekanje,
Tada se sjeam njihova lika, i u mojem srcu
stanuje tako tjeskobno ljubav i vjerno sjeanje i enja.
Ah, sjeanje na vas mije ogrta,
Iz ljubavi prema vama mije to vie odjea.
Kako e jo dugo trajati ta odsutnost i to umaknue, O moji ljubljeni, koliko jo dugo ova muka?
Tada ona zaplae i glasno krikne, a njezin sin uini isto. I gledaj, k njima ue vezir, pa kada ih
je oboje vidio kako plau, srce mu pone gorjeti u grudima, i on upita:
- Poradi ega vi plaete?
Tada mu ona ispria, to se dogodilo izmeu njezina sina i djece u koli. I on takoer zaplae.
On se pone sjeati svojega brata, i onoga, to im se obojici dogodilo, i onoga, to je doivjela
njegova ki, i kako on nije mogao prodrijeti u tajnu svega toga. Smjetaje ustao, i otiao u
Vijenicu, pa stupi pred kralja, o svemu ga izvijesti i zamoli ga za doputenje, da putuje na Istok,
prema gradu Basri, kako bi traio sina svojega brata. Zamoli takoer sultana, da mu napie pisma
za druge gradove, kako bi mogao pograbiti svojega neaka, gdje ga god uope nae.
301

Dvudesetitren no
I on pred sultanom pone plakati. Ovoga obuzme prema njemu saaljenje, i on mu dadne pisma
za sve zemlje i gradove. Zbog toga se vezir razveseli, i on pone moliti blagoslov za sultana.
Zatim uzme od njega oprotaj, odmah se vrati svojoj kui i opremi se za putovanje, tim to je sa
sobom uzeo sve, to moe zatrebati njemu i njegovoj keri i njegovu posvojenom sinu 'Adibu.
I on krene na put, i putovao je prvi dan i drugi i trei, sve dok nije stigao u grad Damask. I on
ga pogleda pred sobom, bogata drveem i tekuim vodama, onakva kako o njemu kazuje pjesnik:
Poslije mojih dana i mojih noi provedenih u Damasku, Zakleo se udes: 'Ondje je ostvareno
jedno divno udo!'
Spavali smo. Duboka nas je no oslobodila od svih briga. Tada je s osmijehom na licu dolo
jutro u sivobijeloj kosi.
I ondje je zasjala rosa na svim granama
poput biserja, koje je palo na njih streseno od Zefira.
Jezero je bilo poput nekog lista, a ptice su odlijetale I itale u njemu pismo vjetra s tokama
oblaja.
Vezir se zaustavi na trgu Maidan el-Hasa. I on dadne da se podignu adori i rekne svojim
slugama:
- Ovdje emo ostati dva dana!
Tada sluge krenu u grad, da obave svoje poslove, jedan, da prodaje, drugi, da kupuje, jedan ode
u hammam, drugi u damiju Omaijada95, kojoj nema ravne na svijetu. I 'Adib sa svojim slugom
takoer poe u grad, kako bi si ga pogledao, a sluga je iao za njim
95 Jedan od najljepih spomenika muslimanske arhitekture, sagraen o samom poetku VIII.
stoljea.
\
302

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
s toljagom tako tekom, da ni neka deva ne bi mogla opet ustati na noge, ako bije on njome
udario.
Tada narod iz Damaska ugleda 'Adiba savrenost njegove skladnosti i zraeu draesnost jer
je on bio djeak tako fin i ljubak tako njean i dopadljiv meki od Zefirova vjetra na Sjeveru
slai od istoe bistre vode za oednjeloga i donosio je veu radost od zdravlja za nekoga koga
mui bolest . I njima se prikljui silno mnotvo - jedni su trali iza njih, drugi ispred njih, kako bi
sjeli na put, dok oni ne prou mimo. I naposljetku rob -kako je to udes odredio - zastane pred
duanom Bedr ed-Dina Hasana, koji je bio 'Adibov otac.
Njegova je dakle brada narasla, i njegova je pamet sazrela tijekom tih dvanaest godina. A
budui da je kuhar preminuo, naslijedio je Bedr ed-Din Hasan njegov duan i posjed, jer je od
sudskih slubenika i svjedoka bio prema propisima priznat kao njegov sin.
Kada je meutim toga dana doao pred njega njegov sin sa slugom, on pogleda djeaka, pa
kada je vidio, kako je on udesno lijep, srce mu zakuca, i krv ga pone tjerati ka krvi, i njegovo
se srce prikloni k njemu. Imao je meutim upravo zgotovljeno ueereno narovo zrnje, i u njemu
se snano uzbudi od neba usaena ljubav. I on dovikne svojemu sinu Adibu i rekne:
- Mladi gospodaru, ti koji si stekao vlast nad itavim mojim
srcem i prema kojemu ezne cijelo moje najnutarnije bie, hoe li
ui u moju kuu i obradovati moje srce, tim to pojede od mojega
jela?
Tada mu se oi preplave suzama, a da on to nije htio, i on se podsjeao na to, to je bio, i na to,
to je poslije toga postao.
Kada je Adib uo rijei svojega oca, njegovo srce pone takoer eznuti za njim. On pogleda
slugu i rekne mu:
Moje srce ezne za ovim kuharom. On je poput nekoga, tko
se morao rastati od svojega sina. Dopusti dakle da uemo k njemu,
i da mu obraujemo srce, tim to prihvatimo njegovo gostoprim
stvo! Ako to uinimo, moda e me Allah sjediniti s mojim ocem.
303

Dvadesetitrea no
Kada je sluga uo 'Adibove rijei, on uzvikne:
- Tako mi Allaha, to je zgodno! Zar se smije sinove vezira vi
djeti kako jedu u nekoj peenjarnici? Ja ovom toljagom drim
ljude na odstojanju od tebe, da te nitko ne bi gledao, i ja nipoto
ne mogu dopustiti da ti ulazi u ovaj duan.
Kada je meutim Bedr ed-Din Hasan uo slugin govor, on se zapanji, i okrene se prema njemu,
dok su mu niz obraze lijevale suze. Tada 'Adib rekne:
- Gledaj, moje ga srce ljubi. Sluga meutim priklopi:
- Ostavi se tog brbljanja! Ti ne smije ulaziti unutra. Sada se 'Adibov otac obrati slugi i rekne:
- asni gospodaru, zato mi nee obradovati duu, tim to
ue u moj duan? O ti, koji si poput nekoga kestena, taman
izvana, ali iznutra bijela srca! O ti, o komu slinome pjesnik kazu
je...
Tada se rob nasmije i upita:
V
- Sto ti kazuje? Govori, tako ti Allaha, i budi kratak!
Bedr ed-Din smjesta izgovori ove stihove:
Kada ne bi bilo njegove fine obrazovanosti i njegove lijepe vjernosti,
Tada on u kraljevskoj kui ne bi imao zapovjedniku mo.
I za haremske odaje, o kakav jedan izvrstan sluga!
Zbog njegove su ga ljepote uskoro posluivali nebeski aneli!
Eunuh se zapanji zbog tih rijei, i on uzme Adiba za ruku i ue u kuharov duan. Bedr ed-Din
meutim napuni jednu zdjelu narovim zrnjem, koje je bilo pripravljeno s bademima i eerom,
304

Povijest vezira Nur ed-Dtna, i Sems ed-Dina
i oni su obojica od toga kuali. Nato im Bedr ed-Din Hasan rekne:
- Vi ste me poastili vaim ulaskom, zato dakle jedite, za sreu
i zdravlje.
'Adib meutim rekne svojemu ocu:
- Sjedni i jedi s nama. Moda e nas Allah sjediniti s onim,
koga mi traimo.
Tada Bedr ed-Din Hasan upita:
- O moj sine, jesi li ti ve u svojima njenim godinama iskusio
jad rastanka od onih, koje ljubi?
'Adib odgovori:
- To je tako, moj strie. Meni srce izgara zbog gubitka jedno
ga ljubljenoga, koji nije nitko drugi nego moj otac. Da, ja i moj
djed, mi smo upravo sada poli na put, da za njime pretraujemo
zemlje. O, kamo sree kada bih opet mogao biti sjedinjen s njime!
I on gorko zaplae, a zaplae takoer njegov otac, kada ga je vidio kako plae u svojoj boli
zbog rastanka, pogotovo zato, to se istovremeno podsjeao na to, da on ivi rastavljen od milih,
i daleko od oca i matere. Takoer je sluga osjetio tugu zbog njega.
Oni su dakle zajedno jeli, sve dok se nisu zasitili. Nato 'Adib i rob ustanu i napuste duan
Bedr ed-Din Hasana.
Njemu je meutim bilo tako, kao da je njegova dua izletjela iz njegova tijela i poela slijediti
njih. I budui da on to nije mogao podnijeti, da djeaka tako u trenutku izgubi ispred svojih
oiju, zakljuao je duan i poao za njima, unato tomu to nije znao, da je 'Adib njegov sin.
Hodao je tako brzo, da ih je stigao, prije nego to su izali kroz Velika vrata. Tada se ukopljenik
okrene i upita ga:
- Sto je s tobom?
Bedr ed-Din Hasan odgovori:
- Kada ste vi otili od mene, bilo mi je pri srcu tako, kao da je
s vama otila moja dua. Pa budui da sam imao upravo obaviti
305


Dvadesetitrea no
poslove izvan grada, u prigrau96 pred gradskim vratima, mislio sam da vam pravim drutvo,
dok ne obavim te poslove, pa da se zatim vratim kui.
Ukopljenik meutim postane ljutit i rekne 'Adibu:
- Upravo je to bilo ono, ega sam se bojao! Mi smo pojeli zlo
sretni zalogaj, koji je bio zamiljen kao iskazivanje poasti nama, a
sada nas momak slijedi od mjesta do mjesta.
Tada se 'Adib okrene, pa kada je tik iza sebe ugledao kuhara, razbjesni se, i njegovo lice
postane crveno od srdbe, i on rekne slugi:
Pusti ga neka ide ulicom muslimana! Ali kada mi skrenemo
prema naim adorima i vidimo, da nas jo uvijek slijedi, onda
emo ga otjerati.
On nato pogne glavu i poe dalje, a ukopljenik ga je slijedio. Ali je Bedr ed-Din iao za njima
sve do Maidan el-Hase. Pa kada su se se oni pribliavali adorima, osvrnu se i ugledaju njega tik
iza sebe. Tada 'Adib postane gnjevan, jer se plaio, da e ukopljenik o svemu izvijestiti
njegova djeda. I on bude ispunjen srdbom zbog toga, to bi ovaj mogao rei, da je on ulazio u
neku peenjarnicu, i da ga je kuhar poslije toga slijedio. On se dakle okrene i ugleda Hasanove
oi prikovane za njegove vlastite oi, jer onaj je bio postao poput tijela bez due. I 'Adibu se to
uini, kao da bi njegovo oko bilo oko nekog razvratnika, i kao da bi on bio neko kopile. Budui
dakle da se njegov gnjev jo vie bio poveao, pograbi on neki kamen i baci ga na svojega oca.
Bedr ed-Din se srui onesvijeen na zemlju, a preko njegova je lica tekla krv. 'Adib pak i sluga
krenu prema adorima.
Kada je zatim Bedr ed-Din Hasan doao k sebi, on si obrie krv, otkine trak turbana i zavije si
glavu. I on pone koriti samoga sebe i rekne:
96 Prigrae je naseljen prostor izvan grada, pogodan takoer za obavljanje trgovakih
poslova.
306

I
v
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
- Ja sam djeaku uinio nepravdu, tim to sam zakljuao svoj
duan i to sam ga slijedio, jer on je morao povjerovati, da sam ja
neki razvratnik.
I on pone eznuti za svojom materom, koja se nalazila u Basri, i pone za njom plakati i
izricati ove stihove:
Ne trai nikakvo pravo od udesa, ipak bi mu time samo inio nepravdu.
I ne kori ga, jer on nema nikakva posla s pravinou.
Uzmi to ti se nudi, i ostavi brige nastranu!
as je na svijetu tmurno, as vedro. Stvari dakle tako stoje.
Bedr ed-Din Hasan dakle ostane pri tome, da prodaje svoja jela. Ali vezir, njegov stric, ostane
tri dana u Damasku, zatim odjai dalje u pravcu prema Homsu97 i stigne onamo. I on je na
svome putu posvuda istraivao, kamo god bi upravio svoj pogled, sve dok nije stigao do Dijar
Bekra98, i do Maridana, i do Mosula. Zatim je putovao sve dalje, dok nije prispio do Basre i
uao u nju. Smjesta je ondje udario svoj logor, otiao tamonjem sultanu i s njime se sastao. Taj
dadne da mu padne u dio velika poast i upita ga o povodu njegova dolaska. Tada mu ovaj
ispripovijeda svoju povijest, kao i to da je vezir Nur ed-Din 'Ali bio njegov brat.
Sultan uzvikne:
- Neka mu se smiluje Allah!
A zatim doda:
- O gospodaru, on je bio moj vezir, i ja sam ga vrlo volio. On
je umro prije petnaest godina, i ostavio je za sobom jednoga sina,
koji je poslije oeve smrti ovdje ostao samo jo jedan jedini mjesec.
97 Homs (ili: Hims) je grad na desnoj obali Tigrisa na putu prema Basri
(el-Basrah).
98 Dijar Bekr, Maridin i Mosul su takoer gradovi na putu prema Basri.
307
r

Dvddesetitrea no
Otada je ieznuo, i mi o njemu nikada nita nismo saznali. Ali njegova mati, ki mojega ranijeg
vezira, ivi jo meu nama.
Kada je vezir Sems ed-Din uo od kralja, da je mati njegova neaka jo na ivotu, on se
obraduje i rekne:
- O kralju, ja bih se rado volio s njome susresti!
Sultan mu odmah dadne za to doputenje. I on se uputi k njoj u kuu svojega brata Nur ed-
Dina. I on pusti ondje svojim pogledima da posvuda lutaju i poljubi prag. I dok je pomiljao na
svojega brata Nur ed-Dina, kako je taj umro u tuini, on pone plakati, i izgovori ove stihove:
Prolazim mimo mjesta, ta mjesta drage djevojke, I ljubim ovdje jedan zid, i uskoro ondje neki
drugi.
Ljubav prema mjestima nije ta, koja mene raspaljuje,
Ne, samo ljubav prema njoj, koja je obitavala na tom mjestu.
On zakorakne kroz vrata prema prostranom dvoritu i prema nadsvoenom putu k vratima, Taj
je bio izgraen od asuanskog granita i obloen mramornim ploama svih vrsta i boja. Ondje on
ue, i prolazio ja naokolo po kui, i pusti da mu pogled obilazi posvuda oko nje. Tada nae ime
svojega brata Nur ed-Dina gdje je na zidu naslikano u zlatnim slovima. I on pristupi k natpisu i
poljubi ga, i zaplae, i sjeti se toga, kako je on od njega bio rastavljen. I on izgovori stihove:
Ja pitam Sunce o tebi, kadgod zraei izlazi. Ja pitam munju o tebi, kadgod bljesne na nebu.
U nonim me asovima svojim rukama smata enja, I razmata me. Ali se ne tuim, to sam
osuen na boli.
308

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Ljubljeni moj, ako vrijeme toliko dugo traje i ako rastanak
bude takav, potom u ja zbog tvojega gubitka biti rastrgan na komade.
Ali kada bi ti mojemu oku dopustio samo da tebe ugleda, Ah, kako bi to onda bilo lijepo, ja bih
pao na tvoje grudi!
Ipak nemoj vjerovati, da sam naao nekoga drugoga. U mome srcu za drugu ljubav nema mjesta!
Zatim on poe dalje, sve dok nije doao do dvorane, u kojoj je boravila udovica njegova brata,
mati Bedr ed-Dina Hasana el--Basri.
Ona od vremena, kada je njezin sin bio izezao, nije prestajala kroz cijele dane i noi plakati i
jadikovati. Kada su joj godine poele bivati predugima, tada je ona sagradila za svojega sina
usred dvorane mramorni grob, i sada je ondje obiavala za njim plakati, dan i no, i uvijek je
samo kod groba spavala.
Kada je vezir doao onamo, gdje je ona boravila, on zauje njezin glas. I on ostane stajati iza
vrata, dok je sluao gdje ona ovako govori obraajui se grobu:
Tako tiAllaha, o grobe, zar je daleko sada iezla tvoja ljepota? I je li izblijedio onaj pogled, koji
inae tako zraei sja?
O grobe, ti ipak nisi za mene ni zemlja ni nebo.
Kako dolazi do toga, da se u tebi vrbova grana sjedinjuje s Mjesecom?
Dok je ona tako jadikovala, gledaj, tada ue k njoj vezir Sems ed-Din, pozdravi je i dadne joj
do znanja, da je on brat njezina supruga. I zatim joj on ispripovijeda sve, to se dogodilo, i
razmo-
309

Dvadesctitrea no
ta joj cijelu povijest, kako je njezin sin Bedr ed-Din Hasan prije vie od deset godina jednu cijelu
no bio proveo kod njegove keri i ujutro ieznuo. I on zakljui s rijeima:
- Moja je ki meutim od tvojega sina bila zaela i rodila
djeaka, koji se sada nalazi kod mene, i on je ipak takoer tvoje
dijete, sin tvojega sina od moje keri.
Kada je ona meutim ula, da njezin sin Bedr ed-Din Hasan
jo ivi, i kada je vidjela svojega djevera, tada ona ustane i baci mu
se pred noge, poljubi ih i izrekne stihove: ;
Tako miAlldha, kakav izvrstan glasnik, koji objavljuje njihov
dolazak,
I koji je k meni doao s od svih najveselijom vijeu!
Kada bi on bio zadovoljan s razdrtim poklonom, poklonio bih Mu srce, koje se pri rastanku bilo
razdrlo od jada.
Tada vezir dadne dovesti 'Adiba, pa kada je on doao, padne mu njegova baka oko vrata i
pone plakati. Sems ed-Din meutim rekne:
- Ovo nije vrijeme za plakanje. Ovo je vrijeme, da se spremi,
kako bi s nama putovala prema zemlji Egiptu. Moda Allah mene
i tebe sjedini s tvojim sinom i mojim neakom.
Ona odgovori:
- Sluam i pokoravam se!
I ona smjesta ustane, pokupi svoju prtljagu i svoja blaga i svoje robinje i odmah se spremi za
putovanje. Vezir ems ed-Din ode kroz to vrijeme k sultanu od Basre, da se od njega oprosti, i
taj mu preda poklone i dragocjenosti za sultana od Egipta. On se istoga asa stavi u pokret i
otputuje odande, sve dok nije doao do grada Damaska. Ondje se on zaustavi u el-Kanunu", i
dadne podii adore. I on rekne svojoj pratnji:
99 El-Kanun, malo mjesto u kome su se zaustavljale putnike karavane, nalazi se sjeverno od
Damaska.
310

! Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
- Ovdje emo ostati tjedan dana, i kupiti za sultana poklone i
dragocjenosti.
'Adib meutim izae napolje i rekne ukopljeniku:
- O Laik, elio bih otii u etnju. Doi, daj da siemo na bazar
i da proeemo po Damasku i da pogledamo, to se dogodilo s
onim kuharom, kod kojega smo jeli one poslastice, i kojemu smo
poslije toga ranili glavu. On je ipak bio prijazan prema nama, a mi
smo s njime loe postupili.
Ukopljenik odgovori:
- Sluam i pokoravam se!
Nato 'Adib s ukopljenikom napusti adore. Jer krvna ga je veza privlaila k njegovu ocu.
Ubrzo su uli u grad i ili sve dalje, sve dok nisu prispjeli do peenjarnice. I oni ugledaju kuhara
kako stoji u svome duanu. Bilo je to otprilike o vremenu popodnevne molitve, a posve je
sluajno on upravo bio zgotovio ba narovo zrnje. Kada su dakle dvojica doli blie i kada gaje
'Adib ugledao, tada njegovo srce pone za njim eznuti. On ugleda takoer oiljak od kamena
baenog na njegovo elo, i on rekne:
- Mir bio s tobom, ti tu! Znaj, da je moje srce s tobom!
Kada je meutim Bedr ed-Din ugledao svojega sina, tada zadre njegova najdublja nutrina, i
njegovo srce pone lupati. On sagne glavu prema zemlji i pokua svoj jezik u ustima staviti u
pokret, ali to ne uzmogne. Poslije toga opet podigne glavu prema svojemu djeaku ponizno i
moleivo i izrekne stihove:
Ceznuo sam za njim, kojega ljubim, ali kada sam ga ugledao,
Otkazao mi je jezik i pogled, i nisam znao kako mi se to dogodilo.
U dubokom potovanju prema njemu ja sam oborio svoje lice. Htio sam sakriti ono, to je u
meni, a ipak to nisam sakrio.
311

Dvadesetitrea no
Nato im on rekne:
Izlijeite mi slomljeno srce i jedite od mojih jela. Jer tako mi Allaha, ja te ne mogu
pogledati, a da moje srce ne pone udarati! Ja te zaista tajput ne bih slijedio, da nisam bio izvan
sebe.
Tako mi Allaha, ti me zaista ljubi - odgovori 'Adib. Mi smo kod tebe tajput pojeli
zalogaj, ali si nas ti slijedio, i htio si nam nanijeti sramotu. Zato emo mi sada s tobom jesti samo
pod tim uvjetom, da se ti zakune, da nee ii za nama niti nas slijediti. Inae te neemo vie
posjeivati, doklegod se budemo nalazili u ovome gradu. Jer mi emo ovdje boraviti tjedan dana,
sve dok moj djed ne pokupuje darove za kralja.
Tada Bedr ed-Din Hasan odgovori:
To vam obeajem.
Tako Adib i sluga uu u duan, i njegov im otac pred njih iznese narovo zrnje. Adib rekne:
Jedi s nama, moda e Alah otjerati nau tugu.
Bedr ed-Din se meutim obraduje, i pone s njima jesti. Ali je on njemu ukoeno gledao u lice.
Jer su njegovo srce i cijelo njegovo bie visjeli o njemu. Naposljetku mu Adib rekne:
Misli na to! Nisam li ti ja rekao, da si ti neki dosadni
zaljubljenik? Zato me dakle ipak prestani tako uporno gledati u
lice!
Kada je meutim Bedr ed-Din uo rijei svojega sina, on izgovori ove stihove:
Ti za srca ima tajanstvenu aroliju,
Skrivenu, duboko utisnutu. Nikada ona nee biti otkrita.
O, ti koji sjajni Mjesec posramljuje svojom ljepotom, I ija je ljupkost tako jasno nalik jutarnjoj
svjetlosti:
312

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Nedostine su elje u svjetlosti tvojega lica
I znakovi vjene ljubavi, koji se brzo umnaaju i rastu.
Moram li ja propasti od vruine, premda je tvoje lice moj Eden100?
I moram li preednjeti, premda je tvoja usna izvor ivota?
Bedr ed-Din je davao zalogaj as 'Adibu, a ukopljeniku. I oni su jeli, sve dok se nisu
zasitili. Zatim oni ustanu, a podigne se :akoer Hasan el-Basri, i on im izlije po rukama vode,
odrijei sa svojeg pojasa svileni rubac, njime ih obrie, i pokropi ih ruinom vodom iz neke
boce, koju je imao uza se. Zatim izae iz duana, i vrati se s vrem punim erbeta, pomijeana s
ruinom vodom i mousom. Taj on stavi pred sebe i rekne:
Uinite svoju dobrotu savrenom!
Tada uzme 'Adib, otpije, i prui slugi. I oni su pruali jedan drugomu, sve dok njihov eludac
nije bio napunjen, i dok nisu bili tako siti, kao to nisu bili jo nikada prije. Zatim pou i poure,
kako bi prispjeli do adorova. I 'Adib ue k svojoj baki, materi svojega oca Bedr ed-Dina
Hasana. Ona ga poljubi, i sjeti se svojega sina Bedr ed-Dina Hasana, i ona pone uzdisati i
plakati, i izgovori stihove:
Ja sam se ipak jo uvijek nadao, da u se s tobom sjediniti.
Inae poslije tvojega gubitka ivot ne bi za mene imao nikakve drai.
Kunem se: U mome se srcu ne nalazi nita drugo osim ljubavi prema tebi,
A Allah Gospod zaista vidi tajne u grudima.
100 Zemaljski raj.
313

Dvadesetitrea no
Zatim ona upita 'Adiba:
- Moj sine, gdje si bio? On odgovori:
- U gradu Damasku.
Zatim ona ustane i donese mu zdjelu s jelom od narova zrnja, koje je bilo malo zaslaeno, i
rekne slugi:
- Sjedni sa svojim gospodarom! Sluga rekne u samom sebe:
- Tako mi Allaha, mi nemamo vie nikakve elje za jelom.
Pa ipak on sjedne. Isto je tako bilo 'Adibu, kada je sjeo, trbuha jo puna od onoga, to je ve
bio pojeo i popio. Unato tomu on uzme komad, umoi ga u jelo od narova zrnja i pone jesti.
Ali on nae, da ono nije dovoljno slatko, jer je bio ve presit, i rekne:
- Fuj! Kakvo je to loe jelo!
- O moj sine! - uzvikne njegova baka - ti kudi ono, to sam ja skuhala? Ja sam ovo jelo sama
zgotovila, a nijedan ga ovjek nije u stanju tako dobro skuhati kao ja, osim tvojega oca Bedr ed-
Dina Hasana!
- Tako mi Allaha, bako odgovori 'Adib - ovo je jelo loe. Mi smo jo malo prije vidjeli u
gradu Damasku stanovitog kuhara, koji tako priprema narovo zrnje, da se njegovu mirisu otvara
srce. Njegovo je jelo pobuivalo udnju za jedenjem, ali je tvoje jelo, u poreenju s onim, niti
puno niti malo vrijedno.
Kada je njegova baka ula te rijei, ona dospije u estok gnjev, i ona pogleda roba..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.
314



i
',
Ali kada je poela
s I dvadesetietvrta no I
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Adibova baka, kada je ula njegove rijei, postala
gnjevnom, i da je pogledala slugu i rekla mu:
- Jao tebi! Zar si ti zaveo mojega sina i odveo ga u prostu
peenjarnicu?
Tada se ukopljenik prestrai, i zataji, i rekne:
- Mi nismo uli u duan, mi smo samo proli uza nj.
- Tako mi Allaha - uzvikne 'Adib - mi smo ipak uli. I mi smo ondje jeli, i to je jelo prijalo
bolje nego tvoje!
Njegova dakle baka otie, ispripovijeda to svojemu djeveru, i potakne njegov gnjev protiv
roba. On ga dadne pozvati i upita ga:
- Zbog ega si ti vodio mojega sina u nekakvu peenjarnicu? Rob u strahu odgovori:
- Mi nismo ulazili. Ali 'Adib rekne:
- Mi smo ipak uli, i jeli smo od narova zrnja, sve dok nismo
bili siti. I kuhar nam je takoer dao, da pijemo zaeerene vode sa
snijegom.
315

Dvadesetietvrtci no
Tada vezirov gnjev prema robu postane jo veim, i on ga iznova pone ispitivati. Pa kada je
on i dalje nastavljao poricati, vezir
rekne:
- Ako ti govori istinu, sjedni i jedi pred naim oima!
Nato rob istupi, i pokua jesti. Ali on to nije mogao, pa pusti da mu ispadne zalogaj iz usta, i
uzvikne:
- O gospodaru, ja sam sit jo od juer.
Sada je vezir bio uvjeren, da je on jeo u peenjarovu duanu. I on zapovijedi robovima, neka
ga bace na pod. Oni to uine, i on ga pone tako estoko tui, da je rob zvao u pomo i vikao:
- O gospodaru, ne tuci me vie, ja u ti rei punu istinu! Tada on prestane s mlaenjem i rekne:
- Sada kazuj istinu! Ukopljenik odgovori:
- Znaj, mi smo uli u kuharov duan, kada je on upravo bio
pripremio narovo zrnje, i on je neto od toga stavio pred nas. I tako
mi Allaha, ja nikada u svome ivotu nisam jeo neto, to bi se s tim
dalo usporediti. Ali isto tako nikada nisam kuao nita loije od
ovoga, to sada stoji pred nama.
Mati pak Bedr ed-Dina Hasana postane ljutitom i rekne:
- Ti mora otii k tom kuharu i donijeti nam zdjelu od njego
va narova zrnja i pokazati ga svojemu gospodaru, kako bi on rekao,
koje je bolje i finije.
Sluga odgovori:
- Dakako!
Ona mu smjesta dadne jednu zdjelu i pola dinara. A on se uputi u duan i rekne kuharu:
- Mi smo sklopili stanovitu okladu o jelu u kui mojega gospo
dara. Jer oni imaju takoer narovo zrnje. Daj mi od tvojega za ovih
pola dinara. Ali obrati panju na to, da sam ja za volju tvojega
kuharskog umijea dobio jedan bolan obrok batina.
316

... y
Povijest vezir A Nur ed-Dina- i Sems ed-Dina
Hasan se nasmije i rekne:
- Tako mi Allaha, nitko nije u stanju to jelo spraviti tako
dobro kao ja i moja mati. Ona se meutim sada nalazi u dalekoj
zemlji.
On nato napuni zdjelu, uzme je, i doda jo k tomu mousa i ruine vode. Zatim je sluga uzme i
s njome oduri odatle, sve dok ne prispije do adorova. Hasanova dakle mati uzme zdjelu i
pojede iz nje. im je meutim zapazila fin okus i izvrsnu pripravu, ona je znala tko je to
zgotovio. I ona krikne i padne u nesvijest.
Vezir se prestrai i smjesta je pokropi ruinom vodom. Nakon nekoga se vremena ona oporavi
i rekne:
- Ako se moj sin jo nalazi na ovome svijetu, tada je samo on
sam osobno pripremio ovo narovo zrnje. To je moj sin Bedr ed-
Din Hasan glavom. O tome ne moe biti nikakve sumnje, niti bilo
kakve zabune. Jer to je stanovito jelo, koje znamo prirediti samo
on i ja, a ja sam ga nauila, kako da ga kuha.
Kada je vezir uo njezine rijei, on se vrlo obraduje i rekne:
- Oh, kako eznem za pogledom na svojega neaka! elio bih
znati, hoe li me dani ikada opet s njime sjediniti! Mi se moemo
samo moliti Allahu Uzvienomu, da me on s njime sastavi!
Jo u istome trenutku izae vezir napolje k ljudima, koji su se nalazili kod njega, i rekne im:
- Dvadeset ljudi od vas moraju otii u peenjarnicu. Razruite
duan, kuharu sveite ruke njegovim turbanom, i silom ga dovucite
k meni, ali tako da mu se ne dogodi nita naao!
Oni odgovore:
- Dakako!
Zatim vezir smjesta odjai u palau i stupi pred namjesnika od Damaska i pokae mu pisma,
koja je imao uza se napisana od sultana. Ovaj ih poljubi, stavi ih na svoju glavu i rekne:
- Tko je tvoj dunik?
317

Dvadesetietvrta no
Vezir odgovori:
Stanoviti kuhar.
Tada namjesnik smjesta zapovijedi svojim straarima, neka odu do duana. I oni to uine, nau
ga ve razorena i sve u njemu porazbijano. Jer kada je vezir doao u palau, njegovi su ljudi bili
izveli njegovu zapovijed. Sada su sjedili i ekali vezirov povratak iz palae.
Bedr ed-Din Hasan meutim rekne:
Sto li su oni samo nali u narovu zrnju, da se ovo dogaa?
Kada se meutim vezir vratio iz svoje posjete, u kojoj je bio kod namjesnika, koji mu je dao
dozvolu, da svojega dunika pograbi i da s njime odatle otputuje, i kada se ponovo naao u
adorskom logoru, on naredi, da mu dovedu kuhara. Izvedu ga pred njega, svezana njegovim
turbanom. Kada je Bedr ed-Din Hasan ugledao svojega strica, on gorko zaplae i upita:
Visoki gospodaru, u emu se sastoji moj prijestup prema tebi?
Jesi li ti taj ovjek, koji je priredio ovo narovo zrnje? - upita vezir.
A on odgovori:
Da! Jesi li ti dakle u njemu naao neto, to ini nunim, da
se meni odrubi glava?
Vezir nato rekne:
To bi bila najbolja i najmanja od tvojih kazni!
Tada kuhar zamoli:
Visoki gospodaru, zar me nee obavijestiti o mome prije
stupu?
Vezir odvrati:
Dakako, smjesta! Zatim on dovikne slugama:
Dovedite ovamo devu!
318

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
I oni uzmu sa sobom Bedr ed-Dina Hasana, uguraju ga u neki sanduk i stave na nj bravu. Zatim
krenu na put, i putovali su sve dalje, dok se nije spustila no. Tada se zaustave i pojedu neto
hrane. Bedr ed-Dina Hasana izvade iz njegova sanduka i takoer njemu dadnu, da jede, i zatim
ga opet zakljuaju u sanduk. Potom su putovali dalje, dok nisu prispjeli do Kamre. Ondje izvade
iz sanduka Bedr ed-Dina Hasana, i vezir ga upita:
- Jesi li ti onaj, koji je pripravio to narovo zrnje?
On odgovori:
- Da, dospodaru. Vezir povie:
- Sveite ga!
Tada ga oni svezu i opet ga uguraju u sanduk i pou dalje na put, sve dok nisu prispjeli do
Kaira. Ondje se zaustave u etvrti er-Raidanije. Vezir izda zapovijed, da Bedr ed-Dina Hasana
izvade iz sanduka, dadne da mu dovedu nekoga stolara i rekne mu:
- Uini mi nekakvu drvenu figuru za ovoga momka! Tada Bedr ed-Din Hasan povie:
- I to hoe s njome initi? Vezir odgovori:
- Objesit u tebe o tu figuru i na nju te dati vrsto prikovati,
pa u te zatim voditi unaokolo po gradu.
Ovaj nato:
- Zbog ega mi ti to hoe uiniti?
Vezir:
- Zbog tvoje bijedne pripreme narova zrnja. Kako si ga mogao
pripraviti bez papra?
Ovaj:
- I zato to je u tome nedostajao papar, ti e meni sve to
uiniti? Zar ti to nije dovoljno, to si me zakljuao, i to si mi samo
po jednom na dan doputao dati jesti?
319

Dvadesetietvrtci no
Vezir povie:
Papar je nedostajao! Zbog toga ti moe biti kanjen jedino
smru.
Tada se Bedr ed-Din Hasan nae u nedoumici, i pone aliti za svojim ivotom. Vezir ga
meutim upita:
- O emu razmilja?
On odgovori:
O takvim glupanima, kao to si ti. Jer kada bi ti posjedovao
razuma, tada ne bi tako sa mnom postupao!
Vezir rekne:
Naa je dunost, da te kaznimo, kako ne bi opet inio neto
slino!
Bedr ed-Din Hasan meutim uzvikne:
Zaista, ono najmanje, to si ti meni bio uinio, bila bi za
mene dovoljna kazna!
Ali vezir odgovori:
- To ne ide drugaije, ja te moram dati objesiti!
Sve se to zbivalo, dok je stolar obraivao drvo, i dok ga je Hasan gledao. I tako je to ilo, sve
dok nije pala no. Tada ga uzme njegov stric, dadne ga baciti u sanduk i rekne:
- Sutra mora biti izvedena zapovijed!
Zatim je priekao, sve dok nije opazio, da je Bedr ed-Din zaspao, natovario je sanduk, i sam sa
sandukom pred sobom ujahao u grad i dalje, sve dok nije stigao u svoju kuu. Ondje on rekne
svojoj keri Sitt el-Husni:
- Slava neka je Allahu, koji te je opet sjedinio s tvojim
bratiem! Poi i uredi kuu, onako kako je izgledala u nevjestin-
skoj noi.
Tada budu zapaljene svijee. Vezir meutim uzme nacrt, u kojemu je on bio nacrtao svadbenu
sobu, i dadne da sluge svaki
320

- V
Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dina-
komad pokustva gurnu na svoje mjesto, tako da, ako bi tko to vidio, ne bi mogao posumnjati u
to, da je posrijedi upravo no prvoga spolnog snoaja. Takoer dadne da turban Bedr ed-Dina
Hasana stave na stolicu, kako ga je on svojevremeno bio odloio vlastitom rukom, i isto tako
njegove gae i kesu, koju su bili stavili pod krevet. Nato rekne svojoj keri, da se ona mora
razodjeti onako, kako se razodjevena nalazila u toj noi svojega prvoga spolnog snoaja. I on
ktomu doda:
- Kada tvoj brati ue k tebi u sobu, ti mu reci: 'Ti si mi pre
dugo izbivao na zahodu!' i pozovi ga neka legne pokraj tebe, i
zadri ga u razgovoru sve do osvita dana. Zatim emo mu mi sve to
objasniti.
Zatim on dadne izvaditi Bedr ed-Dina Hasana iz sanduka, skine mu uze s njegovih nogu, svue
s njega njegove haljine, tako da je zadrao na sebi jo samo finu koulju i da je bio takoer bez
gaa. Sve se to dogaalo, dok je on spavao, i dok nita od toga nije primjeivao.
Dogodilo se sada, kako je to ve bio odredio udes, da se on legao na drugu stranu i probudio.
Tu se on nade u nekoj osvijetljenoj dvorani i rekne u sebi samome:
Ja boravim zacijelo u bludnjama i snovima. Zatim on ustane
i korakne malo dalje prema nekima nutarnjim vratima, i pogleda
kroz njih, i gledaj, to je bila ba ta dvorana, u kojoj mu je bila otkri
vana nevjesta. I ondje ugleda nevjestinsku odaju i stolicu i svoj tur
ban i sve svoje haljine. Kada je to vidio, bio je u nedoumici. On
stupi jednom nogom naprijed i drugom natrag i rekne:
- Spavam li ja ili sam budan?
Zatim si pone trljati elo i zauen rekne:
Tako mi Allaha, ovo je stvarno soba one nevjeste, koju su
enske preda mnom otkrivale! Gdje sam ja dakle? Ja sam se jo
malo prije nalazio u nekom sanduku!
Dok je on tako sa samim sobom razgovarao, podigne iznenada Sitt el-Husn okrajak zavjese i
rekne mu:
321

Dvadcsetietvrta no
O moj gospodaru, zar nee doi? Ti si zbilja dugo ostao na
zahodu.
Kada je uo njezine rijei i ugledao njezino lice, on prasne u smijeh i rekne:
Zaista, ja boravim u bludnjama i snovima!
Zatim on ue uzdahnuvi, i pone misliti na ono, to mu se zbilo, i bio je u nedoumici glede
svojega stanja, i njegov mu poloaj postane samo jo neobjanjivijim, kada je ugledao turban, i
svoje gae i kesu sa tisuu dinara. Tada on promrmlja:
AUah je sveznajui! Ja se uistinu kreem u bludnjama od
snova.
Sitt el-Husn mu meutim rekne:
V
Sto je tebi, da si tako zaprepaen i da se nalazi u nedoumi
ci?
I ona ktomu doda:
- Ti nisi bio takav za vrijeme prvog dijela ove noi! On se meutim nasmije i upita je:
- Koliko sam dugo bio odsutan od tebe? Ona odgovori:
- Neka te sauva Allah, i neka te zatiti njegovo ime! Ti si
upravo izaao napolje, da obavi nudu, i htio si se odmah vratiti.
ini se da te je napustio razum.
Kada je Bedr ed-Din Hasan posluao njezine rijei, on se opet nasmije i rekne:
- Ti ima pravo. Ali, kada sam te bio napustio, zaboravio sam
se na zahodu, i usnuo sam san, da sam peenjar u Damasku, i da
ondje stanujem ve od prije deset godina. I da k meni dolazi
stanoviti djeak, neko dijete uglednih ljudi, s nekim ukopljeni-
kom.
Potom ovla prijee rukom preko ela, pa kada je osjetio oiljak, on uzvikne:
322

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
- Tako mi Allaha, o moja gospodarice, mora da je to bila isti
na. Jer on je pogodio moje elo kamenom i raskolio mi ga je. Mora
da je to ipak bilo na javi.
Zatim on opet rekne:
- Ali moda sam ja to ipak usnuo, kada sam zaspao u tvome
zagrljaju. Usnulo mi se, da sam bez tarbua i gaa otputovao u
Damask, i da sam ondje postao kuharom.
Zatim dospije opet neko vrijeme u nedoumicu i rekne:
Tako mi Allaha, meni se takoer tako ini, kao da sam pripremio narovo zrnje bez papra.
Tako mi Allaha, mora da sam usnuo na tihom mjestacu, i sve to doivio u snu.
Za ime Allaha - klikne Sitt el-Husn - i to si ti jo inae bio vidio?
Tada joj Bedr ed-Din Hasan sve ispripovijeda. I on naposljetku rekne:
Tako mi Allaha, da se nisam probudio, oni bi me prikovali o
neku drvenu figuru!
Zato? upita ona.
On rekne:
- Zato to u narovu zrnju nije bilo nikakva papra. I izgleda mi
tako, kao da su mi bili poruili duan, porazbijali mi pribor, i ugu
rali me u neki sanduk. I zatim su dali dovesti stolara, da izdjelja za
mene neku drvenu figuru, jer su me oni htjeli objesiti. Ali sada,
neka je hvala Allahu, to se sve to zbilo samo u snu, a ne na javi!
Tada se Sitt el-Husn nasmije i povue ga na svoje grudi, i on nju na svoje. Zatim on iznova
pone premiljati, i rekne:
Tako mi Allaha, to je moglo biti samo na javi. Ja zaista ne
znam, to je u svemu tome posrijedi.
Potom on legne, ali je bio u nedoumici. as je kazivao:
- Sanjao sam. as opet:
- To je bilo najavi!
323

Dvadesetietvrta no
I tako je to ilo sve do jutra. Tada doe k njemu njegov stric Sems ed-Din, vezir, i pozdravi ga.
Kada ga je Bedr ed-Din Hasan ugledao, on uzvikne:
Tako ti Allaha, zar ti nisi taj, koji mi je dao svezati ruke i
poruiti moj duan, i koji me je htio dati pribiti na drvo zbog naro
va zrnja, jer je ono bilo pripravljeno bez papra?
Vezir mu rekne:
Znaj, moj sine, istina je sada postala oitom, i ono to je bilo
skriveno, to je dolo na svjetlo dana: ti si sin mojega brata. Ja sam
sve to uinio samo zato, da bih se do kraja uvjerio, da si ti stvarno
taj, koji je u onoj noi uao k mojoj keri. Ja nisam mogao u to biti
siguran prije nego to sam se uvjerio, da ti prepoznaje tu sobu, i
svoj turban, svoje gae, svoje zlato i te papire u tvome rukopisu i u
tome tvojega oca, mojega brata. Jer ja te nikada prije nisam bio
vidio, i nisam te poznavao. Tvoju sam meutim mater doveo
ovamo sa sobom iz Basre.
Zatim se on svojemu neaku baci na grudi i zaplae. Kada je meutim Bedr ed-Din Hasan uo
od svojega strica te rijei, on dospije u skrajnje uenje, i on mu padne oko vrata, i pone plakati
u prekomjernosti svoje radosti.
Nato mu vezir rekne:
Moj sine, jedini je povod za sve to bilo ono, to se bilo
dogodilo izmeu mene i tvojega oca.
I on mu ispripovijeda, to je to bilo, i zato je njegov otac otputovao u Basru. I naposljetku
dadne vezir dovesti djeaka 'Adiba. Kada ga je njegov otac ugledao, on uzvikne:
Pa to je taj, koji me je pogodio kamenom! Vezir meutim rekne:
To je tvoj sin!
Tada se Bedr ed-Din Hasan baci na sinovljeve grudi, i on izrekne stihove:
324

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Ja sam dugo plakao, jer nas je udes bio rastavio. I uvijek su mi iz mojih oiju tekle suze.
Zavjetovao sam se, ako bi nas ikada udes trebao opet sjediniti, Da rastanak nikada opet neu
spomenuti svojim jezikom.
K meni je iznenada dola radost i preko noi Me u svojoj prekomjernosti navela na pla.
Poto je on dovrio te stihove, gledaj, kad li unutra ue njegova mati. Ona se baci na njegove
grudi i izgovori stihove:
Kada se sretnemo, tuimo se.
Jer izvjeujemo o velikim patnjama.
Tuba meutim nije lijepa,
Ako dolazi iz usta nekog glasnika.
Tada mu njegova mati ispripovijeda, kako joj je bilo od njegova odlaska. A on je njoj
ispripovijedao, stoje on bio pretrpio. Tada oni zahvale Allahu Uzvienomu za svoje ponovno
sjedinjenje.
Dva dana poslije svojega dolaska vezir ems ed-Din otie k sultanu, a kada je uao k njemu,
on pred njim poljubi pod i pozdravi ga pozdravom, kakav dolikuje kraljevima. Sultan se obraduje
nad njegovim dolaskom, i njegovo se lice premilostivo osmjehivalo. On mu dopusti da sjedne tik
pokraj njega i upita ga o svemu, to je doivio na svome putovanju i to mu se dogodilo na
njegovu putu. Tada mu vezir ispria sve od poetka do kraja. A sultan mu rekne:
Neka je hvala Allahu za ispunjenju tvoje elje i za siguran povratak u zaviaj k svojoj djeci
i k svojemu narodu! Ja meutim
325

Dvadeseticetvrtd no
moram vidjeti takoer sina tvojega brata, Hasana el-Basrija. Dovedi ga sutra sa sobom u dvoranu
za prijeme.
Sems ed-Din odgovori:
- Tvoj rob mora sutra stajati pred tobom, ako tako ushtjedne
Allah Uzvieni.
Zatim ga on pozdravi i ode. im se vratio natrag kui, on izvijesti svojega neaka o sultanovoj
elji, da njega upozna. Hasan el-Basri nato rekne:
- Rob se pokorava zapovijedi svojega gospodara.
Tako on poe sa svojim stricom Sems ed-Dinom k njegovoj visosti sultanu. Pa kada je stao
pred njega, on ga pozdravi najprobranijim i najuglaenijim pozdravnim rijeima, i izrekne
stihove:
Neka pred tobom ljubi tlo, tko je moan poloaj
dobio zahvaljujui tebi, i tako naao ispunjenje svojih elja.
Ti si gospodar slave. Ima sreu, tko u tebe polae nade u onome, to eli. On u svijetu ima
visoko mjesto.
Sultan se osmijehne i kimne mu glavom, neka sjedne. Tada on zauzme mjesto tik uza svojega
strica Sems ed-Dina. Zatim ga sultan upita o njegovu imenu. A on odgovori:
- Najneznatniji od tvojih robova je poznat kao Hasan el-Basri,
i on neprestano za tebe moli, dan i no.
Sultanu se dopadnu te rijei. Pa budui da je htio iskuati njegovu uenost i njegov dobar
odgoj, on ga upita:
- Zna li to u pohvalu madea na obrazu? On odgovori:
- Dakako.
326

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
I rekne:
Ah, taj ljubljeni! Uvijek kada mislim na njega, Teku mi suze, uzdie moja enja.
On ima made, koji je nalik po ljepoti i boji zvijezdi u oku ili cvatu na voki.
Kralj se zadivi tima dvama stihovima i rekne mu:
Navedi jo neke. Allah puta da tvoj otac progovara u sinu!
Ushtio On nikada ne polomiti tvoje zube!
Tada Hasan izrekne stihove;
Mrlja je madea bila usporeena s koicom
Od mousa. Nemoj se uditi onomu, tko je tako rekao.
Ne, divi se licu, koje je sjedinilo svaku ljepotu,
A kojemu je od svega toga ljepoti pridonijela i ne jedna koica.
Tada kralj zadre od radosti i rekne:
- Govori dalje! Neka Allah blagoslovi tvoje dane!
I on nastavi:
O ti, na ijem obrazu udesno Ijubak made slii koici mousa na nekom rubinu,
Dopusti mi, da doem k tebi, i ne budi tako krut, O ti najeznutljivija eljo, ti hrano mojega srca!
327

Dvadesetietvrta no
Tada kralj uzvikne:
- Lijepo si rekao, lijepi Hasane! Ti si premaio nenadmanost!
Sada nam objasni, koliko znaenja ima rije el-chal101.
On odgovori:
- Neka Allah podupre kraljevu mo! pedesetiosam znaenja.
Neki meutim kau pedeset.
Kralj rekne:
- Kazuje istinu. A zatim doda:
- Umije li ti opisati ljepotu?
- Svakako - odgovori Bedr ed-Din Hasan. - Ljepota se sa
stoji u sjajnosti lica, u svijetlosti puti, u dobroj oblikovanosti nosa,
u slatkom pogledu oiju, u ljupkosti ustiju, u profinjenosti govora,
i u draesnoj vitkosti tijela, i u savrenosti svih svojstava. Ali se
dovrenost ljepote nalazi u kosi. Kako je dakle e-ihab, pjesnik iz
Hidaza, sve to ujedinio u jambskoj mjeri, koja glasi ovako:
Sjaj pripada licu, a puti
Pripada svijetlost, koju tvoj pogled rado gleda.
Nos je ispravno ocrtan valjanim oblikovanjem. A po slatkom se pogledu ubrzo prepoznaju oi.
Ustima pripada ljupkost, izvrstan je tko tako zbori. Dobro shvati te moje rijei. Neka ti ne
ponestane mira.
Finoa pripada govoru, tijelu kienost, I savrenost svih lijepih svojstava.
101 El-chal znai made, ali ta rije ima u arapskome i mnoga druga znaenja.

328



Povijest vezira Nur ed-Dina- i Sems ed-Dina-
Ali dovrenost svake ljepote lei u kosi.
Obradi panju na moju pjesmu. Oslobodi me prijekora!
V -
Sultan se vrlo obraduje njegovim rijeima, i on ga uvue u razgovor, i upita ga:
- Koji se smisao nalazi u izreci: 'Suraih102 je lukaviji od lisice'? j
- Znaj, o kralju Allah Uzvieni odrao tvoju mo! - kadija
Suraih je u danima kuge putovao za Nedef103. I kada bi se god nalazio stojei pri molitvi,
dolazila bi neka lisica, postavila bi se prema njemu, u svemu bi ga oponaala, i odvraala bi ga
od njegove pobonosti. Kada mu je to postalo odve tegobno, on jednoga dana svue svoju
koulju, objesi je na neku trsku, izvue rukave, stavi povrh toga svoj turban, po sredini metne
opasa, i sve namjesti ondje, gdje je obiavao moliti. Kada je dakle dola lisica po svom obiaju i
poela oponaati taj lik, Suraih joj se priulja odostraga i uhvati je. Tako je nastala uzreica.
Kada je sultan uo objanjenje Bedr ed-Dina Hasana, on rekne njegovu stricu Sems ed-Dinu:
- Zaista, ovaj je sin tvojega brata savren u finoj naobrazbi, i
ja ne vjerujem, da on u Egiptu nalazi sebi ravnoga.
Hasan el-Basri meutim poljubi pred njim pod i sjedne dolje, onako kako mora sjediti neki
mameluk pred svojim gospodarom. Poto se tako sultan osvjedoio o svemu tome, to je Hasan
el-Basri posjedovao u pogledu svoje fine naobrazne, on se u najveoj mjeri obraduje, odjene ga u
raskonu poasnu haljinu i dadne mu stanovitu slubu, putem koje je stjecao dostatne prihode.
Hasan se meutim podigne, poljubi pred njime pod, zaeli
102 Taj je glasoviti sudac (kadi) iz Kufe umro poetkom VII. stoljea.
103 U Nedefu se, zapadno od Donjeg Eufrata, blizu stare Kufe, nalazi grob
'Alije, etvrtog kalifa i glavnoga ijitskog sveca. Perzijski su hodoasnici esto
donosili sa sobom kugu, pogotovo zato to su sa sobom nosili i svoje preminule,
i ondje ih sahranjivali.
329

Dvadesetietvrta no
mu trajnu mo i zamoli ga za doputenje, da se povue sa svojim stricom, vezirom Sems ed-
Dinom. Sultan mu dadne doputenje, i tako se on sa svojim stricom otputi kui. Ondje postave
pred njih jela, i oni su jeli ono, to im je dao Allah.
Po zavretku objeda ode Hasan u sobu svoje supruge Sitt el--Husne, i on joj ispripovijeda, kako
je proao kod njegove visosti sultana. A ona rekne:
On e te sigurno uiniti svojim pouzdanikom, i obasut e te
poklonima i darovima. I ti e, zahvaljujui Allahovoj milosti, nalik
veem svjetlilu104, izailjati zrake svoje savrenosti, gdje god se
nalazio, na kopnu ili na moru.
On nato rekne:
Ja u sastaviti za njega jednu pjesmu pohvalnicu, kako bi
njegova ljubav prema meni u njegovu srcu jo porasla.
Ti si u svojoj namjeri pogodio ono pravo odgovori ona. Zato biraj lijepe misli i
briljivo slazi rijei, tada u izvijesno gledati, kako te on prima u milost.
Zatim se Hasan el-Basri zatvori u sobu, i napie stihove od fine izgradnje i lijepih misli, koji su
onda glasili:
Imam stanovitog junaka, koji se uspeo na najviu visinu. On ide putem, kojim dolaze plemii i
monici.
Zemlje je uokolo osigurala pravinost njegova maa,
I svima je svojim neprijateljima on preprijeio putove.
r:
Ako govori o nekome lavu, koji je spario snagu s pobonou, Govori o kralju ili o anelu
on je od iste vrste.
104 Dva su nebeska svjetlila - Sunce i Mjesec, a vee je svjetlilo dakako Sunce.
330

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Prosjak se od njega vraa kao bogat ovjek.
On je tako dobrostiv, da ga ne moe opisati nijedna tvoja rije.
On je svijetlo jutro, kada daje poklone.
Alije u vrijeme rata poput mrano prijetee noi.
Njegova dobrostivost nakitom oblae na vrat. Svojom je dobrotvornou on za slobodne kralj
svega.
Neka nam ga Alldh ushtjedne uzdrati jo mnogo godina, Neka ga titi od opasnosti mranih
sila!
im je napisao te stihove, on ih poalje sultanu preko jednoga od robova svojega strica, vezira
Sems ed-Dina. Kralj ih proita i njegovo se srce nad njima obraduje. Zatim ih on proita pred
onima, koji su kod njega bili prisutni, i svi ih vrlo pohvale. Zatim dadne dovesti pisca i rekne
mu:
Ti si odsada moj pouzdanik, i ja za tebe odreujem, osim
onoga to sam ti prije darovao, jo i mjeseni prihod od tisuu
dirhema.
Hasan el-Basri poljubi triput pred njim pod i pomoli se za njega za trajnu mo i dug ivot.
Tako se dakle Hasan el-Basri visoko popeo u poastima, a njegova se slava proirila po mnogim
zemljama, i on je ostao u svakoj radosti postojanja i miru ivljenja kod svojega strica i svojih,
dok mu se nije pribliila smrt.'
Kada je kalif Harun er-Raad uo iz Da'farovih usta ovu povijest, on se vrlo zaprepasti i
rekne:
Dolikuje se, da takve povijesti budu zabiljeene zlatnom tin
tom.
I on oslobodi roba i zapovijedi, da se mladiu odredi mjeseni prihod, od kojega bi mogao
dobro ivjeti. Dadne mu takoer jednu od svojih vlastitih robinja i prihvati ga u krug svojih
prijatelja.
331

Dvttdesetietvrta no
Pa ipak ta pria nije udesnija od prie o krojau i grbavcu i idovu i upravitelju i kraninu i
onome, to im se dogodilo."
Kralj upita:
"A kako je to bilo?"
I Sehrezad zapone ovim rijeima ono to se naziva
GRBAVEVA POVIJEST.
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u drevnim vremenima i davno minuloj prolosti u
nekome kineskom gradu ivio jedan ovjek, kroja, iroke ruke, koji je volio alu i veselje, i koji
si je rado sa svojom enom s vremena na vrijeme priuivao gledanje javnih zabava.
Jednoga dana oni izau van o ranome jutru, a naveer su se nalazili na povratku u svoj stan,
kad li su usput susreli nekoga grbavca iji je izgled oaloenoga navodio na smijeh i brigama
tunoga inio kraj 105. Tada kroja i njegova ena pristupe k njemu, kako bi ga bolje pogledali, i
zatim ga pozovu, da poe s njima njihovoj kui, i da im tijekom noi pravi drutvo. On pristane, i
uputi se s njima do njihove kue. Kroja meutim otie na bazar, kada je upravo poela veer, i
kupi jednu peenu ribu, kruh, limunove i mlijenoga peciva za zakusku. im se vratio doma, on
stavi pred grbavca ribu, i oni su jeli. Krojaeva meutim ena uzme velik komad ribe i ugura ga
grbavcu u usta, rukom mu ih zatvori i rekne:
- Tako mi Allaha, ti mora progutati ovaj komad jednim jedinim ham, i ja ti nikako neu dati
vremena, da ga vae!
105 Ovdje je - kao i drugdje, gdje su reenini lanovi rastavljeni zvjezdicama u izvorniku
posrijedi rimovana proza.
332

Grbavceva, povijest



On ga tako proguta, ali je u njemu bila jedna debela kost, koja mu zastane u grlu, i, jer je doao
njegov sueni as, on umre..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.



<N! ?-!

?III

:;

<>-9.s>'

m



?:???..??. '

333



Ali kada je poela

I dvadesetipeta no 1

ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da - kada je krojaeva ena gurnula grbavcu u usta komad
ribe, koji je trebao postaviti cilj njegovim danima - dakle: da je on tada u istome trenutku umro.
Ali kroja uzvikne:
- Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha!
Siromah! Da je njegova smrt morala doi iz naih ruku!
ena meutim rekne:
- Kakvo je to beskorisno naklapanje! Zar ti nisi uo pjes
nikovu rije:
Svoju duu ipak ne mogu tjeiti onim to nije mogue! Neu nai nikakve prijatelje, koji e
nositi moju alost.
emu sjedenje na vatri, ako ona jo nije ugaena? Sjedenje na vatri donosi opasnu neugodu.
Tada je njezin mu upita:
- A ta ja moram s njime poeti?
335

Dvadesetipeta no
Ona odgovori:
- Ustani, uzmi ga na ruke, i prostri preko njega svileni rubac!
Izai emo jo ove noi, ja naprijed a ti iza mene. Zatim mora
kazivati: 'Ovo je moj sin a to je njegova mati. Idemo k lijeniku, da
ga pregleda'.
Kada je kroja uo te rijei, on uzme grbavca na ruke, a njegova ena pone uzvikivati:
- O moj sine, neka te zatiti Allah! Sto te boli, i gdje su te
pograbile kozice?
Svi su, koje su susretali, govorili:
- Ovi imaju kod sebe dijete oboljelo od kozica.
Oni su meutim ili sve dalje i raspitivali se o lijeniku, sve dok ih nisu odveli do kue
stanovitoga idovskog ranarnika. Ondje oni pokucaju na vrata, i sie dolje neka crna robinja i
otvori im. Pa kada je ugledala mukarca s djetetom na rukama i uz njega enu, ona upita:
- O emu se radi?
- Mi imamo sa sobom dijete - odgovori krojaeva ena - i eljeli bismo, da ga lijenik
pregleda. Uzmi dakle ovu etvrtinu dinara i predaj je svojemu gospodaru, i reci mu neka sie
dolje i pogleda naega sina, jer on je vrlo bolestan!
Robinja se opet popne. Krojaeva ena meutim ue u predvorje stubita i rekne svojemu
muu:
- Ostavi grbavca ovdje, pa hajde da spaavamo svoj ivot!
Tada ga kroja nasloni uspravno na zid i odjuri odatle sa svojom enom. Kroz to je vrijeme
robinja ula k idovu i rekla mu:
- Pred vratima stoji neki ovjek sa enom i bolesnim djetetom,
i dali su mi za tebe etvrtinu dinara, da ti sie, i da si pogleda
dijete, i da mu propie odgovarajui lijek. Kada je idov ugledao
etvrtinu dinara, on se obraduje, urno skoi na noge i sie dolje u
tamu. Ali jedva da je bio uinio jedan korak, kad li posrne preko
grbavca. A taj je bio mrtav. Tada on uzvikne:
336

Grbavceva povijest
O Esra! O Musa i deset zapovijedi! O Aaron! O Joua ibn
Nun! Ja sam posrnuo preko ovog bolesnika, i tada je on pao, i sada
je mrtav! Kako da s ubijenim ovjekom izaem iz svoje kue?
Tako on uzme les, odnese ga u kuu i sve ispripovijeda svojoj eni. Ova uzvikne:
Sto ti jo eka? Ako bude tu ekao do osvita dana, mi smo
oboje mrtvi, ja i ti! Odnijeti emo ga na krovnu terasu i baciti ga u
kuu naega susjeda, muslimana.
Taj je pak susjed bio stanoviti upravitelj, nadzornik sultanove kuhinje, i on je esto kui
donosio masno meso. Ali su od toga derale make i takori, ili ako bi donio kakav dobar komad
masnoga ovjeg repa, tada bi sa susjednih krovova silazili psi i to bi odvlaili odatle. I tako su
mu ivotinje od svega onoga, to je donosio, ve mnogo toga unitile.
idov dakle i njegova ena odnesu grbavca na krov. Ondje ga za ruke i noge spuste na zemlju,
tik uzdu zida. Poto su to uinili, oni odu odatle.
Jedva meutim da su oni bili spustili grbavca dolje, kad li se kui vrati upravitelj. On otvori, i
kada se poeo uspinjati s upaljenom svijeom, ugleda nekog ovjeka kako stoji u kutu pod
oknom za provjetravanje. Tada upravitelj sam sebi rekne:
Ah! Tako mi Allaha, izvrsno! Taj je, koji mi stalno krade
moje zalihe, dakle ovjek!
I on se njemu obrati, i rekne:
Ti mi dakle uvijek odnosi meso i mast! Ja sam mislio, da su
to make i psi! Neke sam ve od maaka i pasa iz ove gradske
etvrti na smrt prebio, i na njima ogrijeio svoju duu. To si dakle
ti, i ti silazi s krova.
Zatim on pograbi neki teki eki, skoi prema ovjeku, visoko podigne eki i pogodi ga
posred grudi. Tada ga pogleda, i shvati, da je mrtav, pa prestraen rekne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha,
Uzvienoga i Svemonoga!
337

Dvadesetipeta no
Budui da se prestraio za svoj ivot, on nastavi:
Prokleo Allah mast, i ktomu bravlje repove! Zato se udes
ovoga ovjeka morao ispuniti upravo mojom rukom?
Nato on pogleda le, i nae, da je posrijedi neki grbavac, i rekne:
Zar nisi imao dosta sa svojom grbom, pa si morao biti jo i
lopov i krasti meso i mast? O Svezatitnie, zatiti me svojom
milostivom zatitom!
Zatim ga on uprti sebi na rame, i odnese ga pred kraj noi iz svoje kue. I vukao gaje sve dalje
donde, gdje poinje bazar. Ondje ga postavi na njegove noge pokraj nekoga duana, na kraju
stanovite mrane ulice, tu ga ostavi, i ode odatle. Gledaj, tada doe ovamo neki Nazareanin106,
sultanov prekupac, koji je bio pijan. On je naime htio ii u hammam107, jer mu je njegovo
pijanstvo govorilo da je blizu Mesijin dolazak. Tako je on iao teturajui, dok nije doao do
grbavca. I on une upravo pred njim, da se popisa. Predhodno meutim baci oko sebe jedan
pogled, i gledaj, tu je netko stajao.
Kraninu je meutim o poetku te noi netko maznuo turban. Pa kada je sada ugledao grbavca
kako tu stoji, on povjeruje da mu taj takoer hoe ukrasti njegov turban.
Tada on stisne pesnicu, udari grbavca po iji, tako da on padne na tlo. Dok je sada kranin
poeo dozivati hazarskog straara, on u svome velikom pijanstvu navali na grbavca, pone ga
tui pesnicama, i daviti ga. Ovamo doe straar, pa kada je vidio kranina kako klei na
muslimanu, i kako ga udara pesnicama, on upita:
Sto je s njime? Prekupac odgovori:
Taj mi je htio ugrabiti turban.
106 Uobiajen naziv za kranina, jer je Isus Krist roen u Nazaretu.
107 Istonjaka javna kupelj.
338

Grbaveva povijest
- Ustani s njega! zapovijedi straar.
Tako on ustane. I kada je straar priao grbavcu i vidio, da je mrtav, on uzvikne:
- Tako mi Allaha, to je zbilja krasno! Kranin, koji ubija
muslimana!
On smjesta pograbi prekupca, i svee mu ruke na leima, i odvue ga ka kui naelnika
gradske strae. A tijekom je cijeloga tog vremena Nazareanin govorio sebi u brk:
- O Mesija! O Djevice! Kako je to uope mogue, da sam ga
ja ubio? I kako je to uope dolo tako brzo, da je on umro od
jednoga jedinog udarca?
Njegovo je pijanstvo sada iezlo, i doli su asovi brige. Kranski dakle prekupac ostane s
grbavcem u naelnikovoj kui sve do jutra. Tada doe naelnik i izda zapovijed, da ubojicu
objese, i naredi krvniku da se to razglasi po gradu.
I ubrzo za kranina podignu vjeala, i stave ga pod njih. Krvnik doe, i nabaci mu ue oko
vrata, i upravo ga htjedne povuci u vis, kad li, gledaj, tuda je prolazio upravitelj i ugledao Naza-
reanina, kako treba biti objeen. I on se progura kroz narod i dovikne krvniku:
- Stani! Ja sam taj, koji je ubio grbavca! Naelnik ga upita:
- Zato si ga ubio? Ovaj odgovori:
- Juer sam obno doao kui i naao ovoga ovjeka, poto je
bio siao kroz okno za provjetravanje, da krade moje zalihe.
Udario sam ga ekiem po grudima, i tada je bio mrtav. Zatim sam
ga podigao, odnio ga na bazar, i ostavio ga na mjestu tom i tom,
kod uliice te i te.
Zatim upravitelj rekne:
- Zar to nije dosta za mene, da sam ubio jednoga muslimana,
zar trebam takoer jo usmrtiti nekog kranina?
339


Dvctdesetipetd no
Kada je naelnik uo upraviteljeve rijei, on pusti na slobodu kranskog prekupca i rekne
krvniku:
- Objesi toga tu na temelju njegova priznanja!
Tada taj skine ue s Nazareaninova grla, i nabaci ga oko upraviteljeva. I on ga pusti da stupi
pod vjeala, i htjedne ga upravo povui u vis, kad li, gledaj, idovski se lijenik pone gurati
ovamo kroz narod, i povie na krvnika, tim to je uzviknuo:
Stani! Nitko ga drugi nije ubio nego ja! Ja sam juer naveer
sjedio kod kue. Tada su doli neki mukarac i ena, koji su poku
cali na vrata, i koji su imali sa sobom ovoga grbavca, koji je bio
bolestan. Oni su mojoj robinji dali etvrtinu dinara. Ta mije to ja
vila, i predala mi novac. Ti su ga meutim mukarac i ena unijeli
u kuu, posjeli ga na stubu, i otili odatle. Ja sam izaao napolje, da
ga pregledam. Ali budui da sam se nalazio u mraku, spotaknuo
sam se o njega. On je pao niza stube, i bio je na mjestu mrtav. Tada
smo ga podigli, ja i moja ena, i odnijeli ga na krovnu terasu. Pa
budui da se kua ovog upravitelja naslanja na moju, spustili smo
grbavev le kroz okno za provjetravanje dolje. Kada je taj doao
kui i naao grbavca u svojoj kui, on ga je drao za nekog lopova
i udario ga ekiem, tako da je ovaj pao na zemlju, i da je on po
vjerovao, da ga je on dotukao. Zar to nije dovoljno za mene, da
sam bez svojega znanja ubio jednog muslimana, i zar sebi trebam
svjesno natovariti na savjest jo i smrt jednoga drugog muslimana?
Kada je naelnik uo idovljeve rijei, on rekne krvniku:
- Pusti upravitelja i objesi Zidova!
Krvnik ga uzme, i stavi mu ue oko vrata, kad li, gledaj, kroz narod se ovamo progura kroja i
dovikne krvniku:
Stanite! Nitko ga drugi nije ubio nego ja, i to se ovako
dogodilo. Po danu sam bio izaao da se zabavim. Pa kada sam s
veeri iao kui, sreo sam toga grbavca, koji je bio pijan i pjevao
uza svoj def108 o nekom pozivu. Tada sam ga ja pozvao, uzeo ga sa
108 Daire, glazbalo koje je zapravo - obru s praporcima, na koji je nategnuta koa. Jednom
se rukom pokree, a slobodnom se po njemu udara.
340

Grbaveva, povijest
sobom u kuu, kupio jednu ribu, i mi smo sjeli za stol. Moja ena meutim uzme komad od ribe,
jedan zalogaj, i turne ga njemu u usta. Ali njemu dospije jedan dio od toga u naopako grlo, tako
da se na mjestu uguio. Tada smo ga podigli, ja i moja ena, i odnijeli ga u idovljevu kuu, gdje
je sila neka robinja i otvorila nam vrata. Njoj sam ja rekao: 'Reci svojemu gospodaru: na
vratima stoje mukarac i ena s nekim bolesnikom, doi i pogledaj si ga!' I dao sam joj etvrtinu
dinara, i ona je otila gore k svojemu gospodaru. Ja sam meutim ponio grbavca sve do gornje
stube, i naslonio ga na zid, i otiao odatle sa svojom enom. Kada je zatim idov silazio, zapeo
je o njega i povjerovao, da ga je on ubio.
Nato kroja upita Zidova:
Je li to tono? A idov odgovori:
Dakako!
Sada se kroja obrati naelniku i rekne:
Pusti idova na slobodu i objesi mene!
Kada je naelnik uo krojaevu priu, on se zaprepasti nad grbavevom povijeu i uzvikne:
Zaista, to je pustolovina, o kojoj bi se moralo izvijestiti u
knjigama!
Zatim on rekne krvniku:
Pusti idova na slobodu, i objesi krojaa na temelju njego
va priznanja!
Krvnik meutim stupi naprijed i rekne:
Meni je ta stvar dojadila. Jednoga moram izvlaiti, i opet
postavljati drugoga na njegovo mjesto, i naposljetku ipak nitko
nee biti objeen!
Pa ipak on stavi krojau ue oko vrata.
Toliko dakle, to se tie ovih!
to se pak tie grbavca, pripovijeda se, da je on bio sultanova dvorska budala, a da sultan nije
mogao podnijeti, ako ga nije vidio.
341

Dvadesetipeta no



Kada se dakle grbavac opio, i izostajao te noi i sljedeega dana sve do podneva, tada sultan
upita o njemu neke prisutne, a oni odgovore:
- O na gospodaru, on je bio donesen mrtav k naelniku
gradske strae, i taj je izdao zapovijed, da objese njegova ubojicu.
Kada je meutim naelnik doao na stratite, kako bi dao da se
ubojica objesi, pojavio se neki drugi i neki trei, i svaki je od njih
kazivao: 'Nitko ga drugi nije ubio nego ja.' I svaki je takoer davao
opirno izvjee o tome, na koji ga je nain ubio.
Kada je kralj to uo, on glasno dovikne komorniku koji je upravo obavljao slubu:
- Sii dolje k naelniku gradske strae, i dovedi mi preda me
svu etvoricu!
Komornik smjesta sie dolje i ugleda krvnika, kako upravo hoe objesiti krojaa. Tada mu on
dovikne:
- Stani!
I on javi naelniku kraljevu zapovijed, i povede ga s grbavcem, kojega su nosili, i krojaem,
idovom, kraninom i upraviteljem, njih sve zajedno, gore k sultanu. Kada je naelnik stao pred
sultana, on poljubi pod i izvijesti ga o cijelome toku dogaaja ali dvaput objanjavati nije ni
od kakve vrijednosti !
Kada je kralj uo tu povijest, on se zaprepasti, i moradne se nasmijati, i zapovijedi, da se sve
mora zapisati zlatnom tintom. On takoer upita prisutne:
- Jeste li ikada uli neku udnovatiju povijest od povijesti
ovoga grbavca?
Tada naprijed istupi kranin i rekne:
- O najmoniji kralju naega vremena, s tvojim u ti dopute
njem ja ispriati neto, to se meni dogodilo. A to je neto jo
udnovatije i neobinije i krasnije od grbaveve povijesti.
Kralj rekne:
- Ispriaj to, to ima ispriati!
I on zapone ovim rijeima
342

PRIPOVIJEST PREKUPCA KRANINA.
'O najmoniji kralju naega vremena, kada sam stupio na tlo ove zemlje, doao sam po
trgovakom poslu. Ali me je udes vrsto zadrao ovdje kod vas. Ja potjeem iz Egipta, i
pripadam Koptima. Ondje sam odrastao, a ondje je prekupac bio isto tako moj otac. A kada sam
ja odrastao u mukarca, rastane se moj otac od ovozemaljskog ivota, i ja na njegovu mjestu
postanem prekupcem.
Jednoga dakle dana, dok sam ja tako sjedio, gledaj, kad li doe k meni neki mladi, divne
ljepote, koji je nosio na sebi raskone haljine i jahao na magarcu. Kada me je ugledao, on me
pozdravi, a ja ustanem, njemu u ast. Tada on izvadi rubac, u kome se nalazio uzorak sezamova
zrnja, i upita:
Koliko vrijedi ardebb109 ovakvoga?
Ja odgovorim:
- Sto dirhema.
On nato:
- Uzmi pretovarivae i mjerae, i doi u Chan110 el-Davali
kod Vrata Pobjede. Ondje e me nai.
On me ostavi i otie, poto mi je bio dao uzorak sezama u rupcu. Ja meutim obiem svoje
muterije, i za svaki ardebb postignem cijenu od stoidvadeset dirhema. Zatim uzmem etiri
pretovarivaa i uputim se s njima u onaj chan, gdje naem mladia, kako me iekuje. im me je
ugledao, on poe u skladite i otvori ga, i mi smo mjerili zrnje, sve dok dno nije bilo prazno. I to
je bilo pedeset ardebba, to je inilo pettisua dirhema. Mladi rekne:
Kao nagrada za posredovanje tebi za svaki ardebb pripada
deset dirhema. Podigni dakle novac i ostavi kod sebe etiritisue-
109 Ardebb iznosi otprilike dva hektolitra.
110 Chan je osobita vrsta istonjakoga trgovakog svratita: karavanseraj,
koji odgovara suvremenomu naem motelu (motor-hotelu).
343

Dvadesetipeta no
ipetstotina dirhema za mene! Kada iz svojih skladinih kua rasprodam preostalu robu, ja u doi
k tebi i podii taj novac.
Ja sam bio rado s time sporazuman, poljubio sam mu ruku i otiao odatle. I tako sam o tome
danu zaradio preko tisuu dirhema. On se meutim nije pojavljivao cijeli jedan mjesec dana.
Zatim doe k meni u upita me:
- Gdje su dirhemi?
Ja ustanem, pozdravim ga i upitam:
- Zar ne eli u mojoj kui neto pojesti?
Ali on to odbije i rekne:
- Dri mi novac u pripravi, ja u se odmah vratiti i uzeti ga od
tebe.
Zatim on odjai odatle. Ja dakle pripremim za njega dirheme, sjednem i priekam ga. Ali je on
opet izostao cijeli jedan mjesec dana. Naposljetku on doe i upita me:
- Gdje su dirhemi?
Ja ustanem, pozdravim ga i upitam:
- Zar ne eli neto u mojoj kui pojesti? On to ponovo odbije i ktomu priklopi:
- Pripremi mi novac, ja u ubrzo opet doi i podii ga od tebe.
Zatim on odjai odatle. Ja dakle prikupim za njega dirheme, sjednem i ponem ga ekati. Ali se
on ponovo itav trei mjesec dana ne pojavi, a ja reknem:
- Taj je mladi doista suta dareljivost.
A o koncu toga mjeseca on doe, jaui na nekoj mazgi, odjeven u raskone haljine. I on je bio
popu Mjeseca kada stoluje na nebu u noi svoje punine kao da dolazi svje iz ham-mama tako
je njegovo lice nalik Mjesecu njegov obraz ruiast i mek njegovo elo svijetlosjajno za pogled
i imao je made poput koice od ambre sme onako kako o njemu slinome kazuje pjesnik:
344

Pripovijest prekupca kranina,
U istome je zvjezdanom liku njihova ophodnja sjedinila Mjesec i Sunce.
Oni su izlazili u najveem savrenstvu ljepote i ljupkosti.
I vrela je ljubav ispunila onoga, tko je ugledao njihovu ljepotu. I o, kako je poneki molitelj tu
stajao usrdno molei radost!
Njihov je preslik zraio od ljepote i draesti.
I pamet je to jo poljepavala, i smjernost je blago sjala.
Slavljen neka je Allah, koji je izveo takvo udo,
Gospodar visina, koji svoje stvorove ini onakvima, kakvima On hoe!
Kada sam ga ja ugledao, ustanem pred njim, poljubim njegove ruke, zazovem na njega
blagoslov i upitam:
- O moj gospodaru, zar nee uzeti svoj novac?
- emu urba! - odgovori on. - Priekaj ipak, dok ja ne zavrim svoje poslove, zatim u ga
podii od tebe.
Nato on opet odjai. Ja meutim reknem samomu sebi:
- Tako mi Allaha, kada on doe sljedei put, tada mora biti
moj gost. Jer ja sam s njegovim dirhemima obavljao trgovake
poslove i pri tome zaradio mnogo novaca.
On opet doe o koncu godine, odjeven jo raskonije nego prije. Pa kad sam ga ja poeo
preklinjati, da svrati u moju kuu i da kod mene jede kao moj gost, on rekne:
- Samo pod tim uvjetom, da ti to, to za mene izda, uzme od
mojega novca, koji se nalazi kod tebe.
Ja odgovorim:
- Neka bude tako!
345

Dvadesetipeta no
I ja ga zamolim, neka sjedne, i spremim ono, to je trebalo u jelu i pilu i svemu ostalome.
Zatim sve iznesem pred njega i pozovem ga s rijeima:
U ime Allahovo!
On se primakne stolu, isprui svoju lijevu ruku i pone sa mnom jesti. Ja sam se nad time
zaudio. Kada smo bili gotovi, ja mu po ruci izlijem vodu i dadnem mu runik da se obrie.
Zatim sjednemo, da porazgovaramo, poto sam pred njega stavio poslastice, i ja reknem:
- O moj gospodaru, oslobodi me od jedne brige i reci mi, zbog
ega si jeo lijevom rukom! Ima li moda bolove u svojoj drugoj
ruci?
Ali kada je sasluao moje rijei, on izgovori stihove:
Moj prijatelju, ne pitaj me o tome, to u mome srcu stanuje o euoj patnji. Ne objavljuj moje
boli!
Nisam dobrovoljno izabrao neljubljenu djevu umjesto ljubljene nuda je ta koja donosi
odluku.
I on iz svojega rukava isprui desnu ruku, i gledaj, ruka je bila odsjeena, i to je bio badrljak
bez ake. Kada sam se ja zbog toga najeio, on rekne:
- Nemoj se jeiti, i nemoj dakle misliti, da sam ja iz bahatosti
jeo kod tebe svojom lijevom rukom. Gubitak je moje desne ruke
proizvela jedna neobina stvar.
Tada gaja upitam:
- Kako je to bilo?
A on odgovori:
- Znaj, ja sam baghdadsko dijete, i moj je otac pripadao
uglednicima toga grada. Poto sam izrastao u mukarca, sluao
346

Pripovijest prekupca kranina
sam haije111, putnike i inozemne trgovce kako govore o zemlji Egiptu, i to sam zadrao u
pameti, sve dok nije umro moj otac. Zatim sam meutim uzeo stanovitu veliku svotu novca, dao
spako-vati robu tkanine iz Baghdada i Mosula - pokupovao sve potrebno i otputovao iz
Baghdada. I Allah mi podari sigurnost, sve dok nisam uao u ovaj, va grad.
Zatim on zaplae, i izgovori stihove:
Slijepac ide mimo jarak bez opasnosti.
Onaj, koji ima svjetlost oiju, upada u njega, makar jo i tako jasno vidio.
Budala umakne svojim rijeima, makar jo i bio tako glup, Pametni i mudri meutim zbog njih
propadnu.
I vjernik trpi gorku oskudicu u gladi, Ali nevjerni grenik nalazi obilan kruh.
Sto da pone jadan ovjek? Sto da uini? Udes je to odluio, i to je prema tomu tako.
Kada je izrekao te stihove, on nastavi:
- Tako sam ja dakle uao u Kairo, i istovario svoje terete i uskladitio svoju robu u Chan
Masruru. I dao sam slugi par dirhe-ma, da nam kupi neto za jelo, i malo prilegao, da odspavam.
Kada sam se probudio, otiao sam u ulicu, koja se zove Bain el-Kasrain. Ali sam se ubrzo vratio
natrag i ondje prospavao no. A kada je dolo jutro, otvorio sam jedan sveanj tkanine i rekao
sebi samomu:
'Proi u kroz neke bazare i pogledati, kako ovdje stoji s trgovanjem.'
111 Hadija je hodoasnik, dionik hodoaa u Mekku.
347

Dvadesetipeta no
Izvadim dakle neto tkanine, natovarim njome par svojih robova i otputim se, sve dok nisam
doao do Daharkasove robne burze. I prekupci mi, koji su ve saznali o mome dolasku, izau
ondje ususret. Oni uzmu od mene moje tkanine te ih ponu izvikivati na prodaju. Ali nisu mogli
postii ak ni kupovnu cijenu. To me je bacilo u brige. Tada mi eih izvikivaa rekne:
'O moj gospodaru, ja u ti rei neto, od ega e ti moi imati koristi. Ti bi trebao uiniti ono,
to ine trgovci, i prodavati svoju robu za neki odreeni broj mjeseci na zajam uza suradnju
jednog pisara, jednog svjedoka i jednog mjenjaa. Na taj e nain svakog ponedjeljka i svakog
etvrtka zaprimati svoj novac i na svakom dirhemu zaraivati dva ili vie. I pritom e imati
vremena da si pogleda Kairo i Nil'
Ja reknem:
'To je dobar savjet.'
I povedem posrednike sa sobom u chan. Ti uzmu moje tkanine i otiu s njima na burzu, a ja
sam ih prodavao, tim to sam pustio da mi se daju ugovori. Te sam ugovore pohranio kod
stanovitog mjenjaa, koji mi je izdao o tome priznanicu. I naposljetku sam se vratio u chan.
Tu sam ostao stanovito vrijeme. Svaki sam dan za doruak pio po jedan pehar vina i jeo
janjetinu i poslastice, sve dok ne bi dolo vrijeme, u koje su padala plaanja. Zatim sam meutim
svakoga ponedjeljka i etvrtka odlazio na burzu i sjedao u duan ovoga ili onoga trgovca, dok su
pisar i mjenja obavljali ophodnju, kako bi od trgovaca zaprimili novac. Zatim sam ja brojao
novac, peatio kese i vraao se s njima natrag u chan.
Jednoga meutim dana - bio je to ponedjeljak - ja otiem u hammam i vratim se odatle natrag u
svoj chan. I uem u svoju sobu, i popijem za doruak pehar vina i potom malo odspavam. I kada
sam se probudio, pojedem jednu koko, pokropim se miomirisima i uputim se u duan
stanovitog trgovca, koji se zvao Bedr ed-Din el-Bustani. im me je ugledao, on mi nazove
dobrodolicu, i mi smo neko vrijeme askali, sve dok se nije otvorio
348

Pripovijest prekupca kranina
bazar. I gledaj, kad li doe neka dama pristala stasa, ljupko se njiui u hodu. Na glavi je nosila
prelijep rubac i mirisala je najslaim miomirisima. Ona podigne zar112, tako da sam ugledao
njezine divne crne oi. Zatim pozdravi Bedr ed-Dina, i on uzvrati njezin pozdrav, ustane i pone
s njome razgovarati. I im sam ja poeo sluati njezin glas, moje srce obuzme ljubav prema njoj.
Ona rekne Bedr ed-Dinu:
'Ima li ti u svom duanu komad svilene tkanine, protkan nitima istog zlata?'
Tada on iznese pred nju neki komad od onih, koje je bio kupio od mene. I on joj ga proda za
tisuuidvjesta dirhema. Ona meutim rekne trgovcu:
'Ja u taj komad odnijeti sa sobom kui, a tebi u svotu poslati.'
'To nije mogue, moja gospodarice' odgovori trgovac 'jer taj tu je vlasnik tkanine, i ja mu
dugujem stanovit dio u dobitku.'
'Fuj!' povie ona 'Zar ja od tebe ne uzimam uvijek velike komade skupocjenih tkanina za
mnoge dirheme, i zar te ne putam da na njima zarauje vie nego to oekuje, i zar ti ne
aljem novac?'
'Da' rekne on 'Ali ja ba danas trebam odmah novac'
Tada ona uzme komad i baci mu ga na njegove grudi i uzvikne:
'Vaa staleka udruga nikoga ne cijeni prema njegovoj vrijednosti.'
I ona se okrene, da ode. Ali je meni bilo tako, kao da s njome odlazi moja dua. I ja ustanem,
zadrim je i reknem joj:
'O moja gospodarice, ukazi mi milostinju svoje dobrote i okreni natrag k meni svoj potovani
korak!'
Tada se ona, nasmijeivi se, okrene prema meni, i rekne:
'Vraam se tebi za volju.'
112 Veo.
349

Dvadesetipeta no
I ona sjedne u duan nasuprot meni. Ja dakle reknem Bedr ed-Dinu:
'Za koliko ti je prodan ovaj komad?'
On nato:
'Jedanaeststotina dirhema.'
Ja nastavim:
'Ti treba na njemu zaraditi jo sto dirhema. Donesi mi komad papira, pa u ti ja na njemu
zapisati cijenu!'
Tada ja od njega uzmem tkaninu, napiem mu vlastitom rukom priznanicu, dami dadnem
tkaninu i reknem:
'Uzmi je sa sobom, pa ako hoe, donesi mi cijenu o sljedeem hazarskom danu. Ili ako se to
umilostivljuje prihvatiti, neka tkanina bude od mene gostinski dar za tebe!'
Ona odgovori:
'Neka ti se Allah odui blagoslovom, neka te obdari mojim dobrom, i neka te uini mojim
suprugom i gospodarom!'
I Allah je usliio njezinu molitvu.
Nato joj ja reknem:
'O moja gospodarice, Dopusti da taj komad tkanine bude tvojim vlastitim. I jo jedan drugi,
slian, lei pripravan za tebe, samo mi jednom dopusti da pogledam tvoje lice!'
im sam ja samo jednim pogledom pogledao njezino lice, spopalo me tisuu uzdisaja enje, i
moje srce postane tako zarobljeno ljubavlju prema njoj, da nisam bio vie gospodarom svojega
razuma.
Nato ona pusti da joj zar opet padne, uzme tkaninu i rekne:
'O moj gospodaru, ne dopusti da budem odve dugo liena pogleda na tebe!'
I tada mi je ve bila iezla s oiju.
Ja meutim ostanem na burzi, sve dok nije prolo vrijeme popodnevne molitve, kao odsutan
duhom, jer me je ljubav tako
350

Pripovijest prekupca kranina
svladala. A silovitost me moje strasti natjera, da ispitujem o njoj tog trgovca, i on mi rekne:
'Ona je bogata dama i ki nekog emira. Njezin je otac umro i ostavio joj iza sebe velik imetak.'
Zatim ja uzmem od njega oprotaj i vratim se natrag u chan. Ondje stave pred mene moju
veeru, ali ja nisam mogao jesti, jer sam uvijek morao misliti na nju. I ja legnem na poinak.
Ipak mi se ne priblii nikakav san, nego sam bdio sve do jutra. Zatim se dignem, obuem si
jednu drugu haljinu, popijem pehar vina i uzmem neki mali jutarnji zalogaj. Zatim odem u duan
onoga trgovca, pozdravim ga i sjednem k njemu.
I kao obino doe dama, ali u nekoj jo raskonijoj odjei nego dan prije, a slijedila ju je
stanovita robinja. Ona me pozdravi, a da nije obratila panju na Bedr ed-Dina, i rekne u biranim
rijeima i nekim tako slatkim i draesnim glasom, kakav ja jo nikada nisam
sluao:
'Poalji nekoga sa mnom, da on zaprimi tisuuidvjesta dirhe-raa, cijenu tkanine!'
'emu urba?' upitam ja.
Ali ona odgovori:
'Uzmogli mi, da tebe nikada ne izgubimo!'
I ona naredi, neka mi se urui novac. Sjedio sam dakle i razgovarao s njome. Zatim sam joj
davao nijeme znakove, i ona shvati, da ja udim za tim, da je pojebem.
Ali ona urno ustane, kao da mi je to bila uzela za zlo. Budui da je moje srce visjelo o njoj, ja
napustim bazar i poem za njezinim tragom. Iznenada doe k meni robinja i rekne:
'O moj gospodaru, doi i razgovaraj s mojom gospodaricom!'
Bio sam zateen i reknem:
'Mene ovdje ipak nitko ne poznaje.'
Ali robinja odgovori:
351

Dvcidesetipetci no
'O moj gospodaru, kako sije ti brzo zaboravio! Moja je gospodarica ona ista, koja je danas bila
u duanu trgovca toga i toga.'
Tako sam je ja slijedio do mjenjaa. Kada me je dama ondje ugledala, ona me povue da
sjednem uz nju i rekne:
'O moj ljubljeni, ti ispunjava moje misli, i ljubav je prema tebi obuzela moje srce. Od onoga
asa, kada sam te ugledala, ne prija mi niti san, ni jelo, ni pie.'
Ja joj odgovorim:
'Moja je patnja udvostruena tvoja, i moje se stanje ruga svakoj jadikovki.'
Tada ona apne:
'O moj ljubljeni, u tvojoj kui ili u mojoj?'
'Ja sam ovdje stranac, i nemam nikakvo mjesto, koje bi mi prualo krov nad glavom, osim
chana. Tako to treba, ako ti to doputa, biti kod tebe.'
Ona potvrdi. Ali takoer rekne:
'Danas je no uoi petka, pa se tako ne moe nita dogoditi prije sutra nakon molitve. Poto se
dakle pomoli, uzjai svog magarca i pitaj za etvrt el-Habbanija. A kada bude ondje, tada upitaj
za kuu nadnadzornika Barakata, koji je poznat pod imenom Abu Sama113, jer ondje stanujem
ja. Ali nemoj doi prekasno, ja u te ekati!'
Tada moja radost postane jo veom. Ja se rastanem od nje i vratim se u svoj chan, gdje
provedem besanu no. Tek to sam meutim bio svjestan, da se pojavilo jutro, ja ustanem i
promijenim svoju haljinu, pokropim se slatkim miomirisima, uzmem sa sobom u neki rubac
pedeset dinara i poem iz Masrurova chana prema vratima Zuvaila, gdje sam uzjahao nekog
magarca. Goniu reknem:
113 Abu Sama znai: Sdmin otac. Odatle se ujedno vidi da se naa kairska ljepotica zove
Sama.
352

Pripovijest pnkupca kranina
'Odvedi me u etvrt el-Habbanija.'
On pouri sa mnom i u trenutku me dovede u neku ulicu, koja je poznata pod imenom Darb el-
Munkari. Ondje mu ja reknem:
'Ui unutra i raspitaj se o nadzornikovoj kui!'
I poto je posve kratko bio odsutan, on rekne:
/Sjai!'
Ja mu meutim reknem:
'Ti idi ispred!'
I ktomu dodam:
'Sutra rano ujutro doi opet ovamo, da me odvede kui!'
Goni odgovori:
'U ima Allahovo.'
Tada mu ja dadnem etvrtinu zlatnog dinara, on je uzme i ode svojim putem. Ja meutim
pokucam na vrata, i tada k meni izau dvije mlade djevojke visokih djevianskih sisa, sline
Mjesecima. I one mi reknu:
'Ui! Naa te gospodarica iekuje, i ona noas nije spavala, jer se tako silno tebi radovala.'
Ja dakle uem u stanovitu dvoranu sa sedam vrata. Uokolo nje su se nalazili prozori, koji su
gledali na neki vrt s vokama svakojake vrste u kome su poskakivali potoii i cvrkutale ptice .
Sama je meutim dvorana bila tako sjajno izbijeljena es-sul-tani114 vapnom, daje ovjek u
njemu mogao vidjeti svoje lice. Strop je bio ukraen zlatnim ukrasima, a unaokolo je bio
povezan slijed natpisa od dragulja boje ultramarin mnogostruke ljepote, koji je zasljepljivao
gledatelja. Pod je bio pokriven bijelim mramorom, u koji je bio umetnut areni mozaik. U sredini
se nalazio advrvan115. Na uglovima su se bunara nalazile ptice, koje su bile optoene bi-
114 Sultansko je vapno naravno - vapno vrhunske kvalitete.
115 Vodoskok.
353

Dvadesetipeta no
serima i draguljima. Dvorana je bila obloena sagovima i arenima svilenim pokrivaima, a na
zidovima su bile klupe s jastucima.
Pa kada sam ja uao i sjeo'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.
354

Ali kada je poela




dvadesetiesta no


ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi trgovac kraninu rekao:
. Kada sam uao i sjeo, tada takoer odmah ue dama, okrunjena dijademom, koji je bio
optoen biserima i draguljima. Njezine su ruke bile ukraene crvenom kanom, njezine obrve i
trepavice obojane crnim olovnim sjajnikom. Kada me je ugledala, ona mi se nasmijei, uzme me
u zagrljaj i pritisne na grudi. I ona stavi svoja usta na moja usta u pone sisati moj jezik, kao to
sam i ja njezin, i rekne:
'Jesi li ti stvarno doao k meni?'
Ja uzviknem:
'Ja sam tu, tvoj rob.'
Ona mi od srca zaeli dobrodolicu i rekne:
'Tako mi Allaha, od onoga mi dana, kada sam te ugledala, san vie nije bio sladak, niti mi je
prijalo jelo.'
Ja reknem:
'Tako je bilo takoer meni.'
355

Dvadesetiesta no
Zatim sjednemo i ponemo razgovarati, tim to sam ja glavu pun srama oborio prema podu.
Ona meutim ubrzo postavi pred mene stol, pun najizvrsnijih jela: meso s groicama, toplu
patetu od lisnata tijesta s ribom, koja je bila prireena s pelinjim medom, i punjene pilie. I ja
sam zajedno s njome jeo, sve dok se nismo zasitili. Zatim mi donesu posudu za umivanje i
bakreni vr za vodu, i ja operem svoje ruke. Zatim se pokropimo ruinom vodom i mousom i
opet sjednemo, da razgovaramo. Ona meutim pone govoriti ove stihove:
Da smo slutili tvoj dolazak, mi bismo krv srca I crninu oka radosno rasprostrli.
Takoer bismo svoje obraze opskrbili,
Kako bi te tvoj put pratio preko onih kapaka.
Zatim smo se uzajamno tuili na svoju patnju. I tako ljubav prema njoj uhvati korijen u
mojemu srcu, da mi u poreenju s njome cjelokupno moje bogatstvo nije vrijedilo nita. Nato
ponemo zbijati ale i milovati se i ljubiti, sve dok se nije spustila no. Robinje pak postave pred
nas jela i vino, savrenu gozbu, i mi smo pili sve do polovice noi. Zatim legnemo, i ja sam
spavao s njome sve do jutra, i nikada u svome ivotu nisam doivio neku no poput te.
Ali kada je dolo jutro, ja ustanem, bacim rubac, u kome su bili dinari, pod jastuke i uzmem od
nje oprotaj. Kada sam izlazio, ona zaplae i rekne:
'Moj gospodaru, kada trebam opet gledati to milo lice?'
Ja joj odgovorim:
'Naveer u biti kod tebe.'
Kada sam bio napolju, sretnem gonia magarca, koji me je bio ovamo doveo dan prije, kako
me eka pred vratima. Tako se pop-
356

Pripovijest prekupca kranina
nem na njegova magarca i odjaim u Chan Masrur. Ondje sjaim, dadnem goniu pola dinara i
reknem mu:
'O zalasku sunca budi opet ovdje!'
On to obea. Ja dorukujem i izaem, da zaprimim novac za tkanine. Poslije toga se vratim
natrag. Nabavio sam dakle za nju peeno janje, kupio neto slatkia, pozvao nekog nosaa, stavio
mu sve nabavljeno u koaru i dao mu njegovu zaradu. Opet sam sve do smiraja dana iao za
svojim poslovima. Zatim meutim iznajmim gonia magarca. Opet uzmem pedeset dinara,
stavim ih u rubac i pojaim k njezinoj kui. Ondje naem obrisan mramorni pod, oienu mjed,
pripravljene svjetiljke, upaljene svijee, postavljena jela i procijeeno vino. Kada me je ugledala,
ona mi obavije ruke oko vrata i uzvikne:
'Ispunio si me enjom za sobom.'
Zatim ona postavi pred mene stolove, i mi smo jeli, sve dok se nismo zasitili. Tada uzmu
robinje jedai stol i donesu vino. Pili smo dakle bez prestanka sve do ponoi. I zatim odemo u
spavau sobu i ondje smo leali sve do jutra. Zatim ja ustanem i ostavim joj pedeset dinara kao i
prije toga. Izaem napolje i naeni gonia magarca, odjaim u chan i neko vrijeme prospavam.
Zatim izaem i kupim veeru. Uzmem par gusaka, zapaprenu riu, prene kolokazije, voe,
slastice i cvijee, i sve to poaljem k njoj. I vratim se kui, uzmem u jednome rupcu pedest
dinara i odjaim s goniem kao i uvijek k toj kui. Ondje uem, i mi smo jeli i pili, i zajedno
leali sve do jutra. Zatim sam se digao, bacio joj rubac, i po obiaju odjahao natrag u chan.
Tako sam neko vrijeme ivio dalje, sve dok jednoga jutra poslije jedne takve noi nisam vidio,
da ja vie ne posjedujem nijedan dinar i nijedan dirhem. Tada ja sebi reknem:
'Sve je to sotonino djelo!'
I izgovorim stihove:
Ako bogata postane siromanim, tada odlazi njegov sjaj Kao pri zalasku Sunevo svjetlo.
357

Dvadesetiksta no
Ako se nalazi u daljini, biva zaboravljen od ljudi. Ali ako je blizu, njihova mu srea ne cvjeta.
Kriom se on ulja po bazarima. I gorke isplakuje suze, ako je sam.
Tako mi Allaha, ovjek moe medu vlastitim narodom, ako ga pritie siromatvo, biti samo
tudinac.
Zatim napustim chan i proem kroz ulicu Bain el-Kasrain, sve dalje, dok nisam doao do vrata
Zuvaila. Ondje naiem na neku veliku guvu, i vrata su bila zakrena od mnotva naroda.
Sudbina je dakle htjela, da sam ondje ugledao nekoga plaenika, koji je jahao, i da sam ga protiv
svoje volje pritisnuo. Tada moja ruka dodirne njegov dep. Opipam ga i primijetim, da se neka
kesa nalazi u depu, na kojemu je leala moja ruka, i postanem svjesnim, da je moja ruka blizu
toj kesi. Ja je brzo uzmem iz depa. Ali plaenik primijeti, daje njegov ep postao lakim, turne
svoju ruku u dep i nae ga prazna. Tada se okrene prema meni, digne svoju ruku s batinom i
udari me po glavi. Ja se sruim na zemlju, a narod oko nas zatvori krug, pograbi plaenikovu
ivotinju za uzde i povie:
'Zar si ti ovom mladiu zadao jedan takav udarac samo zato, to te je on pritisnuo?'
Ali im plaenik zavie:
'To je neki prokleti kradljivac!'
Nato ja opet doem k sebi i zaujem, kako narod kazuje:
'To je jedan lijep mladi, koji nije nita ukrao.'
Jedni su to povjerovali, drugi ne. I nastane velika prepirka ovamo i onamo. Narod me pone
vui i htjedne me od njega osloboditi. Ali budui da je udes to tako odredio, kroz vrata ue vali-
358

Pripovijest prekupca kranina
ja116 s nadzornikom i gradskim straarima. Pa kada je on ugledao narod oko mene i vojnika,
tada on upita:
'Sto se ovdje dogaa?'
'Tako mi Allaha, senor' uzvikne plaenik 'to je neki lopov! Imao sam u depu plavu kesu s
dvadeset dinara, koju je on ukrao, kada sam bio u guvi.'
Tada valija upita;
'Je li tko bio pokraj tebe?'
Plaenik odgovori:
'Ne.'
Tada valija dovikne nadzorniku, neka me pograbi. I sada je sve moralo doi na svjetlost dana.
Dalje valija zapovijedi, neka me razodjenu. Pa kada su oni to uinili, nau u mojim haljinama
kesu. Kada su dakle bili nali kesu, valija je uzme, otvori je i prebroji. I on u njoj nae dvadeset
dinara, onako kako je to naveo plaenik. Tada on postane gnjevnim i zapovijedi strai, neka me
izvedu pred njega. Zatim mi on rekne:
'O mladiu, govori istinu: jesi li ti ukrao ovu kesu?'
Ja sam pognuo glavu k zemlji i sam sebi rekao:
'Ako kaem, da je nisam ukrao, tada ipak ne mogu poricati to, da su je kod mene nali. Ako
kaem, da sam je ukrao, tada u loe proi.'
Zatim podignem glavu i reknem:
'Da, ja sam je uzeo.'
Kada je meutim valija uo od mene te rijei, on se zaprepasti i dadne da pristupe svjedoci, da
posluaju moje priznanje. - Sve se to dogaalo pred vratima Zuvaila. - Zatim valija zapovijedi
krvniku, neka mi odsijee desnu ruku, i on to uini. I bio bi mi uzeo takoer jo lijevu nogu117,
ali plaenikovo srce postane mekim, i on za mene uloi zagovor. Tako valija odustane od mene i
ode odatle.
116 Valija (vali) je zapovjednik gradske strae.
Po plavoj se boji moe predpostaviti da je plaenik kranin, a po oslovljavanju "senor" da
dolazi iz panjolske.
117 Ulina se kraa kanjava prema muslimanskim zakonima odsijecanjem
desne ruke i lijeve noge.
359

Dvadesetiksta no
Narod me meutim okrui i dadnu mi da popijem pehar vina. Da, plaenik mi ak dadne kesu i
rekne:
'Ti si lijep mladi, i tebi se ne prilii, da bude razbojnik.'
Tada ja izgovorim stihove:
O ti koji si mi poklonio povjerenje, tako iniAlldha, ja nisam nikakav razbojnik,
O ti najbolji od ljudi, ja nisam neki od lopova!
Ne, promjenjivi sluajevi udesa su me brzo pogodili. Briga, iskuenje i siromatvo su bili ti, koji
su me tjerali.
Ne iz moje ruke, iz Allahove je dola strijela, Koja je s moje glave skinula krunu bogatstva.
Ostavi me takoer plaenik i uputi se odatle, poto mi je darovao kesu. Ja sam meutim poao
svojim putem, zamotao sam svoju ruku u komad platna i stavio je na svoje grudi. itav se moj
izgled izmijenio, moja je boja postala blijeda zbog toga, to se sa mnom dogodilo. Polako sam
hodao dalje ka kui svoje ljubljene, i ondje se onako poremeen bacim na postelju sa sagovima.
Kada me je meutim ugledala tako promijenjena i blijeda, ona me upita:
'Sto te titi, i zbog ega te ja moram gledati u tako promijenjenu stanju?'
Ja odgovorim:
'Boli me glava, i nije mi dobro.'
Tada ona postane tuna, i pone je zbog mene tititi briga, i rekne:
'Nemoj mi saiati srce, moj gospodaru, nego sjedni i digni glavu i ispriaj mi, to ti se danas
dogodilo. Jer tvoje mi lice govori stanovitim vlastitim jezikom.'
360

Pripovijest prekupca kranina
'Ostavi me s tim naklapanjem!' reknem ja.
Ali ona pone plakati i rekne:
'Meni se ini, da sam ti ja dosadila. Jer ja te vidim drugaijega nego inae.'
Ja sam meutim utio. I ona mi se obraala na razne naine, iako joj nisam davao nikakav
odgovor, sve dok se nad nama nije spustila no. Tada ona stavi pred mene jela. Ja ih ipak nisam
dotakao, jer sam bio u brizi, da e ona vidjeti, da jedem lijevom rukom. I ja reknem:
'Nemam sada nikakve elje za jelom.'
Ali ona zamoli:
'Ispripovijedaj mi, to ti se danas dogodilo i zato si tako tuan, slomljen u srcu i u dui!'
. Ja odgovorim:
'Uskoro u ti sve u dokolici ispripovijedati.'
Zatim mi ona donese vino i rekne:
'Pij, to e ti otkloniti brige. Da, ti mora piti i priati mi to je s tobom posrijedi!'
Ja upitam:
'Moram li zaista pripovijedati?'
A ona odgovori:
'Dabome!'
Nato ja reknem:
'Ako to dakle mora biti, daj mi piti svojom vlastitom rukom.'
Ona napuni pehar i ispije ga, opet ga napuni i prui ga meni. Ja ga od nje uzmem lijevom
rukom, i dok su iz mojih oiju tekle suze, ja reknem:
Ako je Alldh jednom ovjeku namijenio nesreu, Pa makar taj i posjedovao sluh i vid i razum,
361

Dvadesetiksta no
Tada mu On uini ui gluhima, i srce mu uini slijepim, I brzo iz njega iupa razum kao neku
vlas,
Sve dok mu, poto je On izvrio svoju volju, ponovo ne vrati razum. Zatim taj dolazi sam k sebi.
Kada sam ja zavrio te stihove, ponem plakati, drei pehar u svojoj lijevoj ruci. Ona
meutim glasno krikne i rekne:
'Sto je povod tvojim suzama? Ti mi saie srce! I zbog ega uzima pehar lijevom rukom?'
Ja joj odgovorim:
'Imam na desnoj ir.'
Ona uzvikne:
'Pokai ga, ja u ti ga otvoriti!'
'Jo je prerano, da se otvara' odgovorim ja 'stoga me nemoj muiti, sada jo ne mogu izvlaiti
ruku!'
Nato ja ispijem pehar, i ona mi je sve vie davala piti, sve dok me nije svladalo pijanstvo i dok
nisam zaspao, ondje gdje sam sjedio. Zatim ona ugleda moju ruku bez ake. Tada je obuzme
jedna takva bol, kakva inae nikada ne obuzima ovjeka, i jadikovala je nada mnom neprestano
sve do jutra. Kada sam se meutim ja probudio, vidim, da mi je pripremila uvarak. Ona mi ga
prui, i gledaj, u njemu su bila etiri pileta. I dadne mi takoer da popijem pehar vina. Ja
pojedem i popijem, i odloim joj kesu i htjednem otii.
Ona meutim upita:
'Kamo hoe otii?'
A ja odgovorim:
'Kamo me vodi moj put.'
Ali ona zamoli: ^
'Ipak nemoj odlaziti, sjedni!'
362

Pripovijest prekupca kranina
Tada ja sjednem, a ona pone:
'Zar te je ljubav prema meni dovela dotle, sa si ti poradi mene izdao sav novac i izgubio svoju
ruku? Ja te pozivam kao svjedoka protiv sebe ali je Allah sveznajui svjedok da se nikada
neu od tebe rastajati. I ti treba vidjeti, da su moje rijei istinite.'
Ona smjesta poalje po svjedoke. Ti dou i ona im rekne:
- Napiite moj brani ugovor s ovim mladiem i posvjedoite, da sam primila jutarnji dar118!'
Nakon to je s njima sastavila moj brani ugovor, ona rekne:
'Budite moji svjedoci, da cjelokupan moj novac, koji se nalazi ovdje u krinji, i da svi robovi i
robinje, koje ja posjedujem, pripadaju ovomu mladiu!'
Oni to takoer slubeno stave na papir, i ja primim darovnicu. Zatim oni odu, poto su dobili
tomu primjerenu nagradu.
Moja me meutim gospodarica primi za ruku i odvede me u stanovitu odaju, otvori neku veliku
krinju i rekne mi:
'Pogledaj, to se nalazi u krinji.'
Ja pogledam, i gledaj, ona je bila puna rubaca. Tada ona rekne:
'Ovo je tvoj novac, koji sam dobila od tebe. Svakiput, kada si mi davao rubac sa pedeset
dinara, ja sam ga umatala i stavljala u ovu krinju. Zato uzmi ono, to pripada tebi, jer se to samo
vraa tebi, i ti si danas postao bogatim ovjekom! Zbog mene te je stigla ta sudbima, da si
izgubio svoju desnu ruku. Ja ti se nikada ne mogu dovoljno oduiti. Da, ak i ako bih za tebe
dala svoj ivot, to bi bilo samo malo, i ja bih jo uvijek ostajala tvojim dunikom.'
Zatim ona ponovi:
'Uzmi to, to ptipada samo tebi!'
118 Jutarnjim se darom zove otkup za mladu. Dvije se treine utvrene svote plaaju prije
samog potpisivanja branog ugovora. Tea se pak treina mora isplatiti eni u sluaju rastave
braka ili u sluaju muevljeve smrti.
363

Dvadesetiksta no
Ja dakle stavim sadraj njezine krinje u svoju krinju, i tako moj imetak i njezin imetak, koji
sam joj ja bio dao, postanu jedno. Sada se obraduje moje srce, i iezne moja bol. Zatim ja
ustanem, poljubim je i zahvalim joj. Ona meutim rekne:
Ti si iz ljubavi prema meni rtvovao svoju ruku, i kako bih ti
se ja mogla za to oduiti? Tako mi Allaha, kada bih ti ja iz ljubavi
prema tebi svoj ivot prinijela kao rtvu, to bi bilo samo malo, i ne
bi izbrisalo moj dug prema tebi.
Zatim ona oporuno prepie na mene sve, to je posjedovala u haljinama, nakitu i ostalome
posjedu. I tek nakon to sam je ja o svemu, to mi se bilo dogodilo, tono izvijestio, ona legne,
oaloena zbog moje tuge. I ja kod nje provedem no.
Ali jo prije nego to smo zajedno poivjeli jedan mjesec, ona se razboli, i njezina je bolest sve
vie uzimala maha. Ve se nakon pedeset dana ona ubrajala u narod onozemaljskog svijeta. I ja
je opremim, pokopam njezino tijelo u zemlju, naredim za nju itanja iz Kur'ana i izdam njoj za
ljubav mnogo novaca siromasima. Zatim napustim grobnicu. Potom ustanovim, da je ona iza
sebe mnogo toga ostavila, u novcu, poljskim dobrima i imanjima. Meu njezinima se skladinim
zgradama nalazila takoer zgrada puna seza-ma, iz koje sam ti ga prodao. Da se meutim tako
dugo nisam mogao za tebe pobrinuti, razlog je leao u tome, to sam najprije morao prodavati
ostatak zaliha i sve, to se nalazilo u skladitima. No nemoj mi protivurijeiti u onome, to u ti
rei: ja sam jeo od tvojega kruha, i zato bih ti elio novac za sezam, koji se jo nalazi kod tebe,
dati na poklon. To je dakle razlog, zbog kojega jedem ljevicom, jer mi je desnica odsjeena.
Zaista - reknem ja - ti mi ukazuje rasipniku dobrotu.
Zatim me on upita:
Ne eli li putovati sa mnom u moju zaviajnu zemlju?
Nakupovao sam robe iz Kaira i Aleksandrije. Reci, eli li putovati
sa mnom?
Ja pristanem i dogovorim se s njime, da o koncu mjeseca krenemo na put. Zatim prodam sve,
to sam imao, i za to pokupujem
364

Pripovijest prekupca kranina
drugu robu, i mi doputujemo, ja i taj mladi, u ovu vau zemlju. Ovdje on rasproda svoju robu,
kupi za taj novac drugu iz vae zemlje i opet otputuje prema zemlji Egiptu. Moja je srea tako
htjela, da sam ja ostao ovdje i da mi se juer nano dogodilo ovdje u tuini onako, kako mi se
dogodilo. Zar to nije, o najvei kralju naeg vremena, jo udnije od povijesti toga grbavca?'
Kralj meutim uzvikne:
- Vi ipak morate svi zajedno visjeti..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.
?v

365




A

Ali kada je poela



dvadesetisedma no


Sehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je, kada je kralj od Kine objasnio: - Vi ipak morate biti
objeeni stupio naprijed upravitelj kraljeve kuhinje i rekao:
- Ako mi ti to dopusti, ja u ti ispripovijedati povijest, koja mi se dogodila u vrijeme, kratko
prije nego to sam naao ovoga grbavca. Pa ako je ona udesnija od njegove povijesti, hoe li
nam tada pokloniti na ivot?
- Kralj odgovori:
- Dabome.
I od njega bude zapoeta
UPRAVITELJEVA PRIPOVIJEST.
'Znaj, o kralju, ja sam juer bio na jednome skupu, na kojemu se itao Kur'an i na kojemu su se
okupili uenjaci. Kada su itai bili sa svojim itanjem na kraju, bude prostrt stol, a meu
ostalim stvarima bude pred nas stavljen takoer paprika s kuminom. Mi
367

Dvadesetisedma no


smo ostali sjeli i od toga jeli, samo se jedan sustezao i nije htio od toga jesti. Mi smo ga
preklinjali, neka jede, ali se on kleo, da to nee uiniti. Ali mi navalimo na njega, sve dok on nije
rekao:
- Nemojte pokuavati, da me na to prisilite! Meni je dosta
ono, to mi se jednom dogodilo, zato to sam jeo od toga jela.
Zatim on izgovori stih119:
Uzmi nekog gospodara na svoja ramena i poeni s hodom. Ako ti se dopada takvo liilo za lice,
samo ga nanosi.
Kada je on zavrio, mi mu reknemo:
- Za volju Allahovu, zbog kojega se razloga suzdrava od
toga, da jede od paprikaa s kuminom?
Ovaj odvrati:
- Ako ja zaista od toga moram jesti, tada to mogu initi jedi
no, poto sam si oprao ruke etrdeset puta sapunom, etrdeset
puta sodom i etrdeset puta luinom, sve u svemu stoidvadeset
puta.
Tada domain, koji je pred goste iznio gozbu, zapovijedi svojim slugama, da donesu vodu i
sve, to mu je trebalo, i ovaj si opere ruke na taj nain, kako je bilo reeno. Tada mladi ovjek
doe protiv volje, sjedne, isprui ujedno svoju ruku kao u strahu, umoi je u paprika i pone
jesti, tim to si je nametao veliku prisilu. Mi smo zbog toga dospjeli u krajnje zaprepaenje.
Njegova je ruka drhtala, i mi uvidimo, da mu je palac odsjeen, i da on jede samo sa etiri prsta.
Tada mu mi reknemo:
- Za volju Allahovu, to se dogodilo s tvojim palcem?
- Moja brao odgovori on - nije to tako samo s ovim palcem, nego takoer i s drugim, a isto
je tako na mojima objema nogama, kao to trebate vidjeti.
119 Stih ovdje predstavljaju dva polustiha.
368

Upraviteljeva, pripovijest
Nato on pokae svoju lijevu ruku, i mi uvidimo, da je ona bila kao desna. Na isti nam nain
pokae svoje noge, koje su bile bez nonih paleva. Kada smo ga tako pogledali, tada poraste
naa zaprepaenost, i mi mu reknemo:
Mi jedva imamo strpljenja ekati, da nam ispripovijeda svoju pripovijest i da ujemo,
kako si izgubio svoje paleve i zbog ega si sebi stoidvadeset puta oprao ruke.
Znajte dakle - pone on pripovijedati - moj je otac bio veletrgovac, i on je bio najstariji lan
trgovakog ceha u gradu Baghdadu, u vrijeme kalifa Haran er-Raida. On je strasno volio piti
vino i sluati svirku lutnje i drugih glazbenih instrumenata. A kada je umro, on ne ostavi nita iza
sebe. Ja ga pokopam i dadnem za njega itati Kur'an, a tugovao sam za njim dane i noi. Poslije
toga otvorim njegov duan i naem, da je ostavio malo robe, dok su tu meutim bili mnogi od
njegovih dugova. Ipak sam se s njegovim vjerovnicima sporazumio o stanovitom roku odgode i
pobudio kod njih samilost. Poeo sam se dakle baviti trgovanjem i odplaivao vjerovnicima od
tjedna do tjedna po stanovite svote. Na taj sam nain nastavio raditi neko vrijeme, sve dok nisam
otplatio dugove i mogao poeti umnaati svoju glavnicu. Tako sam poslovao dan i no. Jednoga
meutim dana, dok sam ja sjedio u svojemu duanu, pojavi se iznenada preda mnom neka mlada
dama, od koje moje oko jo nikada nije vidjelo ljepe. Ona je na sebi nosila nakit i raskone
haljine i jahala neku mazgu, pred njome je iao jedan crni rob, a jedan je drugi slijedio za njom.
Na ulazu u burzu ostavi ivotinju da stoji i ue, a za njome je slijedio ukopljenik, koji joj rekne:
'O moja gospodarice, poi odavde, i ne daj nikomu da te prepozna, inae e pod nama zapaliti
vatru.'"
I on stupi pred nju i pone je tititi od pogleda, dok se ona ogledala za trgovakim duanima.
Ali nijedan duan ne nae otvorenim osim mojega, i tako ona s ukopljenikom ue k meni,
sjedne u mome duanu i pozdravi me. Neto ljepe od njezina govora i slae od njezina glasa ja
jo nikada nisam sluao. Nato ona skine zar sa svojega lica, i ja vidim, da je ono poput Mjeseca.
Ja je meutim pogledam jednim pogledom, koji je u meni izazvao tisuu
369

Dvadesetisedma no
uzdaha. Moje je srce bilo zarobljeno u ljubavi prema njoj, i ja ponem uvijek iznova pogledavati
njezino lice i izgovarati stihove:
Razgovaraj s lijepom djevom u aru golublje boje: Zbilja, samo e me smrt osloboditi moje
patnje!
Uini mi ljubav, da ozdravim od svoje bolesti,
Ja pruam svoju ruku prema onomu, to mi poklanja tvoja ruka.
A poto je ula moje rijei, ona odvrati:
Pun sam strpljenja u odnosu na tvoju ljubav. Ako me ti
zaboravi,
Ipak moje srce i cijela moja nutrina ne ljubi nikoga osim tebe.
Ako ikada moje oko gleda neto drugo osim tvoje ljepote, Tada se to zbiva, ako boravi daleko,
nikada zbog tvoje blizine.
Zakleo sam se zakletvom, da ljubav prema tebi nikada ne smije
izblijediti.
Moje je srce tuno, i ne moe odustati od svoje enje.
Ljubav me je posluila peharom ljubavnog ara:
O kad bi on mogao opiti tebe, onako kako je mene opio!
Zato uzmi sa sobom od mene tijelo, kamo god uope hitao. Pokopaj me pokraj mjesta, na kome
se ti zadrava i boravi.^
Zazovi moje ime nad mojim grobom, tada e ti odgovoriti Uzdisaj mojih kostiju. One te uju,
ako zove za mnom.
370

Upraviteljeva pripovijest
A ako bi me se trebalo pitati o mojoj elji upuenoj Allahu, 'Milost Milosrdnoga i zatim tvoja!'
rekao bih.
Kada je zavrila te stihove, ona upita:
'O mladiu, ima li lijepih tkanina u svojemu duanu?'
Ja odgovorim:
'O moja gospodarice, tvoj je rob siromaan. Ali imaj strpljenja, dok trgovci ne otvore svoje
duane, pa u ti ja onda donijeti, togod uope zaeli.'
Zatim ponem s njome razgovarati, potonuo u moru ljubavi prema njoj i smeten strau prema
njoj, sve dok trgovci nisu otvorili duane. Tada ja ustanem i pokupujem joj sve, to je eljela. Ali
je cijena za to iznosila pettisua dirhema. Ona prui tkanine ukopljeniku, i ovaj ih uzme, i oboje
izau iz burze. Ondje joj dovedu mazgu, i ona odjai, a da mi nije rekla ak ni samo to, odakle
dolazi, a mene je bilo stid, da o toj stvari razgovaram. Kada su me meutim trgovci opomenuli za
cijenu, ja za nju zajamim pettisua dirhema i odem kui, pijan od ljubavi prema njoj. Pred mene
postave veeru, i ja pojedem jedan zalogaj, ali sam samo mislio na njezinu ljepotu i ljupkost.
Zatim sam pokuao spavati, ali mi se san nije htio pribliiti. U tome stanju ostanem itav jedan
tjedan, sve dok trgovci nisu od mene zatraili svoj novac. Ja ih meutim nagovorim, neka se
strpe jo tjedan dana. O koncu se tog tjedna ona opet pojavi, jaui na svojoj mazgi, praena od
jednog ukopljenika i dva roba. Ona me pozdravi i rekne:
'O gospodaru, mi smo te ostavili da dugo eka na cijenu tkanine. Ali sada pozovi mjenjaa i
uzmi novac'
Tada doe mjenja, ukopljenik mu izbroji novac, a ja ga zaprimim. Zatim ponem opet s
njome askati, sve dok bazar nije bio otvoren. Pa kada mi je ona rekla: 'Nabavi mi ovo i ono!',
tada joj ja uzmem od trgovaca ono, to je eljela.
371

Dvadesetisedma no

Ona to uzme i ode, a da nije sa mnom govorila o cijeni. Ipak, tek to se ona otputila, ja se
pokajem zbog toga. Jer sam ono, to je ona eljela, bio kupio za tisuu dinara. Kada je zatim
posve iezla s mojih oiju, ja sebi samomu reknem:
'Kakva je to ljubav? Ona mi je donijela pettisua dirhema i uzela robe za tisuu dinara.'
Sada sam se pobojao, da u postati prosjakom zbog dugova, koje sam napravio kod trgovaca, i
rekao:
'Ta je dama neka prevarantica, koja me je obmanula svojom ljepotom i ljupkou. Ona je
uvidjela, da sam jo mlad. I ona me je sigurno ismijala, zato to je ja nisam pitao o njezinu stanu.'
Ta me je sumnja bez prestanka opsijedala, pogotovo to je ona bila odsutna vie od jednoga
mjeseca. Trgovci su od mene zahtijevali svoj novac i pravili na mene pritisak, tako da sam
raspisao na prodaju sav svoj posjed i razmiljao o svojoj propasti.
Dok sam tako jednoga dana sjedio utonuo u misli, ona iznena-
v
da sjai na hazarskim vratima i uputi se ravno prema meni. Cim sam je ugledao, ieznu brige, i
ja zaboravim svoj nevoljni poloaj. Ona ue, pozdravi me svojim draesnim glasom i nato rekne:
'Pozovi mjenjaa i daj da ti se odvae tvoj novac'
Tada mi ona dadne cijenu za svu tu robu, koju sam joj bio nabavio, i jo vie. Zatim je ona sa
mnom zadovoljno askala, dok sam ja pomiljao da u umrijeti od radosti i ushienja.
Naposljetku me ona upita:
'Ima li ti kakvu enu?'
I ja odgovorim:
'Ne, zbilja, ja ne poznajem nikakvu enu.'
I ja ponem lijevati suze. Tada me ona upita:
'Zbog ega ti plae?'
Ja pak odgovorim:
'Pusti to kako jest!'



372

Upraviteljeva, pripovijest
Nato ja uzmem par dinara, dadnem ih ukopljeniku i zamolim ga, da igra posredniku ulogu.
On se meutim nasmije i rekne:
'Ona tebe vie ljubi, nego ti nju. Ona nema uope neke stvarne potrebe za tkaninama, koje je od
tebe kupila, i sve je to uinila samo iz ljubavi prema tebi. Zahtijevaj dakle od nje, to god uope
hoe, i ona ti nita nee uskratiti.'
Kada je vidjela, da sam dao dinare ukopljeniku, ona se okrene, i opet sjedne na pod. Ja
meutim reknem:
'Pokloni svom robu milostinju svoje dobrote i oprosti mu zbog onoga, to on hoe rei.'
Zatim sam s njome govorio o onome, to me je pokretalo. Ona mi dadne do znanja o svome
pristanku i rekne ukopljeniku:
'Ti treba prenijeti moju poruku.'
I meni:
'Uini, togod ti rekne ukopljenik!'
Nato se ona podigne i otie, a ja trgovcima isplatim njihov novac. Ti su imali svoju zaradu, no
meni ostane jedino aljenje zbog prekida naega zajednikog druenja. I cijele one noi ne
uzmognem spavati. Ali ve nakon malo dana doe k meni njezin ukopljenik, i ja ga uglaeno
pozdravim i upitam ga o njegovoj gospodarici. On odgovori:
'Zaista, ona je bolesna od ljubavi.'
Zatim ga ja zamolim, da mi dadne obavijest o njoj. On rekne:
'Sitt120 Zubaida - ena kalifa Haruna er-Raida121 - ju je odgojila u svojoj kui, i ona pripada
njezinim robinjama. Ona je zamolila svoju gospodaricu, da smije slobodno izlaziti i ulaziti, i ona
je sada kao kakva nadzornica. Ona je takoer svojoj gospo-
120 Naslov Sitt, koji se pravilno pojavljuje ispred imena znai najprije gospo
darica, a potom i princeza.
121 Sitt Zubaida je bila sestrina, i neprijeporno najuglednija ena ovoga
znaajnoga baghdadskog kalifa iz obitelji Abasida (764-809. godine).
373

Dvadesetisedma no
darici govorila o tebi i zamolila je, da tebe njome oeni. Gospodarica je meutim rekla: 'To ja ne
mogu uiniti, sve dok nisam vidjela tog mladia. Ako je on tebe dostojan, tada u ga oeniti
tobom.' Zbog toga emo te sada mi otpremiti u palau, i ako ti poe za rukom, da doe u nju,
tada e ti svoju elju, da nju posjeduje, postii. Ali ako tvoja stvar postane javnom, tada e ti
biti odrubljena glava. Pa to ti kae na to?'
Ja uzviknem:
'Ii u s tobom i sve, to pripovijeda, pustiti da prijee preko mene.'
Tada ukopljenik nastavi:
'im danas padne no, otii u damiju, koju je Sitt Zubaida izgradila na Tigrisu, pomoli se, i
ostani ondje preko noi.'
'Od srca rado' odgovorim ja.
im se dakle bila spustila veer, ja odem u damiju, ponem ondje moliti, i ostanem tijekom
cijele noi. im je meutim zarud-jela prva dnevna svjetlost, kad li, gledaj, dou dva
ukopljenika s praznim sanducima, koje su donijeli u damiju. Zatim je jedan otiao, dok je drugi
zaostao. Kada sam ga paljivije promotrio, gledaj, tu se nalazio na posrednik. Poslije
stanovitoga kratkog vremena ue robinja moja ljubljena i prie k meni. Tada ja pojurim
prema njoj i zagrlim je, i ona mene poljubi u suzama radosnicama. Poto smo neko vrijeme
porazgovarali, ona mi naredi da se popnem u jedan od onih sanduka i zakljua ga iznad mene.
Zatim se okrene prema ukopljeniku, koji je sa sobom donio mnogo robe. Nju ona dadne
napuniti u sanduke, i zatim jedan za drugim zakljua, dok nije sa svima bila gotova. Ukopljenici
ih odnesu dolje u amac i prevezu nas veslajui do palae Sitt Zubaide. Ipak me u meuvremenu
ponu muiti misli, i ja reknem sam sebi:
'Ja u poginuti za volju svoje poude. Hou li ja postii svoj cilj ili ne?'
I ja ponem plakati, ondje u sanduku, i motiti se Allahu, da me ushtjedne spasiti iz moje
nevolje. Ali su oni plovili dalje, sve dok sa
374

Upraviteljeva, pripovijest
sanducima nisu dospjeli do vrata palae, i dok nisu ondje istovarili sanduke napolje, a meu
njima takoer onaj, u kome sam bio ja. Zatim ih oni kroz etu ukopljenika, straara i haremskih
slubenika unesu unutra, dok nisu doli do nadukopljenika, koji se trgnuo iz svojega drijemea i
doviknuo djevojci:
'Sto je ovdje u ovim sanducima?'
'Oni su puni robe za Sitt Zubaidu!'
'Otvarajte jedan za drugim, da ja vidim, to je u njima!'
'A zbog ega ih ti hoe dati otvarati?'
Tada on na nju povie:
'Ne sastavljaj nikakve dugake govore! Ovi sanduci moraju biti otvoreni.'
I on skoi na noge. Najprije htjedne otvoriti taj sanduk, u kojemu sam bio ja. im ga je
dotakao, ja izgubim svoj razum, i u svome se strahu popiam, i moja mokraa potee iz sanduka
van. Ona meutim rekne nadukopljeniku:
'Majstore, ti si skrivio moju smrt, i takoer svoju, jer si otetio stvari, koje su vrijedne
desettisua dinara. Ovaj sanduk sadri obojane haljine u etiri vra vode iz Zemzema122. I sada
su se oni prelili, i voda curi po haljinama, koje su u sanduku, i upropastit e njihove boje.'
Ukopljenik odgovori:
'Uzmi svoje sanduke i tornjaj se k vragu!'
Tada robovi moj sanduk urno ponesu dalje, a drugi su sanduci slijedili. Ali dok su oni odatle
odlazili, iznenada do mojega uha prodre neki glas:
'Jao! Jao! Kalif! Kalif!'
Kada sam to uo, tada zamrem u svojoj koi, i izgovorim reenicu, koja nikoga, tko je
izgovori, ne ostavlja u zabuni:
'Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha, Uzvienoga i Svemonoga! Ovu sam
nesreu sam na sebe navalio.'
Zemzem je sveti bunar u Mekki. Njegova je voda na glasu kao ljekovita.
375

Dvadesetiprvci no
Zatim ujem kalifa kako robinji - mojoj ljubljenoj - govori:
'Hej ti! to je tu u tvojim sanducima?'
Ona odgovori:
'U mojim su sanducima haljine za Sitt Zubaidu.'
On zapovijedi:
'Otvori ih preda mnom!'
Kada sam to uo, tada ja povjerujem, da sam potpuno mrtav, i sebi reknem:
'Tako mi Allaha, ovo je zadnji od mojih dana na ovome svijetu! Ako ovo sigurno nadivim,
tada u se njome oeniti, bez okolianja. Ali ako sada budem otkriven, tada e mi s vrata odletjeti
glava!'
Tada ponem izgovarati oitovanje vjere:
'Svjedoim, da nema nijednog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov prorok!'..."
376
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.


Ipak, kada je poela

ehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi, poto je bio izgovorio oitovanje vjere,
ovako dalje pripovijedao:
uo sam sada robinju kako kae:
'U ovim je sanducima meni povjereno dobro, i neke haljine za Sitt Zubaidu, a ona ne eli, da to
bilo tko pogleda.'
'Svejedno' rekne kalif 'oni moraju biti otvoreni, i ja hou vidjeti, to je unutra.'
Zatim on dovikne ukopljeniku:
'Donesi te sanduke ovamo pred mene!'
Tada postanem posve siguran u svoju smrt, i utonem u nesvijest. Ukopljenici mu meutim
prinesu sanduke, jedan za drugim, i on u njima ugleda esencije, i tkanine, i lijepe haljine. Oni
nastave otvarati sanduke, dok je on u njima gledao haljine i druge lijepe stvari, sve dok nije jo
preostao samo taj sanduk, u kojemu sam se nalazio ja. Oni su ve ispruili ruke, da ga otvore. Ali
tada robinja urno prie kalifu i rekne mu:
'Ovaj, koji stoji pred tobom, treba vidjeti tek u prisustvu Sitt Zubaide. Jer je to, to je u njemu,
njezina tajna.'
377

V

Kada je on uo njezine rijei, izdade zapovijed, da se sanduci unesu. Tada dou ukopljenici, i
unesu me sa sandukom, u kome sam se nalazio, i postave me s drugim sanducima posred
haremske dvorane. Ali se meni osuila slina u ustima. Napokon me moja ljubljena pusti van i
rekne:
'Budi bez brige i bez straha! Rairi svoje grudi, i budi dobre volje, i sjedni, dok ne doe Sitt
Zubaida. Vjerojatno u ja tebi pasti u dio!
Ja sjednem, i poslije nekog vremena ue dest robinja djevice - kao Mjeseci za pogled. One
se postave u dva reda, pet prema pet. Poslije njih doe dvadeset daljnjih djevojaka, djevianski
visokih sisa, a u njihovoj se sredini nalazila Sitt Zubaida, koja je jedva mogla hodati od teine
svojega nakita i svojih haljina. Kada je ona ula, robinje se raziu, a ja stupim pred nju, i pred
njome poljubim pod. Ona mi kimne glavom, neka sjednem. Pa kada sam pred njom sjedio, ona
me pone ispitivati o mome podrijetlu. Ja sam odgovarao na njezina pitanja, i ona se nad time
obradovala. Tako ona rekne mojoj ljubljenoj:
'Na nas odgoj nije u tebi razoarao, o djevojko!'
I zatim meni:
'Znaj, nama je ova robinja kao nae dijete, i ona je stanoviti zalog, koji ti povjerava Allah.'
Ja jo jednom pred njome poljubim pod, a ona je bila sporazumna s naim vjenanjem. Nato
ona zapovijedi, da ja trebam deset dana ostati kod njih. Ja dakle ostanem tijekom tog vremena
ondje, i kroz to vrijeme nisam viao svoju ljubljenu, nego samo neke robinje, koje su mi
donosile doruak i veeru. Potom se Sitt Zubaida posavjetuje s kalifom o vjenanju svoje
robinje, i on ga odobri, i dadne joj svadbeni dar od desettisua dinara.
Tada Sitt Zubaida dadne dovesti kadiju i svjedoke, koji napisu moj brani ugovor s njome.
Nato oni prirede poslastice i fina jela, i razdijele ih po svim odajama. Pri tome ponovo protee
deset dana.
378

Upraviteljeva pripovijest
A poslije dvadesetog dana ode moja ljubljena u hammam. Zatim oni postave pred mene stol s
jelima. Meu njima se takoer nalazila jedna zdjela, u kojoj je bio paprika s kuminom; taj je bio
spravljen sa eerom, preljeven mousom i ruinom vodom, i u njemu su se nalazila prsa od
peenih pilia. Ktomu budu postavljena jo i sva druga jela, koja opinjavaju um.
I tako mi Allaha, ja sam priekao samo toliko dugo, dok ne bude izgovorena molitva za stolom.
Zatim se meutim bacim na paprika s kuminom, i ponem jesti, toliko mnogo koliko sam bio u
stanju. Obriem si ruke, ali sam ih ipak zaboravio oprati. I ja ostanem sjediti, dok se nije
smrailo, i dok nisu bile upaljene svijee. I tada dou pjevaice s defovima, i one su mi
pokazivale nevjestu i ile s njome unaokolo, tim to su posvuda bile darivane zlatnicima, sve dok
nisu prole kroz cijelu palau. Potom su mi je dovele, i razodjenule ju. im sam se ja s njome
naao sam na postelji, i zagrlio je, a da jo nisam ni mogao pravo povjerovati da u je pojebati,
namirii ona na mojim rukama miris paprikaa s kuminom. im je to namirisala, ona ispusti
glasan krik, i robinje se stre sa svih strana. Ja sam meutim drhtao od straha, jer nisam znao, to
se dogodilo. Djevojke upitaju:
'Sto ti nedostaje, o sestro?'
A ona povie:
'Maknite od mene ovoga luaka! A ipak sam ja njega drala za ovjeka od razuma!'
Ja upitam:
'Kakav si znak ludila na meni primijetila?'
Ona odgovori:
'Bezumnie, kako moe jesti paprika s kuminom, i sebi poslije toga ne oprati ruke? Tako mi
Allaha, ja u te kazniti za takav in. Zar se smije tebi slian usuditi k meni slinoj dolaziti u
krevet?'
Zatim ona pograbi sa svoje strane neki pleteni bi, i spopadne me njime po leima, i po onome
mjestu, na kojemu ja sjedim, sve
379

V





dok se od mnogih udaraca nisam onesvijestio. Nato rekne robinjama:

'Uzmite ga i odvedite k naelniku gradske strae, da mu on odsijee ruku, kojom je jeo
paprika s kuminom, i koju poslije toga nije oprao.'
Kada sam meutim to uo, ja reknem:

'Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha! Zar mi ti hoe odsjei ruku, jer sam
jeo paprika s kuminom i jer se nisam oprao?'
Takoer je robinje ponu moliti i govoriti joj:
'O sestro, daj mu za ovajput oprost za njegovo injenje!'
Ali ona odgovori:
'Tako mi Allaha, ja mu moram neto na stranama podrezati.'

Nato ona otie, i izbivala je deset dana, a da je ja nisam mogao vidjeti. Poto je meutim
proteklo tih deset dana, ona opet doe k meni i rekne:

'O ovjee crnoga lica! Ja u te nauiti, kako e jesti paprika s kuminom, a da si ne opere
ruke!'

Nato dovikne robinjama, da me moraju svezati. Poto su one to uinile, ona uzme neki otar
no za brijanje, i odsijee mi jednako tako paleve na rukama kao i none paleve, kako to.na
meni vidite, vi gospodo! Ja utonem u nesvijest. Ona mi je meutim posipala rane nekim prakom
od ljekovitoga bilja, sve dok krv nije stala. Tada ja reknem:

'Nikada vie neu ponovo jesti paprika s kuminom, a da si ne operem ruke etrdeset puta
sodom, etrdeset puta luinom, i etrdeset puta sapunom!'

I ona uzme od mene zakletvu, da nikada ponovo neu jesti paprika s kuminom, a da si poslije
toga ne operem ruke onako, kako sam rekao. Kada ste mi vi dakle donijeli paprika s kuminom,
ja sam promijenio boju i sam sebi rekao:
380

Upraviteljeva pripovijest
. Upravo je to jelo bilo krivo, to su mi bili odrezani palevi na rukama i noni palevi.
Pa kada ste vi na mene navaljivali, rekao sam:
- Moram se drati zakletve, kojom sam se zakleo.
- I to ti se - tako upitaju drugi gosti - dogodilo zatim? On odgovori:
- Kada sam ja izgovorio tu zakletvu, njezino se srce opet
umilostivilo, i ja sam smio kod nje spavati. Tako smo ivjeli neko
vrijeme, sve dok mi ona nije rekla jednoga dana:
'Gledaj, kalifova palaa nije nikakva lijepa nastamba za nas. Nitko u nju jo nije stupio osim
tebe, a ti si takoer doao ovamo samo zahvaljujui milosti Sitt Zubaide.'
Nato mi ona dadne pedeset tisua dinara i rekne:
'Uzmi ovo, i otii, i kupi nam neku prostranu kuu za stanovanje.'
Tako ja otiem i kupim jednu lijepu, prostranu kuu. Onamo ona dadne dopremiti svo svoje
bogatstvo, sve, to je nakupovala u zlatu, tkaninama i dragocjenostima. To je dakle taj povod, da
su mi bili odsjeeni palevi na rukama i noni palevi.'
- Mi smo dakle jeli tako je govorio upravitelj - i zatim smo
se vratili kui. Zatim se s grbavcem dogodilo to, to se dogodilo. To
je dakle moja pripovijest, i ja sam s time na kraju!'
Ali kralj rekne:
- Ta pripovijest nije zanimljivija od grbaveve povijesti. Ne,
grbaveva je povijest zanimljivija nego ta. To dakle ne ide dru
gaije, vi svi morate visjeti.
Tada istupi idov, poljubi pod i rekne:
- O najvei kralju naega vremena, ispriati u ti jednu povijest, udnovatiju od te grbaveve.
- Ovamo s time, to zna! - rekne kralj od Kine.
381

Dvadesetiosma no
I od njega bude zapoeta
PRIPOVIJEST LIJENIKA IDOVA.
'udesan je bio jedan doivljaj, koji sam doivio u svojoj mladosti. ivio sam tada u Damasku,
i ondje sam izuavao nauk o lijeenju. Kada sam jednoga dana tako sjedio, gledaj, kad li mi doe
neki mameluk123, koji je pripadao kunoj posluzi namjesnika od Damaska, i rekne:
- Razgovaraj s mojim gospodarom!
Ja sam ga slijedio, i otiao s njime u vicekraljevu kuu, uao u nju, i ugledao na gornjem kraju
velike dvorane neku postelju od smrekovine, obloenu zlatnim ploicama. Na njoj je leao
bolestan ovjek, udesno lijep mladi, od kojega nikada nije bio vien ljepi. Ja sjednem uz
njegovu glavu i ponem moliti za njegovo izljeenje. On mi meutim dadne znak oima, i tada
mu ja reknem:
- O gospodaru, prui mi svoju ruku, tebi za ozdravljenje!
On mi ponudi lijevu ruku, a ja se nad tim zapanjim, i reknem:
- udo Allahovo! To je lijep mladi, on potjee iz velike kue,
ali je u pogledu odgoja oskudan. To je neka zauujua stvar!
Ali mu ja opipam puls i napiem neki recept, i posjeivao sam ga tijekom deset dana, sve dok
on nije ozdravio, i dok se nije uputio, da uzme kupelj.
Dravni mi namjesnik pokloni lijepu poasnu haljinu, i imenuje me voditeljem bolnice, koja je
u Damasku.
Kada sam ja s mladiem doao u hammam, koji su za njega bili zatvorili, i kada su zatim uli
posluitelji, da ga u nutarnjoj ham-
123 Mameluk (ili: mamluk) je naziv za bijeloga roba.
382

Pripovijest lijenika idova
mamskoj prostoriji razodjenu, tako daje on bio gol, tada ja uvidim, da je njegova desna ruka bila
kratko prije toga odsjeena, i da je upravo to bilo razlogom njegove slabosti. Pri tome sam se
prizoru zapanjio, i rastuim se poradi njega. A kada sam pogledao njegovo tijelo, ugledam na
njemu oiljke od bievanja, koji su bili lijeeni mastima. Zbog svega sam se toga posve zbunio, i
to se pokazivalo na mome licu. Tada me mladi pogleda, shvati, to se u meni dogaa, i rekne:
- O najvei lijenice naega vremena, nemoj biti zapanjen! Ja
u ti ispripovijedati svoju povijest, im napustimo kupelj.
Kada smo zatim napustili hammam, vratili se kui, uzeli objed i otpoinuli, on me upita:
- Zar si neemo pogledati doksat124?
I ja rado pristanem na to. Zatim on zapovijedi robovima, da odnesu gore jastuke i sagove, da
nam ispeku janje, i da nam donesu voe. Robovi uine ono, to je on zapovijedio. Tako smo
zajedno jeli, on lijevom rukom. Zatim ga ja zamolim, neka mi ispria svoju povijest. I on pone:
- Poluaj dakle, o najvei lijenice naega vremena, to mi se
dogodilo. Znaj, ja pripadam sinovima Mosula125, u kojemu je umro
moj djed, i iza sebe ostavio deset sinova, od kojih je bio najstariji
moj otac. Svi su odrastali i uzimali si ene. Tada ja budem roen
svojemu ocu, dok njegovih devetero brae nisu bili blagoslovljeni
djecom, Tako sam odrastao meu svojim strievima, koji su u meni
nalazili veliku radost. Kada sam zatim postao vei i izrastao u
mukarca, poem jednoga dana, o jednom petku, sa svojim ocem
u Damiju od Mosula126, i mi izmolimo molitvu koja se ita
petkom. Zatim se sav narod razie, ali moj otac i moji strievi
124 Posrijedi je osobita vrsta orijentalnoga izboenog balkona na proelju
kue, pod krovom, i s prozorima na sve tri strane.
125 Mosul je znaajan trgovaki centar na Tigrisu.
126 Najvea je mosulska damija takozvana Saborska damija Damija od
Mosula.
383

A

Dvadesetiosma no
ostanu ondje sjediti, i razgovarati o udesnim stvarima u stranim zemljama, i o znamenitostima
dalekih gradova. I naposljetku oni spomenu Kairo, a jedan od mojih strieva rekne:
'Putnici pripovijedaju, da na itavoj zemlji ne postoji nita ljepe od Kaira i Nila.'
Kada sam ja uo te rijei, obuzme me enja za Kairom.
Zatim moj otac rekne:
'Tko jo nije vidio Kairo, taj jo nije vidio svijet. Njegova je zemlja ispunjena zlatom njegov
je Nil arobna slika njegove sU ene drage poput hurija127 njegove su kue izgraene poput
dvoraca njegov je zrak njean i mek ak ni tamjan nije ravan njegovu mirisu . Kako to i ne bi
bilo tako, kada on u sebi obuhvaa ba cijeli svijet?'
Izvrsno je rekao pjesnik:
Zar ja moram otii iz Kaira i njegovih divnih milina?
Koje bi to mjesto bilo ono, koje e mi zatim jo donositi radost?
I zar trebam napustiti mjesto, na kome one koji udiu zapahuju
isti zrakovi, a ne ono, to se natiskuje iz uskih uliica?
Pa kako onda? Svojom ljepotom je on nalik raju. Ondje su uzglavci i jastuci rasprostrti u
nizovima.
Grad, koji svojim sjajem raduje oi i srca.
Sto si prieljkuju kreposni i grenici, to on nudi u zajednitvu.
127 Hurije su dennetske (rajske) djevice.
384

Pripovijest lijenika idova
A ta zasluga ondje sjedinjuje vjerne prijatelje. Draesni im vrtovi nude mjesta za poinak.
O vi narode od Kaira, ako Allah zakljui moje izbivanje, Obeanja e me i zakletve vazda voditi
k vama.
Ne spominjite ime Zefir128! Tako mek miris vrtova
je upravo takav kao i njegov. On ga zatim smjesta zarobi.
Zatim moj otac jo rekne:
' Pogledajte si kairske vrtove kada Sunce klizi pred smiraje i kada se preko njih rasprostiru
sjene vi biste tada posvjedoili udo i u radostima se priklonili k njemu .'
Tako je on izgovorio, a svi ponu oslikavati Egipat i Nil. Kada su oni zavrili, i kada sam ja
sasluao ovakva opisivanja Kaira, moje su misli prionule uz te opise. Pa kada su oni ustali, i kada
je svaki pojedini otiao u svoje obitavalite, ja sam dodue legao na poinak, ali te noi nisam
mogao spavati od puste enje za Egiptom, a jelo i pie mi otada pa nadalje nisu vie prijali.
Poslije malo se dana opreme moji strievi za putovanje u Egipat, i ja stupim pred svojega oca i
ponem plakati, sve dok on nije za mene nabavio robu, i dopustio mi da poem s njima na put.
Ali on rekne:
'Nemojte mu dozvoliti da putuje sve do Kaira, nego ga ostavite u Damasku, neka ondje proda
svoju robu!'
Mi se dakle stavimo u pokret, ja uzmem oprotaj od svojega oca, i mi krenemo iz Mosula.
Putovali smo sve dalje, dok nismo prispjeli do Haleba129, gdje smo se zadrali nekoliko dana.
Zatim se otputimo dalje prema Damasku, i ugledamo grad zelen od
128 Antika personifikacija vjetra: zephyrus je zapadnjak, ali i vjetar uope.
129 Haleb (= Aleppo) je grad u Sjevernoj Siriji, a u povijesti je Kriarskih
ratova odigrao vrlo vanu ulogu.
385

Dvcidesetiosma no
drvea u kojemu cvatu voke gdje poskakuju potoii i cvrkuu ptice nalik raju i bogat svim
vrstama plodova . Mi odsjednemo u nekome od karavanseraja, i moji strievi stanovito vrijeme
ostanu ondje, kako bi prodavali i kupovali. Oni su takoer prodavali moju robu, i pri tome se
ispostavljao dobitak, koji je za svaki dirhem donosio pet dirhema, zbog ega sam ja bio vrlo
radostan.
Moji su me dakle strievi ostavili samoga, i otputovali prema Egiptu, dok sam ja ostao ondje.
Iznajmio sam sebi svoje mjesto stanovanja u nekoj kui tako lijepo sagraenoj da se ni jedan
jezik ne bi usudio da je opisuje . Nju sam bio iznajmio za dva dinara na mjesec. Ondje sam ostao,
jeo i pio, sve dok nisam taj novac, koji sam posjedovao, gotovo posve potroio.
Jednoga dakle dana, kada sam sjedio pred kunim vratima130, doe prema meni neka dama,
odjevena u najskupocjenije haljine, od kojih moje oi nikada nisu vidjele raskonije. Ja sam joj
namignuo, a ona je bez oklijevanja ula na vrata. im je ona ula unutra, ja sam poao za njome i
zakljuao za nama vrata. Tada ona podigne sa svojega lica svoj zar i odbaci ogrta. Ja meutim
primijetim, da je ona zraee ljepote, i ljubav prema njoj obuzme moje srce. Tako ja odem i
donesem stol, sa skupocjenim jelima i svim onim, stoje okolnost zahtijevala. Stavim ga pred nju,
i mi ponemo jesti, piti, zatim se aliti, sve dok nam se vino nije popelo u glavu. A potom ja s
njome provedem najljepu no sve do jutra. Ja joj dakle htjednem dati deset dinara. Ali me ona
mrano pogleda i nabere obrve, i drui od gnjeva uzvikne:
'Fuj na vas, Mosulci! Zar ti misli, da ja hou tvoj novac?'
Zatim ona iz depa svoje haljine izvadi petnaest dinara, i njih stavi pred mene, i rekne:
'Tako mi Allaha, ako ih ti ne uzme, ja nikada neu opet doi k tebi.'
130 Na Istoku je to posve uobiajeno - a isto tako i kod nas u Bosni - da, kada ovjek "nema
pametnijeg posla", naprosto sjedne pred kuu i promatra, to drugi svijet radi.
386



Pripovijest lijenika idova

Kada sam ih ja bio od nje uzeo, ona mi rekne:
'O moj gospodaru, oekuj me za tri dana. Izmeu vremena suneva zalaska i veere ja u biti
kod tebe. Ti nam meutim od ovoga novca pripremi isti objed kao i juer.'
I ona od mene uzme oprotaj i ode. Ali s njome takoer ode moj razum. Poto su bila prola tri
dana, ona opet doe, odjevena u tkanine od svile, protkane zlatnim koncem, i u jo ljepem
nakitu i haljinama, nego to ih je bila nosila prije. Ja sam meutim sve bio pripremio, prije nego
to je ona dola. Jeli smo i pili i proveli no kao prvi put sve do jutra.
Zatim mi ona dadne petnaest dinara i obea, da e opet doi k meni nakon tri dana.
Ja sam za nju sve drao u pripravnosti, i ona se pojavi u oekivano vrijeme, ponovo raskonije
obuena nego prvi i takoer drugi put, i ona rekne:
'Zar nisam lijepa, moj gospodaru?'
'Da, tako mi Allaha!' odgovorim ja.
A ona nastavi:
'Hoe li mi dopustiti, da ja sa sobom dovedem stanovitu djevojku, ljepu od mene, i mlau po
godinama, da se s nama igra, i da se ti s njome ali, da se obraduje takoer njezino srce? Jer ona
je bila tuna ve od prije dugo vremena, i zamolila me je, da je uzmem sa sobom, da sa mnom
provede no.'
Kada sam uo njezinu molbu, ja odgovorim:
'Da, tako mi Allaha!'
Zatim smo pili, sve dok nam se nije vino popelo u glavu, i spavali smo sve do jutra. Tada mi
ona ponovo dadne petnaest dinara i rekne:
'Priskrbi nam neto vie prostora, jer e ta djevojka takoer doi sa mnom!'
Nato ona ode, a etvrtoga sam dana ja kao uvijek sve pripremio, i poslije suneva smiraja,
gledaj, kad li dolazi ona,
387

Dvcidesetiosmct no
praena od izvjesne djevojke, koja je bila umotana u neki ogrta. im su ule, one sjednu, i dok
sam ih gledao, ja izreknem stihove:
Kako je divno nae vrijeme, kako je lijepo, Dok je koritelj daleko, i dok nas ne gleda!
Kada su nam ljubav i radost i opijenost Blizu, i kada odbjegne razum.
Kada Utap zazrai u svome aru
I kada se naginje grana u njenoj haljini,
Rua se svjea kao rosa pokazuje na obrazima, Perunika se u oku pokazuje tamnosjajna.
Onako kako ja to elim, tako jasno svijetli ivot, U jedinstvu s najdraom, tako predivno!
Ja se obraujem pri pogledu na njih, zapalim svijee, i pozdravim ih pun radosti i ushienja.
One odloe svoje gornje haljine, a nova djevojka skine zar sa svojega lica, i ja se osvjedoim, da
je ona poput Mjeseca u njegovoj punini. Nikada nisam ugledao neku veu ljepoticu od nje.
Zatim stavim pred njih jelo i pie, i mi smo jeli i pili. A ja sam toj drugoj djevojci vazda davao
najbolje zalogaje, i punio sam joj pehar, i s njome sam pio, sve dok prva nije u svojoj nutrini
postala ljubomornom, i dok me nije upitala:
'Tako ti Allaha, zar nije ta cura ljepa od mene?'
A ja uzviknem:
'Da, tako mi Allaha!'
388

Pripovijest lijenika idova
Ova nato:
'To je moja elja, da je ti noas pojebe.'
Ja odgovorim:
'Ja u to uiniti od srca rado.'
Nato ona ustane i rasprostre za nas postelju. Ja meutim poem k mladoj djevojci, i otpoinem
s njome sve do jutra. Tada se probudim i osjetim, da sam posve vlaan, kako sam pomislio, od
znoja. Sjednem, i pokuam probuditi djevojku. Ali kada sam potresao njezina ramena, s jastuka
se otkotrlja njezina glava. Napusti me prisebnost, i ja glasno kriknem, tim to sam rekao:
'O ti izvrsni Zatitnice, podari mi svoju zatitu!'
Uvidim, da je ona umorena, i skoim na noge. Svijet postane crnim pred mojim oima. Sada
ponem tragati za svojom prvom ljubljenom, ali je nisam mogao nai. Tada mi je postalo jasno,
da je ona ovu djevojku ubila iz ljubomore, i ja reknem:
'Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha, Uzvienoga i Svemonoga! Sto ja
trebam initi?'
Neko sam vrijeme premiljao, skinuo sam sa sebe svoje haljine, 1 iskopao posred dvorita
jamu. Zatim sam uzeo djevojku zajedno sa svim njezinim nakitom, poloio je u iskopanu raku, i
pokrio je zemljom i mramornim poplocenjem. Potom se operem, obuem na sebe iste haljine, i
uzmem ono, to mi je jo preostalo u novcu. Napustim kuu i zakljuam je, poem k njezinu
vlasniku, prikupim sranosti, i platim mu najam za godinu dana, i reknem:
'Otputovat u k svojim strievima u Kairo.'
Zatim se dadnem na put, i otputujem za Egipat, i sretnem svoje strieve, koji mi se obraduju.
Oni su bili upravo rasprodali svu svoju robu, pa me upitaju:
'Sto je razlog tvojega putovanja?'
Ja odgovorim:
'Osjetio sam enju za vama.'
389



Dvadesetiosma no
Ali im nisam dao znati, da ja imam kod sebe jo novaca. Zatim sam ostao kod njih godinu
dana, pri emu sam si razgledavao Kairo i njegov Nil. I ja poloim svoju ruku na ostatak svojega
imetka, i ponem od toga izdavati za jelo i pie, sve dok za moje strieve nije dolo vrijeme
polaska na put. Tada ja pobjegnem, i sakrijem se pred njima. Oni me ponu traiti, ali kada nisu
nita o meni uli, oni sebi reknu:
'On se zacijelo vratio natrag u Damask.'
im su oni otili, ja se opet pojavim pred svijetom i ostanem u Kairu jo tri godine, sve dok
nita vie nije ostalo od mojega novca. U meuvremenu sam svake godine slao novac za
najamninu vlasniku kue u Damasku, ali mi je poslije tri godine postalo tjeskob-no pri dui, jer
sam imao kod sebe dovoljno novaca samo jo za najamninu od jedne godine dana.
Tada krenem na put, sve dok nisam stigao u Damask, i sjaim u svojoj kui. Vlasnik me s
radou opet ugleda, a ja naem sobu u onakvu stanju, u kakvu sam je bio zakljuao. Otkljuam
je, i uzmem si iz nje stvari, koje su se u njoj nalazile. Pritom naem pod posteljom, na kojoj sam
one noi poivao s ubijenom djevojkom, zlatnu ogrlicu s ugraenim draguljima. Podignem je,
oistim je od krvi umorene djevojke, neko je vrijeme promotrim, i ponem pri tome plakati.
Zatim tijekom dva dana ostanem u kui, a treega otiem u hammam i promijenim svoje
haljine. Nisam meutim imao kod sebe vie nikakva novca. A kada sam se jednoga dana htio
uputiti na bazar, sotona mi u uho doapne napast, kako bi se ispunila sudbina. Tako ja uzmem
ogrlicu s draguljima, odem na bazar, i predam je stanovitomu prekupcu. Taj me zamoli, da
zauzmem mjesto domainu uz bok, i da priekam, dok se trnica ne napuni svijetom.
Ali on bez mojega znanja i kriom uzme ogrlicu, te je ponudi na prodaju. Nakit bude
procijenjen na dvijetisue dinara. Ali se prekupac vrati k meni i rekne:



390

Pripovijest lijenika idova
'Ova je ogrlica od bakra, i krivotvorena je, franaka131 izrada. Za cijenu je ponueno tisuu
dirhema132.
Ja odvratim:
'Dabome! Mi smo je dali napraviti za neku djevojku, s kojom smo se htjeli naaliti. Moja ju je
dakle ena naslijedila, pa je mi zato hoemo prodati. Otii, i uzmi tih tisuu dirhema!'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.
131 Franak je u 1001 noi uobiajeni naziv za ma kojeg pripadnika zapad
noeuropskoga kranskog svijeta.
132 Taj je srebreni novac u prvo vrijeme vrijedio dvadesetinu dinara (= zlat
nika), dok se pred kraj vladavine mameluka u Egiptu (XV. st.) za dinar moglo
dobiti i po nekoliko stotina dirhema. U vremenu kada se zbiva ova pripovijest
tisuu je dirhema jedva predstavljalo vrijednost od pedeset dinara.
391



Ipak, kada je poela

t i dvadesetideveta no I t

ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je, kada je mladi rekao prekupcu: Uzmi tih tisuu
dirhema! i kada je prekupac to uo, dakle: da je on tada primijetio, da je posrijedi neka
sumnjiva povijest. Tako on odnese tu ogrlicu predstojniku bazara, i dadne mu je. Taj je odnese
valiji, i rekne mu:
'Ova mi je ogrlica ukradena iz moje kue, i mi smo pronali lopova u haljini jednog trgovca.'
Tako me je, prije nego to sam se snaao, opkolila straa. Oni me uhvate i odvuku valiji, koji
me pone ispitivati o toj ogrlici. Ja mu ispriam ono, to sam ispripovijedao prekupcu. On se
meutim nasmije i rekne:
'To nije istina.'
Ali jo prije nego to sam znao, to mi se dogaa, haljine mi budu strgnute s tijela, te me
bievima ponu udarati po bokovima. Pod euim. bolovima ja priznam:
'Ukrao sam je.'
Jer reknem sebi:
'Bolje je, da kae: - ukrao sam je - nego da kae: vlasnica je u mojoj kui umorena jer
bi te oni tada pogubili.'
393

Dvcidesetideveta no
Oni napisu zapisnik, da sam je ja ukrao, odreu mi ruku133, i na badrljak izliju kipue ulje.
Tada padnem u nesvijest. Ali mi oni dadnu da pijem vino, sve dok se nisam oporavio. Zatim ja
uzmem svoju ruku, i odem kui. Doe mi meutim vlasnik i rekne:
'Budui da ti se to dogodilo, mora napustiti moju kuu, i ogledati se za nekim drugim stanom.
Jer ti si okrivljen za krau.'
'O gospodaru' odgovorim ja 'imaj sa mnom strpljenja jo samo dva do tri dana, dok sebi ne
potraim neko drugo mjesto!'
On se s time sloi, ode, i ostavi me. Tada ja sjednem, i zaplaem, i reknem:
'Kako da se vratim doma k svojima, kada mi je odsjeena ruka, i kada oni ne znaju, da sam ja
neduan? Ali moda Allah nakon svega toga jo uini neto za mene.'
Gorko sam plakao, a budui da se takoer vlasnik kue bio otuio od mene, progonio me je
dubok jad, i tako sam tijekom dva dana ostao u opakoj nevolji. Ali treega dana doe iznenada'k
meni domain, i s njim ljudi iz strae, i predstojnik bazara, koji me je okrivio, da sam ukrao
ogrlicu. Ja izaem k njima napolje i upitam, to je posrijedi. Oni me meutim svezu, i bace mi
lanac oko vrata, i reknu:
'Ispostavilo se, da ta ogrlica pripada namjesniku od Damaska, veziru, koji upravlja gradom.'
I oni ktomu nadoveu:
'Ona je nestala iz njegove kue prije tri godine, zajedno s njegovom kerju.'
Kada sam od njih uo te rijei, klone mi srce, i ja reknem samomu sebi:
'Za tvoj ivot vie nema spasa! Tako mi Allaha, moram namjesniku ispripovijedati svoju
povijest. Ako on hoe, ubit e me, a ako mu se svidi, moe mi oprostiti.'
133 Po nekima se muslimanskim zakonima poslije prve krae odsijeca samo desna ruka.
394

Pripovijest lijenika idova
im smo stigli k namjesniku, oni me izvedu pred njega. Pa kad me je vidio, on me pogleda
jednim dugim pogledom, i upita te, koji su bili pred njim:
'Zbog ega ste vi ovomu odsjekli ruku? On je jedan nesretnik, ali na njemu ne lei nikakva
krivica. Zaista, vi ste njemu uinili nepravdu, kada ste mu odsjekli ruku.'
Kada sam sasluao ove rijei, ojaa moje srce i osnai se moja dua, i ja tako reknem:
'Tako mi Allaha, visoki gospodaru, ja nisam nikakav lopov. Oklevetali su me tom tekom
sumnjom, nasred su me trnice tukli bievima, i prisilili me na priznanje. Tako sam ja sam sebe
lano optuio, i priznao, da sam poinio krau, premda sam u tome neduan.'
Namjesnik rekne:
'Tebi se ne smije dogoditi nita naao.'
Zatim on zapovijedi, da predstojnik bazara bude baen u tamnicu, i rekne mu:
'Daj ovomu ovjeku krvarinu za ruku. Inae u te dati objesiti, i oduzeti ti sve to posjeduje.'
Zatim pozove straare. Oni ga pograbe i odvuku odatle, i tako ja ostanem kod namjesnika.
Zatim oni na njegovu zapovijed razrijee lanac s moje ije, i oslobode mi ruke. A on me pogleda
i rekne:
'Moj sine, reci mi istinu, i ispripovijedaj mi, kako je ova ogrlica dola do tebe!'
I on izrekne stih:
Oituj istinu, pa makar te takoer Istina palila prijetnjom vatre!
Nato ja reknem:
'Visoki gospodaru, ja u ti rei istinu.'
395

Dvadesetideveta no
Zatim mu ispripovijedam sve, to se zbivalo izmeu mene i prve djevojke, i kako je ona k meni
dovela drugu, i kako je nju iz ljubomore ubila, i ja mu ispripovijedam sve pojedinosti. Kada je
sasluao moje rijei, on kimne glavom, udari desnom rukom o lijevu, stavi rubac preko svoje
glave, i pone plakati. I naposljetku on izgovori stihove:
Vidim kako me patnje ovoga svijeta stiu u velikom broju. A tko je njima pogoen, boluje sve
do svojega skonanja.
Ako su dva prijatelja sjedinjena, moraju se ipak opet rastajati. Samo malo ima onih, koje bol
rastanka ne spopada.
Potom se on obrati meni i rekne:
'Znaj, moj sine, ta je starija djevojka bila moja ki, koju sam vazda drao pod strogom
prismotrom. Kada je odrasla, poslao sam je u Kairo, i vjenao je sa sinom svojega brata. Ali je
on umro, i ona se vratila natrag k meni. No od kairskoga se naroda nauila na razvrat. I tako te je
etiriput traila, i naposljetku je k tebi dovela takoer svoju mlau sestru. Njih su dvije bile
roene sestre, i bile su vrlo ovisne jedna o drugoj. Pa kada se starija upustila u onu pustolovinu,
ona je tu tajnu otkrila svojoj sestri, koja je dakle poeljela, da je prati. Ali se ona natrag vratila
sama. Tada sam je ja upitao o njezinoj sestri, ali je ona samo poela za njome plakati. Zatim ona
potajno ispripovijeda svojoj materi dok sam ja ipak bio prisutan kako je umorila svoju
sestru. I ona je uvijek plakala i govorila: Tako mi Allaha, ja u neprestano za njome naricati,
sve dok ne umrem. A onda se tako takoer dogodilo. Gledaj dakle, moj sine, to se dogodilo!
A sada tebe molim, da mi ne pro-tivurijei u onome, to namjeravam uiniti. Ja u te oeniti
svojom najmlaom kerju. Ona nije roena sestra drugih dviju, i jo je djevica. Ja isto tako neu
od tebe uzimati nikakav jutarnji dar134, nego
134 Tako se zove otkup za mladu, koji se plaa na dan vjenanja, neposredno prije samog
potpisivanja branog ugovora.
396



Pripovijest lijenika idova

u vam tovie dati stanoviti godinji prihod od mojega imetka, a ti treba ostati sa mnom u
mojoj kui na mjestu sina.'
Ja odgovorim:
'Neka bude tako! Kako sam se ja jo mogao nadati takvoj srei?'
- Zatim on odmah poalje po kadiju i po svjedoke i dadne napisati moj brani ugovor sa
svojom kerju, i ja uem k njoj. Da, on utjera za mene od predstojnika bazara veliku svotu
novca, i ja kod njega zadobijem visok poloaj. Ove je meutim godine preminuo moj otac, i
namjesnik je sa svoje strane odaslao glasnika. Taj mi je donio novac, koji je za sobom ostavio
moj otac, i tako ja sada ivim u svoj ivotnoj radosti. To je dakle razlog, zbog kojega mi
nedostaje desna ruka.'
- Nad time sam bio vrlo zaprepaen - tako dalje nastavi idov i tri sam dana ostao uz
njega. Zatim mi on dadne mnogo novaca. Ja meutim otputujem od njega i doem u ovaj va
grad. Imao sam ovdje dobar ivot, ali mi se s grbavcem dogodilo ono, to ti je poznato.'
Tada rekne kralj od Kine:
- To nije cudnovatije od grbaveve povijesti. Ne ide drugaije,
vi morate visjeti. Preostaje dakako jo kroja, koji je izazvao cijelu
tu nevolju.
I on ktomu nadovee:
- Krojaiu, ako mi ti moe ispripovijedati neto, to je
cudnovatije od grbaveve povijesti, tada u vam ja svima otpustiti
vau krivicu.
Tada kroja istupi, i od njega bude zapoeta
397


Dvadesetideveta no
KROJAEVA PRIPOVIJEST.
'Znaj, o najvei kralju naeg vremena, najudnovatije je ono, to se meni zbilo i dogodilo.
Juer sam ujutro, prije nego to sam sreo toga grbavca, bio prisutan kod svadbene sveanosti
jednoga svojeg poznanika, koji je u svojoj kui okupio dvadeset ljudi ovoga grada. Mi smo svi
bili zanatlije, izmeu ostalih krojai, tkalci, stolari i jo vie od iste brane. Kada se Sunce
popelo, postavili su pred nas jela, da jedemo. I gledaj, ue k nama kuedomain, i s njim neki
stran i ljubak mladi iz naroda od Baghdada. Taj je mladi nosio na sebi udesno lijepe haljine. I
on je sam bio tako lijep, kako je to samo moglo biti, ali je bio hrom. On ue k nama, pozdravi
nas, i mi ustanemo, njemu u ast. Ipak, ba kada je htio sjesti, on ugleda meu nama jednoga,
koji je bio brija. Tada on odbije, da sjedne, i htjedne nas napustiti. Ali smo ga mi silom poeli
zadravati. Na ga domain takoer pokua zadrati, i pone ga preklinjati, pa ga upita:
- Koji je razlog za to, da ti ulazi, i smjesta hoe opet otii?
Ovaj odgovori:
- Tako ti Allaha, moj gospodaru, nemoj mi stajati na put!
Razlog, zbog kojega se elim vratiti, je ovaj brija zle kobi.
Kada je kuedomain uo od njega te rijei, on dospije u najvee zaprepaenje i rekne:
- Kako moe ovaj mladi iz Baghdada zapasti u takvu zbu
njenost poradi ovoga brijaa?
Zatim mi pogledamo stranca i reknemo:
- Objasni nam razlog svojega gnjeva prema ovomu brijau.
- Vi plemenita gospodo rekne mladi meni se u Baghda-du, mojemu zaviajnom gradu,
dogodila s ovim brijaem stanovita pustolovina. On je bio kriv, to sam ja slomio svoju nogu i
postao hromim, a zakleo sam se, da nikada vie neu s njime sjediti u istoj
398

t
Krojaeva pripovijest
prostoriji, i da neu ostajati ak ni u istome gradu, u kome on prebiva. Napustio sam Baghdad i
odande otputovao, kako bih se nastanio ovdje u vaem gradu. Ali ovdje vie neu provesti
nijednu no, nego u otputovati dalje.
Tada ga mi zamolimo:
- Za volju Allahovu, ispriaj nam svoju povijest.
Mladi dakle pone, dok je brija problijedio:
- Vi plemenita gospodo, znajte, da je moj otac bio jedan od trgovakih prvaka grada
Baghdada, a Allah mu Uzvieni nije poklonio nijedno drugo dijete osim mene. Kada sam ja
dakle odrastao i bio sazreo u mukarca, otie moj otac k milosti Allaha Uzvienoga i ostavi mi za
sobom novac, ukopljenike i sluge. I ja sam se obiavao dobro odijevati i dobro jesti. Allah me je
meutim uinio mrziteljem ena.
- I jednoga dana, dok sam prolazio baghdadskim ulicama, doe mi na put, ravno meni ususret,
cijelo jedno jato ena. Ja pobjegnem, i uem u neku uliicu, koja nije imala nikakva izlaza, i
sjednem na gornjem kraju uliice na neku kamenu klupu.
- Jedva da sam koji trenutak bio sjedio, kad li se nasuprot tomu mjestu, na kome sam se
nalazio ja, otvori neki prozor, a iz njega pogleda stanovita mlada dama, lijepa poput Utapa, kada
je najljepi. Nikada jo u svome ivotu nisam vidio njoj ravnu. Imala je cvijee na prozorskoj
daski, i zalijevala ga je. Zatim se osvrnula na desno i na lijevo, zatvorila prozor i udaljila se od
njega. U mojemu se meutim srcu rasplamsa neoekivana vatra. Moja dua bude od nje
zarobljenom, a mrnja se preobrazi u ljubav. Ja ostanem ondje sjediti izgubljen za svijet
sve do suneva zalaska.
- I gledaj, kad li doe kadija toga grada, projahavi mimo, i ispred njega robovi, a iza njega
ukopljenici. On sjai, i ue u kuu, iz koje je djevojka izgledala napolje. Tada ja shvatim, da je
on njezin otac. Zatim alostan otiem kui, i bacim se u svome jadu na postelju. Moje robinje
uu unutra i posjedaju oko mene, i nisu znale, to me titi. Ja im meutim isto tako nita nisam
kazivao, i one ponu plakati nada mnom i jadikovati.
399

Dvadesetideveta no
Tada iznenada unutra ue neka ena. Ta me pogleda, i moje joj stanje nije ostalo skriveno.
Ona mi sjedne do glave i pokua me smiriti, tim to rekne:
'Moj sine, sve mi ispripovijedaj, i ja u te s njome sjediniti!'
Tako joj ja ispripovijedam svoj doivljaj. A ona nastavi:
'Moj dragi sine, ona je ki kadije od Baghdada, koji nju dri u strogoj iskljuenosti od ostalog
svijeta. A mjesto se, na kojemu sije ugledao, nalazi na njezinu katu, dok njezin otac nastava
jednu veliku dvoranu u prizemlju. Ona sjedi ondje gore sama, a ja mnogo zalazim u tu kuu. Ti
je dakle moe zadobiti samo preko mene. Zato budi vedra srca!'
Ja se dakle razveselim, kad sam uo njezine rijei, i moji se nad time obraduju, da sam o tome
danu postao zdravim. Stara ode i opet doe, ali oaloena lica. I ona rekne:
'Moj sine, nemoj me pitati, to sam od nje doivjela! Kada sam joj ja to rekla, ona je uzviknula:
Ako ne umukne s takvim pripovijestima, ti zlosretna starice, tada u ja s tobom postupiti
onako, kako ti to i zasluuje. - Ali u se ja bezuvjetno jo jednom k njoj vratiti.'
Kada sam ja to od nje uo, to je pridodalo patnju na moju patnju. Ali nakon ponovnih nekoliko
dana opet doe stara i rekne:
'Moj sine, zahtijevam od tebe nagradu za dobru vijest.'
Kada sam ja to od nje uo, vrati mi se natrag moj ivot, i ja joj reknem:
'Ti treba dobiti sve najbolje.'
Sada ona pone:
'Juer sam otila k toj dami. I kada je vidjela, da sam ja slomljena srca, i da mi iz oiju naviru
suze, ona upita: Draga tetko, zato ja moram gledati tako stegnutima tvoje grudi? A ja joj
plaui odgovorim: O gospodarice, dolazim upravo od kue stanovitog mladia, koji te ljubi, i
koji je poradi tebe blizu smrti. ; Tada ona rekne, dok joj je srce postajalo mekim: - Odakle je
taj mladi, o kojemu ti govori? - A ja odgovorim: On je za mene
400
i

Krojaeva pripovijest
kao sin, i plod mojega srca. On te je vidio prije nekoliko dana na prozoru, kada si ti zalijevala
svoje cvijee, i poto je ugledao tvoje lice, poeo te je strasno ljubiti. Ja sam mu dala do znanja,
kako sam ono prvi put prola s tobom, i tada se pogorala njegova patnja. On lei u krevetu i na
samrti je, o tome nema nikakve sumnje. Problijedivi, ona upita: - Sve to zbog mene? - Ja
odgovorim: Da, tako mi Allaha! Sto ti hoe? Ja u to uiniti! - Ona rekne: Otii mu, i
pozdravi ga od mene, i reci mu, da sam ja dvaput tako bolesna kao on. U petak, prije molitve, on
treba doi ovamo k mojoj kui. I kada doe, ja u sama sii i otvoriti vrata. Odvesti u ga u svoju
odaju, i neko vrijeme kod njega ostati, i njega odatle odaslati, prije nego to se moj otac vrati s
molitve.'
Kada sam ja uo te stariine rijei, prestanu boli, od kojih sam trpio, i vesela srca uzmem sve
haljine, koje sam nosio, i dadnem ih njoj. Zatim ona ode s rijeima:
'Budi u dobru raspoloenju!'
Ja odgovorim:
'Nije mi ostao nikakav trag od bolova.'
I moja se porodica i moji prijatelji obraduju mojemu ozdravljenju, i tako ja priekam sve do
petka. Gledaj, kad li k meni ue stara i upita me, kako sam, i ja joj odgovorim, da sam zdravo i
dobro. Zatim obuem svoje haljine, i pokropim se miomirisima, i sada ponem ekati, dok drugi
ne pou na molitvu, kako bih mogao pouriti k njoj. Ali stara rekne:
'Ima dovoljno vremena. I stoga bi dobro uinio, da ode u hammam, i da si dadne oiati
kosu, naroito poslije svoje teke bolesti.'
'To je u redu' odgovorim ja. 'Ali u si prvo dati oiati glavu, pa zatim otii u hammam.'
Nato ja poaljem po brijaa, koji me je trebao oiati, tim to sam rekao sluzi:
'Otii na bazar i dovedi mi nekog brijaa, nekoga razumnog momka, koji se ne mijea u stvari,
koje ga se nita ne tiu, i koji mi nee raskalati glavu svojim prekomjernim brbljanjem!'
401

Dvadesetideveta no
Sluga ode, i ubrzo se vrati natrag s ovim bijednim starcem. Kada je uao, on me pozdravi, i ja
mu uzvratim njegov pozdrav. I on rekne:
'Zbilja, vidim te omravjela tijela.'
A ja:
'Bio sam bolestan.'
Tada on nastavi:
'Neka Allah odagna tvoje brige i tvoj jad, nevolja i tuga moraju od tebe uzmaknuti!'
'Allah usliio tvoju molitvu' odgovorim ja.
Aon:
'Raduj se, o gospodaru, jer je ozdravljenje ve dolo k tebi! eli li biti oian, ili ti trebam
pustiti krv? Ne izvjeuje li se ipak posredstvom ibn 'Abasa - neka ga Allah ima meu blaenima
da je Prorok rekao: - Tko dadne da mu se u petak ree kosa, od njega e Allah odvratiti
sedamdeset bolesti. - A takoer se pripovijeda, da je on rekao: Tko dadne da mu se u petak
stavljaju pijavice, taj je siguran od gubitka vida i od mnogih bolesti.'
'Pusti ta naklapanja' uzviknem ja. 'Doi sada i iaj mi glavu. Ja sam bolestan ovjek!'
Tada on isprui svoju ruku, izvadi neki rubac i razmota ga, i gledaj, na njemu se nalazio
zvjezdomjer135 sa sedam diskova136, koji je bio presvuen srebrom. I on ga uzme, poe u
sredinu dvorita, digne glavu prema sunevim zrakama, i dugo je vremena gledao kroza nj.
Zatim mi rekne:
'Znaj, od ovoga je naeg dana koji je petak, i to petak desetog safarima137
eststotinaipedesetitree godine od hidreta138 Pro-
135 Astrolabium.
136 Prema babilonskoj se predaji oko Zemlje obre sedam bogova - to jest:
pokretnice Mjesec, Venera, Merkur, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. Neki misle
da je posve vjerojatno, da odatle i na tjedan ima upravo sedam dana.
137 Mjesec muslimanske lunarne godine.
138 Posrijedi je datum Muhammedova bijega iz Mekke u Medinu, koji po u
nas uobiajenom kalendaru pada u petak, 16. srpnja 622. godine.
402

Krojaeva pripovijest
rokova neka nad Njim bude divan blagoslov i svako dobro! i u
sedamtisuatristaidvadesetoj godini prema aleksandrinskom raunanju vremena139, ije je
dnevno sazvijee prema pravilima izraunavanja u vlasti Marsa - od toga je dakle dana proteklo
osam stupnjeva i est minuta. Sada se meutim to poklapa tako, da Merkur stoji u konjunkciji s
Marsom, i iz toga proizlazi jedan povoljan trenutak za rezanje kose. Meni je meutim takoer
oigledno, da ti eli da se s sjedini s nekim, koji e time biti usreen. Ali e poslije toga doi
do neke prepirke, koja e se sama po sebi nametnuti, i do stanovite stvari, koju ti ja ne elim
imenovati.'
Ja meutim uzviknem:
'Za volju Allahovu, ti me zamara, i skrauje mi moj ivot, i prorokuje mi jo ktomu nesreu.
Dao sam te dovesti, da mi oia glavu, i ni u koju drugu svrhu. Zato na posao, oiaj mi glavu, i
ne govori dalje!'
On nato:
'Tako mi Allaha, kada bi ti samo znao, to e ti se dogoditi, ti ne bi nita poduzimao, i ja ti
svjetujem, uini onako, kako ti ja kazujem na temelju preraunavanja poloaja zvijezda!'
Ja reknem:
'Tako mi Allaha, nikada jo nisam vidio nekoga brijaa, izu-enoga u astrologiji, kao to si ti.
Ali pouzdano znam, da se ti mnogo ali. Ja sam te pozvao samo zato, da mi oia glavu, ali ti
dolazi k meni s tim alosnim brbljenjem.'
Tada brija odgovori:
'I to ti hoe vie? AUah ti je u svojoj dobrostivosti doveo jednog brijaa, koji je astrolog,
izuen u alkemiji i hiromantiji, u sintaksi, gramatici i leksikologiji. U nauku o tumaenju, retorici
i logici. U aritmetici, astronomiji i geometriji. U teologiji, Proro-kovim predajama i izlaganju
Kur'ana. Ja sam proitao knjige i
Ovaj datum, naravno, kao ni onaj predhodni, ne treba uzimati ozbiljno.
403

Dvadesetideveta no
prouio ih, i u tim sam se stvarima izvjebao, i kapirao ih. Ja sam u sebe upio znanosti, i
temeljito ih svladao, i izuio sam praksu, i sebe na taj nain svestrano izobrazio. Ukratko, ja sam
sve te stvari shvatio, i njih u sebi ujedinio. Tvoj me je otac volio zbog mojega manjka u
nametljivosti, i zato je to meni jedna sveta dunost, da tebe posluim. Ja ak uope nisam
nametljiv kao to ti jamano predpostavlja - i zbog toga sam razloga poznat pod imenom:
utljivac pun dostojanstvenosti. I tebi zato dolikuje, da zahvaljuje Allahu i da me ne ometa. Jer
ja tebi savjetujem dobro, i imam prema tebi suosjeanja. Htio bih, da se nalazim punu godinu
dana u tvojoj slubi, kako bi mi ti dopustio da mi moje pravo padne u dio. I ne bih zatim od tebe
zahtijevao nikakvu plau.'
Kada sam sve to od njega morao sasluati, ja reknem:
'Zbilja, ti e me danas sigurno dotui.'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.
404

Ali kada je poela

ehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o'sretni Kralju, da je kada je mladi rekao: 'Zbilja, ti e me danas
sigurno dotui' - brija odgovorio:
'Mladi gospodaru, mene ljudi nazivaju Sutljivcem, zato to ja tako malo pripovijedam u
protivnosti prema svojoj estorici brae. Jer najstariji se zove el-Bakbiik140. Drugi meutim el-
Haddar141. A trei el-Fakik142. Ali je ime etvrtoga el-Kuz el-Usvani143. Peti se zove el-
Faar144. esti se zove akaik145. Ali se sedmi zove es--Samit146, i to sam ja sam!'
Dok je brija tu jo sve vie brbljao, ja pomislim da e mi se rasprsnuti u. Stoga reknem
robu:
'Daj mu etvrt dinara, i pusti ga neka ode u Allahovo ime. Ja neu vie dati da mi se danas ia
glava.'
140 Brbljavac.
141 Krialo.
142 Prialo.
143 Asuanski krag (s vazda otvorenim ustima).
144 Lupetalo.
5 Blebetalo.
146 utljivac.
405

Trideseta no
Tada rekne ovaj brija, kada je uo moju zapovijed robu:
'Kakve rijei, o moj gospodaru! Tako mi Allaha, ja neu uzeti od tebe nikakvu plau, prije
nego to te posluim. Ja te ipak moram posluiti. Da, to je moja obveza, da tebe posluujem, i da
ispunjavam tvoje elje. I ja takoer neu nita pitati o tome, ako nikada od tebe ne dobijem
novac. Makar ti i ne poznavao moju vrijednost, ja ipak poznajem tvoju vrijednost. I ja
zahvaljujem tvojemu pokojnom ocu - neka bi mu se smilovao Allah Uzvieni! - ak poneko
dobroinstvo, jer on je bio dareljiv ovjek. Tako mi Allaha, tvoj me je otac dao jednoga dana
pozvati, a to je bio dan poput ovoga blagoslovljenog dana, i ja sam doao k njemu, i naao kod
njega drutvo prijatelja. Tada mi je on rekao: Pusti mi krv! Ja sam meutim izvadio svoj
zvjezdomjer, uzeo za njega visinu Suneva poloaja, i utvrdio, da je sazvijee nepovoljno i da
otvaranje ile u tome asu nije pogodno. I o tome sam ga izvijestio, i on je slijedio moj savjet i
priekao. Tada sam ja njemu u ast spjevao ove stihove:
Doao sam k plemenitom ovjeku, da mu istoim krvi, I naao da taj as nije povoljan tjelesnom
zdravlju.
Sjeo sam i ispriao mu poneku udesnu zgodu. Podastro sam pred njega znanje iz svoje pameti.
I to mu se dopalo, da mene slua, pa je rekao:
'Ti si se uspeo do visina znanja, o izvore mudrosti!'
Ali sam ja rekao: 'Da mi nisi ti, o gospodaru ljudi, Podario taj razum, moj bi brzo posustao.
Ti si gospodar milosti, dobrostivosti i dareljivosti, Branik i znanje ljudi, razum i odlunost.'
406

Krojaeva- pripovijest
'Tvoj je otac bio posve ushien i doviknuo je robu, tim to je rekao: - Daj mu stoitri dinara i
poasnu haljinu! Tada mi taj sluga dadne to sve, i ja sam priekao, sve dok nije doao
povoljan trenutak, i pustio sam mu krv. On mi nije protivurijecio, ne, on mi se tovie
zahvaljivao. I svi su mi prijatelji, koji su bili nazoni, zahvaljivali i hvalili su me. Ali kada je
putanje krvi bilo obavljeno, ja vie nisam mogao utjeti, nego sam ga upitao: Tako ti Allaha,
moj gospodaru, to te je potaklo, da kae robu: Daj mu stoitri dinara? - Tada on odgovori: -
Jedan dinar je bio za astroloko promatranje, drugi za tvoj razgovor sa mnom, trei za putanje
krvi, a ostalih sto i poasna haljina za tvoje pohvalne stihove o meni.'
'Ne htio se Allah smilovati mojemu ocu!' uzviknem ja 'zato to je poznavao takvoga kao to si
ti!'
Ovaj se meutim brija nasmijei, i rekne:
'Nema drugoga Boga osim Allaha, i Muhammed je Allahov prorok! Slava neka je Njemu, koji
mijenja, ali Sam ne podlijee promjeni! Ja sam te drao za ovjeka od razuma, ali ti sada benavi
u svojoj bolesti. Allah je rekao u svojoj presvetoj knjizi: - Koji svoj gnjev dre na uzdi i ljudima
oprataju147. - A u svakome ti je sluaju oproteno. Ali ja si ne mogu zamisliti, zbog ega ti tako
uri. A ti mora znati, da tvoj otac i tvoj djed nisu inili nita, a da mene prije toga nisu pitali za
savjet. I to u izreci glasi: - Tko udijeli savjet, zasluuje povjerenje. Tko prima savjet, nee biti
razoaran. I u poslovici to dalje glasi: - Tko ne potuje starost, nije vrijedan starosti. Takoer
je rekao pjesnik:
Ako si odluio neku stvar, pitaj
Za savjet iskusnoga, i vazda ga slijedi.
'Nikada nee nai nekoga, tko je u stvarima ovoga svijeta iskusniji od mene, a ja ovdje stojim
na svojim nogama, kako bih te
147 Kur'an 3,128.
407

Trideseta, no
posluio. Ja nisam ljut na tebe. Zato bi ti onda trebao biti ljut na mene? Ja u imati s tobom
strpljenja, za volju dobrostivosti, koju je prema meni iskazivao tvoj otac.'
'Tako ti Allaha' uzviknem ja 'o ti magarei kure, zar e me jo uvijek muiti sa svojim
brbljanjem, i sve vie me oblijevati svojim blebetanjem, a pri tome ja od tebe hou samo to, da
mi oia glavu i ode svojim putem!'
Nato mi on nasapuna glavu i rekne:
'Vidim da si na mene ljut. Ali ti ja to neu uzeti za zlo. Jer tvoj je razum slab, i ti si jo gotovo
dijete. Jo sam te juer uzimao na ramena i nosio te u kolu.'
'Brate' povieem ja 'za volju Allahovu, ostani samo toliko, da obavi svoj posao, i odlazi svojim
putem!'
I ja sebi razderem haljinu. Kada je vidio, to sam uinio, on uzme no i pone ga brusiti, i nije
ga prestajao otriti, sve dok me zamalo nije napustila prisebnost. Naposljetku meutim on prie,
i obrije mi jedan dio glave. Zatim zastane i rekne:
'Moj gospodaru: urba nam dolijee od sotone, ali smirenost dolazi od Premilostivoga.'
Zatim on izgovori ove stihove:
Saberi se i ne uri nikada ni sa kojim planom.
Imaj suuti prema ljudima, pa e zahvaljujui suuti biti usreen.
Nema nikakve moi na tom svijetu, nad kojom ne bi stajala Allahova mo.
A svakoga tiranina tlai jo jedan tiranin.
Nato on nastavi:
'Moj gospodaru, ja ak vjerujem, da ti ne poznaje moj drutveni poloaj. Jer zaista, moja ruka
poiva na glavama kraljeva, i
408

Krojaeva- pripovijest
emira, i vezira, i mudraca, i uenjaka. A pjesnik o nekome meni slinom kazuje:
Svaki je obrt poput komada nakita. Ali je ovaj brija biser na ogrlici.
On stoji iznad svakoga, tko posjeduje mudrost. Glave su kraljeva pod njegovom rukom.
Tada ja reknem:
'Pusti to, to te se nita ne tie! Ti mi sapinje grudi, i uzbuuje moje srce.'
On meutim rekne:
'Meni se ini, da si ti ovjek, kojemu se uri.'
Ajauzviknem:
'Da! Da! Da!'
On nastavi:
'Strpi se, jer urba je stvar koja pripada vragu, ona donosi kajanje i nesreu. A Prorok je - neka
na njemu poiva blagoslov i pozdrav! - rekao: - Najbolje je od djela ono, u kojemu lei
promiljenost. - Ja meutim, tako mi Allaha, gajim sumnju u pogledu tvoje namjere, i zato bih
htio, da mi dadne znati, to to ima na umu uiniti. Jer bojim se, da to nije nita manje nego
dobro.'
Bila su preostala jo tri sata do molitve. Ali on rekne:
'Ja ne elim, da u tom pogledu budem u dvojbi. Da, ja moram posve tono znati to vrijeme, jer
zaista: Tko govori samo u slutnjama taj nee umaknuti pokudi - osobito ovjek kao ja, ije
su prednosti kod ljudi poznate i na glasu. I tako meni ne prilii, da govorim nasumce, kako to
ine obini astrolozi.'
409

Tridesetu no
Zatim on baci iz ruke no, i uzme zvjezdomjer. I izae napolje na sunce, i ostane ondje stajati
dugo vremena. I naposljetku se vrati k meni, i rekne:
'Do vremena molitve preostaju jo tri sata, ne vie, i ne manje.'
Tada ja uzviknem:
'Za volju Allahovu, zaepi usta, razdrti e mi srce!'
I on opet uzme no, pone ga otriti, onako kako je to bio uinio prije, i opet mi pone brijati
glavu i govoriti:
'Ja sam u brizi zbog tvoje urbe, i doista, ti bi u toj stvari dobro uinio, kada bi mi dao znati
razlog za tu urbu, jer ti dakako zna, da niti tvoj otac, ni takoer tvoj djed nikada nisu
poduzimali ak ni ono najneznatnije, a da nisu predhodno mene pitali za savjet.'
Kada sam vidio, da mi nema nikakva uzmaka, ja reknem u sebi samome:
'Pribliava se vrijeme molitve, a ja bih htio otii k njoj, prije nego to se ljudi vrate s molitve.
Ako me bude jo due zadravao, tada vie ne znam, kako da uem k njoj.'
I ja glasno reknem:
'Uini to brzo, i okani se svojega brbljanja i svoje nametljivosti! Hou otii u stanovito drutvo
u kui jednoga od svojih prijatelja.'
Kada me je uo kako govorim o nekom drutvu, on povie:
'Ovaj je tvoj dan za mene blagoslovljeni dan! Upravo sam juer pozvao k sebi stanovito
drutvo prijatelja, a zaboravio sam spremiti za njih jelo. Sada se opet podsjeam na to. O jao,
sramote!'
'Zbog toga sebi nemoj praviti nikakve brige' odgovorim ja. 'Nisam li ti rekao, da u danas biti u
stanovitome drutvu? Sve dakle to se moe piti i to se jestivo u mojoj kui treba biti tvoje, ako
hoe zavriti svoj posao, i ako se pouri, da mi obrije moju glavu.'
Tada on rekne:
'Allah ti uzvratio dobrim! Opisi mi ipak, to ima za moje goste, kako bih ja to znao!'
410

Krojaeva pripovijest
Ja odgovorim:
'etiri vrste mesa, deset peenih pilia, i jedno peeno janje.' 'Daj da mi ih donesu' rekne on 'da
ih vidim!'
Tada ja dadnem da mu se sve to donese. Pa kada je on to vidio, uzvikne:
'Ali nedostaje jo vino.'
Aja:
'Njega takoer imam!'
On nato:
'Daj, neka ga donesu!'
Ja naredim da ga iznesu, a on uzvikne:
'Neka te Allah blagoslovi za tvoju dareljivost! Ali nedostaju jo kadivo i esencije.'
Tada ja naredim da mu donesu kutiju, s naddom, alojem, ambrom i mousom, sve to u
vrijednosti od pedeset dinara. Sada je meutim vrijeme pritiskivalo, a takoer sam se ja osjeao
priti-jenjenim, i tako mu ja reknem:
'Uzmi sve, i obrij mi glavu do kraja, tako ti ivota Muhammedova blagoslovio ga i
pozdravio Allah!'
Ali brija rekne:
'Tako mi Allaha, ja to neu uzeti, dok ne vidim sve, to je unutra.'
Tako ja zapovijedim robu, neka otvori sanduk. Brija odloi zvjezdomjer iz ruke, unuvi se
dolje sjedne na pod, i pone okretati ovamo i onamo esencije, i kadivo, i alojevo drvo u kutiji,
dok sam ja bio posve pritijenjen. Naposljetku prie k meni, opet uhvati no, obrije neto malo
moju glavu i pone izgovarati stihove:
Sin je izrastao ba onakav, kakav mu je bio otac. Jer gledaj, iz korijenja nie drvo u vis.
411

Trideseta no
I on nastavi:
'Tako mi Ali aha, moj sine, ja ne znam, moram li zahvaljivati tebi ili tvojemu ocu. Jer danas
sve, ime u posluiti svoje goste, dolazi samo od tvoje dobrostivosti, i dobrotvornosti. Pa iako
nijedan od mojih gostiju nije toga vrijedan, ipak imam za goste itav niz mukaraca vrijednih
potovanja: Naprimjer Zaituna, hammamdiju, i Sali'ja, trgovca itom, i Silata, prodavaa boba, i
'Ikriu, piljara, i Humaida, smetlara, i Sa'ida, gonia deva, i Suvaida, nosaa, i Abu Makaria,
hammamskog posluitelja, i Kasima, straara, i Karima, stajskog slugu. A meu njima nema
nijednoga, koji bi bio tupoglav ili krialo, ili zatucan od pijanstva, niti takoer nekoga koji ide za
trgovanjem, ili koji remeti radost. I svaki pojedini od njih ima neki vlastiti ples, koji on plee, i
par stihova koje pjeva. I to je na njima najbolje, oni su, ba kao tvoj sluga, tvoj rob ovdje, i ne
umiju puno govoriti niti takoer biti nametljivi. Hammamdija pjeva uz def jednu oaravajuu
pjesmu. On ustane, plee i pjeva:
Otii u svojoj materi i napunit u svoj krag.
'Trgovac itom stoji vie u svojoj umjetnosti nego bilo tko inae. On plee i pjeva:
O vritea eno, o gospodarice, ti to moe tako dobro.
'On nikomu ne ostavlja utrobu itavom, tako mu se ovjek
mora smijati. Ali smetlar pjeva, da ptice zanijeme. I on plee i
pjeva: ^
Ono to moja ena zna, krije se u jednom sanduku!
'I on uiva potovanje, jer je pristojan momak. I ja uvijek govorim o njegovim prednostima:
412

Krojaeva pripovijest
Svoj bih ivot dao za istaa ulica, kojemu sam naklonjen u ljubavi.
U svome je slatkom liku nalik njiuoj grani.


Udes mi ga je darovao jedne veeri, tada sam rekao A izjedala me je uvijek rastua enja i
rastakala me
'Ti si mi poloio vatru u srce!' Nato mi ovjek rekne:
'To nije nikakvo udo, da ista ulica naloi takoer i pe.

'Svaki je pojedini od njih savren u svemu, to moe oarati pamet radou i vedrinom.'
I on k tomu nadometne:
'Ali uti jo nije vidjeti. Kada bi se ti odluio da doe k nama, to bi bilo poeljnije za tebe i za
nas. Zato propusti to, da ide svojim prijateljima, s kojima si se dogovorio! Na tebi jo lee
tragovi bolesti, a moda ti ak odlazi meu ljude, koji su veliki brbljavci, i koji govore o
stvarima, koje ih se nita ne tiu. Ili se moda meu njima nalazi neki nametljiv momak, koji e
ti toliko nagovoriti da te zaboli glava, a ti si pri tome tek napola ozdravio od bolesti!'
'Nekom se drugom prilikom to treba dogoditi' reknem ja, i iz gnjevnoga se srca nasmijem.
'Uini na meni svoj posao! Zatim u ja otii u zatiti Allaha Uzvienoga, a ti se moe uputiti k
svojim prijateljima. Jer e oni ve ekati na tebe.'
'O moj gospodaru' odgovori on 'ja bih te samo elio upoznati s tim momcima, s tima skroz
naskroz plahima, sinovima otmjenih ljudi, meu kojima nema nijednoga nametljivog brbljavca.
Jer nikada, otkada sam odrastao, nisam mogao podnijeti, da opim s nekim ovjekom, koji
ispituje o onome, to ga se nita ne tie, i nisam se nikada sprijateljivao s drugima osim s onim
ljudima, koji su kao ja, ljudi od malo rijei. Zaista, kada bi ti s njima opio, ili ih ak samo
jednom vidio, ti bi napustio sve svoje prijatelje.'
413



Trideseta no

Ja mu reknem:
'Neka ti Allah uini savrenim tvoje zadovoljstvo s njima! Zaista moram jednoga dana otii k
njima.'
On meutim rekne:
'Ja elim, da to bude danas! Ako se ti moe odluiti, da ide sa mnom k mojim prijateljima,
daj da s tvojim darovima poemo k njima! Ali ako si ti danas na svaki nain odluio otii k
svojim prijateljima, tada u ja ove dobre stvari, kojima si me poastio, odnijeti k svojim gostima,
i rei im, da oni trebaju jesti i piti, i da ne moraju na mene ekati. Zatim u se vratiti k tebi, i tebe
pratiti k tvojim prijateljima. Jer izmeu mene i mojih prijatelja nema nikakvih sustezanja, koja bi
me prijeila, da ih napustim. Ja u uskoro biti natrag i s tobom otii, kamogod ti uope iao.'
Tada ja kriknem:
'Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha, Uzvienoga i Svemonoga! Otii k
svojim prijateljima i uivaj s njima. I, molim, pusti me da odem k svojim prijateljima, i da danas
ostanem kod njih, jer oni me oekuju!'
Brija meutim uzvikne:
'Ja te ne putam da ide sam!'
Aja:
'Na to mjesto, na koje ja odlazim, ne smije ui nitko osim mene.'
On nato:
'Ja vjerujem, da ti ima danas sastanak s nekom enom. Inae bi me uzeo sa sobom. Pa ipak bih
ja to zasluivao najprije od svih ljudi, i ja bih ti mogao pomoi do tog cilja, za kojim ti tei. Ali
se ja bojim, da e ti otii nekoj tuoj eni, i prokockati svoj ivot. Jer u ovome se gradu
Baghdadu ne moe nita uiniti od takvih stvari, pogotovo ne o jednome danu, kao to je ovaj.
Taj je valija148 od Baghdada jedan vrlo strog ovjek.'


148 Vali (valija) je naelnik gradske policije.
414

Krojaeva pripovijest
'Hola!' poviem ja 'ti ugavi eihu! Gubi se odatle! Kakve su to rijei s kojima mi dolazi?'
'O ti budalo' uzvikne on 'ti govori neto, ega bi se ovjek morao stidjeti, i ti preda mnom
skriva svoju namjeru. Ali sam ja to primijetio, i ja znam tono o emu se radi. Ono to ja hou,
to je ipak samo, da ti danas prema snagama pomognem.'
Sada se ja ponem plaiti, da bi moja porodica149 i moji susjedi mogli oslukivati brijaevo
naklapanje, i zato sam dugo utio. U meuvremenu je dolo vrijeme molitve i propovijed je
morala ve uslijediti. Kada je on do kraja obrijao moju glavu, ja mu reknem:
'Otii s jelom i piem k svojim prijateljima. A ja u priekati, dok se ne vrati! Zatim treba ii
sa mnom.'
Grevito sam se trudio da uutkam toga prokletog momka, i da ga nadmudrim, kako bi me
naprosto ostavio. Ali on rekne:
'Ti me hoe nadmudriti, i sam otii na svoj sastanak. I ti e se upustiti u opasnost, iz koje
nema za tebe nikakva spasa. Ali tako ti Allaha, tako ti Allaha! Ne odlazi, dok ne budem bio kod
tebe natrag, da te mogu otpratiti, i da vidim, kako e ispasti tvoja stvar!
'Neka bude tako' odgovorim ja 'i nemoj mi dugo izbivati!'
Tada on uzme sve, to sam mu bio dao, jela i pia i ostale stvari, i ode iz moje kue. Ali taj
prokleti momak to preda nekom nosau, da to odnese u njegovu kuu, a on se sam sakrije u
jednoj od uliica. Ja meutim smjesta skoim na noge. Jer muezzini150 su ve izvikivali
salam151 od petka, to jest blagoslov Proroku. I ja se u urbi obuem, izaem sam, doem do one
ulice i postavim se uz kuu, u kojoj sam bio ugledao tu djevojku. Tada ugledam staru kako stoji
na vratima i eka na mene, i s njome se popnem na gornji kat, u kome je stanovala djevojka. Ali
jedva da sam ja onamo
149 Porodicu ovdje kao i u daljnjem tekstu ine sluge i robovi, a ne rod
bina, kao to je to kod nas uobiajeno podrazumijevati.
150 Muezzin (mujezin, mejzin) je muslimanski vjerski slubenik.
151 Pozdrav, pola sata prije podnevne molitve, o kojemu se polazi u damiju.
415

Trideseta no
uao, kad li se iznenada gospodar kue vrati s molitve natrag u svoj stan, ue u veliku dvoranu, i
zakljua vrata. I ja pogledam s prozor ra dolje, ugledam ovoga od Allaha prokletog brijaa kako
sjedi na vratima i pomislim u sebi:
'Kako me je ta sotona ovdje pronala?'
I upravo se u tom trenutku dogodilo - po volji Allaha, koji je odluio, da razdere zar s moje
tajne da je kuedomainova robinja poinila prema njemu neki prijestup, za koji ju je on
poeo tui. Ona pone glasno kriati. Tada dotri u sobu njegov rob, kako bi joj pomogao, a
kadija pone tui takoer njega, i on isto tako pone kriati. Prokleti brija meutim povjeruje,
da ja bivam tuen, i on pone kriati, razdere si haljine, i pone si sipati prainu po glavi, i
sveudilj urlikati, i dozivati u pomo, sve dok se oko njega nije okupio narod. A on je pri tome
vikao:
'Moj je gospodar ubijen u kadijinoj kui!'
Zatim on kriei otri odatle k mojoj kui, i sav taj narod za njim, i on to rekne mojoj porodici
i robovima, i prije nego to sam ja jo znao, to se dogaa, upute se oni onamo poderanih haljina
i rasputene kose, i ponu naricati:
'Jao, na gospodaru!'
A ovaj je brija trao pred njima u razderanim haljinama, i on i narod su kriali. Moja je
porodica stalno kriala, i on ispred njih, i vritali su, tim to su uzvikivali:
'Jao za ubijenim! Jao za ubijenim!'
I svi oni dotre do te kue, u kojoj sam bio ja.
Kada je kuedomain uo buku i kriku pred svojim vratima, on rekne jednomu svojem sluzi:
'Pogledaj, stoje to!
A sluga izae, i vrati se k svom gospodaru i rekne:
'O moj gospodaru, na vratima se natiskuje vie od desettisua dua, mukaraca i ena, i krie:
Jao za ubijenim! I pritom pokazuju na nau kuu.
416

Krojaeva pripovijest
Kada je kadija to sasluao, tada mu se stvar uini ozbiljnom. Tako on ustane, otvori vrata, i
ugleda veliko mnotvo. I on se zaprepasti, i rekne:
'Vi ljudi, to je to?'
'Prokletnie! Psu! Svinjo!' ponu vikati moje sluge. 'Ti si ubio naega gospodara!'
On upita:
'Vi ljudi, to je dakle uinio va gospodar, da sam ga ja trebao dati ubiti?'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila zapoela po
Kraljevu doputenju.
$ .':'



IM


417



Ipak, kada je poela

ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da, kada je kadija rekao slugama: - Sto je uinio va
gospodar, da sam ga ja trebao ubiti? Moja vam kua ovdje stoji otvorena! - dakle: da je tada
brija uzviknuo:
'Ti si njega u tom trenutku tukao biem, i ja sam ga uo kako -krii!'
Kadija ponovi:
'Sto je on dakle uinio, da bih ga ja trebao tui? I tko ga je doveo u moju kuu? Odakle je on
doao, i kamo je iao?'
'Ne budi stari zlikovac!' povie brija. 'Ja znam tu povijest. A cijela je stvar u tome, da tvoja
ki njega ljubi, i on nju. Pa kada si ti doznao, da je on u tvojoj kui, tada si pozvao svoje robove
da ga tuku, i oni su to uinili. Tako mi Allaha, izmeu nas i tebe ne smije nitko drugi presuditi
nego kalif. Ili izvedi naega gospodara napolje, da ga njegovi ljudi prime k sebi, prije nego to ja
silom provalim i istrgnem ga iz tvoje kue, i ti navue na sebe sramotu!'
Tada rekne kadija, tim to je pun stida pred narodom svoj jezik zadrao na uzdi:
'Ako ti govori istinu, tada ui unutra i izvedi ga!'
419

^

Sada se brija progura naprijed, i ue u kuu. Pa kada sam ja vidio brijaa kako ulazi, ponem
tragati za nekim sredstvom za bijeg i umaknue, ali nisam naao nita, osim nekoga velikog
sanduka u toj gornjoj sobi, u kojoj sam se nalazio. Uskoim u njega, poklopac povuem dolje, i
zadrim dah. Ovaj ue u kuu, ali jedva je bio u njoj, a ve je dotrao k meni, ogledao se po sobi,
u kojoj sam bio, okrenuo se na desno i na lijevo, priao sanduku, u kome sam se nalazio, i
podigao ga sebi na glavu. Tada sam gotovo izgubio prisebnost. Zatim on potri u velikoj urbi.
Budui dakle da sam znao, da on nee od mene odustati, prikupio sam sranosti, otvorio sanduk,
i iskoio van na zemlju. Pri tome sam si slomio nogu. A budui da su vrata bila otvorena,
ugledao sam napolju golemu vrevu naroda. Nosio sam pak u rukavu uza se mnogo zlata, koje
sam predvidio za jedan takav dan i jednu takvu priliku. To bacim meu narod, kako bi odvratio
od sebe njihovu panju, pa dok su oni grabili za tim i time se bavili, odepao sam, koliko sam
brzo mogao, kroz baghdadske uliice, i skretao as desno as lijevo. Ali se ovaj prokleti brija
nalazio iza mene. I kamo god bih uope poao, taj je brija trao za mnom i glasno kriao:
'Oni su mi htjeli ugrabiti mojega gospodara! Slava neka je Allahu, koji mi je podario pobjedu
nad njima i oslobodio mojega gospodara iz njihovih ruku!'
r
A meni:
'Ti si me trajno raalostio svojim injenjem, sve dok naposljetku nisi to navukao na sebe
samoga! Da ti Allah nije poklonio mene, ti nikada ne bi umakao iz te nevolje, u koju si dospio.
Jer oni bi te tako survali u nesreu, da ti nikada ne bi mogao sebe osloboditi. Koliko dakle dugo
ti zahtijeva, da ja jo moram za tebe ivjeti, kako bih te spaavao? Tako mi Allaha, ti si me
svojim budalastim postupanjem umalo dotukao, kada si htio onamo otii sam. Ali ja ti tvoju
neupuenost neu uzeti za zlo. Jer ti si siromaan pameu, i sklon si prenagljivanju!'
Ja ga napadnem:
420

Krojaeva pripovijest
'Zar ti jo nije dosta ono. to mi se ve od tebe dogodilo, da mora jo i trati za mnom, i u
bazarskim ulicama voditi ovakve razgovore protiv mene?'
I gotovo sam ispustio duu od bijesa prema njemu. Zatim sam se sklonio u duan stanovitog
tkalca, usred bazara, i potraio od vlasnika zatitu. Taj je drao brijaa na udaljenosti od mene.
Dok sam ondje sjedio u nekoj skladinoj odaji, sam sam sebi rekao:
'Ja se od toga prokletog brijaa nikada neu opet osloboditi, jer e me on dan i no opsijedati.
A ja ipak ne mogu vie podnijeti pogled na njega ni jednoga jedinog trena.'
Stoga sam smjesta poslao po svjedoke i napisao svoju posljednju volju za svoju porodicu.
Razdijelio sam svoju imovinu, i imenovao jednog nadzornika nad svojim ljudima, kojemu sam
dao nalog, da proda moju kuu i moja zemljita. I na njega sam prenio skrbnitvo za mlado i
staro. Zatim sam se ubrzo stavio u pokret i otputovao, kako bih se oslobodio toga svodnika. I
skrasio sam se naposljetku u vaem gradu, gdje ivim ve od nekog vremena. Kada ste me vi
dakle bili pozvali, i kada sam doao ovamo, tu sam ugledao kod vas ovoga prokletog svodnika,
koji sjedi na poasnom mjestu. Kako bi dakle moglo moje srce biti veselo i moj boravak vedar u
drutvu toga momka, koji je sve to navalio preko mene, i koji je bio uzrokom, da sam si slomio
nogu?'
Nato mladi jo jednom odbije, da sjedne. Pa kada smo mi bili uli njegove doivljaje s
brijaem tako je nastavio kroja tada reknemo brijau:
- Je li to istina, to ovaj mladi o tebi pripovijeda?
- Tako mi Allaha - odgovori on - ja sam s njime postupio tako zahvaljujui svojemu iskustvu, i
svojemu razumu, i svojoj velikodunosti. Da nije bilo mene, on bi bio zaglavio, a nitko nije bio
uzrokom njegova spasenja nego jedino ja. To je ipak bilo dobro, da je on stradao samo u nozi, a
ne u ivotu! Kada bih ja bio ovjek od mnogo rijei, ne bih s njime tako dobro postupio. Ali
gledajte, sada u vam ispripovijedati jednu povijest, koja se meni
421

Tridesetiprva no
dogodila, da biste vi bili posve sigurni, da sam ja ovjek, koji rabi malo rijei, da nisam
nametljiv, nego da sam posve drugaiji nego mojih estero brae. A ta je pripovijest ova152.
152 Brijaeva pripovijest i brijaevih est pria o estorici njegove brae, i svretak krojaeve
pripovijesti slijede u drugome od dvanaest svezaka ovog izdanja 1001 noi. No da naklonjeni
itatelj ne bi dugo ostajao u neizvjesnosti glede grbaveve sudbine, koja ujedinjuje ovaj ovei
pripovjedni blok, prevoditelj mu unaprijed kae: Brija e na kraju grbavcu izvaditi kost iz grla, i
taj e uz rijei: - Svjedoim, da nema drugoga Boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov
prorok! skoiti na noge iv i zdrav.
422