BIBLIOTEKA

KULTURNA
BATINA
Naslov originala
T ARIH-I PE<;EVI
Predgovor, prijevod i biljeke
FEHIM NAMETAK
l
IBRAHIM

v
e


GIVametak
VLADAVINA SULTANA MURAD-HANA, SINA RAHME1LI
SULTANA SELIM-HANA
Doao je na svijet sretno, peti dan dernazijelevvela 953. (6.6.1546.)
godine, a na prijestol je stupio, osmog dana blagoslov ljenog mjese-
ca ramazana 982.
1
godine. Kad je njegov preuzvieni otac ratovao
sa svojim bratom, princem Bajezidom u polju Konje, on
je imao dvanaest godina. je u to vrijeme bio prisutan na mjestu
gdje se ratovalo i tu krvavu bitku je promatrao sa tornja konj anske
Poslije toga je njegov djed, sultan Sulejman, traio da
vidi unuka pa su ga odveli u Istanbul gdje ga je dugo vremena
zadrao pored sebe. Preuzvieni sultan je provodio prijatne dane
i se s unukom, to mu je veoma godilo.
Nakon izvjesnog vremena poslao je princa ocu ga sa toliko
novca koji nije izbrojiti i shvatiti i sa vrijednim darovima.
Kad je napunio osamnaest godina, dat mu je sandak Manisa na
upravljanje pa se tada odvojio od oca koji se nalazio na san-
daka Kutahije i tada je stupio na dunost.
Da ga malo bolje predstavimo: sultan Murad je bio niska rasta,
bijele puti, svijetlih kestenjastih obrva i kose, a tijelo mu je
bilo kao u ribe. Po prirodi je bio vrlo otrouman, bistar i pametan
da je znao sve potankosti, duh i Potpuno odan u
dranju i postupcima tesavvufu, u stihu i poeziji svaku je
u skladu s "vahdet-i vududom"
2
, plivao je u beskrajnom
moru lijepog govorenja i prefinjenog pisanja. njegovih ga-
zela koje je poslao pjesnicima svoga vremena da ih analiziraju bila
je na polju tesavufa. Pjesnici koji su ivjeli u njegovu vremenu su
dijelili iste poglede u pogledu profinjenosti i elegancije koja je bila
i u prirodi sultana Murada. Na padiahove skupove su pozivani
umjetnici lijepog glasa, vjeti govornici, prijazni pripovje-
umjetnici koji lijepo zabavljaju i nasmijavaju, i to iz
Osmanskog carstva pa i iz arapskih i iranskih zemalja, svi su
22.12.1574. godine.
2
Vahdet-i vudud je filozofski pravac koji je zasnovao Muhjiddin Arabi (ibn
Arabi), po kome je sva egzistencija sadrana u Bogu i odraz je Boga.
5
oni pokazivali svoje vjetine i radosno se u svoje krajeve
pregrti punih zlatnika kojima su bili Jednu zgodnu
alu umjetnika na koga je doao red u predstavi i ovdje.
Kad se zavrila jedna igra i majstorluk s maskarama i kad je
dolo vrijeme da se dijele nagrade, umjetnik je rekao: "Ne care,
danas ne elim zlatnike, na mjesto njih traim da mi se udari sto
batina." Kad je upitan za razlog, odgovorio je: "Udarite mi odmah
pedeset pa nakon toga izvolite pitati". Padiah naredi da se ispuni
to ovaj trai pa kad se udarilo pedeset puta maskaradija uzvrati:
"Stanite, ja imam ortaka, pedeset puta udarite i njega". Kad je upi-
tan ko mu je ortak, on "Bostandija koji me dolazi zvati sva-
ki dan, kad me povede napolje kae- Ja sam te doveo, polovina
novca koji zaradi je moja - Pravo je da danas on dobije pola
batina". Ova se ala toliko svidjela padiahu da je nagradu umjet-
niku A bostandiju je, nakon to je dobio pedeset batina,
strogo ukorio da se ne ponaa tako prema maskaradijama.
Sa zabavnih skupova padiah se dizao svakog dana po obavlja-
nju ikindije namaza, odlazio bi u harem i zahvaljivao Uzvienom
Allahu na ovako lijepo provedenom danu. Toliko je pretjerana bila
padiahova sklonost prema enama da je broj miljenica u haremu
bio blizu a ponekad i U je nekoliko godina
provodio dane samo sa jednom enom, Safijom sultanijom, maj-
kom sultana Mehmed-hana. njegova majka Nurbanu
sultanija nije bila zadovoljna ovakvim dranjem sina. Zbog toga je
stalno dovodila lijepe robinje i nudila ih sinu, ali padiah nije po-
kazivao nikakvo zanimanje za ove hurije koje su mu
Sestra sultan-Murada Esmehan sultanija je bila ena velikog vezira
Mehmed-pae Dugog. Kad je jednog dana Esmehan sultanija raz-
govarala sa padiahom u jednoj dala je da se dovedu dvije
odabrane ljepotice bez premca i traila da sviraju saz. Kad je opa-
zila da se padiah zanima za ove djevojke, poslane su u njegov
dvor. Ali sultan Murad, nasuprot svim eljama, nije pokazivao na-
stojanje za potpunim posjedovanjem. Istraivao se razlog zato je
na drugim mjestima iv i temperamentan i pravi mukarac, a u
ovom pada u jedno pospano i bezvoljno stanje, i s obzirom
da nije star, dolo se do da je to rezultat neke enske
spletke ili Kad su o svemu izvijestili caricu majku, neke
6
robinje bliske Haseki sultaniji (sultanovoj eni) predate su badu-
mima da ih Dovedene su i neke ene koje su bile
za neke osobe. Na kraju se sve razjasnilo i je unitena. Tako
se eljena veza razrijeila kako je srce moglo poeljeti i stvari su
krenule. Nakon toga toliko je porasla cijena robinja i konkubina da
su se robinje od dvjesto dukata prodavale po tri, hiljade
dukata. Ali na koncu, zbog bolesti beike, pretjerane
spolne aktivnosti otvorile su put njegovoj smrti.
Broj muke i enske djece sultana Murada pretjerano je velik.
Odmah nakon njegove smrti, devetnaest je na
osnovu osmanskog zakona. Od enske djece, osim Aje sultanije
koja je bila udata za Ibrahim-pau i Fatme sultanije udate za Halil-
-pau u vrijeme padiahove smrti, ostalo je dvadeset est ivih.
Samo ili pet ih je odraslo i udale su se za Nakka-pau, Davud-
-pau, Kapidi-bau Topal Mehmed-agu.
0 NEKIM NAKON STUPANJA NA PRIJESTO I
NEKIM VEZANIM ZA VELIKOG VEZIRA
Veliki vezir Mehmed-paa Dugi je pod izgovorima
protjerao iz prijestolnice dvojicu aga, bliskih ljudi rahmetli sultana
Selima, Omer-agu i Selim-agu, a se i da ih je sasvim razdvojio
od ovog prolaznog svijeta. Neke age je opet u vrijeme stupanja na
prijestol novog padiaha podcijenio, unizio i smanjio njihova zvanja.
Zbog toga se i ljudi bliski padiahu nisu sigurnim. A sul-
tan Murad jo dok je bio na sandaka kojim je upravljao nije
se ustezao da govori protiv velikog vezira, ni on ni njegovi ljudi
nisu eljeli da u vrijeme stupanja padiaha na prijestol zateknu
Mehmed-pau na mjestu velikog vezira. Oni se nisu ustezali da
kau da on smatra da ih je puno oko padiaha i da ih sve eli pod
nekim izlikama udaljiti iz prijestolnice.
Jedan od njih je bio Uvejs-paa
3
. Kao kadija Tire, Uvejs-paaje
da pravi drutvo u lovu princu prestolonasljedniku. Koliko
3
Kara iz Ajdina. Prije nego je doao u finansijsku struku
bio kadija. Zatim bio budimski valij a, a kad je prestolonasljednik Murad bio
namjesnik Manise Uvejs bio kadija Tire. U vrijeme Murada III bio
najprije defterdar III stupnja, pa II stupnja i 1575. postao badefterdar. U
7
god je bio krupan i nezgrapan znao se ponaati onako kako
to treba u prisustvu vladara i tome uspio se
princu u srce. Kao posljedicajednog upravo je uto vrijeme
umro defterdar. Princ je o ovome izvijestio oca padiaha i
Uvejs-pau traio sebi za defterdara. I pored toga, kad je princ za-
jedno sa drugim bliskim ljudima doao u Istanbul da bi sjeo na
prijestol, Uvejs-paa je traio od sultana M garanciju da mu se
Mehmed-painim mijeanjem napraviti neko zlo. Posebno je
osigurao da u Istanbul zajedno sa emsi-paom za koga je
znao da je protiv Mehmed-pae, a koji je bio u drutvu njegova
preuzvienog oca i preuzvienog djeda, koji se dobro razumio u
ovosvjetske poslove, iskusan, mudar, marljiv, veliki majstor u
lovu sa sokolovima i kome je novi padiah vjerovao.
I rumelijski kazasker s obzirom je bio ponien od
vezira Mehmed-pae, nije se ustezao da u drutvu drugih istomi-
ljenika upozorava padiaha: "Nemojte imati povjerenja u vezira,
osobe koje on uzdie su ili njegovi blinji ili osobe od kojih je
uzeo mito, u svakom on ima vrlo lou namjeru."
Zbog toga je padiah ustanovio pravilo da ko god ima neku
molbu neka je iznese njemu, tako nakon izvjesnog vremena nije
panja na zahtjeve naroda. Uistinu, molbe su se
toliko umnoile da je iz toga proizilo jedno bezizlazno stanje.
Tako je emsi-paa u ovom smislu ispjevao jedan stih "va sokol
koji lovi elje". Kad god je padiah izlazio na konju u etnju, kad
je iao u damiju, predavano mu je po hiljadu pa i dvije hiljade
molbi. Nije bilo ni da se ni da se na njih odgov-
ori, pa ni da se njihovi podnosioci Kad je ovo padi-
ah uvidio, rekao je: "Da je ovo bilo ovo bi ustanovio ne-
ko od mojih predaka pa bi se tako i ranije postupalo". Izmijenio je
ovo pravilo pa su padiahovom rukom ispisivana samo darovanja i
postav ljenja. je to tako da je i danim naredbama prestala
vanost. Provincijske kadije su govoriti poslodavcima:
"Donesi mi padiahovu naredbu o tome". Do toga vremena nije
8
prvom navratu bio 3 godine (1575.-1578.) i sedam mjeseci glavni defterdar,
a onda ponovo 1580. i .1586. godine po godinu dana obavljao tu dunost.
Danimend, V, 253,254 i 255. str.
niko znao ni ta je to padiah ovo pismo niti je to narodu pa-
dalo na pamet.
Nekom ba u to vrijeme veliki vezir, po nagovoru
lale, izloio je o nekim stranputicama defterdara i
isposlovao padiahovu naredbu da se to istrai. Kako je kao re-
zultat kontrole izalo na vidjelo da je nekoliko pogrenih
stvari, je otputen s posla. padiah mu je
nekoliko dana kasnije dao poloaj drugog defterdara. Kad je prolo
dva mjeseca Lalezar-efendi je udaljen, a mjesto glavnog defterdara
je ponovo dato Ovaj put su spisi glavnog defterdara
stalno bili slati padiahu. Na nekim poloajima se njemu opet po-
davati Pa i na prijedloge Kadi-zadea davani su neki
beglerbegluci, sandakbegluci pa i nii poloaji kao to je kadiluk.
Kratko da bi neko dobio slubu ranije se ilo samo na jednu
kapiju, a sada su se otvarale kapije na mnogim mjestima, umnoa-
vali su se mnogi poloaji.
Rahmetli Mustafa-paa, budimski valija, potovana osoba bez
premca u dareljivosti i plemenitosti pogubljen je zato to je bio
velikog vezira, a pod izlikom da je grom udario u budim-
skli i baruthanu. Iz Istanbula je poslan mirahor Ferhad-aga
i on je pogubljen. Ni ovoliko im nije bilo dosta. Budnog i brilji-
vog Feridun-begovog su objesili, a njega samog protjerali
iz grada. Za Husrev-pau i njegova Sinan-agu, su prihodi
sa zeameta iznosili po dvjesto otpustili su s posla pod izlikom
da imaju prihode po tovara oduzeli su im
posjede i pripojili ih padiahovim hasovima. Tako su uzeli zeamete
od dvadeset blinjih velikog vezira, pripojili ih
padiahovim hasovima, a na mjesto njih dodijelili im neplodne ha-
sove, timare i zeamete. A defterdar nije se ustezao
da bocka na velikog vezira: "Neka vidi je li lijepo kad
se zanemare njegovi ljudi kao kad se zanemare padiahovi ljudi."
Ali rahmetli veliki vezir, usprkos tome to je doivio toliko zane-
marivanje, nije se mijenjao i ponaao se uvijek onako kako
je to padiah elio. Njegovo postojano dranje, vjera i njegovi po-
stupci razotkrivati su lane i neutemeljene potvore i krive optube
njegovih neprijatelja. U isto vrijeme je on bio jedan veliki drav-
nik koji do kraja pravo i govori. Jasno je bilo da padiah
9
uvijek kajanje kad se prema njemu neka nepravda ili
ga se uznemiruJe.
0 DOBROTI I OSJETLJIVOSTI RAHl\ffiTLI UVEJS-PAE
Kad je pogubljen Mustafa-paa, budimski beglerbegluk je dat ba-
defterdaru Uvejs-pai. Ja siromah sam u to vrijeme bio vrlo mali,
ali se toga maglovito Nekim u to vrijeme, po
naredbi Uzvienog Allaha koji je stvoritelj smrti i ivota, umrla su
istovremeno moja dva odrasla brata. Tako je zeamet jed-
nog i timar drugog od esnaest upranjen pa je moj ra-
hmetli otac otiao Uvejs-pai i zamolio da se njemu dadnu zeamet i
timar i ponudio mu dar od tri i petsto kurua.
Uvejs-paa je ispunio elju moga oca. Sluao sam od rahmetli
oca: "Te poslije jacije, buljukbaa kapidija je natovario
kese koje sam dao i donio ih natrag. Buljukbaa je rekao "Sretni paa
ih je ponovo poslao vama". da moj dar nije uzet stoga to
su timar i zeamet dati nekom drugom, do sabaha mi san nije htio
na Rano zorom otiao sam njemu. Pao sam pred njim i
zapomagao "nemoj ugasiti moje ognjite, nemoj me naloiti na
oganj otpusta". On na to. "ta je bilo, dali smo zeamet i timar".
"U svakom poto ste vratili moj poklon, mislio sam da ste
ih dali nekom drugom", rekoh. Na ovo rahmetlija: "Ne, Bogami,
nismo se od date pokolebah, izgubio si dva sina i
kad bih uzeo toliki novac, toliku neljudskost ne bi napravio ni
nevjernik. Saalio sam se i vratio ti tvoje Moe li se u
ovom vremenu neko ko se saali, koji je toliko milostiv? Neka ga
Uzvieni Allah svojom okrui, za njegova
neka ga nagradi Dennetom.
EMSI-PAINO PRVO MITA RAHMETLI PADIAHU
U narodu ima vrlo rairena izreka koju je izrekao emsi-paa:
"Ponudio sam padiahu mito i zbog toga od ove drave naplatio
dug Kizilahmetlija". Ima mjesta da se kae da od tada nije niko
ostao da ovu izreku nije Rahmetli Ali-efendi u svojoj
knjizi je ovako opisao ovaj
lO
"Sjedio sam jednog dana u emsi-painoj posebnoj sobi za
odmor. emsi-paa, koji je upravo dolazio od sretnog padiaha,
bio je zadovoljan i sretan i se svome Ked-
huda "Danas sam od Osmanlija uzeo dug Kizilahmedlija.
Kao to su oni izlili vodu na nae ognjite, i ja sam gaenje
njihova ognjita". Kethuda osjeti neku nelagodu pa upita
kako je to uradio, a emsi-paa "Dao sam da kua mito. Bio
je to zalogaj od hiljada dukata kojeg sam dao da proguta.
Nakon ovoga se da uzima mito, a s mitom se dra-
va ne moe odrati, propast Bio je u velikom raspoloenju i
Ja sam se sjetio pa sam u ali "Prvo mito
u islamskim zemljama je sa Halid ibn Velidom
4
se
porijeklom mi ponosimo. To je bilo ovako: Halid ibn Velid je u
vrijeme hazreti Osmana
5
tutnuo vrataru u ruku dva dukata da bi
uniao kod halife prije svoga protivnika. Da je to bilo prvo podmi-
u islamskim dravama, je velikana, a jas-
no je zapisano i u nekim historijama. Rekao sam: "I vi ste krenuli
putem vaih velikih predaka i drite se njihovih loih primjera".
Mnogo se zastidio, malo zastao i glavom rekao: "I ti mnogo
zna, Ali".
POSEBAN PODATAK O EMSI-PAI
6
emsi-paa se druio sa tri slavna padiaha pa je u odlazaka
u lov bio da jae zajedno s vladarima. Zbog toga, iako
nije na to imao nikakvo pravo, stigao je do tako visokog stupnja
lane slave.
4
Ebu Sulejman ili Ebu'l-Velid b. Mugira Halid b. Velid, jedan od bliskih
osoba Muhammeda a. s. koji se istakao u osvajanjima Sirije, Dezire i Iraka.
Umro je u Medini 21. godine po hidri 10.12.641., a zavrava
29.11.642.).
5
Ebu Abdullah ve Ebu Amr Zu'u-mreyn b. Affan b. Ebi'l-As, halifa, na-
kon Ebu Bekra i Omera.
6
emsi-paa Ahmed, pjesnik, odgojen na dvoru u vrijeme sultana Sulejmana.
Kasnije bio beglerbeg Damaska, Rumelije i Anadolije. Nakon to je umro
Sulejman, jedno vrijeme se povukao, a onda se opet u drutvo sulta-
na Selima. Bio je blizak i sa sultanom Muradom. Umro je 987./28.2.1579.-
16.2.1580. Dokazani protivnik Mehmed-pae
ll
Ako neto posebno kaemo o njegovu dranju i postupcima,
nadati se da biti pravilno
Dranje emsi-pae bilo je nemarno, postupci su mu bili smi-
jeni, a narav vesela, bliskim ljudima se vrlo biranim obra-
znao je nadmeno razgovarati i bio je stisnute ruke.
Nastojao je govoriti koje imaju tajanstveno ali
je bio slab u i stida. Stihovi mu nisu bili ni toliko
dobri da bi se mogli pohvaliti niti toliko loi da bi se mogli po-
kuditi. Djelo Vikaye
7
je sastavio u stihovima i jedan primjerak ru-
kopisa dao na potpis rahmetli ekselenciji Ebussuud-efendiji. Vidio
sam u rukama jednog telala u Istanbulu ovaj rukopis koji je sadr-
avao oko petsto distiha. U blagoslovljenog potpisa rahmetli
Ebussund-efendije, kupio sam ga za i sad je u mom
posjedu. Koliko vrijedi, vidi se iz njegove cijene. Prenio sam u
ovu nau knjigu dijelove pjesme gdje govori o svome ivotu, o
postupcima i dranju i o tome da mu korijeni seu do Halid ibn
Velida:
"Da sam Sunce, kako bih bio jedinstven na svijetu
Moj najpoznatiji djed je Halid ibn Velid.
Bio je junak kome ne bjee
Kao adaha na bojnom polju bjee.
On je osvajanja Kabe
Uvijek predvodnik vojsci bjee.
Kad god bi Boiji poslanik H alida vidio
"Evo sablje Boije" rekao bi.
Prema kome u borbi koplje isprui
Taj duu predaje, iz grudi dua leti.
Halidov sin, Nuruddin, ehid
jedinstven na svijetu je bio on.
Nurudinov sin emsuddin bjee
Tako je zapisala u knjigu pouzdana osoba.
Toga Jakub bijae sin
Poput Jusufa lijep bijae taj voljeni.
7
To je komentar pravnom djelu Hidaj e je autor Sadrueria. Kako
to se razumije, emsi-paa je preveo ovaj komentar u stihovima.
12
Onda Jakubov sin bjee Ali
A od njega bjee Bajezid Veli.
Sin mu, prijatelju, bjee lsfendijar
se nastaniti u Kastamoniji.
Isfendijarov sin bjee Ibrahim
On dade sina genijalnog Kerima.
Ime njegovo bijae Kizi! Ahmed
Koji je ispunio elju svijeta
Ahmedov sin je moj otac
moja vjetina od njih
Njegovo ime je Muhammed Mirza
U rajskim prostorima, predvodnik ehida.
rod do Halida see
A materin je od Osmanlija
Mi smo sluge Osmanove porodice
Dok god oni postoje.
Dva potomka mi imamo
Uzdignute glave smo svijetom.
Ime mi je dato Ahmed
Ali ta kad me zovu emsi-paa
Bratovo ima je Mustafa
Eto stigosmo, dane provedosmo.
Spolja nas dvojica izgledamo kao jedan
Nas dvojica smo jedan, tako ivimo, moj gospodine
Kad je Muhammed-han iz porodice Osmanove
Zasjeo na prijestolje
Na djed je bio sluga tome ahu
Sluio je u njegovoj vojsci.
Duom i srcem rob njegov bjee
Doao je i osvajao Stambol.
Kad vlast do ah Sulejmana
On pokloni mnogo panje, meni, svome robu.
Ja siromah, bijednik, bezvrijedan
Uludo sam, tratio vrijeme.
Sultan Selim mi ukaza panju
Pa iznenada na me pogleda.
13
Posla svoja pisma s brigom za me
Odredi meni mjesto.
ah Sulejman je insistirao
da ovom bijedniku da na upravu am
Koliko sam godina tamo sluio
Drugovi su mi bili i
Poloaj su mi zamijenili za Rum (Anadolija)
Tamo sam upotpunio svoj ugled.
Dobrotom sultana tamo bjee
meni data Anadolija na dar.
Naao sam svoje mjesto u slave
Postao sam mirimiran (beglerbeg) Ruma.
Koliko razrijeenih, mladih i
S mojim doputenjem je dobilo timar.
Davao sam kadi/uk za Boije zadovoljstvo
Tolike i tolike bitke i ratove vodio sam.
Bijah serdar vojske onda
Kad sam i Sigetvar osvojio.
Dok tako vrijeme provodih
ah otputova s svoga svijeta.
O Boe, osvijetli njegovo mjesto
Duu njegovu s
Na prijestolje ah svijeta
Sva srca postadoe sretna.
Vidio je ovog roba da je ostario
ivot rue s jeseni je uvehnuo.
Darovan sam time da sjedim
Na mjesto starca doao je
Moli za sultana Selim-hana
Farzje sultana hvaliti i cijeniti.
Zbilja je Ebussuud-efendi - neka ga Uzvieni Allah uroni u
svoju milost - svojom rukom dodao na painu pjesmu
ga "Veliki hoda, odabran pjesnik, isto kao to je u sultanovim
zemljama upravljao kao beg i vezir, tako je u pokrajinama spoznaje
sa stanovita vrline i vladar nad vladarima." Ali tako je
na jedan fin i suptilan iznio paino neznanje, ako se kae
14
da ga je ne bi bilo suprotno istini. emsi-paine
pjesme glasi:
Sa Bismilom je Boija dobrota
Mnogo je uputa nama od tog imena.
Ebussuud je drugi stih izbrisao pa je na mjesto njega napisao:
"za zahvalom Bogu govor je ukraen", to se vidi u rukopisu.
Osim ovoga na oko mjesta je na isti brisao
neke na nekim mjestima je pravio pravopisne ispravke i
se ispod teksta poslao je jednu uputu:
"S Bismilomje Boija dobrota
sa zahvalom Bogu ljepota
Mnogo upute za nas je od tog velikog imena
Dobroti i uputi od Njega kraja nema. "
Kad je to spjevao, opet u skladu sa pravilima umjetnosti, na na-
kako je to Muhelhil
8
poslao svojoj sestri, na svaki distih do-
davao je jedan stih - se da je to uradio da bi nas stavio na ispit.
Zbog zgusnutih i nagomilanih stvari nisu ostali teki i
za samo tajni signali i skrivena "Tako smo
shvatili pa koliko god su nae sposobnosti nitavne, neka nas Bog
od krivih pretpostavki i neka nas zatiti."
To su Ebussuuda- Bog ga blagoslovio
emsi-paina slika koju smo dali u ovom spisu, silom prilika
prela je na o Muhelhilu. Koliko god je bio veoma poznat, i
koliko god ga ovdje nije potrebno predstavljati, to je bilo nuno da
bi se objasnilo ta je s ovim htio Ebussuud-efendi. Ukratko, o ovo-
me je
"Jedan istaknuti arapski pjesnik po imenu Muhelhil pao je u
neprijateljske ruke. Shvativi da biti pogubljen, napisao je ne-
prijatelju jedan stih i da se to preda njegovoj sestri:
8
Al-Mahalhil spada u najstarije arapske predislamske pjesnike. je po
tualjkama za bratom Kutejbom. Smatra se da je doprinio razvoju predislam-
ske arapske kaside. Umro je oko 539. godine.
15
"Ya benate 'l-hayy en abakuma
Kako je njegova sestra bila vrlo otroumna i razumna, shvatila
je da bi druga polovica stiha morala biti:
"Nama dvoma je dao posao da ubijemo onoga ko ubija."
pa je vladaru toga doba rekla da se taj uhvati.
Nakon istraivanja i analiziranja pretpostavka ove se
obistinila i izalo je na vidjelo da je taj ubio Muhelhila.
VELIKI VEZIRI U VRIJEME SULTANA MURADA III
Mehmed-paa Dugi. Preuzvieni vezir, bio je jo veliki vezir od
vremena sultana Sulejman-hana. Mehmed-pain podroban ivoto-
pis dat je visokim vezirima iz perioda toga padiaha.
Veliki vezir Ahmed-paa
9
I o ivotu ovog vezira bilo je
ranije. Proao je za velikog vezira na mjesto Mehmed-pae Dugog.
Kad je vidio da mu se po svoj prilici blii smrt i da mu nije
u prolaznoj vladao se potpuno pravedno i pra-
nikad nije iskazivao sklonost potkupljivosti i nije slijedio
putove onih ispred sebe. Nakon to je mjeseca bio veliki ve-
zir, zbog bolesti beike, odselio je u Boiju milost.
Veliki vezir Koda

Porijekla je arnautskog, a bio
je vrlo bogat i velik vezir. Bio je brat Ajas-pae, beglerbega
Erzuruma u vrijeme princa Bajezida, koji je optuen da nije uhvatio
9
Semiz Ahmed-paa, porijeklom Arnaut, postao veliki vezir nakon atentata na
Mehmed-pau Bio je jedan od predvodnika dvorske partije pro-
tiv Veliki vezir bio 6 mjeseci i 16 dana, a onda umro 28.4.1580.).
V. Danimend, V, 19.
10
Koda Sinan-paa, porijeklom Arnaut, stupio na mjesto velikog vezira tri mje-
seca nakon Semiz Ahmed-pae. U je dunost velikog vezira
obavljao Lala Mustafa-paa kao vekil. Koda Sinan-paa je u prvom
navratu bio veliki vezir 2 godine, tri mjeseca i dva dana (od 25.8.1580. do
6.12.1582.), a onda ponovo od 1589.-1591., 1593.-1595., i jo dva puta 1595.
po 4 mjeseca. Umro je 3.4.1596. godine.
16
princa koji je pobjegao u Iran nego mu je dao novac i opremu
pa je zato pogubljen i stariji brat Mahmud-pae. Nakon to je u
probranim ejaletima poput Misira, ama i Halepa bio valija, uspeo
se do vezirske titule pa je poslan u osvajanje Jemena i Adena.
Kasnije je za serdara u pohodu na Iran. Pet puta je bio ve-
liki vezir, pet puta je bio serdar vojske. U vrijeme
sultana Selim-hana nalazio se na poloaju serdara u pohodima na
Jemen, Tunis i Halkulvad, postigao je uspjeh u osvajanju tih ze-
malja i puna srca se vratio u Istanbul. Onda kao serdar na Iran po-
stao i pravi veliki vezir, ali ovaj put je otiao i vratio se uzalud i
kako nije obavio posao otputen je s poloaja velikog vezira. Ali
neto kasnije ponovo je dobio priliku i postavljen je za serdara na
U prvoj godini osvojio je Vesprem i Polata. U
drugoj godini je potpuno unitio neprijatelja preko puta
J anik i osvojio je Djamk, Tata, Papa i imartin. Postavljen
je i za serdara u pohodu na namjesnika Vlake pa poto ga je pobi-
jedio, vratio se. Svaki od ovih ako Bog da, biti pod-
robnije opisan.
Koda Sinan-paa je bio i narcisoidan Imao je
iv i stil u besposlica. Poto je imao jako
mnogo novca, narod je mislio da se bavi alkemijom.
Veliki vezir Sijava-paa. I I Bio je blizak rahmetli sulta-
nu Selimu koji ga je jako volio i kome se Nakon to je bio
bakapidibai (zapovjednih svih dvorskih vratara) i veliki mira-
hor (glavni zapovjednik konjuara), postavljen je za agu
a poslije je postao rumelijski beglerbeg. Nije prolo dugo vremena,
ispeo se do vezirskog ranga i po prvi put preao na mjesto velikog
vezira umjesto Sinan-pae. Nakon to je tri puta bio veliki
vezir, kao umirovljenik je umro. Porijeklom je Hrvat, u dranju i
postupcima nije sklon potkupljivosti, bio je dravnik koji
vjeruje u pravu
11
Sijavu-paa je, po u Hrvatskoj, a po Danime-ndu, on je
Hrvat ili rodom iz Kanie. Iz dvorske kole izlazi kao aga.
Potom beglerbeg Rumelije, vezir i na koncu veliki vezir. Na ovoj dunosti bio
tri puta 1582.-1584., 1586. i 1592.-1593. Umro je 1601. godine. V.
Znameniti ... , 68, Danimend, V, 22-23.
17
Veliki vezir Osman-paa.
12
Sin je rahmetli Ozdemir-pae. Kako
je Ozdemir-paa bio od potomaka u Egiptu, kad je vezir
Sulejman-paa poao u osvajanje Jemena, Adena, Diyua i Damana,
paa se zajedno s konjem ukrcao na o je pripovijedano
naprijed kad se govorilo o Sulejman-painim vojnama. Mati mu je
bila jedna ena iz roda abasijskih halifa.
Sa devetnaest godina Osman-paa je postao buljukbaa u Egiptu.
Onda je uzet egipatske begove i dobio je titulu Emiru'l-had
(zapovjednik hada). sa dvadeset pet godina postao je begler-
beg Abisinije koju je osvojio njegov otac. Poslije je jednom-dva-
put postavljen za valiju Jemena da ide na Mutahhar Lenga i one
koji su prekrili dogovor, a pripadaju zejdijskom mezhebu. Uz po-
Uzvienog Allaha iz njihovih je ruku spasio jemensku dravu.
Nakon to je nekoliko puta bio beglerbeg u Lahsi i Basri, postao je
beglerbeg u Dijarbakiru. Na kraju je kao vezir ostao u irvanu.
Odatle je osvojio Babulebvab poznat kao Demirkapi, a onda je
preko stepe doao do Krima, a odatle u Kefu. Tamo je
kaznio pobunjenog krimskog hana pa se vratio u Istanbul, te je na-
kon to je jedan tjedan bio drugi vezir, za velikog
vezira. u Istanbulu je mogao ostati samo jedan-dva
mjeseca. zime pokrenuo se i otiao u Kastamoniju.
Tamo je skupio vojsku i kad je dolo pokrenuo se na Iran
i osvojio Te briz. U Tebrizu je sagradio jednu i postavio za
beglerbega Hadum Dafer-pau. Tada je zatvorio prema ovom
svijetu. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
Veliki vezir Hadum Mesih-paa.
13
U vrijeme stupanja na prijestol
sultana Selim-hana bio je kilerdibaa. Kako je tih dana u padia-
12
Osman-paa je sin Ozdemir-pae, jednog od osmanskih ratnika koji
je u osvajanjima Taeza, Kavkaza, Azerbejdana i Abesinije. Veli-
ki vezir je bio godinu, tri mjeseca i 2 dana od 28.7.1584. do 30.10.1585. V.
Danimend, V, 22.
13
Hadum Mesih-paa, veliki vezir je postao sa devedeset godina i jeve-
liki vezir evnuh. smrti prethodnog vezira Osman-pae i postavljanja
Mesih-pae proao je jedan mjesec i dva dana koliko je bilo potrebno da mu-
hur velikog vezira bude donesen iz Tebriza gdje je Osman-paa umro. Mesih-
-paa je bio veliki vezir samo mjeseca i 13 dana, a onda se povukao.
Danimend, V, 22-23.
18
hovom kileru izbila vatra, on je poslan za egipatskog valiju da bi
pribavio neke sprave i pribor. Narod ga nije smatrao odgovaraju-
za ovo mjesto pa su izbile razne i ogovaranja. Ali kad je
Mesih-paa doao u Misir, s potpunom pravdom i zakonom je pet
godina upravljao tim vilajetom, da je bacio u zaborav one prije
njega. Nakon toga je postao vezir u Istanbulu. Jo kasnije, kad je
Osman-paa postao serdar, on je postavljen za kajmekama velikog
vezira. Kad je stigao glas da je Osman-paa umro, njemu je dat
poloaj velikog vezira. I na ovoj dunosti je bio vrlo uspjean. U
vladanju i donoenju odluka je bio toliko samostalan, u svojim
postupcima je iao zacrtanim putem, nije govorio nijednu su vinu
onima koje je postavljao na dunost ili je davao dozvolu ili
nije davao. Ako bi mu se jo jednom pojavili on bi vrlo brzo zavr-
avao razgovor s njima.
Veliki vezir Ferhad-paa.
14
Arnautskog je porijekla, ali bio je
dravnik pametan, postojan, vjernik i S poloaja mirahora
postavljen je za agu, onda za rumelijskog beglerbega
i vezira, a nakon Osman-pae postao je serdar za Iran. U prvoj go-
dini, nekoliko kula, je Tebriz. Osigurao
je hranu i druge potrebne stvari i za novoosvojene U dru-
goj godini je osvojio ejalet Gende, sklopio mir sa iranskim ahom,
a njegova brata Hasana Mirzu doveo je kao taoca u Istanbul. Postao
je veliki vezir namjesto Sinan-pae, a poslije je razrijeen. Kad je
Sinan-paa postavljen za serdara na on je doveden za
kajmekama. Kako je tada sultan Mehmed-han stupio na prijestol,
on je ponovo postavljen za velikog vezira. Bio je serdar u pohodu
na pobunjenog namjesnika Vlake, a onda je doao Sinan-paa na
njegovo mjesto i velikog vezira i serdara, a od strane sultana je po-
slat da ga pogubi. Ferhad-paa je doao u Istanbul i jedno
vrijeme se skrivao. A onda mu je dozvoljeno da boravi u svojoj
Ali Sinan-paa je bio rijeio da ga likvidira i je
sve to mu je bilo na raspolaganju da to postigne. Najzad, jednog
dana bostandibaa je Ferhad-pau uzeo iz njegove odveo
14
Ferhad-paa, porijeklom Arnaut, u dva navrata je bio veliki vezir, prvi put osam
mjeseci i tri dana (1.8.1591.- 4.4.1592.), a drugi put 16.2.1595. -7.7.1595.
mjeseca i 19 dana).
19
ga u Jedikulu i tamo ga pogubio. Neka milost Uzvienog Allaha
bude nad njim.
0 VRIJEDNIM VEZIRIMA KOJI SE NISU USPELI
DO POLOAJA VELIKOG VEZIRA
Drugi vezir Lala Kara Mustafa-paa. Porijeklom je iz Bosne i
stigao je iz poznate obitelji

Bio je brat vezira
Deli Husrev-pae
16
. Kako je bio lala u vrijeme rata pod-
robniji podaci o njemu se nalaze na mjestu gdje su opisani veziri u
vrijeme sultana Sulejman-hana. est godina zaredom bio je berber-
baa rahmetli sultana Sulejman-hana. Poslije je u vrijeme sultana
Selim-hana bio serdar u osvajanju Cipra i ovaj je otok potpuno
osvojio. Jo kasnije bio je serdar na Iran pa je osvojio ir-
van, Demirkapi, Tbilisi i Kars. Na brojne vojske stigao je na
Tokmak-hana na polju pa je nakon estoke bitke ovoga
savladao i unitio. Bio je ratoboran ozbiljan i
jedan dravnik koji je mnoga i zadubine.
Njegove zadubine su damije i imareti u Erzurumu, llginu i amu i
u gradu Manzari blizu njega.
Kako se Mustafa-paa je jednog dana otiao da tur-
be njegove ekselencije sultana Ejuba Ensarije
17
i tamo je odabrao
sebi mjesto gdje biti pokopan. Odmah je napravio dogovor s
mutevelijom, platio cijenu i sretan i veseo stigao na svoj
sa Ferhad-painim sinovima koji su bila njegova
rekao je da mu je ostalo jo sedamnaest dana ivota. A
oni su na to rekli da je to gatanje i nastojali su ga tjeiti. Govorili
15
Lala Mustafa-paa porijeklom iz Bosne, blizak je Selima Il,
kojemu je pomogao da se domogne vlasti. V. Znameniti ... 51.
16
Deli Husrev-paa je prvi od koji je doao na dvor.
Stalnim napredovanjem je dospio do ranga drugog vezira, ali nikad nije uspio
postati veliki vezir. Umro je 1544. V. Znameniti ... 30.
17
Ebu Ejjub el-Ensari, jedan od ashaba (drugova) Muhammeda a. s. Bio je je-
dan od prvih koji su primili islam i koji je ugostio u svojoj u Me-
dini Muhammeda a. s. Umro je 49./699. godine. Po nekim predajama poginuo
je prilikom pokuaja osvajanja Istanbula, pa je na osnovu sna jednog ejha
mjesto njegovog groba u Istanbulu gdje je podignuto turbe, damija
i drugi objekti. V. Turkiye Diyanet Vakfi Islam Ansiklopedisi, 10, str. 124-125.
20
su: "Koda-paa je potpuno pomatuio, on bulazni". sedam-
naesti dan, dok je potpuno zdrav sjedio u prepoznao je neki
znak smrti i brzo je otiao u svoju vilu. Tek to je stigao tamo
ispustio je duu. Imao je vie od sedamdeset godina. Njegova smrt
se dogodila 25. demezijelahira 988
18
. Neka milost Uzvienog
Allaha bude nad njim.
Vezir Dafer-paa. U vrijeme pohoda na Sigetvar bio je silah-
dar rahmetli padiaha. Kako mu je rukopis bio rukopisu
sretnog padiaha, u vrijeme kad je sultan Sulejman bio bolestan i
a i u vrijeme poslije njegove smrti, na nagovor velikog
vezira on je ispisivao padiahova pisma. Bio je na taj poma-
velikog vezira u tajne. Svim svojim ponaanjem i
postupcima poslije padiahove smrti svidio se velikom veziru
Mehmed-pai pa mu je kasnije postao i zet. S poloaja kapidibae
napredovao je do poloaja age. Ali u velikom istan-
bulskom poaru koji se pojavio u vrijeme sultana Selim-hana zbog
obaranja ugleda razrijeen je dunosti. Kasnije je postao
rumelijski beglerbeg, a nije prolo dugo i vezir. Bio je vrlo ozbiljan
i vrijedan dravnik. U Allahovu milost je stigao 995. (1586.-1587.).
Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
Vezir Mehmed-paa, ubijeni beglerbeg. Bio je ermenskog pori-
jekla. Jedan je od sinova Bein-oglu Kaja-bega, velikog majstora u
sokolarstvu. Kako je i on sam bio majstor u sokolarstvu,
poslan je od strane Kaja-bega sretnom padiahu sa drugim darovima.
Njegova ekselencija padiah ga je poslao mladom princu koji se
nalazio na poloaju sandakbega, a koji je bio strastan lovac. U
slubi bio je poznat kao Kara Mehmed. Kasnije, kad je
princu bilo da postane padiah, i Mehmed je postavljen za
dogandibau. Kad je izaao iz dvora najprije je dobio poloaj
velikog mirahora, age da bi postao ru-
melijski beglerbeg. Ibrahim-paa, koji je bio kandidat za padiaho-
vog zeta, pored toga to mu se Kara Mehmedovo sokolar-
stvo, jako je volio njegovo pripovijedanje pa mu se zbog svega
toga on sam Kad je paa poao na Misir, htio je Mehmeda
18
7.8.1580. godine.
21
povesti sa sobom i dobio je padiahov pristanak za to. Uistinu, on
je bio koji s mjerom govori, alama i dosjetkama razvese-
ljava, vrlo i takav da ne ni u kakVoj prilici.
Kad je padiah ove njegove osobine, vrlo mu se svidio i uzeo
ga sebi u drutvo. Kasnije je, uvijek povod, traio da on
prije drugih vezira podnosi izvjetaj, to "Za
vrijeme vaih predaka rumelijski beglerbegovi su samo mogli izla-
gati prvi."
U to vrijeme veliki vezir Osman-paa krenuo je u pohod da
osvoji Tebriz. da beglerbeg Mehmed-paa uiva potova-
nje kod padiaha, ga je da neke poslove obavi u nje-
govo ime. Kako se govori, izdao je dozvolu da mu se ulazi samo
kad se podnosi arz. Osim toga, poto se oenio jednom od harem-
skih ena, u mnogom pogledu se padiahova bliskost s
njim. Ali, Mehmed-paa se nije tim zadovoljavao, se suprot-
stavljati u svim poslovima. Pitanja koja su izlagali veliki vezir, ka-
zaskeri i defterdari potpuno je izvrtao naopako i njih je utjerivao u
la. Vrativi se iz Egipta, Ibrahim-paa, koji je postao padiahov
zet, koji je uloio veliki trud u Mehmed-paino napredovanje, s
njim se vie nije mogao sporazumjeti. Prijateljstva su se izvrgla u
nepri j atelj stva.
U to vrijeme finansijski poredak se toliko poremetio da su jednu
dijelili na i te se manjkavost
vidjela, primali su u riznicu i odatle ovim
nim novcem slubenika. Onima od i aga
buljuka koji su se alili odgovarali bi: "ta da radimo, ove novce
je skupio beglerbeg." Podneseno je mnogo pritubi padiahu. Vri-
jednost novca je toliko opala da je doao u stanje da narod nije
mogao s njim trgovati. Osmanske zemlje su upale u krizu.
Nakon ovoga, beglerbeg Mehmed-paa je dobio zaduenje da do-
vede stvari u red. Zbog ovoga su poslati poreza s otrim
upozorenjima na sve strane da skupe hiljadu tovara od raje i
timarnika. U to vrijeme je trebalo isplatiti iz blagajne i dvorske
slubenike pa je iz buljuka dolo padiahu na divan
hiljade ljudi koji su rekli: "Beglerbeg potpaljuje poar, mi
ne elimo mi elimo njegovu glavu." Umijeali su se veziri
i kazaskeri i blagim su smirivati situaciju, ali nije bilo
22
nikakva rezultata. Padiah je "Podajte im ta god trae,
ali spasite Mehmed-painu glavu." Tako su iz unutranje riznice
kese iznesenih para napunile divan. Buntovnici su ustrajali i rekli:
"Ko god takne te novce ubijen. Ako se na sretni padiah
okanio svih svojih robova i njega odabrao, mi odabrati jed-
nog njegovog roba, mi padiaha," govorili su ovo neki
izokola, a neki i izravno pa su se ove vie puta
mogle Doli su grupno, vezira silom uzeli Mehmed-
-pau, pravo s njim na sijaset-mejdan i tamo mu odsjekli glavu.
Bila je 997. (1588-89.) godina. Poslije toga su izvukli sa skrivenog
mjesta jadnog defterdara Mahmud-efendiju koji je bio blizak veli-
kom veziru, i potpuno nevinog i bez krivice su i njega pogubili.
Niti od spahija niti od ostalih nije bio niko ko je znao njegovo ime.
Da se ne bi reklo da su imali cilj samo pogubiti beglerbega iz
mrnje, prolili su i njegovu krv.
Ovaj i nepravda su pod izgovorom da padiah,
koji u to nije umijean, uzme pouku iz toga. Ali sretni padiah je,
zbog ovog koji nije do sada u osmanskoj dravi, a
eto dogodio se u njegovo vrijeme, toliku tugu da mu je
zbog vladarske pukla i doao je u takvo stanje kao da
ga nestati. Digao je svoju blagoslovljenu glavu i suze prokleo
je buntovne Kajao se to nije pogubio sve vezire. Kad
god se kasnije spominjao ovaj alio je
kako smo ispustili tu priliku."
Dude Dafer-aga je bio padiahov intimni prijatelj i jedan od
najbliih ljudi koji su ulazili u padiahov harem. Kad je sultan
Mehmed stupio na prijestol, on je otputen s dvora i sklonio se kod
velikog vezira Lala Mehmed-pae s kojim je bio blizak. Kako sam
od njega njegovo padiah toga dana i
dana je dao da se svi i maskare dovedu
u haremsku dairu i toliko se zabavljao kao nikad dotad. U to vrije-
me je jedan od onih kojima je bilo doputeno da govore rekao:
"Hvala Uzvienom Allahu, mnogo smo se zabrinuli kad smo
za padiahovu tugu zbog onoga to su neki bezo-
braznici. Neka tuguju svi vai neprijatelji, sada se oni kaju za ono
to su Na ovo je padiah uzvratio: "Tako je, jako sam se
23
oalostio, ali irna neko vrijeme u meni je jedan drugi Doao
je dvogodinji od kralja, naeg neprijatelja.
I ah, koji je jo neprijatelj od njega, kao taoca je poslao svo-
ga i uz njega je poslao darove. Zbilja, sudbina ne
uvijek u skladu sa eljama. Kad sam se plaio da naoj dravi
teta s jedne strane, Uzvieni Allah je pomogao i s ovim do-
srno nadili iznenadnu Bol su nam ne
nai neprijatelji nego neznalice, i tegobe koji mi je prevr-
nuo utrobu ovako je
Zbog koji se rijetko moe vidjeti,
ne srno oduljili Sada da se ponovo vratimo temi. Nakon
to je ona krivovjema gomila jedan tako nerazuman posao,
glavu nesretnog beglerbega su kao loptu nogama kotrljali i dotje-
rali je do Atrnejdana. Nikako nije u ruke uzirnana. Na kraju,
Mehmed-pae je dao stotine zlatnika i uzeo od njih glavu i
zajedno sa tijelom je pokopao. Neka milost Uzvienog Allaha
bude nad njim.
Drugi vezir Damad Ibrahim-paa i vezir Derrah Mehmed-
paa. Ovi su bili drugi i vezir u vrijeme s beglerbegorn
i zajedno sa Sijavu-paorn udaljeni su s posla. Kasnije su obojica
u vrijeme sultana Mehmed-hana postali veliki vezir. Kad vri-
jeme o njima vie
Vezir Halil-paa. Bio je padiahov zet. Umro je nakon to je
dugo vremena bio kapudan s titulom vezira.
Vezir Hizir-paa. Oenio se princezom udovicom koja je ostala
iza Halil-pae i postao sultanov zet. Otiao je u Egipat i nakon to
je otuda razrijeen, umro je.
Vezir Sinan-paa.
19
Dugo je bio kapudan s titulom
vezira i poharao mnoge dumanske otoke. Onda je u vrijeme po-
hoda na Egru, drugi dan, postao veliki vezir. U blizini Edrena je
19
Dagal-oglu (ili Jusuf Sinan-paa je porijeklom Talijan iz
nove. Bio je zarobljenik Pij ale-pae iz jedne pomorske bitke i mu je
ime Scipion. Kad je primio islam uzeo je ime Sinan. Bio je komandant mor-
narice u dva navrata 1591.-1595. i 1598.-1695. godine. Veliki vezir je bio krat-
ko, 1596. godine, svega jedan mjesec i 9 dana. V. Danimend, V, 26 i 184.
24
razrijeen i na njegovo mjesto je postavljen Ibrahim-paa. Ali
poslije toga je bio serdar u pohodu na Iran i nakon to je pretrpio
poraz, kad je stigao u Dijarbekir, od muke je umro.
Vezir Hadum Dafer-paa. Iz sandaka je Gole i porijeklom je
Bio je i hrabar S poloaja kilerdibae postav-
ljen je za sandakbega Gole, a zatim je postao beglerbeg Stolnog
Biograda. Nalazio se u mnogim okrajima s nevjernicima. I sada
se po njegovom imenu u Stolnom Biogradu jedno mjesto zove
Dafer-paina busija. Poslije je bio beglerbeg Tripolisa (Libija), a
zatim, nakon to je ponovo Tebriz, ostao je u
toj kao muhafiz s titulom vezira i s dodatkom dijarbekirskog
ejaleta kao arpaluk. Ono to je on Irancima i Gruzinima to
nije ni jedan osmanski komandant. Jedan od njegovih uspjeha je
to je zarobio gruzijskog vladara Simon-hana i poslao ga u Istan-
bul. Kasnije je za serdara na i je u
ratu za Egru. Na kraju, ponovo je traio Tebriz, pa je godinu-dvije
kasnije dobio ejalet Demirkapi i tu se oprostio sa ovim svijetom.
Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
Vezir bez premca, Mustafa-paa.
20
Mustafa-paa je bio jedan
od slavnih i najpoznatijih valija budimskog ejaleta. Bio je
velikog vezira Mehmed-pae. Kao sandakbeg Bosne osvojio je
Krupu i neke druge i palanke. Kad je rahmetli sul-
tan Sulejman stigao do Sigetvara, njega je poslao za budimskog
valiju na mjesto Arslan-pae. Kasnije je postao vezir u vrijeme
sultana Selim-hana. Kao beglerbeg ostao je u Budimu trinaest
godina. Iako je nekako odravao mir sa neprijateljem, u vrijeme
dok se nalazio na slubi pridodao je osmanskim zemljama mnoge
i palanke, za to neki
Jedna od njih je Fulek, postavljena na strmom i kame-
nitom mjestu, kakvoj nije vidjelo razroko oko sudbine.
deset gazija su u jedan jarak preko strme stijene povezali dvoje-
troje merdevine jedne na druge i tako su napravili merdevine sa
stepenika, prislonili ih i kroz jednu rupu uli u unutranju
Kao plod vrlo velike gazije su ovdje pokazale
20
Vid. biljeku 15.
25
izuzetan napor. Jer kroz tu je rupu bila proturena cijev tekog topa
koji je jednim hicem mogao ubiti dvadeset boraca. Jedan gazija po
imenu Hasan, pruivi ruke s merdevina, oslonio se ila stra-
ne kamena, a prsima je gurao top i ugurao ga kroz otvor na zidu
unutra. Ali opet je vidio da ne moe unutra od prepreke. Ovaj
put je glavu prislonio na top i spomenuvi ime Uzvienog Allaha
jo jedan napor i top uspio na stranu odgurati jo dva koraka.
Tako je nestalo prepreke pa su otvorenim putem vojnici lahko uni-
li unutra i zauzeli Irna mnogo toga to se uzima kao pouka
u ovom rijetko zauzimanju. Ali poto je spomenuta tvr-
zauzeta od strane muslimana, ako damo mnogo vie podataka
uzalud oduljiti s kazivanjem. U vrijeme Mustafa-pae o ko-
jem je izuzetnih uspjeha poput ovog i osvajanja koja su
nile gazije bilo je mnogo.
Po plemenitosti i dareljivosti Mustafa-paa je bio iznad Hatema
Tajja
21
. Kad god je jahao konja s njim je ilo do pet stotina
konjanika. Toga dana bi on njima obavezno davao po dvije-tri kese
Bogate timare i zeamete nije davao nego besplatno,
a nekoliko hiljada novca koje se daju za berat on je pokla-
njao. Kad god je obavijeten da irna negdje sirota djevojka ili udo-
vica prema prilici je davao opremu i udavao bi ih za odgova-
osobu. im je davao posjed za izdravanje i nastanjivao
ih je.
Ne mogu se nabrojati njegove mnogobrojne gradnje i djela po-
put zidova budimske varoi i baruthane, nekih kula dodanih
kule u Sigetvaru i Stolnom Biogradu, velikih tornjeva i mnogih
djela. njegovim zadubinama je kupatilo i
damije u Budimu, lijepe medrese, hanovi i imareti napravljeni
du putova i jo mnogo toga nabrajanje ne moe stati u ovu
malu knjigu. Nadati se da to od Boga biti
Na kraju, Mustafa-paa se nije mogao od neprijateljskog
lukavstva i potvore. Optuen je to je grom udario u budimske sa-
raje i spremita baruta, pa je iz Istanbula doao veliki miriahor
Ferhad-aga i bio povod njegovog u Boiju milost. Bilo
21
Hatem et-Tai, Ebu Seffane Hatim b. Abdullah b. Sa'd at-Tai al-Kahtani (umro
578?), predislamski arapski pjesnik, plemena Taj, poznat po dareljivosti.
26
je to 986. (1578-79.) godine. Neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim.
Vezir Hadum Hasan-paa. Kao muhafiz Gende sa stupnjem
vezira razrijeen je i kad je doao u Istanbul uao je vezire.
Nakon izvjesnog vremena je umro.
Vezir Ali-paa. Dat mu je nadimak Kalajlikoz. U rukovanju
orujem imao je vrhunske sposobnosti, lijepo je izgledao i jahao i
bio je ozbiljna osoba. Supruga velikog vezira Mehmed-pae Du-
gog Esmahan sultanija se htjela udati za njega. Dok je bio budim-
ski valija o ovome je dola padiahova naredba. Tako je Ali-paa
pustio svoju enu i odvojivi se od djece i porodice napustio je
Budim. Njihov i alopojke rasplakali su kamena brda Budima.
U tim danima, nisu izostale posljedice proklinjanja nje-
gove ostavljene ene. Nakon kratkog vremena umrla je Esmahan
sultanija. Ali-paa se ponovo vrati u Budim i ubrzo iza toga umre.
Mezar mu se nalazi na jednom breuljku u budimskoj varoi. Neka
milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
Vezir Payzen Jusuf-paa. Kako je bio stranac pori-
jekla, dobio je nadimak pajzen, to u lance okovani. Poto je
bio vrlo ljutitog ponaanja, i agama nije niko ostao
ko nije dobio po petsto pa i hiljadu batina. S poloaja
age postavljen je za budimskog beglerbega.
U Budimu su u njegovo vrijeme nevjernici izvrili napad na iz-
gubljene Iako je za budimskog valiju ponovo doao s titulom
vezira, nakon izvjesnog vremena se vratio u Istanbul i zauzeo svoje
mjesto vezirima. Ali zbog toga to je kanjavao batinanjem .
je od strane svoje posluge.
Vezir Hasan-paa
22
, sin velikog vezira Mehmed-pae. U vrije-
me ivota i nakon njega bio je valija u mnogim mjestima u
Anadoliji. Tako je, kako se dok je bio valij a u Bagdadu odlazio
22
Hasan-paa sin velikog vezira Mehmed-pae begler-
beg Dijarbekira (1570.), namjesnik u Damasku, dva puta namjesnik u Bosni,
namjesnik u Erzurumu, Anadoliji, Rumeliji, Temivaru i Budimu. Poginuo
1604. godine, u blizini Tokata u pohodu na buntovnike. V. Zname-
niti ... , 25-26.
27
na duma-namaz svoj izgled i postupke kao da je pa-
diah. Kad mu je otac saznao za ovo, da ne bi padiah za ovo i
da ga ne bi zamrzio zbog toga, rekao mu je da o tome razmisli da
ne bi izalo na vidjelo jer poto se na njega ale to biti obavezan
razlog njegovog otputanja. Ali sretni padiah je upozorio: "Ne,
neka se ne otputa, ali neka se ne oholi i neka se ponaa u skladu
sa svojom slubom". se da je njegovo padiah jo
ranije saznao za njegovo ponaanje.
Hasan-paa je bio izuzetno besprimjerna izgleda,
junak i gospodin lijepa izgleda. Ali bio je toliko ohola, i u
sebe zaljubljena osoba da nikoga nije zapaao. Ne samo sebi rav-
nim, ni onim viim od sebe nije ukazivao uvaavanje. hnao je tako
dranje da se to jo nije ni vidjelo ni ni kod ijednog od
dravnika. Naprimjer, zavolio je jednog i njega je posta-
vio za haznadara. Dao mu je odijelo koje je i sam nosio i dao mu
je da jae konja kakav je bio i njegov. Oprema njihovih konja bila
je ista. po jedan selimi saruk zajedno su izlazili.
Dok su komandanti i ljudi na visokim poloajima kojih je bilo
mnogo u alaju stajali, niko od njih se nije pribliavao, samo su on
i taj jedan pored drugog jahali. Pri pozdravu alaja glava
konja kojeg je jahao poravnavana je sa uzengijama njegova
konja. Ovakav je bio bilo u Rumeliji bilo u Anadoliji. Kad
bi mu se postavljao ator, postavili bi prekrasan ator, onda su a-
tor razgledali veliki i mali, a poslije beglerbegova i begova,
poslao bi po haznadara, pa kad bi se ovome svidio on bi prihvatio
ator. Sve su mu isto: svilu, kadifu, atlas, svugdje su za-
jedno ili pa i na divanu su stajali jedan prema drugom.
U rovovima Egre sam ga vidio vie puta. Obukao je anteriju od
crvenog atlasa, opasan pasom sa pet zlatnika na
kome je bila naslikana ptica feniks. Ova je bila jedna od
njegovih osobenosti. Ali od svih je ovaj: Kad je
bio beglerbeg Bagdada, dao je da se napravi prijestol zvani "den-
netski dvorac" koji je napravljen od srebra vrijednog pedeset hilja-
da kurua, uz njega je opet od sirovog srebra dao napraviti
behar, ipak i drugo da su oni koji bi sve to
vidjeli ostajali zapanjeni. U vrijeme kad je opsjednut u
Tokat, njegov harem i riznica na putu iz Bagdada su od
28
Delalijevih odmetnika i pali su u Deli Hasanove ruke. Deli Hasan
je ovo kacigama podijelio odmetnicima. U riznici se nalazio
i "dennetski dvorac" koji je dao da se postavi, a svi su se prisutn.f __ _
ali kako opisuje njegov ahverdi kethuda,
nakit i ostalo to je pripadalo enama u haremu niko nije ni dodirnuo.
Istina je Ne moe se zamisliti gospodstvo iznad gos-
podstva ovog Pa i pored toga to je njegov

bio
do te mjere visok, nije tako estok i komandant u
okraju s neprijateljem. starih zaslunih junaka budimske,
petanske i drugih krajikih pali su kao ehidi u ratovima
za Stolni Biograd i Hatvan. krajevi su oslabili i neprijate-
lju je pruena prilika, ali nije se mogla zanemariti ljudska hrabrost
i sablja novih krajinika. Ustvari, iz svakog okraja se spaavao
kao ranjenik ali i ranjen nije naputao svoje mjesto. Bio je savla-
dan samo u samodopadljivosti.
Da ti kaem jednu ako slua, daleko ne moe
Ko god je ohol nikako pobjednik biti.
Na kraju, savladan u Delalijskom ratu, zatvorio se u
Tokat gdje je, metkom jednog bezvjernog sekbana, na-
pustio ovaj prolazni svijet. Neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim.
Vezir Mehmed-paa, sin velikog vezira Sinan-pae. U vrijeme
opsade Janik otac mu je dao vezirsku titulu i sa vezirom
Hasan-paom je mijenjao poloaj, nekad je bio valij a u Budimu, a
nekad u Rumeliji. U mnogim postupcima je oponaao Hasan-pau.
Ali dok je Hasan-paa narodom stekao slavu kao junak,
Mehmed-paa je naprotiv bio poznat kao plaljiv. Uistinu je bio
kukavica. Kad vidi neprijatelja zaboli ga stomak i posao preputa
drugom. Nije imao ni neki posebno izgled. Ali bio je vrlo
otrouman. U opsadi Ostrogona bio je serdar islamske vojske i
poto je vratio se nazad, a logor je predao neprijatelju.
U Anadoliji je bio serdar na delalijske odmetnike i nije napravio
23
titula koja gospodina, uz to plemenitog porijekla, u
je davana osmanskim mevlevijskim e j ho vima i najvioj
vjerskoj ulemi.
29
nita vrijedno da bi se moglo zabiljeiti. Poto je po dranju i po-
naanju potpuno oponaao odmetnike pobudio je sumnju da je i
on sam Delalija. Uz zauzimanje rahmetli sultan Ahmedove maj-
ke spomenuti grijesi su mu oproteni i vratio se u Istanbul. Na dan
kad se odravao prvi divan padiah mu je rekao, ga:
"Pa gdje je taj Delalijev blizanac", pa je pogubljen. Kako se pri-
carica majka je upitala sina zato nije odrao a padiah
joj je ovako odgovorio: "S mojom je doao na divan i tu
sjeo. Sjeo i dobio svoju kaznu. Neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim". Bila je 1012. (1603.) godina.
VELIKI U SRETNOM VREMENU
Mevlana ejhulislam Hamid-efendi.
24
Kako je u vrijeme padi-
ahovog stupnja na prijestol bio ejhulislam, ostavljen je na tom
poloaju i 985. (1577-78.) je umro.
Mevlana Sadeddin-efendi
25
- padiahov Sadeddin-efendi
je u vrijeme kad je padiah bio princ bio njegov I kad je
stupio na prijestol, on je i dalje ostavljen na tom visokom mjestu,
bio je jedna od najistaknutijih osoba visokim i
cijenjenim dravnim velikaima. S vremena na vrijeme ga je padi-
ah zvao i s njim se savjetovao o dravnim i narodnim pitanjima.
Do kraja ivota rahmetli padiaha bio je prema kome je
vao potovanje. Neki podaci o njemu dati u poglavlju o stu-
panju na prijestol sultana Mehmeda.
Mevlana Kadizade-efendi.
26
Bio je rumelijski kazasker. Kad je
umro Hamid-efendi, namjesto njega je postao ejhulislam i na tom
je mjestu ostao samo tri godine, a 988. (1580-81.) je umro.
24
Hamid Mahmud-efendi, porijeklom iz Konje. Nakon to se kolovao u
rodnom mjestu doao u Istanbul. U Manisi bio muftija, muderris u Ajasofiji,
rumelijski kazasker i najzad ejhulislam (1574.-1577.).
25
Hoda Mehmed Sa'duddin-efendi, poznat kao Dami'u 'r-riyaseteyn, jedan
od osmanskih autor historijskog djela Tadu 't-tevarih
(Kruna historija). Bio Murada III u Manisi. Pratio je na pohodima
Mehmeda III. Bio ejhulislam godinu i pol ( 1.4.1598. - 2.1 0.1599).
26
Kadi-zade Ahmed emsuddin-efendi. U vrijeme Sulejmana bio kadija u Edre-
ni, muderris u raznim medresama, kazasker i najzad sa 64-65 godina postao
30
Mevlana

Postavljen je na mjesto Malulzade-
-efendije za ejhulislama. je stekao slavu kao te-
meljit znalac fikha. Umro je 995.
28
Mevlana Malul-zade.
29
Sa mjesta rumelijskog kazaskera postao
je ejhulislam namjesto rahmetli Kadizadea. Ali kad je Hoda Sa-
deddin javio sultanu da je ovaj izdao neke pogrene fetve, razrijeen
je. U isto vrijeme je zauzimao i mjesto nekibulerafa
30
pa kad je
razrijeen dunosti ejhulislama ostao je samo na tom poloaju.
Mevlana ejhi-efendi.
31
je bio najistaknutiji ka-
zeskerima u mirovini postao je ejhulislam namjesto i u
aferi s beglerbegom razrijeen je dunosti.
Mevlana Bostan-zade-efendi.
32
Postao je ejhulislam namjesto
ejhi-efendije. Neki o njemu na mjes-
tu opisani.
Mevlana Zekerijja-efendi.
33
Postao je ejhulislam namjesto
Bostanzade-efendije. Ali kako je 1001. (1592-93.) umro od posije-
ejhulislam. na toj dunosti ostao dvije godine, sedam mjeseci i 8 dana
(18.10.1577.- 25.5.1580.). V. Danimend, V, str. 116.
27
hadi Mehmed-efendi. Dugo vremena bio na kadijskim i kazasker-
skim poloajima da bi dospio do poloaja ejhulislama na kojoj je dunosti
ostao pet godina i tri mjeseca (21.1.1582.- 6.5.1587.). V. Danimend, V, str. 117.
28
Umro je 28. dumadalula 995. (6.5.1587.).
29
Malul-zade Mehmed-efendi. obavljao dunost muderrisa, kazaskera i ejhu1-
islama. ejhulislam od 25.5.1580. do 21.1.1582. godine. Danimend, V, 116-
-117.
30
Nekibuleraf je zastupnik interesa sejjida i erifa, tj. potomaka Muhammeda a. s. u
jednom mjestu. Veliki nekibuleraf imao je sjedite u Istanbulu i on je svo-
jom poveljom postavljao nekibulerafe u provincijskim mjestima gdje su oni
postojali. Ovaj Mal Mehmed-efendi je bio veliki nekibuleraf.
31
Muejjid-zade Abdulkadir ejhi-efendi je bio ejhulislam nakon
Hadi Mehmed-efendije. Bio je ejhulislam od 1587.-1589. kada je razrjeen
u jednoj aferi u kojoj su otputeni i svi veziri pa i veliki vezir. V. Danimend,
V, 117.
32
Mehmed-efendi. Spadao u poznate muderrise svoga vremena.
ejhulislam je prvi put postao sa 53 godine i tada je obavljao dunost 3
godine, jedan mjesec i 7 dana (3.4.1589. - l 0.5.1592.), drugi put je na istoj
dunosti proveo 4 godine, 8 mjeseci i 21 dan (11.7.1593.- 1.4.1598.). V.
Danimend, V, str. 117 i 118.
31
dica oduzetosti, na njegovo mjesto je ponovo doao Bostanzade-
-efendi, postao je ejhulislam i na toj dunosti ostao do smrti.
Mevlana Abdulkerim-efendi. U periodima sultana Sulejmana i
sultana Selima, a i u vrijeme sultan Murada blizu godinu dana je
obavljao dunost kazaskera. Na kraju 983. (1575-76.) godine je
umro.
Mevlana Muhai Sinan-efendi. U vrijeme vladavine sultana
Sulejman-hana bio je kazasker i umirovljen je s mirovinom od
dvije ak Godine 986 ( 1578-79.) preselio se u milost Boiju.
Imao je visoke vrline i moda mu je vrlo malo bilo ravnih, bio je
koji je obavljao svoj posao.
Mevlana Alizade-efendi. Sa mjesta anadolskog kazarskera oti-
ao je u mirovinu s penzijom od sto pedeset Umro
je 989. (1581.) godine.
Mevlana Hasan-beg. I ovaj je umirovljen s poloaja anadolskog
kazaskera pa je onda umro.
Poto nije nabrojati sve koji su tada ivjeli u
Osmanskom carstvu, neka ovoliko bude dovoljno.
0 VELIKIM EJHOVIMA U ISTANBULU
U VRIJEME SULTANA MURADA
ejh uda?
4
se da je od Ummi Sinanovih sufija. Kad je
sretni padiah bio valija u Manisi, mislio je od njega da je
vrta nekih velikaa koji se povukao u ugao. Jedne sretni padi-
ah usni jedan san: Kao izaao on na neke merdevine vie od dva-
33
Hadi Zekerijja-efendi, otac je poznatog divanskog pjesnika i
ejhulislama Jahja-efendije. Nakon jedne duge ilmijanske karijere, sa
78 godina je postao ejhulislam (l 0.5.1592. - 11.7.1593.) kada je umro. V.
Danimend, V, 117-118.
34
ejh udauddin Gurani, autor djela Sunbulistan koje je napisao na perzij-
skom jeziku. Po jedan primjerak ovog djela nalazi se u knjinici
u Bratislavi (iz kolekcije. a prepisao ga je poznati mostarski pjes-
nik Zijai) i u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu (v. Fehim Nametak,
Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa u Gazi Husrevbe-
govoj biblioteci, sv. 4., London-Sarajevo, 1998., str. 431 ).
32
deset stepenika pa je ispod njegovih nogu ostalo dvadeset do tride-
set kubbeta. Tamo je htio vidjeti sultana Mehmeda i sultana Mah-
muda, ali ih nije mogao vidjeti. Spustio se stepenika nanie
i probudio se.
dana princ ovaj svoj san u dvoru. ena
Razija-hatun je poznavala spomenutog ejha i je da on
snove. Dobila je dozvolu od sretnog padiaha i njegov san napisala
na jedan papir i poslala ejhu. A ejh je san na slijede-
Koliki je broj stepenika toliko trajati njegova vlast, od
svojih se kako stanje zahtijeva odvojiti, koliko je kub-
beta vidio ispod sebe, s toliko zemalja gospodariti, sputanje za
stepenice nanie je znak da za dana ili sedmi-
ce dobiti znak da je postao padiah.
S Boijom sna se potpuno obistinilo i u
dan je dobio veselu vijest da je sultan. Na ovo je ejh,
posredstvom Razije-hatun jedanput-dvaput bio udostojen da bude
primljen na sultanski medlis. A ejh se, vidjevi da se padiah
dri dobra i da je krajnje srca, ponaao kako je htio,
ulazio je u dvor i izlazio. Na kraju je stekao toliko padiahovo
povjerenje da on nije sumnjao da je ovaj svjetski
duhovnjak. Sa sobom ga je doveo u Istanbul i poklonio mu jedan
veliki dvor.
Kasnije je optuen da se bavio nekim nedozvoljenim poslovima
pa mu ni padiahova naklonost ni nezakonito novac nisu
pomogli, oprostio se s ovim svijetom 998. (1589-90.) godine.
ejh Muharrem-efendi. Bio je dobri' koji je drao vazove i da-
vao savjete u blagoslovljenoj Sulejmaniji damiji, su se dove
kod Boga primale. U demazijelahiru 983. (srpanj-kolovoz 1575.)
stigao je u Boiju milost.
ejh Jo/uk Bio je slubenik damije
(ehzade damii)
ejh Mehmed-efendi. Drao je vazove i Kur'an (tefsir)
u Ajasofija damiji.
ejh Vaiz Emir-efendi. Bio je vaiz Sulejmanije damije. Na
upite naroda davao je jasne odgovore pa su mu istanbulski
33
pisali predstavke i slali su mu ih. Zbog ovih predstavki na
njegovim skupovima se okupljalo mnogo svijeta. Zbog toga mu je
jedanput-dvaput zabranjeno da dri vaz.
ejh Hizir-efendi. Bio je poznat i kao jajabai
35
. Objanjenja su
mu bila uvjerljiva, a govor vrlo prijazan.
ejh Tatar lbrahim-efendi. Bio je vaiz u damiji sultan Meh-
meda Fatiha. Napamet je tefsir i je Kur'an.
e j h aban-efendi. U za vij i Emira Buharije - neka je Allahova
milost nad njim- sjedio je na irad seddadi i trudio se da ukazu-
je na pravi put onima koji su to traili. Njegova ekselencija sretni
padiah bi navratio u zaviju pod izlikom da zijaret, poveo
bi razgovor sa ekselencijom ejhom i od njega dobivao blagoslov.
Padiah nije izbjegavao rasprave vezane za tesavvuf.
ejh Kurt-efendi. Bio je jedan potpun i na svom mjestu
Posebno nije imao premca u snova.
ejh Mahmud-efendi. Kad je umro Uskudarli Tatar Ibrahim-
-efendi, na preporuku rumelijskog kazaskera rahmetli Sunullah-
-efendije, veliki vezir rahmetli Ferhad-paa postavio ga je za vaiza
u damiju sultan-Mehmeda Fatiha. O njemu ako Bog da, pod-
robnije informacije biti na drugom mjestu.
0 OSVAJANJIMA I VOJNAMA U VRIJEME SULTANA MURADA
U evalu 985. (prosinac 1576.- 1577.) beglerbeg Vana,
Husrev-paa, poslao je sultanu jedan arz u kojem ga obavjetava
da je umro iranski ah Ismail II, sin aha Tahmaspa i da je na nje-
govo mjesto doao za aha njegov potpuno slijepi brat Muhammed
Hudabende. Ovu priliku ne treba ispustiti, vrijeme je da se naplati
dug od neprijatelja, dodao je u pismu. Kad je padiahu ovo izne-
seno, naredio je da se ne gubi ni da se odmah postavi serdar i
obave potrebne pripreme. veliki vezir Mehmed-paa nije
35
Komandant pjeadijske jedinice, od l OO ljudi, s dnevnom od
24
34
smatrao podesnim ovakav pokret. Uloio je mnogo truda da bi to
svoja upozorenja je padiahu vie puta izlagao, u smislu
da se prorijediti vojska, i trokovi, od poreza-r
potraivanja vojske narod se uznemiriti pa i ako se osvoji Iran
njegov narod nas prihvatiti, trokovi za pohod se ne mogu
namiriti od prihoda i tako redom, sve je to opirno i razlono
objasnio. Trudio se da padiaha odvrati od ove nakane
"Koliko je muke potegao va veliki djed sultan Sulejman dok je
sklopio mir, koliko je otrova i progutao, oni koji vam daju
ovakvu ideju ne znaju ta je pohod na Iran, oni nisu jahali ni na
bivolima a kamoli na konjima i mazgama." nije uspio
odvratiti padiaha. Na kraju, za serdara sa erzurumske strane je
postavljen vezir Mustafa-paa, a sa bagdadske strane
vezir Sinan-paa i svakom je data pod komandu brojna vojska
skupljena u tim krajevima. kako je Sinan-paa bio
jek prkosan i naopake naravi, iznio je da je Mustafa-paina vojska
odabrana i hrabra, a da su njemu dati plaljivi i takvi ljudi koji se
ne razumiju u posao. Na ovo je ekselencija padiah naredio veli-
kom veziru da zovne obojicu komandanata da se razrijei nespora-
zum. Ali kako je Sinan-paa istrajao u svome inadu, taj se sporazum
nije mogao Na to je veliki vezir predloio: "Nije
da se oni sporazume, neka bude samo jedan serdar, kako god se
naredi, zapovijest pripada padiahu." Padiah pak pozove pojedi-
obojicu ovih i naredi im da mu izloe to misle o pohodu i
ta predlau da se
Na ovo veliki vezir najprije dovede Mustafa-pau i upita ga:
"Sretni padiah eli znati ta mislite da biste trebali poduzeti ako
budete serdar". Mustafa-paa "Po mom potrebno
je osloniti se na Uzvienog Allaha, na mjesto,
tamo se sa osobama upoznati, raditi na
planovima i poduzeti ta treba prema danoj situaciji". Onda dovede
Sinan-pau i njega obavijesti o padiahovoj naredbi. Sinan-paa je
govorio toliko s visoka a bio je siguran da u prvoj godini osvo-
jiti pokrajine Tebriza i irvana, a u drugoj u potpunosti pokrajine
Hamedan i Isfahan.
Odgovori obojice komandanata bili su izloeni padiahu a on je
odredio da se za serdara postavi Mustafa-paa. Pod komandu
35
ra na Iran, vezira Mustafa-pae, dati su iz Istanbula pet hiljada je-
sa spahijama i buljucima lijevih ulufedija, dovoljan broj
debedija, arabadija i tobdija, beglerbegovi Dijarbekira, Erzu-
ruma, Zulkadira, Halepa i Karamana sa komandantima zaimima i
timamicima koji su u njihovim ejaletima.
PROU\ZAK SERDARA U USKUDAR
U muharemu 986. (o'!Jak-travm!} 1578.). Nakon to je proao na usku-
darsku stranu serdar znakovlja napredovao je od ko-
naka do konaka i stigao do Erzuruma. Poto se sa Irancima jo
nalazilo u miru, govorilo se da se samo ide na neke pobunjene lo-
kalne begove u Gruziji. Zbilja, i Iranci su bili uspavani mirom,
govorili su da biti problema, ali u to vrijeme je u mjestu Dan-
oteta sitna i krupna stoka, a izbilo je i drugih smutnji i
podvala pa su se u tim postupcima ponaali suprotno mirovnom
sporazumu.
Kad je slavni serdar stigao do Ardahana, koji je kapija Gruzije,
se da Tokmak-han na brojne vojske, oslonivi se na jedno
brdo, da islamska vojska u Gruziju i da udari Osmanlije
s Na to je s tog pismo Tokmak-hanu da se
te neumjesne zamisli i da se vrati u svoju zemlju.
mu je: "Ako postupite suprotno miru i pokuate put islam-
skoj vojsci, ona na vas i s Boijom vas kazniti".
0 TOME KAKO SU OD BEGLERBEGA VANA HUSREV-PAE
DOLE GLAVE I ZAROBLJENICI
Na u Ardahanu doao je u logor valije Vana,
Husrev-paa, sa petsto-esto na tapove nataknutih iranskih glava i
ovako objasnio situaciju:
"Han Tebriza je doao sa dvadeset hiljada iranskih vojnika i
opsjeo u junake po imenu Karudu-beg i Gazi-beg. A Husrev-
-paa im je poslao u Hasan-bega, bega mahmudijskog ai-
reta koji je bio sandakbeg sa samo esto ljudi. Boijom
dok je Hasan-paina straa obilazila, srela je koji bi mogao
biti tebriski han i odmah se na njega bacila. Han je tu stradao, a
36
vojska se rasula i pobjegla. Kasnije je ponovo doao Allah- Kulu-
han sa nekoliko hiljada Iranaca, da bi opsjeo Van, a spo-
menuti Hasan beg je napravio prepad, rasturio ih i odmah
je odletjelo tristo iranskih glava.
U logoru su ove gaze smatrane osvajanja koja
uslijediti u ovom pohodu, to je kao znak serdarove
i neprijateljskog stradanja.
VELIKA BITKA NA POLJU
5 dema:{jjelahira 986.
36
Krenulo se iz Ardahana i ulogorilo se ubli-
zini Vale (Vile) pa je ta lahko osvojena.
dan ulogorilo se na neravno tlo koje se nalazilo na vrhu brda izme-
dvije planine u okolini Jenikale i nakon estokog okraja, uz
Allahovu je zauzeta pred samo podne.
neprijateljski komandant Tokmak-han sa Imam-Kulu-
-hanom i Karahanom i trideset hiljada probranih vojnika, doao je
i smjestio se i strmog brda koje im je
valo islamskih gazija se kretalo po okolini,
naili su na neprijateljske jedinice i bez ustezanja na njih napali.
Kad je za ovo saznao serdar odmah im je poslao u Dervi-
-pau, beglerbega Dijarbekira koji se nalazio u predvodnici. Dervi-
paa je bio iskusan, hrabar i odvaan junak. Nije gledao je li
neprijatelja malo ili mnogo, nije nikad zaustavljao vojsku koja je
u borbi, ukratko, bio je komandant po svojoj mjeri. Tako je tristo-
ljudi koji su bili pod njegovom komandom krenulo u ta-
kav napad da su rasprili jedan ili dva alaja krivovjernika koji su
pobjegli. Ali krivovjernici su se upeli iz sve snage, sa jednim ala-
jem su krenuli u protunapad i vie od trideset slavnih aga su
li ehidima, njega su oborili s konja i na njega kidisali. Ali njegovi
ljudi su odmah stigli, ponovo napali i sto-dvjesto krivovjernika sa
zemljom sravni] i, a pau opet podigli na konja. Na jednom mjestu
je paa ubio trojicu krivovjernika. Ali naiao je na napad svjeih
neprijateljskih alaj a i ovaj put, ranjen, ponovo je pao s konja. Usprkos
tome, opet je sa svoga mjesta i sposobnosti u
36
9.8.1578.
37
jahanju pope se na konja i tu se uspravi i Ovaj doga-
je rahmetli pjesnik Uimi1
37
opisao stihom:
Kakvom brzinom je jedna dua izala na kraj
Kao usamljeni lav sa redom krvopija
U tom je serdar i Osman-pau spremio u pa je i
ovaj iskazao veliko junatvo. Poslije njega su stigli erzurumski
beglerbeg Behram-paa a i Martapzade Ahmed-paa. U rano pred-
podnevsko vrijeme, dok je sunce pritiskalo, zametnula se takva
bitka, takvo hrvanje da se i melecima na nebu ovo svidjelo pa su
to odobravali. Boijom u to vrijeme je pala takva kia
da nije dala oka otvoriti pa se nije moglo iz topova i puaka.
Borilo se samo sabljama. Ukratko, kad se smrkavalo, u neprijatelj-
skim redovima je rasulo, objeeno je pet-est hiljada glava,
a trupla su ostala na bojnom polju. Ostalo je mnogo praznih konja,
mazgi, sitne stoke, velikih i malih atora i jo mnogo stvari to je
sve bilo da pripadne gazijama. Sam Allah zna broj zarob-
ljenog blaga. dan je da se izbroje neprijateljske
glave donesene na divan pa je da ih je pet hiljada.
Dovedeno je i petsto zarobljenih Iranaca na visokim poloajima.
Na osnovu izdate naredbe i ovi su dobili istu kaznu.
DOLAZAK SINA KEJHUSREVOV A
I NJEGOVA IZJA V A POKORNOSTI
je doao sa est hiljada naoruanih Aznavura i osmatrao
bitku iza brda pa je vidio ko je dobio bitku i ta je snalo poraene.
Dok je da pobjednik milost poraenom, saznavi ta
je snalo Tokmak-hana, u ranu zoru se spustio s brda, doao u ser-
darov ator i predao se.
U to vrijeme svi beglerbegovi i sandakbegovi sa
glavama u rukama vojnika i sputenim bajracima,
zrak bubnjevima i trubama, sa krivovjernicima povezanim u lance,
doli su serdaru na divan. U isto vrijeme su glave ivih
37
Ne znamo na kojeg Lamiija ovdje misli jer je poznati os-
manski pjesnik Lamii umro 1532. pa nije mogao opisati ovaj pedeset
godina iza smrti.
38
zarobljenika pa se u jednom odjednom otkotrljalo toliko nes-
retnih glava neprijatelja. Tako je Aznavurima koji su doli data
pouka u pravom smislu
0 RAHMETLI DERVI-PAI
I Dervi-paa
38
je porijekla i pripada poznatoj porodici
je brat majke, mene siromaha, punog grijeha. Iz
ove poznate porodice bila su dva velika vezira i pet dravnika u
rangu vezira. Posebno je jo deset osoba prispjelo do zvanja beg-
lerbega. Izvan ovih ne znamo koliko je jo bilo komandanata i aja-
na iz ove porodice.
Dervi-paa je Mehmed-pae Dugog i brat rahmetli
Ferhad-pae koji je pao kao ehid u Budimu. Vrlo i hrabar,
stekao je slavu po svojim trajnim ljudskim vrijednostima. Otvorene
ruke, nenadmaan majstor u hvalili su ga da su
amski i halepski konjanici u njegovo vrijeme od njega uzimali
lekcije o jahanju. Kako je bio vrlo dareljiv, govorili su za njega
"tamo gdje je ruka ozada".
U ovoj obitelji su po dareljivosti i plemenitosti najdalje otili
rahmetli Mustafa-paa u Budimu i Dervi-paa. Svim svojim lju-
dima nekoliko puta je darovao godinje U to vri-
jeme i sluge su darovane skupocjenom I kod Dervi-pae
je bilo da se daju tkanine ili protuvrijednost u novcu.
Svake godine u ovoj zemlji se od rodbine i blinjih slati
enama pune poklona sa tkaninama iz ama i Dijarbekira i
drugim sitnim stvarima, u koje su stavljana pisma u kojim se pita
za svoje. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
OSVOJENJE V A TUMUK, HIRTIZ I KELEK
Cijenjeni serdar poslao je Abdurrahman-bega koji je postavljen za
sandakbega Ardahana da pokori spomenute Njihovo sta-
38
Dervi-paa je sin Rustam-begov, a brat Ferhad-pae Sokolo-
I on je bio kako se vidi daida. Kod nije zastupljen u
Znamenitim Hrvatima, Bonjacima i Hercegovcima, nego je samo spomenut
uz brata Ferhad-pau.
39
novnitvo se pokorila ne se. One su osvojene u ime osman-
skog padiaha i u svaku je postavljen upravitelj.
OSVOJENJE TBILISI
20. demai!Jelahir 986. (25.8.1578.). Istog dana islamska vojska je
dola pred Tbilisi. Davud-han, jedan od slavnih gruzijskih
begova, se da je ranije prihvatio gospodstvo iranskog aha,
krunisao se i ostavljen je u svojoj zemlji kao do tada. da
se oduprijeti napadu islamske vojske, Davud-han je
ovaj put pobjegao, otiao sa svom svojom rajom i sklonio se u
krevita brda. Tbilisku i njenu okolinu ostavio je u ruevi-
nom stanju i potpuno praznu. Na ovo je cijenjeni serdar ovdje kao
valiju postavio Mehmed-pau, sina Solak Ferhad-pae, sandakbega
Kastamonije i uz njega je ostavio dovoljno ljudi, a upotpunio je i
sve ono to treba za
POKORNOST ALEKSANDRA-HANA,
SINA LEVENT-HANA
U istoj godini serdar je, krenuvi iz Tbilisija, preao rijeku Kur
i na ul o gorio se uz rijeku Kapor. J o ranije po-
slao je ljude s garantnim pismima i Aleksandra-hanu
koji je bio gospodar dva velika grada Zegem i Gujem i drugih
mnogih mjesta Gruzije, a ujedno je bio najslavniji i najistaknutiji
gruzijski velika. Na ovo je i Aleksandra-han okupio oko sebe
svoje ljude, formirao jedinice sa slavnim Aznavurima i
krenuo prema logoru osmanske vojske. Kad je stigla ova vijest,
osmanska vojska je, kako to dolikuje padiahivom ugledu i slavi
na jedan sjajan hana. Kad je Aleksandra stigao u
serdarov ator darovani su mu mnogi kaftani, a njegovim ljudima,
u skladu s njihovim poloajima, ukazana je panja.
Sporazumom dvije strane han se obavezao da
godinje davati trideset tovara svile, deset momaka,
deset lijepih djevica, deset posebnih sokolova za lov i drugo. Pod
ovim uvjetom dat je berat Aleksandri da s titulom beglerbega
upravlja ovom zemljom.
40
0 PORIJEKLU GRUZIJSKIH GOSPODARA
PREMA NJIHOVU VJEROVANJU
Gruzijski gospodari svoje porijeklo do perzijskog vladara
Kejkavusa, a odatle do Davud Pejgambera. Kau da je u prolosti
jedan slavan vladar bio gospodar Gruzije i da je upravljao
tom zemljom pravedno u pravom smislu te
Kad je umro nije imao muka djeteta da ga naslijedi, ostala je
samo njegova lijepa po imenu Nemrud i ona je upravljala zem-
ljom kao i njen otac. Govorila je da joj ne treba mukarac i nije se
eljela udati. Ali jedan koji je bio mirahor na nje-
nom dvoru, po lahko je uao u njeno srce. Kada je pila, pili su zajed-
no, kad je obilazila ili su zajedno, ni se od nje nije odvajao.
ime je bilo Tavat. Dok su jednog dana zajedno pili dje-
vojka je pretjerala i u pijanstvu se izgubila. Tavat nije propustio
ovu priliku, pribliio se djevojci i ispunio svoju elju. Kad djevoj-
ka sebi, mislila je da je sanjala ono to se zbilo. Sutradan je
zbog ovog grijeha htjela Tavata pogubiti, ali se ustezala zbog toga
to se za a i zbog toga to nije umjesno
pogubiti zbog jednog tako nevano g grijeha. Promijeni miljenje i
da ga alje na najopasnija mjesta. Tako jednog dana posla
sokola da lovi patku na jezeru. Sokol je zgrabio patku i
drao je, a ona je poslala Ta vata da uzme patku od sokola. Ali kako
je kora leda na jezeru bila tanka da bi mogla drati pukne
i Tavat se ugui u vodi i umre.
Nakon izvjesnog vremena vidjelo se da je djevojka u drugom
stanju i kad je dolo vrijeme rodila je ensko dijete. Ima jedno
selo koje se zove in, u okolini Vana, koje je u to vrijeme bilo
veliki grad a tada je bio u posjedu jednog princa po imenu Bukre
Dev an. Bio je od gruzijskih velikaa. Kad je odrasla Tavatova
udala se za ovog princa i rodila tri sina. Gospodar podijeli Gruziju
na troje i podijeli sinovima. Najstarijem sinu dao je zemlju Kuta
39
-koja je "Gologlava" zemlja. Tu je korijen dinastije "Gologlavih".
Srednjem sinu je dao Tbilisi, on je utemeljitelj loze Simon. Ovi su
poznati kao dinastija Suvarsab (Lohrasb). sinu je pri-
39
U Kamus al-a'alamu, emsuddin Sami-beya, V, 3712, "Kutais je stari grad,
nekada prijestolnica Gruzije".
41
pala pokrajina Naht, a to je zemlja Levent-hana. Samo se porodici
koja od najstarijeg sina, s obzirom da joj se korijen naslanja
na lozu "Gologlavih", ukazivalo potovanje i poslunost. Naprimjer,
klonilo se njihove kletve, od njih se sablja pripasivala i ako bi dolo
do nevolja na njih bi se oslanjalo.
Rahmetli sultan Selim prvi, jo dok je bio princ, iao je do
Kutaa koji je bio njihova prijestolnica i kako su oni jo od toga
vremena bili pokorni Osmanskom carstvu, su
Ni sada se od njih ne uzima
Kako bi se o ovoj temi oduljila, ako damo jo informacija,
zadovoljit se ovim.
OSVOJENJE EKI
Godina 986.
40
U vrijeme kad je Aleksandra-han doao u serdaro-
va vojno boravite i iskazao pbkornost, dato je u dunost da se
osvoji eki. Iz vojske boliik halki je
dvjesto spahija, a od komandanata su dodati Mirza Ali beg i Lago
Ahmed-beg koji su ovdje od ranije starosjedioci, znaju
okolinu na sve strane, pametni su i hrabri, i svi su oni tamo poslati.
kako se po putovima izlila rijeka Kinik koja je previe
nabujala, zakasnili su nekoliko dana. Kasnije, kad su uhvatili prili-
ku preli su rijeku i opsjeli Uz Uzvienog Allaha
osvojili su je. Poloaj valije ejaleta, kao protuuslugu za za-
sluge, dat je Ergela Mirzi, sinu Leventa. Kad se postavio kadija,
dizdar i upotpunila sve to je potrebno, ovo je mjesto
zemlje osmanskog padiaha.
BITKA S EMIR-HANOM I NEKIM DRUGIM NEPRIJATELJIMA
Godina 986.
41
Serdar epiteta, sa vojskom koja je lo-
vac neprijatelja, krenu prema irvanu i ulogori se rijeka
Kabor i Kinik. Dok su bili ovdje, Tokmak-han i neprijatelji koji su
zajedno s njim pretrpjeli poraz, s tenjom da naplate dug od islamske
40
Od 10.3.1578. do 27.2.1579.
41
Isto.
42
vojske, spremili su se da svoje glave. S dozvolom iranskog
aha, molili su da im serasker bude Emir-han, beg Tebriza, junak i
odvaan Na ovo su se skupili Emir-han, Murad-han, beg
Mogana, eref-han, beg Ensar halife i jo neki sve u
svemu sedam-osam komandanata sa vie od dvadeset hiljada voj-
nika. Preli su rijeku Kojun prolaz). Pruili su ruku
za devama i stokom islamske vojske koja se rairila po panjacima.
Kad je za to saznao serasker odmah je na njih poslao Osman-pau,
Mehmed-pau, halepskog beglerbega, i zulkadrijskog beglerbega
Mustafa-pau. Kad su ovi stigli vidjeli su neprijatelje koji su pro-
li rijeku Kojun zauzeli borbeni poloaj i spremno bitku.
Jedino je Emir-han sa nekoliko alaja ostao u pozadini, na obali,
preko puta prolaza. je islamska vojska stigla, pola je u napad
bez ne im da otvore u
prkosu, ni oni nisu nikako uzmicali, ali na kraju, uz Uzvi-
enog Allaha neprijateljska vojska je okrenula i bila je poraena.
U estokom napadu nae vojske na njih, u tom je na zemlju
oboreno hiljadu do dvije hiljade neprijatelja. Preostali su se pak, iz
straha za vlastiti ivot, skupljali na mjesto prijelaza preko rijeke.
Ali kako su se gurali, nisu uspijevali do prijelaza. su da
prije do obale, iz straha od sablje skakali su u vodu, ali
kako nisu bili na mjestu prijelaza gdje je voda plitka, upadali su u
duboku vodu i tu su se guili. Samo se mogao spasiti Emir-han
koji je sa svojim jedinicama ostao na suprotnoj obali. Od onih koji
su bili u vodi neki su spaeni tako to su ih za i

BOIJOM STRADANJE ERE-HANA, GOSPODARA
AMAHIJA I AHMED-HANA GOSPODARA EKIJA
Ovi zapovjednici sa sedam-osam sebi drugova i sa oko
dvanaest hiljada neprijatelja vjere krenuli su da bi pristigli u
Emir-hanu. Kao rezultat stigli su na jednu uzvi-
sinu odakle su izbliza pratili borbu Emir-hana sa osmanskom voj-
skom i njegovo stradanje. u to vrijeme su irvanlije bili
za poraz neprijatelja. da ih tuku vidjeli su da
i odmah su se bez ustezanja dali u bitku. I ovi su se skupljali pred
43
/
velikom da bi preli rijeku. Ali nije mogla izdr-
ati tako teak teret pa se sruila. Svi neprijatelji koji su se na njoj
nalazili pali su i uguili se. Preostale su pobili irvanski suniti. Tako
je jedan dobar posao.
0 GRADNJI ERE
Dok nisu doli do Ere, islamski vojnici su imali velike
muke u vezi s ishranom. Tako je vojska dola do serdara i svata
prigovarala. Zbilja, stanje je bilo takvo da je penica bila po est
zlatnika, brano po jedanaest zlatnika, a so, koja je potrebna za sve
vrste jela, nije se mogla ispod dva zlatnika. Kad su doli u
grad Ere, svega je bilo u izobilju tako da je svako za
mogao nabaviti hranu za pedeset dana.
Tamo se potreba za izgradnjom jedne Izvan
grada je bilo mjesto za razgalu zvano ahov vinograd. U okolini
su bili zidovi, i kako se unutra nalazio prostor irok da bi
se u njemu moglo smjestiti dvadeset-trideset hiljada vojnika, za-
je jednoglasno da se tu gradi Tako je
sve i za jednu sedmicu je i velika
sa irokim i dubokim rovovima i nekoliko velikih tornjeva. Za
njenog beglerbega je doveden Kajtas-beg, koji je s dvora izaao
kao mirahor, a sada je bio valij a sandaka Saruhan.
OSVOJENJE BABULEBVABA TO JEST DEMIRKAPIJE
Godina 986. (1578.). Nakon to je serdar je drug pobjeda, sa
vojskom koja je lovac neprijatelja, pripojio pokrajinu irvan os-
manskim zemljama i kad su za to sunije u toj zemlji, zarobili
su neprijatelja po imenu koga je dumanski ah posta-
vio tamo kao komandanta, i odsjekli glave oko tristo Iranaca nje-
govih ljudi. Nakon toga, oko dvije hiljade strijelaca i junaka sunij-
skog mezheba koji su blistali sa plavim i crnim kalpacima, doli
su u osmansku vojsku na sebi osoben Njihovim predvodni-
cima darovani su kaftani, a ostali su i darovani
vie nego to su Tu je pogubljen i sahranjen
je pored drugih njegovih mrtvih ljudi.
44
0 STANJU OSMAN-PAE NA MJESTU
V ALIJE IRV ANA U RANGU VEZIRA
Po pripajanju drave irvan osmanskim zemljama, kao obavezno je
trebalo povjeriti ove zemlje hrabrom i marljivom veziru
koji zna rukovati sabljom. Kako je po miljenju svih, velikih i
malih, vojske bila jedna osoba takvih karakteristika, Osman
sin Ozdemirov, se slono da se njega postavi pa je on stav-
ljen na ejaleta irvan s titulom vezira i serdara, a glavni grad
mu je bio Demirkapi. Pod njegovu komandu je stavljeno
hiljadu buljuk lijevih ulufedija sa agama, sa dovoljno
vojske kapikulu, vie od ezdeset topova i darbzena, dvjesto san-
duka municije, a za vojsku su ostavljene i za est mjeseci.
Posebno je jo popisano tri hiljade vojnika-kapikulu, a sa onima iz
odaka izvan glavnog grada i timar-sahibija, ostavljeno je ukupno
vojske koja tu zemlju deset ljudi.
0 PRIHODitv1A I POPISU VILAJETA IRVAN
Defterdarstvo vilajeta irvan dato je jednom slubeniku po ime-
nu Gumuzade Upisano je u tahrir (popi sne) def-
tere kao godinji prihod od Iranaca dvjesto
sedam i po tovara A osoba po imenu Zal je
da popie zemljine posjede ove drave. Beglerbegu
amahija dodijeljeni su hasovi s prihodima od sedamsto hiljada
a sandakbegova hasovi sa pri-
hodima. U svakom sandaku je od zaima i timar-sahibija odvojena
zemlja u odabranim selima i ona je pri dodana padiahovim hasovima
pa je sve to zabiljeeno u popisne deftere. I u ejaletu Demirkapi
data su u skladu sa zakonima, kao to smo to gore rekli, koman-
dantima hasovi, a zaimima i timarnicima sela, sve u skladu sa
zakonima. I sedmorici sandakbegova odvojeni su hasovi. Emiru
ahmalu, begu Dagistana i njegovu bratu Tud Alav Burhaneddin-
-begu ostavljen je po jedan odabrani sandak kao arpaluk.
S namjerom da biti korisno uspostaviti prijateljstvo s bego-
vima Dagistana, Osman-paa se oenio s Tud Alav-bega.
Kako je Dagistan iroka zemlja, ni imena svih begova u njoj nisu
45
spomenuta. Ali toliki su tamonji begovi, uspravne glave i ozbiljni
da ne znaju za podvale, ostali u pokornosti Osman-pai. Osman-
-paa je sa sobom doveo u Istanbul svoju enu, dagistanskog
bega. Ljepota ove ene se po Stambolu. Tadanji pjesnici
su pjevali duge pjesme i redali strofe od stiha o dagistanskoj
ljepotici. Godinu-dvije njeno ime nije izlazilo iz pjesama. Kasnije
je ona padiahovim fermanom postala ena Hasan-pae koji se
uguio u rijeci Bosni, jer je paa nju zajedno sa sobom vodio u
Bosnu.
0 SERDAROVOM POVRATKU IZ EREA
U Ereu se ostalo osamnaest dana i u ovom vremenu su upotpu-
njene potrebe i junaka Osman-pae. u povratku
otuda preko zemlje Levent-hana, krenulo se zajedno sa vojskom i
osmi dan se ulogorilo u koje je nosilo ime Sultandik.
ambol, beg Dagistana, doao je u ovaj menzil da se vidi sa ser-
darom. je na sjajan i obilno i
Kakvo daje te bila ba berata
42
. Islamska voj-
ska je priredila slavlje, pucali su topovi i puke, napravljena je ras-
vjeta lampionima. Sve je bilo ukraeno i uljepano. Gosti koji su
ovo vidjeli bili su zadivljeni.

Rahmetli All-efendi pie ovako. Ozbiljni serdar je traio da mu
objasnim neke vijesti koje je trebalo drati tajnim. Nakon to
sam zavrio izlaganje, on mi se obrati i
"Iza brda koje se vidjelo preko puta nas ima jedan narod po
imenu Ittebel. Oni su loeg vjerovanja, loe jedan pogan na-
rod koji jede leeve. Jedna ena se istovremeno sa sedam-
-osam mukaraca. Kad se rodi dijete i kad malo odraste, svi sjednu
u red, dadnu mu u ruku jabuku i zovu ga sebi. Kome i done-
se jabuku, smatraju da je dijete njegovo.
42
u kojoj se prema islamskom vjerovanju propisuju sudbine ljudi za
godinu.
46
Tada je ovo objasnio: Ima u Kaj taku jedan narod. Njihovim za-
povjednicima kau Usumi. Oni tvrde da od roda hazreti
Hamze, amide naeg Pejgambera. Koliko god su ovi ljudi
rasta i kao i drugi ljudi, tijela su im jako krupna i debela, a glave
su im velike kao kazani u kojima bi se mogle skuhati dvije
ovce. Naprimjer, koliko god bio snaan konj ili pastuh, nema do-
voljno snage da nosi jednog od njih na sebi. Ako ele iz jednog
mjesta u drugo, sjedaju u kola koja vuku bivoli i putuju. su se
serdaru da im je kolima preko toga
brda.
0 ULASKU ISLAMSKE VOJSKE U ERZURUMSKU KASARNU
Kad se s islamskom vojskom dolo u kraj Tbilisija, bilo je dva
dana do kasuma, ali znaci zime su se pokazivati. Puhao
je toliko hladan i otar vjetar, da je pocijepao i poruio nekoliko
hiljada atora. Na kasuma
43
je pao toliki snijeg da je
atora bila zatrpana. Ukratko, na tom je stradalo na hi-
ljade ljudi. Na kraju, sa hiljadu muka i problema, dvadeset prvog
dana mjeseca ramazana
44
bilo je da se u Erzurum.
Od polaska iz Uskudara, islamskoj vojski je konak za konakom
do irvana i zatim u povratku do Erzuruma, osim dana koji su ko-
riteni za odmor, trebalo samo sto trideset puna dana. N akon
toga, neki vojnici su ostali u vojarni, a nekima je dat dopust. Kako
je kome vie odgovaralo, onako se postupilo.
0 KOJI SU SE ZBILI U IRVANU NAKON
POVRATKA OSMANSKE VOJSKE
Sa velikom vojskom koja je bila pod njegovom komandom, begler-
beg irvana, Ozdemiroglu Osman-paa, najprije je napravio
preko puta Erea, pa je preavi tuda imetak naro-
da Karabaha i Mogana. Mnoga naseljena mjesta je poruio i popa-
lio pa, se vratio u prijestolnicu s toliko plijena da to nije
izmjeriti ni izbrojiti.
43
Kasumje po starom vremena 8. novembar.
44
21.11.1578. godine.
47
0 STRADANJU I POGIBIJI ERE-HANA,
BIVEG BEGA IRVANA
Ere-han, koji je ranije vladao pokrajinom irvan, spremio je iran-
sku vojsku od preko dvadeset pet hiljada ljudi s ciljem da uniti
Osman-pau i njegove pristalice, uao u irvanske zemlje i najprije
krenuo na amalu. Devetog dana blagoslovljenog ramazana u ned-
jelju i Osman-paa je izaao njemu u susret sa svojom vojskom,
bitka je i trajala je dan. Kad je pao mrak bubnjevi su
najavili prestanak borbi i strane su se povukle. Sutradan su se isto
ovako tukli. dan, u utorak, bitka je i trajala i na
koncu uz Uzvienog Allaha i mudizi hazreti
Pejgambera stigao je han Tatara koji je odavno U
jednom koji je osmanska vojska otvorenih tri mla-
da i hrabra brata tatarskog hana: Adil Giraj, Gazi Giraj i Saadet
Giraj i njegov slavni sin Mubarek Giraj, na tatarske vojske od
pedeset hiljada boraca stutili su se iznenada na nepri-
jatelja. S Uzvienog Allaha bila je takva bitka, da
nebesa koje daleko vide pa i meleci ovakvih su malo vidjeti. Osim
to su pobijeni mnogi hanovi i sultani, izbrojena je tada sedam
hiljada sedamsto ezdeset ljudske glave. Ranjenih,
mrtvih i uguenih bilo je vie od deset hiljada. Ere-han, koman-
dant neprijatelja u ovoj bitci je zarobljen, ali je i on pogubljen pred
slavnog vezira. Plijen koji su zarobili osmanski vojnici nije
izmjeriti ni izbrojiti.
0 POGIBIJI KAJTAS-P AE, BEGLERBEGA EREA
Kad je zlonamjerni Ere-han doao na Osman-pau, Imam-kulu
Sultan i Gejlani Emirhan su sa petnaest neprijateljskih voj-
nika doli na Ere. Kajtas-paa se trebao u
ali on se neumjesno ponaao, podcijenio protivnike i na njih krenuo.
Ali vjetar ne pue uvijek s povoljne strane:
"Vjetar ne pue prema
Vojska je stradala, a i on sam je pao kao ehid. Nakon toga su
dumani uli u neka mjesta Erea. Jedan dio naroda su pobili, a
jedno-dva mjesta su i otili.
48
0 PREUZIMANJU ERE-HANOVOG IMETKA I PORODICE I
RATOVIMA SA IRANSKOM VOJSKOM
Po smrti Ere-hana, Erdogan Han i nekoliko sultana u toj bici okre-
nuli su se natrag i spasili glave. Preko rijeke Kuz otili su u zemlju
koja se zove Halu, tamo su na strmom kamenjaru iskopali rovove i
zajedno sa neprijateljima koji su se izvukli ispod sablje, sklonili
su se tamo da se spase. Osman-paa, koji je to saznao, poalje na
njih jedan buljuk tatarske vojske pod komandom hanovog brata.
Kad su ovi stigli, neprijatelji se nisu suprotstavili nego su se rasuli.
Preuzeli su riznicu Ere-hana, sedamdeset lijepih djevojaka i ena
i do pedeset robinja. Zarobili su i njegovog sina koji je jo
bio dijete. neprijatelja koji su bili tamo su pobili. Osim mno-
gobrojnog plijena, tatarskoj vojski je pripalo i dvanaest hiljada deva.
Zbilja, ovo osvojenje i uzeti plijen bili su od prethodnih.
0 TOME KAKO JE OSMAN-PAA OPSJEDNUT U AMAHIJU
I RATU TATARSKE VOJSKE
hiljada neprijateljskih vojnika sa ahovim si-
nom koji je jo bio dijete kao komandantom, doli su do
amahi i tamo se nalazili tri dana Osman-pau. Na
ovo je slavni vezir poslao vijest tatarskoj vojsci da hitno Ali
u putu je zarobljen vojnik koji je trebao prenijeti tu vijest. Tako je
neprijatelj saznao ta je sadraj pisma koje je nosio. Na ovo
neprijatelji okrenu na tatarsku vojsku, a rat sa irvanlijama ostave
za kasnije, pa se s njima sukobe na polju zvanom Mahmudabad.
Velika bitka je trajala puna dana. Ali kia koja objema stra-
nama nije dala oka otvoriti uvjetovala je da su se na kraju povukli
iz borbe. Neprijatelji su se povukli prema svojim krajevima, a
Tatari prema Demirkapiji.
Osman-paa, razmislivi ponovo da se za sada ne zadrav:t d 1'-
go u Dagistanu, smatrao je podesnim da islamska vojska ostane u
Demirkapiji. Krenu iz amahija, se sa hanovim sinovima i
ovi zajedno u Demirkapiju. Petnaest hiljada nogajskih Tatara
i isto toliko strijelaca Emira amhala, bega Dagistana, doli su u
amahi. Tako je islamska vojska dola u jedno vrlo ozbiljno stanje.
Na ovo je Osman-paa smatrao boljim da izravno obavijesti padi-
49
aha nego da javi novosti serdaru, pa je preko stepa
prema obalama Kefe poslao est uJaka sa arzom. Tako je Osman-
-paa sakrio od serdara ono to se zbilo, podcijenivi ga tako to je
o stanju izravno pisao u Stambol.
PAD HAN OVOG BRA TA ADILA GIRA JA
U NEPRIJATELJSKO ROPSTVO
Neprijatelj koji je dolazio na irvan iao je prema Karatogu i
Moganu, a odatle se vratio na Demirkapiju. Slavni vezir koji je
obavijeten da se ovi skupljaju u Demirkapiji, uputi na njih odmah
brata krimskog hana Adila Giraja Sultana sa brojnom tatarskom
vojskom. Ali u sudbini Adila Gira ja je zapisano da pasti u ropstvo,
a da tatarska vojska stradati. Pala je kia, i dok se nebo nije is-
praznilo oni su bili vezanih ruku i nogu, a brojni neprijatelj ih je
opkolio. Nakon estokog okraja hanov sin je zarobljen. Kako je bio
iz loze Dengiz-hana, naiao je na veliko potovanje, ali ta to vrijedi.
Neprijatelj je pobijedio, a on je stradao. Takva je bila Boija volja.
KOJI SU SE ZBILI U DRUGOJ GODINI RATA
VEZIRA I SERDARA MUSTAFA-PAE
U mjesecu demazijelevvelu, u 987. godine (lipanj-
-srpanj 1579.) izala je naredba da se islamska vojska okupi u polju
Erzuruma. Na ovo su anadolski beglerbeg Dafer-paa i omiljeni
sin velikog vezira Mehmed-pae Dugog, Hasan-paa, beglerbeg
ama, sa vojskom iz svojih ejaleta doli na spomenuto mjesto gdje
im je Krenuvi odatle drugog dana demazijelahira (27.
jula 1579.), ulogorili su se u polju Kars, pa su se odmah dali na
posao da bi najprije Kars. Uz Uzvienog
Allaha posao su do kraja toga mjeseca ( damazijelahira,
tj. do 23. srpnja 1579.).
JEDNOG DERVIA
U vrijeme gradnje jedan dervi iz jedinice boliik
halki usnio je san i ovako ga objasnio: "Pojavio se jedan starac
svijetla lica i rekao:
50
- Meni je Ebulhasan Harakani
45
rekao: "Moje je mjesto ovdje,
ako to utvrditi, gledajte, ovdje pod mojim nogama ima je-
dan dubok bunar". I pokaza na to mjesto."
Dervi ovaj san serdaru, pokazano mjesto se otkopa i
se bunar onakav kakav je opisan. Odmah se tu sagradi turbe.
Bilo je poslije toga toliko srebrenog i zlatnog novca, sadaka i kur-
bana kao da je kia padati i tako je osigurana egzistencija
mnogih ubonika.
JEDNO STARO DJELO
Sluao sam od rumelijskog beglerbega Mahmud-pae:
je mermerni kamen na kome je bio arapski natpis, a ispod toga
uklesan tarih 548
46
. Na njemu je pisalo da je obnovio padi-
ahov vezir Firuz, jedna potovana osoba, u ime Melik Izzeddina
47
, a
njemu je pomogla jedna ugledna ena, poznata kao "Kerimuddi-
nova robinja". Taj teki mermerni kamen opet je stavljen na jedno
mjesto i na taj se pokazalo potovanje prema starin-
skim djelima.
OPSADA TBILISI I ONIH
KOJI SU SE ZADESILI UNUTRA
Nakon to je islamska vojska dola da prezimi u Erzurum, od beg-
lerbega Tbilisija dolazile su jedna za drugom tube u kojima su
opisivali muke u kojima se nalaze. Iako je uloeno mnogo truda
da im se poalje hrana, nije za to nikakva
Iranci su saznali za nevolje onih u Da bi iskoristili ovu
priliku, Imam Kulu-han je doao sa deset hiljada vojnika i
drao pod opsadom mjeseca. U tim danima u
45
Ebu'l-hasan Ali b. Amed (Da'fer) al-Harakani (umro 425./1033.),
mutesavvif u selu Barakanu, na sjeveru Bistama. Napisao djelo Nuru'l-
ulum. Na osnovu sna jednog dervia, kako to opisuje i podignuto
mu je turbe u Karsu.
46
29.3.1153., a zavrava se 17.3.1154. godine.
47
Arslan Izzuddin, sin Mesuda koji je bio unuk Arslana L Peti sel-
vladar, oca naslijedio 558. (1162-63.), a umro 578. (1182-83.).
51
je kila
48
penice iznosila hiljadu se predavao po osam-
sto, ali se ni oni nisu mogli Jedna deva se prodavala po dva-
deset hiljada Na kraju se jesti meso pasa i
se jedan pas prodavao po dvije hiljade U je bilo
samo sedamsto ljudi koji su mogli izdrati ove muke. Nakon to je
stanje dolo do takvog stupnja, Iranci su traili da se preda
hiljadu i jedno Ali branioci nisu na to pristajati.
Nakon izvjesnog vremena, serdar Mustafa-paa je poslao prehram-
benih namimica u velikim i nekoliko puta je to dopu-
njavao, tako da je tamonjim jadnicima osigurao ivot.
Ustvari jedan dio hrane je dospio u ruke gruzijskim nevjernici-
ma, ali mnogo je toga bilo i muslimanima. Serdar je iznova
pripremio dosta hrane i uputio u Tbilisi po Hasan-pai, omiljenom
sinu velikog vezira. A Hasan-paa je pokazao junatvo nego
to se za esnaest dana je doao do Tbilisija i vratio se.
Zanimljivo je i ovo, dva dana prije nego krenuti, Hasan-pai je
stiglo pismo od oca. U njemu je pisalo: "Znam da dobiti nare-
da osigura hranu za Tbilisi, pazi se da ne postupi suprotno,
ali prije nego to krene mora obaviti dobre pripreme u pravom
smislu neka zna ovo biti tvoga napredovanja."
Ovaj je sam Hasan-paa opisao nekim svojim ljudima.
ZAROBLJAVANJE REV ANSKOG STANOVNITVA I JAGMA
NJIHOVOG IMETKA OD ISLAMSKE VOJSKE
U vrijeme izgradnje koji se zove Tokmak-
-han nije se ustezao da napada sa odmetnicima ljude koji prenose
hranu i konjuare koji idu po hranu. Boijom na-
kon zavretka radova na dolo je vrijeme da se kazne od-
metnici zbog svojih postupaka. ejhulislami koji razrjeuju pitanja
za koja su svi zainteresirani dali su ove fetve o jagmi i u
neprijateljskim zemljama i o zarobljavanju tamonjeg stanovnitva i
njihove djece.
Pianje: Ako se Zejd koji je ermenskog porijekla zarobi je li po
erijatu dozvoljeno da on radi?
48
Kila ili Key!, mjera za teinu (ili zapreminu) kojom se mjeri ito, bez preciz-
nih podataka koliko je iznosila.
52
Odgovor: Ako ima krivicu, jest.
Pitanje: O dozvo ljenosti da se i bez odlaska u rat zarobi ena
koja je napustila islam i pristupila drugoj vjeri ima izjava imama
Azama. Ako se s ovakvim enama islamska vojska a
neprijateljska slabom i prema spomenutom miljenju
imama Azama, je li ovaj postupak ispravan po erijatu?
Odgovor: Jest.
Pitanje: Je li ispravno po erijatu robljem i malodobnu
djecu zarobljenih ena, koja nisu u drati se vjere?
Odgovor: Jest.
Eto, cijenjeni serdar, se na ove fetve, upadao je i na-
padao ovu dravu, ruio i palio. S ovim ciljem je anadolskog beg-
lerbega Dafer-pau serdarom, pod njegovu komandu dao
tri beglerbega i poslao ih na Revan. A ovi su govorili: "Sad vidjeti
Tokmak-han je li lijepo napadati konjuare i krasti i odnositi hranu
namijenjenu vojsci." Tada su poharali i grad Van i nje-
gov ejalet koji se u to vrijeme nalazio pod upravom Tokmak-hana.
Ukraene i zlatom pokrivene dvorce sravnili su sa zemljom, izrez-
barene i svodove su zapalili. Zarobili su vie od dvadeset
hiljada ena i djece. Islamska vojska se vratila i veselo stigla u logor.
0 POGUBLJENJU NESRETNE ENE SLIJEPOG AHA
HUDABENDEA I NJEGOVE SESTRE TE ADIL GIRA JA
Gore je kako je Adil Giraj, brat krimskog hana, pao u zaro-
bljenitvo krivovjernika. ah ga je stavio u jednu lijepu dvorsku
odaju pod prismotru i odredio je nekoliko svojih ljudi da ga dre
na oku i slue. je ovog potomka hanova, koji je bio vrlo
i hrabar, a uz to i plemenitijeg porijekla, htio zetom. ahova
ena i njegova sestra su se zaljubile u Adila Giraja, njima su
veze uznapredovale, skupovi gdje se druilo i pilo otvorili su put
Ljudi zadueni da prate najprije su posumnjali, a onda su
doli do pouzdanih saznanja. Rekli su "Ako je ah prevrtljiv i ne-
zar mi nemamo svoju Jednog dana u ime svih drugo-
va u ahovu sobu jedna grupa vojnika. Iako se ah ova
lijepa ena sklonila iza ahove fotelje u postelju, iako ju je ah po-
kuavao spasiti, nije uspio. Izvukli su je iza ahove fotelje i odmah
53
usmrtili. Odatle su otili do osobne odaje ahove sestre pa su i nju
usmrtili. Onda su zavrili sa onima koji su motrili na hana pred vra-
tima i na krovu. Kad su s upali u sobu Adila Giraja, nastala je
estoka borba. Han je sedmoricu sastavio sa zemljom, ali bio ra-
njen, nestalo mu je snage pa je tada, pukom, pao kao
ehid. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
0 OSVETI VOLJEG AHA ABBASA NAD
U vrijeme rahmetli velikog vezira Murad-pae doao je iz Irana je-
dan zarobljenik. Ovaj je bio jedan od gruzijskih
koji je u djetinjstvu doao u slubu u ahovu riznicu, tamo stekao
potovanje i dugo vremena se nalazio na mjestu glav-
nog Zvao se Jusuf-aga. Rahmetli Murad-paa mu je dao
zeamet u Rakki i tu je ostao. Eto ovaj Jusuf-aga je ovako
"ah Abbas je kovao plan kako bi se osvetio za prolivenu krv
svoje majke i sestre. Dovodio je pod izgovorom da vre
On je sjedio pred vratima duge prostorije dvora u Isfa-
hanu, i kako je dolazio koji od on ih je ispitivao. Svakog
koji je dolazio pitao je koliko ima novaca, gdje mu se novci nalaze,
kako ih je stekao, gledao je njihov novac i njihove znakove. Nakon
ovakvog propitivanja, koje je trajalo kratko, ostavljao bi ih. Nakon
to bi proli dvije kapije unutra, zgrabili bi ih delati koji
su se ranije tu smjestili, odsijecali bi im glave, bacali u jednu bez-
danu rupu i druge da ah Abbas je zadravao na ispi-
tivanju svakog dok delati ne obave posao sa prethodnim, a poslije
toga ih je slao na put koji vodi u kande delata. Tako je pogubljeno
hiljadu sedamsto ili, Bog sami zna, moda i dvije hiljade sedamsto
Niko to nije osjetio niti Na kraju je jedan sveti
jek koji se nalazio pored njega rekao: "Gospodaru, dosta je vie,
pretjeralo se". poslije ovoga je i narod saznao ta se zbilo
pa su se svi razbjeali na razne strane. On sam je tada rekao: "Eto,
varalice, ovo je kazna za one koji prue ruku na padiahov harem".
Poslije toga je dao da se u ah ovo ime preuzmu konji, oprema i li-
jepa koji su pripadali pobijenim."
Za istinitost ovog ovdje iznesenog odgovoran je onaj koji je to
kazivao.
54
0 DOLASKU U IR VAN I POVRATKU SLAVNOG MEHMED
GIRA J-HANA SA TA TARSKOM VOJSKOM
Godina 987. (1579-80.). Njegova ekselencija padiah je vie puta pi-
sao tatarskom hanu da do Demirkapije pa mu je bio poslao
mnogo novaca i poklona da tamo odvede tatarsku vojsku. Na ovo
je Mahmud Giraj-han htio ne htio skupio tatarsku vojsku poput mra-
va i prvog dana mjeseca demazijelahira 987. (26. 7.1579.) iz li-
jepog grada svoje prijestolnice, pokrenuo se i poao
na put.
Mehmed-beg, sandakbeg Azova, bio je poznati i slavni ko-
mandant Gruzijaca pa i ruskih i dagistanskih krajeva.
Mehmed Giraj-han je ovog Mehmed-bega postavio za komandanta
tatarske vojske i poslao ga ispred sebe. Mehmed-beg je u sedam-
deset dana stigao do Demirkapije. Slavni Osman-paa je bio
sretan to je Mehmed-beg doao tako rano pa mu je dao prihod hasa
od osamsto uz dodatak kapudana Kaspijskog mora. U
to vrijeme je stigao i slavni han pa je bio gost u Osman-painom
atoru. U vrijeme uzimanja amahija jedna osoba po imenu
Mehmed-han iz reda neprijatelja htio je neto napraviti. Poslana je
na njega vojska pa mu je mnogo ljudi sabljom Onda je
poslan hanov sin Gazi Giraj da rastjera jednu grupu koja se skupila
u gradu Bakuu i on ih je primjereno kaznio. Poslije toga su han i
Osman-paa stigli u amahi, preli rijeku Kirde koja tamo
i harali i bogate krajeve sve do mjesta u Iranu.
Skloni Tatari su se domogli tolikog plijena koji nije mo-
pobrojati. Osman-paa ovu veselu vijest posla serdaru po
pouzdanom to je jako razveselilo svu islamsku
vojsku. Ali han je da se zadovolji sa ovim to je do tada
uradio, nije elio ostati na irvanskoj zemlji i tu prezimiti. Zbog
toga se nekako i pravdao, ostavio je tamo sina Gazi
Giraja, a on se vratio u svoju zemlju. Ovaj je bio razlog padi-
ahove ljutnje i oduzimanja banova posjeda i njegove likvidacije.
VIJEST O POGIBIJI VELIKOG VEZIRA MEHMED-PAE
8. abana 987. (30.9.1579). Strana i bolna vijest o pogibiji velikog
vezira Mehmed-pae stigla je serdaru i islamskoj vojsci estog dana
55
blagoslovljenog ramazana (27.10.1579.). Svi vojnici su kao jedan
alili zbog paine smrti, niko nije ostao ko nije zaplakao. U ovoj
knjizi je rahmetlija spominjan na dva-tri mjesta, pa smatram da nije
potrebno o njemu ponovo govoriti.
POSTAVLJANJE VEZIRA SINAN-PAE ZA SERDARA,
POVRATAK LALA MUSTAFA-PAE U PRIJESTOLNICU
Rahmetli Sinan-paa je bio dravnik narcisoidan i a
zbog amautskog porijekla prkosan, ohol i pun mrnje. Imao je
mnogo imetka. Njegovi protivnici su arko eljeli da mu se osvete.
Kad je razmiljao o tome da su on i Lala Mustafa-paa
bili u isto vrijeme serdari na krajevima i da je veliki ve-
zir rahmetli Mehmed-paa podrao da Mustafa-paa bude jedini
serdar, to nije nikako mogao otrpjeti pa se nije ustezao da njegove
vrijedne zasluge runo prikazuje i da ga omalovaava. Na svaki is-
pravan posao Mustafa-pae on je udarao pogrean ig. Naprimjer,
govorio bi: "U ratu sa Tokmak-hanom on je bio po strani i sjedio
u svom atoru, a na Tokmak-hana je poslao vojsku sa drugim ko-
mandantom, to je bilo pogreno. Da je on iao na vojske, bez
sumnje bi ga ili zarobio ili unitio. Da sam bio ja, tako bih napra-
vio i padiahov divan bih napunio dumanskim glavama. Mislim
da bih uz Boiju do sada ahovu glavu poslao na padia-
hov dvor."
Od rahmetli velikog vezira Mehmed-pae se ustezao, pored
njega nije mnogo brbljao. Ali poslije njegove smrti je pruio jezik
pa je osvajao neprijateljske zemlje, a glavama
islamske krajine. Poto nije bilo nikoga da mu se suprotstavi,
imao je slobodan prostor za djelovanje. Kako je novi veliki vezir
Ahmed-paa bio blage naravi nije se suprotstavljao Sinan-
-pai i nije nikad iao protiv njega. Sinan-paa je troio silan novac i
gurao svoj posao. Ukratko, radio je ta je radio, postao serdar,
uputio je u Erzurum s naredbom da postavlja za svoga kaj-
makama beglerbega Vana Husrev Mehmed-pau.
Na ovo je Lala Mustafa-paa krenuo u Istanbul. Kad je stigao u
okolinu Tokata, kapidija Kurt aga, uhvati Lalezar
mal-defterdara Erzuruma i reisulkutlaba Tadzadea,
56
uhapsi ih, zaplijeni sve to su imali i brzo krenu prema Istanbulu.
Stigavi zajedno u prijestolnicu sa defterdarom i reisulkutlabom,
zatvori ih u Jedikulu. Ali tu nije dirana ni njihova ni druge
stvari, poslane su njihovoj Nekoliko dana nakon to je Lala
Mustafa-paa doao u Istanbul, oba su putena iz zatvora i oslobo-
Nije prolo dugo opet je jedan postavljen za defteremina, a
drugi za reisulkuttaba. Ali cm obraz smutljivaca je ostao po strani.
A Lala Mustafa-paa je ponovo postavljen na mjesto drugog vezira.
ODLAZAK SERDARA KOJI OKOLO RAZBACUJE
NOVAC NA KIZILBAE
Godina 988. (1580.). Ove godine je serdar Sinan-paa, onako kako
se to radilo i ranije, preao u Uskudar i sa islamskom vojskom, pre-
konak po konak postavio atore u polju Erzuruma.
rove prazne izgovarane s visine dole su i kizilbaima do
uiju. kako je raniji serdar poruio i popalio gradove,
a Osman-paa stanovnitvo na zemljama irvana te da novi
serdar raspolae brojnom vojskom, Iranci su razmiljali da se ne
suprotstave Osmanlijama pa su traili da se dvije drave
sklopi mir sa granicama iz vremena sultan Sulejman-hana. S tim
ciljem su poslali jednog po imenu Maksud-han kao izasla-
nika serdaru.
Ovaj izaslanik je doao u osmanski logor kad su oni boravili na
konaku u mjestu Kako su oni bili da dan
krenu s toga konaka je beglerbegu, sandakbegu i janji-
jedinicama da pripreme alaje. Ovi su napravili tako sjajnu
i lijepu paradu da su koje vide dokle sunce dopire priznale da
nisu vidjele su kizilbai koji su doli u izaslanstvu
sve ovo gledali otvorenih usta. Nisu krili oduevljenje prema izgle-
du, poretku i mnotvu vojske, nisu se mogli uzdrati da ne iskau
hiljade, stotine hiljada priznanja i pohvala.
0 POSTAVLJENJU SERDARA SINAN-PAE ZA VELIKOG
VEZIRA I SLANJU P ADIAHOVOG MUHURA NJEMU
Kad se tako krenulo na put, sredinom demazijel-ahira 988. (kraj
lipnja 1580.) stiglo se u klanac Iako je da se
57
ovdanja popravi, od velikih kia se to nije moglo uraditi
pa se odustalo od toga posla. Nakon to se ovdje ostalo nekoliko
dana, spustilo se na jedan gdje ima obilje vode na konak.
dana mjeseca redeba (25.8.1580.) doao je
Hasan-aga
49
koji je bio kapidija u Istanbulu i predao ser-
daru muhur sa to je postao veliki vezir i padiahov
jedini Ovaj vrijedni padiahov poklon primljen je
s velikom Svi su ispalili po tri plotuna iz puaka
u znak proslave, a su i svi topovi i derbzeni ispalili po tri
hica. Gruhanje oruja se do Iraka, a po svoj prilici prelo je i u
Horasan i rairilo se do dalekih horizonata, pa se svijet s
ovom pompom koja je bukom punila ui.
OTPUTANJE LALA-PAE S POLOAJA VELIKOG VEZIRA I
PRIBLIAVANJE OD STRANE PADIAHA
Kad je umro rahmetli veliki vezir Ahmed-paa, s obzirom da je
Lala-paa bio drugi vezir, trebalo je da se njemu preda muhur.
Kako se od ranije postupalo na ovaj i sada su svi
isti postupak. Iako je to bilo tako, Sinan-paine pristalice nisu htjele
Lala-pau. Govorili su da ako Lala-paa postane veliki vezir sa
Sinan-paom, iz ruku biti uzeto mjesto serdara,
osigurati egzistenciju pa zato nisu zanemarili da potroe nekoliko
kesa dukata da bi ostvarili svoje namjere. Lala-paa je
pak govorio: "Ja nemam novca ni dukata, neto sam potroio na
rat, neto na haj rate, tako da nemam ni elje da budem veliki vezir".
sa ovakvim stanjem, padiah, svijeta, samo da bi
pribavio potovanje za serdara, a suprotno starim pravilima, pris-
tao je da ovo pa je muh ur velikog vezira poslao Sinan-pai.
Ustvari, Mustafa-paa je potajno mjesto velikog
vezira. Ali kad je padiah poslao muhur serdaru, stvar se okrenula
i u njegov dvorac nisu vie dolazili petkom kazaskeri kao to je to
bilo kapidija i mu se nisu klanjali i
nisu ga vie pratili do njegova dvora. Ovi postupci su vrlo teko
49
Meyvei Hasan-paa, porijeklom Arnaut, carski zet, veliki
vezir od 22.7.1601.- 4.10.1603. godine. Nakon i pogubljen zbog
smutnji koje je izazvao na dvoru.
58
pali Lala-pai pa je s tim stanjem upoznao padiaha. Pitao je: "Po-
stoje neka pitanja, ovi me ne prate do divana prema tradiciji, oni
se izgleda dre pravila kao da su na mjestu velikog vezira. Kazas-
keri ne dolaze na dvor ovog vaeg roba. da ako izbije neko
pitanje ja treba njima da idem?" Na ovo je sultan Murad uputio
Mustafa-pai ovakvo carsko pismo:
"Uistinu, ti si veliki vezir. muh ur poslan je Sinan-pai samo da
se vie potrudi na vojnom pohodu."
Nakon ovog padiahovog pisma, pitanje velikog vezirstva se
rijeilo pa su ugledni velikani iskazivati potovanje dostojno
velikog vezira. Ali pametnim osobama je bilo jasno da Lala Mustafa-
-paa nije postao veliki vezir zbog pretjerane pohlepe i smutljivosti.
Jer jednog na drugog dvojice dvojice
po ocu i materi, Selima i Bajezida, zbog se prolilo toli-
ko krvi, bilo je razlog srozavanja i ugleda jednog takvog pa-
diaha, svijeta kao to je Sultan Sulejman Zakonodavac.
Sve je ovo napravio da bi bio veliki vezir u vrijeme sultana Selima.
Uzvieni Allah je apsolutno pravedan. Osim toga to je lien polo-
aja velikog vezira u to vrijeme, Mustafa-paa ni ovaj put, kad je
doao red na njega, opet nije uspio. Obistinila se poslovica "Onaj
koji strasno eli, ostane
Sada da se mi vratimo naoj osnovnoj temi i da opisi-
vati ta je postigao njegova ekselencija veliki vezir.
0 SERDAROVOM ODLASKU PREMA TBILISIJU
U vrijeme kad se sretni serasker padiahovim muh urom, po-
krenu se s konaka na kojem se nalazio i, s odredita
na odredite, ulogori se u blizini Tbilisija. Kako su na beglerbega
Tbilisija stizale neke pritube, trebalo je novog beglerbega. U
to vrijeme jedan od najpametnijih i najrazboritijih begova Gruzije
bio je Gorgi-beg. Ovaj Gorgi-beg, koji je od ranije iskazao lojal-
nost serdaru, doao je i ovaj put, prihvatio islam i uzeo ime Jusuf.
Slavni serasker mu je predao ejalet Tbilisi s titulom paa pa se ota-
da zvao Jusuf-paa.
59
Iranska vojska se nije ustezala da na mjestima napada
hranom i opskrbom i da stalno uznemiruje
islamsku vojsku. su seu to vrijeme da ez-
deset hiljada iranskih vojnika napasti islamsku vojsku i nastojati
da skri njenu snagu. Zbog toga je serdar mnoge dane pro-
veo i logor, se odakle bi mogao izbiti
neprijatelj. Gospodar susjedne zemlje Zegam, Aleksandra-han, sin
Levent-hana, nalazio se na ovom mjestu sa starim serdarom. Sad
se mislilo da i on moe stigao je glas: "Stari serdar
je bio ozbiljan pouzdana osoba zrelog ponaanja. U njega
sam se pouzdavao, ali ovi mladi je glava u zraku, njima ne
vjerujem". U to vrijeme Aleksandra-begu je ah napisao nekoliko
pisama, a islamska vojska je zarobljavanjem ljudi dola do tih
pisama. U logoru su ta pisma analizirana, pa kako se shvatilo da se
islamskoj vojsci pripremaju neke zamke, donesena su serdaru.
Serdar im naizgled nije pridavao i nije vojsku pokretao s
mjesta, ali kako god bilo nije drao ispravnim da tu ostane. Slije-
dan poalje naprijed Behram-pau sa atorima i vojskom. A
on sam okrenu na drugu stranu i tako vjeto zametnu trag. Oni
koji su ili sa Behram-paom tek sutradan su podne i ikin-
dije mogli dobiti glas o serdaru i brzim juriom, nakon mnogo
muke, mogli su njegov ator. U toj neprijatelj je
napao i pa su strano stradali. Istaknuti zaimi i mnogo
u to vrijeme su pali u ropstvo gruzijskih nevjernika, a mnogi
su izginuli.
Pokrenuvi se s tog konaka, dolo se do drave Cilj
je bio postaviti to prije atore u polju Kars pa nastojati odatle po-
slati vojsku koja harati iranske krajeve. Krenuvi odatle, za-
se u jednom umovitom predjelu. Iz opreza od gruzijskih
odmetnika nikom san nije htio na niko se nije odmarao nijed-
nog sata.
Dan-dva kasnije, kad je o u okolici Karsa, serdar je odlu-
da osvoji Tebriz kao to je to tvrdio jo dok je bio u Istanbulu,
pa je prema tome svako vidio ta on namjerava. Ali nekoliko dana
kasnije doli su uhode i izvijestili da je ah bio doao do mjesta
ali kad je za junatvo, postojanost i pamet islamskog
serdara, vratio se nazad. Hrabri serdar se ovaj vijesti jako obradovao
60
i, rekavi da je dovoljno da je neprijatelj pobjegao ispred njih ne-
koliko konaka, proao se nakane da ide na Tebriz.
0 TOME KAKO JE SERDAR JE OSOBINA DA
IZVRIO SMOTRU VOJSKE
Nakon to se ostalo i odmorilo nekoliko dana u polju Kars, svoj
islamskoj vojsci: jedinicma boliik halki,
beglerbegovima, zaimima, timarnicima je da sa bajraci-
ma i sarucima, svom opremom i orujem na konja budu
postrojeni za smotru. Bez obzira na poloaj, svi su morali u skladu
sa zakonom upotpuniti svoju opremu i oruje pa su se nali u
dan spremni na polju. S glasovima zurne, bubnja i tru-
be, horizont je bio pun bajraka koji su leprali, tresli su se zem-
lja i nebo. Serdar je uzjahao lijepa konja. Na njemu su
bili sjajna i oruje, a on je stisnutim obrvama razgledao
okolo i svaku jedinicu osmotrio. Koliko je slabih i
otjerao.
Rekao je: "Ovdje se s neprijateljem nismo sreli i nismo ratovali,
hajde da barem ovo visoko brdo ispred sebe uzmemo kao neprija-
telja, da potjeramo konje i da vidimo svaki odred kako juria."
Tada su vojnici potjerali konje na visoko brdo, zapucali su pu-
kama i topovima, a sva okolina se razlijegala od povika Allah,
Allah! I serdar je isukao svoj i njim tjerao je konja.
vrlo pokrete zaustavio se. Neki su ove
vate serdarove pokrete njegovom a neki su mi-
slili da on pravi paradu pred perzijskim izaslanicima. Iz ovoga su
svi vidjeli jasno kao dan sve njegove dobre i loe strane.
POVRATAK SERDARA NA ZIMOVANJE U ERZURUM
Serdar, je suputnik pobjeda, sa vojskom koja je lovac nepri-
jatelja, ostao je u polju Karsa sve do pojave prvih znakova zime.
Ali kad se pojavila vojska zime, to je za islamsku vojsku hlad-
islamska vojska se povukla prema zimovalitu. Te godine,
ramazana, krenuli su iz Karsa i doli u Erzurum. Ovdje
je serdar, u skladu sa stanjem, promijenio neke valije
61
ejaleta, a izvrio je i neka nova postavljenja. Nekima u islamskoj
vojsci je dao dopust, a nekima pokazao zimovalita.
Zadovoljio se ovolikim nepotrebnim odlascima i dolascima u ovoj
blagoslovljenoj godini.
Ali Uzvieni Gospodar je apsolutno pravedan. Sam serdar koji
je omalovaavao i zasluge rahmetli Mustafa-pae,
izgovore neopravdano ga je napadao. Uzvieni Sve-
Gospodar nije mu dosudio da on obavi ovaj vaan posao,
pa nije obavio posao vrijedan ni pola ni vrijedan spomena.
Toliko je islamske vojske uzalud upropastio pa je na taj
nio velike tete i dravnoj riznici i imecima. Suta je
istina da onaj ko se izjavama poput: "Ovako uraditi,
onako napraviti" na kraju bude unien, a onaj ko skromno radi
"Ja sam siromani rob, sam, nita mi od ruke
ne ide", tome Uzvieni Gospodar da obavi posao. Ovo nije
potrebno jer nema niko ko to ne razumije.
je Gospodar, On daje, On uzima.
PONOVNI DOLAZAK IZASLANIKA
ZALUTALOG AHA
Dok je uvaeni veliki vezir u zimskoj vojarni u Erzurumu nastojao
uspostaviti pravednost, likvidirati zlo, donijeti narodu blagostanje
i traiti da se mir sa Iranom, doao je izaslanik aha
zalutalog s pravog puta. Izaslanik zalutalog aha bio je jedan slat-
starac koji je dolazio u istom svojstvu i u vrijeme rab-
metli sultana Sulejmana. Stigao je u Erzurum u zilhiddetu iste
godine
50
i izrazio je elju da bude lijepo primljen od serdara.
Ukratko, u izaslanikovim i ahovom pismu je
S ciljem da se osigura mir i sigurnost sirotinji, traeno je da se
obnovi mirovni sporazum iz vremena sultana Sulejman-hana, da
se ne diraju granice iz toga vremena, da se napravi sporazum na
zadovoljstvo obje zemlje, da se urede odnosi. Ove
elje su u isto vrijeme jednog ranijeg iranskog
izaslanika.
50
7.1.-4.2.1581.
62
PRIPREME ZA PRINCA MEHMEDA
U ovoj blagoslovljenoj godini padiah je izdao da
pripreme da se u godini obavi princa. Na ovo
se odmah prilo pripremama. U vrijeme rahmetli sultana Sulejman-
-hana dva puta je napravljena proslava
su zapisnici u kojima su zabiljeene pojedinosti i trokovi pret-
hodnih pa se u skladu s tim pristupilo pripremama. Na
se da se napiu pozivnice vladarima okolnih
zemalja da sa poznatim osobama. To su: krimski han, erif
Mekke, neki indijski i perzijski vladari, vladari
u Europi, francuski kralj i dud, erdeljski vojvoda,
moldavski, vlaki i gospodari, islamski emiri koji
su pod padiahovim suverenitetom, to jest beglerbegovi Misira,
Halepa, ama, Bagdada, Jemena, Budima, Dijarbekira, Basre,
Lahse, Erzuruma i drugi beglerbegovi, poznati begovi i
begovi spomenutih ejaleta, defterdari, timar-defterdari i njihove
i drugi ljudi na poloajima. Svima ovima su
poslani pouzdani i potovani ljudi po kojima su obavijeteni da je
da se obavi u godine."
PROSLAVE
L dema:djelevve! 990.
51
Kad se ulo u devetsto devedesetu godinu
52
su pripreme. Najprije je imenovan povjerenik za proslavu,
njegovi tristo povjerljivih osoba i jo mnogo osoba koje
se razumiju u posao. U visini munara sultanskih damija podignuto
je pet visokih sklonita. Njegova ekselencija padiah, svi-
jeta, prvog dana spomenutog mjeseca je u dvorani na
Atmejdanu. Svakog dana su padiahu izlagani pokloni pozvanih
vladara, velikih vezira, beglerbegova i drugih velikaa. Nakon
toga su umjetnici izlagali svoje i radove, pa
su zato darovani i kako je bilo toliko mno-
go zanimljivih i stvari izloenih na ovoj svetkovini koja je
sa svake strane lijepa, nema nikakvih da se to sve iz-
51
24.5.1582.
52
26.1.1582.
63
loi i opie. Tako se razgledalo i uivalo ravno dana i
a svaki dan su se prikazivale druge stvari. Svi su ovu ve-
selu ceremoniju sa svim vanim pojedinostima opisali. Mi se ustru-
da izrazimo sve to moemo, smatramo da je podesno
ovdje zavriti temu i ne elimo uznemirivati opirnim opisima.
UKRATKO O JEDNOM KOJI SE ZBIO
ZA VRIJEME OVE SJAJNE PROSLAVE
j
Kad se zavrio dan proslave, njegovu ekselenciju slavnog
'princa osunetio je kirurg Mehmed-paa. Njegova ekselencija padi-
ah nagradio je pau kirurga sa deset hiljada zlatnika. Njena ekse-
lencija, carica majka je darivala kirurga sa tri hiljade zlatnika, vrlo
vrijednim tkaninama, i kaftanima.
Nakon obavljenog slavlje je nastavljeno
jo deset dana. u to vrijeme je nekoliko novih
iz odreda bOluk halki i iz reda delikanlija napravilo u
sobama neke radnje, doveli su prostitutke. U to vrijeme
je gradski subaa, bezbonik sa jednim buljukom ja-
iz reda kul oglana i nekoliko straara, izvrio raciju
na sobe i skupljati prostitutke. Ali pripadnici
jedinica koji su se nalazili u drugim sobama, vidjevi da su njihovi
drugovi napadnuti, izvre napad na subau i oduzmu od njega pro-
stitutke. Dobro istuku njegove kul oglane (strau), uzmu i subau,
dovedu ga na Atmejdan i ostave ga preko puta padiaha. Kad su
i vidjeli ta je bilo s kul oglanima, napadnu na
spahije. dvije strane se zametnu kavga, i kad je hrva-
nje na ivot i smrt aga Ferhad-aga, koji kasnije
postati veliki vezir i serdar Ferhad-paa, da rasturi kavgu. Dolaskom
age se broj i u toj guvi ubie dvojicu spahija.
tadanji veliki vezir Sinan-paa gledao je sve ovo iz hlad-
njaka iznad mehterhane. Zovnu Ferhad-agu i vrlo otro ga napade
i ponizi "Crno pseto, to ti si kriv za smrt dvojice
ljudi, gubi se!" Sa aginim odlaskom, odoe odatle i i kavga
se zavri. Veliki vezir izloi padiahu stanje i na mjesto Ferhad-age
za agu postavi Frenk Jusuf-pau, tadanjeg mir-i alema.
Korijen neprijateljstva Sinan-pae i Ferhad-pae bio je eto
64
ovaj Nakon ovog su po-
vodom
JEDNA USPOREDBA OVOG SA ONIM
IZ VREMENA SULTANA SULEJMAN HANA
Sultan Sulejman-han, neka mu Uzvieni Gospodar oprosti i smi-
luje se, dva puta je i jedan put
svadbu velikog vezira Ibrahim-pae sa svojom Sretni pa-
diah je prvoj proslavi posvetio veliku panju, pretjerano je potro-
io zlatnog i srebrenog novca. Prikazane igre i komedije bile su to-
liko raznovrsne i toliko mnogobrojne da se za to vrijeme vie nije
moglo ni zamisliti. Najpoznatiji iz Indije i Sinda
53
, Arapi
i Perzijanci prikazivali su makare i druge igre. Druga proslava su-
neta nije bila tako sjajna kao prva s gledita igara i ali
je na hranu i druga potroeno toliko da ni ova zabava
nije zaostala za prvom. Proslava je, trajala je
svega petnaest dana. To je pripisano tadanjem velikom veziru
Lutfi-pai koji ovakvim stvarima nije pridavao veliku panju. Ali
padiah kopna i mora prisustvovao je ovoj proslavi od do
kraja, pravljeni su skupovi s vezirima i raspravljalo se
o znanstvenim i vjerskim temama i svjetskim problemima, i on je
svojim prisustvom mnogo doprinosio tim razgovorima. Ovi sku-
povi su bili povod i da se pobrate djeca i koja su se tamo
nalazila.
Na ovoj proslavi, jo je vie novca potroeno, broj i
nivo umjetnika bio je vrlo visok. Ali sam padiah, su dranje i
postupci dobri, nije prisustvovao skupovima. Na sva tri skupa pri-
sustvovao je veliki vezir. Ovi sada skupovi su bili odvojeni: jedan
je bio za vezira, beglerbegove, divana i ljude na visokim
poloajima, drugi za ejhulislama i druge za znalce
odabranih znanosti koji su smatrani velikim ejhovima. U drugim
danima svakom od velikaa su slane obilne trpeze jela i na za
njih rezervirana mjesta. Posebno je svaki dan dijeljeno sirotinji na
hiljade punih raznih jela.
53
Sind je pokrajina na sjeverozapadu Indije.
65
PADIAHOVO UPOZNAVANJE SA STANJEM MIRA
I OTPUTANJE SINAN-PAE
svijeta, padiah je nakon proslave suneta pitao Sinci'n-
-pau o stanju mira. Na ovo veliki vezir izjavi: "ah je spreman da
svojevoljno da zemlje koje na padiah trai i pokoran je padia-
hovoj elji". Dok je bio u Erzurumu, Sinan-pai je od aha doao
jedan izaslanik po imenu Turkmen Ibrahim-han i veliki vezir ga je
bez ikakvog zadravanja poslao prije sebe u Istanbul. Turkmen
Ibrahim-han se nalazio vie od godinu dana u Istanbulu i je
da se zavri ceremonija Sada, kad je njegova ekselencija
padiah slubeno pozvao izaslanika da mu kae zbog je doa-
o, ovaj je rekao: "Va veliki vezir je traio od naeg aha jednog
pouzdanog s kojim bi se dogovorili uvjeti mira. ah je
mene siromaha poslao i naredio da idem da vidim zbog padi-
ah trai mir i da ga obavijestim o tome. Moja misija je samo u
tome. vie od godine, bilo mi je da dospijem do
bogatih padiahovih
Sretni padiah je od Sinan-pae traio ahova pisma. Sve ih je s
kraja na kraj pregledao i vidio da se u njima ne nalazi nijedna
koja daje neki krajnji rezultat. Saznavi da je izaslanik doao na
Sinan-paino insistiranje, mnogo se naljuti i bez kolebanja
kraj slubi velikog vezira. Posebno pozva reisulkuttaba rahmetli
Molladika i mu: "Ti zna zato nisi rekao
serdaru da u ovim pismima nema nikakvog Optuivi
ga za ovu krivicu, osudi ga da ide raditi kao na galiji. Tako-
je istom kaznom kaznio selam i jo nekoliko sekretara i

POSTAVLJENJE SIJAVU-PAE ZA VELIKOG VEZIRA I SLANJE
VOJSKE OD STEPE KA DEMIRKAPIJI
Kad je izala na vidjelo podvala Sinan-pae, muhur padiahovog
dat je drugom veziru Sijavu-pai. Upravo u to
vrijeme je zajedno sa ulakom stigao iz stepe u prijestol-
nicu sandakbeg po imenu Budak-beg koga je poslao Osman-paa.
Prema Osman-painom izvjetaju, u pokrajinu irvan je stigao
izdajnik po imenu Mehmed-han koji spada u zalutale s pravog puta.
66
Ovaj Mehmed-banje "Na ah je poslao u Istanbul Turk-
mena Ibrahim-hana radi sklapanja mira, nama je mir za-
Ovu poruku je poslao po jednom Zal Mehmed-
-begu. Kako je Zal Mehmed-beg bio vrlo i prostoduan
koji nije znao ta je lukavstvo, izaao je da susretne ove koji su
dolazili. Prokletnici u tome vide priliku, sablje i pobiju
Mehmed-bega i mnoge gazije. Njegova ekselencija padiah se ovim
jako oalostio. Naredio je da se uhapsi Ibrahim-han
koji je u vrijeme proslave uvaavani i vie nego
to je to trebalo. S druge strane, poslana je padiahova zapovijest
rumelijskom beglerbegu da s vojskom ejaleta ide na Demirkapiju.
Naredbu da idu preko stepe na Demirkapiju dobilo je tri
hiljade cijeli buljuk silahdara sa desni i lijevi
alajbezi Rumelije, zaimi i timamici sandaka Silistra i
Nikopolje. Poslano je i osamdeset est tovara para. Ovi su se isku-
pili u Kefi (na Krimu). Za serdara je Dafer-paa, begler-
beg Kefe, koji je bio vrlo iskusan ratnik. Poslije toga, sedmog
abana 990. (27.8.1582.) krenuli su iz Kefe put Demirkapije.
Naprijed je poslan spomenuti Budak beg kao komandant buljuka
silahdara sa silahdara Sinanom i est hiljada odabranih
vojnika izdvojenih iz rumelijske vojske.
0 ODMORITIMA I U STEPI
OD KEFE PREMA DEMIRKAPIJI
Kad su krenuli iz Kefe, dan stigli su do tjesnaca
Ovdje je mjesto gdje se u Crno more ulijeva rijeka Don koja
izAzova na ovu stranu. Ovo mjesto, iroko dvadeset milja, s dosta
napora se moglo sa za konje u petnaest dana. Na
konaku odatle dolo se u odmorite blizu Temrek
koja se nalazi u polju Tamam. Odatle se peti dan dolo do velike
rijeke Kuban. su napravili splavove pa su ovu rijeku proli
na splavovima. Za konje je prijevoz po pet a za kola
po dvanaest Na konaku odatle doli su do pokrajine
Kemreki u vilajetu.
Tamonji su toliki kradljivci i nepouzdani ljudi da nisu
ostavili ni jedan rukav, skute ni binji da ih nisu odsjekli. pod-
67
surmom, ali ne znaju ta je novac i zlato. Jedan od njih je
naao negdje zlatnika, ali je to dao nekome za
dva arina platna. Tamo je pao grad od golubijeg jajeta. Konji
i pastusi mnogih ljudi su iz straha od grada pobjegli tako da su
svoje vlasnike ostavili pjeacima.
Odatle se stiglo u polje zvano Hejhat. Bez dolina, bregova, bes-
krajna ravnica. Ali trava je tamo poput svile, gazele u krdima idu
pa su se na svakom koraku vidjele gomile rogova gazela. Gazele
svake godine mijenjaju rogove i tada trae tvrdo mjesto da lome
rogove. Ali kako u ovom polju nema brda ni kamena, one dolaze
na mjesta gdje su od ranije drugim otpadali rogovi i od te gomile
se tako da su se stvorili pravi breuljci od rogova.
za dvadeset dana su preli to beskrajno polje i stigli
na obalu jedne rijeke. Odatle su stigli za pet dana u mjesto po imenu
Betepe. Tu su bila neka jezerca i bare sa pitkom vodom. Odatle
na petom konaku su se ulogorili na obalu rijeke Berek. Ali okolina
ove rijeke je bila pokrivena koje se prualo do neba, svako
drvo je bilo poput hurminog stabla ili
Odatle se stiglo u mjesto zvano Karataj. Doli su begovi
i na osam mjesta postavili mostove preko rijeka Terek i Karataj.
Za tri dana su vode pa se stiglo u vilajet amhal, a
odatle se krenulo u pravcu Demirkapije. Sve skupa, bilo je
da se do Demirkapije za osamdeset dana. Osman-paa
je izaao sa irvanskom vojskom u susret ovih koji su dolazili. Nije
napravljeno veliko slavlje i zabava. Nakon nekoliko dana prilo se
pripremama za zimovanje. Neki su uli u bare pa su na atore sta-
vili krovove od trstike. Neki su iskopali pilje i u njih uli. Svako
je pravio priprema kako je bolje mogao. hrane je bilo
malo. Kejl penice i nisu se mogli ni po dvjesto
Htjeli ne htjeli, i ljudi i ivotinje su bili prisiljeni jesti
KOJI SU IZBILI
PRI DOLASKU POSLANE VOJSKE
Autor djela Risale-i Babije Azir daje podrobne podatke o pokrajini
irvan i Demirkapiji. Preneseno u saetom obliku, i mi o ovoj
temi nekoliko
68
Kad su Osmanlije osvojile pokrajinu irvan, je Osman-
-paa, u vezira, da na brojne vojske tu
zemlju. godine su i sin krimskog hana sa broj-
nom tatarskom vojskom doli tamo i nakon to su poruili i po-
palili mnoga mjesta, han je sa sto hiljada Tatara doao pa je
utjerao strah u irvan, Karabag i Megan. Ovaj put je dolo i na
hiljade buljuk silahdara, rumelijska vojska i si vaska voj-
ska sa beglerbegovima. Zapovjednicima amhala, Dagistana i
Gruzije se da ih ima i vie pa ih je spopao strah.
su se obavijestiti i dogovorili pa su Imam Kulu-hanu, hanu Gende,
napisali pismo u kojem je stajalo: "Ovi su mnogobrojan narod,
svake godine po jedan ili dva buljuka. Od onih koji su doli
do sada jedan bulj uk su kao sufije sa dugim skutima, a drugi imaju
glave kao tikve. Ne gubimo vrijeme, ujedinimo se i unitimo ih,
ako ovako ostane oni nas za godinu-dvije unititi." Imam
Kulu-han je odluku ovih begova proslijedio ahu.
VELIKI RAT OSMAN-PAE SA IMAM KULU HANOM
Godina 990. (1582.). Kad je iranski ah uvidio da su se zapovjednici
Gruzije i Dagistana sebe ovako dogovorili, ne oklijevaju-
postavi Imam Kulu-hana za glavnog zapovjednika i od svoje
strae posla mu tri hiljade ljudi. Ukupno nije bilo manje od
pedeset hiljada vojnika, pa su krenuli u vojni pohod sa hana i
trideset sultana. A kada su im se i gruzijska i dagistan-
ska vojska, vidjelo se da se formirala velika snaga. Da bi se svi
skupili na jedno mjesto, uloen je veliki trud. Kad se na kraju
uspjelo, bila je to velika vojska pod zapovjednitvom Imama Kulu-
-hana.
POGIBIJA )AKUB-BEGA, BEGA SILISTRE,
I STRADANJE VOJSKE
Jakub-beg je bio zapovjednik rumelijske vojske. On je pustio
konje da pasu u polju pod imenom Nijazabad u blizini mjesta
abuzan i odmarao se dan-dva prije nego to krene prema serdaru.
Imam Kulu-banje u to vrijeme s vojskom doao u amahi.
69
Kad je saznao da se tamo nalazi J akub-beg, odmah je odabrao est
hiljada naoruanih neprijateljskih vojnika i pod zapovjednitvom
Rustem-hana i Danki-bega poslao ih na Jakub-bega. Osmanlije su
se upravo u to vrijeme bavile pripremama za mijenjanje logora.
Tek to su zapazili neprijatelja, bacili su se na konje, teke stvari
su odloili i jurnuli na njega. Uz Uzvienog Allaha neprija-
telj je poremetio svoj poredak, ali je J akub-beg, dobivi smrtonosnu
ranu odselio ehide. I alajbeg je u to vrijeme postao ehid.
Usprkos tome, gazije su se ipak potrudile, izale pred neprijatelja,
ali su od dobrudanskih nevjernika jedan-dva doli do Rustem-hana
i obradovali ga da su Jakub-beg i alajbeg pali kao ehidi.
Na ovo su se krivovjernici vratili i razbili muslimane. U ovom okr-
aju su Osmanlije izgubile sedamsto-osamsto ljudi, to kao ehida
to kao zarobljenika.
BITKA OSMAN-PAE I IMAMA KULU-HANA
I PORAZ IMAMA KULU-HANA
IS. rebiulahir 991. (n.s.r583-). Kada su oni vojnici Silistre koji su se
spasili donijeli vijest o porazu, Osman-paa je iskupio is-
lamsku vojsku, tjeio je, davao nadu i bodrio. U to vrijeme su se
silahtari, a i druge jedinice, zarekli "svakako je potrebno osvetiti
se neprijatelju", pa su krenuli naprijed. Poto nisu primili mnogo
bili su u mukama kako da se prehrane. Zbog toga
se Osman-paa i izrekao im nekoliko
Ali svi su jednoglasno uzviknuli: "Niti od tebe traimo
mjeseca niti govorimo ma ni o mrvi hrane, u ime padia-
hove i za znoj sa tvoga lica mi idemo pa ta god bilo, jednu
glavu imamo, za vjere i nju dati."
Na ove izgovorene koje su se Osman-pai jako svidjele,
esti dan spomenutog mjeseca (6.4.1583.) krenulo se iz Demirka-
pije i sa svom vojskom ulogorile se u polju. Osamnaestog dana
(11.5.1583.) ulogorilo se u mjestu Betepe. Ba u to vrijeme su vi-
postrojbe kizilbaa. Osman-paa je odredio begler-bega Si vasa
i Rumelije Hajdar-pau sa ejaletskom vojskom na desno
krilo. Na lijevo krilo je postavio beglerbega Kefe sa rumelijskom
vojskom. On sam je uzeo mjesto u sredini, su se red po
70
red postrojili ispred njega, pored sebe su poredali trideset topova-
darbzena. Tada je on uzjahao svog crnog konja s kojim je stekao
i slavu.
Ovaj konj je bio stariji od trideset godina. U ovakvim okraji-
ma sa svojim vlasnikom nikad nije okrenuo neprijatelju.
njega, u svakom boju u koji je uao izaao je kao pobjednik.
I ovaj put ga je uzjahao da ga vodi u i napredak, i uzjahavi
ga htio je ostati na mjestu, ali se konj uzvrpoljio, neprestano je vu-
kao da se prije ide na neprijatelja. Vjerovalo se da kad se konj
ovako ponaa da je to znak uspjeha i pobjede. To je bio poseban
znak koji je dolazio od Uzvienog Gospodara.
U borbenom poretku neprijatelja Imam Kulu-han je sa aho-
vom vojskom zauzeo mjesto preko puta Osman-pae, preko puta
Hajdar-pae nalazio se Rustem-han sin Husam-hana, a preko puta
Dafer-painog krila smjestio se Ibn Burhan. Ovaj Ibn Burhan se
neto ranije izdvojio od Osmanlija, priao neprijateljima i kao je-
dan od zapovjednika irvana bio je izdajnik. Dok su ovako pere-
dane jedinice jedne preko puta drugih, su jurii i sukobi
prethodnica i bez prekida je to trajalo do Na kraju su se
kod kizilbaa pokazali znaci poraza, ali Osmanlije, s obzirom da
je padala nisu na njih tjerali konje. Nije se smatralo povolj-
nim u ovoj mrkloj slijediti ih i Pa i pored toga, obje stra-
ne su upalile svjetiljke pa se borba nastavila do je ova
bitka nazvana "bitka svjetiljki". Nakon toga su se strane spora-
zumjele da se postave strae u okolinu. Sutra, u utorak,
su borbe jer se eljelo odmoriti. U srijedu, kad je ezan za sa-
bah svi su klanjali sabah, i bez oklijevanja pripremili se za bitku. I
s druge strane su neprijateljski alaji, kao i prije, uzjahali na konje,
se, i tako je bitka iznova Kad se neka po-
metnja na Dafer-painoj strani, odmah su gazije pod
skim bajrakom kao jedan krenuli u napad i nagnali neprijatelja u
bijeg. Nakon toga, sa svih strana su islamski vojnici s bajracima
juriali kao lavovi zakrvavljenih Imam Kulu-han je grmio:
"Hajde kukavice, zato bjeite, haram vam ahov hljeb." Ali niko
se nije obazirao niti se iko Na kraju, i on sam uzjaha re-
zervnog konja, osokoli ga i udalji se. U od dumana ne osta
niko na bojnom polju. Samo je ostalo dosta tjelesa pa je izbrojena
71
sedam hiljada petsto glava i, po serdarovom
od njih je napravljena kula.
Polje su prekrili leevi crvenih glava (kizi/baa)
Lisice, samuri i psi su se dokopali po jednog lea.
Od kizilbaa koji su u ovom boju mnogi su bili za-
jedno sa porodicama. Cilj je bio osigurati da se u blizini porodice
jedna osoba bori za Za ime Allaha, oni u toku bitke nisu
pretrpjeli nikakve tete. Ali uz Uzvienog gospodara vjetar
pobjede puhnuo je na stranu islamske vojske. Neka je hvala Allahu!
ZAROBLJAVANJE NEKIH GRUZIJSK.IH GOSPODARA I
IZGRADNJA AMAHI
Zapovjednik vojske Imam Kulu-han napisao je pis-
mo gruzijskim zapovjednicima i traio da budu spremni za ovaj
rat. Ali ovi su zakasnili i u vrijeme stradanja mogli su samo
do Kaba. Nakon toga nisu znali put, izgubili su se i
zalutali u planinama. Narod oblasti Kaba bio je sav
Ali iz straha od sablje, htjeli ne htjeli iskazivali su prijateljstvo.
Zbog toga su pobili Gruzina i razjagmili sve stvari koje su
se uz njih nalazile. Dvojici njihovih zapovjednika i petnaestorici
uglednih ljudi su vezali ruke i nage ih doveli. Veliki broj glava
pobijenih Gruzina natakli su na koplja i donijeli pred osmanskog
serdara. Serdar ih je odmah poslao sinu Zekeni-bej Levent-hana i
otro ga prekorio "ta ovaj posao prema ljudima
koji sretnom padiahu?". Ukratko, nakon boja,
ulogorivi se preko puta grada apuran, tri dana se tamo odmaralo.
Poslije toga, od konaka do konaka, stiglo se u grad
amahi. Petnaestog demazijelevvela devetsto devedeset prve
(6.5.1583.) tamo je izgradnja jedne i za
pet dana je zavrena.
Nakon toga je podigao na noge Gruziju i Dagistan, sa svih stra-
na su se zapovjednici u darivanju slavnog vezira. Vezir
je istaknutije begove uzeo ili za izaslanike ili kao Nakon
toga je slavni vezir htio vidjeti rudnike nafte. Kako su se ovi nala-
72
zili u okolini Baku, sa jednim brojem vojnika je otiao
tamo, poslije toga u Demirkapiju i u toj radosti je tamo proslavio
blagoslovljeni Bajram.
0 POKRETU OSMAN-PAE PREMA ISTANBULU
I BITKAMA KOJE JE USPUT VODIO
4 eva/a 991. (24.10.1583.). Kad je junak Osman-paa ovako doveo
u red pokrajinu irvan, i nakon to je sredio stanje u i
sa rajom, krenuo je na put u namjeri da se vrati u Istanbul. Na
svoje mjesto je postavio Dafer-pau za kajmekama i nakon to je
narod te pokrajine stavio pod njegovu vlast, dana blago-
slovljenog Bajrama je poao na put i konake za sobom
postavio atore pored rijeke Serende
54
u to vrijeme su
iz Istanbula poslali za slubenike u irvanu. Za ovo su
prokleti Rusi pa su presjekli put da bi zarobili riznicu. Kad su se
tekbiri koje su islamski vojnici za akam, prokleti Rusi, s
obzirom da su bili blizu, ovo su i tako saznali da islamska
vojska dolazi pa su se sakrili u jednu gustu umu. Islamska vojska
nije nita je prelaziti tu duboku rijeku da bi
ujutro nastavila put. Tek to je jedna vojnika prela rijeku,
Rusi su na njih nahrupili, otvorili su vatru, mnoge su ra-
nili, a mnogi su se skupini ehida.
Rusi su, u gustoj umi formirali tabor i pli-
jen su odnijeli tamo da bi ga sakrili. Islamski vojnici su se odmah
sakupili, opkolili Ruse i nakon estoke bitke koja je trajala dva
dana odsjekli su mnogo glava. Na kraju, Rusi su na-
pustili svoje sklonite i povukli se u jednu drugu umu. I ovdje se
borba vodila do pred podne. uvidjevi da ako se produi
bitka, zbog nekoliko prokletnika i muslimani pretrpjeti tetu,
proli su se dalje borbe i nastavili put.
Odatle se dolo do obale rijeke Terek i ova se rijeka s velikim
naporom mogla Onda se u mjestu Betepe. Ali
prokleti Rusi su i taj kraj popalili i poruili tako da nisu ostavili ni
otpadaka od hrane. Kasnije, na dva nisu
54
Rijeka koja se nalazi u Zakavkasju.
73
mogli vodu pa je zbog toga nastala velika muka. Iza toga do-
lo se do obale velike rijeke Kuban
55
i tu se najzad moglo odmoriti.
- A nakon tri dana prela se rijeka. Tamo je beglerbegamahija, ra-
nije Osman-pain da su prokleti Rusi presjekli put ko-
jim je transportirana riznica iz Istanbula pod pratnjom
strae, pa se mnogo uplaio. Vidjevi prainu koju je putem podig-
la islamska vojska, mislili su da je neprijatelj pa su se uskomeali.
Ali kad su vidjeli njihova lica zaboravili su sav umor i muke koje
su pretrpjeli. Tu su se na lijepoj livadi odmarali i dva sata se raz-
govaralo. Beglerbeg amahija koji je nosio riznicu predao ju je
Osman-pai, a Osman-paa je, razdijelivi je na svim hulju-
cima, dao je vojnicima koji u irvan. Ali saznali su da na
tom putu nikakve hrane za ivotinje. Po naredbi
Uzvienog Gospodara te je puhnula tako hladna bura da su se
mnogi ljudi smrznuli i preselili na onaj svijet. Svaki dan je stradalo
po sedamsto-osamsto grla i stoke. Ukratko, u toku
dvanaest dana, put uz rijeku Kuhan, na kraju se moglo
do odredita. Vidjelo se da se rijeka zaledila. Okolo su bile
visoke ume. Vojska je loila velike vatre i tako pokuavala uma-
njiti Spomenutu su rijeku preli preko leda. Za serdara
su donesene saone iz Namrak i na njima je preao rijeku.
Na konaku se dolo do Namrak, zapucali su to-
povi i priredilo se slavlje. Na drugi konak odatle stiglo se u Taman.
I ovdje je sva vojska prela preko leda. Neki, kojima je ovdje kuc-
nuo smrtni propali su kroz led i tako stradali. Nakon toga se
stiglo u zaljev i opet, preavi preko zaljeva, neko-
liko su se dana odmarali. Najzad se dolo u glavno odmorite -
Kefu. Ovdje je dat dopust onima koji su eljeli a ostalim
je osiguran boravak.
0 POSTAVLJENJU FERHAD-PAE ZA SERDARA
NA KRAJEVE
Godina 991. (1583-). Kad se uvidjelo da je Sinan-paa slagao kad je
rekao da je sklopio mir, sultanska i ponos su nalagali da se
55
Kuhan, velika rijeka koja od Kavkaza prema sjeverozapadu i ulijeva se u
Azovsko more.
74
na postavi novi serdar i da se poalje na istok. se
da se serdarstvo ne povjeri njemu, Sijavu-paa je rekao da je ru-
melijski beglerbeg Ferhad-paa stvoren za ovu ulogu, pa je tako
Ferhad-pai data titula vezira, pozvan je i postavljen za serdara
islamskoj vojsci. U on se zaputio u krajeve.
0 IZGRADNJI REVAN I OKOLNIH
Godina 991. (1583-). etapu po etapu, islamska vojska je
stigla do pokrajine Revan. Ovdje je sve bilo u ruevnom stanju jo
od prije, otkako je Lala Mustafa-paa upadao u ove teritorije i pli-
jenio ih. Ali godinu-dvije nakon toga sve je kao prije,
nije ostalo srueno nijedno mjesto. Sva sela u okolici imala su po
pa su izgledala kao gradovi ili kasabe. Rajom
su pravedno i lijepo vladali ah Kulu-han, a onda njegov sin
Mehmed-han, poznat kao Tokmak-han pa su se razvili do visokog
nivoa. Narod je vremena provodio u blagostanju i zado-
voljstvu. Ali saznavi da ponovo dolazi islamska vojska, rasuli su
se i razbjeali.
Kad je pravedni serdar uao u grad Revan i graditi
uzeo je kao sredinu Tokmak-hanove dvore a oko njih je podigao
zid. Radove je zavrio za pet dana. Beglerbegluk
Revana je dat, zajedno sa titulom vezira, hrabrom junaku
-zade Jusuf-pai, tadanjem beglerbegu Vana koji je odgojen na
dvoru rahmetli sultana Sulejmana. Ovdje je na hiljade ljudi uzelo
pouku iz Boije dareljivosti. je bio jedan od ugled-
nih ljudi sultana Sulejman-hana, a Ferhad-paa je dugo radio u ku-
hinji njegove ekselencije princa Selima pa su stigli do ovih polo-
aja. Eto, i ovog niskog prolaznog svijeta dolazi ovako
i ide kako ide.
0 NEKIM KOJI SU IZBILI
NAKON IZGRADNJE REVAN
Po zavretku opremanja Revan, isto tako je opremljena i
uragel u koju su postavljeni posada i naoruanje, onda se
krenulo prema Kars, a odatle se stiglo do Kara Ardahana.
75
Ovdje su nali dobro opskrbljenu novcem i hranom pa
su po beglerbegu Dijarbekira poslali hranu u Tbilisi. Kad su se
ovi vratili otuda ivi i zdravi, a kako su se pojavljivati
znaci zime, krenuli su prema zimovalitu, to jest prema Brzu-
rumu koji je poput Denneta, i tamo. obavili pripreme za zimo-
vanje. U ovoj sretnoj godini islamska vojska je ostala u miru i bla-
gostanju. Nijednog trenutka niti su od neprijatelja uznemirivani
niti su oskudicu u hrani. Stigli su i vratili se u miru i
obilju.
SPOMENUTOG SERDARA GODINE,
OSVOJENJE LORIJA I GORIJA
Godina 993- (1585.). Kad je dolo vojska koja je
za pohod iskupila se i pridruila padiahovoj ordiji. Krenulo se,
zauzela se Lori, ona je popravljena, postavljen je begler-
beg i upotpunjene su sve potrebe. Zatim su potrebna
upotpunjenja za Gori. Na tim stranama, to jest du gra-
nice prema Gruziji, koliko god je bilo neke su upotpu-
njene novom vojskom, neke su popravljene, otklonjeni su svi
nedostaci.
0 UP ADU I UZIMANJU PLIJENA OD STRANE
HASAN-PAE SINA VELIKOG VEZIRA MEHMED-PAE
Ista godina.
56
Kad se stiglo do Gori su beglerbeg
Sivasa i Rumelije, Mehmed-paa sin velikog vezira Sinan-pae i
drugi Mehmed-paa, beglerbeg Karamana, koji su stavljeni pod
zapovjednitvo spomenutog Hasan-pae, a dozvoljeno je i onim
gazijama iz padiahove ordije koji su to htjeli, da izvre upad (akin).
Ovi su izvrili akin u gruzijsku unutranjost, konaka od
Gorija. Ovi su uzeli toliko plijena i zarobljenika da to nije
izbrojiti, su dotjerali pleme sa pet hiljada porodica i sa
svim njihovim imetkom. Posebno se ne mogu izbrojiti sve vrijed-
ne stvari koje su zarobili.
56
To je 993. hidretska godina 3.1., a zavrava 22.12.1585.).
76
DOLAZAK ISLAMSKE VOJSKE U TBILISI
I UZIMANJE OD ALEKSANDRA-HANA
Nakon to je islamska vojska postigla svoju namjeru uzimanjem
plijena, krenuli su s tog konaka, stigli u Tbilisi i sve potrebe
ve kako treba osigurali. Natovareni sa trideset hiljada tovara svile,
nekoliko izuzetnih i robinja, nekoliko lovnih sokolova i
nekoliko balabana
57
to su sve uzeli od Aleksandra-hana, doli su
natrag. Ovaj Aleksandra-han je smatran iskusnim i razumnim
Tako je na njegovu prstenu bio ispisan stih
Hafiza irazija:
"Niti ostaje Hizirov ivot niti Iskenderovo blago
Ne se za na ovom svijetu, ej derviu."
U nevjerni jezika za !skendera se kae Aleksandra. I
ovaj je, po vlastitom miljenju, imao sa Aleksandrom
Velikim.
ODLAZAK NJEGOVE EKSELENCIJE
SRETNOG PRINCA U SANDAK
2. 992. (5.12.584.). Po zavretku proslave nje-
gove ekselencije princa sultana Mehmed-hana, sretnog i dostojnog
prijestolja, kad su sve ceremonije prole, izala je padiahova na-
redba da se pripreme za sandaka
dolaskom. Na ovo su u defter zapisani, najprije lala, pa niandija,
defterdar, age uzengija, spahije, silahdari desnih i lijevih buljuka,
sekbani, solaci, pejkovi, slubenici dvorske tale, posluga kuhinje
i ostave, blizu dvije hiljade sluga i slukinja visoke porte i sluga
velikaa.
Istog dana je ekselencija princ izaao iz dvora na konju koji leti
poput jutarnjeg vjetra, opremljenom zlatnim ukrasima. Svi padia-
hovi dvorjani osim postrojili su se pred dvorsku kapiju.
Svi oni su ili du puta do pristanita ispred ili iza njega. Naprijed
veliki vezir Sijavu-paa, iza njega svi veziri, u skladu s padiahov-
57
Balaban je neka vrste krupne ptice koja se moe dresirati i pripremiti za lov.
77
skom tradicijom pribliavali su se princu i o pravdi i voj-
sci govorili o svojoj vezanosti i odanosti. Na pristanitu se on
ukrcao u jednu jahtu, a visoki veziri na drugu jahtu i plovili su za-
jedno sve do odredita. Nakon toga su mu poljubili skute.
Samo kapidibaa Kurt-aga koji je u slubu, nije
se od njega odvajao sve do dolaska u sandak Manisu. Kad je is-
punio svoj zadatak, i on se oprostio i vratio u Istanbul.
UBOJSTVO TVRDOGLAVOG TA TARSKOG HANA
MEHMEDA GIRAJA
Godina 992. (1584.). Iako je Mehmed Giraj-han bio potomak onih
svojih predaka koji su podizani osmanskim vladarima,
s obzirom da iz Dengizove loze bio je krajnje ohola osoba.
Stoga je jedva otiao u pohod na Iran, ali je tamo odbio da prezimi
i vratio se u svoju zemlju. Raja Kefe se na njega mnogo puta alila,
a on se govorio: da mu je tu dunost povjerio padiah "ina-
zar mi nismo osmanski begovi". Ovim i drugim postupcima je
han unizio padiaha. Zbog ovoga je Sultan Murad poslao naredbu
da se Mehmed Giraj likvidira.
Kako je vojske koja je s njim dola u Kefu dat dopust,
uz Osman-pau je ostalo samo tri hiljade ljudi. S milju da provo-
ovako teke naredbe kao to je likvidiranje hana, nakon to
ni iransko pitanje nije rijeeno, moe proizvesti veliku glavobolju,
obavijestio je padiaha da taj zadatak u ovom momentu moe biti
vrlo sloen. Ali padiah je ponovio svoju naredbu: "Sv-
akako u skladu s mojim fermanom izvrite kako treba."
Junak Osman-paa, htio ne htio, u skladu s padiahovom naredbom,
napravio je plan. Najprije je izdao naredbu da se hanov brat Alp
Giraj Sultan postavlja za hana. Ali Mehmed-han izjavi: "Ja kujem
novac, i ja sam vladar u se ime hutbe, i ko to mene moe
smijeniti". Suprotstavi se, skupi sto hiljada Tatara i krenu na Kefu.
S druge strane, od padiaha je postavljen za hana hanov brat
Islam Gira/
8
koji je u Istanbulu dran kao talac i on je zajedno sa
58
Islam Giraj I, krimski han koji je za vrijeme Sulejmana Zakonodavca poslat
na dvor kao talac. Tu je ostao i u vrijeme Selima II, a kasnije u vrijeme
78
Ali-paom
59
krenuo na put prema Kefi. Ba u to vrijeme su
stigli u zaljev Kefe. Kad se da dolazi novi han, sluge i
Mirze Mehmeda Giraj-hana koji su se nalazili uz njega, a koji su
od padiaha primali odvajali su se po dva, po pet, po deset,
a kasnije i grupe i dolazili u vojsku Islama Giraj-hana govo-
"Mi smo sluge naeg uzvienog hana". Koliko god je Mehmed
Giraj davao sjajna Tatarima, da njega ne moe
niko razrijeiti, to nije nita koristilo. Na kraju je pokuao
prema rijeke Or "Ko je mene razrijeio, da Bog
da mu Bog platio". Ali kako je bio debeo i krupan
shvatio je da uspjeti Odmah je postavio jednu seda-
du i pognuo vrat. Tu su stigli neki hanovi sinovi i zavrili posao.
Neka milost Uzvienog Gospodara bude nad njim.
0SMAN-PAIN DOLAZAK U PRIJESTOLNICU
I POSTIZANJE P ADIAHOVE MILOSTI
Redep 992. (srpat?J-kolovoz 1584.). Nakon to je vezir ovako
postupio u skladu s padiahovom naredbom i rijeio hanovo pita-
nje, ukrcao se na jahte s kojim je u Kefu doao kapudan paa i
vratio se u Istanbul. S obzirom da je bio jo drugi vezir, visoki
veziri ga nisu Na pristanite su stigli samo aga i
age uzengija. Otiao je na padiahov divan koji se skupio te sed-
mice, dobio je poklone i obukao kaftan.
U utorak, dana toga mjeseca, sretni padiah je siao do
novog dvorca i tamo pozvao Osman-pau. Kad je doao u padia-
hovo prisustvo prva padiahova je bila "Sretno doao Osmane,
sjedi". Osman-paa poslua naredbu, a onda ustade da izrekne mo-
litvu. Jo jedanput mu je padiah rekao: "sjedi". Na ovo se lagano
pogeo kao da sjesti pa se opet uspravio. Tako je puta
bio Naposlijetku mu je padiah rekao. mi po-
tanko sve od dolaska sa Lala Mustafa-paom u irvan i o ratovima
Murada III, kad je padiah htio smijeniti Mehmeda Giraja, postavio je Islama
Giraja za krimskog hana 922 (14.1.1584.- 2.1.1585.).
59
Ali-paa, jedan od osmanskih pomoraca, Hajreddina
Barbarose. Zbog svoje hrabrosti dobio je nadimak (Sablja). Bio kapu-
dan-i derya (komandant mornarice) od 1572.-1587. god.
79
sa neprijateljem." A paa najprije opisa rat sa ruskim hanom, kako
su ga zarobili i pogubili i kakvi su razlozi bili za to. Na to pa-
diah: "Bravo, Osmane!" i mnogo ga pohvali pa izvadi perjanicu
sa svoje glave i svojom rukom je zadjenu za pain saruk. Poslije
toga opisa sa svim pojedinostima rat koji je vodio sa Hamzom
Mirzom, a padiah na to: "Sretan bio, sretan bio, Osmane!" pa
iza pasa izvadi svoj zlatom handar i svojom ga rukom
zadjenu Osman-pai za pas. Onda je opisao rat koji je vodio sa
Imam Kulu-hanom, hanom Gende. Opet je dobio pohvale i pri-
znanja i jo jednu vrijednu perjanicu mu je stavio na glavu. Potom
je opisao kako je tatarski han krenuo na njega sa sto hiljada Tatara, i
kako je on uz Boiju pred njega izaao sa hiljade
ljudi te kako je na kraju han Nakon to je to padiah
je digao svoje blagoslovljene ruke i blagoslovio ga "Neka
si svijetla obraza na oba svijeta, neka Allah bude s tobom zadovo-
ljan, dok god svijet postoji." Zovnu age i naredi: "Uzmite Osmana
i obucite ga i na konja uzjaite". Na ovo age pau izvedu napolje i
od glave do pete ga obuku u srmali svilene haljine. Paa ponovo
poljubi skute i odade padiahu, a onda uzjaha konja sa
zlatnim dizginima, ukraenog raznim ukrasima, i ode u svoj dvor.
Rahmetli All-efendi, koji je uz Osman-pau uao u
dravnu slubu, a u to vrijeme je postavljen na mjesto defterdara
Erzuruma, ovu zgodu je od Osman-pae osobno i ovako je
opisao u svome djelu (Kunhul-ahbar).
"Kako se rahmetli Osman-paa je bio jako sklon
ma, a posebno je u narodu ogovaran zbog sklonosti je za
ovo i padiah. Nakon to je izaao iz njegove audijencije, sret-
ni padiah se obrati agi dvora (babu seade agasi) "Hvala
Allahu, imali smo jednu sumnju, sad smo i nju odbacili". Kad je
upitan o kakvoj je sumnji padiah odgovori: "Meni su rekli
da je Osman-paa sklon porocima, posebno da je sklon vinu, pa
ako bi postao veliki vezir ne bi mogao valjano obavljati posao.
Preda mnom je stajao sata. Dugo smo razgovarali, nije se vi-
dio nikakav trag opijenosti. Kad je sklon porocima onda je
neozbiljan, a ako je sklon onda se neki tragovi u
njegovim pokretima. Na kraju sam shvatio da on nije podloan

80
Pametni i razumni ljudi znaju da se padiah razumio u i da
je mogao otkriti njegov utjecaj na Ali utjecaj radosti i na-
klonosti koji je paa doivio od padiaha bio je od utjecaja
koji bi mogao biti od Zbog toga se sretni padiah prevario.
Uistinu, od naklonosti koju je doivio, da je bio star Osman-paa
bi se pomladio, da je bio bolestan ozdravio bi.
UNUTRANJA STRANA I
KARAKTERA SPOMENUTOG VEZIRA
Jedan od haremskih momaka rahmetli Ferhad-pae, koji je pao kao
ehid u Budimu, bio je jedan "omiljeni po imenu Mali
Mustafa. Ovaj je kasnije bio haznadar Hasan-pae, sina
Mehmed-pae koji se izgubio u ratu za Stolni Biograd.
Hasan-paa je poslao nevjernicima ljude i mnogo je nastojao da se
Mali Mustafa. Bio je rijeen da, ako se iv, da mnogo
novca da bi ga izbavio. Hasan-paa je Malog Mustafu zajedno sa
jo jednim dao na dar Osman-pai. On ga je poznavao
jo od vremena Ferhad-pae. Kao Ferhad-pain haznadar nam je
priredio nekoliko zabava u Budimu. Na jednoj od njih, nekim po-
vodom, ovako nam je opisao Osman-painu sklonost
"Mnogo puta su u dugim donosili surahiju i
tiri tabaka meze na jednoj tepsiji. Posebno je donoena jedna zdjela
s mesnim jelom i po jedna raznih jela prema painoj elji.
Preko puta njega su i svirali i pjevali. Kad bi na
ovaj popio po pet do deset postigao bi potpun Na-
slonio bi se na jedan jastuk koji je postavljen pred njega, ruke bi
zabacio za potiljak i tako bi odspavao pola sata, najvie do jedan
sat. Onda bi ustajao, uzimao abdest i ibadet do jutra. Tada bi
mu tekle suze iz da bi mjesto gdje bi obavljao seddu bilo
potpuno mokro." Eto ovakav je bio svijet Osman-painog
njegov uitak i razgovor sastojali su se iz ovoga. Odgovornost za
ovoga pada na one koji su to
KAKO JE JUNAK OSMAN-PAA POSTAO VELIKI VEZIR
3 redep 992. (II.7.1584.). Veliki vezir Sijavu-paa koji nije pod-
nosio Osman-pau, nije prihvatio njegov finansijski izvjetaj pod
81
izgovorom da je pretjerao s porezom. Osnovni cilj je bio ustvari
pripisati mrlju Osman-pai. Osman-paa je prije nekoliko godina u
Demirkapiji za po jednu silahdarima koji su
se veoma trudili u ratu sa ahovim sinom. A u ratu sa Imam Kulu-
hanom i u stradanju hana Tatara opet im je za po jednu
ovaj put je htio da im zadri po jednu U to
vrijeme su silahdari zajedno doli na divan i obratili za vezirima
Ali nisu izustili nijednu kojom bi povri-
jedili Osman-pau. Kad je ovo saznao padiah, uklonio je s polo-
aja Sijavu-pau i na njegovo mjesto postavio Osman-pau.
dana toga mjeseca veziri su ponovo doli na divan i sjeli
na svoja mjesta. Bili su zbunjeni to nije nikome dato mjesto veli-
kog vezira. Upravo u to vrijeme dvorski aga (Babu-saade agasi) je
pred vratima dvora. Muhur velikog vezira je stavio u mara-
micu izvezenu srmom, zovnuo kapidija i rekao: "Sretni
padiah je blagoslovio Osman-pau. Odavno je zasluio njegovo
poto se nalazio u krajevima,
to je bila prepreka da se ostvari to njegovo pravo". Nakon toga
Osman-paa sa velikim potovanjem uze muhur u ruku, s
njim preko lica i i stavi ga sebi u njedra. Odmah su
divanskog koji su se tamo nalazili, prema redu
ustali, Osman-pai, poljubili mu ruku i skute i blagoslovili
padiaha.
POSTAVLJANJE VEZIRA OSMAN-PAE ZA SERDARA
NA IRAN I PREZIMIJA VANJE U KASTAMONIJI
Godina 992. (1584.). Dok se veliki vezir Osman-paa bavio
dravnim pitanjima i vojnih pitanja, doao je glas da
je sin ubijenog krimskog hana sa nekoliko mirza pobjegao nesret-
nim Rusima i sa mnogim loim osobama otuda napasti na tatar-
sku zemlju. Kad je ekselencija padiah ovu vijest rekao je:
je likvidirati ovu smutnju tvojim pouzdanim planiranjem
i dok je tebe nije uputno slati drugog serdara na iranske strane".
N akon toga je izdao naredbu kojom se postavlja za serdara.
Na ovo je Osman-paa, kojem blaga istanbulska klima
nije odgovarala, nastojao da prije ode iz prijestolnice i desetog
82
dana mjeseca evala iste godine (15.10.1584.) preao je u Uskudar.
Na je pred vezirima tadanjeg agu Kalayli Koz Ali-
-pau postavio za rumelijskog beglerbega sa titulom vezira, a
silahdaru Halil-agi je dato mjesto age i za to je dobivena
padiahova suglasnost. Nakon toga, konake, stiglo se do
Kostamonije. Kako je u to vrijeme bio razrijeen dunosti bosan-
skog valije rahmetli Ferhad-paa, koji je kasnije postao ehid u
Budimu, on ga je uzeo sa sobom i poslao preko Sin opa u Kefu da
tamo izvri pritisak na one koji prave nered na Krimu. Ferhad-paa,
uz Uzvienog Gospodara, sredi stanje na Krimu s tatarskom
vojskom bez potrebe da tamo ide veliki vezir.
0 SERDAROVOM POKRETU IZ
ZIMOVALITA U l<ASTAMONIJI
Godina 993- (r585.). Ta zima je u Kastamoniji prola bez buke i
potresa. Kad je dolo se za pokret prema
Tebrizu, iste godine u mjesecu abanu (29.7. - 27.8.) stiglo se u
Erzurum. Boijim htijenjem, koliko god je do tada bilo obilje u
dravi, sada je kriza pomolila glavu, to se pokazalo i u vojsci.
Bilo je tako da je jednog dana jedan bulj uk izgladnjelih iz konja-
vojske boliik halki izaao pred velikog vezira i izgovorio
dosta dalje, uzeli su torbe s hranom s glava
konja, ali kakve koristi i od toga? U takvom stanju opet su nasta-
vili put.
Osman-paino zdravlje se pogoralo. Iz dana u dan je bivao bo-
lesniji i Silom prilika je putovao tahterevanom i tako je
iao do Tebriza. Kad su doli do polja beglerbeg Vana,
Sinan-paa sa vie od hiljadu ukraenih gardista i preko
est hiljada vojnika iz alaja Vana mu u susret. Serdaru se ovo
jako svidjelo, zovnuo ga je pokraj sebe pa je traio da se ide jo
jedan konak naprijed.
RATOVANJE
SA AH OVIM SINOM HAMZOM MIRZOM
Kad se u selu po imenu Sufiyan, konjuarima je stigla
vijest da dolaze neprijatelji. Na ovo je spomenuti Jusuf-paa dao
83
zaduenje da im se ide u susret. Jusuf-paa je zarobio od Iranaca
Divan-bega i odsjekao stotinu glava. Ali zarobljenog Divan-bega
zadivilo je veliko Jusuf-paino junatvo koje je pokazao sa akom
ljudi. On pai: "Moj lijepi gospodaru, vidim da si slavan
junak, ali ako poslua ovaj moj savjet se pokajati. Na ah
Hamza Mirza je od svih vojski iranskog vladara odabrao sedamna-
est hiljada junaka s sablji kapa krv, a oni se nalaze u blizini
visoravni Odan s ciljem da vas napadnu, a vae irenje suzbiju.
Gdje god su sada oni i s vama zaratiti. Vjerujem da se od
vas niko iv spasiti pa na vrijeme poduzmite mjere predo-
stronosti". Na ovo Jusuf-paa posla Divan-bega serdaru i zatrai
vojsku, a serdar zadui beglerbega Dijarbekira Mahmud-pau da s
vojskom u U to se vrijeme pojavio i ahov sin.
Od prijepodneva do akama vodio se straan boj kao da je pred-
skazivao smak svijeta. S obje strane su bezbrojne glave,
uniteno je mnogo vojske. Neprijatelji su okruili vojsku Dijarbe-
kira tako da su napravili pripreme da ne ostave nijednog ivog
vojnika. Ali islamska vojska je stajala postojano kao planina, izdr-
ala napad tako da nijedan vojnik nije ustuknuo. Na kraju, jedni
od drugih su se udaljili. Kad su se i Mehmed-paa,
zajedno sa zapovjednicima, vratili u logor, vrijedni serdar je zakitio
glavu perjanicom i nagradivi ga bogatim darovima
ga je
0 STRADANJU U TEBRIZU I NJEGOVU UZROKU
Dvadeset estog dana blagoslovljenog mjeseca ramazana (21.9.1585.)
stiglo se u enbigazan. Zbilja, Hamza Mirza je pobjegao, ali su u
mjestu ostali gradski razbojnici i prosjaci. Toga dana su neki beg-
lerbegovi doli u grad i zametnuli estoku bitku. Istu su tebriski
razbojnici i besposlenjaci formirali buljuka, pohvatali i
pobili sve islamske vojnike koji su spavali izvan logora. Sada su
iz Tebriza pobjegli i oni koji do tada nisu bili izali. Sutradan je
grad bio potpuno prazan. Islamska vojska je obilazila grad, a telali
su oglaavali da je mjesto sigurno. Oni koji su ostali bili su sigurni
i data im je garancija kao u vrijeme sultana Sulejman-hana pa su
ostali da ive bezbrino i dalje.
84
Ali ovakvo stanje nije dugo potrajalo. Jednog dana se iskupi
deset-petnaest ljudi iz islamske vojske i odu u hamam. Razbojnici
koji su tvrdili da nisu u poslunosti ahu i da su tebriski jetimi, za-
tvore muslimane u hamamu i proliju njihovu krv kao hamamsku
vodu. Kad je serdar za ovo, tuan i slomljen naredi: "Odmah
to sve sabljom Mi njima dajemo milost, i to ih bolje
mo oni su vie pokvareni." Na ovo narod koji je dobio dozvolu
upade u grad i nemilosrdni Za tri dana i tri po-
bili su sve koje su nali bilo da su sejjidi, erifi, trgovci, ili zanatlije.
Ali serdar je svakako greku u tuzi i slomljenosti koju ka-
snije, kad je osjetio kajanje, nije mogao ispraviti. Njegovo pokorno
davanje milosti, upozorenje vojsci i pozivi telala, njegov ulazak u
grad i ubijanje nekoliko ljudi, postavljanje straa i druge mjere nisu
vie vrijedile.
0 PORAZU NEKIH BEGLERBEGOVA OD STRANE KIZILBAA
se da je ahov sin Han1Za Mirza sa trideset hiljada vojnika
krenuo iz Ozdama na islamsku vojsku. Opet su poslani na njih
i Mehmed-paa sa vojskom Vana i Amida
60
. Ovi su
ranim jutrom izali pred vojsku ahovog sina. Dva vrlo velika bu-
ljuka Iranaca dolazila su im u susret s desnog i lijevog krila. Jedan
drugi izvrstan odred pokuavao je za dijarbekirskom alaju.
U osmanskoj vojsci bio je jedan hrabar i vrlo iskusan ratnik po
imenu Mahmudi Hasan-beg, koji je u mnogim ratovima.
Dao je svojoj skupini u kojoj je bilo preko petsto junaka
i krenuo naprijed. Kad je vidio koliko velika vojska neprijatelja
napreduje, okrenuo je natrag i povukao se do jedinica
Skinuo je s glave turban ukraen perjem ptica, a zatim su to isto
i svi njegovi vojnici tako da su ostali gologlavi. Onda su
izvukli sablje, uzeli ih u ruke, svi odjednom su potjerali konje i
jurnuli na neprijateljske alaje koji su im dolazili u susret. Osim
trojice neprijatelja koji su ranije pobjegli, iz toga alaja nijedan nije
spasio glavu. Ali i od Osmanlija su ehidi postali beg i
alajbeg Vana. Od kizilbaa su uzeli osam ljudi i trideset glava.
60
U izdanju Bekira Sidkija Baykala stoji-Dijarbekira.
85
se vratio, za njim je doao i Mehmed-paa, a kizil-
bae su im prole iza opkolili ih i osam stotina ljudi to po-
bili to zarobili. Zbog ovog neuspjeha nisu mogli tri dana
serdaru na niti su mogli pogledati u lice svojih vojnih kolega.
Kizilbae su se toliko osokolili da su se ulogorili na razdaljini od
svega jedne konaka pa su u svako doba mogli uznemiriti
islamsku vojsku.
IZGRADNJA TEBRIZ
2. evvala 993 (27.9.1585.). Nakon osvojenja Tbilisi, istog
dana je izgradnja i uz Uzvienog Allaha
zavrena je za trideset est dana. je bila duga deset hiljada
i sedamsto arina. Vrijedni serdar je samo jedanput doao i tamo
klanjao dumu namaz. Zdravlje mu se mnogo pogoralo. Nije mu
bilo da jo jedanput uzjae konja i vojsku. Tebriski
ejalet kao arpaluk i u isto vrijeme ejalet Dijarbekira uz uvjet da
mu se tri godine kasnije da i beglerbegluk Budima, dat je Hadum
Dafer-pai, beglerbegu sirijskog Tripolija. U Tebrizu je ostavlje-
no sedam do osam hiljada ljudi da U nije
bila samo jo jedna zgrada. Za beglerbega je bila samo
jedna ahova i on se zadovoljio sa jednom vilom u njoj. Kako
je dobivena dozvola od padiaha da se, ako Osman-pai ta bude,
na njegovo mjesto postavi upute za serdarstvo je os-
tavio i napravio je njemu oporuku.
POLAZAK IZ TEBRIZA I SERDAR OV A SMRT
Kad su se stvari ovako zavrile u Tebrizu, su ga Uzvi-
enom Gospodaru pa se sa islamskom vojskom krenulo prema en-
bigazanu. U to vrijeme je doao drski Hamza Mirza sa ogromnom
vojskom kizilbaa i odmah oteo jedan dio tovara, tako da je ukrao
od deva sa tovarom i odnio sa sobom.
Husrev Kethuda, Mehmed-pae Dugog, kojeg je ovaj posta-
vio na mjesto beglerbega je tamo poginuo. Mehmed-
-paa, beglerbeg Dijarbekira i Murad-paa, beglerbeg Karamana,
su u bijegu upali u jedan bunar i tako su zarobljeni. Neprijatelji su
86
Mehmed-pai odsjekli glavu pa je postao ehid. Kad je Murad-paa
objasnio ko je on, nisu ga usmrtili nego su ga zarobili. Ovaj Murad-
-paa je u vrijeme sultana Ahmeda I bio veliki vezir, to je Koda
Murad-paa, poznat i kao Kujundu Koda (Veliki bunardija) zato
to je Delalijama zatro trag.
Kad se pribliavala enbigazanu je vojsci da se smjesti
pa se ona ulogorila. Ali ipak je upozoreno da svi imaju spremno
oruje i opremu, neprijatelj je stalno osmatran. Nakon toga je po
telalima obznanjeno da se odmarati do jutra. Ali ujutro, u samo
svitanje, vidjelo se da su neprijateljski konjanici zauzeli poloaje
preko puta njih. Na to je da se okupljaju alaji. Tako, dok
je vojska izlazila iz logora u borbenom poloaju, telali su izviki-
vali "sprema za pokret". Nakon toga je predvodnica i
pozadina, serdar je zauzeo svoje mjesto pa se napredovalo korak
po korak. U to vrijeme je doao do
Dijarbekira, koji je ranije bio pao u ropstvo Iranaca, pa je o
krivovjernicima dao ovakvu vijest: "Eto vidite, va serdar je umro,
dobio je kaznu Alijine sablje. Putevi kojima hodite su poplavljeni
vodama, prolazi su vam zatvoreni. Ako sada odete i zamolite za
spas i i ako se poklonite ahovom magarcu, dospjet
do na oba svijeta. Ako se sada ne pokorite, kasnije nema
izgleda da se uslii vaa molba za pomilovanje od aha."
Neprijatelji koji su otpozadi slijedili islamsku vojsku,
se, proli su kroz mjesta gdje se voda izlila i gdje je ostavljen
prolaz. Ali islamska vojska se uz Uzvienog Gospodara
odmah vratila, bacila se na neprijatelja i natjerala ga da se
Sami su upadali u vodene iskope i prolaze, tako je bilo da su sami
upadali u bunareve koje su kopali za Osmanlije. Mnogi su ubili po
pet neprijatelja, a neki gazije su zarobile po nekoliko vojnika.
Nakon ovoga su se dvije strane razdvojile. Iranci vie nisu
napadali. Odatle se stiglo u Van koji je bio ejalet pa je
data dozvola onima koji su eljeli da se vrate
0 GRADU TEBRIZU
Tebriz je veliki grad dvije poznate visoravni Odan i
Kizildag. Od polaganja njegovih temelja bio je upravni centar
87
azerbejdanske zemlje. Dafer-paa je ovdje doveo i naselio sta-
novnitvo sa nekim i u vrijeme kad je
obznanio naredbu da se ovdje ima vladati u skladu s osmanskim
zakonima, u gradu je bilo osamdeset hiljada Ali i nakon tog
propisa dolo je mnogo ljudi i grad je jo vie ivnuo. U gradu ima
devetnaest starih sultanskih damija, a svaka od njih je napravljena
od mramora boja i ukraena izrezbarenim mermerom tako
da je svaka od njih bila kao jedan uzorak napravljen u ateljeu ki-
neskih slikara. njima se nalazio dvadeset i jedan hamam sa
adrvanima koji gode dui i ukraena sa dvjesto
karavansaraja i vie od dvanaest hiljada Bilo je mnogo
i od kojih je svaka bila dio Denneta, a u su
bile vile, ukraena mjesta za sjedenje sa vodoskocima i bazeni-
ma, sve je to sa svojim osobinama ostavljalo
zadivljenim.
OPSADA ISLAMSKE VOJSKE KOJA JE OSTALA U TEBRIZU
Kako je rahmetli veliki vezir Osman-paa, u vrijeme kad je gradio
tebrisku bio slabog zdravlja i pobolijevao, nije osigurao
dovoljno hrane i drugih neophodnih stvari za posadu Je-
dan buljuk ratnika tamo se nalazio preputen samo na Boiju
milost. Ovi se nisu kako treba ni smjestili, ni utvrdili a na
je udario ahov sin sa trideset hiljada vojnika. Boijom
odredbom, u to vrijeme su i Dafer-pai oboljele Dok je traja-
la opsada, tri mjeseca nije otvorio i u mukama nije razlikovao
dan od Nestalo je i hrane pa se poseglo za mesom konja i to-
varnih ivotinja. Iz dana u dan se stanje pogoravalo. Ali i ovome
je doao kraj. Nakon toga su bolovi Dafer-pai uminuli, pa je
otvorivi traiti izlaz iz ove teke situacije. Jednog dana
su se iskupili predvodnici gazija koji su bili pod opsadom pa se
"Ako s Boijom mi ne lijek za ovaj na
problem nema ni primisli da bi nam ko drugi mogao I
svi su slono rekli: "Naredba je naeg sultana".
Na ovo je Dafer-paa odredio za agu desnog buljuka junaka
po imenu Ahmed, jednog od begova. Izdvojio je
hiljadu vojnika i naredio da idu pod crvenim bajrakom. Na
88
lijevog buljuka je postavio jednog heroja ju-
naka po imenu Deli Osman. I ovaj je izdvojio hiljadu ljudi i dobio
naredbu da bajrak silahdara. Sutradan, otvorila su se dvoja
vrata koja se nalaze upravo jedna naspram drugih pa su
gazije navalile napolje na iranske rovove. U je bilo vie od
sto pedeset lahkih i tekih topova. Sve su ih napunili i pripremili za
paljbu. Koliko je god bilo tobdija svi su zauzeli mjesta na
skim zidovima. A onda su uz uzvike "Allah, Allah delleanuhu"
preli u napad. Otvorena je vatra iz topova i puaka. Tako su es-
toko navalili na neprijateljske vojnike u rovovima i okolo
da nisu ostavili ni traga njihova postojanja. Vratili su se sa sedam
njihovih predvodnika, trideset vanih i tristo glava. U ruke
gazija je dolo dosta hrane, oruja i municije te mnogo opreme i
ratnih sredstava koja su nali u rovovima.
gazija, jedan spahija po imenu Deli Faik uzeo je jedan
bajrak od Dafera-pae i skupio oko sebe mnogo gazija. U drugom
napadu na njegovom krilu su zarobljene tri osobe s titulom sultana.
je dovedena i ena jednog od njih. Onda se pojavio jedan
gazija po imenu Deli Frlak pa je i on izvrio estoke napade na
neprijatelja. Ukratko, od svih ovih akcija neprijatelj je podobro
uzdrman.
U to vrijeme doao je jedan slavan han sa hiljadama vojnika i
postavio je svoj ator u blizini Hamze Mirze. U akam su telali
pozivali na juri. Doao je i akam pa se prelo u napad. S Boijom
upotrijebljeni su havan-topovi pa su napadi obustavljeni.
Od onih koji su napadali je ispod zidova izgor-
jela i ugljenisala se, mnogi su zdrobljeni i bilo im je gore nego da
su umrli.
su prislonili merdevina uz zidove. Oazije su
kukama povukle merdevine unutra. Nakon toga su neprijatelji
da ovako uspjeti pripreme da miniraju zidove
Ali kad Uzvieni Gospodar ne tedi svoju svaki
posao je lahko zavrili. Upravo u to vrijeme se pojavio jedan
ven po imenu Ali Kulu, koji je bio zapovjednik strae sku-
pine Afarlija. On je imao umiljatu koja je bila poznata po
svojoj ljepoti. Hamza Mirza je navaljivao da mu Ali Kulu preda i
pokrajinu i Ovakva njegova elja teko je pala Ali
89
Kuluu pa je prvo ubio svoju a onda je da trai
kod Osmanlija .. Tako je Ali Kulu sa jednim doao pod
bedeme i rekao: "Vodite me vaem pai pa traite od
mene ta god elite." Nakon toga su ga uvukli u Ali Kulu
je obavijestio da neprijatelji dvadeset dana kopaju rovove za
mine i da su u tom doli pod pain saraj. Oazije su kopale
na tom mjestu na koje je ukazao Ali Kulu. Uz Uzvienog
Gospodara, je bila na njihovoj strani, spustili su se
usred rova, a u tom trenutku su mineri imali odmor i otili da
Bez ikakvog oklijevanja Deli Osman je sa hiljadu junaka uao u
tunel i izali su na povrinu s druge strane damije Uzun Hasana.
Pogledali su i vidjeli Hamzu Mirzu s drutvom da su zasjeli uz
i piti. Hamza Mirza uzjaha na jednog neosedlanog ko-
nja i pobjee. Oazije ga nisu mogle prepoznati, on ne bi tako
lahko spasio glavu. Na ovo je njegova vojska i to je tamo vrijedilo
postalo predmet jagme gazija. Jednu vrlo omiljenu i nje-
govu dragu gazije su uzele i dovele u
A dan-dva prije ovog je Deli Osman sa svojim hulju-
kom izvrio napad, izvadio iz postelje jednog hana po
imenu ahruh i doveo ga. U povodu ovih uspjeha Deli Osmanu je
na sto, a Deli Faiku i Ahmedu na po osamde-
set
Ja sam vidio ovog Deli Faika. Bili smo zajedno pri osvajanju
Janik. Bio je starac visoka rasta, rijetke brade, velikog
svijetla lica i vrlo ozbiljan. Tada je Sinan-paa,
se Ferhad-pai, rekao: "Da bi neko imao ezdeset pre-
ma zakonu bi morao biti ili ili muteferrika" i smanjio je
njegovu Ali Ferhad-paa je, upoznavi padiaha o izuzet-
nosti Deli Faika i rekavi "Neka se taj zakon primjenjuje na nekog
drugog" dao mu je u ruke padiahovo pismo, i on je doao u pohod
na J anik. Sada je ovaj zakon potpuno ukinut. Vrijednost Deli Faika
je u opkopima ispod Janik. Govorilo se "I ovdje
se dokazalo junatvo Deli Faikovo".
Da se opet vratimo na temu: Kako se ahov sin stidio pojaviti
na svjetlu dana, doao je i kao i prije dva mjeseca opsjedao
je Ovaj put su na naveli dvije rijeke, htjeli su
dakle muslimane potopiti. Ali islamske gazije su odvratile vodu.
90
Voda je tekla koritom kao i prije i nikome nije nanosila tetu. Na
taj su islamske gazije opsjedane jedanaest mjeseci i nijednog
dana se nisu iz borbe. Jednog dana, u zoru, neprijatelj
nije na bojnom polju. Dok su se gazije ta je to bilo,
vidjeli su da je Ferhad-paa, koji je ponovo postao serdar, doao sa
velikom osmanskom vojskom. Sutradan je sa hiljadu tovara hrane
uao u Tebriz. Ali se oprezno, nisu ostali u Tebrizu
nijednog dana. Ostavili su hranu u i odmah se vratili i
ul o gorili se u mjestu zvanom Kumla. Ferhad-paa je tamo sagradio
jaku I pored toga nije u Tebrizu bilo nita uznemirava-
Ako se i nailazilo na teka pitanja u tih mjesec-dva dana,
ipak je sve bilo u skladu i koristi za vjeru i dravu, na i
sultana.
DA VANJE SERDARSTV A JUSUF-PAI
I SLANJE BERA TA U VEZI S TIM
Jusuf-paa, slavan vezir savrenog dranja i ponaanja, izvukao je
islamsku vojsku neprijatelja na sigurnost. Tada je od strane
padiaha poslan kapidibaa Abdulkerim-aga da se upozna sa sta-
njem islamske vojske. Paa je padiahov muhur i ovlasti koje su
date njemu predao Abdulkerim-agi i poslao u prijestolnicu. Abdul-
kerim-aga je osmog dana zilhiddeta 993. godine (2.12.1585.)
stigao i predao padiahu muhur. U to vrijeme je mjesto velikog
vezira dato Hadum Mesih-pai pa je i muhur njemu predat. Nakon
toga odmah je napisano pismo o postavljenju Jusuf-pae za serda-
ra pa je njemu da i brani te krajeve.
FERHAD-PAINO SERDARSTVO PO DRUGI PUT
Godina 994 (1586.). Mjesec-dva nakon to je Mesih-paa postao
veliki vezir, kad je dolo izloio je padiahu da treba po-
staviti novog serdara ili zbog toga to nije zadovoljio
na tom mjestu ili to je smatrao da treba nekog drugog postaviti za
serdara. Na ovo je padiah traio da ga upozna sa svim i obavijesti
kada neko bolje rjeenje. Vezir Mesih-paa je napisao pred-
stavke njegovoj ekselenciji ejhulislamu, hoda-efendiji, visokim
91
vezirima, kazaskerima koji su na slubi i koji to nisu, nekim visokim
ejhovima i potovanim sejjidima od njih da daju svoje
miljenje, moda poslije istihare jer je padiah naredio da se o
ovoj stvari informira. Tako su doli odgovori od svih njih i nakon
to ih je vidio i svoje miljenje je dodao, sve ih sloio u jednu kesu i
uputio padiahu. Padiah je tri dana prispjele odgovore.
dana je sretni padiah poslao dva velikom
veziru, vezana u jednu maramicu, po kapidija Satirdi
Mehmed-agi. U prvom je pisalo "Odredio sam Ferhad-pau za ser-
dara na Iran", a u drugom "Tebe sam postavio za serdara islamske
vojske koja treba da se spremi za Iran. Od danas neka se
pripreme".
Ferhad-paa se toliko rastuio ovim postavljenjem da je od
divana sve do svoga dvora lio suze. Jer bio je slomljen i ranijim
serdarstvom. Mnogo se trudio da izbjegne serdarstvo, ali nije
mogao to Pa ipak, nita drugo nije mogao napraviti osim
povinovati se naredbi. Kad je dolo kao to je to bilo
formirali su se alaji, prelo se u Uskudar i odatle
konake stiglo se do lijepog Erzuruma koji je bio kapija
rata.
DOLAZAK SERDARA FERHAD-P AE U TEBRIZ
Gazije u Tebrizu su u vremenu od gotovo godinu dana bile uzne-
mirivane stalnim napadima. Nakon to je marljivi ser-
dar priredio sve ono to treba za rat jo u Erzurumu, pouzdavi
se u Uzvienog Allaha, krenuo je na put s ciljem da spasi Tebriz
i uniti neprijateljsku vojsku. sa sobom hrane u velikim
razgalio je due onih koji su se nalazili tamo. U neko-
liko dana su popravljena sruena mjesta dodano je mnogo
novih kula pa je Poslana je vojska na neke ne-
prijateljske krajeve na toj strani, zarobljeni kizilbae su pobijeni,
a njihove ene i djeca zarobljeni. Stalno je vojska slana i prema
Gruziji pa je skupljen porez od onih koji su ranije bili pokoreni. U
to vrijeme sa i poklonima Aleksandra-hana, sina Levent-
-hanova, doao je i Sinan, izvorite lukavstva, sa svojim porezima
i carinama i sa potvrdom svoje odanosti.
92
RATNA SREDSTVA I OPREMA DEMIRKAPI,
IRVAN, TBILISII REVAN
Dok se islamska vojska odmarala u Tebrizu, serdar koji je sebi za-
branio san i odmor, poslao je vojsku na sve strane i nimalo nije
oklijevao da sve stvari postavi na svoje mjesto. Mnogo se trudio
da opremi ratnim sredstvima i opremom i opskrbi hranom
nanovo oduzete od Iranaca: Demirkapi, irvan, Tbilisi i Revan.
Postavio je nove beglerbegove od onih koji su te dunosti mogli
obavljati mimo drugih poslova i pribavljao svakom od njih ta im
je bilo potrebno, a onda poto se pribliila zimska sezona otilo se
prema zimovalitu, to jest prema Erzurumu koji duu razgaljuje.
OSVAJANJE GENDE I SKLAPANJE MIRA SA IRANCIMA
U GODINI
Godina 995.
61
Kad je dolo sezona pokreta turske vojske,
islamski vojnici su doli sa svih strana i se osmanskoj
vojsci. Vezir visoke vrijednosti je otiao osvajati Gende i Ber-
dan i uz Uzvienog Gospodara, je doao tamo to je i
uspio ostvariti. Pokorio je i okolna sela i kasabe. ana-
dolskog valiju Hadum Hasan-pau dostojnim te dunosti, postavi
ga na poloaj beglerbega. Ovaj je kasnije, u periodu sultana
Mehmed-hana postao veliki vezir, a pogubljen je jer ga nisu pod-
nosile njemu ravne osobe. Kod njega je ostavio vojske koliko treba
a zaduio je jednog defterdara da svake godine osim za ove
poalje u riznicu sto pedeset tovara svile. U glavnom, sve je po-
trebe zadovoljio.
Ba u to vrijeme se dogodilo da su serdaru dole osobe iranskog
aha u se moglo vjerovati. Molilo se za mir pod uvjetom
da se da kao talac ahov Hajdar Mirza. Na to se serdar vra-
tio u zimovalite i padiahu izloio stanje. Padiah je bio saglasan
da se sklopi mir kad se ispune ovi uvjeti. Tako se ova sluba zavr-
ila, sklopljen je mir u skladu s padiahovom eljom i ostalo se u
Erzurumu na odmoru.
61
995. hidretska godina 12.12.1566., a zavrava se 1.12.1587. godine.
93
POSTAVLJANJE ZA SERDARA I
OSVAJANJA U KRAJEVIMA OKO BAGDADA
Godina 994.
62
O tome kako je Jusuf-paa za serdara u po-
hodu na ejalet Bagdada govoreno je ranije. Kad je 994.
godine otiao na Bagdad nije odmah uao u grad, odsjeo je u ato-
ru koji je postavio napolju. Dao je da telali obznane da se pozovu
na skup, a s tim ciljem su poslani i ljudi na sve strane. Oni
koji su odmah doli krenuli su na Dimdimal, a nakon
to su zauzeli dvije po imenu Pilever i Naver, vratili su se.
Naredio je vojsci da se te zime odmara, a da bude spremna u pro-
godine.
OSVAJANJE SURHBIDA I NEKIH MALIH ALI VANIH
V A U GODINI
Godina 996.
63
Buljuk silahdara zaduen za pohod, po odlasku iz
Istanbula, potpuno je stavljen pod zapovjednitvo Jusuf-pae, i s
njihovim komandantom Hajdar-agom doli su do Bagdada. Kad je
dolo vrijeme koje je sezona rata i polaska vojske je po-
bjeda, krenuli su iz Bagdada, mjesta halifa, preli su ahov most u
podnoju Bisutuna u mjestu zvanom Jeni imam i u spomenutom
Bisutunu su sagradili novu kojoj su dali ime Kale-i Nev
(Nova
OSVOJENJE NIHA VEND
Godina 996. (1588.). Nakon to su raspoloeni napustili
Surh-i Bid, islamski vojnici su se ulogorili u jedno prekrasno selo
u blizini Keteskur. U tom selu su uzeli sebi razne hrane da
im moe biti mjesec dana. Poslije toga su otili do sela Sejjid, zatim
u selo Sad-i Vakkas i odatle u Nihavend
64
. Veliki grad Nihavend
62
994. hidretska godina 23.12.1585., a zavrava se 11.12.1586. godine.
63
996. hidretska godina 2.12.1587., a zavrava se 19.11.1588. godine.
64
Grad u Zapadnom Iranu (Iraku'l-agam), ezdeset kilometara juno od Reme-
dana, na nadmorskoj visini od 1780 metara. Osvojen je od strane Arapa u 19.
hidretskoj godini.
94
bio je ranije prijestolnica ahova. mu je kako treba
na i kako je bila serdar je ovdanji beglerbegluk dao svome
Mehmed-pai. Sve potrebe za i vojsku je ostavio i
sve to je nedostajalo je namirio. Unutranju je popravio
kakva je bila i ranije.
0 JEDNOJ SJAJNOJ VOJNI KOJU JE U OVOM RATU
DOBIO VEZIR
Serdar Jusuf-paa je sa islamskom vojskom poao u osvajanje
Hemedana u kojem je ah Abbas. Napisao je nekoliko pisa-
ma Timur-hanu koji je bio u toj pokrajini i nekad je bio pokoran, a
nekad se bunio protiv ahverdi-hana. Javio mu je: "Islamska voj-
ska na Nihavend i neka ti je da joj se ne suprotstavi",
a zatim mu je poslao srmom izvezen bajrak i zlatom izgraviranu
sablju.
Tako su dva gore spomenuta hana i han Hemedana Korkmaz-
-han, zajedno sa jo nekoliko han ova i sultana, napravili sporazum.
Stigli su do deva islamske vojske koje su putene na pau. Vezir
Jusuf-paa je predvidio da je neprijatelj postavio stupicu, strogo je
naredio da im niko ne prilazi, poslani su na njih jedan junak po
imenu Ali Fakih i jedan pehlivan koji se zvao Deli Duzman sa oko
pedeset do ezdeset konjanika. lako je bilo preko hiljadu onih koji
su se pribili uz deve prepali su se ovih i pobjegli. Na kraju je na
poprite dolo hiljade vojnika ahverdi-hana, s druge strane
je vezir Jusuf-paa poslao u zapovjednika Bane i bega
Karadaga sa osamsto konjanika. S Boijom oni su unitili
tih hiljada vojnika. Zarobili su ivog Korkmaz-hana.
ahverdi-han i osam konjanika su uspjeli Preostali su se
rasuli i dali se u bijeg u brda. Ostali hanovi i sultani su sve ovo
promatrali iz daljine. Sve ovo se dogodilo na Kurban-bajram 996.
godine
65
. Zbog toga su gazije na Bajram napravili bajram. Potom
je ahverdi-han doao, pokorio se i rekao da se kaje za sve ono to
se do tada dogodilo. Na ovo je iskazano potovanje onako kako to
i treba.
65
31.10.1588. godine.
95
DAFER-PAIN RAT SA SULTANOM GUHERDANA,
OSVAJANJE I PRISVAJANJE GUHERDANA
Godina 994 (1586.). Bilo je dva mjeseca otkako se Ferhad-paa vra-
tio iz Tebriza. Na putu od Tebriza do Bagdada nalazila se jedna
velika kasaba po imenu Guherdan. Ovo mjesto je bilo sa pet hilja-
da na dvanaest mjesta se klanjala duma namaz, nosilo je
sultansko ime od ranije i bilo je centar jedne provincije od preko
trideset sela. Ali sultan se nikako nije ustezao od napada na musli-
mane. Zbog toga je i Mehmed-pain sin S alah Ferhad jednom, dok
je bio beglerbeg Bagdada, izvukao topove na Guherdan, ali mu nije
bilo da ga osvoji.
Gazije koji su bile u Tebrizu su svakog mjeseca puta
pravile upade u Guherdan s ciljem i se sa raznovr-
snim plijenom. Na sve ovo je sultan po svojoj glavi, kako nije bilo
glasa od aha, zamislio da uzme Tebriz i uniti muslimane i tako
napravi uslugu neprijateljima pa je pokrenuo vojsku i s Boijom
pretrpio velik poraz, vratio se u svoju kasabu i tu se za-
tvorio. Dafer-paa je, ne izveo vojsku i kre-
nuo na njega i peti dan uspio preuzeti Guherdan. Sve to je bilo
tamo on je preuzeo. Tebriz je ostao u rukama Osmanlija, a Dafer-
-paa je ovladao spomenutom pokrajinom.
DAFER-PAIN VELIKI RAT SA VOJSKOM KIZILBAA
Godina 998. (1590.). Dafer-paa je stekao veliku snagu kad mu se
tebriska vojska koja se prekalila u ratovanju i kad je za-
gospodario koje se od Tebriza prualo nekoliko dana
hoda, su i tamonji hanovi i sultani. Ali ovaj plamen koji
se rasplamsao u njihovim srcima bio je samo razlog da se zapali
njihova
Deset do petnaest hanova i sultana su se sjedinili i skupili
vih petnaest hiljada vojnika, doli su i ulogorili se na mjesto koje
se zove Poslali su Dafer-pai jedan topuz, luk, strijelu
i jameniju. Uz to su mu napisali pismo u kojem su "Ako
si muko, stavi ovo na sebe i na mejdan, a ako si ensko stavi
ovo drugo na glavu i povuci se u jedan ugao." I Dafer-paa je njima
96
napisao odgovor poslavi im jednu surahiju, i dostoj-
nu mukarca, sve u vrijednosti dukata. U pismu je
"Dobro doli, se u Boiju vam u susret,
ne mislite da sam se zavukao u ugao." U isto vrijeme otili su po-
uzdani i potovani ljudi begovima na stranama. Tako je
sa onima koji su brzo stigli ukupno skupio hiljadu junaka. Onda je
izaao iz grada i postavio logor. dana je preao rijeku
koja se nalazila dvije strane i postavio se na vrh prolaza. I
kizilbae su, oslonivi se na jedno brdo, zauzeli poloaj. Puna tri
dana i tri trajala je takva bitka da je nije opisati. Na
kraju vjetar pobjede puhnu sa muslimanske strane i neprijatelju
nestade snage. Nakon toga su islamski borci zauzeli neprijateljski
logor i zasitili se do mile volje. Zarobljeni su mnogi lijepi
porijekla. lica poput utapa, i prekrasne robinje, i svi su
oni pripali islamskim gazijama. ovih je probrano petnaest
koji su poslani padiahu na dar. Odabrane su i neke stvari
izvanredne ljepote pa su i one zajedno poslane u Istanbul. Za uz-
vrat je Dafer-paa vezirskim fermanom, zlatom ukrae-
nom sabljom i dva prekrasna kaftana.
POBUNA VOJSKE U TEBRIZU
I NJIHOVO MASOVNO POGUBLJENJE
Jedan od i rijetko je Dafer-paino masov-
no ubijanje vojnika u Tebrizu. Ovakav ne samo da nije vi-
u Osmanskom carstvu nego ni u carstvima prije njega, pa niti
u historijskim knjigama, a niti se za ovakvo to iz usta naroda.
Zbog toga je potrebno malo ire to objasniti da bi se mogle shvati-
ti pojedinosti.
Kao nunost uvjeta toga vremena Dafer-paa je kovao novac
"ahi"
66
. Zbog toga se posada tebriskih aliti "Pola
nae zarade otilo je u zrak". Na to je Dafer-paa
onih koji su se alili za pet-deset i time presjekao njihovu
Tako se ovi nisu oglaavali jednu godinu.
Rahmetli sultan Sulejman je stavio u riznicu hiljada
zlatnika da se potroe, ako zatreba, za Van. Dafer-paa je
66
To je ime srebrenog novca koji se kovao u vrijeme sultana Selima I.
97
pola toga donio u Tebriz, ali s time nije obavio posao. Jednog dana
se skupila velika grupa vojnika pa su se pobunili "Mi nis-
mo zadovoljni da se vrijednost ahija sputa na ovu razinu." Dvor-
ske sluge i garda su ih nekako odbili. Ali oni nisu mimo sjedili, iz
dana u dan su obnavljali svoj posao. Paa se nije nikome pojavlji-
vao na dva mjeseca. S druge strane, buntovnici su se sloili
pa su svoje age proizveli u vezire, a defterdara su natjerali da mir-
no stoji pred njima i zapovijedali su mu ta god su eljeli, su
ga poniavali "Pisaru, pii ovako!" Upranjene timare
sami su razdijelili, su koliko su eljeli, su uzeli
posjede i prava ljudi koji su sluili pau. Nakon toga su, se
da paa i na njih se poaliti padiahu u Istanbulu, zazi-
dali dvoja od troja vrata i dopustili su da ostanu samo jedna.
Svaki dan je na ovu kapiju motrilo pedeset ljudi.
"Kad pametna ptica upadne u zamku, treba to da podnosi".
Na kraju su se pojavili oni koji su traili mir. U jednoj
blizu je skup. Podignute su pobunjenih voj-
nika. ta god da je bilo, sada su potpisane donesene odluke. Spo-
razumjeli su se, pomirili, zagrlili i izljubili. Na to su donijeli teke
zakletve da se drati zadane Kad se isprazni jedan dirlik,
davali su vijest pai da ima zaslunih da im se on dodijeli. Tako je
prolo dvije-tri sedmice. Ali ovaj poraz je pai teko pao, iznutra
ga je neto jelo. Jednog dana se opet priredio skup u Od
akama je slao kuhare da prirede ta treba za jelo u Jedna
strana koja pripada muhurdaru Ridvan-agi je naslonjena na
zid painog saraja, a druga na zid. Dao je da se probije
rupa u zidu. Njegova posluga je bila jedan alaj vrlo snanih i bor-
benih junaka. Natovarili su tovame ivotinje i izveli konje jednog
po jednog kroz tu rupu. Ukratko, do se obavijestilo mnogo
ljudi koji su izali napolje. Nije bilo ni prijepodnevno doba, uli
su i smjestili se u Mahalle koju je dao sagraditi Ferhad-
-paa.
Dafer-paa je te obavijestio o stanju. A on je od
jutra, ne sve age i ljude na pozvao
s njima jeo i pio, zabavljao se i provodio. Smijali su
se i zabavljali "Pomirilo se s vojskom, nepovjerenje i
nama su nestali, ovo je pravi dan-danas."
98
dana je za to saznala skupina vojnika i, okupivi se,
najprije su stigli do painog Ali nisu mogli shvatiti da je
posao Zatekli su da se zbog njih mnogo naljutio.
Govorili su protiv gospodara ta im je palo na pamet, psovali su i
grdili da to ne bi napravila ni ena i pokazivali uzrujanost
kao da su izvan sebe. Mnogi ljudi skupine, njiho-
ve age i bili su zajedno. Kako su vidjeli painog da
je zabrinutiji od njih, nisu imali nikakve sumnje. Ustvari, kako je
Dafer-pai prije nekoliko dana odgovarao izraz "kasapnica",
mnogo se naljutio postignutim povrijedio je ponos svoga
i doao u stanje u kome se otputa s posla. Skupini vojske u
tom nije padalo ni na pamet kakve brige more
Tako je ova skupina vojske, dogovorivi se, da
Dafer-pau i da ga dovede u Buljuk po buljuk su uzjahali
na konje i izali traiti pau, ali nikako nisu mogli dobiti dozvolu.
Kasnije su saznali da se on nalazi u mjestu koje se zove Mahalle
kalesi mjesta). Izabrali su nekoliko ljudi se uva-
avaju i poslali ih kod njega. Ovi predstavnici su rekli Dafer-pai:
"Nismo li se s tobom sporazumjeli da je ono "to je bilo, prolo
je". Kad smo se tako sporazumjeli, kakve ima potrebe da ovako
postupate. Zato ste doli u tako stanje?" A paa
odgovori:
"to sam se dogovorio to vrijedi, moja stoji. Ali vai raz-
bojnici su odustali od sporazuma i rijeili su mene ustrijeliti iz
puke" i prui im ranije spisak imena pedeset razboj-
nika. Zatim nastavi: "Dok se ovi ljudi nalaze vama, ja
vas, ne idem u Ako predajte mi ih da dobiju
to su zasluili pa u Izbacite najmanje desetoricu
van da mi se povrati sigurnosti." su dogovori na ovu
temu dvije strane pa na kraju su da uputiti u
progonstvo razbojnike s paine liste i pod tim uvjetom su pozvali
pau u
Ali Dafer-paa je jo ranije zamislio ta uraditi. Tajno je
obavijestio begove na stranama. "Saznao sam da se ne-
prijatelj iskuplja na tom i tom mjestu, spremio sam se da idem na
njih. Ali Tebrizlijama ima nekih pustolova i nemam nikakve
sumnje da se neprijatelju. Pazite da se ovo ne
99
dana na mjesto i se tako da
im s Boijom damo ono to su zasluili. Na toj strani ima
takvo neprijateljsko drutvo koje posjeduje vrlo bogat imetak. Kad
zavrimo na posao idemo da ih i da se do mile volje
zadovoljimo".
Na ovaj Dafer-pain poziv, begovi su se sebe spora-
zumjeli i dogovorili, skupili se na mjestu da sa strane
pobunjenih niko nita nije zapazio.
S druge strane, iz Tebriza su dolazili ljudi jedan za drugim i
zvali Dafer-pau u Paa je svakog pridolicu
vrlo raspoloen, odijevao kaftanom i darivao pune pregrti dukata.
Na kraju je rekao: tamo toga i toga dana, me
Ali on se pokrenuo i ulogorio se u Adisu. I begovi su doli tamo.
Smatralo se podesnim da se dvije strane tu, te su preli
Adisu i pripremili se da dana u Tebriz. O svemu
ovome Tebrizlije nisu imale pojma. Junaci koji su doli da prije
idu neprijateljsku zemlju bili su nestrpljivi i nikome od
aga i begova nije neto ovako bilo na umu.
Te je Dafer-paa poslao jednu bujuruldiju svome
U bujuruldiji je stajalo: "Sa mnom su vrlo ljudi. U padia-
hovu neka se vojska u vrlo lijepo i neka sve-
nama u susret. I kao za slavlje neka se ponesu na obje
strane puke, ali neka se ne puca." Paa je s druge strane, u strogoj
tajnosti naredio, kada vojska iz da se ka-
pija zatvori, a da se onda otvori vatra iz velikih topova s Karakule.
Kad je bilo jutro i kad je paa na konju krenuo u juri, u
su mu bili krvavi kolutovi. Kod njega se ovakvo stanje vidjelo
uvijek kad je polazio u borbu. Ljudi oko njega su se
se ta li to biti. Stigli su i begova. U to vrijeme su se vidjeli
preko puta i Tebrizlije. Ovi su se poredali u alaje, ukraeni kako je
i trebalo. Kad su stigli begovi, sili su sa konja, poljubili mu ruku i
pomno On je rekao: "Padiah je naredio masovno
pogubljenje tebriske vojske, da vidim sada kako izvriti padi-
ahovo Upravo u to vrijeme zagrmio je veliki top s
i narod se Paa odmah uze koplje u ruku, natjera
konja na tebrisku vojsku i pred svojih vojnika odmah neko-
liko pobi i sa zemljom sravni. Govorilo se da je paa toga dana
100
pobio sedam ljudi. I garda se prihvatila Painih oko hilja-
du sekbana i sedamsto-osamsto konjanika pobili su oko stotinu
ljudi.
se s napadom na njih, zbunjeni su se nazad i
prema gradu, ali su vidjeli da je kapija zatvorena. Tek
tada su vidjeli ta ih je snalo pa su odmah okrenuli bjeati u brda.
A Dafer-paa je postavio ator pred grad i nastojao da pribavi sve
one koji su bili protiv njega pa je sve one koji su pobio.
Potom su otvorene tebriske kapije, a onda je vojnicima, sekbani-
ma i ostalim svojim ljudima dozvolio Osim
mnogog imetka, zarobljeno je toliko porodica. Njih su kao ratne
zarobljenike prisvojiti i prodavali. Ukratko, toga dana je pobijeno
oko osamsto ljudi, vie od hiljadu dvjesto ih je pobjeglo i zametlo
trag. Oko tri hiljade ljudi se pokajala, priznalo greku i oni su
ostavljeni na svojim mjestima. Aga lijevog buljuka, Ahmed
se sklonio u Paa ga je nekako smirio i po-
slao ga nekim poslom u Dijarbekir. Kad je obavio posao vratio se
s mnogo novca u Tebriz gdje ga je pogubio.
Koliko je god bilo doputeno kanjavanje tebriskih odmetnika
za spas sultanske zanemariti ena i dozvolili im
daleko od prostituiranje, ko god ima imalo vjere to ne moe
odobriti. Svi vojni uspjesi koje je Dafer-paa imao u tolikim bit-
kama ne mogu izbrisati ovaj grijeh. Sigurno biti u da-
vanju odgovora za ovo pred Bogom.
NEKE DODATNE INFORMACIJE O DAFER-PAI
Dafer-paa je punih osam godina bio beglerbeg tebriskog ejaleta.
Ono to je on napravio Irancima nije nijedan serdar koji je
doao s islamskom vojskom u ovu oblast. Odatle je po-
slan u Bagdad i nakon to je bio namjesnik Bagdada oko godinu i
pol, otiao je u ejalet irvan, a odatle je razrijeen.
Kako se nakon raz:r:_jeenja bio je pred odlazak iz irvana.
Poto je u isto vrijeme smijenjen i defterdar, i on je trebao za-
jedno sa paom. Ali irvanski su imali potraivanja od
defterdara. Zbog toga su se podigli i krenuli na pain
konak. Paa nije dozvolio da ovo mnotvo kod njega. Primio
101
je samo pet do deset uglednijih ljudi. Ali ni ovima nije mogao nita
objasniti. Na kraju se naljutio, prihvatio se sablje i pobio pet-est
ljudi. On sam je bio obavio pripreme za put, istakao je tug napolju
i postavio logor. Pobunjenici su painim ljudima "Neka
on sutra iz grada pa vidjeti ta biti." Ali je sva-
nulo, paa je poredao sekbane ispred sebe, desno i lijevo od sebe
je postavio naoruane konjanike i krenuo. Ali niko nije mogao
na put, nije mogao gledati pravo njemu u lice.
Dafer-paa je bio u stavu, na licu i u mu se
odraavala i neustraivost. Nije razmiljao
o posljedicama, on je bio nepismen Iz irvana je doao u
Istanbul sa tri hiljade ljudi. Prije ratnog pohoda na Egru, godinu
dana ranije je bio poslat u Beograd.
Ja, va sluga sam iz Budima doao u Istanbul sa jednim ulakom
da traim Nali smo se u Beogradu. je bio sklad-
nog rasta, bijela lica. Iz njegova govora se moglo
da je U Egru je poslat prije sretnog padiaha na tabore. Kako
je poraen, vratio se natrag. Stidio se bjeanja, ali htio-ne htio pri-
tegao je dizgine i napustio bojno polje. Nakon rata je ponovo traio
namjesnitva Tebriza pa mu je udovoljeno. Dafer-paa je ponovo
doao, a kizilbaama se smrklo.
SKLAPANJE MIRA S IRANOM I DOLAZAK
AH OVOG SINA U SVOJSTVU TAOCA
Godina woo. (1591-92.). Kako se mir elio na obje strane, Ferhad-
-paa je ostao u Erzurumu. U dolazili su i odlazili
ljudi u poslanstvo vie puta i Iranci su nakon toga poslali kao taoca
sina ahovog brata, vrlo omiljenog Hajdara Mirzu. Na ovo
je rahmetli pjesnik Baki Efendi spjevao ovaj stih:
"Neka su veseli Perzijanci, neka im blistaju
Emir Hajdar, svjetlo iranskog husreva dolazi. "
Nakon to je Emir Hajdar doao sa vrijednim darovima u Istan-
bul, i poto mu je doputeno da poljubi padiahove skute i prijestol,
su mu prijemi od visokih vezira i potovanih i to
102
od strane svakog od njih U skladu sa vladarskom
dati su mu mnogi darovi, zlatni i srebreni pribori za jelo,
sablje, zlatom ukraeni handari i kaftani ukraeni raznim dragu-
ljima. Pertev-paa, koji je bio zaduen za
namjestio je saraj mirno i pripremio da u njemu od-
sjedne Jela su davana iz dvorske kuhinje, a trokovi su
narnirivani iz padiahove riznice. Darivani su ljudi koji su doli s
njim zimskom i ljetnom a date su i srmom vezene svilene
tkanine kao njegovi bajrarnski i novogodinji pokloni. Ali kiljavo
oko sudbine nije mu bilo sklono, zgrabljen od kuge, Boijom od-
redbom je umro. Pokopan je u blizini turbeta hazreti Ej u ba Ensarije
i nad njim je visoko turbe.
Ali neke zadrte osobe nisu smatrale da je ispravno da njegovo
tijelo ostane u osmanskoj zemlji, otkopali su njegov grob i kosti
mu odnijeli u njihovu zemlju. To visoko kubbe sada stoji prazno.
FERI-lAD-PAINO PRVO POSTAVLJANJE ZA VELIKOG VEZIRA
Godina rooo. (1591-92.). Ferhad-paa je u iranskoj zemlji osvojio
tolike i osigurao da se mir sklopi po padiahovim uvje-
tima. Nakon toga se u pitanja drao nasuprot velikom
veziru Sinan-pai. Nije prolo mnogo vremena, on je doao do
stupnja velikog vezira. Ali bez ikakve sumnje, on se toliko uzoho-
lio da je nedugo iza toga razrijeen. Razlog njegova razrjeenja je

Prije nekoliko godina je u Erzurumu, u vrijeme ratnog pohoda
od pridolih nekoliko njih tamo trajno smjestio pa su tu i
ostali. Narod toga vilajeta se alio na uznemirivanje od strane ovih.
Zbog toga je poslana padiahova naredba beglerbegu i kadijama
da se njihovi odabae i opomenu. Nakon toga, kad se
htjelo do njihovih soba u skladu s padiahovom naredbom,
izbio je sukob pa je tom prilikom nekoliko Do
odaja preostalih stigle su pritube pa su se oni, odbivi jelo, poa-
lili na Ferhad-pau. Padiah se htio informirati o stanju od Ferhad-
-pae, koji je rekao: "albe su zbog njihovog age", pa je njihov
aga otputen s posla. Ali to je bilo malo da bi se sukob stiao. Na
ovo padiah optui velikog vezira da ga je obmanjivao i otpusti ga
103
s posla. Nakon toga su i kapidibaa, dobivi otra
od novog velikog. vezira, doli u Erzurum, izvrili kon-
trolu, nekolikD ljudi tamo objesili, a nekoliko odveli u Istanbul i
tamo pobili. Ovaj je bio povod da je narod Erzuruma stao
na Abazinu stranu u vrijeme ustanka Ahaza Mehmed-pae.
POSTAVLJANJE SIJA VU-PAE PO
PUT ZA VELIKOG VEZIRA
Godina rooo. (1591-92.). Zbog ove krivice Ferhad-paa je razrijeen,
a Sijavu-paa je postavljen za velikog vezira. Ali vrlo je kratko
vrijeme mogao biti na tom poloaju. Kad su dijeljene u ri-
znici se pokazao manjak, spahije su odbile primiti i traile
su defterdarevu glavu. Nekako se pokuavalo da ih se od toga
odvrati, ali oni nisu nikako htjeli sluati, nisu se okanili svojih
zahtjeva i do ikindijskog vremena nikoga nisu putali van. Najzad,
sretni padiah naredi haremskoj strai "Neka se ti nevaljalci pro-
tjeraju, a ako ustraju neka se pobiju." Na ovo kilerdije, bostan-
dije i konjuari uzmu tapove u ruke i na buntovnike. Boi-
jom u to vrijeme, kao i uvijek, est kola sa drvima za
dvorsku kuhinju ulo je kroz kapiju Babihumajun. Spahije po ko-
jima su udarali bjeali su kako su znali, ali kako su im kola zapri-
put, jedan preko drugog su se peli na tavan Babihumajuna,
je visina bila via od direka. Mnogo ih je ispustila duu zbog
ove stiske, a mnogi su ostali tapovima. Ukratko, tamo
je stradalo oko tristo ljudi.
Nakon toga, divana su se u veselju razili.
dana, kao i uvijek, veliki vezir je s istanbulskim kadijom obilazio
grad i nakon to je analizirao stanje u vezi sa cijenama robe, kad je
stigao u saraj, doao je kapidija i uzeo je blagoslovljeni
muhur. svi su ostali zbunjeni ovim postupkom. Samo
jedan dan ranije darovan je s kaftanima i hvaljen, a sada mu se
uzima muhur iz ruku. Zato? se da su neke padiahu blis-
ke osobe rekle da je ovo drugi put da se u vrijeme Sijavu-
-painog velikog vezirstva vre upadi na dvor i da njegovo vezir-
stvo izdobriti, pa su uspjeli isposlovati da mu se oduzme
muh ur.
104
UKRATKO O DRANJU DERVI HASAN-PAE U BOSNI
Dervi Hasan-paa
67
po prirodi je bio Dok je
bio valij a Bosne nikad nije stao: nekad je pravio akine, a nekad se
nije ustezao da opsjeda i napada Mnogo puta
je svojim postupcima dodijavao nevjernicima pa su ovi slali svoga
izaslanika u Istanbul koji je donosio vijesti: "lli uklonite Hasan-
-pau ili mira nestati." Ali ni od ovoga nije bilo koristi. Kako je
bio vrlo blizak sa Sijavu-paom, tadanjim velikim vezirom i
osobnim padiahovim subesjednikom, nisu mogli isposlovati smje-
njivanje rahmetli Dervi-pae s njegova mjesta. Dobili su odgovor:
"Ako vi napadnete nau zemlju, on vas odbiti."
OSVOJENJE
I IZGRADNJA NOVE
Godina rooo. (1591-92.). i podravan od strane padiaha,
Dervi Hasan-paa je podigao svoju vojsku, opsjeo
vu i nakon to ju je tukao neprekidno osam dana, deveti dan ju je
uspio osvojiti. Poto je u nju ostavio mnogo straara, sagradio je
novu a za sandakbega je doveo Rustem-bega, poznatog i
slavnog delibau rahmetli Ferhad-pae.
DRUGI NAPAD DERVI-PAE NA NEPRIJATELJA
Dervi Hasan-paa je doao u i ponovo skupljati
vojsku kad je na sve strane procvjetala. Skupio je u Bosni sve
timamike i zaime, begove koji su na poloaju i koji nisu, kraji-
ke junake i njihove age pa i vlaku raju, pa je priredio veliko
slavlje.
67
Ovaj Dervi Hasan-paa je Dervi-paa (gazi). je u Herce-
govini. Na dvoru iz adami oglana dospio do poloaja Onda
bio beg Segedina, pa beglerbeg u Bosni. Na dvoru uivao zatitu Sijavu-pae
Hrvata i Dervi-pae Mostarca. Stradao je kod Siska. U jednoj
medmui (Ms 193) koja se nalazi u institutu u Cirihu, gdje se
nalazi popis valija Bosne, uz Hasan-paino ime samo stoji Gazi, ali ne i Dervi
kao kod
105
Jedan
Meni siromahu je znanje turo, u to vrijeme je pao put u
Bosnu. U naoj kasabi, naem dragom bio je jedan dervi
po imenu Idris baba, koji je digao ruke od ovog svijeta. Bio je ev-
lija od koga je mnogo natprirodnih postupaka. Sada se nad
njegovim mezarom uzdie visoko kube i tamo dolaze ljudi da ga
Od priloga i sadake koju darivaju posjetioci mnogo osoba
dobiva
Idris-baba je u to vrijeme bio iv, susretao sam ga. Rekao sam
mu: "Baba, idem u Bosnu, ako imate ta Hasan-pai ja
mu prenijeti."
Odgovorio je: mu, gdjegod on je svijetla obra-
za, due evlija i abdala ga podravaju. je i hazreti Alija sa svo-
jom vojskom uz njega, tako mu reci."
Pitao sam: "eli li neto od koja su tamo?"
"Bogami, mi je ostario, elim kakav odgovo-
no Je.
Kad sam doao u Banju Luku vidio sam da su na jednom mjestu
razvili bajrake, poboli tugove i sandake, postrojili alaje islamske
vojske, trube su se dvaput oglasile a pain konj se pribliavao.
Njegove age i kapidibae su mene poznavale. Jednom, kad je bio
beg Segedina iao sam Sigetvar. Tada je bio gost na mom
u i koliko god sam mogao bolje ja sam ga ugostio.
Njegovi spomenuti slubenici, ne do mene i
odvedoe me pai. Opasao je sablju, obukao sjedio je na
balkonu divanhane. Nakon to smo se upitali za zdravlje i raspolo-
enje, i kad je on pokazao panju, iskoristio sam priliku da govo-
rim pa sam mu prenio Idris-babine I on sam je vidio babu,
poznavao ga je i gajio vrlo duboke prema njemu. Jako se
obradovao, oraspoloio i vie puta je pitao je li jo neto rekao.
Ponavljao sam babine moda i vie od deset puta. On se malo
po malo primicao i doao do kraja balkona, do mene siromaha, a
svome Ramazanu naredi da mu umjesto hrke da
jedan jelek (kazak). U toj radosti, uzjaha konja i ode.
Ja siromah sam uao u saraj. Saraj je imao vrlo lijepu prostoriju
gdje se pila kahva, a u njoj je bilo desetak mjesta za sjedenje. Svako
od ovih mjesta bilo je namijenjeno rangu ljudi. Napri-
106
mjer, tu su se okupljali kadije, visoki muderrisi, ljudi gra-
da, hode i gosti.
JEDNOG POUZDANOG SNA
OD STRANE JEDNE MORALNE OSOBE
Dok se jednog dana u toj kafani razgovaralo, jedan od uglednih
ljudi unutra i da je jedna osoba usnula san.
Rekoe mu: "De, "Hasan-paa se nadmudrivao sa svojom
vojskom i na kraju ostao (hadum)". Svi su ovo i sma-
trali su to vrlo snom. Kako su oni koji su tamo sjedili bili
obrazovane osobe, svi su nastojali iz svoga ugla ovaj
san, neko sa neko sa posebnog stanovita. Upravo u to vri-
jeme izbi jedan dervi sufija sa hrkom na Po svoj prilici je
imao veliko znanje i razumijevanje za snova, po tome
je bio vrlo poznat u narodu. Rekoe mu: "0, na ejhu, dobro do-
ao, upravo si doao u pravo vrijeme i na pravo mjesto," pokazae
mu mjesto gdje sjesti i zatraie da san. Kad je to sa-
sluao, dervi zavrti glavom i vie puta zahvali Uzvienom Gospo-
daru, pa govoriti: "Mutuluk za vas, Hasan-paa je ili unitio
neprijateljsku vojsku ili je unititi." Pitali su ga na osnovu
to a on "Hadum J akub-paa je bio taj koji je zagospo-
dario Bosnom. Pobijedio je neprijatelje na Krbavskom polju i sa
muslimanskom sabljom posjekao dvadeset hiljada nevjernika. U
snu treba Hasan-pau, koji je bio hadum (ukopljenik),
poistovjetiti s njim jer je i on imao iste osobine. Mislim da je
do sada izvojevao pobjedu." Svi koji su tu sjedili uzviknue: "Bravo,
ejhu", mu na procjeni i obradovae se.
Zbilja, dana kasnije dola je vesela vijest. I sarajevskom
kadiji je dolo paino pismo koje je obradovalo muslimane.
Opet smo se udaljili od nae teme. Sada ostaviti te poje-
dinosti i vratiti se naoj osnovnoj temi.
STRADANJE TABORA
Godina rooo. (1591-92.). Kao to je gore u vrijeme kad je
Hasan-paa krenuo na neprijatelja, sagradio je u blizini Nove
most na rijeci Kupi i preao u hrvatsku zemlju. Varalica,
107
hrvatski general Erdelik
68
, koji je upravljao zemljom u ime na-
mjesnika te krajine, suprotstavio mu se sa velikom vojskom koju
je skupio. Uz Uzvienog Gospodara nakon manjeg okraja
i borbe neprijatelj se s porazom. Muslimani su pobijedili,
tukli neprijatelja i mnogo ih pobili. Pobili su bezbroj nevjernika u
tom kraju i njihov logor potpuno Medu ostalim bilo je
tu est topova "kolonborna" i bezbroj ratnih sredstava. Nakon toga
organizirani su upadi u zemlje i osvojeno mnogo za-
robljenika i plijena. Odavno islamski vojnici nisu osvojili ovako
bogat plijen.
HASAN-PAIN PORAZ I NJEGOVO UTAPANJE U RIJECI
Hasan-paa je poslao u Istanbul hiljadu-dvije glava i sto-dvjesto
zarobljenika zajedno sa zarobljenim topovima i, sigurno
da neprijatelj poslije ovoga napasti na nas velikim snagama,
traio je da mu se poalju svjee snage. U to vrijeme je veliki ve-
zir bio Sijavu-paa. Kad je zajedno sa plijenom dobio i predstavku
Hasan-pae, iako je vjerovao da neprijatelj nema da se
opet digne i osveti, dao je u zadatak Kirli Hasan-pai, kome je dao
rumelijski ejalet, da ide u Hasan-pai. Ali u
je Sinan-paa postao veliki vezir. A novi veliki vezir je jo iz vre-
mena starog vezirovanja gajio duboku mrnju prema Hasan-pai u
Bosni. Razlog je bio ovaj: nekad su njih dvojica bili komije. Sinan-
paa je htio kupiti Hasan-pae, ali kako je u to vrijeme Sinan-
-paa pao sa svog poloaja, ovaj mu nije dao Eto zbog toga
nije uputio u vojsci koju je Sijavu-paa pripremio Hasan-
-pai, s namjerom da mu se osveti. Rumelijski beglerbegluk je dao
svome sinu, a Kirli Hasan-pau je poslao za val iju Temivara.
Tako je Hasan-paa izgubio nadu da a poto je
vjerovao da neprijatelj bio je da mu ne prui prili-
ku za mejdan. Podigao je samo bosansku vojsku i otiao u Novu
Onda je preao rijeku i opsjeo Sisak. Dobio je
vijest da je neprijatelj u to vrijeme stigao blizu. Ban Erdody i
68
To je Toma Erdody, 1558.-1624., hrvatski ban i zapovjednik jedinica u rato-
vima protiv Osmanlija.
108
hrvatski general su zasukali rukave i skupili svu vojsku i raju koja
je mogla nositi oruje, a kako su jo ranije poslali pisma zapoma-
ganja austrijskom i njegovom bratu Maksimilijanu, ovi su
poslali jednog velikog nitkova austrijskih komandanata sa
austrijskom vojskom Hrvatima u Sve ove snage su krenule
na Hasan-pau koji je bio pred Hasan-paa je
htio da im se suprotstavi s islamskom vojskom, ali neprijatelj je
bio u velikoj mjeri i u vojsci i ratnoj opremi. Zbog toga
se nisu mogli oduprijeti, pretrpjeli su poraz i bjeali. Kad su doli
do mosta koji su sami izgradili, od velike guve i stiske nisu mu
mogli ni Neprijatelj ih je tukao pozada pa su bili prisiljeni
u rijeku Kupu gdje je Hasan-paa zajedno sa sinom velikog ve-
zira Ahmed-pae i koji je bio sin Rustem-paine
a poznat kao sultanzade te sa mnogo begova i bezbroj
vojnika stigao do stupnja ehida utopivi se u rijeci. A nevjernici
su se zadovoljili ovim uspjehom i vratili se u svoju zemlju, gnijezdo
smutnje i grijeha.
OPS JED ANJE NOVE
OD STRANE NEVJERNIKA
Godina IOOI. (1592-93-). da veliki vezir Sinan-paa dolazi s
velikom vojskom na krajinu, nevjernici su pomislili da bi mogli
zauzeti Novu prije nego pa su poslali vojsku
na i osam dana tukli njene zidove. Ali kasnije, kad je stigla
rumelijska vojska, povukli su se od i u jednom om
stanju se rasuli i otili.
OSVOJENJE SISAK
Ista godina. Kad su se neprijatelji koji su traili osvetu povukli od
Nove stigla je islamska vojska, opsjela Sisak i
nakon to ju je tukla neprestano pet dana, prokletnici su zatraili
milost pa su tako spasili goli ivot ispod islamske sablje. Gazije su
poslije toga stalno Zagreb i hrvatske zemlje. U kratkom
vremenu su doli do mnogo plijena i neprijatelja nisu od tih akcija
nikako tedjeli.
109
PONOVNO OPSJEDANJE
NOVE I NJIHOV USPJEH
Godina 1002. (1593-94.). Nevjernici su pretrpjeli veliku tetu od
islamskih gazija u Novoj (ili u Novi). Zbog toga su
oni traili izlaz u spaavanju od muka kojima su bili izloeni u
slanju albi i njegovom bratu hercegu. Spomenuti su spre-
mili esnaest hiljada nevjernika punih mrnje i uputili na
Novi. Opsjednuti muslimani, kad su izgubili svaku nadu u
jedne su zapalili Oni sami su pobjegli u Kostajnicu u
Zrin. Ni nevjernici nisu pridavali uzimanju
i preostale njene dijelove su zapalili, sa zemljom poravnali i pre-
tvorili u ruevinu. su sve to im je polo za rukom da bi
njenu ponovnu izgradnju.
ZAUZIMANJE SISAK
Ista godina. Gazije koje su bile u Sisku, vidjevi kako je
Novi preputena vatrenoj stihiji, nisu imale nikakve sumnje da su
nevjernici postigli uspjeh. Tako su i oni zapalili Sisak i
da idu prema islamskim zemljama. Od ranije je ta
pripadala redovnicima pa im je i sada Maksill@lijan
prepustio.
PONOVNA IZGRADNJA NOVI I PONOVNO
NJENO PRELAENJE U NEPRIJATELJSKE RUKE
Godina 1003. (1594-95.). Jedan komandant po imenu Rustem-
-beg, koji je u svome vremenu bio junak kao to su bili legendarni
junaci Rustem sin Zalov, Isfendijar
69
i Behram
70
, kad je vidio da
nevjernici ne pridaju Novi iz koje su se povukli, do-
ao je tamo, ponovo sagradio i doveo je u stanje da je bila
69
Slavni iranski princ iz dinastije Kejanida. Sin Guta Sebeka, a otac Ardaira
Behmena. U i europskim historijama Isfendijar se naziva Darije I, a
ivio je u V prije nove ere.
70
Behram je esti vladar iz iranske dinastije Ekanijama. Prijestolnica mu je bila
grad Re j, vladao je pedeset godina u I n. e. i osvojio mnoge zemlje.
110
nego prije. U je smjestio njene stare i gazije
koji su bili s njim. Odavde je vriti takve upade u Turopolje
i Zagreb i tamo harati da nevjernicima nije dao otvoriti. Potpuno
je unitio mir i blagostanje toga kraja. Na ovo su prokletnici koji
su trpjeli tetu ponovo traili od hercega Maksimilijana.
Maksimilijan je na Novi poslao vojsku sastavljenu od ta-
monje vojske i austrijskih vojnika. U vrijeme opsade Rustem-beg
je ranjen metkom, a nekoliko dana poslije je u
ispustio duu. S njegovom je i spomenuta od tada
ostala u neprijateljskim rukama.
POSTAVLJENJE SINAN-PAE ZA VELIKOG VEZIRA
I ZA SERDARA NA U G ARSKU
Godina IOOI (1592-93-). Kad je muhur velikog vezira po put
predat Sinan-pai, kao prvi posao bilo mu je na poloaje
vezira koji su prije nekoliko godina ostali bez posla. Postavio je
Ferhad-pau za drugog vezira, Ibrahim-pau za vezira,
za vezira, Derrah-pau za petog vezira,
Bojali Mehmed-pau za estog vezira i Hizir-pau za sedmog
vezira.
I pored toga, Sinan-paa nije podnosio Ferhad-pau. Jer Ferhad-
-paa je osvajanjima po Iranu stekao slavu, a onda je uspio i da
sklopi mir sa Irancima. I on je gorio od elje da ne zaostane za
njim, da postigne i vojne uspjehe i postigne slavu. Da bi ovo
postigao, smatrao je da bi trebalo da bude serdar na Rumeliju pa je
gajio nadu da to i Zbilja, u Rumeliji je bilo toliko va-
nih stvari da se uradi.
Prije ovoga je Dervi Hasan-paa, napustivi poloaj
bae, postavljen u segedinski sandak, a odatle za beglerbega Bosne, i
kako je gore opisano, nekoliko puta je potukao neprijatelje u Bosni i
poslao u Istanbul mnogo topova, glava i zarobljenika. Kad je drugi
put iao na neprijatelja pao je kao ehid sin Ahmed-pae, klikog
bega, poznat kao Sultanoglu, a on sam se u toku borbe uguio u
rijeci. "Svakako da nevjernici nisu dobili batine poslije sultana
Sulejman-hana pa su prevrili svaku mjeru." Nastojao je Sinan-paa
ovakvim uvjeriti padiaha i da je od neprijatelja potrebno
111
naplatiti dug pa je, da bi ostvario svoju nadu, slao i nekoliko po-
srednika. I sultanije su, suze majke Sultanzadea koji je pao
kao ehid zajedno sa Dervi Hasan-paom, vie puta govorile pa-
diahu da Sinan-pau serdarom. Najzad, njegova ekselencija
padiah, kad se obavijestio o ovom poslu, izdao je naredbu da se
prihvati ta odluka. Poginuli Dervi Hasan-paa je bio osobni sube-
sjednik i padiahov vrlo blizak Kako je bio dogandibaa
(metar sokolara) obavljao je dunost i dvorskog (kapi ket-
hudasi). Uistinu je bio iskren, ispravan, pjesnik, obrazovan
i vrlo blizak Pa i sretni padiah je mimo obi-
dozvoljavao da i on prisustvuje njegovim obavjetenjima. Tako
sam i ja ovo iz usta osobe koja se nalazila prisutna u vrijeme
razgovora oko postavljenja Sinan-pae za serdara:
"Na tom skupu sam sjedio preko puta njegove ekselencije pa-
diaha. Sinan-paa je opirno govorio na temu kako treba naplatiti
dug od nevjernika. Ferhad-paa je opet govorio samo o tome kak-
vim su nevoljama izloeni vojnici na vojnom pohodu. Ali Hoda-
-efendi71 i ehulislam Bostanzade-efendi
72
su rekli: "Islamska voj-
ska se jako izmorila jer je bila izloena mnogim nevoljama u po-
hodu na Iran. Nama ne ide u glavu da se novi pohod dok
jo nije proao ni ovaj zamor i dok postoji da se taj
problem lahko rijei. Zato uzimati tei, a bjeati od lakeg
Hoda Sadeddin je jo ovako produio:
"Vaa ekselencijo, padiahu, ovaj va sluga se upravo bavi upot-
punjavanjem podataka o historiji vojni i pobjeda Osmanskog
carstva. Ako Bog da, zavrit s tim kako je jedan bezvrijedni
sluga naeg padiaha uzeo tolike zemlje perzijskog aha i na kraju
njegovog omiljenog doveo kao taoca i tako postigao mir.
Nastojanjem moga rahmetli daide Ferhad-pae u Budimu, u Istanbul
je doao dvogodinji kralja. Zavrit svoju povijest
tim podatkom da je doao dvogodinji od nevjernika je
zemlja poharana. Odmah vas ljubazno molim da ne otvaram novo
poglavlje."
71
Ovdje se misli na Hoda Sadeddin-efendiju, poznatog ejhulislama i
72
Bostan-zade Mehmed-efendi, i pjesnik, dva puta ejhulislam (1589.-
-1592. i 1593.-1598).
112
Na ovo Sinan-paa "Ne gospodine, tako ne pii. Uz
Uzvienog Gospodara napisat da je jedan ponizni sluga naeg
sretnog padiaha nakon tolikih osvajanja u perzijskim zemlja.rrla-
doveo kao taoca. Jedan drugi njegov sluga je otiao na
kralja i, nakon to je poharao i poplijenio njegovu zemlju,
doveo je vezanog kralja u prijestolnicu. Tako ako Bog da,
napisati."
Hoda Sadeddin-efendi "Boe mi oprosti, paa ekselencijo,
ove se vae javljaju kao plod pretjerane oholosti, bojim se da
ove donijeti Zatim ustade i zanjiha se.
Dervi-paa je rekao da su ove izgovorene jer su nevjerni-
ci uzeli Petu, a islamska vojska je pola na njih.
NEKI PODACI O KRALJA
Do godine 1001. (1592-93.) kad je pohod na Ugarsku,
svake godine je od kralja dolazilo tridesettri hiljade zlatni-
ka, Osim toga, koji god izaslanik je dolazio, da bi
bio udostojen da poljubi padiahove skute, darovao je deset do
petnaest srebrenih stvari: ledena, ibrika, i zdjela, dva do tri
lijepa sata. Izaslanici su u Ostrogonu, kad bi stupili na osmansko
tlo, darivali begu Ostrogona, uz hiljadu groa, jednu dvije i
pehare, a budimskom beglerbegu uz tri hiljade groa nekoliko pe-
hara, puku i jedan ili dva sata za kule. Kad su do-
nosili darove rahmetli Ferhad-pai, i ja sam se nalazio na divanu.
Kao dvogodinji predao je est hiljada groa. Ostali darovi
bili su po dva komada. Budimskom defterdaru i agi davali
su stvari kao to je sat ili pehar. Veliki vezir je uzimao hiljade
ili moda pet hiljada groa, pehar prema svome rangu, sat i puku,
ostali veziri su prema svome rangu uzimali groa i pehara kako im
je pripadalo.
Iz Istanbula u izaslanici nisu nikad ili. Samo je od strane
budimskog beglerbega, jedan od u Budimu iao u i tra-
io
Izaslanici kralja dolazili su u velikim od boro-
vog drveta. U ovim bile su odaje sa staklenim prozorima i
kuhinja. U drugoj su prevoeni konji i kola. su dolazile
113
do Beograda, a odatle su izaslanici nastavljali put kolima. Budim-
ski beglerbegovi su izaslanicima davali kao pratnju jednog od svo-
jih uvaenih aga ili nekog odabranog budimskog Ovi su se
brinuli o trokovima gostiju.
ZANIMLJIVI RAZGOVORI, UMJESNI ODGOVORI
Bilo je to dvije godine prije 1000. (1591-92.).
Mu moje sestre, budimski mukabeledija Ali-efendija, bio je
zaduen da se pridrui izaslaniku do Istanbula. Ovo to
on mi je rekao:
U Edreni je izaslanik priredio zabavu. Doli smo na njegov
poziv. U raspoloenju koje mu je dalo vino "S tobom po-
piti punu" i donese jednu srebrenu u obliku konja. "Znate li u
je ispiti?" upitao je. Ja sam upitao: "U
u jednog junaka. Nije mu po niko ravan, ni imperator ni
padiah. Nad njegovom sabljom nema sablje. Gdje god se pojavio
bio je i pobijedio je. Ako pita ko je taj, ti. To je
Nadadi Ferenc A vram", Svi koji su bili prisutni na tom sku-
pu ustali su na noge, stavili su ruke na i oborili glave. Ovim
pokretima su potvrdili izaslanikove
Zbilja je Nadadi Ferenc u to vrijeme vrlo upadao u po-
sa svojim odmetnicima. Napunio je i kad
mi je dao u ruke rekao sam: "Gledaj ti izaslanika. Ja nijednog od
padiahovih begova i paa ne izdvajam i ne kaem on je bolji od
svih. Jer svi su oni sretnici koji su vie puta potvrdili svoje junatvo.
I sad jo da pijem u slavu jednog stranog junaka, a ima jedan ju-
nak po imenu Deli Arslan. Nadadi Ferenc .za koga ti kae da je
junak, doao je do palanke ebe, a onda je bacio koplje
na jedno mjesto i za njega zavezao sedlo." Izaslanika uhvati srdba
pa uzviknu: "To je la, od koga si to i u ljutini porui sve
srebrene pehare. Pijani nevjernici su skrenuli s uma. Sve do Istan-
bula sam jedva izdrao u miru s tim prokletnikom.
Ako se trai ovome spremnost na brz odgovor moe se
mnogo primjera. Jedan od najpoznatijih je
Kada je drugi halifa, hazreti Omer- neka je Uzvieni Allah
njime zadovoljan- poslao bizantijskom caru izaslanika, jedan pop
114
ga je upitao za hazreti Aiu, a ovaj mu je odgovorio da je grijeh
koji su joj pripisali potvora. Na ovo je izaslanik dodao: "To je isto
kao potvora koja se pripisuje hazreti Merjemi".
primjer se moe dalje
Kad je u vrijeme sultana Sulejmana Zakonodavca doao iranski
izaslanik Imam Kuluhan i jahao naporedo sa emsi-paom, razgo-
varali su o junatvu. U to izaslanik
"Mi znamo da Anadolci nisu u ratu junaci. Oni su vojska koja
je sva u ukrasima i podlona vojnim paradama."
Na to emsi-paa:
"Da to su oni vojnici koji su doveli od
aha Ismaila
73
".
Ova tri kao primjer spremnosti na brz odgovor treba
upisati u knjige zlatnim perom. Neka milost Uzvienog Allaha
bude nad njima.
OSVOJENJE VESPREMA I PALOTE7
4
Muharem I002. (rtijan-listopad 1593-). Kad je Sinan-paa za
serdara, dao se na pripremanje ratnih sredstava i opreme. Nije pro-
lo ni dvadeset dana, krenuo je iz Istanbula i doao u Beograd, a
se pribliio mjesec studeni. Stalnim naporima, bez prestanka,
muharema (27.9.1593.) stigao je do Vesprema. Tri dana
je neprekidno tukao a onda uz Uzvienog Allaha
desetog dana istog mjeseca (6.10.1593.), nevjernici su napustili
i pobjegli. Samo nisu pobjegli prokletnici koji su bili za-
povjednici. Njih su uhvatili i zarobili.
Kasnije je Sinan-paa doao do Palota i tukao je dva
dana. Osamnaestog dana spomenutog mjeseca (14.10.1593.) i ova
je osvojena. tabor se nalazio u polju Tate.
Zapovjednici su se sporazumjeli i je da se
ide na nju. I ja, siromah, sam bio s njima pa sam bio zaduen da
postavim naprijed most. U to vrijeme su stigle vijesti da je nepri j a-
73
je ena aha Ismaila koja je pala u ruke Osmanlija kad je ah
Ismail od sultana Javuz Selima u bici kod 1514. godine.
74
Palotaje grad u 25 km od Vesprema.
115
teljska vojska vrlo brojna. Do kasuma je bilo ostalo samo pet do
deset dana. Ako se krene na njih tamo se trebati zadrati, a ako
bi se vojska trebala vratiti natrag mogla bi se uspostaviti. S ovak-
vim razmiljanjima serdar se uputio u Budim. A nama je uputio
bujuruldiju da se vratimo. Kad je Sinan-paa doao u Budim, poto
je bio kasum, uputio je vojsku
0 POGIBIJI AGE SPAHIJA I GUBITKU MNOGIH
IZ REDOVA VOJSKE
Nakon osvojenja Palota, aga spahija je sa velikim brojem
vojske boliik halk, otiao i uputio se prema Bakonskom
gorju. Jedan dio ljudstva je otiao u akin, a drugi dio se uputio u
skupljanje jabuka i kruaka kojih je u tim brdima bilo u izobilju.
tabor se od osmanlijske vojske nalazio udaljen svega
dvije milje. Nikome nije palo na pamet da
jedinice trebaju narod oblasti. Oni koji su odla-
zili, su se dana u grupama od po pet-deset ljudi,
umorni i iscrpljeni. Nestalo je mnogo ljudi iz reda je-
dinica, bilo da su postali ehidi ili zarobljenici, a zarobljen im je i
bajrak age. Tako su ovi ostavili vrlo lou uspomenu zbog svoga
ponaanja.
PORAZ ISLAMSKE VOJSKE U STOLNOM BIOGRADU
Drugog sefera roo2. (4.II.1593). Saznavi da se marljivi serdar vratio,
nevjernici su dana postavili svoje tabore i opsjeli Stolni
Biograd. Vezir Hasan-paa, sin velikog vezira Mehmed-pae, koji
se nalazio u Budimu, kad je za ovu neprijatnu vijest, dobavio
je kod sebe vojsku iz pet sandaka na toj strani. I broj vojske koja je
Budim bio je od deset hiljada. Bilo je preko sedam hi-
ljada samih koji su tu ostali sa svojim
hajom. budimskim osobljem bilo je deset do petnaest
vojnika koji nisu ranjavani i koji su mogli nositi
Hasan-paa je sa ukupno dvadeset hiljada vojnika krenuo prema
Stolnom Biogradu. Kad je neprijatelj za ovo podigao je opsadu
i ulogorio se ispred jednog brda na udaljenosti od pet
116
kilometara. I Hasan-paa je, poto je doao, odsjeo na s gor-
nje strane Stolnog Biograda, dao vojsci odmor i da se
stoka nahrani. Skupili su se da se vidi ta raditi. Oni koji nisu
bili iskusni ratnici i osobe koje nisu dobro poznavale stanje nepri-
jatelja su govorili: si u sudbine, bio si ponos
neka ti je sretan broj. Hajdemo odmah na njih, da ne ispustimo ne-
vjernike". Tako su izlagali svoje miljenje. Ali oni koji su pozna-
vali stanje neprijatelja, posebno iskusni starci poput Koda Husam-
-age koji je ostao jo iz vremena rahmetli sultana Sulejmana,
govorili su: "Ovaj neprijatelj nije va posao, na njega je velika
pogreka, to to su obustavili opsadu nije znak da je neprijatelj po-
remetio svoje redove. odmah, zauzmite pozadinu i
sve to imate vojske poaljite tamo, ako krenu udarite ih od pozada,
nek se ide na njihovu pozadinu i na njihova kola, nai lahki odredi
i konjica nek se prikradu i vojsci. Uz Uzvienog
Allaha, topovi i topovi za njima se
dati pribliiti."
Ostali su govorili: "Ovi starci uprazno govore, oni ele da
vaju i napune je straom". Na kraju je pobijedio slogan:
"Neka je sretan broj". su bili pristalice ideje da se ide na
neprijatelja, i tako je i
Ali u ratnom poretku napravili su veliku greku. Niti su odvo-
jili jedan alaj pozadine niti prethodnice. Sva se vojska poredala u
redovima od pet do deset vojnika i pruala se od breuljaka ire i
Pafosta do breuljka Gole. i drugi pjeaci su tako ispred
konjanika napravili dva-tri reda. Kad su dolazili neprijateljski alaji
kao bujica u grupama od po petsto do hiljadu konjanika, nije bio
nijedan alaj Osmanlija da pred njih, da im se suprotstavi
i da ih odbije natrag. Postrojili su se kao na pozdrav, ispalili su iz
pozadine top kao da su s mjesta pozdravljali licem strijelce. Hasan-
-paa i ostali zapovjednici su zapomagali: "Hej, ta vam je, stanite!"
Ali niti je ko stao niti je ko sluao. Jedan dio je pobjegao prema
Stolnom Biogradu, jedan dio prema ravnicama i daljim pokraji-
nama, a jedan dio se uputio s Hasan-paom prema Budimu. Sam
Hasan-paa se odrao na mejdanu kad gotovo vie niko nije ostao.
Ranjen je zrnom u ruku ispod ramena, ali mu nije bilo
opasnosti po ivot. Ali zapalila mu se anterija, a kako je
117
bjeao nije imao kad da je ugasi pa je s jedne strane izgorjela. U to
vrijeme su kao ehidi pali: njegov kojeg je mnogo volio,
nekoliko silahdara i vojske. Nakon to su ih
nevjernici pobili i ono to je bilo vrijedno u njihovim
nisu ili dalje da se tuku sa konjicom. Kao rezultat, to je
bio takav poraz da nije takav ni u jednoj oblasti.
est-sedam pjeadije predalo je duu na tom polju. Rahmetli
Tirjaki Hasan-paa, koji je kao segedinski beg postavljen za mu-
hafiza Stolnog Biograda, dao je da se iskopa nekoliko jama u koje
je zakopavao po petsto pa i po hiljadu ljudi.
ZAUZIMANJE FILEKA, SIDANA, VESPREMA, SUBOTICE
I DRUGIH PALANKI U TOM KRAJU OD STRANE NEVJERNIKA
Godina 1002. (1593-). Nakon to je islamska vojska pretrpjela poraz,
opet je mrski neprijatelj formirao svoje tabore ispred Stolnog
Biograda. Kako nisu raspolagali tekim topovima, tukli su
ska vrata topovima i nakon izvjesnog vremena, zadovoljivi se
onim to su postigli, vratili su se i otili. Krenuli su prema ravni-
cama Tate i Janika i razili se. Glavni zapovjednik
vojske, imperatorov brat Maksimilijan, postavio je u koje
su zauzeli zapovjednike koji su bili u blizini tih
Na traenje ovih zapovjednika dao je, dovoljno tobdija
od austrijskih nevjernika. Nekih godina vrijeme iza kasuma bude
tako toplo da kau "malo ljeto". Boijom odredbom, te godine je
oko dva mjeseca potrajalo tako toplo vrijeme da je
obeharala. Naprimjer, na mnogim stablima narasle su jabuke u ve-
oraha, toplota zraka nije se mijenjala u zimskoj sezoni.
Zbog toga su prokletnici uzimali jednu po jednu gore spomenutu
Mnoge od njih se i danas nalaze u rukama.
0 STANJU SUBOTICE
Kad se uvidjelo da su nevjernici ovoliko i uspjeni
na gazija, ena i djece u palanci Subotici pobjegla je u Petu. U
palanci je ostalo samo neto konjanika. Kad su doli nevjernici i
opsjeli svi ovi konjanici su uzjahali na konje, naglo izjurili
118
napolje, probili se kroz neprijatelje, nali sebi put i pobjegli prema
polju. Tri alaja neprijateljskih konjanika su ih slijedili dan i
i napadali ih, a onda su stali. Oazije su napredovale i
udarce strijelama i pukama onima koji su im se pribliavali. Tako
su se odmakli od neprijatelja i spasili se.
U to vrijeme se zbio jedan gazije su u palanci
hranile jednog izuzetno velikog ovna. Ovaj ovan je pobjegao za-
jedno sa gazijama. Nekoliko puta su ga sustizali i napadali, ali se
ovan nekako spaavao iz njihovih ruku i stigao do gazija. Nikako
ga nisu mogli uhvatiti. Kad su doli u Petu, u tekiju Gul Babe, tu
su ga rtvovali kao kurban. Nije bio nevjernicima, nego
islamskim borcima.
Prije nego su izale iz palanke, gazije su starce i malu
djecu sami pobili da ih ne bi neprijatelj osramotio.
0 NEVJERNI OPSADI 0STROGONA I HA TV ANA
I ZAUZIMANJU NOVIGRAD
Godina 1002. (1594.). Kad je stiglo i s njim zajedno sezona
pokreta, nevjernici su se prije islamske vojske pokrenuli. Prije prvog
dana (nevruz) formirali su dva tabora, jednim su napali na
Ostrogon, a drugim na Hatvan. Nevjernici koji su krenuli na
Hatvan najprije su opsjeli Novigrad i postavivi velike to-
pove su
Beglerbeg Rumelije nakon rata kod Stolnog
Biograda, doao je u Novigrad. Ali uz njega su od zapovjednika
bila samo sandakbega. Hasan-paa i budimska vojska,
nakon to su pretrpjeli poraz u ratu kod Stolnog Biograda, nisu mu
mogli u s ovakvim stanjem, oni su, ostaju-
ostavili neprijatelju na viru. Poslano je
neto kao muhafizi u Novigrad. Oni nisu dali
zapovjedniku ni posadnicima da govore. Zapovjednik
je bio Karaferjeli Mehmed-beg, i jedan
od najiskusnijih krajikih gazija. Svi koji su se nalazili u
bogati i siromani, mladi i stari, ene, hiljade ponienih i
unienih, stigli su u Budim. Hasan-paa je dao da se dovede
Mehmed-beg pa ga je dao objesiti. Optuba je bila da je prepustio
119
neprijatelju. Ali, uistinu, glavni razlog stradanja islamske
vojske je uporno i bezrazlono napadanje na neprijatelja koji se bio
ul o gorio u podnoju brda na udaljenosti dva fersaha (oko l O km)
od Stolni Biograd. Tako se Hasan-paa na njemu iskalio.
Nakon toga su nevjernici otili opsjedati Hatvan, je sandak-
beg bio Arslan-beg sin Sari Ali-pae. Iako je bio pomalo
sklon uicima, bio je pravi junak i majstor u rukovanju
Neprijatelji su tukli i Ostrogon i Hatvan due od po sedamdeset
dana. Svakog dana su ispalili po petsto do hiljadu petsto
Nisu napustili opsadu sve dok nisu stigli serdar i islamska vojska.
Ali kad se pribliio serdar, pokrenuli su se ispred i iskupili
na otoku Komran.
0 STRADANJU ISLAMSKE VOJSKE U BICI KOD HA TV ANA
U vrijeme ovako duge opsade Ostrogona i Hatvana ljudi su vie
puta slani u Beograd da trae Na ovo je skupljeno u Beo-
gradu vojske koliko se moglo.
Dvojica sinova velikih vezira, jedan kao a drugi po-
zadinac, dva vezira, doli su u na ove vojske.
Smatrali su vanijim da prije Ostrogona idu na vojsku koja opsje-
da Hatvan. S obzirom da je bio beglerbeg na krajini, Hasan-paa je
ulogu prethodnice u skladu s tradicijom preuzeo na sebe, poveo
nekoliko alaja i udario u srce neprijatelja. Nekoliko puta se
s neprijateljem i mnogo puta su se sudarili. Kako je neprijateljska
vojska bila Hasan-paa sa budimskom vojskom im
nije mogao odoljeti niti ih je mogao goniti na konju. Otvorio je na
njih vatru iz topova s ciljem da ih topovskom paljbom razdvoji, a
onda da na njihove grupe udari. koji je
imao ulogu pozadinca, da je to neki lukavi manevar Hasan-
-pae zbog toga to nema snage, da su nai pobjegli, i on
sam je pobjegao. Hasan-paine jedinice, opet, s obzirom da se
oslonio na pozadinu, vidjevi da pozadina bjei, okrenuli su za
njima. U to vrijeme je Hasan-paa ranjen metkom pa je
nekoliko puta slao ljude Mehmed-pai. Ali to nije dalo nikakvog
rezultata. Ono to je moralo biti bilo je. U ovom ratu je palo kao
ehidi hiljade ljudi. Kao posljedica toga Stolni Biograd je
120
nakon rata bio u mnogo loijem poloaju nego prije. u
ovom ratu je i mnogo nevjernika nalo put ka Dehennem u.
JEDAN ISTINIT SAN
Sluao sam od Mustafa-efendije, sina rahrnetli Nasreddina, jedne od
poznatih osoba Budima.
One kad srno se s islamskom vojskom ulogorili preko
puta tabora, jedna vrlo poznata, moralna osoba iz
Pete usnila je ovakav san. Kao sjedili su na jednom prostranorn
polju, u vrlo lijepom zelenilu, u jednom irokom krugu ljudi
ni ni dranje ne ljudima naeg vremena. Dovodili
su poznate i nepoznate ljude jednoj visokoj osobi koja je vladar,
a koja je sjedila u glavnom uglu skupa, svi su se tamo
s jednim defterorn i za su govorili "i ovaj spada u ehide
(svjedoke)". Ja sam se pribliio koji je sjedio u posljednjem
redu ovoga skupa pa sam ga pitao kakav je ovo skup i ta radi.
Rekao mi je: "Zar ne zna?" Kad sam rekao da ne znam, ovako je
objasnio: "Onaj to ga vidi da sjedi u glavnom uglu je pohvaljen
na oba svijeta, Boiji miljenik Muharnrned Mustafa, a svi oni koji
sjede u krugu su ashabi. Pored Boijeg Poslanika sjede
halifa, neka je Allah svima njima zadovoljan. One gazije koje
sutra postati ehidi sada se hazreti Pejgarnberu i onima
do njega. Oni redoslijed imena u defteru koji dre u
rukama onako kako kao ehidi u Dennet. Tamo
sam vidio kako se dovode budimski i petanski ajani i krajiki
uglednici u njihovo blagoslovljeno prisustvo i za njih se kae "i
ovi spadaju u ehide". Na ovo sam rekao s kojim sam raz-
govarao: "Moj gospodaru, ta biti s krajinom kad ovi odu! U
ovoj zemlji nevjernici zamolite Uzvienog Allaha
da se smiluje, da ne pritisnu ovu krajinu". s kojim sam
razgovarao prenese ono to sam rekao onima koji su sjedili gore.
Na taj moja molba bi prenesena hazreti Ebu Bekim, neka je
Allah s njim zadovoljan, koji je sjedio na desnoj strani hazreti
Pejgambera. Ali vidio sam da mojoj molbi nije pridavao nikakav
Ovaj put sam otiao onima koji su sjedili na lijevoj strani i
poalio sam se ashabu koji je sjedio u posljednjem redu. Tako je
121
moja molba stigla do osobe koja je sjedila uz samog hazreti
Muhammeda. se da je ta osoba bio hazreti Alija. Bez ikakvog
oklijevanja pokazao na mene i "Boiji jedan
jek iz tvoga ummeta moli da, ako odu ove gazije, krajina ostati
pusta pa neprijatelji ostati Zbog toga se zauzmi kod
Boga i zamoli da potedi gazije." Odmah su mene doveli u njegovo
prisustvo. Nije me dobro ni pogledao, "I ti spada u
one koji u ovom ratu biti ehidi i u Dennet. Ovi su na
Allahovom divanu upisani u defter ehida, to je tako i nita se ne
moe promijeniti. To je ono to je najkorisnije za muslimane na
krajini. Ako bi ovi silnici pobijedili, moj ummet bi od njih trpio."
se iz sna probudio, taj na sve strane
san koji je usnio. Ode da se sa svima halali i stvar mnogim
gazijama za koje je usnio da biti ehidi.
Rahmetli Nasruddin-oglu "Pitao sam i za sebe i zakleo ga
da ne krije". Iskreno se zakleo i rekao: "Vidio sam da su i tebe do-
veli pred Pejgambera koji je rekao - "I ovaj biti ehid, ali
biti ehid u ovom ratu." Zbilja, bilo je tako. I on je kasnije postigao
stupanj ehida kad je bez povoda i greke pogubljen nepravednim
Murteza-pae. Neka mu Uzvieni Allah da obilje milosti!.
OSVOJENJE DVIJE TATE I SAMARTINA
I OPSADA
Godina 1002. (1594.). U vrijeme kad je slavni visoki serdar krenuo
sa brojnom vojskom prema oblasti, i aga
Mehmed-aga je sa osamnaest hiljada krenuo u ratni
pohod. Ovaj Mehmed-aga je slavni vezir Lala Mehmed-paa, bo-
sanskog porijekla iz porodice koji je svojevremeno bio
opsjednut u Ostrogonu, a kasnije je osvojenjem Ostrogona.
Do toga vremena nije bio da u vojni pohod zajedno idu age
i serdari. Iako je, kako kau, Mehmed-aga imao
nost da ne ide, s obzirom na to da je bio hrabar i junak eljan
rata, prevario se na prazna Sinan-pae i krenuo u vojni
pohod. Posljednjeg dana mjeseca evvala iste godine (18.7.1594.)
opkolili su Tata, a dana su nevjernici traili milost i
otili. Ovdje je serdar samo iz zlobe i zavisti razrijeio Mehmed-
122
-agu i doveo za agu Hasan-agu koji je kao i on
bio arnautskog porijekla. Kako se sretni padiah je
prihvativi prijedlog da postavi rekao. "Kao to je poru-
io i ugled ove visoke zemlje i ovog visokog poloaja, neka
se uskoro srui i njegova i ponos."
Nakon osvojenja Tate, opkoljena je po imenu Samartin
pa je i ona nakon dva dana predana. Odatle se krenulo trinaestog
dana mjeseca zilkadeta (2.8.1594.) i ulogorilo se u polju Janik, a
dvadesetog (9.8.1594.) postavljeni su rovovi i zakloni. Neprijatelji,
danima nisu mogli zatvoriti kapiju i u svaka doba
su upadali u rovove. Njihovi tabori su se nalazili s gornju stranu
Jedan most je bio postavljen na istoku prema Ujvar,
a drugi pred vodenu kapiju Kako se kapija nije
zatvarala, konjanici i pjeaci iz neprijateljskog tabora su neprestano
izlazili i ulazili u Zbog toga nije bilo u
rovovima niti primicati rovove zidovima, pa su stoga
Hasan-paa i njegov sin izmijenili poloaje. Tako je Hasan-pai
dat beglerbegluk Rumelije, a njegovu sinu budimski beglerbegluk.
Uz Uzvienog Allaha, Hasan-paa je uao u rovove postav-
ljene pred kapijom i sa deset veli-
kih topova, pa su kapiju htjeli ne htjeli morali zatvoriti. Nakon toga
su se postavljeni rovovi i zakloni oslobodili pritiska i nastavljeno
je stalno bombardiranje.
UNITENJE JANI TABORA
Kako je da se prije zauzimanja uniti neprijatelj-
ski tabor to su s tim ciljem iz Budima kolima dovezene ajke i
tonbazi
75
. Pod obrazloenjem da ne moe biti dovoljno to to je
dolo ovim kolima, doneseno je jo toliko i su pri-
preme za izgradnju mosta. Prikupljeno je mnogo bivoljih koa od
kojih su napravljene Tako su ukupno napravljene
tri i jedna od bivolje koe, jedna kao ponton, a
od malih (ajki) pripremljena za pjeadiju. Nakon to je
za svaku pripremljeno dovoljno materijala te vrste prija-
75
ajke i tonbazi su vrsta malih pokretnih
123
vilo se pet do est stotina (dobrovoljaca) i prilo se
postavljanju mostova. Buljuk je prelaziti na
suprotnu stranu i na otok. Osim prelo je mnogo go-
nullija kojima je svojstvena hrabrost i junatvo. Posebno su rijeku
preli lovci na neprijatelje - Tatari i mnogo konjanika na svojim
konjima.
Kad su nevjernici saznali da je islamska vojska prela rijeku,
njihova pjeadija je sve alaj po alaj prela u napad. Njihovi konja-
alaji su se rairili du otoka. Nai konjanici, bilo Tatari bilo
drugi, se nisu mogli oprijeti. Ustvari, prema deset-petnaest
hiljada nevjernika nije bilo da izdri petsto-esto ljudi.
Ali opet su se uspjeli na obalu spasa, doli su preplivavi
Dunav. Ustvari stiglo je i pjeaka hiljadu do dvije hiljade ljudi, ali
poto nije bilo da se odupru alajima koji
su stigli kasnije, oni koji su znali plivati su u vodu i traili
sebi spas. Vie od dvije stotine stajali su na jednom mjestu ne
kao da su zakovani. Boijom nevjernici su du
obale presjekli nekoliko rovova i napravili sebi rovove. Oazije
koje su ostale tamo su taj rov sebi zaklonom i osuli su pu-
paljbu na nevjernike koji su bili iznad njih. Obala koja je gle-
dala na ovu stranu bila je u visini dvije munare. Donijeli su pet do
deset topova baljemeza, nekoliko kolonborna i ahi darbzena i po-
redali ih. Ispod razine zemlje se smjestilo mnogo sekbana i janji-
s pukama. Na tom mjestu Dunav nije mnogo irok, pukom
se moe dobaciti na drugu stranu. Prokletnici koji nisu znali kud
sa sobom kad je otvorena vatra na njih, toliko su nastojali da se
spasu da nisu panju na mrtve i ranjene, trudili su se svim
silama da sebi otvore put. Topovska paljba iz baljemeza i kolon-
barni ubijala ih je redom. Redali su se ljudski i konjski leevi.
Tako je sve do zalaska sunca trideset do alaja dolo na
red. N a kraju nisu vidjeli koristi, nestalo im je snage, postepeno su
se korak po korak prema svome taboru. Do tada se zavrio
i posao oko postavljenja mosta. Za pjeake je postojala
da prelaze preko sva tri mosta, ali nije bilo potrebe. U vrijeme
jacije je prelazak vojske samo preko pontona. Neprijatelj
je, pak, preko mosta pobjegao na stranu Ujvara, gdje su se
sigurniJe.
124
Oni koji su oko pola stigli do tabora uzeli su
bogat plijen. I oni koji su stigli ujutro doli su do mnogih neprija-:
teljskih dragocjenosti. Za dravu su zaplijenjena brojna topovska
kola, darbzeni, topovi, barut, municija i sva ratna sredstva. Ovo
sam sve vidio svojim Neka nema nikakve sumnje da ima
da je prikazano manje nego to je stvarno
bilo. Neka je hvala Allahu!.
DOLAZAK TA TARSKOG HANA U ISLAMSKU VOJSKU
Han civiliziranog krimskog vilajeta, zapovjednik stepe
i nogajskih Tatara, sablja sultana porijeklo vodi od Dengiz-
-hana, iskusan i razuman Gazi Giraj-han- neka je Allahova
milost nad njim - nakon to je dobio padiahovo da se
u ovaj vojni pohod, preao je rijeku Dnjestar du poljske
zemlje s ogromnom tatarskom vojskom koja je lovac na neprijatelje
i pojavio se u blizini Sonluk na budimskoj krajini. O nje-
govu dolasku u vrijeme kada ga se nije donijeli
su serdaru veselu vijest.
Razgovarali smo sa mirzama i Tatarima koji su u to vrijeme
doli zajedno sa hanom pa smo vie puta govorili o njihovom do-
lasku. Po njihovu kazivanju, nije bilo nikoga u tatarskoj vojsci ko
bi znao ovaj put koji prolazi kroz Poljsku. Ustvari njima je
bilo mnogo osoba za koje se govorilo da su Ali nji-
ma je bio jedan po imenu Dani-aga kome je sluba bila
dar od Boga i on je za tatarske vojske kamo god
bi krenula. Ovaj Dani-aga je ostao sa Idris-paom pri osvajanju
Papa, tamo je preselio na ahiret pa je opet iz njegova drutva
jedan Tatar za Nekad davno on je bio od
jednog iskusnog za ovakvu vrstu Kad je umirao,
apnuo je na uho ovom T ataru koji ga je na ovom poslu:
"Ovaj posao da bude na usluzi muslimanima ja ti predajem u
emanet, a ti isto tako poslije sebe nekoga
Opet da je ovaj kome je povjerena slu-
ba, odmah toga dana voditi vojsku prema Papa. Bio
je u zemlji koju nije vidio ni poznavao. Zbog toga su gazije
vjerovale da je posjedovao nadnaravnu (karamet).
125
Spomenutog Dani-agu je i Idris-paa molio od njegove ekse-
lencije hana za pa ga bio doveo sebi. Ovoga Dani-agu
vidio sam i ja. se da je bio ostarjeli hadum bez brade i brkova.
Kako je bio ostario, lice mu je bilo naborano, a koa na vratu
zavijena. Ali tatarska vojska je vjerovala da je on nadnaravna i po-
osoba. Iako nije nikad dolazio u Poljsku i zasigurno ove
krajeve nikad nije vidio, bio je tatarskoj vojsci i visokovri-
jednom hanu koje je doveo do eljenog mjesta. Nema sumnje da
se to moglo samo nadnaravne
kroz poljsku dravu, nailazili su na mnogo mjesta na
neprijateljske grupe, njih su ubijali, ali im zemlju nisu
ruili, palili i arili. Oni koji su eljeli uzimali su roblje pa su ih
uza se dan-dva uglavnom Jedino su uzimali
stvari od izuzetne vrijednosti ako su na njih nailazili i njih su sa
sobom odnosili. Kad su bili u Solnoka,
nisu vezali saruke. I sada svijet u oblasti tako radi.
Dugo nisu vjerovali da su ovi muslimani i da se nalazi u
rukama muslimana.
Samo ovaj rat rahmetli Gazi Giraj-hana je bio toliko veliki rat
da bi bilo opravdano da bude red svakog opisa ratovanja.
On je bio slavan gazija. Mnogo puta sam prispio kod njega na
i darovanje, naiao sam na mnogo dobrote i blagonaklonosti.
Neka ga Uzvieni Allah obaspe morem svoje milosti. Na sudnjem
danu neka sjedi pod bajrakom Allahovog miljenika hazreti Pejgam-
bera sa svim ratobornim padiasima, primi ovu nau molbu, Ti
koji uvijek pomae!
dana nakon to su se ulogorili u polju Janik, devet-
naestog dana mjeseca zilkadeta (5.8.1594.), veliki vezir i serdar,
svi beglerbegovi i begovi, otili su da se susretnu s hanom toliko
brojne vojske koja ne moe stati ni na nebo ni na zemlju, i nakon
to su se susreli na konjima, upitali su se za zdravlje. Onda
su otili do serdarovog atora, sjahali, sjedili jedno vrijeme zajedno
i jeli pripremljena jela. Ali neki umni ljudi su mislili da je serdar
ovim svojim postupcima povrijedio hana. To to su zajedno sjedili,
posebno to je on sjedio u a hana postavio desno od sebe
smatrali su neumjesnim. Govorili su "Ako je serdar padiahov
veliki i generalni zastupnik, han je vladar koji u svoje ime kuje
126
novce i u se ime hutbe. stotine godina oni na
svom jeziku zovu hana kao to mi govorimo padiah sin padiaha,
i nije u redu da su njih dvojica jedan drugom ravni. To to ga je
doveo u svoj ator oborio mu je ugled na nivo jednog beglerbega
to se smatra ponienjem. Trebalo je postaviti poseban ator svoj-
stven padiahu, tako ga ukrasiti, na dostojanstven ga ugostiti."
I jo neke besmislice su govorili. Tako han nije pokazao nikakvu
naklonost serdaru, uzeo je Hasan-pau za sugovornika i zbog Sinan-
-painih postupaka dogodit se
Nakon jela su za Gazi Giraja donijeli poseban, od zlata
i ibrik, i poto je oprao ruke prepustili su ga silahdarima.
Posebno su za njega pripremili sablju su korice ukraene zla-
tom, jedan no i jedan topuz i uz to jednog lijepog konja.
Nakon to su njegovu ekselenciju hana uzjahati na ovog ata poslali
su ga sa darovima na mjesto gdje Pored ovih darova, i
od padiaha je za dobrodolicu darovan sa pet hiljada dukata. Svi
beglerbezi, begovi, age buljuka i muteferrika visokog prije-
stolja pred hanom su se poklonili i otpratili ga do njegova mjesta.
Kako se pripovijeda, u vrijeme pohoda na Vlaku, han je pozdra-
vio Gazi sultana Sulejman-hana pa su zajedno na konjima
otili na jedno mjesto u blizini do vojske i poto su se tamo po-
novo pozdravili, vratio se u svoj konak. Istog dana su na njegov
poziv hana posjetili rumelijski beglerbeg i svi rumelijski begovi.
Poklonili su mu se i onda su krenuli prema padiahovom atoru, u
blizini padiahovog atora je siao s konja. Sretni padiah je uzeo
hana za ruku i nakon to su se upitali, pokazao je prijestol ukraen
zlatom pripremljen za hana koji se nalazio pored njegova prije-
stolja, obrativi mu se: "Izvoli sjesti, hane, brate!" Ali han, u
skladu s lijepog ponaanja, nije tu sjeo, spustio je
prijestol malo nie i onda je tu sjeo. I nakon to je hanu ukazao
ovakvo uvaavanje jedan takav sretni padiah kao to je sultan
Sulejman, onda su i veziri trebali prema njemu postupati kao pre-
ma padiahu.
Kasnije sam pak vie puta vidio kad je u vrijeme velikog vezira
Ibrahim-pae njegova ekselencija han doao u vojni pohod na
Ujvar, kad god bi han doao na mjesto gdje se nalazio Ibrahim-paa,
ovaj bi ga uzimao ispod pazuha i sputao s konja, a kad bi polazio
127
on bi ga opet ispod ruke pridravao dok uzjae. Ali u sadanje vrijeme
ovakvih postupaka vie nema. Godine 1040. (1630-31.) Danbej
Giraj-han je stigao u Kalburun koji se nalazi preko puta
(Ozu) i tamo se naao sa rahmetli admiralom Hasan-paom.
U vrijeme toga han se sageo ne da poljubi u ruku, nego se
spustio na tu razinu da ljubi skute. Hasan-paa mu je svojom rukom
dao srebrenu krampu, a han se onda osmjelio da mu poljubi ruku.
Onda sam ja o postupcima Ibrahim-pae i Gazi
Giraja-hana. On mi je rekao: "Sada je to na posebni slubenik i
nije vie na takvom stupnju".
DOLAZAK LJUDI I
LUKAVOG VLAKOG VOJVODE MIHALA
Otprije su vlake vojvode bile spremne davati konje za kola
s topovima kad je to bilo potrebno u vrijeme padiahovih vojnih
pohoda. I ovaj put je vojvoda poslao dvjesto-tristo konja kad se
polazilo u pohod na Vesprem
76
. Ali kad je veliki vezir stigao u
Beograd, uputio je ljude vojvodi da mu ponovo poalje konje i
Prije nego to su ovi otili iz Beograda on je vojvodu
smatrao krivim i namjeravao ga je uniziti. Dok je serdar bio u po-
lju kod Janika, doli su vojvodini ljudi, doveli stotine konja,
i neke osobne darove. Ali serdar ih je smatrao krivim to
nisu stigli na vrijeme i poslao ih je na gubilite da im se odsijeku
glave. Ali, umijeao se serdarov sin Mehmed-paa koji se tamo
nalazio i s mnogo molbi i umiljavanja spasio ih je od pogubljenja.
I pored toga, serdar nije primio darove i rekao je: "Ako Bog da,
poslije ovoga na prvi pohod biti na Vlaku jer ta vrijedi pre-
pustiti padiahovu zemlju jednom-dvojici nemarnika." Potom je
dao uhapsiti ljude i tako ih kazniti. Kasnije, u Beogradu ih je oslo-
bodio, ali je poslao vojvodi jednu vrlo otru naredbu. A krivovjerni
Mihal je bio ustvari jedan zlonamjerni nevjernik spreman na
pobunu. Na ovaj serdarov postupak je odmah razvio bajrak pobune
i pobio muslimane koji su se nalazili u Vlakoj. Kako se ovo okon-
objasnit ako Bog da naprijed.
76
Grad u blizini jezera Balaton u
128
OSVOJENJE J ANIK
I2. muharrema wo3. (2791594). Proao je jedan mjesec od kako se
stiglo u polje Janik. S Boijom tu se nije nalazio nevjer-
tabor. Poslije toga, kako je bilo potrebno pritisak na
najprije se zemlja pa su se navukla
brda zemlje koja se nasula uz rovove. Ali koliko god se zemlje na-
nosilo, odnosila je rijeka Raba koja je protjecala uz rovove, a bilo
je kino vrijeme. Da bi se i to vojsci su podijeljene torbe i
I tatarska je vojska, u skladu s naredbom koju je dobila,
pravila torbe od tatarskog i platna i vodili su ko-
nje do samih rovova i tu ostavljali torbe. Odatle su vojnici uzimali
torbe i odnosili ih na mjesto. je i serdar osobno, da bi po takao
vojsku na ovaj posao, sobom odnio nekoliko torbi i ostavio. Ali ni
od ovog truda nije moglo biti koristi jer se pomamna voda nije
mogla sputati. Na ovo su nekoliko gazija, dostojnih da se nazovu


ne svome ivotu, napravili na
dva mjesta od po borove daske, pa su mineri preli
preko tih i postavili mine. Ali prva mina je mogla samo
otetiti zid s prednje strane. Opet su postavili minu na isto mjesto.
U to vrijeme, po naredbi Uzvienog Allaha, strah se uvukao u srca
nevjernika pa su predali na viru. Zbilja je to bilo tako,
iako nevjernici nisu bili u tekom poloaju. To nije bilo nita drugo
nego mudiza
78
Boijeg poslanika, jer nevjernici, prije nego su na-
pustili tabor, nisu bili opsjednuti. Bilo je vrlo teko, i
preko od nekoliko dasaka. Kakav se uspjeh
mogao od napada gazija koji bi prelazili u grupama od
po ljudi. Ali to je bila Boija to je bilo ono to je
islamsku vojsku.
Bilo je deset hiljada nevjernika koji su na viru izali iz
Njihov zapovjednik grof je, izaavi iz rekao: "Sramota
za ove austrijske vojnike, svi su se bili posakrivali po
toliko trebalo je odbraniti od vas" i otiao
je Imetak im nije oduzet. Sjeli su u i otili u svoju
77
doslovno "onaj koji se proao svoje glave", dakle dobrovo-
ljac. Od perz. ser-glava i
78
koji se vee za Boje poslanike.
129
zemlju. Kasnije su nevjernici ovog grofa skinuli, pribili uz jedan
zid i tamo ga predali dehennernskirn zebanijarna.
OPS JED ANJE VE KO MAROM
I POVRATAK ISLAMSKE VOJSKE
J anik je uz Uzvienog Allaha pripojena islamskim
zemljama. Na ovo je sretni vezir upotpunio sve potrebe i nedostatke
Dao je dvjesto hiljada zlatnika za vojske.
U je ostavio oko deset hiljada vojnika, za bega Janika je
odredio skadarskog bega Osman-pau, za finansijskog biljenika
doveo je starog budirnskog defterdara Mehmed-efendiju, poznatog
kao Misk Kedisi (Mousna
Spomenuti Osman-paa je bio snaan i krupan tako da
se nije lahko rnogao konj koji bi ga nosio. Bio je arnautskog
porijekla, a dobro je bio poznat po junatvu.
Osman-paa je iz Janika krenuo na Kornarorn
79
Ali
stigla je zimska sezona i pribliio se mjesec studeni. Bio je tako
estok led i suha zima da ljudi nisu mogli raditi rukama i nogama.
On je najprije poslao pismo zapovjedniku od njega
da mu preda na viru. Ali oni koji su branili nisu
dali ni odgovor. Samo su rekli koji je donio pismo:
"Jesmo li mi ene, mi jedemo koje nam daje kralj. Vi ste bili
pod Janikorn tri mjeseca i teko ste postigli uspjeh. Oni su se pre-
pali i dali vam na viru. to se nas nemojte se nadati
da ovladati Kornarornorn dok ostane i jedan dio tijela od bilo
kojeg od nas."
Prema koja je kruila svijetom, nevjernici bi navod-
no prepustili Hasan-pai na viru. Ali serdar je rekao neka
se preda njegovom sinu, a oni nisu pristali da je prepuste nekom
drugom osim Hasan-pai. su i nai slavni All-efendi
i Hasanbejzade-efendi tako napisali u svojim djelima. Takve nji-
hove iz toga to nisu poznavali stanje na krajini.
Kad to serdar ne bi prihvatio, kako bi mogla biti zadovoljna islamska
79
Komaronje grad na granici prema Njegov dio koji pre-
lazi u zove se Komarno.
130
vojska, posebno Da su oni htjeli dati predali bi
je ne samo Hasan-pai, nego ako i njegovoj eni ili robinji.
U ovome nema nikakve mrlje ni na serdaru ni na vojsci.
Uistinu, nakon to se ulogorilo u blizini napravljeno je
savjetovanje o tome da li se opsjedati ili i
je da nevjernici predati na viru. da bi predu-
pri jedili naroda koji kae "Ako se ne opsjeda,
je dobivena", oni su planirali opsjedanje. Ali vrijeme je toliko za-
hladnjelo da ni kod tako odabrane vojske nije ostalo ni najmanje
volje za opsadom. I pored toga je opkoljena, topovi su
postavljeni u zaklone. Ali zbog rovovi se nisu
mogli kako treba. Jednom-dvaput su nevjernici izali, izvr-
ili napad i poveliku tetu, ustvari prevrnuli su jedan-dva
topa, a jedan top su izvukli iz zaklona i bacili ga u opkop
Na kraju se uvidjelo da bi osvojenje bilo vrlo teko, odustalo
se od opsade i krenulo prema Budimu. Sinan-paa je rumelijsku
vojsku, mnotvo i svoga sina poslao u Budim, a rahmetli
moga gospodara Mehmed-pau sa anadolskom vojskom je poslao
u Stolni Biograd. Blizu hiljadu tatarskih vojnika je prezimila pod
kabanicama na otroj zimi u polju Stolnog Biograda. I u Papi je sa
Idris-paom bilo toliko Tatara. Sam serdar je otiao u Beograd.
LOE SERDAR OVE PROCJENE- O NEKIM NJEGOVIM
MAHANAMAIGREKAMA
Ovoga puta se na krajini iskupilo vojske koliko ni-
kada do tada nije Samo dvorskih

je bilo trideset
hiljada. Rumelijske vojske je bilo toliko da je samo Bog znao ko-
liko ih je. Kako od rahmetli sultana Sulejman-hana nije pravljen
pohod na Ugarsku, svako je izraavao elju za jednim pohodom
na Ugarsku, i zbog toga, a se plijenu, pojavilo se toliko
junaka da se moe daje krenula sva rumelijska vojska. Jedinice
akindija i tatarska vojska sa jurucima
81
bila je toliko brojna kao
80
U originalu: kapikulu
81
Juruci su mobilne pjeadijske jedinice. Bilo ih je 14 orti. U
su juru ci turkmenske nomade koji nisu imali doma, nego su bora-
vili pod atorom.
131
vojska nekog ejaleta. Dolo je sto pedeset hiljada Tatara, to sam
vie puta iz usta njihovog hana. U svakom nije moglo
biti sto pedeset hiljada, ali je bez sumnje bilo vie od trideset-
hiljada.
Kad bi han elio znati broj svojih vojnika, on bi to lahko mogao
Tako su svakoj grupi od deset do dvanaest ljudi davali
ime jedne ptice i oni su nosili po jedan kazan. Znali su koliko je
ptica izalo iz svakog sela i prema tome su koliko ih ukup-
no ima. Tako su i za ovaj pohod na Janik skupili toliko vojske da
su govorili "zemlja ne moe drati nebo".
Nakon to su u rovove uli timarnici i ostala vojska
koja je ostala napolju troila je vrijeme uprazno. Serdar opet makar
to bio i jedan dan, nije dao dozvolu ovolikoj vojsci za upad, nije je
slao ni na neko daleko ni blisko mjesto. Kad god su njegova ekse-
lencija han ili drugi zapovjednici traili dozvolu za akin, nije im je
dao. njihova traenja govorio je: "ta vrijedi zauzeti
jednu zemlju nakon to je pregaena, ta moe koristiti drav-
noj riznici jedna poruena zemlja i kakve prihode joj moe osigu-
rati?" nakon nestanka neprijateljskog tabora, tamo nije ostala
neka neprijateljska sila koja bi se oduprla islamskoj vojsci. Da su
krenuli u haranje ne samo do nego i do Praga, uz Uzvi-
enog Allaha, nije bilo prepreke koja bi ih zaustavila.
S druge strane, serdarova naredba da se budimska zem-
lja koju je osvojio sultan Sulejman Zakonodavac bila je velika
greka. Narod je govorio: "Dok god se jedna zemlja ne porui druga
se ne moe Na ovo se nije nikakva panja, nikakva
zabrana, nikakvo nastojanje da se ovo ostavi. Posljedica toga bilo
je da su osim zarobljavanja porodica popaljena i sela. Da je
Sinan-paa ovu zemlju, ne bi se niko rasuo. Jer nevjernici
ne bi dizali ovu s njihovih posjeda, bilo bi plijena za vojsku i
nikad ne bi bilo oskudice.
Jo jedan problem je bio u Koliko god bilo snanih
i sposobnih ljudi u ovoliko raje, svi su bili hajduci. Pojavilo se
takvo stanje da se skupljale po petsto-esto ljudi pa se nije moglo
iz mjesta u mjesto. Koliko god je bilo i kasaba, sve su
ih Zemun, koji se nalazi preko puta Beograda, dva puta
su zapalili. Uzimali su od beogradskih mlinova. Sve
132
i kasabe Budima i Beograda bile su u opsadnom stanju.
Niko nije mogao iz mjesta u mjesto.
U svojoj siromakoj u ja sam, bi se smrklo,
opasivao sablju, uzimao puku u i tako lijegao.
Ukratko, koja se nadvila nad ove krajeve,
dolazila je stoga to raja nije bila Kako je mudrost Uzvi-
enog Allaha mogla smatrati dostojnim ovakve nepravde i zulume
koje je iskusan i pametan poput Sinan-pae? Za ono
to je biti odgovoran na ovom svijetu, ali je sigurno da
dati odgovor pred Bogom.
Jo jedan pogrean postupak Sinan-pae je u tome to se nije
prijateljski odnosio prema vlakom i moldavskom vojvodi, to je
provociralo njihov ustanak. Isto tako nekoliko pogrenih njegovih
postupaka u to vrijeme se nije moglo shvatiti. Da je njegova politi-
ka bila pogrena, uvidjelo se tek kasnije. Kad bismo sve to htjeli
objasniti, oduljili bismo Ono to se zasigurno moe to
to se vojni pohod oduljio greka je serdarova dranja i loih pro-
cjena. Prije svega, kako raja nije time su nevjernici bili
na dobitku, stekli su i uspjeh. Ustvari na kraju je
mir, ali to nije bio mir koji bi odgovarao i ponosu muslimana.
USTANAK MOLDAVSKOG VOJVODE
I POGIBIJA MUSTAFA-PAE
Kad je da se u vojni pohod na Ugarsku, je
poslao pisma svim vladarima. je rimski
papa, osoba koja je glava nevjernika, povezivao narode
jedne s drugima i, da bi ih ujedinio, pisao je mnogobrojne poslanice
koje su sadravale savjete, neprijateljske smutnje i smica-
lice koje je s puno prijetnji i slao na sve strane. Eto, kao
posljedica ovoga je da su se narod Erdelj a, Vlake i Moldavije do-
govorili da dignu ustanak. su napadati na kasabe i sela na
obalama Dunava.
U to vrijeme je Ferhad-paa, jedan od ljudi koje je podravao
Sinan-paa, razrijeio moldavskog vojvodu i na njegovo mjesto
postavio jednog nezrelog za koga se govorilo da je sin
moldavskog gospodara. Ovaj je odrastao uz Ferhad-pau,
133
je po nekih ljudi bio musliman. I pored toga, zbog
nastranosti i pretjerane pohlepe, izgleda da se opet povratio u staru
vjem. Ferhad-paa, u skladu sa onim kako se prije postupalo, poslao
je po kapidibai stolicu. Ali stari gospodar se digao na po-
bunu i vratio je one koji su mu doli. Na ovo su traili iz
Istanbula. Ferhad-paa je na pobunjenike poslao sa neto vojske
Mustafa-pau koji je razrijeen sa mjesta beglerbega u Marau
gdje je bio u vrijeme Sinan-painog velikog vezirstva njegov
je poslao i neke svoje age koji su zbog velikih zearneta bili
duni pa da bi ih oslobodio duga, poslao ih je zajedno sa Mustafa-
-paom. U vrijeme kad su ovi doli na mjesto gdje su
sretni Gazi Giraj-han se vratio iz pohoda na J anik i bio je doao u
blizinu njih. Ali oni nisu Tatare, nisu ni traili Kad
su stigli do pobunjenika, odmah su stradali. U to vrijeme Mustafa-
-paa je postao ehid, a najodabranijih vojnika koji su se
nalazili uz njega su se rasuli i otili. Nakon toga se pobuna sve
vie irila i bjesnila.
0 POBUNI ZALUTALOG MIHALA
Godina roo3. (1594-95.). Kad sam ja, rob siromani, bio dunavski
defterdar, vratio sam se iz sela zvanog Pazardik u Dobrudi i bio
sam gost u jednoj maloj kasabi. Tamo je bio kadija jedan stariji
vjek po imenu Alidan-efendi. Doao je i naao me. U vrijeme na-
eg razgovora, ostalih ovo mi je o Mihal ovoj
pobuni.
U Bukuretu, prijestolnici vlakih gospodara, bilo je vie od
tiri osoba koje su potraivale novac od Mihala. ovih
su bili i osoblje velikaa. Ovi su svakodnevno odlazili
spomenutom nevjerniku, kamenovali dvor gospodara koji se na
njihovom jeziku zove "korta", mnoga mjesta sruili, otimali im
do koje su mogli tukli i ranjavali ljude koje su nalazi-
li na njegovoj kapiji. Na kraju je ovo stanje dozlogrdilo prokletorn
Mihalu. Jednog dana ih on sve skupi i im: "Ako mene ubijete
sve vae pare se izgubiti, nestati. i dobro me posluajte.
Idite vas po nekoliko jednom morne u svakom kadiluku,
to god skupite novaca, odvojite odatle va novac i uzmite". Nakon
134
poduge rasprave, oni su se s ovim sloili i odvojili sebe za
ovaj posao petsto ljudi.
Mihalov cilj u ovom je bio, makar na nekoliko dana se oslobo-
diti od pritiska ovih potraitelja. Ljudi koji su otili nakon izvjes-
nog vremena su se vratili. Ali ovaj put se vidjelo da donesene pare
ne mogu pokriti sve dugove. Na ovo je on rekao: "Najprije da sra-
va dug i da jednako podijelimo onima koji trebaju dobiti."
Nakon duge rasprave pristali su i na ovo. Sada se traio koji
izvriti isplatu, i Mihal je rekao: "Neka kadija Jerkoja
82
,
kad god je u Vlakoj muslimana izbio ovakav spor, dola-
zio bi kadija Jerkoja koji je po padiahovoj naredbi obavljao svoju
dunost." Tako su poslana kola i po kadiju Jerkoja. U to
vrijeme je ovaj siromah (Alidan-efendi) bio naib u Jerkoju. Boi-
jom kadija nam je bio bolestan pa je umjesto sebe poslao
mene. Doao sam u Bukuret i dan-dva se bavio Razlog
to se oduljilo bio je ovaj. naprimjer, jedan i
pokae mi priznanicu na ezdeset tovara Mihal kae:
priznanica je moja, ali to si je dao meni, reci njeno porijeklo i eto
ezdeset tovara Nakon mnogo razlaganja pristaje da
objelodani porijeklo. Naprimjer, deset tovara handar u
zlatu, dvadeset tovara-pribor za konja i tako redom i
na ezdeset tovara. Na kraju rekne: "Ti si musliman, ti nisi pravil-
no odredio vrijednost ovih stvari, obojica znamo da si svaku ovu
stvar koju si dao zacijenio puta vie. Za handar koji si
dao za dvadeset tovara, ti pet, ne, tri tovara. Ukratko, nakon
dugog prepiranja ezdeset tovara sputa na tovara i
onaj koji treba primiti novac zadovoljava se i ovim. Zatim vojvo-
da vikne "Kadi-efendi, pii" i dolazi do zapisivanja. Diktira i svo-
jim pisarima da zapiu. Dugove manje od deset tovara nije ni
Za njih je rekao: "To je vrlo lahko" i tako bi dug
sputao na sedam tovara
Kad se ovo svrilo izaao sam napolje. Tada sam susreo jednog
nevjernika koga sam znao od ranije. Bio sam na neki s njim
prijatelj, smo se i bivao sam kod njega gost, u nekim
poslovima sam mu i pomagao. mi i upita: "Alidan hoda,
82
Jerkoy =u Rumuniji: Giurgiu, na Dunavu, juno od Bukureta.
135
koliko smo godina zajedno jeli hljeb i so?" da ima dvadeset
godina", odgovorih. On "Sad ispuniti obavezu koju imam
prema tebi, sluaj ta ti "ta to?'', upitah, a on na to:
"Ako dri do moje nemoj ovdje ostati do ikindije, idi od-
mah i ne zaustavljaj se sve do Jerkoja. Nemoj se zadravati ni u


i nastoji to prije Dunav". Kad sam upitao za
razlog mi: "Ja tebi nisam rekao da bi ti pitao za razlog". "Zar
mi upitah, a on na to "Ja sam izgleda uzalud govo-
rio, valjda sam poludio". Koliko god sam navaljivao on vie nije
ponavljao ta je rekao.
Pogledao sam okolo, grad nije bio kao prije, sve u pokretu,
guva, grupe. Nijedan nevjernik nije bio miran i
staloen. Odmah sam sjeo u kola i brzo krenuo na put. Doao sam
u Jerkoj i pourio da kadiji opiem stanje. nevjernici su
onog kad sam izaao iz Bukureta pobili muslimane i u gru-
pama doli do Jerkoja. Kad sam ih vidio, poto nisam vidio drugog
izlaza, sam i kako sam bio vrlo dobar preplivao sam
Dunav i preao na drugu obalu. Osim mene preplivao je jo samo
jedan Osim nas dvojice niko od hiljada stanovni-
ka Jerkoja, ene i djecu, nije se spasio. Toliko je blaga
i imetka razgrabljeno, ena i mukaraca zarobljeno, a kasaba je
spaljena.
0DVAJANJEOD VLASTI OVOGA SVIJETA
RAHMETLI SULTANA MURAD-HANA
Demazyelevvel 1003- (I2.I.I595 - 10.2.I595.). "O alosti i tuge, ne-
pravedna sudbina, iz ruke uze Murada i ovaj svijet nesretnim"
(na-murad).
Od ove sudbine koja se naopako nema mjesta gdje se
elja ostvaruje i gdje se na ovom prolaznom svijetu moe mirno
sjediti, svako ko pomisli da je stigao do na kraju popije
smrtni otrov. I padiah i prosjak svakako idu, a da nisu stigli do
ostvarenja svoje elje. Tako je nastao ovaj prolazni svijet i tako
traje.
83
danas grad Ruse na Dunavu u Bugarskoj.
136
Tako se poremetila blagoslovljena priroda rahmetli padiaha u
mjesecu demazijelevvelu godine. Lijekovi i nisu
mogli Kakav god su mu lijek dali, kakvu god je
primio, nije bilo nikakva rezultata osim pogoranja bolesti. Na
kraju, estog dana spomenutog mjeseca (17.1.1595.), u nedjelju,
ostavio je ovu vidljivu vlast i otiao. Neka mu Uzvieni Allah da
prebogatu milost!
Kako se u vrijeme kad se njegovo kao staklo krhko zdrav-
lje kvariti, otiao je u nesretnu vilu koju je dao sagraditi
Sinan-paa. Kao i uvijek, i ovaj put su bili na skupu spremni svira-
i Poelio bi da se ovo otpjeva, a ono odsvira, bilo je to
kao i puta prije toga. Ali ovaj put i ne sjednuvi kako treba
naredio je da se pjeva:
"Bolan sam, sudbino, me ove povedi me ... "
Tako je objelodanio da je bolestan. U to vrijeme dole su dvije
galije iz Aleksandrije i, kao to je kad su prolazile
ispred padiahovog dvora oglasili su se topovskim salvama u znak
pozdrava. Toliko vremena su dolazile velike flote, pucali su najve-
topovi, ali se nikad do sada nije osjetio potres. A ovaj put, svi
su se prozori sasuli, su mnogi pali na mindere gdje se sjedilo.
Kad su se topovi drugi put oglasili se dvorac toliko potresao
da je sve prisutne zahvatio strah i panika. stakla razbijenih
prozora napunila je unutranjost dvora. Njegova ekselencija padiah
izgovori: "Da ovo nevjernici ne rue?" Nakon toga se duboko zami-
slio i rekao: "Ovaj je znak mog posljednjeg dolaska u dvor".
Na ovo su mu se napunile suzama pa su mu suze potekle niz
bradu. Jasno se vidjela njegova muka u dubokoj boli i slomljenosti.
PERIOD VLASTI SULTANA MEHMED-HANA
SINA SULTANA MURAD-HANA,
SULTAN MEHMEDOVO STUPANJE NA PRIJESTO
Sultan Mehmed-han je u Manisi 976. (1568-69.) i 16. dema-
zijelevvela 1003. (27 .1.1595.), u petak, stupio je na prijestol. Kad
je rahmetli sultan Murad isputao posljednje nefese, bostandibaa
137
Ferhad-aga je otiao u Manisu gdje je princ Mehmed obavljao du-
nost sandakbega i prenio mu radosnu vijest da je postao sultan. A
sultan Mehmed je kao nagradu za vrijedno sluenje sultana u putu
u ovim zimskim danima, dao Ferhad-agi na upravu ejalet Misir.
Kasnije, na vlastitu elju njegovu, dao mu je da bude bostandiba-
a do smrti. Novac koji je putem darivao kao baki u dana
prelazio je dvadeset hiljada florina
84
. Sandakbega koji je doveo
galiju u pristanite Mudanije
85
darivao je ciparskim ejaletom, gali-
otima koji su veslali na galiji, kojih je bilo preko dvjesto, poklonio
je slobodu. Kapetanu broda i mornarima, leventima i borcima dao
je poloaje u carskoj mornarici koje su poeljeli. Saznavi za sta-
nje nekih u Mudaniji dozvolio im je da podnesu molbe
da im se stanje popravi. Na ovo su svi koji su to traili dobili stra-
arska mjesta.
Istog dana prije podne pristali su uz vilu sultan Bajezida u bli-
zini novog dvora. Kad je izaao iz galije i uao u dvor, postavljen
je prijestol na plato gdje je i uvijek postavljan, i na sjajan u
najsretniji s darovima je stupio na prijestol. Doli su i poklo-
nili se veziri, velikai, svi pripadnici divana i predstavni-
ci dvorskih paeva. Poklonjenje je bilo zavreno dok se toga dana
izalo s namaza.
Istog dana poslije podne, doneseno je tijelo rahmetli sultan
Murada pa je klanjan denaze-namaz koji je predvodio kao imam
ejhulislam Bostanzade-efendi. Hoda Sadeddin efendi je
traio dozvolu da on obavi molitvu, rekavi: "Moje je da posljed-
nji put sluim rahmetliji." Sultan Mehmed je naredio da se denaza
ponovo klanja, rekavi: "Bostanzadeu ne pripada mjesto imama."
Na ovo je uzvratio Bostanzade: "Kad je padiah jednom stao iza
imama time je data dozvola da obavim namaz, nije potrebno da se
ponovo klanja." Tako su podigli mejita i spustili ga u zemlju u bla-
goslovljeno turbe. Nakon to je pokopan, nad njim je turbe.
Te devetnaest bezgrenih uzeto je iz
i poslano u Boiju milost. Sutradan je i njima ejhulislam
84
Florin ili filurija-zlatnik kovan u Firenci koji je bio u upotrebi i u Osmanskom
carstvu.
85
Morsko pristanite B urse, na Mramornom moru.
138
Bostanzade klanjao denazu pa su sahranjeni u alobni kutak podno
nogu.
FERHAD-PAINO IMENOVANJE ZA VELIKOG VEZIRA
I POSTAVLJENJE ZA SERASKERA NA VLAKU
Godina 1003- (1594-95.). U vrijeme kad je sultan Mehmed stupio na
prijestolje, Ferhad-paa, koji je obavljao dunost velikog vezira,
je da boravi u blizini padiaha i izvri pripreme
potrebne za vladanje. Padiahu se svidjelo njegovo sluenje, pa ga
je postavio za velikog vezira i predao mu novi muhur velikog
vezira. Sinan-pai je poslat da od njega uzme stari muhur,
a je i da ga dovede do Malkarje.
Pobunjeni vlaki odmetnici pod vodstvom Mihala preli su te
zime preko Dunava i popalili i poruili kasabu i
sve druge kasabe i sela u njegovoj okolini. Bezbrojne ene i djecu
su zarobili, a mukaraca pobili, one koji su bili
okovali su u lance. Kad je padiah za ove bezobrazluke i zla,
je Ferhad-pau zapovjednikom sve islamske vojske i odredio
da ide na Vlaku u
POSTAVLJANJE ANADOLSKOG BEGLERBEGA MEHMED-PAE
ZA SERDARA DA BUDIMSKE KRAJEVE
Ista godina. Kad je sva islamska vojska sa cijenjenim serdarom u
ovoj blagoslovljenoj godini, dobila zadatak da ide na nepokomu
Vlaku, anadolskom beglerbegu rahmetli Lala Mehmed-pai doao
je berat sa da koliko moe bolje budimsku kra-
jinu. U ovom beratu je "U ovoj blagoslovljenoj godini
je po zahtjevu vremena da veliki vezir sa islamskom
vojskom ide na pobunjenu Vlaku, a na tim krajevima ti biti
serdar i zapovjednik i trudi se da krajeve." U istom
smislu je dola naredba i beglerbegovima i begovima u
oblastima.
Poslije toga smo krenuli iz Stolnog Biograda i stigli smo u
Budim. Vezir Mehmed-paa, sin Sinan-pae, bio je rumelijski beg-
lerbeg i muhafiz Budima. Kako je rumelijski valiluk dat veziru
139
Hasan-pai, sinu Mehmed-pae, koji je bio muhafiz Vidina,
Mehmed-paa, sin Sinan-pae, krenuo je iz Budima i uputio se ka
Beogradu.
NEPOSLUNOST VOJSKE (SPAHIJA)
I NJENO KANJAVANJE
Pripreme za vojni pohod tekle su onako kako je to elio serdar
Ferhad-paa. U vrijeme kad je jednog dana izaao s divana i poao
pojavilo se preko hiljadu (kul ogullari) koji su bili
muhafizi Gende sa trogodinjim pripadanjem buljuku
pa i
"Neka se naa imena svakako ubiljee u istanbulske deftere
onako kako to treba i neka nae budu kao i ostalih paeva
(kapikulu)." Vezir Ferhad-paa pak upita: "Vae se daju iz
riznica (prihoda) Gende i Tebriza, takva je padiahova naredba,
zato to ne Na ovo su neumjesne primjedbe.
Vezir pak otro odgovori: "Onaj koji ne prihvata padiahovu na-
redbu je nevjernik, ena ne pripada njemu, se da ne postu-
pite suprotno". Na ovo se okomie na paine i
ostale odrede batak halki "Ferhad-paa
nas je sve napravio nevjernicima". Time su ih pri dobivali.
Sutradan je trebalo da se dijele su uzeli svoje
a spahije su govorile: "Dok se ne Ferhad-paina
glava uzeti nae Pobunili su se i napali. Kad su s
divana otili i njegov buntovnici im nisu dali otvo-
riti usta i osuli su po njima kiu kamenja. Sve intervencije naprav-
ljene da se to obuzda, nisu nita pomogle. Govorili su im "Dat
vam Gende i jo vas upisati u defter", ali ni to
nije ilo. Sada su traili samo Ferhad-painu glavu.
Padiah je upoznat s ovim stanjem. Sultan Mehmed naredi da
kazaskeri i savjetuju buntovnike. Tadanji rumelijski kazas-
ker je bio veliki pjesnik Baki-efendi
86
, a anadolski kazasker je bio
'
86
Mahmud Abdulbaki, s imenom Baki, veliki osmanski divanski
pjesnik. i ivio u Istanbulu gdje je sluio kao muderris, kadija i kazasker.
Umro 1600. godine.
140
Ebussuudzade-efendi
87
. Buntovnici ih nisu sluali i ustrajali
su u svom prkosu. Traili su uporno Ferhad-painu glavu. Na kraju
Ferhad-paa pismeno izloi problem padiahu: "Ja sam rekao da su
nevjernici oni koji nisu pokorni padiahovoj naredbi, za sve njih
to nisam zasigurno rekao. Ako ovom vaem slugi ode glava,
nedostajati vezira, ali ako se ispune elje ovih oni uvijek na
ovaj obavljati posao i biti jo i gore. Ako padi-
ah dozvoli, protiv ovoga treba poduzeti kad vam
aga strogo mu naredite da budu spremni na
carskoj kapiji, neka i bostandije budu spremne u Ako se
pobunjenici ne pokore padiahovoj naredbi neka ove snage nemi-
losrdno na njih udare i razbiju njihovo drutvo."
Zbilja kad se pojavio aga sretni padiah ga je strogo
upozorio. Kad su veziri doli u audijenciju, ostavio je velikog ve-
zira u divanhani a ostale vezire je poslao napolje. Ovi opet nisu
sluali bacali su kamenje pa su Damad Halil-pau povrijedili
u glavu. Nakon toga je i bostandijama da
udare po njima. Ovi su tako estoko udarili da od buntovnika ni
traga nije ostalo.
Poslije podne su veziri i drugi divana radosno doli na
svoja mjesta. Kad je u saraj doao Ferhad-paa izjavi da su Sinan-
-paa i ti koji su proizveli smutnju da se spahije po-
bune i dignu glavu. Padiah odmah naredi da se Sinan-paa osli-
jepi, a protjera izvan grada. Ferhad-paa se umijea u
pratnju onih koji provesti ove naredbe i "Ovakav
nije do sada u Osmanskoj dravi. Ako se ovo provede
narod to ogovarati i past ljaga na vas. Osim toga, ovakvo ka-
njavanje u naviku padiasima". Ovim je uspio
prvo bitnu kaznu pa je tako Sinan-paa prognan u Malkaru,
a u arki Karahisar.
FERI-!AD-PAE U VLAKU,
NJEGOVO RAZRJEENJE I POGUBLJENJE
Ista godina. Kad je stiglo serdar je s islamskom vojskom
krenuo na put. Tako se sedamnaestog dana abana 1003. (8.5.1595.)
87
Sin ejhulislama Ebu'suud-efendije.
141
polo iz Istanbula. Kako je u to vrijeme drugi vezir bio Ibrahim-
-paa88, on je postavljen na mjesto kajmakama velikog vezira.
Ibrahim-paino srce nije bilo naklonjeno Ferhad-pai.
Nema nikakve sumnje da je to bio spletkar i
Prikazivao se jednostavnim koji nita ne razumije da bi
oni koji bi ga vidjeli rekli: "Kakav prostoduan i naivan
Nekada se opet toliko razumnim i misaonim da
bi ljudi govorili "Je li to onaj Ibrahim-paa kojeg mi poznajemo?"
Po dranju i postupcima bio je i originalan dravnik. Kad
bi se sve to sam vidio vlastitim i od pouzda-
nih ljudi, bilo bi ali izbjegavam oduljiti
Kad je Ferhad-paa izlagao padiahu da eli da mu se opremi
vojska, Ibrahim-paa je govorio: "Ulaemo nadnaravne napore". Na
kraju, na Ferhad-paino preveliko insistiranje Ibrahim-paa je rekao:
"Vojska je okrenula Ferhad-pai, kad bi se svakom vojniku
dao posjed ili kad bi se odsjekle glave, opet oni koji bi ostali
ne bi ili. Ja ne elim za sebe ni mjesto serdara ni velikog vezira,
samo neka moje postignu cilj." O ovoj temi su se sloili i ejhul-
islam Bostanzade Muhiddin-efendi, kazasker Baki-efendi te od vezira
Derrah-paa, Hasan-paa i pa su isto izloili padiahu.
U to vrijeme je Sinan-paa, da bi pridobio neke velikae se
uvaavaju, potroio nekoliko kesa zlata i ponovo do-
ao na mjesto velikog vezira a da nije prolo ni pet mjeseci od nje-
gova razrjeenja. Uloio je sve napore da bi Ferhad-pau,
odredio je kapidija da mu uzme muhur velikog vezira i da
ga donese i isposlovao padiahovu naredbu da se Ferhad-paa po-
gubi ako se prui prilika. Vlaka je data kao beglerbegluk Satirdi
Mehmed-pai. Kako se on zapravo nalazio u
na mu je municija i riznica.
88
Damad Ibrahim-paa ili kako ga naziva Ibrahim-paa Novoeherlija.
Kao adami oglan doao u Istanbul gdje se obrazovao u atmejdanskoj koli i
kao silahdar primljen na dvor. G. 1579. postaje aga dvije godine
kasnije beglerbeg Rumelije. G. 1582. namjesnik Egipta u rangu vezira. po
povratku u Istanbul, najprije vezir, a onda u tri navrata i veliki vezir
(4.4.1596.- 27.10.1596., 3.10.1597.- 9.4.1598. i 6.1.1599.- 10.7.1601. ka-
daje i umro). Danimend kae daje Bonjak ili Hrvat. V. Danimend, V, 25,
26 i 27; Znameniti ... , 33-34.
142
Ali dva dana prije nego to je doao kapidija, Ferhad-
-paa je saznao za ovu vijest od jednog koji mu je doao.
Uza se je imao tri hiljade vojnika i pratnje. Niko od vojske koja je
bila dobro opremljena ratnim sredstvima nije o ovome svemu znao
nita. On je doveo sebi Satirdibau i predao mu muhur velikog
vezira, riznicu i neke potrebne stvari rekavi mu: "Mi smo razrije-
eni". Potom je uzjahao na konja i krenuo put Istanbula.
kapidija je doao dva dana kasnije u logor. Zajedno sa
Satirdi Mehmed-paom obavijestio je Sinan-pau o onome to se
zbilo. Sinan-paa je jo bio u Istanbulu, a u to vrijeme je stigla i
vojska iz ama spremna za ratni pohod. Sinan-paa je ovako iskon-
struirao krivicu: "Toboe su se Ferhad-pai doli poaliti neki ljudi
s obala Dunava - Osim to nae ene i djeca padaju ne-
vjernicima u ropstvo, nae ene i ih slue na skupo-
vima, gdje je tu i ponos islama?" A na ovo je navodno Ferhad-
-paa zapjenio od ljutnje i odgovorio: "A je li bilo lijepo kad ste vi
zarobljavali njihove ene i
Na osnovu ove optube bilo je potrebno izdati fetvu da je Ferhad-
-paa nevjernik i da ga treba pogubiti. ejhulislam Bostanzade je
prema Ferhad-pai neku vrstu neprijateljstva, a s druge
strane je prema Sinan-pai bratsku bliskost. I pored toga je
izbila da je Sinan-paa dao trideset hiljada zlatnika ejhulis-
lamu za fetvu. Tako je Sinan-paa sa dobivenom fetvom i sultano-
vom naredbom koju je isposlovao poslao svoga amskog slugu po
Ferhad-pau. Rekao mu je sa hiljadu "Novac je tebi, a
njegova glava je sretnom padiahu". Ferhad-paaje doao sa rizni-
com i svojim stvarima. Prvo su naili na njegove konje sa stvarima,
odmah su na njih napali i razgrabili. Paa je ovo promatrao sa jed-
nog uzvienja i vidio ta se zbilo. Odmah pobjee i baci se u brda
Istrande i koliko god je imao novca i dragulja uputio je carici
majci. Carica majka je isposlovala padiahovo pismo u kome je
pisalo "krivica je oprotena" i uputila mu to. Na ovo se Ferhad-paa
pritajio u jednoj blizu Istanbula.
Ali Ibrahim-paa ga opet nije putao. Organizirao je spletku,
uzeo je jedan vrijedan handar, izrade, i od padiaha ispo-
slovao dozvolu da se nastani na Kad je doao na u
su ga obilaziti prijatelji. Ali ovo stanje mu nije odgo-
143
varalo. Bostandibaa Ferhad-aga je doao jednog jutra, uzeo Ferhad-
pau, doveo ga u Jedikulu i tu ga uhapsio. Istog dana Ibrahim-paa
je isposlovao carsku naredbu o pogubljenju, pisanu rukom
-zadea, poslije akama je otiao i zavrio posao. Neka
mu se Allah smiluje!
Iako toliki uspjesi koje je rahmetlija pokazao na perzijskom
frontu, uspjena osvajanja, pokoravanje iranskog aha i
ahovog sina kao taoca nisu usluge koje se zaboravljaju, jadnikova
nagrada je na kraju bila ovakva. Da je bilo u vrijeme rahmetli sul-
tana Murad-hana ne bi se moglo ni zamisliti da se Ferhad-paa
pogubi. Ne samo da se pogubi, nije ga bilo ni smijeniti.
Ali rahmetli sultan Mehmed je veoma iskren, srca,
u spletke, lukavstva i intrige vezira pa je ovako nepravedne
stvari zbog vlastite oholosti. Ovakvi postupci slijede jedni druge,
dolo se do kad se sakriti ni ono to je pravo ni
ono to je krivo. Svako ponjeti ono to je posijao.
DOLAZAK VELIKOG VEZIRA SINAN-PAE NA VLAKU
I NJEGOVO STRADANJE
Sinan-paa je bez odlaganja krenuo i uputio se prema
Nesretniku koji muje sin ponovo je izdao da bude ser-
dar na Ugarskoj. Na nekoliko dana prije nego to je on stigao u
na vezira Hasan-pau, sina vezira Mehmed-pae, napalo
je osam hiljada nevjernika i on ih je uz Uzvienog Allaha
savladao. Doveli su mnogo zarobljenika i donijeli mnogo glava.
Kasnije, kad su preli most na Dunavu ulogorili su se u polju
Jerkoja. Odatle su nastojali prema Bukuretu. Ali svaki uma-
rak bio je pun na hiljade nevjernika. Neprekidno su obilazili islam-
ske vojnike i kruili oko osmanske ordije. U islamsku vojsku se
uvukao strah, nisu im se mogli oduprijeti. Rumelijski beglerbeg
Hajdar-paa pao je kao ehid u jednoj bari, a Satirdi Mehmed-paa,
koji je trebao biti beglerbeg Vlake, ranjen je u bijegu. Onda su
stigli u jednu gdje su se zaglavili Mustafa-paa, sin ser-
darovog brata Ajas-pae, i Husejin-paa, sandakbeg Nikopolja.
Oholi serdar gledao je iz daljine s konja bez ljudstva vidjevi da mu
je i konjica i pjeadija izgubljena, neki neki se diu, neki
144
sjedaju neki se U to vrijeme jedan od rumelijskih junaka,
poznat kao snaan i hrabar, stavi serdara na i ga iz
bare. Nakon ovog ovaj junak je postao poznat kao Barski
Deli Hasan, kasnije je umro kao delibaa velikog vezira Murad-
-pae.
muharrema 1004. (6.9.1595.) dolo se do Bukureta i
tamo se ostalo deset-petnaest dana. Serdar je tamo dao sagraditi
malu palanku i dao vojsci dozvolu da upadaju u neprijateljske teri-
torije. Akindije nisu gledali je li neka pokrajina blizu ili daleko,
mnogo su ih uzeli mnogo plijena i sretno se vratili. Na
kraju nisu mogli u Erdelj. Krenuli su iz Bukureta, doli estog
dana u Trgovite
89
, ostali tamo ravno mjesec dana i sagradili jednu
Tamo je smjestio Ali-bega sina sandakbega
Hajdar-pae sa vojskom trabzonskog ejaleta. Za muhafize su odre-
zapovjednici sandaka i A vl onije. Poslije je, na
molbu i posredovanje, dovedena straa iz sandaka Avlonje i
Deloine zato to su Arnauti. Oni iz su izjavili: "Ni mi
izostati". Odgovoreno im je: neka spahije, ove raz-
biju i njima podajte zeamete i timare ovih. su stajali
spremni i rekli: "Nismo ni mi sami". Spahije nisu udarile na njih i
ovi su ostali muhafizi.
Poslije toga krenulo se s tog konaka i ulogorilo se na mjestu
gdje bi se moglo do podne. se da se krivovjerni
negdje tamo smjestio i da islamska vojska ode. Odmah je
doao i ulogorio se na mjestu odakle je otiao Hasan-paa. Izale
su gazije koje su ostale u ali poto se nisu mogli oduprijeti
vratili su se u Kad je serdar ovu vijest "Da se
vratimo, da im pomognemo." Tu se iz jedne ume pune bara po-
javilo oko tristo nevjernika, ali vratili su se natrag. Vrlo
je stvar da ovih pet-est hiljada ljudi niko nije
ostao bez rana. nisu se borili, nisu se trudili da pobijede,
nije bilo nita vrijedno panje to bi se moglo U to vrijeme je
krivo vjerni Mihal spalio Trgovite, a sve preostale pobio. Dola je
vijest da je Ali-pau i jo jednog ili dvojicu sandakbegova nabio
na raanj pa serdar nije znao ta da radi od izgubljenosti. A Satirdi,
89
Grad u Rumuniji, 80 km sjeverozapadno od Bukureta.
145
koji je trebao postati beglerbeg, rekao je: "Nije ostati",
odvojio se i otiao. Ovi su spalili gotovo sve do Bukureta. Nai
su povukli riznicu, sredstva i opremu za rat, municiju i topove i
dali se u pokret prema mostu na Dunavu. Hasan-paa je sa svojom
vojskom i sirijskim sa hiljadu muka, uspio je-
dan dobar top koji se bio zaglavio u blato i doao je do bestidnog
serdara.
Kad su doli do Jerkoja, utrkivali su se jedni s drugima ko
prije most. Oni koji su doli ranije preli su most. Oni koji su
stigli kasnije ostali su na vlakoj strani jer je neprijatelj presjekao
most. Na hiljade ljudi je tamo stradalo. A koliko je tek topova,
municije i ostalih stvari vanih za rat tu ostalo! Palo se u tako loe
stanje, da islamska vojska nije nikad bila u gorem. Sinan-paa je
ovo ovako jer je njegovao mrnju prema rahmetli Ferhad-
-pai, ali sam je pao u jamu koju je iskopao i naao je kaznu veli-
koga Allaha. Dola je i vijest da je njegov nesretni posinak predao
neprijatelju Ostrogon. su slijedile jedna drugu.
KOJA SE IZ LAI
U to vrijeme sam se ja, kao slobodan od slube, nalazio u opko-
ljenom Ostrogonu. Iako nisam imao zaduenje, ja sam bio taj koji
je izaao iz i otiao pregovarati o predaji Tadanji
general Ujvara, to jest njihov beglerbeg, bio je jedan nevjernik po
imenu Palfi Mikl o. Ovaj Miklo je bio poznat na krajini, to je bio
prokletnik koji je stekao slavu po svom neprijateljstvu prema mu-
slimanima. Bio je to onaj bezvjernik koji je stekao pobjedu u tvr-
J anik drvenim topom. Dok se razgovaralo o predaji, on mi je
pojedinosti kako je islamska vojska stradala u Vla-
koj i kako se Sinan-paa od bare do bare. Ali shvatio je da
ja u to ne vjerujem. Na ovo mi se okrenuo i rekao: se da ti u
ovo ne vjeruje". Ja uzvratih: "Ako je i bilo neto, nije u tolikoj
mjeri, da ima pretjerivanja". On pak nastavi: "Ne, ne, gledaj
pravo u mene, ja nisam koji lae. Mi se ne poniavamo da
govorimo lai naim vojnicima, kako bi mogao poput mene
lagati. Ova to je snala stanovnike Ostro gona je kazna za
izgovorene lai. njima ima mnogo ljudi koji su nama dali
146
dvaput ili triput iznos novca i imetka da bi spasili glave. U
dvije opsade dobili su od nas dvjesto hiljada topovskih i
sada se odvajaju od blaga i imetka. Ali njima ima Kara Ali-
-beg i Alajbeg Ejub koji pravo govore. Neka im se Bog smiluje."
Kad ovako nevjernici ne vjeruju nesretnim laima, koliko je tek
potrebno da muslimani vjeruju i klonu se lai. Mora se drati ove
mjere.
DOLAZAK TA TARSKOG HANA U MOLDAVIJU
I IZRAAVANJE POKORNOSTI RAJE PREMA HANU
Godina 1004. (1595.). Jo dok je u Vlakoj bio serdar, dolo je pismo
od tatarskog hana po pouzdanim agama. U pismu je pisalo
da je krimski han sa bezbrojnom vojskom uao u Moldaviju, narod
Moldavije mu je izrazio pokornost, uz to je buntovni Mihal
i Ridvan i, kako sada tamo treba postaviti islamskog
zapovjednika, on moli da to bude jedan od tatarskih begova. Age
koje su doli potvrdili su i usmeno ove elje.
Ali ove elje nisu bile od strane padiaha. I nije pri-
nikakva podjela vlasti sa Tatarima u Moldaviji.
OPSADA TEMIVARSKE OD STRANE ERDELJSKOG
VOJVODE I ODLAZAK DAFER-PAE U
Godina 1004. (1595.). Poto je serdar uao u pobunjenu Vlaku,
poslao je erdeljskom vojvodi pismo po jednom U pismu se
ovako govorilo. "Poznato nam je da su se odmetnik Mihal i jedan
zlonamjerni po imenu Ridvan, u bijegu pred islam-
skom vojskom, sklonili u Erdelj. Ako ste jo uvijek vezani i odani
sretnom padiahu u skladu sa starom odlukom, spomenute uhva-
tite, veite i po vaim pouzdanim ljudima poaljite u padiahovu
ordiju."
Ali spomenuti erdeljski vojvoda se otvoreno pobunio, s odgo-
vorima je odstranio i poslao vojsku da opkole Temivar.
Kako je u to vrijeme Hadum Dafer-paa bio doao u Beograd, sa
svojom vojskom i onom koja je bila u tom kraju, navalio je na
njih, prokletnici se nisu mogli oduprijeti, udaljili su se od
147
povukli su topove i otili u svoj kraj, gnijezdo pokvarenosti. Neka
ih Uzvieni Allah A Hadum Dafer-paa je namirio te-
mivarske potrebe i vratio se natrag.
OPSADA OSTROGONSKE OD STRANE NEVJERNIKA,
STRADANJE I ODLAZAK ISLAMSKE VOJSKE
Nevjernici, je stanite Dehennem, ovaj put su skupili sve
snage koje su imali da bi zauzeli Ostrogon. Ova vojska proklet-
nika koja je sastavljena od pedeset pjeaka i dvadeset
konjanika iz zapadne Evrope, Poljske i svih ostalih zemalja
dola je u zilhiddetu 1003. (kolovoz 1595.) godine i opkolila
U to vrijeme se anadolski beglerbeg, rahmetli Mehmed-
-paa90 nalazio na mjestu kajmekama serdara i, da bi pomogao
Ostrogonu, poduzeo je neke pripreme tako to je u Starom Budimu
formirao svoj stoer. mjesto velikog vezira je ponovo
dato Sinan-pai, a njegov nesretni sin je opet postavljen za serdara
Ugarske. Sinan-pain neuspjeni sin je doao sa koji
su bili u Beogradu i dvije tri hiljade vojnika i ulogorio se u polju
Starog Budima. Doli su sa svojim ejaletskim vojskama i budim-
ski beglerbeg Sofu Sinan-paa, temivarski beglerbeg
Ahmed-paa, sigetvarski beglerbeg rahmetli Tirjaki Hasan-paa,
halepski beglerbeg Mahmud-paa i (od Janik) beglerbeg
Osman-paa. Ali sva naa vojska je bila tek oko deset hiljada ljudi.
Bilo je jasno da bi bilo pogreno sa ovako malim snagama suprot-
staviti se tako snanom neprijatelju. Zbog toga se razmiljalo i do-
govorilo o jednom ovakvom planu: zauzeti poloaj preko puta ne-
prijatelja s tim da se okrenu brdu, napadati neprijatelja i kad
je vrijeme i kad nije vrijeme da bi ga se da
koliko
Onog dana kad smo doli i postavili se prema neprijatelju, na
nas je izalo puka konjanika pa smo se estoko
potukli. Ali stradalo je samo nevjernika. Neki
toga dana nisu napali na nevjernike, bi oni pobjegli. Ova tri-
puka su iz nepoznatih razloga preko svoje preli na
90
Ovo je vie puta spominjani Lala Mehmed-paa
148
ujvarsku stranu. Ko god je ovo vidio ostao je zbunjen. nije
mogao biti pravi razlog to to je broj nevjernika umanjen za
Sutradan smo opet izali pred neprijatelja i vid-
jeli da je neprijatelj povezao svoje alaje, vojska im stoji u rovovi-
ma i pjeadiju poredanu uz rub rovova. Niti jedan nije
ispruio nogu ispred stroja.
dana uredili smo svoje alaje i doli, a serdar se izuzet-
no potrudio da proizvede dojam za uspomenu, mnogo se umorio i
oznojio. Zbog toga se razbolio i odmah tu, na konja,
Oni koji su to vidjeli i pokuali su to ali
kakve koristi? On se izgubio, nije znao ta govori, bio je u stanju
da ne razumije svoju greku. Na kraju se pridigao i rekao da
odmah idu Mehmed-pai i Osman-pai. Jer, rekao je, svaki od za-
klona je bio okruen rovovima i jasno se vidjelo da je pa
je bilo da mu konjanici Ali Osman-paa je rekao
"Bolje je umrijeti nego sluati ove njegove lude i otiao. I
mi smo s anadolskim odredima slijedili Osman-pau i kad smo
doli do mjesta koje se zove Tepedelen, nevjernici su nas uzeli na
nian vatre. Tada je Osman-paa pao kao ehid. Toliko je
gazija, bilo iz anadolskog alaja, bilo iz alaja prispjelo u
ivot. Mnogo je konja poginulo od zrna. Nakon
toga smo se uputili prema dvjema utvrdama koje su bile opkopane
rovovima na obali Dunava. Iz Ostrogona je izalo sto i
dvjesto koji su nam doli u S njima zajedno smo
preli u napad i zauzeli ove utvrde. Neki nevjernici koji su se unutra
nalazili su pobijeni, a neki su se utopili u vodi. Jedan dio ih se i
spasio kad je stigla flota.
Ahmed-paa i Sofu Sinan-paa su sa svojim alajima
napali na utvrde koje su s nae gornje strane. Nevjernici su iz svojih
utvrda vidjeli kakvo je stanje pa su sa nekoliko pukova u
Ali ba u to vrijeme serdar se dao u bijeg. Kako se nas
nalazio breuljak kao prepreka, nismo mogli vidjeti ni borbu ni njihov
bijeg. U to vrijeme je Kara Ali-beg, iz bosanske porodice


91
Kara Ali-beg jedan od najpriznatijih krajikih begova. Cijeli ivot
je ratovao po Ugarskoj, u Stolnom Biogradu kao namjesnik i u Ostro-
gonu. U Ostrogonu je i poginuo 1004. (1595.) godine.
149
naeg gospodara Mehmed-pae, sa jednim-dvojicom
dija izaao iz doao do nas i rekao: "Vojska je pala u
vrlo teku situaciju, a vi bez otezanja idite". Udaljivi se malo
odatle, vidjeli smo da je od brda sve pokriveno alajima.
Mislili smo da su to nai vojnici. su nam mahali glavom u
znak da Onda su zavikali s vidjeli smo da neko-
liko ljudi dolazi prema nama pa smo stali. Kad su doli rekli su
nam da je ona vojska to se vidi na breuljku neprijateljska. Nava-
ljivali su na nas: "Ako odete, to je sigurna pogibija, odmah se vra-
tite i u Neki nas su govorili: "Hajdemo,
idemo se boriti, ko pogine poginut ko ostane, ostane". Neki su
opet govorili "Da je jedan alaj nevjernika, moglo bi se, a ovako
sve ispred nas i iza nas je puno neprijatelja, za borbu nema mo-
Tako smo se svi vratili i uli u Kad se te
dijelilo ito, vidjelo se da nas je ulo hiljadu i konjanika.
Serdar, sin Sinan-pae, je tada pobjegao ne se za sobom
i nije popustio dizgine konja dok nije stigao u Budim.
Rahmetli Tirjaki Hasan-paa
92
je sa sigetvarskom vojskom bio
na lijevom krilu. Kad je vidio da su ovi pobjegli doao je u ordiju i
poruio atore. Sav teret je dao natovariti na kola, i to na volovsku
zapregu. Na volovsku zapregu je natovaren i varadinski top, trofej
rahmetli sultana Sulejmana koji se koristio u mnogim bitkama, pa
su se svi urno uputili prema Budimu. Kad je serdar doao u svoj
stoer, vidje da vie niko tamo nije ostao. Gomila vrijednih stvari
tamo je stajala skupljena na sredinu. Leventi koji su se tamo nala-
zili uzeli su mnoge stvari. I na sluga je podigao na ator, sve stvari
natovario na kola i uputio se prema Budimu. Uzvienog
Allaha nisu propali ni nai otpaci. I ostali ljudi rahmetli pae su
pokupili sve stvari, natovarili i otili.
Nevjernici su mislili da je ovakav postupak Turaka neko lukav-
stvo. Zbog toga nas ni jedan njihov nije slijedio niti je
uao u logorite. Tek kad su sata kasnije vidjeli da nije
92
Tirjaki (ili Tiro) Hasan-paa (Gazi), rodom je iz Hercegovine. kolovan na
dvoru, odakle je izaao s titulom Zatim bio sandakbeg Sigetvara
preko 20 godina. G. l 003. (1544.) imenovan je namjesnikom u Bosni. Ukup-
no je bio puta namjesnik Bosne, tri puta namjesnik Budima, a dva puta
u Kanii. Umro je l 020./1612. godine. V. Znameniti ... , str. 26.
150
niko ostao su vojnog stoera. Upravo u to vrijeme
su nas pozivali da u
USPJESI U 0STROGONU
I OPSJEDNUTOST MEHMED-PAE
Ova opsada i predaja sa svim pojedinostima, i u rezimiranom
obliku, zahtijeva da se napie na nekoliko punih listova. Zbilja,
mislim da je umjesno da opiem ono to mi je prelo preko glave,
koje sam osobno preivio, i kad bih samo iznio sae-
tak saetka.
U vrijeme kad smo sa rahmetli Mehmed-paom uli u
Kara Ali-beg, Mehmed-pain "Da vam dam
kad se nevjernici bace na plijen i dok budu jeli i pili, vi sa sto-dvjesto
vaih ljudi i spahije predat na
ali vi osobno idite". Rahmetli paa uzvrati, svoju misao
"Ako sada zar da je prazna?" Ukratko,
nakon dugog razgovora, on dogovori: "Moda mi je ovdje
umrijeti, ja ne idem." Poto je to bilo tako, rahmetli Kara Ali-beg
uze pau i odvede ga u konak.
dana nevjernici su preko glasnika doviknuH da Palfi
Miklo poziva Kara Ali-bega da na zid. Kara Ali-
-beg upozna s ovim rahmetli pau. Ovaj se dogovorio sa prisutnim
zapovjednicima i i "Idi i daj odgovor na nji-
hova pitanja prema stanju". S njim su otili jedan-dvojica
Palfi "S tobom smo toliko vremena bili prijatelji u
susjedstvu, ti zna stanje svoje vojske. Vama i svima u je
najbolje da predate Rahmetli Ali-beg ovako odgovori:
"A ta je to naoj vojsci? Sve njene namjere i nastojanja su u osi-
guravanju Anadolski beglerbeg je pred vaim
postavio u Mehmed-pau i emsi-paazade Mahmud-pau
sa tri hiljade ljudi, oni su se povukli i otili. Oni su zauzeli
i ja nemam nikakve odgovornosti u vezi s
Te opet su nevjernici dovukli jedan ili
dva velika topa i postavili ih na stare poloaje to jest u rovove, a
jutra, zorom, su Topovi su grmlja-
vinom ispunjavali zrak, a njihova dima je bilo do neba. Ovih
151
deset jedan ili moda dva topa neprestano su pucali.
Ponekad su svi topovi iz jednog rova odjednom ispaljivali
su naprimjer jedan kamen na su se sustizala i
stvarala takvu buku kao da se svijet rui. ovima je bilo topova
koji su izbacivali od dvadeset osam, trideset osam,
jednu i oke. Ako svaki top dnevno izbaci
najmanje po pedeset to je vie od dvije hiljade. Toliku to-
povsku paljbu ni planine ne bi mogle izdrati, a to to je mogla
izdrati jedna tako mala kao to je ostrogonska, nije nita
drugo do Pejgamberova mudiza.
Pored toga su nevjernici dva puta palili mine, i digli u zrak
vanjski zid velike kule koja gleda na Dunav. Neki od gazija koji
su bili na njoj upali su unutra, a neki su ispali napolje. Uzeli su tu
kulu, u nju uli i dobro se smjestili. Na nekoliko su mjesta prekrili
borove daske volovskim koama, prislonili na zid i kopati i
buiti ispod zida. Kad bi neko od nas pruio kuku prema njima
da obori ili otjera nekog prokletnika na vrh kuke bi se neki
nevjernik pa je on vukao na tu stranu, a mi na nau. Danju-
se nije uzmicala od borbe. Ako musliman sa
zidova, nevjernik se popne na zid. Ukratko, oni koji su bili u
mnogo su muke prepatili, bili su bez izlaza.
0 BUNARU I VODI U VI
mjesec dana voda se pila iz bunara. Na sto-dvjesto ljudi u
jednoj jedinici davana je vode dva konjska tovara i to je paa so-
bom dijelio, niko drugi se nije smio primicati. Ljudi bez ruku i
nogu, iznureni i ranjeni, spreni od topa, zatvorenih otekla
lica - svi koji su oblizivali mermer oko bunara i kojima je kap
vode ivot su se grla punila groznim smradom, njihove
beskorisne albe i tugovanja su srca, dovodili do
Kod ovakvog stanja, na kraju je ostalo vode za samo jo tri dana.
U hambaru rahmetli Kara Ali-bega ostalo je jo samo malo brana
za pau. I dizdar je bio vrlo tedljiv pa je za sebe
sklonio i pritedio malo brana. Ostali su jeli samu penicu. Prili
su penicu pod mljeli u mlinu, kanuli malo vode
na to i onda jeli.
152
Uzvieni Allah zna da ne laem nijednu Sa osam svojih
slugu bio sam zatvoren u Oni su ovako prili penicu da
je bila kao tijesto za halvu. Bilo je vrlo ukusno i jeli smo to s ui-
vanjem pa smo govorili da je da ovo prije nismo znali pra-
viti. "Ako nas Gospodar svjetova odavde izbavi od sada uvi-
jek praviti ovakvo jelo i jesti ga"- smo ponavljali. Sada pak,
hvala Uzvienom Allahu, prolo je godina od
kako smo se toga oslobodili, a nikad to nismo poeljeli. Tegobama
poput ove nikad kraja, kako to da opiem!
PREDAJA "NA VIRU"
Ova muka i tegoba, svakog trenutka sa dozlo-
grdila je svima opsjednutim u Na kraju se pojavi nekoliko
osoba koje zavikae "Predajmo na viru". "Vidjet
ujutro" rekoe, ali nevjernika nije bilo tamo, niko ni odgovor
nije dao. Na ovo i ostali vojnici svi zajedno odoe do
rahmetli Mehmed-pae i rekoe: "Doli smo u ovo stanje, nismo
se kadri ni boriti ni ovo izdrati, predajmo Rahmetli
Mehmed-paa "Ja sam uao i zatvorio se u ovu da
ovdje umrem, dok ja ne umrem, predati Nakon
dugih razgovora i rasprava pau su kamenovali i na nekoliko mjesta
ranili. Ali kratko nakon toga, pribravi se rekoe: "ta mi ovdje
ovdje nije ni sandakbeg ni beglerbeg, jedan je
koji nas je silom ovdje zatvorio, a nije za to zaduen ni od padiaha
niti od serdara. Hajdemo odmah sandakbega koji je za ovo
odgovoran." ostrogonskog sandakbega Sejid-bega. I njega
ranie na nekoliko mjesta u glavu, slomie mu ruku, ga
pesnicama, izvedoe ga napolje.
Dok su se oni tako tukli u neprijatelj je paljbu
do razmjera, tako da je do jutra valjda ispaljeno dvije
hiljade hitaca.
"Nevjernici predaju, nego sutra da svi sa zi-
dova i traimo spas, ko padne pao je, ko ostane, ostane", rekoe i done-
soe ovakvu odluku. su obavljali pripreme da ovo urade.
Ali sutradan u vrijeme prije podneva, nevjernici su prekinuli to-
povsku paljbu i zavikali: "Hajde, ko trai predaju", taj glas je doao
153
kao vjetar koji je zapuhao na drugu stranu. Na ovo je nakon dugog
razgovora, prepirke pa i i galame unutra, izaao napolje
srijemski alajbeg Bojali Husejin-beg kojeg su zaduili da se dogo-
vori oko uvjeta za predaju. Ali ova odluka nije donesena kao rezul-
tat suglasnosti. Naprotiv, Husejin-bega su u potiljak
doveli do kapije. Pozada male kapije bilo je puno kamenja. Trebalo
je dosta vremena da se to skloni. Ja siromah sam se tu nalazio i
svojim gledao ove stvari za Bojali Husejin-beg
se okrenu meni "ta je tu je, hajde da zajedno sve je
spremno". Dok sam se ja pomalo predomiljao, pogled mi pade na
jednog pisara berata rahmetli
pae. Rekoh mu: "ta veli hajdemo On je
bio voljan, ali stade na strani zaklona i predloi da se
tu dogovorimo. I Husejin Alaj-beg, usprkos svim
pametnim da se tako uradi i onda zajedno
Na ivici jarka su stajala i trojica velikih pasa,
nevjernika. Kad nas ugledae njihovi prevodioci se oglasie i po-
zvae nas sebi. Mi uzvratismo: "Ne, odavde razgovarati".
Oni na to rekoe: "Kakva je razlika tamo i ovamo". Na to
alajbeg bez ustezanja iz zaklona, a mi smo ga slijedili. Svaki
od njih prui ruke i nas ljubazno, upitae nas za oskudicu i
muke koje smo prepatili u i odvedoe nas do Tepedelena.
Jo ranije, kad je umro jedan od zapovjednika Ostrogona, nad gro-
bom mu je podignut mauzolej na mermerna stuba, a okolo je
bio jedan zid. u mauzolej. Oni sjedoe na grob. I
mi njih posjedasmo, odagnasmo zategnutost i
na temu.
Najprije upitae: "Zato niste predali toliku ste topov-
sku paljbu pretrpjeli, toliku ste oskudicu iskusili, niste se predali, a
sad se predajete. Moda nemate hrane i vode?" Mi se o ovoj temi
nismo nita dogovarali pa alajbeg nita ne odgovori. Ali iz mene
provalie "Trebao je Sinan-paa za deset dana i oslobo-
diti nas, zbog toga smo se zatvorili u proao je mjesec,
nije stigla. Tako je to bilo. Zbog toga predajemo a
padiah neka uzme njegovu glavu."Ove moje ni u kom po-
gledu nisu bile odgovor na njihovo pitanje, ali su godile njihovoj
prirodi i vjerovali su onome to sam rekao. J a sam svoj govor ovako
154
produio: "Imamo pune hambare penice, bez katanca i kapije.
Svako uzima koliko melje mlinovima i pravi kruh.
Koliko god vode zagrabimo iz bunara toliko se opet napuni jer tu
voda izvire. mjesec odatle pijemo, a voda se nije spustila ni
za tri pedlja."
Pitali su koje uvjete postavljamo za predaju Predloili
smo da za jednu sedmicu nai ljudi odu do Budima i vrate se. Oni
su odbili na prijedlog. Onda smo traili da se njihova flota
s gornje strane da daju nama dovoljno da
svako to ima natovari na Na ovo su odgovorili: "Naa je flo-
ta pod naom kontrolom, gdje god bila da bila vam nanijeti
tete, vam dati, ali uzeti vae konje. Neka svako
uzme od i od stvari koje mu pripadaju i neka nosi, od umrlih
da se nita ne nosi, jedan neka nosi jednu sablju, ali dvije
ne moe odnijeti." Traili su i da se njima predaju zapovjednici
Tire. Mi smo rekli da od njih ovdje nema nijednog, svi su otili u
Budim. Uzvratili su: "Nemojte ih sakriti pod velove ena, otkrit
lica ena."
Eto tako je tekao razgovor i natezanje, kako da to opiem! Na
sve smo odgovorili kako treba. Onda sam se sjetio: "Poto sam se
nalazio u slubi kao sekretar rahmetli Mehmed-pae sam uz to
i ja biti taj koji uvjete "vire" njemu jer on
"vire" nije htio ni u usta uzeti. Kako sam i pogrenu stvar
uradio. Sam sam sebe veoma unizio i sve sam ovo objasnio
I on se mnogo uznemirio. Ali bilo je ta je bilo.
"Ja sam opet uao unutra", rekoh. On je htio sa mnom. Moda
biti da nam dati unutra. S tom milju ga ostavih,
ustadoh i odoh. Upitah kad Palfi unutra. Nita nije rekao.
Ali nisu dozvolili. Bilo bi jako opirno da se objasni
kako se na kraju oslobodio.
Kad sam uao unutra htio sam saznati zna li rahmetli Mehmed-
-paa da sam ja izaao napolje da pregovaram o predaji. Rekli su
mi da ga nisu obavijestili. Kad sam uao kod rahmetlije vidio sam
sedam osam begova i njihovih sinova od kojih su neki sjedili, a
neki isprueni leali. Rahmetli paa je brisao suze i neprestano
uzdisao. Kad me je vidio, pitao me gdje sam bio. A ja sam rekao:
"Moj gospodaru, od Uzvienog Allaha molim, kad ako Bog da
155
vrijeme da opet uzmemo Ostrogon, ovaj va sluga pregovarati o
uvjetima predaje." mu se napunie suzama i zaplaka. se
da sam ove rekao u pravo vrijeme i na pravom mjestu. U
suza rahmetlije naa je dova bila kabul i tako se i ostvarila. Kako
je bilo, objasnit se potanko kad za to bude vrijeme.
Kad smo mi izali napolje, sinovi gore spomenutih velikaa uli
su kao taoci u Tek to su doli spustili su konopac u bu-
nar i izmjerili vodu, pogledali opskrbu hrane u hambari ma. N akon
toga su traili kruha. Dizdar je, da ne bi pali nisko u
ma nevjernika, potkuhao nekoliko velikih samuna, donio je dva-tri
i pokazao. Dok smo mi bili napolju, vidjeli smo da neki ljudi ula-
ze i izlaze iz Kasnije smo saznali da oni koji dolaze ele
saznati nau opskrbljenost hranom i vodom da bi, ako bi saznali
da smo u oskudici, mogli nas vie i ucjenjivati.
Kad se primakao akam u je doao jedan prokletnik koga
su izabrali sebe i prenese rahmetli Mehmed-pai poruku
svoga gospodara sa puno i potovanja: nam je bilo
upoznati se s vama, time smo obradovani, ali znamo da
i ako vas pozovemo. I nije da osobno ali od
vas molimo da dozvolite da pozovemo Koda-pau, to jest emsi-
paazadea." Rahmetli paa je odgovorio: "On je u istoj ra-
zini sa mnom, uvaavam ga kao oca i ja mu ne mogu da ide.
Ali ako vi i pozovete ga, ako neka ide, mu biti
zapreka, naprotiv, radovat se."
Doli su i pozvali su ga. Pristao je da ide i kad je od rahmetlije
dobio dozvolu otiao je zajedno sa nevjernikom. Doveli su za njega
konja i odveli ga sa velikim uvaavanjem.
Uz naeg pau unutra su bili i sinovi hercega, priredili
su jela. U vrijeme akama postrojili su se Austrijanci. Neka
od jela su bila u porculanskim zdjelama neka u srebrenim posudama.
Stavili su ih pred rahmetliju. Ja sam sjedio uz rahmetli pau. Prire-
je deset-dvanaest jela od mesa, preteno od
razne pite, mnogo vrsta slatka, a onda od ipak, limun,
i drugo Sve je to pa se jelo. Donijeli su i
vino i htjeli ponuditi pai, ali su rekli ako ne pije, nuditi. Onda
su ponudili napitak od cimeta, boje limuna. Okuao sam i rekao da
se ne razlikuje od vode. Rahmetlija je popio jednu ovoga
156
umjesto vode. Poslije ponovo donesoe napravie erbet i
pau. Meni su donijeli vino. Kako sam mlad, ja bih po-
pio, ali pored pae nisam htio. Rahmetli paa "Popij, nemoj
se ustezati zbog mene". Popih nekoliko nestade stege, razga-
li mi se.
ovim ljudima je bio jedan lica poput sunca, a
zvao se Lomberhar-oglu. Bio je jedan od pasa i jedan od
najpotovanijih Uao je unutra samo da vidi Turke. Kako je
jezik pomalo bosanskom jeziku iako se neke nisu
razumijevate, dobro smo se sporazumijevali. Dobio sam dozvolu
od rahmetli pae i da bih mu se pribliio pitao sam "Gospodine,
gdje spavate?" prstom mjesto gdje sjedi "Evo,
ovdje". Kad sam rekao da i ja ovdje spavati on "ta elite
time naljuti se i oholo povika: "Hej, Rahmetli paa,
u je utrobi i krv plakala, lagahno se osmjehnu. Kasnije sam
ovog hercegovog sina spasio kad se predao u Egri. Gdje je tada
bio onaj ljutiti Sudbina ga je mekim od pa-
muka kad je od jednog poput mene.
Dvojica posluge rahmetli pae uli su zajedno
u Sa sobom su unijeli po jedan ukraen tit i po jedno
koplje sa dva bajraka. Kad su uli u svi nevjernici koji su
izali traili su da im to predaju. Ali paa se nije dao ni primaknuti.
Ja, ovaj va sluga, rekoh: "To nisu tako vrijedne stvari, podajte
im". Onda jedan Nijemac ispred hercega i "Mene je
herceg poslao, on to eli". Ali paa opet nije dao. Kako kae AII-
-efendi u svojoj Povijesti "nudili su mu blago ovoga svijeta".
Uzvieni Allah zna da su oni koji su mu to rekli slagali i potvorili.
Jer nevjernici ta god su mogli uzeti, uzimali su, oni nita
nisu davali. Jer oni su krtci koje je Bog stvorio.
U vrijeme kad smo izali kroz vrata i doli do male
kapije gdje su pristale koje nas prevesti, tu je doao i pro-
kletnik Palfi i vidio se sa rahmetli paom. Palfi mu "Tako je
to na krajini, ne zna se ta junak moe Rahmetli paa
uzvrati: "Mi sada predajemo vama Ostrogon i ga
Uzvienom Allahu, ako Bog da za nekoliko dana i po-
novo ga uzeti." Na to Palfi: "Mi smo tako vama predali
J anik i jo je u vaim rukama".
157
Onda je rekao da Ali-paa u Budimu nekoliko
zarobljenika i traio je da se on u tome Bilo je i o
stanju na granici. Rahmetli paa je pitao gdje je Mahmud-paa.
Dobio je odgovor da ga poslati iza njih i da ih on Na to
je Mehmed-paa rekao: "U tom ni ja ne idem, kad ga do-
vedete zajedno". Blizu toga mjesta stajao je Maksimilijan,
imperatorov brat i glavni komandant vojske. Pokazavi ga
"On eli titove i koplja". Rahmetlija na to "Pustite ga, dat
Odmah su doveli Mahmud-pau, ali je bio opijen ovaj
ozbiljni starac, ne znam, odmah se izgubio. Mehmed-
-paa ode do njega, vidje da se s njim ne moe razgovarati, nita
nije govorio, odmah se ukrca na Dali su mu jedan mali sat i
jednu puku. Njegov sluga je to nosio u ruci. Rahmetlija je pono-
vo traio da se zaborave tit i koplja i nije ih dao. Ali kad je iza
nas u uao jedan ugledan nevjernik, on ih je traio od njega,
uzeo ih je i donio. Nakon toga su za nama krenule dvije
pratile nas i dovele.
Kad su doli do mjesta gdje se nalazi naa flota, vratili su se.
Mi smo se ukrcali na nae i toga dana smo stigli u Budim. I
mi i oni koji su bili tamo plakali smo da se do najviih katova
nebesa i najdubljih dubina zemlje. do stoera Sinan-paa-
-zadea. On "Tako je dobro doli". dana se
pokrenusmo odatle i ulogorismo se kod budimskih "poljskih vrata"
i tu smo godinu tamo proveli. Tako je Ostrogon "na viru" uzet i
predan, ovo je prava istina bez i umanjivanja.
JEDAN ZANIMLJIV RAZGOVOR
Prokletnik koji se zvao Palfi bio je jedan vrlo razuman i pametan
nevjernik. O god je govorio za to je davao primjer. Koda
Murad-paa, koji je nekoliko puta s ovim nevjernikom razgovarao
o miru, opisao je neke od primjera koje je naveo taj prokletnik.
Kad se govorilo o predaji Ostrogona, ovako je govorio:
"Mi smo islamski narod poistovjetili s kutijom koju se nai stari
nisu usudili otvoriti. Kad su nai stari razgovarali ta ima u toj ku-
tiji govorili su: -Puna je zmija, korpija i otrovnih ston oga, ako se
ta kutija otvori, sve ono to je otrovno u njoj po naoj
158
zemlji i potrovat narod. -Eto tako su nai stari jedni drugima
i tako su zastranjivali u svome uvjerenju. I imperator i svaki
od naih kraljeva je govorio da ne eli da se u njegovom vremenu
ta kutija otvara i svaki je od njih stavljao po jedan katanac na tu
kutiju. Sad smo otvorili kutiju i vidjeli da je kutija potpuno prazna
i da u njoj nema ama ba nita, koliko je bilo pogreno to smo
sve do sada bili u ovom uvjerenju". Ja sam (Koda Murad-paa)
na to uzvratio: "Vi iznosite navodnu greku vaih predaka, ali istina
nije takva. Oni nisu pogrijeili, vi grijeite. Vi ste otkrili tek pre-
kutije, ali jo niste podigli poklopac. Tek ako se otvori,
vidjet se. da vidimo kakvu tetu pretrpjeti kad
budete otvarali."
Kad je nakon ovoga osvojena Egra i neprijateljski tabor pot-
puno uniten, nema nikakve sumnje da su nevjernici shvatili
ovo natezanje i nagovaranje i to da ono to Turci kau, pravo
govore.
RAZRJEENJE SINAN-PAE SERDARSTV A,
POSTAVLJENJE LALA MEHMED-PAE I NJEGOVA SMRT.
SINAN-PAA PONOVO POSTAJE VEZIR.
PADIAH POLAZI U VOJNI POHOD.
SMRT SINAN-PAE I POSTAVLJENJE IBRAHIM-PAE
ZA VELIKOG VEZIRA
Neuspjeh Sinan-pae u Vlakoj i depresija i poraz islamske vojske
zbog toga, s druge strane, zbog prestraenosti njegovog sina na
budimskim stranama Ostrogon je prela u ruke
- sve je to izloeno padiahu, osloncu svijeta. Na ovo je sultan
Mehmed razrijeio Sinan-pau, a na njegovo mjesto je poslao svoga
lalu Mehmed-pau iz sandaka Manise. Sinan-pau je opet uputio
u Malkaru. Ovako kako je izmaklo mjesto velikog vezira i ovog
puta drugom veziru Ibrahim-pai, bio je tuan ne samo on nego i
svi njegovi ljudi. Ali Boijom Lala-paa je samo jednom
mogao na padiahov divan. Pojavio mu se i u jednoj hef-
ti je otiao sa ovog prolaznog svijeta. Ali ni ovoga puta muhur
velikog vezira nije predat Ibrahim-pai. Sretni padiah je saznao da je
on dao da se pogubi Ferhad-paa bez krivice pa se zbog toga mnogo
159
rastuio. Ibrahim-paa se zbog toga mnogo uznemirio, ovo ga je
slomilo jer to su bili razlozi da mu po drugi put muhur ve-
likog vezira.
Sinan-paina kesa je pak bila debela, a njegovi zatitnici mno-
gobrojni. Zbog toga je opet on doveden na mjesto velikog vezira.
Ali kako je bio bezuspjean kao serdar i kako se bio kao
nesretan, od stida vie nije traio serdarstvo. Ali je nastojao sret-
nog padiaha nagovoriti da on osobno ide u vojni pohod. Rekao
je: ako veliki vezir bude serdar njegov kajmekam njega podr-
avati i ne eli da on postigne uspjeh. On eli da veliki vezir ne
postigne uspjeh, da bude razrijeen, i da se njemu preda muhur ve-
likog vezira. Ako se za serdara postavi vezir nieg ranga, veliki
vezir mu Jer ako postigne uspjeh, njega ne moe za-
dovoljiti nikakvo drugo mjesto osim mjesto velikog vezira. Kad je
ovakvo stanje, najbolja stvar koja se moe napraviti je da se padi-
ah, svijeta, jedne godine osobno potrudi i krene na vojni
pohod i kao rahmetli sultan Sulejman-han, uz Allaha,
neprijatelja vjere i drave gdje su njegove granice. Kad je i Hoda
Sadeddin efendi podrao ovo miljenje velikog vezira, padiah se
osobno krenuti u pohod. Onda je iz riznice sto
hiljada zlatnika, da Derah Mehmed-paa kupi hranu, i
to je poslano u Beograd. Da bi se izvrile sve pripreme potrebne
za rat, zadueni su marljivi ljudi koji se razumiju u posao.
Dok je tako Sinan-paa nastojao obaviti sve poslove onako
kako je elio, po Boijoj naredbi otiao je na put ahireta. Takva
mu sudbina, neka nad njim bude Allahova milost. Sutradan je de-
naza donesena pred damiju Aja Sofiju. se podne namaz
pa je muhur velikog vezira po kapidija predat Ibrahim-pai.
Hoda Sadeddin efendi je sjedio zajedno sa visokim vezirima.
Ustao je i Ibrahim-pai. Sinan-paa je umro 5. abana
1004. (4.4.1596.) godine.
POLAZAK NA PUT POBJEDONOSNOG SULTANA
24. eva/a roo4. (24.51596.). Kad se za rat pripremilo i potpuno
kompletiralo sve to treba od opreme i ratnih sredstava sa onim
to je padiah od ranije poduzeo, pompezno i se
160
krenulo iz Istanbula. Odabrani padiahov hoda Mevlana Sadeddin,
sada je krenuo sa uzvienim sultanom i svako jutro, zorom, dolazi-
o je do njega i objanjavao padiahu svjetsku situaciju i sugerirao
mu ta treba da radi za vrijeme pohoda. Kad se dolo na konak u
kod Beograda, Sinan-pain sin je s
marom formirao postrojbe i bio da poljubi padiahove
skute u njegovom atoru. dana u stan Hasan-pae doao
je Derrah Mehmed-paa
93
, pozdravio sa svojim pukom pa je i on
ljubljenjem skuta u padiahovom atoru.
Onog dana kad se stiglo u Beograd veliki vezir Ibrahim-paa pri-
kazao je svoje pukove na sjajniji od svih ostalih i zadobio pa-
diahovo divljenje. Isti dan vojnicima se dijeliti hrana. U to
vrijeme padiaha su podsjetili na i mahane koje je Sinan-
-pain sin pokazao pred Ostrogonom. On naredi da ga uhapse i da
mu se konfiscira cjelokupan imetak. I Geddehan Ali koji
je bio slubenik ranga ikki sani (drugog stupanja) bio je zbog za-
nemarivanja dunosti na smrt vjeanjem, a onda mu je
ublaena kazna pa je samo uhapen, a imetak mu konfisciran. Ali
tri dana kasnije padiah se smilovao pa je obojici oprostio. Sin
Sinan-pae ostavljen je za muhafiza u Beogradu,
a Geddehan je, svim silama, krenuo na pohod s islam-
skom vojskom.
Kad se ulogorile na konaku u Slankamenu
94
, svi veziri i kazas-
keri, slavni begovi i beglerbegovi koji su se tamo nalazili skupili
su se u atoru velikog vezira. je da se svi iskupe i da se
vidi na koju se stranu o toj temi je savjetovanje.
je elio da se ide na Komarom. Branio je
svoje miljenje da ako bi uz Boiju zadobili ovu
93
Derrah Mehmed-paa, kao ademi oglan doao na dvor. Dvorjanin koji je
kasnije postao kirurg (derah) i u princa Mehmeda
(kasnijeg sultana Mehmeda III). S dvora izaao kao aga onda bio
pa vezir i u vrijeme stupanja na prijestol sultana Mehmeda III
(1004./1595-96.) da se pobrine za pripreme za vojni pohod, postav-
ljen za drugog vezira i Kajmehama velikog vezira. 9.4.1598. postaje veliki
vezir, ali na toj dunosti ostaje svega 8 mjeseci i 27 dana i biva razrijeen
6.1.1599. V. Danimend, V, 27; . Sami, K. A, III, 1775.
94
Grad u blizini Novog Sada u Jugoslaviji.
161
ovladali bi potpuno obalama Dunava. Drugi veziri i velikai su
smatrali da je Komarom mala da bi bilo besmisleno da je
padiah pokrenuo ovoliku silu da se ide na tu njenim osva-
janjem ne bi se mogli pohvaliti, zato su smatrali da je um j esnije da
se ide na Egru
95
. Vjerovali su da ako uzmu Egtu da
do bogatstva. Zbilja, cilj odlaska na Egru bio je sa
bogatih rudnika.
Kad se prelo preko mosta kod Varadina, na petom konaku se
dolo do Segedina. Rumelijski beglerbeg vezir Hasan-paa, sin
velikog vezira Mehmed-pae sa svim rumelijskim
begovima, timarnicima i zaimima, u savrenom redu je
svoje alaje padiahovoj vojsci. Uistinu, njegovi alaji su bili tako
poredani i ukraeni da su se veoma svidjeli islamskom padiahu,
svim velikaima i puku i svi su ga pohvalili. Hasan-paa je sve
topove, barut i drugu municiju i potrebe dovezao sa sobom
brodovima i predao padiahovoj vojsci.
ZAUZIMANJE HATVANA96 OD STRANE NEVJERNIKA,
NEMARNOST I NEUSPJEH
Neke gazije sa krajine su na ovom konaku doli i pismene
albe o tome kako se mnogo nevjernika nalazi oko Hatvan
koju dre u okruenju, oni koji su unutra vie ne mogu izdrati,
ako im za tri dana ne stigne nevjernici bez sumnje uzeti
tako su traili hitnu Odmah je dato pod zapovjed-
nitvo mnogo vojske i je da idu u
Hatvanu. Ali on je to vrlo sporo radio tako da je prolo pet dana dok
se odvojio iz ordije. A neprijatelji su do tog vremena sa svim sna-
gama zauzeli sve mukarce, velike i male pobili, ene i
djecu zarobili.
Razlog to se ovo dogodilo je u sporosti. Kad
je vojska da on biti kanjen, nije bio, nije mu
ni prigovorena.
95
Eger, grad u 137 km od Budimpete. Na
se kae Eger, na latinskom Agria, na turskom Egre ili Egri.
96
Hatvan, i grad u od Budimpete.
162
RAZRJEENJE IBRAHIM-PAE97
I POSTAVLJANJE GEDDE-HANA ZA DEFTERDARA
U to vrijeme su se spahije i ostali slubenici iskupili oko defterda-
rovog atora pod izgovorom da trae a onda su napali. Nakon
toga defterdar je razrijeen s dunosti, a na njegovo mjesto je posta-
vljen Gedde-han Ali
98
.
Nastavljen je pokret vojske i nakon nekoliko konaka dolo se
do Sonluk
99
. Kako rijeka Tisa na suprotnu stranu od
Egre, s je municija, topovi i sve to je bilo
od oruja pa je neto podijeljeno vojsci, a neto je natovareno na
kola pa je nastavljen put prema Egri.
OPSADA EGRA
I. safira roos. (1.9.1596.). Onoga dana kad se njegova ekselencija
padiah ulogorio u polje kod Egre, izdano je da se izvri
napad na varo. Ali kako je vojska jo bila zabavljena poslovima
postavljanja atora, napad je Te je pak neprijatelj
ostavio varo i povukao se u Ujutro je islamska vojska
ula u varo i dola do plijena. U istom danu postavljeni su rovovi.
Morne zapovjedniku, anadolskorn beglerbegu, rahrnetli veziru
Mehmed-pai dato je osam topova za koji su stav-
ljeni na jednom dominantnom mjestu prema sa sjeverne
strane gdje su postavljanje utvrde i iskopani rovovi, i isto kao to
su neprijatelji uradili u Ostrogonu i mi srno sa osam topova u isto
vrijeme i na isto mjesto ciljali i otvarali vatru, tako da su su-
stizala jedno drugo. Nekad su ne buku jednom za dru-
gi put odmah ispaljivali. Sva vojska je govorila: Mehmed-paa se
u Ostrogonu. Na drugim stranama se isto
97
Hadi Ibrahim-efendi (paa), u vie mjesta sluio kao kadija, a onda u finan-
sijskoj slubi najprije defterdar Halepa, pa badefterdar (glavni defterdar). Na
ovoj se dunosti nalazio tri puta (1582.-1583., 1587.-1588. i 1593.-1594.).
98
Ali dva puta na dunosti glavnog defterdara 1596-97. i 1597.
(dva i pol mjeseca). Kod Danimenda (V, 259) stoji samo Ali a
nema ovoga Geddehan.
99
Szolnok, grad u na rijeci Tisi.
163
postupalo. Dva-tri puta su i mine paljene pa je povelik dio zida
sruen, otvorila se rupa, ali poto je bila visoko, napad nije mogao
biti izvren. Rumelijski beglerbeg Hasan-paa je zemlju.
Jednog dana je da se napadne, ali nije bilo rezultata.
Poslije toga je Kozon Mehmed-aga, bajraktar rahmetlije koji se
nastanio u Osijeku, uzeo tamo zeamet i ostao, se ispod zi-
dina iskoristio jednu priliku i s bajrakom izaao na zid.
Za njim su odmah i druge islamske gazije i nevjernik je
pobjegao. Tada su osvojili mjesto koje se zove austrijska
Nakon toga nevjernici, vidjevi da su se pretrpali u unutranjoj tvr-
dana istog mjeseca zatrae da se predaju i poa-
lju nekoliko sretnom padiahu. Oni su darovani kaftanima
a u ruke im je data povelja o garanciji naputanja Oni su
se onda zakleli "konjem kojeg jau i kojeg pau" i s padi-
ahovim papirom izali. na ovoj garanciji je bilo napisano
"specijalno za gospodu i njihove sinove koji izlaze iz Egre". Ovo
sam vie puta vidio u njihovim rukama.
ator moga gospodara i moj ator bili su postavljeni na jednom
blatnom mjestu blizu podnoja zida. Mjesto se nije
moglo vidjeti iz a bilo je i van domaaja topova. Gospoda
i njihovi sinovi koji su izlazili iz dolazili su nama.
njima su bila i trojica onih koji su kao taoci dolazili u Ostrogon, a
jedan od njih je bio onaj mladi sin hercega kojeg sam gore
spomenuo. Poto sam ih malo poznavao, sve su poslali meni u
ator. Drugih nevjernika je bilo vie od hiljade, blizu pet
hiljada. Kad su nai uli unutra radi sve su
im svukli, ostavili su ih samo sa po jednom kouljom. Kad su ovi
izali i poli putem vojska koja je stajala uz put sve ih je pobila.
ene i djecu su zarobili. lako su neki oficiri pokuali ovo
nisu uspjeli. Od tada ima jedna narodna pjesma koja se pjeva na
krajini. Jedan njen stih je:
"Ovakav je na sporazum s vama Egrelije, hej Egrelije".
Ovaj se stih pjevao. Oni koji su od ranije poznavali i sluali ovu
pjesmu rekli su: "Obistinila se starih gazija". koji su
se spasili od smrti zato to su bili u naem atoru poslani su u
164
beogradsku Kasnije sam u Beogradu naao onog mladog
hercegovog sina kojeg sam nekoliko puta spominjao. Molio
je mene da mu pomognem. Vremenom su neki od ovih zarobljenika
neki pomrli, a neki poslani u dravno brodogradilite
u Istanbul.
Nakon osvojenja Egre rumelijskom beglerbegu veziru
Hasan-pai dati su vezirski hasovi, agi Veli-agi dat je
rumelijski ejalet, mjesto age je dato velikom mirahoru
Nahunburu Hasan-agi. Naem gospodaru rahmetli Mehmed-pai
uz anadolski ejalet dodat je poloaj muhafiza Egre. Ja sam uspo-
stavio po prvi put evidenciju svih Egrelija, bilo spahija bilo dobro-
voljaca, utvrdio sam njihove dnevnice i ono to im pripada. U
skladu sa tim defterom izdati su s padiahovog divana hukmovi i
be rati.
Ali u Egri nije ostavljeno desno krilo anadolske vojske koje je
dolo kad je trebalo da se ide na neprijateljski tabor. Zbog toga to
bi njihova mjesta ostala upranjena ako bi tu bili ostavljeni, te ve-
je stigla padiahova naredba u skladu s kojom su ranim jutrom
zauzeli mjesto na svojoj strani s islamskom vojskom i stigli na ta-
bore prokletnika.
POJEDINOSTI ORA TU S NEPRIJATELJSKIM TABOROM
I STRADANJE NEVJERNIKA S BOIJOM
5 rebiulevvelroo5. (14.IO.I596.). U to vrijeme je kraljev brat Mak-
similijan skupio mnogobrojnu vojsku sastavljenu od Polja-
ka, vojnika iz zapadne Europe, od rimskog pape i drugih vrsta
nevjernika i doao na udaljenost jednog konaka od nas, pa je stigla
vijest da se pripremaju da iznenada napadnu islamsku vojsku.
Odmah je na neprijatelja poslan Hadum Dafer-paa pod su
zapovjednitvom bili mnogo spahija, vojske i ostale
islamske vojske, svega oko petnaest hiljada boraca. Ali vezir Dafer-
-paa je saznao da neprijatelj raspolae sa ogromnim snagama pa
je rekao: "Sa ovako malo snaga na nevjernike, ne bi
nita drugo osim nanoenja mrlje na sultansku pa je obavi-
jestio potanko o neprijateljskom stanju. nije se vjerovalo
da su nevjernici toliko brojni, to je da je izgovor Dafer-
165
-pae da bi izbjegao ovaj zadatak. Zbog toga je poslan rumelijski
beglerbeg Veli-paa sa rumelijskom vojskom da bi ohrabrio one
koji su ranije otili. Dato im je i trideset srednjih i velikih topova.
Njemu samom je pak napisan vrlo otar i ljutit odgovor "Ako se
na ovaj poniava padiah, to namje zapisano na
je na taj pomirenost sa sudbinom. Alaji su po-
strojeni kako treba, topovi su postavljeni na svoja mjesta i poduzete
su sve pripreme za borbu.
Kad su se pribliili nevjernicima, vidjeli su da je toliko neprija-
telja da su prekrili brdo kao kamen, breuljke i doline su napunili
redovima svojih alaja. Navalili su tako na Dafer-pau, da su se
prema njima nalazile planine ne bi izdrale, ne bi ostale na svom
mjestu. Dafer-paa je stajao na svome mjestu i isprsio se
pomirivi se sa sudbinom. Pratnja i koji su bili ispred
njega su stradali. Pobijeni su i ljudi oko njega. Na kraju se samo
nekoliko prekaljenih aga, koji su iskusili okraje poput ovog, koji
su i sada pokazali junatvo, konje, sklonilo u stranu i
dolo u padiahovu ordiju. Svi topovi, atori i druga oprema koju
su donijeli na bojno polje prela je u ruke neprijatelja.
Padiah, su dobrota i blagost beskrajni poput mora, mnogo
se rastuio kad je saznao za ovu runu vijest i kao predostronost
ponovo prepustio rumelijski ejalet Hasan-pai, htio ga je napraviti
serdarom mnogobrojnoj vojsci i poslati na neprijatelja. Ali ni
Hasan-paa ni Ibrahim-paa ni drugi nisu od te vrste. Sretni padi-
ah sa svom islamskom vojskom i s Boijom
praviti planove i dobre pripreme se na mnogo
mjesta.
Uspjelo se napraviti korjenitije planove. Ukoliko bi neprijatelj
iznenada ove napao Dafer-pau i naao ga nespremnog, od-
je Hasan-paa sa rumelijskom vojskom da im put.
je da se i Feth Giraj sultan sa tatarskom vojskom postavi
blizu ordije. da ovako biti do nepri-
jateljskih zarobljenika u tom smislu je napisana i jedna tezkira Feth
Giraj sultanu. Uistinu te je ezdeset
uhoda opremljenih oklopima i naoruanih najboljim orujem.
Sutradan su ovi poslati padiahu. Veliki vezir i kapuaga Gazanfer-
-aga ove su podvrgli ispitivanju pa su dobivene informaciju o stanju
166
neprijatelja. Po njihovom govorenju svi kraljevi i her-
cezi su se sporazumjeli, skupili su toliko vojske koliko do sada
nije nikad skupljeno. Broj toj vojsci nije znati jer koliko
god se kae svakako je ima vie. Sigurno je da nas napasti za
dan ili dva. Svaki od njih je ispitivan i je
da su svi govorili isto.
U svjetlu prikupljenih podataka ocijenjeno je stanje i dolo se
do da je dvije neprijateljev
napad ili napasti na neprijatelja, ova druga izgledala
povoljnijom. Posebno je odmah poto se naa vojska
nalazi ulogorena najednom strmom mjestu dva brda ubli-
zini Egre, da se mora pokrenuti prema polju pa se odmah prelo u
pokret. Sutradan je, kao to su padiasi i do sada pove-
zano desno i lijevo krilo i utisnulo se u neprijateljsku sredinu. Kao
prethodnica koja prvo udariti poredani su Sinan-
-paa i beglerbeg Dijarbekira Murad-paa, a njih pratiti iz blizine
Feth Giraj sultan sa tatarskom vojskom. U ovom poretku se napra-
vio pokret i spustilo se u polje koje srcima daje radost.
dana se postavilo preko puta neprijateljskog tabora.
U blizini jedne bila je jedna ruevna crkva. Nekoliko
hiljada nevjernika koji su se nalazili u toj bili su nastanje-
ni u crkvi, a tu su donijeli i nekoliko manjih i topova. Nisu
doputali da im se priblie islamski vojnici. Sa dvije strane su pu-
cali iz topova i puaka. Prokletnici su imali topove velikog dometa.
Tako je jedan hitac preletio padiahov alaj i pao iza alaj a. Zbog toga
se to mjesto smatralo opasnim pa je padiah premjeten u ator
muteferrike Junus-age koji se nalazio iza vojske. Kasnije je
-zade optuio Junus-agu da je pobjegao pa je dao da se jadniku
glava. Iza toga su se nevjernici koji su se iskupili u crkvi
da u napad na islamsku vojsku. Ali uz Uzvi-
enog Allaha i tatarska prethodnica su izdrali napad
nekoliko hiljada nevjernika, napali na njih i ih pobili. Mnogo
su ih i zarobili i poslali padiahu, i tamo je s njima zavren posao.
Bilo je pomalo kiovito, a sunce se nalazilo na zalasku. Izdana
je naredba da se vojska ulogori i borbe su za sutra.
Te se i strai i svakoj drugoj predostronosti pridavala ve-
lika panja sve do jutra. Rano ujutro alaji su se povezali i zaigralo
167
je srce gazija eljnih bitke i okraja. opet na bojno polje,
otilo se prema onoj crkvi, svako je uao u svoj tabor, povezali su
se alaji i vidjelo se da su svi bili spremni za okraj. Islamska voj-
ska je puk po puk prela tu i juriati na neprijatelj-
ski tabor. Na neprijateljskoj pak strani nikakvog pokreta. Jedino
su topovski hici ispaljivani iz tabora prokletnika islam-
sku vojsku. Do ikindijskog vremena prokletnici se nisu po-
kazivali, nijedan nevjernik nije naputao tabor i uputao se u borbu.
Ali u vrijeme ikindije jedan po jedan alaj su ili naprijed. Toliko
se Austrijanaca okupilo na jedno mjesto, svi su se eljeznim tito-
vima zatitili, u rukama im samo po jedno kratko koplje. Tako ih
je mnogo bilo okovanih u eljezo opet sa kratkim pukama koje su
bacale zrna teine petnaest do dvadeset drahmi
100
.
je bilo mnogo to jest hajduka, formirali su se
u odrede po do petsto nevjernika. Ukratko, sigurno je bilo
sto, a moda i vie od sto neprijateljskih odreda. Bilo je opet toli-
ko alaja konjanika, sam Uzvieni Allah zna koliko, da
su izgledali kao planina. Vie je bilo od pedeset odreda austrijskih,
i poljskih konjanika koji su nosili najmanje po tri, a najvie
po pet puaka.
sam kako su u svojim historijama opisali ovu temu ne-
vjernici, i to sam preveo na turski. Napisali su da su imali mnogo
vojske i pobrojali sve koliko je bilo iz svake drave, od svakog na-
roda, od od svakog kralja od svakog hercega.
Tako su naglasili da nisu jo svi ni pristigli koji su poslati. Dakle
nema sumnje da su raspolagali vojnom snagom koja je ukupno
prelazila dvjesto odreda.
Neprijateljske jedinice ustrojene po ovom poretku izlazile su iz
svojih tabora i alaj po alaj napadali na muslimane. Nijedan na
alaj nije mogao izdrati i niti jedan na im se nije izaao
suprotstaviti. Svi su se rasuli i rasprili, i to je polje bilo puno is-
lamske vojske, bilo je tako da je izgledalo dokle je pogled dopirao
da je ta sva vojska iz jednog alaj a. njima su se
ukazivali bajraktari. Tako su nevjernici zapucali iz svojih topova i
puaka, zasvirali na rog i bubanj, preli i krenuli pravo na
JQO D h v 3 2
ra ma-mJera za tezmu, , grama.
168
islamsku ordiju. Hasan-paa, sa rumelijskom vojskom na desnom
krilu, povezao je alaj na jednog klanca, preko puta tabora,
i tu je stajao, on je ono mjesto gdje je trebalo
neprijatelja da U toj namjeri su njemu poslati i nare-
mu je da se suprotstavi neprijatelju. Ali, se nije rnogao
oduprijeti, nijedan korak nije mogao Kad su neprijatelji
na njih zapucali iz puaka se alaj rasuo. Rasuta vojska se pri-
okolnim alajima. Nevjernici su ravno udarili u sredite
vojske, bez straha i ustezanja su uli unutra i
je sa jednim-dva bajraka mnogo prokletnika dolo do glavnog
spremita. i spahije zadueni za riznice su ispred
njih pobjegli pa su prokletnici poboli svoje bajrake na sanduke
riznice. Nekoliko ih se popelo na sanduke i su igrati.
Kako se govori, u vrijeme kad je padiah vidio ovo stanje kod
njega je spreman na sluenje stajao Hoda Sadeddin-efendi pa su
ovu pojavu zajedno promatrali. Njegova ekselencija padiah
upita Hodu Sadeddin-efendiju: "Efendija, ta treba raditi poslije
ovoga?" Sadeddin-efendi ga "Moj padiahu, ono to je
potrebno je to da budete mirni i Ovo je rat. U vrijeme va-
ih uzvienih predaka taborski ratovi su se ovako odvijali.
Ako Bog da, s rnudizama hazreti Pejgarnbera prilika za
pobjedu muslimana. vae raspoloenje". Zbilja, Hoda-
-efendi je bio snanog srca, vjernik, zasluan stotina-
ma pohvala.
JEDAN ZANIMLJIV
U godini sam vidio sliku na kojoj je jedan od nevjer-
velikaa uslikao sretnog padiaha i tu sliku bio poslao rah-
metli Gazi Tirjaki Hasan-pai. Na slici je bilo sasvim vidljivo maj-
storstvo. Ustvari toliko je i odgovarala da bi svako ko je
jednom vidio sretnog padiaha odmah bez ustezanja razumijevao
da je to njegova slika. Napravio je i Hoda-efendijinu sliku. Sretni
padiah je bio prikazan na konju sasvim i neraspoloen.
Hoda-efendi je opet pored padiahovih uzengija, podigao obje
ruke dovu, okrenut prema padiahu, kao neto i u padi-
ahovo blagoslovljeno lice pue. Na dnu slike su napisana neka
169
objanjenja na jeziku. Rahmetlija je traio od svoga
prevodioca da mu to prevede. Ovo je saetak "Molitva Hoda-
-efendije je usliana".
A sada da se mi opet vratimo naoj temi.
Upravo u to vrijeme oko trideset u kaftane i
u jahali su osedlane ili neosedlane konje i bjeali. Oni su
bili glavni povod da su i neki od preostalih vojnika bjeali. Onima
koji su pitali padiaha je "Ispred njih je i mirahor sjeo u
kola i u ikindijsko vrijeme otiao." Ovi su nesretnici bili povod
ostalima koji su bjeali.
Kao to je maloprije prokletnici su uli u na logor, i
kad su doli do plijena o kakvom nisu ivota ni odmah
su se razgamizali po atorima i na taj zauzeli. Tako
je logor Osmanlija dopao u neprijateljske ruke. Od islamske voj-
ske je pobjegao svaki I sunce se primicalo zalasku. Islam-
skoj vojsci je nada potpuno i Boga,
govorili su "Izlaz i spas je samo u Boijim rukama". Mislilo se da
je sve gotovo i se Allahu, a onda su se pojav-
ljivati znaci pobjede i trijumfa. U to vrijeme su konjuari, kuhari,
devedije, mazgi i druge gazije iz reda komornika navalili
na neprijatelje koji su zauzeli atore krampama, sjekirama, tolja-
gama, tapovima i na taj razbili neprijatelje koji su odmah
bjeati uz stranu galamu. Vojnici koji su se nalazili slo-
bodni u blizini stoera odmah su i ubijali nevjernike
koje su stizali. Nije trajalo ni do jacijskog vremena, po svoj prilici
u toku jednog sata, bez ikakvog pretjerivanja, uniteno je pedeset
hiljada neprijatelja vjere i naroda. Takva je bila odredba uzvienog
Allaha. Da se ova prilika ukazala u vrijeme ikindije vrlo malo ne-
vjernika od svih prokletnika bi se moglo spasiti.
Ako se u cjelini pogleda bila je ovo velika gaza. Po svoj prilici,
ni u jednom taborskom ratu do sada nije ostalo ovoliko
leeva na bojnom polju. to se pak
rata, on nije bio manji od ovog, to je bila mnogo gaza.
Ali broj mrtvih nevjernika koji su ostali na zemlji i u krvi u ovoj
gazi je bio dvaput nego u bici. poslije te
bitke je sretni padiah doao do Budima, a po
nevjerni zemljama bila je nego u ovoj gazi. Da su poslije
170
ove gaze odveli sretnog padiaha do Budima bile bi naputene sve
i ule bi u islamske ruke. Ako nita drugo, da
su samo rekli, ako se ove zime prezimi u Beogradu, mjesto gdje
u je austrijski nevjernici bi se sigurno od-
rekli nametnutog Vlakoj i Moldaviji. Toliko je bilo
no od Boga. Velika hvala Uzvienom Allahu.
0 KOJU DONOSI OHOLOST
Pametni i razumni shvatiti ovu Rahmetli sultan Mehmed-
-han je 1003. (1594.) sjeo na prijestol i je godine poao u
vojni pohod. U vrijeme stupanja na prijestol broj vojnika kapikulu
koji su blagajnu bio je vii od osamdeset hiljada. Ako
u ovom pohodu nisu bili svi, sigurno ih se nalazilo vie od pedeset
hiljada. Osim toga ako je bilo manje od sto hiljada, svakako je bilo
vie od pedeset-ezdeset hiljada rumelijskih, anadolskih, karaman-
skih, sivakih, amskih, halepskih, dijarbekirskih i marakih voj-
nika, akindija i ekindija
101
i "lovaca na neprijatelja",
Tatara i njihove posluge. Zar se moglo i pretpostaviti da ovolika
vojska strada?
Sada, u ime istine o Boijem jedinstvu, govorim: od ovoliko
vojske koju sam vidio svojim se nije opaala snaga
na tom opasnom mjestu, sluenje niti junatvo. Ali ni
napad, to najbolje znaju koja su to vidjela, kad su povezali
desno i lijevo krilo, zapucali iz puaka i doli, se da im se ni
konjanici ni pjeaci ne mogu oduprijeti i izdrati. Jer dolazili su u
tako velikom broju i tako zbijeni u redove da pred njima ni brda
ne bi izdrala niti bi jedan rov, breuljak ili kakvo bilo sklonite
moglo biti zaklon od njih. se u ono stanje i osla-
se na mnotvo, prokleti Palfi je rekao kako smo
to ranije naveli: "Islamsku vojsku smo poistovjetili s kutijom, kad
smo je otvorili, nali smo da je prazna". Jasno je da su ove
bile vrlo ohole. to se nas nae pouzdanje u nau vojsku i
101
Ekindije su po . Samiju, KT, jurini odred spahija, spahije koje se nalaze
u vojnom pohodu, a po Pakalinu, ekindije su vojna grupacija koja se u vri-
jeme Mahmuda II htjela izdvojiti od
171
mnotvo zavrnulo nam je uho. Da nije bilo Uzvi-
enog Allaha, naa vojska ne bi uradila posao vrijedan jedne pare.
A nevjernici, kad su vidjeli da im se niko ne opire na bojnom polju,
mislili su da je pobjeda njihova. Nekoliko pozadinaca bez znanja i
plana, na koje neprijatelj nije ni koji nisu imali u rukama
koplja, strijele, sablje, njih su tako razbili da to treba upi-
sati na prvu stranicu deftera do sudnjeg dana.
koja je zadesila obje strane proistekla je iz oholosti.
Istina je u ovome: naa sudbina je ostala na jednoj dlaci. Samo su
mudizama hazreti Pejgambera Muhameda u to vrije-
me muslimani, iako uz Uzvienog Allaha stigli
do pobjede.
SINAN-PAA POSTAJE VELIKI VEZIR
Sinan-paa je sa bojnog polja prije doao do padiaha
nego Ibrahim-paa, objasnio ta se sve zbilo i kako se i
rekao da je on zasluan to se sve ovako sretno zavrilo. I Hoda
Sadeddin-efendi je jako volio I kapuaga, Gazanfer-
-aga, koji je bio iz istog grada kao hvalio je mnogo
Sinan-pau i rekao da bi bilo pravo da mu se elja ispuni. I sretni
padiah je to prihvatio s odobravanjem i naredio da se
postavi za velikog vezira. Na to je poljubio padiaha
u ruku i, rekavi kako je postao veliki vezir, u radosti i veselju je
otiao u svoj konak.
Poslije njega se i Ibrahim-paa vratio s bojnog polja, doao do
padiaha i prije svega, u skladu s pravilima slube, izloio neka
pitanja i predlagati za nagradu one koji su bili s njim. Nije
znao da ga je padiah razrijeio. Ni po to nije osjetio niti mu
je palo na pamet. Dok se bavio primanjem u
atoru, Ibrahim-paa se zadovoljavao da vojsku, a da
one koji su pobjegli natrag. U ranu zoru pozvao je i Derah-
-pau i Dafer-pau koji su sa svojim svitama ili ka
vojsci. Dao im je planove da se iskupe naputeni topovi i municija.
Hoda Sadeddin-efendi je pak zorom doao u ator padiaha
kopna i mora i pitao zato se nije uzeo muhur od Ibrahim-pae.
Gazanfer-aga odgovori da se vjerojatno sretni padiah predomislio,
172
a Hoda "ta treba da se jedan ovako blamira pred
vojskom? Sve smutnje i spletke proizlaze iz ovakve
Gazanfer-aga da se ovo izloiti padiahu. Na ovo
veliki miriahor Ahmed-aga ovo izloi padiahu Hoda-
-efendije i upita gdje je greka. Nakon toga je uao Hoda-efendi i
rekao: "Ima pretpostavki da su se pojavila ogovaranja napolju
vojskom zbog toga to nije jo preuzet muhur velikog vezira."
Njegovo padiah naredi kapidija da odmah ide
i uzme muhur od Ibrahim-pae i donese ga
Boijom za svakoga je vezirstvo bilo
i prokletstvo. Ovo stanje je iz godine u godinu bilo sve
vie izraeno. Jedno od spornih pitanja bilo je raZijeenje krimskog
hana. je razrijeio krimskog hana i doveo njegova
brata Feth Giraja sultana da slui padiahu. Feth Giraj sultan se
mnogo ustezao da prihvati mjesto hana "On je u slubi,
on je moj brat, moj zapovjednik". Ali naposljetku je nagovoren
da prihvati i tokom godinu dana ova je trajala na Krimu i
otila je. njegov stariji brat je po svemu bio dostojan polo-
aja hana. Feth Giraj je bio uzrok stradanja starih i mladih.
Jedna od je i to to je dao naredbu za mobilizaciju vojske
sutradan od spomenute gaze. Osim pogubljenja u njegovom pri-
sustvu, oduzeti su dirlici od trideset hiljada ljudi, oduzeti su im
imeci i opskrba, a nekretnine konfiscirane. Koliko je samo nevinih
ljudi oklevetane pa je svako smatrao blagodati ako mu se prui
prilika za osvetu. Ovi su se udaljili od svoga mjesta i i na
kraju su postali delalije. Od njihove osvete i raja je bila uznemirena.
Sa ovakvim neumjesnim i nepravednim postupcima Sinan-paa je
narodu donio i nevolju. Sinan-paa je po prirodi bio nao-
pak i estok i nezgodan na U vrijeme njegova velikog vezir-
stva njegova zla su svakom dodijala.
PONOVNO PREDAVANJE VELIKOG VEZIRSTVA IBRAHIM-PAI
U vrijeme kad se sretni padiah ulogorio u Hirmanli,
Sulejman-aga, poznat po nadimku "Bez dlake na jeziku", doao je
s pismom da carici majci pobjedu, pribliio se padiahovim
kolima i nakon to je ponudio pismo objasnio je ono to mu je
173
Kad se padiah smjestio, poslao je Ketendi
Omer-agu s naredbom da uzme muhur velikog vezira od
-zadea i da ga preda Ibrahim-pai. Bez ikakvog oklijevanja je
Ibrahim-paa otiao prema mjestu gdje se nalazi padiah da mu
poljubi skute. A je tamo gdje se vratio na konak
kala naredba da preko Galipolja ide na slubu u Akehir. Sadeddin-
-efendi je smijenjen sa funkcije hodaluka i uz to mu je
da se ne mijea u poslove postavljenja njihova
nja i razrjeenja. I mirahor Turk Ahmed-aga je razrijeen dunosti.
Ukratko, svi oni koji su pomogli Sinan-pai da postane veliki vezir i
koji su bili njegovi ljudi, svi su na neki kanjeni. Mehmed-
-efendi sin Hoda Sadeddin-efendije, koji se u to vrijeme nalazio
na poloaju anadolskog kazaskera, razrijeen je onog dana kad je
doao u Istanbul.
Istina je u ovome da je veliko vezirstvo Ibrahim-pae svijetu
ponovo donijelo ivot. Ko je imao s tim veze ili ne svako je bio
sretan. Zbilja, nije da ni Ibrahim-paa nije imao mnogo neumjes-
nih postupaka. Prije svega bio je nepostojan i neuravnoteen u po-
stupcima. I pored svega svakome je bio drag, to je kod njega jed-
nostavno bio Boiji dar, a ne neto ili
SERDARSTVO SA TURD::I MEHMED-PAE
Sretni padiah, svijeta, po povratku iz vojnog pohoda osta-
vio je za serdara u Beogradu vezira Hasan-pau, sina Mehmed-
-pae. Ali kako je i on bio jedan od ljudi Ibrahim-
-paa mu je uzeo serdarstvo i poslao ga za muhafiza Vidina
102
. Za
serdara Ugarske postavio je Saturdi Mehmed-pau
103
. Ali Saturdi
Mehmed-paa se poalio daje siromaan i slab. Na ovo su mu otag
(tapski ator, veliki i ukraeni ator) i svi atori kao i mehterhana
dati iz carske riznice. Deset zlatnika poklonio mu je i njegovo
sultan. Nakon toga su, na prvom mjestu Ibrahim-paa,
a potom i drugi veziri, dali Mehmed-pai konje, deve i mazge. Nakon
to je tako upotpunio svoje potrebe, krajem 1005. (lipanj 1597.)
102
Vidin je grad na Dunavu, na sjeverozapadu Bugarske.
103
Saturdi Mehmed-paa, od vezira, koji je dobio ulogu seraskera.
174
krenuo je iz Istanbula sa tradicionalnim alajima i uputio se u Beograd.
Nakon to je stigao u Beograd, razdijelio je vojnicima hranu i ostale
potreptine, a onda se uputio ka Budimu.
OSVAJANJE TATA DRUGI PUT
Godina roo6. (1597-98.). Svojevremeno, kad je zauzeta
J anik, zauzeta je i Tata
104
. Ali kako je ponovo pala u ruke
neprijatelja, Saturdi-paa najprije krenu na nju i opkoli je.
pobjegoe i sklonie se u Kamarom. U to vri-
jeme je moj rahmetli gospodar Mehmed-paa bio u karauli koja je
drala pod kontrolom put za Kamarom pa sam se i ja s njim tamo
nalazio. Vidjeli smo tada da neprijatelj bjei, pa smo se dali za nji-
ma, neke smo posjekli, neke vezali u lance. Jedan broj ih se spasio
u oko Komaroma gdje su im bili j ataci i sklonita.
RAT TABORA U POLJU VAC1os
Godina roo6. (1597.). U to vrijeme je uzeta i Kamarom i
kako je vrijeme bilo nije se ni razmiljalo da se vojska
tu zadrava, nego se smatralo razlonim da se ide na osvajanje tvr-
Vac koja je bila jedno mjesto poput Budima. Pokrenuvi se
ispod Tata, najprije se ulogorilo u Starom Budimu. Iako je
to bio pogrean postupak, ovo je bez objanjivih razloga
i opet bez ikakva valjana razloga jedno se vrijeme ovdje bavilo.
Poslije se prelo preko mosta i ulogorilo se u polju Vac. Ali snijeg
i kia nisu dali oka otvoriti. Bilo je jo vie od tri tjedna
do kasuma, pa se strpljivo da se vrijeme stabilizira.
U vrijeme kad se stiglo i ulogorilo u polje Vac, i nevjernici su
doli s taborom i ulogorili se s gornje strane Vaca u jednom uskom
klancu na obali Dunava. Ispraznili su oko tabora, iskopali
iroke hendeke, na svakom breuljku i brijegu postavili su tabije i
njih napunili tako da nisu ostavili nikakve
ti da se do njih Kad smo doli u polje i postavili topove na
104
Grad na sjeverozapadu u blizini granice sa
105
Grad na Dunavu u sjeverno od Budimpete.
175
zaklonjena mjesta, te kad smo krenuli na neprijatelja, od-
reda pred nas. Jedno vrijeme smo se s njima tukli.
Ali su oni pobjegli ispred nas i nastojali manevrima da islamsku
vojsku uvuku u polje djelovanja topova i puaka s njihovih tabija.
Dva tri dana se vodio jedan ovakav sladunjav rat i pobijeno je neto
nevjernika. Ali poto smo bili na dometu njihovih topova i naih
je ljudi dosta poginulo.
U to vrijeme je merhum Tirjaki Hasan-paa bio beglerbeg Bosne.
Mnogo ljudi koji su bili neobavijeteni o pravom stanju stvari go-
vorili su mu se: "Nisu ili na neprijatelja, je tabor bio
razvaljen." Tabor je bio na jednom mjestu poput s jedne
strane visoko brdo, s druge strane rijeka Dunav da se za
dana ne bi mogao ispred njega jedan opkop u
kome su se nalazili smjeteni mnogobrojni odredi Islam-
ska vojska koja je sve do tamo tukla vojnike koji su
bjeali s bojnog polja, tu je ulazila pod vatru. Ali kakve koristi, rat
je takvo stanje, i ko zna i ko ne zna isto mu je. Na kraju se zabijelje-
lo, zaledilo, bilo je to je bilo. Nakon ovoga se bilo potrebno vratiti.
U to vrijeme su se veliki vezir
106
, Koda Murad-paa
107
, begler-
beg Dijarbekira i kadija Budima Habil-efendija, Murad-pain zet
Ali-paa dogovarali s nevjernicima i da naprave
razgovor o miru. S tim ciljem su doli na otok Vac, a i nevjernici
su tamo doli s nekoliko Ali prokletnici su digli nos, jako
su se uobrazili. Zbog toga nije bilo nikakvog rezultata razgovora,
uludo je potroeno vrijeme na odlazak na vojni pohod i povratak.
Istina, Vac je bila ispranjena, ali poto se moralo do tamo
pored tabora da bi se vojska smjestila u
to ne bi predstavljalo nita drugo do vojsku odvesti nevjernicima
kao kurbane. Zbog toga nisu nikog smjestili u ali u Budim
su smjestili mnogo ljudi. Ostalu vojsku su rasporedili po zimova-
litima. Moj gospodar rahmetli Mehmed-paa zimu je proveo u
Poegi.
106
Veliki vezir je bio u to vrijeme Hasan-paa.
107
Koda Murad-paa, kasnije prozvan Kujudu Murad-paaje u to vrijeme bio
beglerbeg Dijarbekira, a kasnije i sam veliki vezir (1606.-1611. ). Po Dani-
mendu, (V, 29) Kujudu Murad-paa je Hrvat i dokazani je neprijatelj Turaka
jer je drakonski kanjavao vojsku egzekucijama.
176
POSTAVLJENJE ZA VELIKOG VEZIRA,
ZATIM POGUBLJENJE HADUM HASAN-PAE.
DAVANJE VELIKOG VEZIRSTVA DERRAH-PAI
Kako Saturdi-paa na vojnom pohodu nije mogao obaviti nikakva
posla, je traiti put za izliku pa je, se na vojsku koja
je zaduena za pohod, a njima nedolazak tatarskog hana, u
tom smislu slao pisma aljenja. Vjerovalo se, da je sve
ovo bilo zbog Ibrahim-paine nezainteresiranosti. Razrijeenje Feth-
-Giraja i postavljanje za hana Gazi Giraja bilo je zbog preporuke
i zauzimanja Ibrahim-pae. Bezrazlono pogubljenje Feth Giraja-
-hana bilo je povod i padiahova neraspoloenja i tuge. Zbog toga
veliko vezirstvo je darovano Hadum Hasan-pai.
Hadum Hasan-paa je pak bio vrlo sklon potkupljivosti. Govo-
rio je uporno: "Mene je carica majka zakinula u prihodima". Nije
se ustezao da govori ove teke nekad s povodom, a
nekad bez povoda. Zbog toga su radili na njegovom likvidiranju
kao i kapu g e Gazanfer-age, on je ubijen, a sluba velikog vezira je
data drugom veziru Derrah Mehmed-pai. Ovaj je detaljno
opisao u svojoj povijesti Hasanbeyzade. Ali zbog toga to nije vri-
jedno raspravljati, pa ni rezimirano o ovoj historiji, smatrali smo
da je ovoliko dovoljno.
ZAUZIMANJE JANIK108
OD STRANE PODLIH NEVJERNIKA
Godina wo6. (1597-98.). Beglerbeg Janika Mahmud-paa bio je
vrlo blage i mehke naravi. Ali aga Jahja-aga je bio
smutljivac i spletkaro. Dok neprijatelji nisu davali nita od hrane
pa ni drugih potreptina, dolazile su pune vina. Kad bi se
Dunav zaledio onda bi se vino slalo kopnom u kolima. Slubenici
su mu toliko bili skloni vinu da se ne bi njima mogao
nijedan trezvenjak. Zbog toga se nije straarila na zi-
dovima, kapije nisu spavali na svojim mjestima. Ako bi
108
Kod Hammera (Historija Osmanskog carstva, II, 137-138) ovaj grad se zove
Rab, a kod to je tur. Yanik, Gyoer, a njem. Raab.
177
beglerbegovi ili neki drugi zapovjednici rekli: "Ovdje je
oblast, treba biti vrlo budan i se svakog nemara". ne bi dobi-
vali nita drugo osim praznog i oholog odgovora: "Janikje a
ime mu je veliko".
sandak je bio arpaluk jani beglerbegluka.
prehrambenih artikala kolima se prevozilo iz Svake go-
dine je tri do puta odlazilo i dolazilo po dvjesto-tristo kola.
su dolazili do ali u povratku nevjernici su
njihov povratak, napadali su ih, uzimali im sve volove i odvozili.
Na ovaj je odvedeno iz pet-est hiljada volova. U
nekim mjestima nije ostao nijedan vo. Svojim smo vidjeli
kako su oteli volove jednom zimiji koji je sa enom orao. Koliko
god se siromah alio i pomagao nije bilo nikoga da njegovo
zapomaganje. Oko hiljadu do dvije hiljade ljudi se pisalo u debe-
dije, a toliko i u kuloglije, i ostali su u Janiku. Mnogi od ovih su
se oenili u i Stolnom Biogradu i nisu ni otili u
Janik. Tako se Janik ispraznila. Oko dvjesto-tristo ljudi se
opet pod izgovorom da idu donijeti hranu, podugo zadralo i dosa-
su sirotinji toga kraja. Tako je u bilo rasulo,
ljudi su otili, ne o posljedicama.
Ispalo je da su nevjernici kao prije godinu dana Tata iz
koje se niko iv nije spasio, napali i ovu drvenim topovima.
Samo iz Janik se spasilo hiljada ljudi, im
je kraj bio isti. Svi su zalutali na pogrean put.
Jedne prokletnik koga su zvali Palfi je pripremio nekoliko
hiljada pjeaka i sam je otiao sa hiljadu do dvije hiljade konjanika.
Dobro su pokrili i prikrili drvene topove a i sami su se,
se, pribliili kapiji Janik. Zbog nemarnosti naih zapovjed-
nika, osim jednih slabih vrata od borove daske na nije bilo
ni pokretnog mosta niti bilo kakvih odbrambenih planova. U pola
nekoliko su doli do kapije i zov-
nuli straare. i straar na vratima kule bio je jedan sluga.
Probudio se, promolio glavu ispod i povikao "Ko je?" Ti
nevjernici su pribliili drvene topove i rekli: "Evo donijeli smo
vam opskrbu iz Put su pritisli dumani, jedva smo se bje-
s kolima spasili. Zaboga, nemoj da ovdje stradamo, brzo otva-
raj kapiju i uzmi hranu za Straar sluga "Da javim
178
kapidiji i da donesem Dok su ovo razgovarali su
donijeli topova koliko su htjeli i otvorili vatru. Razvalili su vrata i
mnogobrojni prokletnici koji su spremni, napunili su
Kad su vidjeli svoje stanje jadnici, kojima su neki bili
pijani, a neki omamljeni haiorn, navalili su sa dvije strane na ne-
prijatelja. je u jednom momentu izgledalo kao da izbaciti
nevjernike iz Ali neprijatelj je bio a oni pak
pospani nisu mogli obaviti posao. Eto, jedna tako jaka po-
put Janika na ovaj je pala u neprijateljske ruke.
Kako se pijanca koji je bio aga doveli su ivog
Palfiju. Uza se je imao petnaest do dvadeset hiljada zlatnika. Palfi
mu se obrati: "Zar se ovako a zlato za sebe".
Dade da mu odrube glavu i nataknu je na kolac." Ovako svriti
svako ko na ovaj To je izvikivao telal koji je
obilazio
OVO SPADA U RIJETKE
Za koja budu ovu moju knjigu smatrao sam uputnim
kazati nekoliko o torne ta je to i otkuda taj drveni top.
Nevjernici su jedanput donijeli ovaj top i iz njega petan-
sku Uz Uzvienog Allaha nisu pogodili mjesto
koje su eljeli, uspjeli su samo razbiti kameni okvir koji se nalazio
na desnoj strani vrata, to se i sada vidi. Poslije svega su ponovo
doli s jednim topom. Ali gazije ovaj put nisu bile nemarne i odu-
zeli su im top prije nego su ovi otvorili vatru. Ovaj je top stajao u
budimskim magazinima. I ja sam ga vidio nekoliko puta. Ustvari,
sigurno nema niko od Budirnlija da nije vidio ovaj top. Oblika je
poput velikog havana ili dibeka gdje se drobi penica. Ako je po-
trebno jo blie pojasniti, on je isti kao zvono na velikim gradskim
sahatirna kod nevjernika. Fitilj, to jest mjesto gdje se potpaljuje
mu je sasvim unutra. Na pet mjesta okolo izliveni su mu
Na jednu dasku jedne polovice sedade ili jed-
nog posluavnika, napravljenu od hrastovine sa
ugla, debljine pet-est prsta, na svakom uglu i u sredini,
je opet jedna daska debljine pedlja zakucana koja je preko
puta havana i eljeznim halkarna. Ravan se puni
179
barutom, a jakim fitiljem vezani su jedno za drugo das-
ka i havan. Natovarena je na dvokolicu, a ozada je kolac i
luk. Isti je kao lijevak za zrak povezan dugom trskom.
Top su donijeli pred kapiju i odostrag otvorili vatru, zahva-
onom direku iao je pravo prema kapiji. Naslanjali bi ga
na kapijske daske i pod pritiskom baruta vrata, koliko god bila
jaka, otvarala bi se i razbijala. Eto to je ono to ja znam o drvenom
topu.
0 POHODU NA VARAD109 KOJI JE PODUZEO
SATURDI-PAA DRUGE GODINE
Godina roo7. (1598.). Te godine Saturdi se vratio iz pohoda bez
uspjeha i sa velikim gubicima. Te zime je izgubljena i
Janik. Usprkos svemu ovome, Saturdi-pau padiah nije smatrao
velikim krivcem, njegove neuspjehe je s jedne strane nje-
govim grekama, s druge strane
Druge godine mu je dato novca koliko je traio, a vojske vie
nego je i poelio. Han Tatara, koliko god mu je bila brojna vojska,
nije pokazao interes ni za jednu ili palanku. Jedino kad je
uao u Erdelj, dobio je padiahovu naredbu da pali i rui gradove
jer se tako nadalo da se ta drava pokoriti, a da Erdelj pri-
mjerno biti kanjen za neprijateljstvo i da se pokajati za ono
to je
Tako je u mjestu koje se zove

na donjoj strani Beo-
grada, postavljen most, preao se Dunav i ulogorilo se u
skom polju. U to vrijeme je po Boijoj naredbi umro rumelijski
beglerbeg vezir Veli-paa i rumelijski ejalet je predat rahmetli mome
gospodaru, anadolskom beglerbegu, veziru Mehmed-pai. Dok se
on bavio okupljanjem vojske u Osijeku, stigao je carski hukum.
Rahmetlija je odmah, bez doao u ordiju i zajedno sa ser-
darom krenuo s tog konaka i ul o gorio se u polju
111
. U
109
V arad ili Nagyvarad, danas grad Oradea u zapadnoj Rumunjskoj.
110
je grad na lijevoj obali Dunava u blizini Beograda u Jugoslaviji.
111
stari naziv za Zrenjanin. Posjedi oko su pripadali va-
kufu Mehmed-pae
180
su stigli ulaci s da han Tatara upravo treba
Ali ga dan po dan prolo je dva mjeseca i u tome je prola
sezona vojnog pohoda. U vrijeme kad je stigao njegova ekselencija
han, islamska vojska mu je izala u susret, odvela ga u tab, nakon
je u serdarovom otagu jelima, tako su na
jedan pompezan i tatarska vojska i han.
OSVOJENJE
Godina 1007. (1598.). Krenulo se sa spomenutog konaka, ulogorilo
u blizini je odmah opkoljena i na nju je is-
paljeno nekoliko topovskih Ali je pala hajduci
koji su se unutra nalazili, ostavili su i pobjegli u okolnu
hrastovu umu gdje su imali skrovita. Tatarski vojnici i gazije -
lovci na neprijatelje, vidjevi ovo, dali su se u potjeru za njima, ve-
su bjegunaca opkolili u umi i pohvatali. Nakon toga su se
posavjetovali i da u Erdelj, a smatrali su
da je do tamo bolje preko V arada.
JEDNO RIJETKO
Pored velika rijeka Morne
113
. Kako je
mjesto gdje smo se ulogorili s ove strane podaleko od rijeke, da
bismo doli do vode iskopani su bunarevi u kojima se pojavila voda
ukusna poput abuhajata. Sutradan rijeku i na drugoj stra-
ni opet iskopasmo bunareve. Dok su radnici radili, stajao sam iz-
nad njih i gledao kako kopaju. Kad se dolo do dna, izbila je voda
bistra poput srebra i to sve u mlazovima, tako da se odmah popela
u visini pedlja. Ne se rekoh: "Postavite ispod mlaza
i dajte da se nauivam te lijepe vode". Napunili su i dodali mi
je, ali je bila toliko slana, da nisam mogao popiti nijedne kapi.
Tamo onakva, ovdje ovakva. Ostao sam zbunjen pred ovim djelom
Uzvienog Allaha.
112
Danas Arad u Rumunjskoj, u Hammera, II, 138, Esnad na Marou. Kod
(Csanad).
113
Rijeka Mure u Rumunjskoj.
181
OPSADA VARADA
Ista godina. Kad se dolo u blizinu V arada, vidio se jedan veliki ta-
grad. Na jeziku varo grad. A Varoovar
grad koji je nastao iz varoi. Svakog dana u sedmici u
jednoj od varoi se pazar. Ovo je bio vrlo lijep i
grad. Nije opisati obilje i vinograda i i lje-
potu na svoj svake od njih.
Narod varoi koje su pripadale Varadu gdje smo doli napustio
je mjesta stanovanja i otiao. Jedan dio njih se ukrcao u kola i oti-
ao, drugi dio je upravo trebao kad je stigla islamska vojska koja
je na taj dola do velikog plijena. Onda je napravljeno savje-
tovanje. Da li na osvajanje ili je ostaviti i odmah u
Erdelj? Oni koji su se razumjeli u ovo, tvrdili su da ne
moe pred naim topovima izdrati ni tri dana i savjetovali su da
se odmah naprave rovovi za topove i u njih. Ali lijepe vile va-
roi, od kamena i balkoni nisu doputali da se ko-
paju rovovi. Odmah se ulo u i postavljeni su topovi. Bilo je
svega tri topa. Nije doneseno vie da se ne bi grad poruio. Ali
posao nije obavljen za tri dana, ni za pet dana. Iskopane su rupe za
mine, ali ni od miniranja nije bilo koristi. Na to su poslani ljudi u
Egru da dovezu topove pa se na njih petnaest dana. Onda je
stigao glas da se ne mogu volovi koji bi dovukli topove.
Kad Uzvieni Gospodar ne eli da neto bude, ta god se podu-
zelo ispada naopako. Tih dana je palo toliko kie da to nije
ostalo se pod vie od jednog mjeseca. U tom vremenu nije
bilo jednog dana kad nije padala kia i kad nisu bujice tekle. Iz gra-
da je istjecala velika rijeka. Svakog dana su se vode izlijevale i
nekoliko sati je bio zatvoren prolaz, a vojnici su da se voda
i da u rovove. I u logoru je bilo toliko blata i mulja da se
nije moglo od atora do atora. U svakom atoru su postavljeni
stupovi visine ali od estine vjetra atori nisu mogli
vati svoju formu. Na kraju su ljudi doli do obilne op-
skrbe za nekoliko dana. Recimo da se dvjesta grla stoke prodavalo po
dvjesto a i stado ovaca po istoj cijeni, ali nije bio niko ko bi to
kupio. Ustvari ovoga je oduzeta od raje Sonluka i Gole
114

114
Gyula, grad na istoku prema rumunjskoj granici.
182
Bilo je malo toga otetog u borbi. Ostalo je opskrbe jo samo za
dvadeset dana. Na kraju su Tatari morali u udaljene krajeve po
hranu. Tako je kilo penice izalo na tri pa i na pet zlatnika. U
ovakvom stanju, presvijetli han je traio dozvolu za tatarske jag-
madije da idu upadati u Erdelj. "Vi ste zaokupljeni
pustite barem tatarske vojnike", govorio je. A serdar je odgovarao:
"S dozvolom Uzvienog Allaha za dan-dva zajedno i na
taj mu nije dozvoljavao odlazak u akin. Ali narod je bio u
velikoj stisci. Od se vojska smrzavala, gotovo da su im
se ruke i noge ledile. Nevolje su slijedile jedna drugu.
PORAZ HAFIZ HADUM AHMED-PAE U NIKOPOL JU
Ista godina. Mihal, koji je na krivom putu, se kajati i pravdati
za svoju pobunu i na taj se dodvoravati islamskoj vojsci. Bit
da je ovo bilo stoga to je islamska vojska ula u Erdelj sa ne-
to Tatara pa se on bojao da akindije Vlaku. Zbog
toga se prijaznim nikopoljskom muhafizu Hadum Ahmed-
-pai. Ali kad je opazio da se serdar pozabavio V arad i
da tamo ostati due, jednog dana iznenada napade na Hafiz-pau,
pobijedi ga, sve to je ovaj imao mu, a sve stanovnitvo
zarobi. Donijeli su mu i s Hafiz-pae, alvare i selimi
saruk. Prokletnik je dao jednoj staroj eni da ovo i rekao:
"Eto, uhvatio sam serdara" i onda zovnuo vojnike da gledaju do-
na to: "Kakve ima razlike njima".
PRVA OPSADA BUDIMA I ZAUZIMANJE
VESPREM, PALOTA I TATA
Ista godina. Ova i ponienje su veoma rastuili islamsku
vojsku koja je zapala u brigu i zbunjenost. Upravo u to vrijeme
doli su iz Budima ljudi koji su se poalili da se iskupilo osamde-
set hiljada nevjernika sa topova koji opkoljavaju Budim.
Do neba su zapomagati da ako se ne u moe se otvo-
reno da Budim biti izgubljen. Na ovo su se iskupili na sa-
vjetovanje: njegova ekselencija han, veziri, beglerbezi, age odaka
i age Na kraju dogovora su da petnaest hiljada
183
Tatara ide prema Peti a gazije su obradovali "Eto, stigao
je serdar".
Za njima su poslali Tatare. Dali su ih Dev Sulejman-pai, govo-
da je Budim opsjednut s druge strane. Razrijeili su
Ahmed-pau pa je islamska vojska krenula iz V arada i pola s na-
mjerom da pomogne Budimu.
U odlasku iz V arada prema Budimu prelo se samo preko tri ri-
jeke, i to preko jedne mostom, a dvije smo pregazili. Jednu nismo
mogli pregaziti na konjima. Ali sada je trebalo preko dva-
naest rijeka. Od ovih je samo na jednoj bio most. Ostalih jedanaest
se prelo sa hiljadu muka. I topovi su se mogli kroz vodu
debelih konopaca. Tamo sam vidio da dok su
vukli topove jedan dio je strio izvan vode, a onda su pro-
padali, to da su zaglavljivali u blato u dubini vode.
Rahmetli veliki vezir Murad-paa je u to vrijeme bio beglerbeg
Dijarbekira. Zajedno s njim je Ozin-efendi, divan katib moga rab-
metli pae jedan vrlo poboan musliman, vukao jedan top. Na isti
su se upregli i vukli top Sofu Sinan-paa, vezir i anadolski
beglerbeg i Mahmud-paa halepski beglerbeg. Rahmetli Ozin-
efendi "Napii ovo u historiji i na to upozori, da su
se dva vezira sretnog padiaha i jedan beglerbeg upregli u jaram i
vuku top, neka se to zadugo ne zaboravi". Rahmetli Murad-paa se
alio i razgaljivao drutvo "Nismo istog rasta, ali da vi-
dimo ko je Na gospodar, rahmetli Mehmed-paa, bio je smi-
ren i ozbiljan dravnik. Iao je na konju tamo amo i sve redom
sokolio. ovu knjigu sjetio sam se stanja ovih vezira i onoga
to je Ozin-efendi rekao "Napii ovo u historiji" i zbog toga sam
ove redove ispisao. Moda se pojaviti neki blagoslovlje-
nog jezika koji "Nek se Uzvieni Allah smiluje onome ko
je napisao i onome ko je rekao da se napie" i zbog toga neka
Uzvieni Allah i njega od onih robova kojima se smilovao.
Ali u ovom napornom vojnom pohodu je bilo toliko mnogo
muka i tegoba da to nije opisati. U odlasku od Gole do
Varada stigli smo za tri dana. U povratku smo s hiljadu i jednim
iskuenjem uspjeli tek za dvanaest dana. Na jednom konaku,
jo bolje u jednoj od gladi i bolesti
izazvanih ovim razlozima pomrlo je na stotine ljudi. Kad smo se
184
\
ulogorili u polju kod Gole, dogodila se jedna zanimljiva stvar. U
ovom vojnom pohodu sa mnom je bio Ali Deden
5
, ejh
turbeta rahmetli sultana Sulejman-hana, gazija u Sigetvaru. Rahmetli
Ali Dede je bio evlija i keramet sahibija se dove primaju. Na
konaku se malo odmarao i pio kahvu u atoru serdarovog tezkire-
dije Ali-efendije, poznatog po imenu Feridun Ali. Onda je izaao
i konopcima atora stao klanjati ikindiju. Ali ispunio je svoj
rok i bilo je dolo vrijeme da putuje na najvii kat Deneta. Kako
se oduljila njegova sedda do njega jedan sufija po imenu
Sefer, opipa ga i vidje da je prispio u Gospodarevu milost. Podigli
su ga i udaljili se. Nakon to se Kur'an i to su ga okupali,
klanjali su mu denazu-namaz i odnijeli u Sigetvar u i sada mirisni
mezar i prema njegovoj oporuci pokopali ga pored mezara evlije
po imenu ejh Kasim, koji je tamo pokopan kao ehid iz vremena
osvajanja Sigetvara. Toga dana je govorio nekim prijateljima "Na-
dao sam se da na ovome pohodu., biti ehid, Boijom
to se nije dogodilo, ne znam zato?" Ali dan koji je bio
je taj dan. Neka ga Uzvieni Allah obaspe preobilnom
Ovaj va sluga pun mahana sa rahmetlijom je na tom putu jed-
nog dana naporedo jahao, i dok smo razgovarali o mukama i tego-
bama koje se podnose na ovom pohodu, rekoh: "Kako je
moj sultanu, kako ovaj serdar nema Ovoliki trud, panja,
muka i tegoba i sve skupa bez rezultata". Na to on: "Kod ovoga
su se skupile osobine kao samodopadljivost, negledanje ni
na koga osim sebe i predstavljanje sebe kao sveznalice. Kad neko
ima samo jednu od ovih loih osobina ne moe valjano obaviti po-
sao i ne moe biti miran. Gdje je ono vrijeme kad su se svi iskup-
ljali, uspijevali u osvajanjima i narod se radovao." Urezale su mi
se u ui ove njegove biserne koje sam iz njegovih blago-
slovljenih usta. Sada sam ih eto i pribiljeio. Jer ovog
pune mudrosti, mnogima mogu posluiti kao savjet. A
sada da se ponovo vratimo naoj temi.
115
Ali Dede Bonjak, u Mostaru, poznati na i pisac na arapskom
i turskom jeziku. Bio je nastanjen u posljednjim godinama ivota u Sigetvaru
kao turbeta sultana Sulejmana, pa je po tome bio poznat kao Turbe
eyhi ili s imenom Harimi.
185
Onoga dana kad smo se ulogorili u polju Gole, rahmetli !skender-
-paa, tadanji rahmetli Tirjaki Hasan-pae, sa dvadeset
odabranih leventa od kojih je svaki imao po jednog konja
doli su da se ale i trae alili su se da su nevjernici, do-
da opsjednu Budim, uzeli Vesprem, Palota i Tata pa
su ovi uporno traili Sutradan su ispratili natrag !skender-
-pau s mnogo lanih Kako je bio moj punac i zemljak,
doao je pravo u moj ator, a kod mene je bilo an-
karske pastrme i neto Osim toga nije bilo nita to bi se
moglo staviti u usta. Najzad dadoh pare slugi za kruh i on mi do-
nese est komada samuna. Obradovali smo se kao da
smo otkrili zakopano blago. I mi i nai gosti toga se nauivasmo.
Kad smo doli u Sonlok i kad nam je opet bila dua u nosu, opet
smo onako kupili kruh. Rekavi da su na tom konaku spremne
s hranom utjeili su svijet jer je svoj vojsci dozlogrdilo.
niti je ikakav trag niti se o njima mogao dobiti bilo
kakav glas. o odlasku u Budim na jeziku nije bilo
nita drugo nego jedna izlika. Vojnici su bili gladni i u ovom sta-
nju niti su mogli niti ovdje ostati. U to vrijeme nastalo je kome-
anje i ostalom vojskom. Sa drvetima ili golim i-
votinjskim kostima krenuli su pravo na serdarev ator. Serdar se
nije dao u nemaru uloviti. Vidjevi njihovo kretanje, shvatio je ta
su naumili, odmah uzjaha konja i pobjee. Buntovnici poruie i
ator defterdara i razjagmie sve to su tamo nali.
Tom je prilikom rekao: "Ovaj put sam upotpunio
defterdarsku (Zavrio sam sa defterdarlukom).
Poslije toga njegove age i i s molbi sre-
die stvar. Odustalo se od pokreta za Budim pa su se tugovi po-
slali na segedinski put. Serdar je do zalaska sunca obilazio oko
atora i stajao. Bilo ga je stid od ljudi da u svoj otag.
sa dvojicom-trojicom ljudi doao je u blizinu atora moga rah-
metli efendije. Poslao mu je koji je rekao da nas poziva.
Rahmetli Mehmed-paa se nije odazvao, ali je onda on sam doao
i poalio se na ono to ga je snalo "Ah, moja ruka, moja
krsta".
se da su buntovnici za njim dok je bjeao bacali velike
kosti i da su ga povrijedili u ruku i Zbilja su ga izudarali.
186
Nakon toga smo Budim Stvoritelju svijeta i upravili
prema Segedinu. Tatarskom hanu je kasaba Sombor
116
, a
njegovoj vojsci za zimovalite segedinski sandak. Moga rahmetli
efendiju Mehmed-pau poslali su na zimovanje u Serdar je
bio veoma potiten zbog svih i bolnih Povrh
svega, razbolio se od rane zadobivene udarcem kosti koja je na
njega Nakon akam namaza u Segedinu moj efendija ga je
otiao posjetiti.
I ja sam sa jednim-dvojicom aga bio na usluzi ako zatreba. Malo
poslije je da dolazi i njegova ekselencija han. Serdar na
ovo "ja nemam snage da vam uzvratim, vi ste se potrudili,
primite ga i vodite u ator
117
i posla rahmetli pau. Rahmetli paa
uze hana ispod pazuha i sa velikom panjom i potovanjem ga do-
vede do Njegova ekselencija han je vrlo dobro razumije-
vao Saturdija i odlazio mu u svaka doba. Nekad je provodio
u njegovu atoru. Njihovo prijateljstvo je u Istanbulu.
Zajedno su jeli, pili i provodili se. I sada je to prijateljstvo jo uvi-
jek trajalo.
I ja sam sa jednim-dvojicom aga rahmetli Mehmed-pae
sjedio pod strehom ovog atora jer je kia padala, pa sam
sluao o razgovaraju. Kad bi sjeo njegova ekselencija han,
bi razgovor tako to bi pitao za zdravlje i raspoloenje.
Rahmetli Saturdija je govorio o nekim bolestima i o tome kako
uvijek treba crijeva drati mehkim. "On je to nekad erbetom,
a nekad se napitka klistirao. Ali na ovom vojnom pohodu
vrijeme mu nije dozvoljavao da ovo provodi. Ovo je razlog
mog loeg zdravlja". Na ovo ekselencija han uputa "Je li to to vi
kaete "ihtikan" (sredstvo za otvor) isto to i "hukne"?" Saturdi
je to potvrdio, a han opet: "Onda je lake umrijeti."
Saturdi, koji je rastao u gradu, koji je znao osnove uljudnog
govora, znao je da je u han ovom drutvu nepristojno razgovarati o
sredstvima za otvor. Pa i ove nae ga mogu osramotiti. Ali
sigurno nije sramota govoriti o stvarima koje su od nas daleko
godina. To je samo ilustracija da i veliki ljudi na svojim
116
Sombor je grad na sjeveru Jugoslavije, blizu granice sa
117
Ovdje je upotrijebljena oba to mali ator koji koriste nomadi.
187
skupovima govore o stvarima koje izlaze iz okvira uljudnog
razgovora.
S ovog konaka Saturdi je otiao u Beograd, a drugi velikai u
svoja zimovalita. Eto takav je epilog vojnog pohoda na Varad i
tako se iskuenje zavrilo.
POSTAVLJANJE IBRAHIM-PAE ZA VELIKOG VEZIRA
I ZA SERDARA NA UGARSKU
Godina roo8. (1599.). Poto je veliki vezir Derrah Mehmed-paa
bio lagiran, bio je da dolazi na padiahov divan i tako
obavlja na dvoru razne poslove muslimanskih podanika. U tom
stanju su doveli Niandi-pau na dvor da svrava poslove siroti-
nje to jest "crnih bijednika" i da u skladu sa zakonima otklanja ne-
pravde koje im se nanose. Ali padiahu je da se u ovoj dr-
avi ne moe i ne treba traiti zamjena za vezira pa je na ovo smi-
jenjen Derrah-paa i postavljen na njegovo mjesto Ibrahim-paa.
Kao to smo neto ranije opisali Saturdijevo stanje, koje nikako
nije bilo dobro, serdarstvo na Ugarsku je opet dato Ibrahim-pai.
Kad je dolo u skladu s tradicijom je Nahunber Hasan-aga
krenuo s jedan konak naprijed, a za njim serdar sa voj-
skom koja lovi neprijatelje i uputili su se u pravcu Beograda.
0 DEFTERDARU
Kad je Saturdi otputen sa mjesta serdara a taj poloaj dobio
Ibrahim-paa, nije mogao ostati u Beogradu, poao
je u susret Ibrahim-pai. Ali kad je prispio do Edrene bio je prisiljen
da se tamo pritaji. od sa mnogo novca i
darova doputeno mu je da poljubiti ruku. Dok je tako iao
zajedno s vojskom u Beograd, na konaku u

rairio se
glas o pogubljenju Saturdi Mehmed-pae koji je najprije
od strane age spahija Alada Mehmed-age, a kasnije kad se stiglo
u Beograd i kad ga se zatvorilo u oduzeto mu je sve to je
imao. Oduzeto mu je sve i to je imao u Edreni. Da bi se oduzeo
118
Grad na rijeci Moravi, u Jugoslaviji.
188
novac od njegovih ljudi i rodbine, i oni su i u tome je smislu
poslan badefterdar Burhan-efendi koji je bio slubenik zaduen
za prikupljanje novca u Rumeliji. A nakon svega ovoga, poto se
u Beogradu nije nala sposobnija osoba za pripremanje vojnog po-
hoda, je ponovo zasjala zvijezda kad mu se dalo
mjesto badefterdara. Zbilja je on izvrsno obavio pripreme za voj-
ni pohod i sve to je trebalo on je osigurao. Isplatio je vojni-
cima i sve to se od njega izvrio je.
POGUBLJENJE RAHMETLI SATURDI-PAE
Godina roo8. (1599.). Kad se aga Hasan-aga s
vojskom pribliio Beogradu, jadni Saturdi, u skladu s vezirskom
je koliko je mogao da ih ugosti, napravljeno je bez-
broj jela pa su poslani ljudi da ovoga pozovu. Kad je sti-
gao i kad se trebalo jesti, pokazali su nesretnom Saturdiji
padiahov ferman o pogubljenju. Krvnici su bili spremni. Rekavi
da je to padiahova naredba, su da je ptica due odleprala
iz tijela. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
jEDNA SMIJENA SITUACIJA RAHMETLI IBRAHIM-PAE
Ovako je tu situaciju opisao Alada Mehmed-aga, tadanji aga
buljuka spahija: kad je stigla vijest o pogubljenju Saturdije, oba-
vijestili su Ibrahim-pau, a on se na to naljutio: "To je la,
nije istina, ko je donio tu vijest?" Nali su koji je to saop-
i doveli ga, a paa ga je pitao: "Od koga si tu vijest?" Ovaj
odgovori: "Nisam ni od koga sam sam bio tamo." A paa se
naljuti i "Gle ovog nevjernika, preda mnom lae, kad se
potvrdi da si slagao, u padiahovo ime te pogubiti" i naredi da
ga uhapse. Sve vie je padao u bijes i kao da je poludio povika
"Muslimani, moe li se ovako to dogoditi? Niti me obavijestio
aga niti ima padiahove naredbe, niti sam ja obavijeten,
a da se tako pogubi jedan slavni padiahov vezir. Ne vjerujte u to, to
je la!" Zaklinjao se da je to la. Sam nije sluao sebe ta govori.
Ja (Alada Mehmed-aga) sam sjedio preko puta njega. Dao mi
je znak i ja sam mu doao. Priapnu mi "Zna li Saturdijevog
189
defterdara Kad sam rekao da znam, on "Idi
sada, gdje god ga uzmi ga, dovedi ga u svoj ator i svakako
ga uhapsi". Kad sam izaao napolje, pitao sam gdje se nalazi
Kad rekoe da je sada uao u gospodarov ator, i ja i
sjedoh ispod njega. Popila se kahva i razgovor o pogub-
ljenju Saturdije. Na kraju ustade, ustadoh i ja ikre-
nusmo zajedno Na mjestu gdje smo se trebali
rekao sam mu da u moj ator. Odmah se promijenio i pitao za
razlog. Rekao sam da je paa tako naredio. je htio go-
spodaru. Ja mu rekoh. "Ne moj gospodaru, poaljite vi
osobno ne moete i uvedoh ga u ator i nastojah koliko god
sam mogao da ga utjeim. Ali moje nisu djelovale".
Jer Alada Mehmed-aga je bio zapovjednik vezirovih krvnika.
Onaj koji je trebao biti pogubljen preputanje njemu da ga uhapsi.
Kad je stigao kojeg je poslao
haji i objasnio mu stanje, se jako naljutio, prigovorio je to
nismo njega obavijestili kad smo krenuli iz njegovog atora i sav u
ljutnji otiao je Ibrahim-pai i upitao: "Alada je to jeste li
vi to naredili?" On se zakle da neto takvo nije naredio, da
nema pojma o tome i da su drugi slagali. "Ko je to
aga buljuka, da jednog tako poznatog bez traga i moga
znanja na pravdi Boga uhapsi, ta od toga Nakon dueg
raspravljanja, ne mogavi odoljeti insistiranjima, zovnu
Alada Mehmed-agu i upita: "Zato si ti uhapsio defterdarovog
jesam li ja to rekao ili ti je rekao?". Alada o tome
kae: "Ja sam poznavao njegovu prirodu, sageo sam glavu i stajao.
On je toliko galamio, toliko se ljutio, oni koji ga ne znaju pomislili
bi da nekoga ubiti." Opet se oglasio: "Vidite muslimani
u kakvom stanju i kakvom vremenu ivimo. Jedan aga buljuka,
bez ikakve veze dovodi i hapsi jednog takvog poznatog
Treba ga svakako pogubiti, ali ne znam kako da ga pogubimo?" i
nastavi sat da galami i grdi najgorim
"Nevjernik, nevjernik", palac u aku i mi znak da
se dam uhvatiti. Kad je vidio pau u ovom stanju "Naj-
bolje bi bilo, gospodaru, da ga oslobodite".
Kad je izaao napolje opet je mene pozvao i
pitao je li defterdar okovan u bukagije. Rekao sam da nije.
190
me je upozoravati: "Rekao sam ti da ga dri." Ja mu uzvratih:
"Gospodaru, ja ga drati, ali kako vi mene spasiti od
gospodina Na ovo Ibrahim-paa: "On uprazno govori,
ti sluaj mene", pa kad se dolo u Beograd uhapsi defterdara. Ali
kasnije jednu priliku, jadnog Aladu dade pod
istragu, sve njegovo dade na drabu i na glavu mu natovari nevolje.
Eto, i to je bio jedan od neprimjerenih Ibrahim-painih postupaka.
Ostale moete spoznati analogijom.
0 VOJNOM POHODU NA UJVAR
11
9 KOJI JE U PRVOJ GODINI
PODUZEO VELIKI VEZIR I SERDAR IBRAHIM-PAA
iza sebe stigli su u Beograd. Tamo je voj-
sci podijeljena hrana koja je pripremljena. Nakon to su papu-
njene potrebe u . ratnim sredstvima i opremi, krenulo se prema
Budimu. I njegova ekselencija han je krenuo iz Sombora i uloga-
rio se u polju Pete. Neprijatelj je boravio u taboru u polju Di-
gerdelen120 preko puta Ostrogona
121
. Donesena je odluka da se ide
na njega. Kad su se islamska vojska i Tatari uputili prema Vacu,
nevjernici su zapalili i poruili Vac i ostavili ga praznog. Odatle se
ulogorilo ispod Novigrada. Ali razmotrivi s kojim bi se
da bi zauzeli ovo mjesto, odustalo se od napada. Nakon toga
zapalili su dvije-tri palanke koje su im bile na putu i stigli preko
puta neprijateljskog tabora. kad su nevjernici shvatili da
im se ne mogu suprotstaviti svi su preli na ostrogonsku stranu
preko dva mosta koja su postavili i tamo su odvratili panju islam-
skoj vojsci se kao da traiti mir. Austrijski zapo-
vjednici su poslali kao taoce nekoliko uglednih prvaka. A s nae
strane njima su otili rahmetli Murad-paa, velikog vezira
i glavni vezir njegove ekselencije hana, Ahmed-
119
To je sada grad Nove Zamky u sjeverno od Komarna.
Neuhausel.
120
pie da je Digerdelen (to onaj koji probija
ski grad Adony, a Hammer navodi da Turci za Adony kau Dankurtaran
(to koji spaava ivot).
121
Ostrogon, Esztergom, njem. Gran, grad na sjeveru na Duna-
vu, na granici prema
191
-aga. je nekoliko hladnih konstatacija s obje strane o raz-
mjeni Ostrogona i Egre. Pri tome je bio pravi cilj nevjernika sprije-
haranje nekih krajeva u blizini Ujvara od strane tatarske vojske.
Iako je ova njihova nakana bila jasna kao dan, ipak su nai drav-
nici prihvatili s njima sporazum. O ovoj temi ipak nisu mogli
do odluke i taoci obje strane vratili su se u svoje stoere.
Nakon toga su tatarski vojnici puteni da upadaju prema ujvar-
skim krajevima pa su uzeli neto zarobljenika, konja i stoke kao
plijen. Ali ovaj plijen je bio daleko od toga da bude nadoknada za
brojnu islamsku vojsku. Osim toga, i zima se pribliavala. Bili su
prisiljeni vratiti se. Ostali su oni koji ostati na krajini, a oni koji
su trebali krenuli su prema zimovalitima. Krimski han je rekao:
"Tatarska vojska ima potraivanja iz riznice. Ne mogu jo jednu
zimu na zimovanje. Bez bez namimica i mrsa to je jedan alaj
fukare. Nije ih ovako drati jo godinu dana". Koliko god ga
se molilo i insistiralo da ostane, on nije sluao pa se zajedno sa ta-
tarskom vojskom pokrenuo i uputio prema Krimu, svojoj domovini.
Njegova ekselencija han se nije mogao sporazumjeti s
Ibrahim-paom, njima nije bilo uspostaviti prijatelj-
stvo. Koliko god Ibrahim-paa nastojao prijateljstvo, han se
nije pribliavao. Uzvieni Allah zna da nikad nije doao u Ibrahim-
-pain ator. Njihovi susreti su se na
konja. Jednom-dvaput su se susreli u tekiji koja se nalazila u pe-
tanskom polju, postavili bi seddade i sjeli jedan prema drugom.
Susreti su tako tako se i zavravali. Han je dolazio s ve-
likim alajem i tako je prilazio i mjestu gdje se nalazi Ibrahim-paa
i gdje su se nalazili drugi velikai. Kad bi Ibrahim-paa stigao, han
bi sjahao s konja, a kad bi poao ponovo bi uzjahivao konja. Tako
nije manjkalo uvaavanja i potovanja prema Ibrahim-pai. Ali i
pored toga, han nije iskazivao nikakvu bliskost.
PREDA VANJE VE P APA 12
2
OD STRANE FRANCUSKIH
NEVJERNIKA MUSLIMANIMA I STRADANJE U NJOJ
Godina wo8. (1599.). Iz francuske drave je podosta nevjernika
dolo u nevjernicima, i od njih je jedan buljuk sa
122
Grad na sjeverozapadu
192
vie od tri hiljade ljudi odvojen za Papa. Njima je
jednogodinja Nisu se podnosili sa i
ostalim mjetanima, nekad su se s njima tukli, a nekad su se mirili.
Na koncu, kad su postali od sve su ih pobili,
imetak i posjede razgrabili, a obitelji uzeli u suanjstvo.
Nakon toga su francuski nevjernici sebe odabrali neko-
liko ljudi i poslali ih u Budim da bi se vidjeli s rahrnetli naim go-
spodarom Mehmed-paom. Traili su da im mi isplatirno njihove
a za uzvrat da i preuzmemo Iste
elje su izrazili i bosanskom beglerbegu Dervi-pai
123
koji je bio
rnuhafiz Stolnog Biograda napisavi mu o torne pisma. Na to rah-
rnetli Mehmed-paa posla njemu svoga sa tristo-
ljudi. A Arnaut Hasan-pau, koji se istakao po hrabrosti i
junatvu jo kad je bio jedan od kapidibaa Tirjaki Hasan-pae, i
koji je postavljen za sandakbega Stolnog Biograda, poslao je za-
jedno sa da ide sa vojskom Stolnog Biograda na
Papu. S druge strane, i Dervi-paa je poslao pismo i ljude.
Kad su ovi stigli u Papu, Francuzi su pobili Austri-
jance i pripadnike svih drugih naroda, razjagrnili njihovo blago i
irnetke, a ene i djecu im zarobili. Nekoliko zarobljenika su poklo-
nili Sve one koji su pristigli, su s panjom i
nisu tedjeli poklone za njih. Arnaut Hasan-pai su dola tri po-
znata nevjernika, a on ih je uputio njegovoj ekselenciji serdarie-
krernu koji se nalazio u Beogradu. Kad su stigli u Beograd Fran-
cuzi su svoje to je iznosilo ezdeset hiljada zlat-
nika. Odmah je o ovome obavijeten sretni padiah i ove su pare u
potpunosti poslane iz Istanbula.
Dok se tako bavilo ovim donoenjem novca, slanje tvr-
u vojsci i smjetanjem vojske u austrijski prokletnici
su skupili sve svoje snage, doli do Pape, opkolili je i po-
je topovima. Francuzi, koji su ostali bez izdrali su
vie od mjesec dana i Na kraju, pali su u bezna-
bili su pred Austrijancima. Jedne
su tako napustili i krenuli u brda ne bi li se sklonili u islam-
123
Dervi-paa dravnik, pjesnik i mecena. Graditelj
brojnih zadubina u rodnom Mostaru.
193
skim krajevima. Udaljenost od Stolnog Biograda do Pape
iznosila je est milja. Da nema na putu nikakve prepreke,
ova se razdaljina moe u jednom danu. Austrijanci i
su napadali Francuze s Pored toga, Francuzi nisu poznavali
put. Zbog toga su se penjali po brdima i kamenjarima. Tako je ve-
stradala. Samo je petsto-esto Francuza, pogete glave, ranjeni
i iznureni, se stalno, uspjelo do Stolnog Biograda. Jedan
buljuk ih je otiao u Beograd, a oko pet stotina ih je u
Stolnom Biogradu.
0 NEKIM LIJEPIM MORALNIM OSOBINAMA
RAHMETLI IBRAHIM-PAE
Rahmetli Ibrahim-paa je bio koji je svakom pokazivao
nasmijano lice i sa svakim lijepo postupao. O njegovoj darelji-
vosti i gostoprimljivosti da se i ne govori. Dok je bio sandakbeg
Smedereva i na temivarskoj strani, koliko god je bilo i
sposobnih za boj rajom, svi su uzeli bajrake i zakleli se da
svaki bulj uk na jednoj strani unititi odmetnike. Paina nagrada
koju im je za to dao sastojala se od po jedne sedade na kojima je
na solunskoj vunenoj tkanini od kozije dlake naslikan lav. Za njih
je posjedovanje jedne takve sedade bilo posebno isticanje i odli-
kovanje raje i ponos.
Koje god vrste nevjernik u njegovo prisustvo, on
njima toliko legne na njegovo srce, a prijaznim i nasmi-
jeena lica uvijek ga ostavi zadovoljnog i raspoloenog. Tako su
nevjernici koji bi za ovakvo njegovo ponaanje gajili elju da
vide Ibrahim-pau. Kad bi ga vidjeli uvjerili bi se da je drag i
milosrdan. Kad bi neko pred njim zaplakao i on bi zajedno s njim
plakao. Ali je i u prolijevanju krvi bio pretjeran. Na kraju, sam je
za sebe govorio: I ubijam i mnogo alim. Kadiju Poege je ubila
raja koja se pobunila. Izdao je naredbu: "Ja sam to traio i nema
odmazde zbog njegove krvi." Na prigovore onih koji su govorili.
"To da je to to je odobreno i da poslije ovoga
ovako biti kadijama u oblastima", on je
"Stanovnitvo krajeva drati pod kontrolom,
ih valjda pustiti da bjee u zemlje?"
194
Ali uistinu, ovoliki dobri postupci rezultirali su ozbiljnim poslje-
dicama bilo u njegovu ivotu bilo poslije njegove smrti. Naprimjer,
koliko god ima sandaka oko rijeke Drave, ima trideset godina
da su se tamo navadili odmetnici. Bila je potrebna vojna pratnja
ako se htjelo od jedne do druge U sela se nije moglo
ni zalaziti. Ali zbog Ibrahim-pae, koliko on titi njihova
prava, raja se ohrabrila i pobila razbojnike drenovim prutovima
sve pod izgovorom da idu u polje mlatiti ito. Nakon ovog doga-
razbojnicima su krila.
Ustvari, pravi razlog za to je osvojenje Kanie
124
, ali velik je
udio u tome i u lijepom dranju Ibrahim-pae. Nijedna palanka ni
od Budima do Beograda nije ostala jagme i
zarobljavanja od strane ovih razbojnika. U pohodu na Kaniu
Ibrahim-paa je drao vojsku pod tako strogom disciplinom da
niko nije smio otkinuti ni klasa sa njive seljaka. bila je se-
zona vridbe. Raja je iznosila vojsci na put puna kola
samuna i ita i to im prodavala. Svako je uzimao ta eli i
koliko treba. Ima tu i jedna biljka koja se zove heljda i koja
uspijeva u klimatskim ali joj jo nije bilo
vrijeme etve. Niko nije smio pustiti tovame ivotinje da u
njive, du puta. Ja sam urno iao pored alaja i jedanput
sam naiao na ivicu njive. Zavikali su: "Ne ulazi u njivu, dovedite
ga". Vidio sam da je Ibrahim-paa poslao preda me svoga matara-
diju (vodonou). Vodonoa me da kaem kada
tamo da nisam znao da je to njiva. Valjda je onima koji
bi tako rekli opratao. S obzirom da me u drutvu
moga gospodara Mehmed-pae, kad me je vidio poznao me je. "A, to
si ti, jadan ne bio?" "Va sam sluga, gospodaru", odgovorih.
"A zna li ti da je to tamo zasijano?" upita me. Odgovorih: "Ja,
va sluga, sam odavde, znam da je zasijano, ali tamo kuda sam ja
iao bila je "staza"?" A ta je to "staza"? upitao je. Na ovo sam re-
kao: "Moj gospodar zna bolje od mene da to put".
"Pravo si rekao", i kao da se nasmijati, ipak otro upozori:
"Ipak, se da ne biste uli u njive!"
124
Danas grad Nagykanizsa (Velika Kania) u jugozapadnoj 25 km
od granice prema Hrvatskoj.
195
Usprkos ovoj strogoj disciplini, Ibrahim-paa je pogubio samo
dva-tri Jedan od ovih je bio neki devedija kojeg je obje-
sio pokraj bazena. Oduzeto je i nekoliko mazgi i konja u korist
dravne riznice. To je sve. Samo se po sebi razumije da je ovakva
disciplina bila zbog njegova uvaavanja.
OSVOJENJE BOBOVAC (U
Godina roo8. (1599.). Kad je stiglo Ibrahim-paa je otiao
u oblast. Poto se prelo preko mosta, poslan
je Murad-paa sa njegovim Mehmedom da osvoje Babovac
(u Ovi su stigli tamo, opkolili i tukli je puna dva
dana. Napunili su j arke svim i a onda su
zemlju. dana nevjernici su se predali, milost. Mehmed-
je sa sekbanima i svojim ljudima doao do njih i tako su sretno
stigli do beogradskog pristanita. U to vrijeme je veliki vezir jo bio
u Sigetvaru i tamo je dobio sretni glas o
OSVOJENJE VE KANIE
I TABORSKI RAT U BLIZINI OVE VE
Godina roo9. (1599.-16oo.). Dok je na rahmetli Gospodar Mehmed-
-paa bio u rumelijskom ejaletu, dodat mu je i Budim pa je te go-
dine ostao kao muhafiz Budima. Kako je bilo vrlo vano da rume-
lijski beglerbeg bude sa svojom vojskom, prepustio je budimski
ejalet Tirjaki Hasan-pai i poslao mu da sa pet velikih
topova do Kanie. Kad se krenulo iz Budima, uzeo je sa
sobom i poveo Francuze koji su se nalazili u Stolnom Biogradu.
ovamo, tukao je jedan dan palanku Bolendvar koja mu se
nalazila na putu pa mu se sutradan predala. Ali unutra su bili od-
metnici sastavljeni od raje toga kraja. Sve ih je dao pobiti. Te
naputena je od strane neprijatelja palanka Lak, u njoj su ostavljeni
mustahfizi pa se odatle krenulo prema Kanii. Kad se stiglo
tamo, prelo se preko rijeke Berk pa su se Francuzi smjestili uro-
vove ispred rovova Kad su Francuzi uli u rovove, poka-
zali su vie truda od islamskih vojnika da osvoje
u okolini Kanie je bilo jedno veliko jezero. Ni s jedne
strane se nije moglo ni na domet strijele. Oko jezera
196
su opet bila brda i ume. To su bile prepreke da se
Tako su smislili jedan poseban !spleli su od plot koji
moe drati jednog-dva napravili su koliko su mogli vie
splavova koji se zovu "ljesa" i stavili ih na jezero. Skupili su i do-
nijeli ogromnu gomilu drva na te ljese, tako da se stvorio paravan
i islamske vojske.
Kad Allah neto onda sve ide od ruke i sve se lahko obavlja
obave se stvari bez troenja truda. Tako je bilo i ovdje.
Vatra je pala na skladite baruta u je otila u zrak i
mnogo prokletnika je izgubilo ivot. Eto, ovaj se posao obavio uz
Uzvienog Allaha i sjajnom mudizom hazreti Pejgambera
pa je bez ikakvog truda uniteno tako mnogo nevjernika.
EPOPEJE O TABORSKO M RATU SA NEPRIJATELJIMA
Jednog dana je bilo tako kiovito, vlano, maglovito, uma se
gotovo nije vidjela. Odjednom se pojavie alaji, natje-
rae islamsku vojsku koja je bila na strai da se u logor.
Na ovo su beglerbezi, begovi i ostala vojska i suprotstavili
se neprijatelju. Ali nisu mogli odoljeti
Pod izgovorom da su potrebni pjeaci, su izali u alaj ima,
same Francuze u zaklonima. Ali kako su neprijatelji
napadali i oni su se okrenuli natrag mjesto u okrilju osman-
skog logora. Pred neprijateljima su samo ostali bajraktari sa beg-
lerbegovima, aga oficiri i (policija).
Hvala Allahu, mudizom hazreti Muhammeda, neprijatelji, pou-
batinama koje su dobili kod Egre, nisu ulazili u logor. Primakli
su topove i tukli nae rovove hicima koji nisu prelazili preko nae
vojske. Do su alaji tako ostali. Neprijateljski pjeaci su po-
kopati rovove prema taboru. Do jutra su prokletnici koji bi na-
punili brda i poljane napunili rovove, rovove su iskopali u dubini
jednog koplja, napravili zaklone i postavili topove.
Kad je svanulo vidjelo se da su prokletnici opet povezali alaje i
poredali jedinice. Ovaj put je serdar uzjahao konja i iza
jedne povezao alaje. Aga je kao i uvijek postro-
jio u redove. I beglerbegovi su, svaki na svome krilu, po-
vezali postrojbe. Ali kad su neprijatelji preli u napad, oni su se
197
povukli. Kad su se uputili prema njima i oni su pobjegli.
Na bojnom polju niko nije ostao osim bajraktara i oficira.
Sve je poleglo u umu, po i barama. Jadnom Ibrahim-
-pai su tekli potoci suza. Uz Allahovu gusta magla je sve
prekrivala dana. Nevjernici nisu mogli vidjeti kako treba.
Kako se nai nisu suprotstavljali, a ovo je trajalo osam dana, nepri-
jatelji su mislili da su otili, tako su i oni devetu otili. Za njima
je krenula i pozadina. Mi do jutra to nismo mogli ni znati. Kako je
bilo maglovito, Boijom mi ih nismo ni vidjeli ni
Neki beglerbezi su ih slijedili i pomalo pucali za njima. Velika je
Allahova milost prema Muhammedovim podanicima, da su se ne-
vjernici ovako prevarili i otili.
Nakon toga, prokletnici koji su bili zatvoreni u izgubili
su nadu da im traili su milost i za predaju su nu-
dili uvjet da im kao talac u Sinan sin
Koda Sinan-pae. Na talac je uao u uzeo vjerodajnice i
dao garancije pa su oni sutra izali iz im se pridru-
io i otpratio ih do pristanita Morove. Namirene su sve potrebe
a beglerbeglukje dat Alada Atli Hasan-pai.
Skrivene tajne visoke Allahove, bilo u taborskom ratu
bilo u zauzimanju nije shvatiti. Zbog toga, uz
tovanje zahvalnosti, svi muslimani moraju priznati svoju i
svoje nedostatke.
Nakon upotpunjenja potreba za ulogorile se blizu Brez-
nice i tu je jedna nova palanka. Nakon toga je vojsci dat
dopust. Visokovrijedni serdar sa velikim ponosom i mirom u srcu
je doao u Beograd i tamo mirno proveo zimu. Padiah ga je mnogo
pohvalio i nagradio. ga je i pismom u kome mu je
da ga ostaviti na mjestu velikog vezira dok je iv.
SMRT RAHMETLI IBRAHIM-PAE
I HASAN-PAE ZA VELIKOG VEZIRA
Godine 1010. (r6or.). Vezir Ibrahim-paa, kome nema ba-
vio se poslovima u Beogradu. Poslao je u to vrijeme u
Budim i Vezir Mahmud-pau da razgovaraju o
miru to je smatrao potrebnim. S njima je poslao i dosta vojnika
198
i svojih ljudi. Ali tek to su oni stigli u Osijek, Ibrahim-paa se
razbolio. U nekoliko dana bolest mu se sve vie pogoravala. Osje-
tio je znakove smrti. Moj rahmetli gospodar Mehmed-paa te zime
je ostao u Pritini i u to vrijeme se nalazio u mjestu koje se zove
Hasan-paina Palanka. Od Murteza-pae koji mu je bio rod i od
defterdara dolo mu je po jedno pismo da ga je
Ibrahim-paa odabrao za izvrenje oporuke. Kad je shvatio o
se radi, brzo je reagirao i stigao u Beograd upravo u vrijeme kad je
trebalo opremati rahmetlijino tijelo. O painoj smrti odmah je oba-
vijeten i padiah. Kako je Hasan-paa bio kajmekam veli-
kog vezira, postavljen je na Ibrahim-paino mjesto.
Bilo je pred prestanak sezone za polazak u vojni pohod. Zbog
toga se nastojalo hitno osigurati da se krene na front. Od strane
sultana njemu su predati Ibrahim-paini atori i oprema i sve se
poduzelo da se vrijeme ne troi uzalud. On sam je sa malo stvari
stigao za dvadeset dana do Beograda. V eliki i mali atori rahmetlije
nalazili su se postavljeni na zemunskoj strani. Ulo se u atore i
odatle se odmah pokrenulo prema
ZAUZIMANJE STOLNOG BIOGRADA
OD STRANE NISKOG NEPRIJATELJA I TABORSKI RAT
Godina IOI0.
125
Jo dok je vezir kome nema ravna bio u Zemun-
skom polju, stigla je vijest da su doli nevjernici i opkolili Stolni
Biograd. Nije se zanemarilo nastojanje da se u stiglo
se u polje Stolnog Biograda, ali u to vrijeme su se neprijateljski
napadi umnoili, oni su uzeli pobili mukarce, a ene i
djecu zarobili, a nakon toga u smjestili mnogo
vojske.
Serdar je stigao sa mnogo vojske i zauzeo poloaj prema nepri-
jatelju. Logor je bio udaljen od jednu milju. Nevjernici su
formirali tabor dva brda, okolo iskopali rovove i zatvorili
putove islamskoj vojsci da im se priblii. Nasuprot ovakvom sta-
nju pripremljena je da se preko jezera i tako se stiglo
do neprijatelja. Na vrhu svakog brda postavljeni su topovi darbzeni
125
Godina 1010. 2.7.1601. a zavrava se 20.6.1602. godine.
199
pa se tuklo po njihovoj vojsci koliko se eljelo. je
imao preko esto sekbana. Oni su nali jednu uzvisinu iznad nepri-
jateljskih rovova i vatrom pobili mnogo nevjernika. Mi
smo sa nekoliko alaja vrebali priliku i vrijeme da se
obruimo na tabor. Ali upravo u to vrijeme prokletnici su sa
bataljona od po petsto ljudi munjevito napali islamsku vojsku.
Okrenuli su vatru na nas iz topova koje su pripremili u taboru. Ispod
nas su se pojavljivati i njihovi bataljoni koji su
slijedili jedni iza drugih. Tako su silno navalili da su odmah nau
vojsku izbacili iz polja i doline. Rahmetli Hasan-paa posla odred
silahdara, a odmah za njima i druge buljuke koji su im
bili pozadina pa estoko napadnu nevjernike, ali nevjernici se nisu
pomicali sa svojih poloaja, izdrali su i ostali. Pao je i mrak pa se
bitka toga dana tako
Sutradan opet postrojismo odrede i krenusmo na nevjernike.
Ali prokletnici su sada podigli svoj tabor i da se odatle
povuku. Kola su poredali okolo, topove postavili sa strane, konja-
nike i pjeadiju su povukli u sredinu kola. Izaavi, tako
su napredovali. Iako su ili dan mogli su se udaljiti samo za tri
topovska poloaja. Kretali su se korak po korak. Stali su na mjesto
gdje se moglo kamenom dobaciti i okrenuli su puke i topove prema
vojsci koja se pribliavala. Mjesto gdje su stali bilo je vrlo blizu
naih odreda. Kad bi se kamen bacio mogao bi do njih. Stajali
smo nekako jedni blizu drugih. Njihove puke su pucale po naim
bajracima tako da nije bilo neiscijepanog bajraka i nepolomljenog
koplja. Tada su na neprijatelje napali i budimski
beglerbeg Menkuzkuu Mehmed-paa. Uzvieni Allah zna da nas
nisu obavijestili niti su i nas pozvali u borbu. Mi smo samo mogli
vidjeti bajraka njihovih odreda. Vidjeli smo talasanje nji-
hovih bajraka, ali nismo mogli saznati razlog. Njihova odlaenja i
dolaenja su bila ista. Jer tamo se moglo kamenom dobaciti. Tako
su i Menkuzkuu pali kao ehidi. Neki su doli pa
su nas o tome obavijestili. Prije toga rahmetli paa se mnogo ras-
tuio to nas nisu obavijestili. Neke su osobe govorile da je on
"imao neku nakanu prema traio je njegovo ukla-
njanje, svjesno ga je bacio u opasnost a sam se nije u
borbu". Tako je Hasan-bejzade napisao u svojoj Kronici. Uzvieni
200
Allah zna da oni koji ovako govore veliku potvoru. Ja sam se
u svaka doba nalazio uz rahmetliju i sam ja razgovarao s
njim. Bio je opkoljen u Kanii. je rahmetli !skender-paa
bio tadanji Hasan-pain doao je da trai Poslije
toga ko god je govorio o ovoj temi on bi govorio "Na moje ime je
toliko kleveta
Te su prokletnici tamo Sutradan su se kretali opet
na isti putem prema Paloti, ulogorili se u jednom
klancu i odmah iskopali rov u pravcu odakle bi mogla naa
vojska. Poslije toga nije im bilo i zbog toga smo se
povratili natrag.
Naem gospodinu Mehmed-pai je uz rumelijski ejalet pridodat
i budimski ejalet i on je poslan da Budim.
Te zime sam ja, va sluga, kupio Poege i poslom sam
bio odvojen od Budima pa sam serdara o nekim stvarima
vao pismima.
Snijeg je bio do prsa. Zbog snijega vie se nije moglo ni pomi-
sliti da se ide. Kako se, opet, moglo putovati Dunavom
htio sam tako obaviti svoje putovanje. Ali svakog dana je pucao
led pod naim konjima pa je po dvadeset-trideset konja propadalo
u vodu. Malo po malo, led, plivajuci su odlazili. Onda
smo ih napolje za glave i repove. Petnaesti dan ove muke
i nevolje sam stigao u ta smo sve doivjeli i smo se
nagledali!
OPKOLJAVANJE KANIE
I BOIJOM NJIHOV PORAZ
Godina IOI0.
126
Kako smo ranije govorili u ovoj blagoslovlje-
noj godini, dva tabora preuzeli su u svoje ruke Stolni
Biograd. Jedan od njih je, u vrijeme kad je serdar iao u Budim,
iskoristio priliku, opkolio je Kaniu i sa dva velika topa
vie od osamdeset dana je tukao Jezero Berk koje je u oko-
lini napunio je vie puta je izvrio napad, ali svaki put je
na hiljade nevjernika pobijeno i otili su na dno Dehennema.
126
Isto.
201
je branio Tirjaki Hasan-paa. Tamo se nalazio i sek-
banbaa, aga Sefer-paa koji kasnije postati slavan kao
beglerbeg. U je bilo mnogo ljudi, zaima i timar-
sahibija iz i Sigetvara koji su kolima dovezli hranu u
Kaniu. Kako se u opsjednutoj zatekao i jedan buljuk raje
i oni nisu mogli ali ostali su unutra pa se govori kako su bili
vrlo korisni.
Serdar i aga su doivjeli poraz u Stolnom Biogradu i
kad su odatle krenuli i stigli na

doli su neki ljudi da se
poale "da smo dali nevjerniku da uzme Stolni Biograd i da
dati i Kaniu", pa su pale i neke teke Nakon ovoga bilo je
nuno u Kanii. Stiglo se do a onda do Sigetvara.
Poto je stigao kasum, otilo je mnogo vojske. Vrijeme je veoma
zahladilo i bilo je estoko. gazije su se iskupile pred
serdarovim otagom (vojnim atorom) i obavijestili ga da
Kad se dolo do mosta, te je palo toliko snijega da
je sezao ljudima do prsa. Dravski most se, naredbom vrhovnog
Tvorca, sruio i nekoliko pontona je potonula u vodu. Leali su sa
svom vojskom nekoliko dana u i umama. Onda su
preli preko mosta koji su nekako iznova napravili i stigli do beo-
gradskog mosta, a kad su stupili nogom na njega i on se sruio. Na
ovom putu, po ovako estokoj bilo je mnogo ljudskih
gubitaka i gubitka ivotinja. I pored takvog stanja Kaniu su pre-
Bogu na i bili su primorani vratiti se iz Sigetvara.
Ista otra zima i snijeg drala je okovanu Kaniu u mukama.
bio je veliki herceg, imperatorov brat. Bio
je to do krajnjeg stupnja zaljubljen u sebe. Govorio je "Ovu
zimu prezimiti pod zimu prestati
i odavde dok ne uzmemo Napra-
vio je podzemna sklonita i povezao ih putovima. Ali Uzvieni
Allah je pomagao muslimanima. Nemilosrdna vojska kojoj je ime
zima pritisla ih je sa svih strana. Strane oluje su puhale, a
sve zatrpavale, nije se moglo izdrati u napravljenim sklonitima.
Bjeali su ne se jedan na drugog i odlazili dokle ih
vode a noge nose.
127
i pqlje u blizini prema granici Hrvatske.
202
Posada iz se pitala ta se to zbiva pa su se spustili do
vode da istrae. Ali voda koja je tu tekla se sledila, a led je bio
tako da su se topovi mogli preko njega Nakon toga
su odmah neprijatelja i toliko su ih pobili da broj zna
samo Uzvieni Allah.
U to je vrijeme rahmetli Kara Omer bio zapovjednik konjanika.
Kako se u ovom ratu iskazao mnogim junatvima, rahmetli Hasan-
-paa je Omer-agi svojevoljno dao sandak koji je bio
njegov arpaluk.
Dok smo tako ili i tukli neprijatelje, nailazili smo na okupljene
grupe od deset do petnaest nevjernika koji su palili vatre i grijali
se. Kad bi nas ugledali, oni koji bi smogli snage ustajali bi na noge,
skidali kape i pozdravljali nas, a onda se opet sputali na svoje
mjesto i sjedili. I nama je dosadilo ubijati, a nismo smatrali ni ne-
kim junatvom ubijati ovako ljude. Dalje naprijed
smo nailazili na zdravije i hornije neprijatelje koje smo ubijali i
prisvajati njihovu imovinu. Na jednom smo mjestu tako vidjeli da
su se pokvarila jedna kola, a iza njih je stajalo jo dvjesto kola.
Arabadije kojim se jo nisu sledile ruke i noge uzeli su po jednog
konja i u skladu s izrekom "ko spasi brod on je kapetan", ostav-
ljali su sve stvari i bjeali. Mi smo otvarali sanduke u
kojima smo u izobilju nalazili srebrenih i pehara i uzimali
smo ih do mile volje. Zbilja je bilo tako da je mnogim gazijama
ovaj plijen predstavljao imetak od kojeg su se izdravati dok su
ivi. Kasnije je rahmetli Hasan-paa prenio u topove koji
su bili u zaklonima, sva ratna sredstva i opremu, mnogo municije.
To se sve prenosilo puna dva mjeseca, i to s velikim naporom.
Ova bitka je jedna tako velika gaza da bi mogla biti prva strana
mnogim bitkama. Ona je neprijatelju rasporila grudi.
STOLNOG BIOGRADA
IZ RUKU
Godina Iorr.
128
Nakon to je u beogradskom zimovalitu s velikim
trudom upotpunio sve potrebe za vojni pohod koji se poduzeti
128
Godina 1011. 21.6.1602. a zavrava se 10.6.1603. godine.
203
u slavni i sretni serdar uputi se u krajeve.
je stigao, opkolio je Stolni Biograd. I na rahmetli efendija
Mehmed-paa doao je iz Budima i postavio svoje atore ispred
mjesta zvanog Duga Varo, na junoj strani od Tukli su
zabarikadiranu, kapiju nekoliko dana, i kad
su se digli u napad zauzeli su dvije nanovo napravljene
su kapiju preko puta kule. I na strani su bila
postavljena dva velika zaklona. Jedan je nazvan po serdaru i agi ja-
a drugi po Nuh-pai. Za neupotrebljivu kapiju koju je tukao
na efendija Mehmed-paa (Lala Mehmed-paa) rekao je prilikom
prvog opsjedanja rahmetli sultan Sulejman-han: "Propast ove
zbog ove kapije" i naredio je da se zatvori. Tukle
su se neke kule koje su se jo drale uzgor. Nakon to se tuklo ne-
koliko dana, sve je bilo toliko ruevno da se moglo popeti na
nju. Ali nevjernici su iznutra popunjali praznine zemljom. Mislili
su, i ako se kula osvoji, da oni iz skrovita koja su pripremili
osloboditi kulu i zbog toga su ostavili samo nekoliko stra-
ara u kuli pokvarene kapije.
U trenutku kad su u zaklonima i svi se zbog vru-
opustili i odmarali, jedan od slugu rahmetli Mehmed-pae, po
imenu Ahmed, uzeo je bajrak u ruke i se penjati prema kuli.
Mi, rahmetli na efendija (Lala Mehmed-paa) i drugi koji su bili
u zaklonu gledali smo ga ozada. se u jednom skoku ispe
na bedem i brzo zabode zastavu koju je drao u ruci. koji
su bili dolje i druge gazije odmah su se iskupili na kuli. se da
je na kuli bilo pet-est nevjernika, i oni su pobjegli, a gazije su
zauzele kulu. Ali nevjernici se nisu zbunili i izgledalo je
kao da su tu kulu ranije prepustili. A nae gazije, su zauzele
kulu, osule su vatru po unutranjosti i nevjernici
tu vie nisu imali ta traiti. O ovome su obavijestili serdara koji
je odmah doao i rekao: "Ko kae da je ovo Mehmed-pain
ovo je moj time naglasiti jedinstvo i zajednitvo.
Mehmed-paa je pak sa drugim gazijama uao u i
se estoko, nastojao napredovati. I drugi beglerbegovi su stigli i
napunili Prokletnici su stavljeni pod topovsku vatru sa
svih strana pa su se nalazili u jadnom stanju. A serdar, i
vojsku, postavio je ator ispod kule.
204
Prije akama nevjernici su zatraili da se predaju. Nakon toga
nekoliko istaknutih prokletnika su kaftanom. Sa puno
panje i potovanja odnosilo se prema njihovom kontu
koji je bio njihov glavni zapovjednik. Poslije toga upotpunjene su
potrebe i nedostaci krenulo se u Budim pa se ostalo neko-
liko dana u petanskom polju.
STRADANJE SEKELJA MOZEA
I NJEGOV ODLAZAK U POKRAJINU ERDELJ
U erdeljskoj pokrajini je bilo nekoliko naroda i svaki je imalo svoju
vlast. Spolja im se niko nije mijeao. Jedna od ovih
skupina bila je ona pod imenom Sekelj. Od ranije Sekelji nisu do-
zvoljavali erdeljskim vojvodama da ulaze u njihovu zemlju. Ako bi
i dolazili, to je bilo samo na pozive za svetkovine, kad mu je do-
zvoljavano da samo sa pet-est ljudi, a tom prilikom je oduzi-
mana oruje svima osim vojvodi.
u tim vremenima je kralj, bilo kako bilo, nekako na
silu, uao u uzeo iz riznice koliko je htio novaca, oruja,
municije, ratnih sredstava i opreme, neke itelje je ubio, a ostale je
izgledalo da pobiti. Na ovaj jedan od njihovih
ljudi, Sekelj Moze je u sred zirne pobjegao serdaru,
mu odanost sklonio se kod njega i pokazao na neke lahke putove
za osvajanje Erdelj a. Odatle je doao u i naao se sa tatar-
skim hanom. I ja sam se u to vrijeme nalazio na banovom divanu.
Njegova ekselencija han je doveo sve rnirze koji su se nalazili u
gradu, age koji su bili vezani za njega, Ahmed-agu koji je
bio u funkciji njegovog glavnog vezira i kapuage,
koji je bio vezir-haznadar, kazaskera i nian-agu. Ovi su prema
hanu stajali na ajakdivanu, a nas nekoliko mjetana srno sjedili.
Njegov silahdar je stajao oslonjen objema rukama na zlatom izra-
sablju. U ovom poretku su primili Sekelja Mozea, dozvolili
mu da poljubi hanu ruku i nakon kratkog razgovora obradovali su ga.
Rahrnetli Hasan-paa je ovu nevjernikovu ponudu pri-
hvatio, da je to dobar i lahak posao, i je u svojoj
glavi zamislio da osvaja erdeljski vilajet. Tako je da iz
Beograda ide na Erdelj. Ali Stolni Biograd je bio u
205
rukama. Tako je bilo potpuno jasno da bi Budim ostao bez snage.
Zbog toga je trebalo prije svega osvojiti Stolni Biograd.
Kako je sada uz Uzvienog Allaha Stolni Biograd bio
preao u ruke muslimana, krenulo se iz Beograda da bi se ilo na
Erdelj. Prelo se preko budimskog mosta i ulogorilo se u petan-
skom polju. Nakon to je Budim podmiren sa hranom, drugim po-
treptinama i izalo se na put prema Erdelju. Dehennem-
ski nevjernici su boravili sa taborom na mjestu Digerdelen, preko
puta Ostrogona, i da islamska vojska. Kao to je islam-
ska vojska jutrom i govorila "Allah Allah, delle anuhu",
tako su i oni, ne budi primijenjena, jednoglasno izgovaralai "Jezus,
Jezus". S ovim su mislili na hazreti Isaa. Dakle, svakog jutra i ve-
kao iz topa "Jezus".
Dok je to bilo tako, niko nije smatrao uputnim da se ostavi ne-
prijatelj u blizini nae vojske i nae zemlje, a da se ide na Erdelj.
Ali ni serdar nije poputao u svome inadu. Sofu Sinan-paa je od-
za zapovjednika budimske strae, Ali-paa postav-
ljen je za budimskog beglerbega, a Koda Habil-efendi je bio
budimski kadija. Jednog dana su oni zajedno doli do serdara.
Donijeli su i Ali-pau na nosilima, s obzirom da je bio ranjen pu-
metkom u Stolnom Biogradu, i postavili ga na njegovo
mjesto na divanu. Podugo su raspravljali o ovom pitanju i na kraju
da "dok neprijateljsko kao iz topa ispaljeno Jezus odje-
kuje u naim uima, velika je greka da islamska vojska ide na
drugu stranu." Na ovo je govorio "Dobio sam pouzdane
vijesti, neprijatelj ima samo pet-est hiljada nevjernika i nema snage
da ove godine negdje napadne, upamtite to dobro!" Tim i takvim
ih je tjeio.
S druge strane, Ali-paa je govorio: je doao moj uhoda
od nevjernika. Poto je to od davnina moj u njega sam
siguran. Obavijestio me da se u neprijateljskom taboru nalazi
deset velikih topova i vie od osamdeset hiljada nevjernika. Ako
je ova moja lana, i ako neprijatelj vi odete napadne
Budim, evo kadije padiahove vojske, neka ovu zapie u sidi-
le i izda potvrdu, a ako bude suprotno ovome, kaznite me najteom
kaznom." je bio jedan prkosan Arnaut i nije poputao u
svome inadu. Rekao je Ali-pai: "Po naem miljenju, ovo se pre-
206
tvorilo u ovo prikazivanje nevjernika je stoga da
islamsku vojsku da ide na Erdelj, ove godine oni
niti su u stanju opsjedati niti na nas".
Rumelijski beglerbeg, moj rahmetli efendija (Lala) Mehmed-
-paa "Kad je stanje takvo, to je za nas od Boga, dajte
ovom vaem sluzi lahku konjicu da je razdvojim na tri strane i ako je
od Boga da idem s onu stranu Fesenleka i Sedana na krajeve
gdje se nalaze rudnici i da poharam i popalim nepokorne krajeve.
Ako Allah ovo bi bilo korisnije od osvojenja erdeljske zemlje".
Serdar nije prihvatio ni ovo i sutradan je krenuo prema Solnoku.
DRUGO OPSJEDANJE BUDIMA I PRELAZAK PETANSKE
U NEPRIJATELJSKE RUKE
Godina ron.
129
su ile naprijed i postavili atore u polju
GOle. Kad je stigao prkosni serdar, se ime po loem i
kad se htio ulogoriti, doli su ljudi koji su se alili da su nevjer-
nici, su saznali da je islamska vojska pola na Erdelj, krenuli
da opsjedaju Budim, napravili most, uzeli Petu, pobili sve siro-
mahe i bogate, mukarce i ene. Prema njihovu kazivanju, jedan bu-
ljuk ljudi od petanskog stanovnitva sklonio se u veliku kulu na
obali Dunava i sa dvije tri ajke koje su dole iz Budima spasili od
onih koji su se nalazili u kuli dva-tri beglerbega, nekoliko ugled-
nih ljudi, dosta sirotinje i i prevezli ih u Budim. To je
vrijeme bilo vrijeme osionih buntovnika i odmetnika. Ovi su pre-
tjerano napadali na i vrlo tekim ga I
sam je kajanje, ali kakve koristi od toga.
Sa mjesta gdje su se ulogorili silom prilika vratili su se natrag.
Na peti konak su doli do Pete, ali je Peta bila u
kim rukama. Sa otoka neprijatelji su postavili most
prema petanskoj strani, a na otok su postavili topove. Nisu dali
islamskoj vojsci da ni Dunavu ni Budimu. Nakon mnogo
razgovora i savjetovanja, i mi smo postavili topove u Petu i
li sa dva-tri mjesta. Nevjernici preko puta nas tukli su Budim
iz topova, a mi smo tukli Petu iz deset topova.
129
Isto.
207
N<Upoznatiji buntovnici su bili Pojraz Osman i Oktiz Mahmud. I
oni su kao i uli u rovove i tako formirali posebnu jedinicu.
Svojim sam vidio: Tek to su ovi uli u rovove, Murad-paa,
Mahmud-paa i drugi beglerbegovi i veziri, svi su ustali na noge i
pozdravljali buntovnike. Ali na efendija rahmetli Mehmed-paa
(Lala Mehmed-paa bio je vrlo razborit i ponosan
Nikad nije ukazivao potovanje buntovnicima. Govorio bi "Dat
glavu, ali je pogeti pred nitkovima". Nakon to je prolo
deset-petnaest dana, islamskoj vojsci je zaprijetila strana glad.
Brano se prodavalo po dvadeset pa i po dvadeset dva zlatnika.
je bio po deset-petnaest zlatnika, pa ako se i po toliko
je.
Prethodne godine je rahmetli (Lala) Mehmed-paa, kao budim-
ski muhafiz, dao ispred tala napraviti jedan odjeljak od granja i
i tako je bila zatvorena velika kapija koja se nalazila
dvije tale. Put koji se sputa do "Vodene kapije" dao je da se is-
puni drvetom. i su jedan drugom govorili s
ironijom: "Ovo je gradnja Bonjaka Mehmed-pae". Boijom mud-
nije prolo ni deset dana, a svi su, veliko i malo, shvatili ko-
liko je bilo potrebno da se ovo napravi. Da nije napravljeno, ne bi
se moglo mjesto gdje bi ko iz ordije mogao u Budim niti bi
ko iz Budima mogao do vojske. Ni ne bi mogla biti pruena
niti bi se petanska fukara mogla spasiti. Zasigurno bi se i Budim
izgubio. Ta mala gradnja napravljena je s koje je dolo
od Boga i bila je, kako se vidi, uzrok spaavanja Budima.
Kako je vojsku snala takva oskudica, svi su, htjeli ne htjeli,
kupovati namirnice u Budimu. Sve to se poduzelo da se u
tome nije dalo rezultate. Neki su za novcem davali
od svojih usta, neki su uzimali od prijatelja. Jednog dana su Ali-
-paa, kadija Habil, aga i jo neki ajani doli serdaru i
rekli: "Ne pretpostavlja se da Ako jo deset dana
ostanete, potroit se sve budimske zalihe namirnica. Stavite od-
mah Mehmed-pau u i ako moete dajte i neto vojske i
ostavite nam ih. Budim Stvoritelju svjetova i vi idite".
Sva vojska je prihvatila ovu odluku.
Mehmed-paa nije izgledao jako sretan ovim prijedlogom. Rekao
je: sam dvije godine neprekidno ovdje, sam svoju smjenu
208
nekoliko puta obavio, i preko mjere. Nijedan od koji sjede
ovdje ne dolazi sa ovakvog posla. Samo naredite i boljeg
od mene". Oni koji su doli iz Budima usrdno su molili Mehmed-
-pau, vie puta su mu ljubili ruke i noge. je i malko
pogeo iju i poljubivi ga jednom u bradu "Brate, ja nisam ni
znao tvoju vrijednost, neka Uzvieni Allah da propast smutljiv-
cima". Toliko mu se dodvoravao, daje to bilo neukusno.
Razlog nemira rahmetli Mehmed-pae bio je Kad smo
krenuli iz Budima i stigli u Stolni Biograd odsjelo se u serdarov
otag. Tamo je bio Bulgar Mehmed-paa, isprazna govora,
neoprana jezika i Kao sandakbeg Tirhale
130
zatvorio se
u Budim i za velike probleme. Serdar je pak, kad
je doao u Beograd, na prijedlog i insistiranje
sandak Tirhalu oduzeo od Bulgar Mehmed-pae i dao drugom
kandidatu. Rahmetli Mehmed-paa je sjeo pored serdara i dok su
razgovarali uao je unutra Bulgar Mehmed-paa i pitao: "Zato si
moje mjesto dao drugom?" Koliko god je najprije blago,
a onda grubim govorio, ovaj nije htio ni Onda se
naljutio i rekao "Gonite ga odavde". Bulgar Mehmed-paa
je odgovorio: "Ovdje je padiahov divan, me odavde otjerati,
ili mi glavu ili mi vratiti moj poloaj". Serdar se
potpuno izgubio pa povika: "Delat!" Na ovo su jadnog Bugarina
doveli na mejdan, svukli ga i oborili. Tamo je bilo nekoliko vezira
i belgerbegova, ali se niko nije da moli za milost. Svi su
gledali u Mehmed-pau, a rahmetlija je okrenuo glavu, nije ni
gledao na tu stranu. opet, nije govorio ni udri ni pusti.
Allah zna, da sam ja, ovaj ponizni rob, odlazio nekoliko puta do
rahmetlije i govorio, iao sam i drugima da posreduju da se oslo-
bodi. Ali nije bilo koristi, on nije poputao u svome inadu. Neto
poslije, jedan dervi, pravi aik ode i "Ne to!"
Na ovo su oslobodili Bulgar-pau.
Tako je rahmetli Mehmed-paa dok se navaljivalo na njega da
preuzme odgovornost Budima, opisao ovaj i rekao:
"To tvoje lukavstvo bilo je zbog mene, a ne zbog Bugarina". I pored
toga, svi prisutni su uporno insistirali da Mehmed-paa prihvati
130
Tirhala, grad u Tesaliji u
209
dunost. Ovdje je opisati pojedinosti. Na kraju su ipak
nekako pri voljeli Mehmed-pau da prihvati Budima.
Ja, va ubogi sluga, sam se malo raalostio. Kako sam ostao
bez novca, dobio sam dozvolu da odem u Poslije smo usred
zime sa i rahmetli Tirjaki Hasan-paom
dovezli tristo kola hrane. Tamo je rahmetli Mehmed-paa ispred
iao pjeke do obale Dunava gdje se ukrcava u ajke.
sam kako mu se ovaj pogrdnim kao "Nisi do-
stojan ni da bude segban". Rahmetli je bio
kova. sam da je dao da se uhvate i istuku ljudi
koji se bune zbog hrane. Niko mu nije bio ravan u nadgovaranju.
Kad je rahmetli Mehmed-paa uao u Budim, vojska je te
u otila prema varadinskoj skeli. Rahmetli paa nije kako
treba ni uao u rano ujutro odabrao je petsto vrijednih ko-
njanika i poslao ih na jednu dvije grupe neprijatelja koji su se za-
redili, a nalazili su se u oblasti Un Kapije. su ove gazije stigle,
su se sa prokletnicima, mnoge su nevjernike pobili, a
mnoge su ih i zarobili. Mehmed-paa je odabrao i mnogo pjeaka
na kapiji i njima je naredio da napadnu na neprijateljske
rovove i koliko god mogu da ih ustrijele. Ovi nisu ni stigli, nevjer-
nici su, nemogavi se oduprijeti, pobjegli. oni su gonili
neprijatelje, sustizali ih i bili da nije bilo broja. je i Habil-efendi,
koji je tada imao preko osamdeset, izaao da bodri gazije, ali je
svojom rukom ubio jednog nevjernika. Kako su tih dana kie
tale, nevjernici su pali u odustali su od Budima i otili.
DOLAZAK TA TARSKOG HANA
I NJEGOVO ZIMOVANJE U
Godina 1012. (1603-04.). Serdar je krenuo iz petanskog polja i
dao sve od sebe da bi to prije stigao u Beograd. Kad se dolo do
varadinskog mosta, sva vojska se dala u grabljenje plijena, niti su
spavali, niti su lijegali. Kad su izbili u srijemsko polje, vidjeli su
da im u susret dolazi neka velika vojska. To je bio Gazi Giraj-han
sa tatarskom vojskom, koja lovi neprijatelje, doao u vojni pohod.
Mislio je: "I ako nisam prispio u vojni pohod, ako nita prezimit
i na svriti posao." Bio je i jedan razlog njegova ovakvog
210
dolaska u vrijeme izvan sezone pohoda. Njegov brat Selamet Giraj-
-han i ahin Giraj-han otili su Deli Hasanu koji je bio
delalijskih pobunjenika na Anadoliji i tamo su bili njegovi surad-
nici i u sijanju smutnje i spletki. Padalo mu je na pamet
da bi se Deli Hasan mogao pokoriti i na njegovo mjesto moliti od
padiaha krimski hanat, a osim toga dvije godine ga padiah
ne poziva u vojne pohode pa bi moglo biti da mu je to zamjerio.
Eto, opsjednut takvim mislima poduzeo je sav trud i napor da krene
u vojni pohod kad za to nije bilo vrijeme. Kad je doao do slavnog
serdara, s njim se vratio do Beograda i bio gost u dvoru
-zadea. U vrijeme dok je boravio u Beogradu, nekad je sa svojim
ljudima u serdarovom saraju, a nekad u
gdje su vodili iskrene i otvorene razgovore. Izdana je pismena
naredba da se han smjesti u a tatarska vojska u Sigevrar,
Koban, ementumu, to jest s onu stranu rijeke Drave i da
tamo zimuje. Tako su se neki smjestili u selima, neki u kasabama i

Njegova ekselencija han je tu zimu proveo u U
dana sam prisustvovao sjedjeljkama. Ponekad smo zajedno izlazili
u etnju, lov, proljetne Troili smo vrijeme i u pisanje
pisama i u neke lijepe i ugodne poslove. On se trudio da mene, va-
eg slugu, pisati pismo talik, zasijecati pero i me
pravilima kaligrafije. Ali dobro sjeme je palo na pustu zemlju.
Kao naziru
131
na kouk
132
Fuzuli
133
Bagdadijina djela Beng u Bade
(Ha i i vino) spjevao je poemu Kahve ve Bade (kahva i vino) upo-
i ta dva Govorio je "Samo toliko
sam postigao u
131
Nazira je vrsta pjesme gdje pjesnik imitirati pjesmu nekog
drugog pjesnika drugim ali istom rimom i metrom iskazuje isti
sadraj.
132
Kouk, stara turska vrsta, kasidi.
133
Fuzulije divanski pjesnik esnaestog (1495.-1556.). Jedan je od naj-
turskih pjesnika i smatra se da je ivio u Istanbulu, umjesto
Bagdadu, da ne bi imao konkurencije. Spjevao je vie djela na turskom i per-
zijskom jeziku. U turskim pjesmama je koristio azerijsko Glavna
djela su mu Divan na turskom jeziku, Divan na perzijskom jeziku Leyla ve
Mecnum, Beng u Bade i dr.
211
Ali Gazi Giraj-han nije imao povjerenja u brata Selamet Giraj-
-hana. Sve je to objanjavao na sijelima. Ahmed-aga, koji je bio
kapi-aga kako se kae na tatarskom, a to glavni vezir, dok se
jednom o tome govorilo rekao je: "E moj padiahu, nisi mi dao pri-
liku, bih ga ja svezao kao vola i ti bi sada bio te
brige i razmiljanja." Han je na to odgovarao daje tako bilo
Kasnije, kad je na efendija, rahmetli Lala Mehmed-paa postao
serdar na Ugarskoj, rahmetli je doao sa spahija-
ma i zaimima pa smo se druili u putu i doveli smo ga u U
to vrijeme su Peta i Dankurtaran
134
bili u rukama nevjernika pa
po budimskim poljima ni ptice nisu letjele. Kad je rahmetlija do-
ao u bio je gost u mene, siromaha. Njegova ekselencija
han je u to vrijeme otiao u akin u Hrvatsku. Ali nije obavio
posao kako se eljelo i nije mogao zadobiti plijen. Dok se han nije
povratio iz akina, rahmetlija je ostao petnaest dana. Kasnije kad je
han stigao doao je u moju siromaku nekoliko puta s ciljem
da posjeti rahmetliju. Koliko sam mogao bolje ugostio sam ga.
Zbog tako bliskog poznanstva, kad god bi od padiaha njemu ili
od njega padiahu bio poslan kakav poklon ja sam to odnosio pa
sam i ja dobro Neka se Uzvieni Allah obojici smiluje,
neka im da Dennet i neka ih nagradi za gaze koje su bla-
gostanjem i
POJAV A DELALIJA NA ANADOLSKOJ STRANI.
OKO KARAJAZIDIJE
I NJEGOVA BRATA DELI HASANA
Godina 1007. (1598-99). Karajazidi
135
je bio kajmekam jednog
sandakbega u jednom sandaku koji je pripadao Sivasu. Ovaj se
sandakbeg s vojskom nalazio na vojnom pohodu. U to vrijeme je
134
Dankurtaran na drugom mjestu biljei kao Digerdeleu, a to je
grad Adony.
135
Karajazidi Abdulhalim, je delalijske pobune u okolini Malatije.
Obavljao dunost sekbanbae i subae gdje je okupio nezadovoljnike i napadao u
okolini Urfe. Iskoristio je 30.000 nezadovoljnika koje je otpustio Dagal-
-zade i on ih je sve regrutirao (1596.). Zatim je osvojio Urfu i nastavio napre-
dovati u Anadoliji.
212
od strane Istanbula isti sandak dat nekome drugom. Ali kad je
doao musellim novog sandakbega, Karajazidi ga nije primio.
Kako se da novi sandakbeg s mnogo vojske i
Karajazidi je za sebe skupio ljude i ubio novog bega koji je doao.
A poslije, kad mu je bilo jasno da na njega dolazi dosta vojske,
razvio je bajrak pobune i povezao sve pobunjenike i levente toga
kraja. Kako se beglerbegovi nisu mogli oduprijeti Karajazidiju,
postavljen je za serdara vezir Mehmed-paa sin Sinan-pae, i poslan
na odmetnike. i on je pa se zatvorio u
Varka. Karajazidi je metke izlijevao od novca i napadao
na opkoljene Sinan-paa-zadeove vojnike. Opsada je po-
trajala. Na ovo je Karajazidi, posredstvom Husejin-pae koga je
od ranije drao kao ratnog zarobljenika, postigao mir s prijedlogom
da mu se da mjesto sandakbega


Ali kad je Karajazidi i slubeno zadobio sandak nije
se umirio i nije napustio delalijstvo. Slao je delalije u kasabe,
gradove, sela i nahije da bi skupljali novac pod izrekom "iz svake
brade jedna dlaka". Kad je Sinan-paazade obavljao pripreme da
opet krene na njega, sastali su se Karajazidi i ejhulislama
Sunullah-efendije kadi i pisali pisma o zulumima Sinan-
-paa-zadea. je da kad bi se uporedili zulumi delalija sa
onim Sinan-paa-zadea, od ovog drugog bi zulumi bili i zbog
njih se die pobuna. Naprimjer: "Plodovi se daju za mito, raji se
prodaju namirnice, kasnije se taj novac skuplja i njega se
od pokornosti." Sve je to molla naveo u arzu
padiahu. Na ovo je skinut s poloaja serdara i na
njegovo mjesto je doveden hadi Ibrahim-paa. Ali kad se sukobio
s Karajazidijem bio je poraen pa su mu slava i autoritet propali.
Ovaj put je serdarluk povjeren Hasan-pai
137
i pod nje-
govo zapovjednitvo data je vojska Dijarbekira, ama, Halepa i
drugih arapskih zemalja. Uz Uzvienog Allaha, buntovni
Karajazidi je Nakon toga on je pobjegao u brda Danik,
tamo je umro i prispio u Dehennem.
136
grad u Anadoliji, 130 km sjeverno od Jozgata, a 150 km juno od
Samsuna na Crnom moru. Staro ime Tavium.
137
Ovaj Hasan-paa je Hasan-paa sin Mehmed-pae.
213
Karajazidijev a kasnije naeg efendije rahmetli
(Lala) Mehmed-pae, je da su Karajazidijev pogani le,
kad je on umro, raskomadali na pedeset komada i zakopali na razna
mjesta da ne bi Osmanlije nale le i objesili ga. Mi smo rekli: "Ni
jedan Osmanlija ne bi neto tako napravio, niko ne bi ni dotakao
tako smrdljiv le". A ahverdi je odgovorio: "Leventi su tako sma-
trali opravdanim".
Buntovnici su, kad je spomenuti prokletnik otputovao u Dehen-
nem, na njegovo mjesto postavili njegova brata Deli Hasana. U to
vrijeme se serdar Hasan-paa nalazio u Tokatu i odmah je krenuo
na Deli Hasana. Sakupio je vojsku od i seljaka da
obaviti posao, ali nije uspio. Nasuprot tome, pretrpjevi poraz,
zatvorio se u Tokat. Na kapiji je bilo jedno
mjesto poput londe. Ono se nalazi u zaklonu iza pregrade.
Kad sam ja, va siromah, bio defterdar u Tokatu
138
to sam vie
puta vidio. Jedan koji je trebao biti pogubljen pobjegao je
iz i obavijestio odmetnike da Hasan-paa svakog jutra do-
lazi na to zatvoreno mjesto. Na to su dva-tri prokletnika
pucali mu iz puke u glavu i Hasan-pau ehidom. Neka
Allahova milost bude nad njim. Nakon toga je iz Bagdada doao
njegov harem i riznica. Kad se da dolaze ovi i drugi njegovi
ljudi, izalo se pred njih. Opet po kazivanju ahverdija, dragulje iz
njegove riznice i druge vrijedne stvari dali su odmetnicima.
kuma i kadifa se mjerila sabljom, a novci su ubacivani u
okrugle kalkane, tako su mjereni i dijeljeni. Postavljeni su ljudi da
njegovu obitelj od bilo kakvog uznemirivanja i niko tamo
nije ni gledao, a niko nije pruao ruke ni prema zlatnicima i drugim
vrijednim stvarima. Na kraju su do njih otili ljudi i odveli ih u
Divriki i Arapgir.
Kad se u Istanbulu o tome to se sve zbilo, za serdara je po-
stavljen Hadum Husrev-paa. Ali ni on se nije mogao iznijeti sa tako
brojnim odmetnicima. Zbog toga se sve malo i veliko iz Anadolije
odselilo, slilo se u Istanbul i dolo se aliti na divan. Oni su sasluani,
ali im se nije mogao dati nikakav odgovor. Eto takve su prilike bile s
delalijama. A napad spahijskih odmetnika bio je jo gori od delalija.
138
Grad u dijelu Anadolije, sjeverno od Si vasa, a juno od Amasije.
214
POGUBLJENJE KAPUAGE GAZANFER-AGE
I DARUSSEADE-AGE OSMAN-AGE
Godina ron. (r6o2-03.). Rahmetli Sunullah-efendi je bio ejhul-
islam
139
, a Guzelde Mahmud-paa kajmekam. Kad je anadolska
sirotinja pobjegla ispred delalijskog zuluma i napada i sjatila se u
Istanbul, okupili su se i spahije, doli na divan i pitali je li
o svemu ovome obavijeten sretni padiah. Govorili su: "Veziri su
preplavili okolinu zlom i izmijeali su se oni
i bijednici, Sinan-paa je otiao da uniti jednog odmetnika,
ali su njega razrijeili zbog korupcije, na taj trebamo gledati
na stvari. Pritube, ovo ne mogu rijeiti, dajte da mi to
obavimo". Zapravo su sretnog padiaha zajedno sa prijestoljem
iznijeli napolje. Oni koji su krivi za sve ovo, Kapuaga Gazanfer-
-aga i Kizlaraga Osman-aga bili su izvedeni napolje s divana i po-
gubljeni su. Predomislili su se da ne ubiju i Hasan-pau
za koga su rekli "On je bio na aga, mi smo zadovoljni
kako se on vladao i postupao" i tako su se umijeali i njega spasili.
ODLAZAK VELIKOG VEZIRA
U PRIJESTOLNICU
Zbog dvogodinjih neuspjeha, Hasan-paa nije obavio
nikakav posao osim to je izaao na zao glas. Tako je u bezizlaz-
nom stanju smatrao korisnijim da se vrati u prijestolnicu nego da
serdarstvo i usred zime krenuo je na put. na Moravi,
vjerojatno zbog njegove polomila se od leda. Na jedvene
jade je pronaao jedan prolaz i preko leda, kao pjeak, gotovo
izvukao se na drugu stranu. Kad je stigao u Istanbul bun-
tovnici su dobili fetvu od ejhulislama, i kako je tako dobivena
zakonska podrka, dali su i kazaskerima da je potvrde. I Mahmud-
-paa je poslao fetvu sretnom padiahu i traio od njega ferman da
se izvri. telhis
140
je, padiahu stigao ranije.
Ovdje je serdar napisao ta su mu namijenili. Na Mahmud-pain
139
Dafer-efendi-zade Hadi Mustafa Sun'ullah-efendi. puta ejhulislam
(1599.-1601., 1603., 1604.-1606. i 1606.-1608.).
140
Telhis je predstavka koju veliki vezir u saetom obliku podnosi sultanu.
215
telhis sretni padiah je izdao ferman: "Sve to je veliki vezir
bilo je s mojim znanjem i odobrenjem, nemojte se mijeati
mojih slugu i mojih vezira". Na ovo su se Mahmud-paa i Sunullah-
efendi zajedno sklonili.
POGUBLJENJE POJRAZA OSMANA I 0KUZA lvlAHMUDA
I RASPRIVANJE OSTALIH BUNTOVNIKA
je od strane padiaha i, kako je podran i od ja-
odaka, izdat je ferman da se zatvore kapije istanbul-
skih zidova i da se zorbe pohvataju. Kad su ovi pohvatani dove-
deni su padiahu, svijeta, i pogubljeni na trgu za egzeku-
cije. Tako je doao do mira. Rekao je sretnom padiahu:
"Cilj spahija bio je dovesti Sunullah-efendiju za halifu. Osigurao
sam da se tako strana spletka uniti", a padiah mu je rekao da
mu je zbog toga zahvalan. to god bi traio to bi se nijed-
na mu se elja ne bi odbijala, sretni padiah nije nita to on
ne bi elio. je jedne dao pogubiti Ali-agu, zeta razrije-
enog age a sutradan je dao da se na divanu glava
Hasan-pae. Za pogubljenje ovih nije bilo nikakva razloga.
njegova i oholost su bile povod ovim
pogubljenjima. Hasan-paa, koji je otprije bio kajmekam
velikog vezira, uklonjen je s vezirstva i poslan za namjesnika
Trabzona
141
. Kasnije mu je vezirstvo pa je u
Erzurum
142
. Niko od uleme, vezira, malih i velikih nije bio sigu-
ran od njegova zla.
RAZRJEENJE, A POTOM I POGUBLJENJE
HASAN-PAE
Godina IOII.
143
Kako se oholost i Hasan-pae
sve vie dola je do razine koja je prevrila svaku
mjeru. Na ovakvo stanje ejhulislam Mustafa-efendi, koji je napre-
dovao se od njega, i aga Kasim-aga su se udruili
141
Trabzon Trapezund), grad na Crnom moru, na sjeveroistoku Turske.
142
Erzurum je grad u Anadoliji.
143
Godina 1011. 21.6.1602. a zavrava se 10.6.1603. godine.
216
i potvorili su padiahu "Da sada zatraite
muhur, on ga ne bi dao, on otkazuje pokornost naem padiahu
se na snagu neustraivih Na ovo je padiah
zatraio od muhur. Ovaj je bez ikakva ustezanja predao
muhur, ali s druge strane, koji su bili uz njega, pobunili
su se i do jutra je zbog njihovog napada dolo do sukoba. Najprije
su pohapsili njihove age, a ovi su svoje kapije. Onda su
otili do ejhulislama, kazaskera i drugih uglednika i plaili su ih
"ako se ove muhur ponovno ne dadne
Hasan-pai, oni imaju sporazum sa spahijama, da njihove saraje i
sav imetak spale, to sudnji dan, neka se zna". Oni kojima se
prijetilo obavijestili su padiaha pismeno o ovome. Ali do ikindije
nije se pojavio nikakav odgovor.
Poslije toga, veliko vezirstvo je Ali-pai
144
koji je trebao iz Egipta, a do njegova dolaska kajmekamstvo
je dato Derrah-pai, dok je za agu postavljen kapidibaa
Ahmed-aga. su se i ovome usprotivili i insistirali da se
muhur velikog vezira da Hasan-pai. Ali nove age su ih savjetovale
i uspjele u tome da se oni ovih neumjesnih zahtjeva. Oni su
promijenili svoje izjave "ta nam treba vezirstvo?" Nakon
toga je deset-petnaest runih i odvratnih osoba sa hadumagom
145
i
bostandibaom dolo do digli ga iz postelje i odmah
tamo zavrili posao.
VELIKO VEZIRSTVO ALI-PAE,
KAJMAKAMSTVO DERRAH-PAE, A POTOM KASIM-PAE
Kao to je naprijed mjesto velikog vezira je dato Ali-
-pai, a kajmakama Derrah Mehmed-pai. Ali Derrah Mehmed-
-paa se lagirao. Zbog toga je na prijedlog ejhulislama Mustafa-
-efendije to mjesto dato Kasim-pai. Na ovo je Kasim-paa,
144
Ali-paa (Javuz), u Bosni. Bio silahdaraga, zatim namjesnik
Egipta (1601.), a sa te dunosti doao za velikog vezira. Nije mu povjereno
da bude serdar u ratu na Perziju nego je da ide na Ugarsku. Umro
je i pokopan u Beogradu 1604. godine. Znameniti ... , l O-ll; Dani-
mend, V, 28.
145
Starjeina evnuha na dvoru.
217
se pozvanim, stao obavljati neke poslove koji pripadaju velikom
veziru. Ali padiah to nije dopustio pa je odgodio neke poslove
koji su se odnosili bilo na ceremonije padiahovog penjanja na
prijestol, bilo na druge vane poslove do dolaska velikog vezira iz
Egipta.
KORITENJE PRILIKE OD STRANE IRANACA
I ZAUZIMANJE TEBRIZA SUPROTNO MIROVNOM UGOVORU
Godina 1012.
146
Vezir Hasan-paa, valija Erzuruma, postav-
ljen je za serdara u pohodu na odmetnike toga kraja.
iste godine u Istanbul su doli arzovi i pritube Hasan-pae i re-
vanskog beglerbega erif-pae. U ovim pismima se obavjetavalo
da su kizilbai iskoristili priliku i uzeli Tebriz. se odvijao
ovako:
Nakon to je prela pod osmansku upravu, Karnijarik i
basovi koji joj pripadaju namijenjeni su kao odakluk tebriskim
spahijama. ta zemljita su jo od vremena davnih predaka
pripadala Alauddin-begu, jednom kurdskom begu, opet u svojstvu
odakluka. Sada je ovaj Alauddin beg, ugroen od tebriskih spa-
hija, odbacio pokornost i pobunio se. Tadanji tebriski beglerbeg
Sarho Ali-paa i aga spahija Hasan-aga sa tebriskim spahijama su
napali na Alauddin-bega i opkolili Karnijarik. Osim njih,
zapovjednik Hakkarija
147
Zekerrijja beg sa vojskom i
erif-pae sa pola vojske su doli da pomognu
u opsadi. Jedan mjesec su tukli i na kraju je zauzeli. U to
vrijeme su spomenutog Alauddin-bega Sejfuddin-beg i han
Abdal-beg otili iranskom ahu, poalili se i traili Obavi-
jestili su da je sva vojska u Tebrizu napustila i da je sada
potpuno prazna.
Na ovo je ah, bez ikakva kolebanja, urno za konaka
doao do Tebriza u vrijeme to bi nekim trebalo est dana, a neki-
ma i deset jer put od Isfahana do Tebriza traje mjesec
dana, i osamnaest dana je opsjedao
146
Godina 1012. 11.6.1603. a zavrava se 29.5.1604.
147
Hakkari, i centar istoimene provincije na krajnjem istoku Anado1ije.
218
S druge strane Ali-paa, zarobivi Alauddin-bega, doveo ga je,
ali je saznao da kizilbai opsjedaju Tebriz i, da se
sa ahovom vojskom napao je na Irance. Uz Uzvienog
Allaha unitio je neprijateljske alaje koji su bili pred njim. Onda je
jo nekoliko alaja kizilbaa dolo na njega "ah, ah!",
a on je posjekao spomenutog Alauddin-bega. Ali na kraju kizilbai
su pobijedili. Ali-paa je pao u njihovo zarobljenitvo. I Halil-paa
i Mehmed-paa koji su bili pod zapovjednitvom Dafer-pae imali
su istu sudbinu. Kad su ovi dovedeni ahu, pogubljeni su jer su bili
Dafer-paini ljudi. Ali-pau su doveli pred Tebriz i rekli "Eto vidite
sad vaeg pau, sada je na zarobljenik, od koga se nadate
Na ovo su muslimani Tebriz predali "na viru" Irancima.
Ali ah nije imao milosti, pokazao je svoje bezvjerstvo i mnogo
je sirotinju. Kasnije je Ali-pau uzeo za svoga nedima
(intimni prijatelj) i u tom svojstvu je ovaj umro. Stvari koje su
ostale iza njega poslao je ah njegovim nasljednicima u Istanbul.
Ali tadanji defterdar Baki-paa, prema erijatskim propisima, taj
imetak je konfiscirao za dravnu riznicu.
HASAN-PAA POSTAJE SERDAR
I PO BOIJOJ ODREDBI UMIRE
Ista godina. Kad je ova crna vijest stigla u Istanbul razmotrena je
nastala situacija. Na kraju savjetovanja je zapovijest
Hasan-pai da preuzme serdarstvo, s obzirom da se nalazi blizu
mjesta Hasan-paa je poslao naredbe vojsci na ana-
dolskoj strani i trudio se da ih iskupi. Krivovjerni ah je zauzeo
opkolio Revan i ta opsada je trajala nekoliko mje-
seci. Ako neto nije po Allahovom taj posao se teko
ostvaruje, prepreka i je na pretek. Poto je to tako i po od-
redbi Uzvienog Allaha, Hasan-paa je umro i posao nije obavljen.
ZAUZIMANJE

OD IRANACA (KIZILBAA)
Godina IOI}-
149
Nakon to je krivovjerni ah zauzeo Tebriz poslao
je Zulfikar-hana na je bio mjesto koje je pri-
148
je grad na jugu Armenije, na granici prema Iranu.
219
padalo ejaletu Revan
150
. Kad je beglerbeg Revana erif-paa vidio
ta se zbilo sa Tebrizom, odredio je tristo vojnika da
Ali poto su oni koji su bili opsjednuti bili jedinica spahi-
ja koja se unutra nalazila htjela je napolje, zapaliti i
tako je unititi. Ali kad su na njih napali, oni koji su bili unutra re-
kli su "Mi smo od prije sluili ahu" i ne napolje, predali
su Zulfikar-hanu.
PRELAZAK REVAN U RUKE IRANACA
Ista godina. Kad je stanje bilo ovakvo, krivovjerni ah davi ne-
koliko plemenima u tebriskom kraju, sakupio ih je oko
sebe. ahu su doli sa svojim vojskama i Levent-han, sin Aleksandra-
-hana, gruzijskog gospodara, i Livasat-han, sin Simona. Nakon toga
je ah zajedno s njima otiao opsjedati Revan. Ova opsada je traja-
la ravno devet mjeseci i deset dana. Vie puta su podmetane mine
i vreni napadi. Iako je pod bilo pet velikih topova,
doneseni su jo i drugi topovi. Svaki od topova je izbacivao ka-
menu od po devedeset oka. Kamenovi koji su padali na
koriteni su za prav ljenje mlinova jer su muslimani imali
potrebu za mlinovima, pa su ove mlinove prodavali po tri
Ali gazije koje su, se u opsadi, jele devije i konj-
sko meso od toga su se razboljele i mnogi su ostali bez snage i
raspoloenja.
Jednog dana su prokletnici zapalili minu, a kako muslimani
nisu bili obavijeteni bilo ih je puno unutra. unutranje i
vanjske rano ujutro je na hiljade krivovjernika.
Muslimani koji su se tada nalazili u vanjskoj bili su u te-
kom stanju. Ovi su odmah isukali sablje i odjednom su pobili hi-
ljadu osamsto ljudi. Rairio se glas da je i serdar osmanske vojske
rahmetli poginuo. Zbog toga je islamska vojska biJa izgub-
ljena. Najzad, nakon deset dana predali su i unutranju
Irancima uz traenje milosti. Tada je ah pokazao prema erif-pai
mnogo potovanja i plemenitosti i ponudio mu da bude mutevellija
149
Godina 1013. 30.5.1604., a zavrava se 18.5.1605. g.
150
Revan ili Eri van je glavni grad Armenije.
220
turbeta Imama Rize
151
. Paa je iz straha da ne provede ostatak ivo-
ta bez slube, provodio vrijeme u sigurnosti i miru. Vojsci je rekao:
"Ko neka slui meni, a ko neka ide Osmanlijama".
Mehmed-paa, sin Hizir-pae sa porodica, od
ahovih ljudi u sigurnosti je doao u Kars
152
. A poslije je ah tvr-
Revan zapalio, poruio i poravnao je sa zemljom.
POSTA VLJANJE BIVEG VELIKOG VEZIRA
ZA SERDARA, NJEGOV PORAZ I NJEGOVA SMRT
Godina 1013. (1604.). U danima kad je Javuz Ali-paa do-
ao iz Egipta i obavljati poslove velikog vezira stigla je
vijest o smrti Hasan-pae. Odmah je poslat za
serdara na Iran. Nakon to je obavio pripreme u kratkom roku dao
se na put prema irvanu
153
S obzirom da je kad je
doao do Revana naao taj grad poruenim i popaljenim,
je da ide prema irvanu. Njegov sin Mahmud-paa bio je beglerbeg
irvana. Kad se saznalo da se ide na irvan, vojska se raspojasano
odnosila prema serdaru i su neukusne ispade. Vikali su mu:
"Kad ide u vojni pohod na more ide vidjeti oca, a kad ide u po-
hod kopnom onda eli dovesti sina".
Na ovo su se pobunili, kamenovali i poruili njegov otag i okre-
nuli prema Tebrizu. Doli su do tebriske pokrajine, ali nisu ili na
grad Tebriz.
I ah je iao jedan konak naprijed. Odakle se on dizao tu su ovi
vali. Sivaski beglerbeg Sari Ahmed-paa je imao dvadeset
151
Imam Rida, Ali b. Musa, osmi imam, sin je sedmog imama Musa b. Dafera
Kazima. Postao je imam nakon smrti svoga oca. Suvremenik je halife Harun
ar-Raida i njegovih sinova Emina i Memuna. Nakon to je Memun dao
pogubiti brata Emina, nastojao se i sa iijama. No sa nji-
hovom on se dosjetio lukavstvu i Imama Ridu proglasio za
svoga nasljednika. Tada je uvidio da je greku jer se iijstvo jo bre
irilo paje nakon toga otrovao imama Ridu 203/817. godine. Imam Rida je po-
kopan u gradu Tusu na istoku Irana u Horosanu koji se od tada zove Mehed.
V. S. M. H. Tabatabai, i'a u islamu, Zagreb, 1996.
152
Kars je grad na krajnjem istoku Anadolije, blizu granice sa Armenijom.
153
Oblast (ejalet) na Kaspijskom moru je sjedite bilo amahi. a kasnije
Baku.
221
pet hiljada debelijske
154
vojske. Uz njega se nalazilo oko petnaest
hiljada konjanika Kose Sefer-pae i Alada Atli Hasan-pae. Ovi
su se dogovorili, doli serdaru i traili doputenje: "Hajde da ide-
mo na ahovu vojsku, da se potrudimo koliko nam od ruke, a
je od Uzvienog Allaha. Ako pobijedimo aha i unitimo
njegovu vojsku, je vaa, a sultan biti svijetla lica, u suprot-
nom, ako ah nas pobijedi i uniti nam korijen, opet je za pa-
diaha, jer na taj bi toliko delalija
155
stradalo, dumanskom
rukom bi bila zmija. U oba korisno za naeg
padiaha i za nau dravu". Ali serdar to nije dopustio. Iako su
mnogo insistirali, nije bilo koristi, on nije odstupao od svoje
doao je u Van
156
i tu prezimio. Valiluk Vana je dao spomenutom
Sari Ahmed-pai.
Ahmed-paino zdravlje nije bilo dobro. Serdar mu je poslao
svoga hekimbau
157
, rekao je da ga i u nekoliko dana je ovaj
obavio posao, to jest otrovao je bolesnika, s lijekovima koje mu je
davao oslabio je njegov organizam i ovaj je otputovao s ovog
svijeta. Ejalet Van je dao Zindirkuran Ali-pai i tu zimu je proveo
u Vanu. U to vrijeme je uloio mnogo truda da pripremi vojsku.
Da bi pridobio begove i vojsku plemena koji su pripadali ejaletu
Van, nije proputao nita to treba. Mnoga je dao
stanovnicima Dijarbekira
158
, a posebno zapovjedniku Dizre Mir
erefu i trudio se da ih iskupi u ejaletu Van.
Dok je tako serdar u Van da vojska, kri-
vovjerni ah poslao je Allahverdi-hana sa brojnom vojskom, koji
je pritisnuo Osmanlije i potpuno rasprio osmansku vojsku. Tamo
je Handan-aga sa dva sina pao u ropstvo. Serdar je samo s
na iransku vojsku opalio nekoliko topovskih hitaca, to nije dalo
nikakva rezultata i to je zbog neuspjeha otvorilo put stradanju.
154
Debelije (cebelu) su vojska koju su angairali korisnici timara
ili zeameta da umjesto njih zastupaju.
155
Pokret delalija je dobio taj naziv po Delalu ustanika u vrijeme Selima
I, koji se proglasio Mehdijem. Tadanjih ustanak je imao i vjerski i socijalni
karakter.
156
G d . . . . k T k
ra na IstmmenomJezeru na Isto u urs e.
157
Glavni
158
Grad na jugoistoku Turske.
222
Kako je bilo ovakvo stanje, plaio se zatvoriti u V an, ukrcao
se na brod na jezeru Van i otisnuo se prema Adildevazu
159
.
Razmislivi o tome da doivjeti ponienje ako ostane u Adilde-
vazu uzeo je od valije ovog sandaka Emir ah-beya sve konje i
marvu i sve to su sa sobom imali ljudi u i otiao
je u Hasankale
160
Ejalet Erzurum je bio predao Kose Seferu.
Kako je Hasankala pripadala Erzurumu, Kose Sefer se ba
tamo nalazio. Nastojalo se koliko se moglo vie upot-
puniti ratne potrebe. Digao je svoga sina Mahmud-pau iz irvana
i doveo ga u Dijarbekir, a za valiju irvana postavio je Ahmed-
-pau, sina Husejin-pae. Obojica su se pokrenuli i otili na nove
dunosti.
S druge strane, Iranci su da se serdar nalazi u V anu,
krenuli tamo s namjerom da opsjednu tu a onda su saznali
daje on otiao u Adildevaz. Na to se iranskakonjica urno uputila
prema Adildevazu. Kad su doli do Erdia
161
dobili su vijest da
je serdar otiao i iz Adildevaza. Na to su se vratili natrag i otili u
svoju zemlju, postojbinu smutnje, sve pred sobom. Nakon
toga je serdar ostao u Hasankaleu i nastavio napore da okupi vojsku.
Pribliili su se dani kasuma. Serdar se ponovo vratio u Van.
Sa svojim vojskama su doli u Van beglerbegovi Dijarbekira i
Odaka. Tako se on opet sa izvrsnom vojskom pokrenuo i drao
se puta prema Tebrizu. ah je opet bio konak ispred njih i gledao
dolje sa visokih brda u doline. Kad je Kose Sefer-paa proao
ebister
162
i ulogorio se u blizinu tebriske rijeke, i dok jo pogra-
beglerbegovi nisu ni postavili atore i smjestili se, ne konsul-
se ta se raditi, pokrenuo se onako kako je to on znao.
Tebriski beglerbegluk dao je Tekeliju. Razije-Kadinzade se nala-
zio na mjestu beglerbega Si vasa. Safer-paa je sa bratom Ahmed-
-pae, sa Ali-paom sinom Hajdar-pae, esnaest beglerbegova i
dvadeset sandakbega, krenuo sa vojskom prema Irancima i
su traiti gdje je ahova vojska. ah je promatrao situaciju s
vrha planine. Kad je vidio da se osmanski komandanti udaljavaju
159
Adildavazje centar jednog kadiluka u vilajetu Bitlis na istoku Turske.
160
Hasankale (Pasinler), i kadiluk u vilajetu Erzurum.
161
Erdi Arsesa), grad na obalama jezera Van.
162 Sv b" . . d I
e Ister, mJesto u SJeverozapa nom ranu.
223
od vojske, smatrao je da je to prava prilika i u vrijeme podne spus-
tio se niz planinu, a u ikindijsko vrijeme razbuktala se bitka. ah
je uao islamsku vojsku koja se udaljavala sa osmanskom
ordijom. Kako se nai vojnici nisu mogli oduprijeti ahu, htjeli su
se vratiti u ordiju, ali to nisu uspjeli i odmah su se dali u bijeg pre-
ma ebisteru. Samo su Tekeli-paa, Delali Karaka-paa i
Mehmed-paa razdvojili neprijatelja, uspjeli do ordije i tako se
spasili. ostalih su stradali bilo da su zarobljeni ili
Serdar je sa spahijama i ostao na bojnom polju. Nije
mogao spasiti odakluk-begove, ali je rekavi "Drutvo mene i
padiahov bajrak na ovom mjestu" ostao do da
Te su begovi Odaka, kad je pala doli do serdara i
htjeli su s njim razgovarati, "da se progovori o tome kako se
ova stvar Ali serdarovi muhafizi koji su rekli da se on
odmara nisu pustili unutra ove koji su doli. "Uzvieni Gospodaru!
na mjestu gdje se ivot provodi u i gdje se liava mirnog
sna, ta odmara se? Kakav je to straan nemar, kakva teka
i propast! Kad Uzvieni Allah ne misli da treba izvriti neki
posao onda islamskoj vojsci poalje serdara poput ovog
Oni koji su tu doli rekli su da je serdar nekamo pobjegao, a
drugi su govorili ta im je padalo na pamet. Svako je ovaj postu-
pak ocijenio kako mu je padalo na pamet.
Begovi su ostavili atore i otili kud koji. Te su Danbo-
latoglu Husejin-paa i zapovjednik Bitlisa Rizaeddin-han,
sa nekoliko hiljada vojnika, susreli begove koji su bjeali i dobili
vijest da im je vojska stradala. Rekli su da su i oni prisiljeni bjeati.
Onda su im se ovi pridruili i zajedno su otili. Ali kako je Dan-
bolatogluu doao smrtni ostao je tamo serdara.
Sutradan je serdar okupio oko sebe preostalu vojsku i nekim
ih hrabrio. Naredio je alajima da uzjau, mogao je
tek do ivice ordije i stao je i gledao neprijateljsku stranu.
Vidjeli su da s neprijateljske strane nema ni odlazaka ni dolazaka.
Stiglo je i podne. Dok su svi u ta poslije
toga biti, odjednom, ta se to zbiva: Izgleda da je beglerbeg Vana,
Mehmed-paa, napravio neki plan sa preostalim vojnicima.
Svi su stavili u bisage vredniju i hranu, a da niko ne shvati
ta namjeravaju, konje su uveli u atore. U vrijeme ikindije neko
224
povika visokim glasom: "to stojite, kizilbai su doli do ruba
nae ordije i metnuli su ruku na topova". Na ovo su se svi
uznemirili i ne se jedni na druge otili. Serdar je ostao
na bojnom polju. Oko dvije hiljade vojnika kapikulu i drugih
nih vojnika sa uzjahae preostale deve. Ostavivi riz-
nicu i ordiju na njihovim mjestima, krenue za bjeguncima i tako
su ili do V ana. Iranci su toga dana dobili obavijest o ovome, ali
da je to neka zamka Osmanlija, nisu doli. Ali sutradan su
doli, dobro okolinu. Palo im je kao plijen u ruke
mnogo topova, riznica i jo mnogo drugih stvari. Ukratko, to je
bio jedan takav krah da u Osmanskoj dravi takav nije Neka
Uzvieni Allah ne dopusti da se ovo ponovi, amin!
Ustvari je bio junak, jedna ozbiljna osoba koja je
mnogo ratovala i koristila sablju. Ali bio je sklon uicima. U vrije-
me kad su begovi doli da se s njim posavjetuju, on se povukao da
To to ga nisu tada razbudili otvorilo je put velikoj katastrofi.
Nakon toga je pogeo iju, doao u Van sav tuan i rekao Dambo-
latoglu Husejin-pai: "Niste doli na vrijeme, a zato ste pobjegli
ste doli?", a zatim dao da ga pogube. Ljudi bliski Husejin-pai
razvili su bajrak pobune u Halepu i bili povod izbijanju
koja je godinama muslimane.
Jo dok je iao na ovaj nesretni vojni pohod, u vrijeme dok se
nalazio u Hasankaleu, digao je sina Mahmud-pau iz irvana i
doveo ga na ejaleta Dijarbekir, a irvan je dao Ahmed-pai,
sinu Husejin-pae. U to vrijeme se Ahmed-paa nalazio na putu za
irvan, a Mahmud-paa za Dijarbekir. Serdar je krenuo iz Vana i
otiao u Dijarbekir. Nije prolo ni tri mjeseca, po odredbi Uzvie-
nog Allaha, tamo je umro. Neki misle da se od muke sam otrovao,
a drugi govore da ga je satrla tuga.
ZAUZIMANJE GENDE I IRVANA OD IRANACA
Godina IOI4.
163
godine krivovjerni ah krenuo je na
Gende
164
. Tamonji beglerbeg bio je Mehmed-paa, Sari
163
Godina 1014. 19.5.1605., a zavrava se 8.5.1606. godine.
164
Gende, grad u Azerbejdanu, na junom Kavkazu, jedan od najvanijih gra-
dova nekadanje pokrajine Erran. Za vrijeme ruske vlasti zvao se Elizabetpol.
225
Ahmed-pae. Nalazio se u opsadi punih sedam mjeseci. Borilo se
trajno danju i Na kraju, kad im je nestalo nade, predali su tvr-
uz garancije.
Nakon toga su Iranci doli na irvan. I u ovoj je posada
odolijevala ravnih sedam mjeseci, i kad vie nisu imali nade za
spas, uz garancije su predali neprijateljima. Ali krivovjemi
ah, iako je dao garancije nije se drao i vie od polovice
islamskih vojnika je pobio. Isto lukavstvo je primijenio i prema
vojnicima Gende. Tako su islamski vojnici izgubili ono to su
koristili deset-dvanaest godina. Taj bezvjemi ah u dvije godine je
uzeo sve natrag. Samo se po sebi razumije da je posljedica ovoga
nasilje, izmjene i postupci prema vlastitom Zauzimanje
Tebriza i od strane kizilbaa bilo je u vrijeme sultana
Mehmed-hana. Drugo zauzimanje biti u vrijeme sultana Ahmeda.
Ovdje se uzela u obzir ova tema samo zbog prikaza stanja kizilbaa
i stoga to se govorilo o serdarstvu.
VRIJEME SERDARSTV A
RAHMETLI LALA MEHMED-PAE
Godina rmr.
165
Dok je Hasan-paa provodio vrijeme u
Istanbulu kao veliki vezir onako kako je to on elio, za serdara
islamske vojske je umjesto sebe postavio rahmetli Mehmed-pau.
Rahmetlija se u to vrijeme nalazio u Budimu. Uz Uzvienog
Allaha sa islamskom vojskom je oslobodio Budim od neprijatelja.
Kad je izaao iz Budima, naao se sa njegovom ekselencijom hanom
u to je naprijed kad je bilo o hanu. Odatle je
stigao u Beograd. Nakon skupljanja vojske i drugih ratnih pripre-
ma uputio se prema oblasti.
POVRATAK TA TARSKOG HANA SA OVOG POHODA
Rahmetli Mehmed-paa je mene, vaeg siromaha, poslao hanu
sa konaka po imenu Seksar
166
Naao sam njegovu ekselenciju hana
dok je bio ul o goren sa tatarskom vojskom na jednom na obali
165
Godina 1011. 21.6.1602. a zavrava se 10.6.1603. godine.
166
Seksar (Szekszard), grad u od
226
Drave, u nahiji iklo
167
, dao sam mu pisma rahmetli pae i bio
sam bogato Sadraj pisma se odnosio na
hana islamskoj vojsci. Bez ikakvog zatezanja njegova ekselencija
han je rekao "ubrzo dolazim" i tim povodom bilo je govora o de-
lalijskom problemu i stanju Deli Hasana, i tim povodom je pitao:
"ta ja imam sa njim?"
168
Ja sam odgovorio: "Vi ste na mjestima, dok ste vi na-
polju, onje u vojsci, vi moete da ga ni mrtvog ne vidite".
Ali vidio sam neko kolebanje kod njega. Jo ranije je njegov
brat Selamet Giraj okrenuo od njega glavu i sklonio se kod delalija.
Govorilo se da se od njega tada odvojio, ali han, iako je to znao
nije se nikad do kraja oslobodio sumnje.
Kad sam se vratio od hana, objasnio sam njegovo stanje mome
gospodinu rahmetli Lala Mehmed-pai. je rekao: "S
obzirom na to da je Ibrahim-efendi va neka je on otiao.
Ali da se poslao neko od beglerbegova u ime drave, njegove rije-
bi bile svakako utjecajnije". je to tako i kad
je trebalo da neko ode hanu na nekoliko dana u goste. S obzirom
da su oni bili u nekakvim prijateljskim vezama, on je poslat. Ali
onje postavio uvjet "da mu se pridrui Ibrahim-efendi". Ja, va slu-
ga, mnogo sam se izvinjavao, ali se nisam mogao osloboditi. Kad
smo zajedno otili hanu, malo su razgovarali, a onda su
aptati. Rekli su: "Mi sutra dok delalija preko
Drave, a onda zajedno sa defterdar-efendijom", a mene je
otpremio s pismom.
Kad sam se vratio, rekao sam stvarno stanje Mehmed-pai. Pitao
je: "Jesi li shvatio da dolazi nama ili da odlazi?'' Ja sam rekao:"S
velikom mislim da ide. Jer njegovo dranje nakon
razgovora sa nisam naao da je bilo kao prije.
Bojim se da to i njegova

Ustvari
njegov je rekao
167
iklo (Siklos), grad juno od u u neposrednoj blizini
granice sa Hrvatskom.
168
U vezi sa ovim treba napomenuti daje on uvijek sumnjao na svoga brata Se-
lamet Giraja, a da se drugi njegov nalazio kod delalije Deli Hasana.
169
Naziv slubenika da provodi slubene zadatke valija i beglerbe-
gova prema Porti.
227
"U vrijeme kada je tatarski han skupljao vojsku, zovnuo je
i na uho mu rekao- Je li treba da on (Mehmed-paa)
osvoji svijet. Mi smo zadovoljni da on slobodno Ako on
osvjetla obraz, zar ne vidite one koji su moji protivnici? Ali on
kako god neka ili neka ode, ja ga se To
da han apsolutno nije elio sjajne Mehmed-paine uspjehe i u toj
temi je zajedno sa dijelio isto miljenje, je od
njega traio da mu se ne usprotivi. Da bi se vratio u svoj kraj i da
padiah ne bi smatrao da han ima mahanu, to mu je objasnio. Kao
rezultat insistiranja da ide vidjeti hana i kad je
doao hanu, ovaj njihov razgovor, sve to je bio razlog da je han
napustio Ugarsku i otiao."
Jedan dan nakon moga boravka tamo on se pokrenuo i otiao.
hrana i sve stvari ostale su u ordiji. Kas-
nije su dola pisma i ljudi od hana. Poslao je pet zlatnika
Mehmed-pai, a zlatnika Kasnije, onog dana
kad je rahmetlija umro, odmah je uzeo natrag hiljadu dukata koje
je dao Zbilja, hanov dolazak u pohod i odlazak nije
nikome koristio. Njegov dolazak je bio na kraju vojnog pohoda, a
njegov odlazak na sezone drugog ratnog pohoda. U toku
njegova zimovanja rasula se raja est sandaka, a samo je jedanput
otiao u akin, a ni tada nije napravio posao za pet para. Izuzev
i koje priredi padiah u Istanbulu, rahmetli
Mehmed-paa mu je po meni jednom poslao a drugi put
trideset hiljada groa. To sam mu jedva mogao dati. Ovako mi je
govorio: "Hvala Uzvienom Allahu, meni ovo nije potrebno. Ako
Tatarima dam po gro, to mi je ispod a da im dam po dva,
nema dovoljno novca. U svakom to nosi". Ovako je govo-
rio, ali na kraju je, poljubivi ruke i noge svojih predaka i spomi-
njihove due, s tekom zakletvom prihvatio novac
"Samo zbog tebe uzeti, koliko puta si dolazio i odlazio, brojao
nas i to zbog toga". Novac je uzeo, ali se uste-
zao i da ga pokae tatarskoj vojsci. Jer se plaio da se iskupiti
oko njega da je dobio novac iz Istanbula od padiaha.
Zbog toga sam novac donio i predao ga njegovom haznadaru
I pored toga ne bi proao dan da ne zatrai no-
vac od beglerbegova i sandakbegova. Ako bi ovi dali, dobro bi
228
bilo, ako ne bi dali trajao je nemir i napetost. Ukratko, han je ne-
koliko puta dolazio na vojni pohod u Ugarsku i odlazio, ali nije
obavio nita vrijedno panje, samo je na svakom pohodu mnoge
ljude unitio.
0 D.ELALI DELI HASANU
Deli Hasan je bio brat Karajazidija koji je najprije podigao de-
lalijski bajrak. Oko njih se okupilo oko dvadeset do trideset hi-
ljada odmetnika. Na kraju je dao hiljadu i darova
u Istanbulu. Njemu osobno je dao bosanski beglerbegluk, niim od
njega, ali odmetnicima, dao je sandakbegluke, oko tristo
do ljudi su buljuk pa su ih poslali u vojni pohod
na Ugarsku. Jedan neodgojen odmetnik po imenu Karaka Baltik-
baa je pobjegao sa pohoda, vratio se iz Galipolja i ostao u Anadoliji.
Kasnije mu je dao beglerbegluk, ali kad je od Iranaca
on je bio prvi koji je pobjegao.
Deli Hasan se na pokorio i se begovima naeg
sretnog padiaha. Ali opet jednog dana nije mogao odoljeti da se
ne pobuni. Najprije, bez ikakvog razloga se naljutio na sandakbega
na se prevezao do Galipolja i ustrijelio ga pukom. Kad
je doao do Edrene podijelio je bezbrojne kabanice, konu
najbolje tkanine i posebno namirnice i hranu, a nekoliko tovara
novca je spiskao. Onda je u Plovdivu
170
, Sofiji i drugim kasabama
na glavnom putu na isti skupljao novac mnoge pritis-
ke i zulume.
A serdar sa islamskom vojskom koja lovi dumane bio se ulo-
gorio u Fodvar. I delalije su dole i se padi-
ahovoj ordiji. Od postanka svijeta nije ovako ustrojena i
ovako odjevena vojska: nekima je na uzengijama visilo po jedno
devije zvono, neki su na potpuno golim imali kaie sa zvo-
nima, neki su gologlavi, obrijanih glava, a drugi dugih pletenica
kao u ena koje su im se sputale na prsa, neki su imali umotane
glave, a gole noge, u rukama kratka koplja na vrhovima je
bilo platno kao zastava. Nije u potpunosti opisati stanje
svih, ali su ostavljali zapanjene sve one koji su ih vidjeli.
170
Plovdiv (tur. Filibe), nekadanji Filipopolis, grad u Bugarskoj.
229
Kad su doli u otag rahmetli serdara bilo je blizu dvjesto
odmetnika, buljukbaa, odabaa i drugih ljudi. Poput
ovih tu su bili i njihovi

sa iritima i handarima na
prsima. Neki su uli u otag, a neki su bili napolju pa je okolo sve
bilo puno ljudi. Sa nekoliko alaja su okruili otag spolja, a zauzeli
su poloaje okolo da bi mogli nadzirati ta se unutra.
Nekoliko odreda je popunilo prostor oko riznice. A jo nekoliko
drugih odreda su okruili ator koji je postavljen u Ukratko,
to konjanika to pjeaka, bilo je preko deset hiljada ljudi. Svi su
uli atore. Serdar je darovao
odmetnika kaftanima, a jo toliko ih je dobilo skerletne
Odmah na tom mjestu su ponudili spisak i traili da se upie
ljudi u buljuk. Serdar je to odgodio "I to
napraviti, dok vidimo". Ali na kraju su silom prinudili ser-
dara da ono to oni ele.
PRELAZAK VOJSKE NA OTOK, POGIBIJA DERVI-PAE
I STRADANJE VOJSKE
Kad se odatle krenulo i ulogorilo u polje kod Hamza-begovog
saraja, tabor je bio postavljen s donju stranu Pete koja
se nalazila u njihovim rukama i odatle su bili postavili most na otok


su vidjeli da je dola islamska vojska i ulogorila se,
odmah su donijeli nekoliko lakih i tekih topova i otvorili nepre-
kidnu paljbu po padiahovoj ordiji. Niko nije mogao ni maknuti s
mjesta. vojnika je kopala po jednu rupu u koju se sakriti.
su se tamo vie puta skupljale i razilazile, ali ni do kakve
odluke nisu mogli
U toku ovih savjetovanja pojavila su se brojna gledita. Govorilo
se da se poalju nai najbolji konjanici u akin. Ali kad se promislilo
o tome da ako ovi odabrani vojnici odu, a nevjernici za dva sata
postave most i do nas, ko bi im se tada mogao suprotstaviti,
to miljenje nije smatrano pametnim. Govorilo se i o tome da se
171
su koji su odgajani na dvoru za slube. Oni su izdva-
jani od koji su kao ademi oglani (devirme), a ostali su
predavani agi.
172
je otok na Dunavu, kod Budimpete (Margaretin otok).
230
svi odjednom pokrenemo i odemo. Ali kako nije opskrba ostavljena
u Budim, a naa flota se nije ispraznila, kako da idemo? Tako ni
ovo nije smatrano pametnim. Onda je kad je tako neka se
namirnice odmah natovare na kola i deve, podijele vojnicima i neka
se tako preveze u Budim, a onda da se ide. I ovoga puta je
-paa, kao i kad se ilo u vojni pohod na Erdelj, rekao da nije mo-
dok je neprijateljski tabor preko puta Budima. Ukratko,
stotinu je pravljeno i planova razmatrano, ali nijedan
nije smatran Na kraju su "postavimo i
mi most do otoka i na tabije, s
Uzvienog Allaha mi ih osvojiti, nae s opskrbom
tamo i lahko se prenijeti u Budim, a ako nevjernik kre-
ne i napadne, nadati se da nam Uzvieni Allah odrediti da
pobijedimo".
je da jedan broj kojima se pla-
begova i beglerbegova sa sekbanima te hiljade delalijskih
sekbana od i do jutra pripreme poloaje za utvrde,
upozoreni su da zasijeku rovove oko sebe i u tu svrhu su im prido-
dati graditelji. Ovaj put je doao sekbanbaa Sefer-aga, kao aga ja-
i obavijestio da je i od svojih ljudi iz odaka odredio tri-
hiljade ljudi. Niko se nije zaustiti da kae da janji-
ne idu i da nema potrebe za Iz straha od
ske sablje rekli su mu: "Dobro ste uradili!!" Kad su
prelaziti na otok, rekli su: "Ko nam se pridruiti, kome
mi biti pozadina, potrebno je najmanje deset-petnaest hiljada ko-
njanika". im je da sa ovoliko vojske odoljeti
neprijateljskom taboru, nego je samo planirano da naa pjeadija
u zaklone dok ne neprijatelj i bori se pukama, a do tada
je da se postavi most i da onda nai konjanici na
otok. Ali nije bilo nita objasniti. Oni su insis-
tirali da im se svakako pridodaju konjanici.
Na kraju je planirano da se kao zapovjednik poalje Sarho
Ibrahim-paa, tadanji beg rahmetli Mehmed-
-pae. Ali ni njega nisu htjeli. su traili da na otok
sa svom rumelijskom vojskom rumelijski beglerbeg Murad-
-paa. Kao posljednje rjeenje dolo se do sporazuma oko rahmetli
Dervi-pae koji je tada bio razrijeen sa poloaja
231
bosanskog beglerbega
173
. Kad su rahmetliji poslali on je
odmah doao do mjesta gdje je postavljena i rekao da je to
velika greka, trudio se da potanko objasni kako je napravljen
pogrean posao. Na koncu, rahmetli Mehmed-paa "Znam da
je velika greka poslati konjanike, pa ipak sam prisiljen da ih
poaljem." Jer to je bilo vrijeme kad su se osilili. Plaio
se da i ovdje ne ponove svoje neprimjerene postupke koje su prire-
dili u Istanbulu. I pored toga, Mehmed-paa je prijaznim
postupkom i blagim osvojio njegovo srce. Rekao je. "Vi
ste se izgleda prepali i se da ovaj posao smatrate nesretnim pa
ne morate Na to Dervi-paa: "Ne, tako mi Boga, za mene
umrijeti nije ni kao gutljaj vode popiti. Nemojte misliti da ja bjeim
od smrti, ja svoj ivot. Ja ga samo za ponos Carevine
i islama." Ukratko, na adu je prelo hiljada konjanika
i vie od deset hiljada pjeaka. Ako Uzvieni Allah neto odredi,
to se ne moe U tom smislu ima jedan lijep Dervi-pain
gazel. Ovdje donijeti nekoliko stihova ovoga njegova gazela
koji zasluuje da bude na prvoj strani Divana
Gdje ne imade Gospodara
Tu opravit nita svjetskih pametara.
Ako Allah samo bude jednom robu na
Bilo dobro, ili ne bilo-sve mu za rukom
Panja udes ne odbija, zalud ti je trud i muka!
sudbu otkloniti tvoja ruka.
Neka pancijera od na se
Smrtnik- odbit strijelu s kobnog luka kobne
Ne brini se- je dobro i zlo na svijetu.
Gledaj "V e nahnu kasemna" ta Bog veli u aje tu.
Boija se volja vri, kako 'nako tvori,
Astral oe, ta se zalud ti je gledat gori.
Sve je divno, bez pogreke, to Umjetnik ara
173
Dervi-paa u Mostaru, za vrijeme Selima II, kao adami
oglan doao je na dvor, gdje se kolovao. Obavljao dunost dogandi-bae
(metra sokolara). Bio u drutvu Murada III, onda u osvajanju
Egra (1598). Potom namjesnik Bosne, pa muhafiz u Egri. Poginuo na Mar-
garetinom otoku pod Budimom.
232
Savrenstvo umjetnosti sve je, to on slika, stvara.
Ako eli sretan biti, udesu se svom pokori.
Derviu, dobro pamti, hazreti pi/
74
tako zbori
(Prijevod stihova: Safvet-beg
Na mjestu gdje se nalazio, Dervi-pau obuze takva da
mu glava pade na prsa. Koliko god su ga budili, nije mogao
glavu ni otvoriti ta god mu govorili, bio je nepokretan, kao
da spava. Svi koji su bili pod njegovom komandom i svi njegovi
ljudi bili su zapanjeni. Bila je Doao je graditelj i ovako
rekao: "Za zaklone niti je krampa zakopala, niti je za rovove lopa-
ta zazvonila". Kad se delalijama rekne, oni odgovore: "Mi smo u
Anadoliji tolike ratove vodili, niti smo igdje kopali rovove ni pra-
vili zaklone. ni sada praviti". su opet kopali kao
da sebi kopaju grobove. Sekbani i spahije kojima je pla-
da bi preli na otok, prilagodili su se Tako je bilo i
kad se jutro primakla. Neko je rekao: "Neka neko ode Delali-pai,
neka se odmah trai od age Dok su se vratili ljudi
koji su otili, je svanulo.
Ono to smo vidjeli preko puta nas bilo je kao neko novo groblje.
Da su oni koji su preli na adu barem stajali, da su negdje sjeli u
zaklon ili da su barem povezali svoje alaje. Nita od toga nisu
uradili. Samo su u rasutim grupama od po pet-est ljudi ili na
utvrde. Desetak nevjernika koje su nali izvan zaklona
su zarobili, a neke su ubili. Iako se uloilo mnogo truda da se
rija zavri, nije bilo da se to obavi. Kad je bilo blizu pod-
neva alaj i su jurnuli. Nae gazije koje su pokrivale
tavo polje razdvajali su se jedan po jedan. Prokletnici su otvorili
vatru iz topova i puaka, a njihovi odredi su navaljivali jedni za
drugima kao krda veprova. konjica se sa naom
konjicom. Na hiljade ljudi u zaklonima su stajali i odolijevali, ali
hiljade ih je skakalo u Dunav ili na konjima ili kao pjeaci. Mnogi
su pobijeni, a mnogi su se i uguili u vodi. Mnoge su spasili i nai
Oni koji su bili u zaklonima estoko su se borili
174
Hazreti pir je Mevlana Delaluddin Rumi, reda mevlevija kojemu je
pripadao i Dervi-paa autor ovih stihova.
233
sata i pobili mnogo nevjernika. i topovska paljba s druge
obale poslala je mnogo nevjernika na dno Dehennema. Na kraju
su tu stupili u borbu i nai alaji. Rahmetli Dervi-paa
je tamo dugo odolijevao neprijatelju sa desetak
one koji su bjeali, ali to nije imalo nikakvog rezultata. Sa
momcima koji su bili s njim navalio je na neprijateljske postrojbe
i odmah tu pao kao ehid, neka milost Uzvienog Allaha bude nad
njim.
Neki ljudi su tvrdili da je ova bitka od strane Uzvie-
nog Allaha da bi se pobijedili i s lica zemlje delalijski
odmetnici. je da je na kraju poginulo est-sedam hiljada
delalija. Da ovi nisu stradali od neprijateljskog oruja, muslimani
u Bosni i Temivaru bi mnogo muke imali dok bi ih likvidirali i
izginulo bi mnogo muslimana.
Kasnije je bilo mnogo bitke u polju Budima, u
utvrdama i nakon to se postavio most u Bugarskom Selu i prelo
na onu stranu. Pribliavali su se dani kasuma. Murad-paa je po-
stavljen za budimskog beglerbega sa rumelijskim ejaletom. A mi
smo otili u Beograd.
KRAJ DZELALI DELI HASANA
Ako je Deli Hasan na ovom vojnom pohodu bio jedan dan po-
sluan serdaru, pet dana je radio naopako. Koliko god se s njim
bilo prijazno, on je sve radio s visine. Naprimjer, ako za jednog
delaliju zamoli buljuk i ako se ne saslua njegova osuo bi
paljbu pogrdnim i galamom da bi svijet ruio. Jed-
nom je polomio svoje tugove i bacio ih u vatru. Koliko puta je
ruio i postavljao svoj ator. Pretjerano je bio ohol. U svakom slu-
niko mu se nije smio suprotstavljati, ta god rekao, dobro ili
loe, traio je da se njegova provede u djelo.
I kad je doao u Bosnu, nastavio je provoditi svoje neumjesne i
nepodobne postupke. Sirotinja oblasti, pa i raja, nije
mogla podnositi ovo stanje pa se digla na noge. Na krajini je bio
jedan po imenu Sefer-bej koji je po vlastitom miljenju
potjecao od emira. Jedanput se prozvao paom, stao na svih
pobunjenika, nekoliko puta poslao je serdaru ljude, dobio od njega
234
dozvolu i krenuo na Deli Hasana. Prvi put je pretrpio poraz. Drugi
put se bolje pripremio i krenuo. Napravio je utvrdu od kola, pore-
dao topove, podosta ratovao i uz Uzvienog Allaha ovaj
put nanio odmetnicima poraz. Razjagmili su im imetak i tovame
ivotinje, i stvari. Deli Hasan je sa preostalim ljudima po-
bjegao i doao u Zvornik. Preao je veliku rijeku Drinu koja je ba
bila nadola. Odatle je poslao serdaru svoga ahverdija.
ahverdi se poslije toga nije vratio Deli Hasanu, ostao je
kod serdara. Rahmetli Mehmed-paa je poslao Deli Hasanu jednog
od svojih ljudi, roznamediju (biljenika dnevnika) Mehmed-efen-
diju i sa mnogo lijepih i privolio ga je da prihvati
temivarski vilajet, ali da ne u Beograd. On je preao Dunav
u i otiao u Temivar. U tim danima bilo je besposlenih
vojnika koji su bili skloni odmetnicima, pomagali ih i skrivali.
Vojnici koji su doli u Beograd mogli bi podrati Deli Hasana i
ga serdarom.
Deli Hasan je ostao u Temivaru blizu dvije godine. Ali njego-
vo dranje i ponaanje nije se razlikovalo od prijanjeg. Kad je
rahmetli serdar zauzeo Ostrogon i se u Istanbul, upozorio
je temivarski svijet da ne pristaje uz Deli Hasana. I narod se za-
sitio postupaka Deli Hasana i je priliku. Jednog dana Deli
Hasan je u temivarskoj uzjahao konja i izaao napolje.
Upravo u tom vojska je navalila i pobila delalije koji su os-
tali u im imetak i stvari, a konjanike i pjeadiju
poslala da slijede i uhapse Deli Hasana, ali nisu u tome uspjeli.
Uspio se spasiti i u Beograd.
Rahmetli Tirjaki Hasan-paa je tada kao serdara
ostao u Beogradu. Poslao je dao da se dovede Deli Hasan i
primio ga u svoj konak. U Beogradu su se nalazili i Piri-subaa
kao aga i kao buljuka. Oni su bili
otri ljudi, neprijatelji odmetnika. A rahmetli !skender-
-paa je bio tadanji Hasan-pae. su se spora-
zumjeli, da se takva prilika ne prua uvijek i razgovarali
sa Titjaki Hasan-paom. Plaili su pau "Spahije u Beogradu
su na nogama, buntovnik (Deli Hasan) gdje god ne ustee se
od irenja nereda, sada pritisnuti va saraj i zametnuti kavgu".
Moj rahmetli efendija Mehmed-paa bio je tada veliki vezir u
235
Istanbulu. Stigla mu je predstavka od rahrnetli Hasan-pae i on je
odmah o torne telhisorn obavijestio padiaha. Na to je izdana padi-
ahova naredba da se postupi u skladu sa erijatorn. Nakon toga je
o ovom pitanju dobivena fetva ejhulislarna Sunullah-efendije pa
je izdana presuda o pogubljenju i poslana u Beograd. Nakon toga
je Deli Hasan pogubljen zajedno sa
U skladu sa stihom:
"Jevrej ne moe biti vjernik, bezbonik ne moe tevbu",
jedna od vrlo osobina ovoga prokletnika bila je ta da je po
njegovom miljenju Osmanska drava zasnovana na visokoj
koja se sastoji iz vie slojeva, i on je ustao da pravi smutnju. Iz
Bosne je slao ljude s pismima u Veneciju, u Rim papi i u panjolsku.
Ne moemo znati nisu li oni njemu slali i nisu li mu odgo-
varali ili moda ako su slali nisu li dospijevali do Bosne? Sadraj
pisarna koje je on njima slao bio je "Najprije vam dati
Risan blizu Novog (Herceg-Novi) da bih vam dao sigurnost.
Poslije toga, vi s vaom mornaricom, a ja osigurati da
sve na Sredozemlju i sve rurnelijske zemlje u vae
ruke. Ali za Risan traim kao nadoknadu sto hiljada zlatnika."
Kako Deli Hasan nije dobio odgovor dok je bio u Bosni, naao
je jednog nernuslirnana, u Temivaru i sa hiljadu
pridobio ga je da ga poalje. Dao mu je stotinu dukata za putne
trokove. Tada je rahrnetli Murad-paa bio kajrnekarn serdara u
Beogradu. nije elio izdati Osmansku dravu i pravo
do Murad-pae u Beograd, objasni mu stanje i pokaza pisma. Murad-
-paa "Pretpostaviti je ta bi bilo" i dade mu dozvolu da ide,
ali ga pri torne upozori: "Ipak, kad se vrati najprije nama,
se da ne ode njemu".
godine rahrnetlija (Mehmed-paa) je zauzeo Ostrogon
i bio je doao u Beograd i upravo se spremao da krene u Istanbul.
Spomenutom je panjolski kralj poslao jednog nevjernika,
a i rimski papa. Ovi su sa jednim slugom uli u osmanske
zemlje preko granice u Klisu. Tamo su dali jednom jan j pede-
set groa i on je kao pridolice doveo do Zemuna i tu ih
sakrio u jednoj Doao je obavijestio o njihovu dolasku
i donio pisma rimskog pape i panjolskog kralja. Iako srno ovo zaje-
dno sa Abdi-paom rekli rahrnetliji (Lala Mehmed-paa
236
on to nije prihvatio i dugo vremena nije vjerovao. Preveli smo
pisma na turski. Ona ukratko govore o
"Ljudi koje smo poslali su osobe od naeg povjerenja. Ono to
oni kau, vjerujte kao da je iz naih usta i ne razmiljajte da
bi moglo biti Na to su se zakleli prema njihovim vjero-
vanjima. Upoznavi ih sa da je to Deli
Hasan, ti nevjernici su s njim razgovarali desetak Ono to
su oni govorili i pitali bile su vrlo stvari. Koju od njih
Jedan od tih koji su doli bio je rimskog pape, a
drugi je bio panjolski Kao znak prijateljstva su donijeli
Deli Hasanu na dar depni sat. Izraavali su aljenje to nisu sada
bili u prilici donijeti vie stvari. Govorili su "Kad po ovim ljudima
va odgovor, poslano garantno pismo s kojim od
beogradskih Franaka dobiti sto hiljada dukata koje ste traili."
Kako se Deli Hasan nalazio u Temivaru, prokletnike koji su
doli, pogubili su. Nakon naeg rahmetli efendije, serdar je postao
Murad-paa pa kad je on doao i nemuslimana je pogubio
zajedno sa tim nevjernicima. Murad-paa je mnogo kinjio age koji-
ma je naredio da pogube ih da su uzeli mnogo
nakita i zlatnika.
Eto takav je bio prokletnik taj Deli Hasan. Ova posljednja smut-
nja je nadmaila sve one koje je ranije pa je Uzvieni Allah
pomogao da se ona ne ostvari. rana koju bi otvorilo ovo iz-
dajstvo muslimanima dugo ne bi zarasla.
Opet je jedna drugu pa se o ovom proklet-
niku otegla poput zmije. Vratimo se sada opet naoj temi i
mo govoriti o povijesti.
SMRT RAHMETLI SULTANA MEHMEDA-HANA
r8. redeb ron. (22.r2.r6o3.). U sudbini nam je bio zapisan neuspio
vojni pohod koji je nazvan "Pohod na otok". Bilo nam je
da se vratimo i idemo na zimovanje u Beograd. U to vrijeme se
razbolio padiah vremena, sultan Mehmed-han, koji je bio krhkog
zdravlja poput stakla, i kad se nakon dana da
biti uspjeno, voljom Allaha, Stvoritelja ljudi i dina, stigla
je vijest da je odselio u Dennet.
237
0 RAHMETLI PADIAHA
Princ sultan Mahmud-han. Veliki vezir rahmetli hafiz Ahmed-
-paa175 ovako prenosi od sultana Ahmeda-hana: Kad god bi od
vezira ili drugih osoba stigla vijest o delalijskoj pobuni ili nemi-
rima na granici sa kizilbaima (Irancima), rahmetli padiah bi svaki
put izgubio volju, tugovao bi i prestao jesti i piti. Kad bi to vidio
princ Mahmud govorio bi: "E moj care, to tuguje, to se brine,
poalji mene, postavi me za serdara, ja s Allahovom
sve te nitkove iz korijena i tvoju glavu." Kad je
upitan kako to uraditi, odgovarao bi: "Neke milom, neke silom.
Ako Uzvieni Allah s padiahovim blagoslovom, svi do-
biti ta su zasluili".
Rahmetli sultan Ahmed je kazivao: "Kad god bi ovako govorio
ja sam ga htio jer bi se sretni padiah rastuio, pa sam ga
vidio nakon toga uznemirenim, ali nisam uspijevao. sultan
Mahmud je bio tako ponosan, marljiv i poduzetan. Kasnije mu je
jedan od ejhova napisao hamajliju u koju je stavio i neke gatke
koje padiahu nauditi, se dopisivati sa princem i usposta-
vio bliske veze. Kizlaraga je ovo uzeo iz ruku ljudi koji su to do-
nijeli i padiahu. Na ovo je padiah princa najprije dao
uhapsiti, a onda pogubiti. Njegova majka, ejh i posrednici su
pohvatani i u more. Neka im se Uzvieni Allah smiluje. Ali
taj nije bio sretan za padiaha. Nije proao ni mjesec dana
od ovog on je umro u Istanbulu.
Princ sultan Selim-han. Umro je u Istanbulu nakon to je padi-
ah stupio na prijestol.
Princ Dihangir. I on je stigao u milost Uzvienog Allaha jo
za ivota rahmetli padiaha.
Princ sultan Ahmed-han. Na svijet je doao u Manisi
176
, a na
prijestol je stupio kad je imao godina. Stupio je na prijes-
tol na mjesto.
175
Muezzin-zade Hafiz Ahmed-paa, porijeklom Pomak iz Plovdiva, mu
sultana Ahmeda. Bio je komandant mornarice (1608-09.), beglerbeg Damaska
i veliki vezir u dva navrata (1625-26. i 1631-32.).
176
Manisa Magnesia), grad u zapadnoj Anadoliji blizu Izmira.
238
Sultan Mustafa-han. Dva puta je stupao na prijestol. U prvom
njegovom stanje nije bilo posve jasno. Kako su djeca
sultana Ahmed-hana bila mala, nekako su ga postavili na prijestol.
Ali kako mu ovosvjetska nije bila naklonjena, sklonili su ga
sa prijestolja i postavili sultana Osmana. Kako je i njegov kraj
poznat, nije potrebno o tome ovdje govoriti, kad vrijeme na
to se osvrnuti. Kad je sultan Osman svrgnut s prijestolja i
zadavljen, jedinstvenom voljom vojske je opet postavljen na pri-
jestol sultan Mustafa. Sluao sam iz usta koje biser sipaju sretnog
vezira Musa-pae, koji je tada upravljao Budimom, koji je sada
lien pravde i za siromane i bogate, a u vrijeme njegove uprave se
svakog ugnjetavanja i nepravde: "Kad je sultan Mustafa po
drugi put postavljen na prijestol, mi (Musa-paa) smo tada bili je-
dan od aga hasode, pa smo u skladu s tradicijom, stajali preko puta
padiaha. Njegova majka je sjedila na nogama prijestolja. Tada je
Davud-paa za koga su govorili da je nemilosrdan, bio otiao da
udavi sultana Osmana. Kad je ovo saznao sultan Mustafa,
je s prijestolja i vikati. ne ubijaj,
To je dugo ponavljao. Onda je govorio: "Ubio ga je nevjernik,
ubio, da Bog da i njega Bog ubio, ne treba mi vae carstvo, eto
vam carstvo, eto vam padiaha". Pri tome je toliko plakao i poma-
gao da to nije opisati. ga umiriti, njegova
majka je govorila: moj, sine moj, sultanu!", a to ga nije
moglo uuti ti, sve je vie plakao i pomagao.
Pored ovoga, narodom je bilo raireno uvjerenje o njegovoj
svetosti i Na ovom mjestu neka bude ovoliko dovoljno.
Kasnije, kad je sultan Murad-han bio u vojnom pohodu na
Bagdad, a sretni Musa-paa bio slubom kajmakama, od-
vojio se od ovog prolaznog svijeta. Neka milost Uzvienog Allaha
bude nad njim.
0 VELIKIM VEZIRIMA
RAHMETLI GAZI SULTANA MEHMED-HANA
Veliki vezir Koda Sinan-paa.
177
Bio je veliki vezir i serdar u poho-
du na Ugarsku u vrijeme stupanja na prijestol sultana Mehmed-hana.
177
Koda Sinan-paa, porijeklom Arnaut, pet puta veliki vezir (1580.-1582.,
1589.-1591., 1593.-1595., 1595. i 1596.
239
Veliki vezir Ferhad-paa.
178
Kako je u vrijeme padiahovog stu-
panja na prijestol bio kajmekam, postavi veliki vezir, je
za serdara u pohodu na prkosnu Vlaku. Naprijed je o ovome pod-
robnije govoreno.
Veliki vezir Lala Mehmed-paa

Bio je jedan od
u vrijeme kad je rahmetli sultan Murad bio prijes-
tolonasljednik pa je u vrijeme svoje slube bio poznat kao
Tekkeli Mehmed Kasnije, kad je sultan Mehmed-han otiao
da upravlja carskim sandakom i on je postao sandakbeg. U to
vrijeme se oenio njegove ekselencije princa pa je
tako uspostavio rodbinske veze sa sultanom Mehmedom. Onda je
postao niandija, defterdar i najzad lala. Kad je
sultan Mehmed stupio na prijestol, on je postao vezir. Za dvanaest
godina napredovao je od do vezira.
U danima kad je bio Mehmed-paa je bio zaposlen na
poslovima vodovoda u svetoj Mekki. Onda je godinu-dvije ostao u
Didi kao biljenik emaneta. da je zbog potenog posla u
ovim svetim mjestima njegova dova postigla cilj pa je postao veliki
vezir. Ali nije osjetio slast ovog visokog poloaja. Mogao je pri-
sustvovati divanu samo jedan dan, a nakon toga su njegovi ovo-
svjetski poslovi zavreni pa je odselio na drugi svijet. Neka nad
njim bude milost Uzvienog Allaha.
Veliki vezir i serdar Ekrem lbrahim-paa.
180
Bio je Bonjak. Po
dareljivosti i plemenitosti bio je Hatem svoga vremena. Ali imao
je i neumjesnih i neprimjerenih postupaka. Oni koji bi to vidjeli
smatrali su ga ili budalom ili pametnom osobom. Tri puta je bio
veliki vezir i put je uspio osvojiti Kaniu. Zbilja, to
je bio tako dobar posao da biti povod da se po dobru spominje
dok je svijeta i vijeka. Godine l O l O. (160 1-02.) odvojio se od
ovog prolaznog svijeta. O painim osobinama je govoreno na-
prijed na nekoliko mjesta. Neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim!
178
Ferhad-paa, porijeklom Arnaut, dva puta veliki vezir 1591-92. i 1595.
179
Lala Mehmed-paa veliki vezir od 1604.-1606. godine.
180
Ibrahim-paa Novoeherlija iz Novog ehera kod Doboja. Dva puta veliki
vezir: I 596-97. i I 599.-160 I. g.
240
Veliki vezir Sinan-paa. od
najgore vrste nevjernika. Islamske gazije su ga
zarobile u ranoj mladosti. Odgojen je u haremu sultana Sulejman-
-hana i jednim urednim napredovanjem postavljen je za agu janji-
a kasnije je uznapredovao do ranga beglerbega. Kasnije mu
je Lala Mustafa-paa dao vezirstvo. U ratovima sa kizilbaima
(Irancima) pokazao je veliko junatvo i hrabrost. U danima kad je
taborski rat kod Egre dato mu je veliko vezirstvo. Veliki
vezir je mogao biti samo pet dana, a onda je na konaku
Harmanli opet doveden Ibrahim-paa za velikog vezira.
rahmetli je bio dravnik loih postupaka. Sa podanicima
je vrlo loe postupao, poniavao ih i Zbog toga mu se niko
nije O drugim pojedinostima naprijed je detaljnije govoreno.
Veliki vezir Hadum Hasan-paa.
181
Nalazio se na mjestu muha-
fiza Gende i vrio je i neke druge poslove. Kasnije je postao vezir,
pa veliki vezir namjesto Ibrahim-pae. Ali bio je dravnik prgave
naravi. Palo mu je na pamet da pogubi Kapuagu Gazanfer-agu. To
je sretnom padiahu u damiji Ajasofiji. Padiah,
nije bio ovim zadovoljan i to je izloio carici-majci. Saznavi na
taj za Hasan-painu namjeru, Gazanfer-aga, zajedno sa cari-
com majkom, da ubije velikog vezira. Na dan kad se u luci
stavljao kamen temeljac za gradnju damije, bostandibaa
je doveo pau, zatvorio ga u Jedi-kulu i tu je davlje-
njem. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
Veliki vezir Derrah Mehmed-paa. Mehmed-paa je poznat
kao Derrah (kirurg) jer je sunetio padiaha. Zdrave bio je
kao kremen. Ali poslovi mu nisu ba ili od ruke. Uznapre-
dovao je do vezirstva samo zbog toga to je bio oenjen princezom
iz padiahove obitelji, a kasnije je postao i veliki vezir. Ali nakon vrlo
kratkog vremena serdarluk i veliko vezirstvo je predao Ibrahim-pai.
Veliki vezir Hasan-paa. Arnautskog porijekla, bio je
otre i smrknutog lica. Ali bio je dareljiv.
181
Hadun Hasan-paa, na poloaju vezira, uz Carice majke, pos-
tao veliki vezir. Tu dunost obavljao samo pet mjeseci i 6 dana, od 3.10.1597.
do 9 .4.1598. godine.
241
Ipak, narodom je poznat kao nesretan i nije omiljen.
U vrijeme pobune drao se po strani od njih da
na taj poloaj. Kad se o tome reklo padiahu,
razrijeen je. O ostalim njegovim osobinama govoreno je na odgo-
mjestu.
VEZIRI KOJI NISU POSTALI VELIKI VEZIRI
Vezir Halil-paa Damad.
182
Bio je Bonjak. Jedna rahmetli
sultan Murada bila je udana za Ibrahim-pau, a druga za Halil-pau.
Nekoliko godina bez pauze je bio komandant mornarice, a jednom
je obavljao dunost kajmekama velikog vezira. U vrijeme dok je
bio razrijeen, umro je.
Vezir Hadum Hafiz Ahmed-paa. Bio je osoba koja je krasno
znala Kur'an po tedvidu i imao je lijep glas. U Budim je do-
ao kao kajmekam serdara. Ljudi su se okupljali oko njegova atora
i sluali njegovo Kur'ana i dova u vrijeme sabaha. Bio je
osoba vrlo pametna, i lijepih postupaka. Bio je vrlo slabe
tjelesne Jednom-dva je obavljao dunost kajmekama.
Vezir Hasan-paa. Bio jedan od ljudi koje je jedno vri-
jeme sultan Murad jako volio. Kasnije je u sretno vrijeme sultan
Mehmed-hana bio kajmekam. On je izloio sultanu da narod smatra
nesretnim Kasnije je bio na mjestu, a onda
mu je ukinuto vezirstvo pa je poslan za v aliju Trabzona, a odatle u
Erzurum. Nakon toga, u vrijeme kad su napali kizilbai postavljen
je za serdara, ali doao mu je edel pa je umro. A kizilbai su se
obradovali jer su zauzeli Revan.
Vezir Giizelde Mahmud-paa. Gtizelde Mahmud-paa je, uz
Sijavu-pau, bio koji se najvie i kojeg je najvie
volio rahmetli sultan Selim. svojim putem, stigao je
do vezirstva. Kad je bio serdar, Gtizelde Mahmud-paa je
bio kajmekam. O ovoj temi je naprijed dato vie pojedinosti.
182
Damad zet, u ovom da je bio oenjen princezom, to jest
da je bio carski zet. Ovaj Halil-paa je bio najprije silahdar, zatim aga janji-
valij a u Konji, beglerbeg Anadolije i komandant mornarice.
242
Vidio sam ga da dolazi naeg efendiju, Mehmed-pau, kad
je posljednji put bio bolestan. Ljubio mu je ruku i nogu i iskreno
Bogu molitvu. Govorio je: "U vrijeme vaeg vezirstva
nije bilo potrebe da se krijemo, bili srno u sigurnosti. Dosta nam je
u naoj siromanoj ono to je dao Uzvieni Allah. Naa je
obaveza da zato vas blagosiljarno".
Vezir Hizir-paa. Oenio se Fatrnorn sultanijorn, padiahovorn
sestrom koja je ostala udovica iza Halil-pae. Nekoliko puta je po-
slan za rnuhafiza Hezargrada (Razgrad)
183
i obala Dunava. Nakon
to je otiao za valiju Egipta i vratio se, opet je ostao na svom po-
loaju i umro.
Hasan-paa, sin velikog vezira Mehmed-pae i ve-
zir Mahmud-paa, sin velikog vezira Sinan-pae. O njima je bilo
podataka na mjestu.
Saturdu Mehmed-paa. Dvije godine je bio serdar, pa kad se
po zlu pogubljen je, o je naprijed bilo
Vezir Mustafa-paa, sin Razije. Bio je valija u nekoliko
ejaleta pa je bio zarobljen od kizilbaa. Kako je bio jedan prisan
i umjesne dosta vremena je proveo u drutvu aha
Abbasa koji ga je pozivao i s njim razgovarao. Jednom prilikom
su ga slubenici dvora oslovili kao "sahib-i devlet". Nakon toga,
kad god bi ah htio da ga pozove, rekao bi "zovite sahibi devleta".
Kasnije kad je sklapan mir on je poslan u Istanbul. Sa ovog prolaz-
nog svijeta odselio je kao umirovljenik.
Vezir Hadi Ibrahim-paa. U vojnom pohodu na Janik nalazio
se kao badefterdar, a bio je osoba zadovoljna svojim pravom i
Kad je Ali-paa postao veliki vezir, njemu je dao egipatski
valiluk. Kasnije je postao serdar i pao je od delalija.
Vezir Hasan-paa. Dravnik porijekla, fin i
uvijek je stremio i visokoj Tako je na voj-
nom pohodu, u svojstvu age zauzimao mjesto na divanu
velikog vezira ispred vezira Murad-pae i Sofu Sinan-pae. Jedan-
put je pomislio da bi rnogao sjesti ispred naeg efendije, rahmetli
183
Hezargrad (danas Razgrad), grad na sjeveroistoku Bugarske, na obali Dunava.
243
Mehmed-pae, Ostrogona. Ali rahmetlija ga je upozorio
"Mora znati svoju granicu" i tako ga doveo u situaciju da se postidi.
U vrijeme kad je bio veliki vezir, on je postao beglerbeg
Bagdada. Nakon to mu je dozvoljeno da poljubi ruku, kad je izla-
zio napolje dat je znak delatu koji ga je pogubio. niko
nije znao pravi razlog ni njegovu krivicu.
NEKl OD SLAVNIH U SRETNOM PERIODU
Mevlana Sadeddin-efendi. marljiv, plodan koji je
slavu stekao pod imenom Hoda efendi. Kad se danas kae Hoda-
-efendi podrazumijeva se da se eli Sadeddin-efendi. U vrijeme
dok je sultan Murad bio princ, on je dobio mjesto nastavnika u
nekoj visokoj medresi. Kad je sultan Murad trebao na pri-
jestolje, poavi iz Manise u Istanbul, bio je zajedno sa Sadeddin-
-efendijom. Kako sam od Tirjaki Hasan-pae, koji je u to vri-
jeme bio uzengi-aga sultana Murada, princ je na putu upitao za
Hoda efendiju i od njega saznao da zaostaje zbog toga to mu je
konj Na to sultan Murad odmah posla jednog od svojih
rezervnih konja opremljenih sedlom i ukraenom
opremom, i ga je dok ga ne pristigne. Sadeddin-efendi je u
sretnom periodu sultan Muradove vlasti stekao slavu kao profesor
od padiaha veliko potovanje. U vrijeme kad je rahmetli
sultan Mehmed-han stupio na prijestol, njegov hoda Nevali-efendi
bio je umro. Tako je Sadeddin-efendi ostao na mjestu padia-
hovog hode i, isto kao u vrijeme Murad-hana, uivao potovanje
i uvaavanje.
Zbilja, on je bio jedan od ugaonih kamenova Osman-
ske drave. Kako je bio vrijedan i koji je dobro poz-
navao ovosvjetske poslove, nikad se nije ustezao da padiahu ukae
na pravi i put. Njegove usluge samo u taborskom ratu
u Egri toliko su velike da se ne mogu spoznati i toliko ih
je mnogo da se ne mogu opisati. On sam je, u osmanskoj
povijesti opisao sluenje svoga velikog oca Hasana Dana u vrije-
me smrti sultana Selima L nema sumnje da je
njegovo sluenje samo u Egri stotinama puta od
Ostaje izvan sposobnosti piskaranja ovakvog poput moga da se
244
opiu njegove sjajne vrline. Kad je umro muftija toga vremena
Bostanzade-efendi, visoki ejhulislamski poloaj dat je njemu.
Otac Hode Sadeddin-efendije je Hasan Dan, sin hafiz-Mehmeda
sina hafiz-Demaluddina iz Isfahana. Kad je rahmetli sultan Selim-
-han porazio krivovjemog aha Ismaila, poveo je sa sobom iz te
zemlje hafiza Mehmeda i njegova velikog oca, a rahmetli Hasana
Dana uzeo je sebi u harem. Kroz est godina nalazio se u padia-
hovoj slubi posebno dranje i vladanje prema
padiahu pa i to kako se o skrivenim stvarima razgovarati sa
padiahom. Tako se nije odvajao od sultana Selima do njegova
posljednjeg nefesa. Hoda Sadeddin je umro koncem 1008.
184
.
Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
Mevlana Bostanzade. Mehmed-efendi je dva puta dospijevao
na poloaj ejhulislama. Umro je 1007. (1598-99.) godine.
Mevlana Sunullah-efendi. Njegov slavni otac Dafer efendi bio
je rahmetli ejhulislama Ebussuud-efendije. I on sam je
sluao predavanja Ebussuud-efendije. Strogo se drao vjerskih za-
brana, veoma je bio privren vjeri i bio je osoba puna vrlina. Kako
sam sluao iz usta veoma potovanog rahmetli Omer-efendije, vaiza
Aja Sofije, poznatog kao prevodilac ejhija, u nae vrijeme na zemlji
ljudskim stvorenjima nije niko dalje u nauci otiao od njega.
Mevlana Mehmed-efendi. Poznat je kao Hoda-zade
185
. Bio je
stariji sin rahmetli Hoda-efendije. Postao je ejhulislam namjesto
Sunullah-efendije.
Molla Mustafa-efendi.
186
Postao je poznat kao Sarikerezzade
(topuz). I on je postao ejhulislam namjesto Sunullah-efendije.
Majstor pjesnik Mevlana Abdulbaki-efendi.
187
Nakon to je
dva-tri puta bio rume li jski kazasker, umro je kao umirovljenik l 008.
(1599.-1600.).
184
Po Danimendu, Hoda Sadeddinje umro 2.10.1599.
185
Hoda Sa'duddin-zade Mehmed sin Sadeddin-efendije, ejhulis-
lam od 1601.-1603. godine.
186
Ebu'l-meyamin Mustafa-efendi, obavljao dunost ejhulislama godinu i
ri mjeseca od 8.2.1603. do 8.6.1604.
187
Mahmud Abdulbaki, poznat po imenu Baki, kadija i vie puta
kazasker, ali nije doao do poloaja ejhulislama.
245
EJHOVI U OVOM PERIODU
ejh Muhiddin. Obavljao je dunost vaiza i nasiha u damiji
Ajasofiji. Govori se daje napisao glose na komentar Kur'ana.
ejh Hizir-ejendi. Poznat je kao Jajabai-zade. U taborskom ratu
koji je u Egri pao je kao ehid i stigao u gornji kat nebesa.
Govori se da je u toku bitke, kad se poredak islamske vojske kva-
rio, on rekao: "Kad jedna kap nae krvi padne na zemlju, nakon
toga prilika za muslimane". Neka milost Uzvienog Allaha
bude nad njim.
e j h emsuddin Sivasi. Poznat je kao Kara emsuddin. Rahmetli
Abdulmedid Sivasi mu je Sada i sin ovog obavlja du-
nost vaiza i nasiha u Jenidamiji. Kau da je govorio: "Akemseddin
se nalazio zajedno sa sultan Mehmedom u osvajanju Istanbula,
pa ta bi bilo da se Kara emseddin uz sultana Meh-
meda ill u Egri?" Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
PERIOD VLASTI SULTANA AHMED-HANA,
SINA SULTANA MEHMEDA HANA.
STUPANJE NA PRIJESTO SULTANA AHMED-HANA
Neka mu je zemlja a boravite u Dennetu! Osamnaesti dan
redeba 1012. (22.12.1603.) stupio je na prijestol. U skladu s tra-
dicijom, istog dana je sazvao divan. Dok su divana svi
sjedili na svojim mjestima, u zoru, padiah je napisao pismo kojim
je po kapidija obavijestio kajmekama Kasum-pau o stupa-
nju na prijestol. Kasum-paa, koji nije znao da je sultan Mehmed-
-han bolestan, bio je neko vrijeme zbunjen i duboko
Nakon toga su Kasum-pau samo pozvali unutra. Kad je vidio da
je sultan Ahmed-han, u dobar sjeo na prijestol, obradovao se i
vratila mu se sigurnost. Odmah se vratio, poslao tadanjem ejhul-
islamu Mustafa-efendiji a ostalim i velikai-
ma da ih zovnu na padiahov divan. Kad su stigli oni koji su
pozvani je zastiranje mjesta gdje se postaviti padia-
hovo prijestolje. divana su mislili da se pojaviti rahmetli
sultan Mehmed, su se i iznosile neodrive
misli. Tada je stigao ejhulislam i velikih znanstvenika pa
246
su zauzeli svoja mjesta. I veziri su izali iz divanhane i poredali se
uz padiahovo prijestolje. U tom se sa Vrata ukazao novi
padiah sultan Ahmed, glave zamotane u saruk. Predade selam na
desnu i lijevu stranu i sretno i dostojanstveno se pope na prijestol.
Ba u to vrijeme se do neba uzdigao glas koji su izricali
dovu. Nakon toga se u skladu s redom priseglo novom
sultanu. Nakon to se zavrilo iskazivanje pokornosti prisutnih,
poselarnili su njegovu ekselenciju padiaha i uli unutra.
POSTA VL J ENJE MALKO ALI-PAE ZA VELIKOG VEZIRA
Nakon to je rahrnetli sultan Mehmed-han
slubu, dao je mjesto velikog vezira Ali-pai koji se tada
nalazio u Egiptu, a i novi sretni padiah je prihvatio ovo imenova-
nje koje je njegov otac. Kad je sultan Ahmed stupio na pri-
jestolje, Kasum-paa, koji se nalazio na poloaju kajmekarna, po-
duzeo je neke akcije u svoju korist, ali padiah to nije uzeo
u obzir. je nekih vanih dravnih poslova i velikih
svetkovina odgodio do dolaska velikog vezira.
Ali-paa je rnogao u Istanbul tek za dana i preu-
zeti dunost. Kao prvi posao preuzeo je rijeiti iransko pitanje i
bez ikakvog kolebanja je pripreme da im se suprotstavi. U
to vrijeme je Sinan-paa, koji je bio komandant mor-
narice, kao serdar na Irance pod uvjetom da zadri komandu
nad mornaricom. ta je Sinan-paa napravio kao serdar i kako se u
to vrijeme oprostio s ovim svijetom govoreno je naprijed pa nema
potrebe da se ponavlja.
Stigla je padiahova naredba da kao serdar u Ugarskoj i dalje
ostane na gospodar Mehmed-paa. Ali Mehmed-paa je odgovorio
telhisorn i pismima koje je po meni, vaem sluzi, poslao u Istanbul.
U ovim pismima je Mehmed-paa ovako govorio: "Nije
no da islamskoj vojsci bude serdar bilo ko osim velikog vezira.
Ovo i postupci koji su se lani dogodili kad je doao ta-
tarski han na vojske i pogotovo kad je ovdje doao Delali
Hasan-paa, to je bila neka vrsta pobune, pa se nije obavio nika-
kav posao. Koliko god irna u vojnom pohodu, ipak je pot-
rebno da veliki vezir ovdje." Mehmed-paa je mene posebno
247
upozorio da ovu stvar pored pisma i usmeno obrazloim.
prije nego sam ja doao u Istanbul sa ovim i pismima
je da veliki vezir ostane u Istanbulu, a da se najbolje
postupiti da se serdarima na oba fronta pomogne novcem i vojni-
cima. Ipak, padiah nije prihvatio ovu odluku i izdao je naredbu da
on ide u Ugarsku. Kad sam ja doao u Istanbul, vidio sam da se
veliki vezir bavi pripremama za vojni pohod.
KRAJ KAJMEKAMA Ki\SUM-PAE
Kasum-paa je doao do ovoga poloaja jo kao mlad junak. Pori-
jeklom Albanac, bio je vrlo okretan i aktivan. Kako nije
imao da se uskladi s velikim vezirom, traio je da ga
se poalje za egipatskog valiju. Ali kako je tamo upravo imenovan
Hadi Ibrahim-paa njegova elja nije bila usliana pa mu je data
uprava nad Bagdadom. Da bi otiao na mjesto slube, u pratnju su
mu dati ljudi pa se krenulo na put prema Bagdadu. Ali
je doao do Ankare, Kasum-paa je odaslao pozdrave rc0i i
kao delalije od naroda prikupljati poreze. Kad je to ve-
liki vezir, odmah obavijesti padiaha. Na to je izala padiahova
naredba o njegovu pogubljenju. Poslan je bostandibaa pod nekom
izlikom da bi ovo izvrio, ali nije naao zgodnu priliku da naredbu
provede u djelo. Vratio se obavivi samo ono to mu je trebalo po-
sluiti kao izlika. Nakon toga su bostandibau odmah otpustili s
posla i na njegovo mjesto postavili Dervi-pau.
Dervi-paa je bio toliko blizak padiahu da mu tada
nije oponirao. Koliko god se ljudi pogubila, koliko god ih
se s posla otpustila, sve je to bilo s Dervi-painim odobravanjem.
Nakon to je veliki vezir poao u vojni pohod, ostavio je kao kaj-
mekama Sofu Sinan-pau, a na prijedlog Hoda-efendije i odobra-
vanje Dervi-age za kajmekama je doveden hafiz Ahmed-paa.
Cilj koji se ovim elio nije bio u postizanju neke koristi nego
samo u slamanju i uvaavanja velikog vezira i
njega u stanje
Dugo zadravanje Kasum-pae u Ankari doprinijelo je da se
shvati da u njegovoj glavi postoje neki pokvareni planovi. Na ovo
je stiglo padiahovo pismo s porukom sam te kajmekamom,
248
bez ikakva odlaganja." I zbilja, ne nijednog dana,
pohitao je u Istanbul. Kako se toga dana su do odasla-
na tri padiah ova pisma pa je pozvan da se jutra u
padiahovorn dvoru upoznati sa ejhul-islarnorn i vezirima. je
svanulo, Kasurn-paa se prije svih razbudio i krenuo prema padi-
ahovorn dvoru. A mjesto kajrnekarna velikog vezira je dato
Mustafa-pai. Tamo je iz padiahovih usta: "I tvoje
stanje biti ovakvo". Tako je zbilja i bilo.
0 NEKIM NESRETNIM STVARIMA
Da srno u naoj knjizi htjeli pisati o nesretnim stvarima, ne bi bilo
kraja onome to bi se govorilo. Osmjelio sam se da ovdje napiem
samo o jednoj stvari koje se
Spomenuti Dervi-paaje 1015. (1606-07.) postao veliki vezir
pa je svome bratu dao sandak Egriboz
188
Traio je osim ovog
sandaka da popie i sandake Inebahti
189
i Karliili, pa je svoga
brata imenovao za vilajetskog Ali kako je ovaj bio
mlad i nije bio u popisivanje- je drugim
begovima prozvan Divan-beg - posredstvom defter-
dara Ahmed-pae odredili su mene, siromanog
roba, da popiern ta tri spomenuta sandaka. Sandakbeg je doao
u Egriboz u svojoj jahti, a ja kopnom. Jednog dana, dok srno sjedili
na obali uz more, on izvadi iz depa vrlo vrijedan sat i "Ako
se razumijete u sat, pogledajte"! Vrlo mi se svidio. On "Ali
on irna svoju povijest, da vam "Izvolite", rekoh.
Ovaj sat je napravio za kapuagu Gazanfer-agu jedan od rnute-
ferrika iz vremena sultana Murada, Rustem-aga, izuzetan majstor
koji je stekao slavu u to vrijeme, a i ja sam ga poznavao. I dragulje
koji se na njemu nalaze on je postavio. Kad je Gazanfer-aga po-
gubljen, delat ga je izvadio iz njegova depa i prodao ga. Onda je
doao u ruke Hasan-pae. Kad je i on pogubljen, opet ga
je delat uzeo i prodao. Onda je doao u Kasurn-paine ruke. Kad
je i ovaj pogubljen, moj brat ga je kupio od delata. Sada, kad sam
188
Egziboz, danas grad Eubeja u
189
Inebahti (Lepanto), danas grad Navpakto u
249
poao u Egriboz, on da mi trebati na i dade mi ga." Sat
koji mi je bio u ruci odmah ostavih i rekoh: "Moe li se tako nesret-
na stvar dati i neprijatelju? Ili uzeti u ruku?" On odmah da se
donese izvadi dragulje koji su bili na njemu, sam sat razbi u
sitne komade i baci u more. Eto, neto moe biti toliko nesretno.
ODLAZAK VELIKOG VEZIRA I SERDARA ALI-PAE190 I
NJEGOVA SMRT U BEOGRADU
Veliki vezir je poao u vojni pohod sa padiahovom naredbom, i
kako nije mogao napraviti mnogo stvari jer mu ih padiah nije
odobrio, krenuo je na put vrlo tuan. U sutini je rahmetli Ali-paa
bio dravnik narcisoidan i ohol. U prisustvu velikog vezira su
mogli u skladu s pravilima sjediti badeferdar, aga
buljuka i reisulkuttabi, ali on nijednom od ovih nije doputao da
sjedne. Kad bi krenuo na put za njega bi bio noen jedan tap na
kojem bi bilo platno atlas koje je pravilo sjenu. On bi tamo sjedio,
pio kahvu, jeo hladna jela. divana koji su bili s njim ne bi
silazili s konja, oni bi stajali oko njega iako su i oni mogli sebi pri-
rediti hladni obrok koji su sa sobom nosili. on je postavio
za niandiju Sinan-bega, jednog od upravitelja Egipta.
Samo je on mogao sjediti preko puta i s njim zajedno jesti. Po
prirodi je bio vrlo lukav i vrlo krvoedan, a sa sobom je zajedno iz
Egipta doveo est delata.
Kad se dolo na konak u Sofiju, mu se kvariti zdravlje.
Iz dana u dan mu se bolest pogoravala i dana po dolasku
u Beograd ostavio je ovaj prolazni svijet i otiao. Na efendija,
rahmetli Mehmed-paa, poslao je u prijestolnicu muhur velikog
vezira po Mustafa-agi koji je na mjestu Kurt-pae.
DODJELA VELIKOG VEZIRSTVA NAEM EFENDIJI
RAHMETLI MEHMED-PAI
Godina 1013. (r6o4-05.). Muhur velikog vezira dat je njegovoj
ekselenciji padiahu u Istanbulu, rukom hafiz Ahmed-pae. Isku-
sivi slatke i gorke strane serdarstva u ratu u Bosni sa Mihalogluom,
190
Javuz Ali-paa, Bonjak, veliki vezir od 16.10.1603.- 26.7.1604.
250
Hafiz-paa je izbacio iz svog srca elju da se optereti ovim polo-
ajem. Kako Hafiz-paa nije elio, muhurom velikog vezira je
rahmetlija i po istom Mustafa-agi predat mu je u mjestu
zvanom Mitrovica
191

SERDAROVA OPSADA OSTROGON I NJEGOV
POVRATAK NAKON TO JE NIJE OSVOJIO
Ne se i ne vrijeme, serdar je opkolio
Ostrogon i nije pokazao nikakve mahane kao islamske voj-
ske da bi je osvojio. Ali neprijateljski tabor se nalazio preko puta
na mjestu po imenu Digerdelen. Postavio je mostove na
Dunavu na dva mjesta i bez ikakva dolazili su alaj po alaj
i unutra ulazili. Tada je aga bio Nakka-aga. Ali kako je
bio plaljiv i kukavica te i nemaran nijednog dana
nije uao u rovove i strpivi se najednom mjestu ostao.
Jo ranije, u vrijeme Ibrahim-paina serdarstva, bio je jedan
plan koji su smatrali podesnim tatarski han, beglerbegovi, begovi i
sva islamska vojska. Kako se Egra nalazila daleko od
Budima i nije mogla nanijeti veliku tetu islamskoj vojsci, trebala
je biti zamijenjena za Ostrogon. Tako su Ibrahim-pain
vezir Murad-paa, Ahmed-aga koji je bio na mjestu glavnog
vezira tatarskog hana i budimski kadija Habil-efendi otili u ne-
tabor pa se nalo za obje strane da se pod
ovim uvjetima sklopi mir. Ali o ovoj temi nije donesen jedan kate-
I na rahmetli efendija je bio onim koji
su bili protiv ovoga plana.
Ali ovaj put austrijski hercezi, i zapovjednici su donije-
li odluku da se samo pod ovim uvjetima moe napraviti mir. S tim
ciljem je desetak kontova sa zlatnim lancima i koje oni
zovu herceg dolo u otag velikog vezira pa su traili da se sklopi
mir pod gore uvjetima. Na kraju razgovora koji su ovako
ispisane su garancije pa su mene, siromaha,
sa ovim dokumentima poslali u Istanbul. U to je vrijeme bio kaj-
mekam velikog vezira Mustafa-paa. Kad sam ja stigao,
191
Srijemska Mitrovica, grad zapadno od Beograda u Jugoslaviji.
251
je pismo. Pitao me: "Jeste li ili kod ekselencije ejhulis-
lama, jeste li o sadraju upoznali sretnog padiaha?" Rekoh da ni-
sam, a on na to "Sada idite do ekselencije ejhulislama, a onda
ponovo meni".
ejhulislama Sunullah-efendije i rahmetli pae postojali
su odnosi i ljubav. Dok se dolo do osnovne
teme, on je pitao s jedne strane za stanje i raspoloenje pae, a s
druge strane je pismo bez glasa. Ali kad je doao do teme
rekao je: "Estagfirullah teala, estagfirullah teala
192
, kakav je to po-
sao, pa zar da u Egri nema dume, zar da se ne klanja namaz?
Pazite se da ovu ideju ne prihvatite, ta neka vam ne pada na
um, a kamoli na jezik." Ja rekoh: "To je odavno bila ideja Ibrahim-
-pae i tatarsko g hana. Tada su nevjernici jako a sada
su pristali. Vojska nije prepustila pau, vaeg sina, samom sebi.
Ako se ne sloi i ako postupi suprotno svima, rekli su da nema
govora da dopustiti da ga smijene sa serdarstva i odvoje od
posla. Prema tome, va paa, sin, nema udjela u ovome. Jo u vri-
jeme Ibrahim-pae on nije pristajao na ove uvjete." Na ovo ej-
hulislam: "Oni su nepotrebno troili i vi ste uzalud
neka govori ko ta ali neka ova vie ne izlazi iz vaih
usta. Zar nema islamskog Zar je nestalo mudiza haz-
reti Muhammeda? Zar od nevjernika uzeti samo Ostrogon?
Uz Uzvienog Allaha, uzimamo tolike i ta im sve
radimo! se, tu vie ne spominjite". Nekoliko puta me
na to upozorio.
Nakon ovog razgovora niti sam davao kratko (telhis)
sultanu, niti sam preuzimao druge dokumente. Odmah sam uzeo
po jedno pismo od kajmakama i ejhulislama pa sam se vratio.
Kad sam doao do rahmetli Mehmed-pae i naao ga u Srijemskom
polju, nastojao sam mu ono najvanije. Ali nije mi
doputao da govorim nego je on govorio: "Mi se zbog ove
nae stidjeti dok smo ivi. ta pristali smo uz jednu
grupu nemarnih ljudi se navaljivanja nismo mogli otresti. Neka
Allah ukae milost ejhulislamu osobno, njegovom ocu i djedu".
ovo, izricao je molitve i meni kako se pojavio
192
"Oprosti Uzvieni Boe, oprosti Uzvieni Boe!"
252
Poto je ovo bilo teko povjerovati, rekoh: "Moj gospodaru,
ako ste vi u to sigurni i ja povjerovati". Tvrdio je da je to istina
se da u to i ne posumnja, ako Bog da uskoro
se uvjeriti."
POJAVA lTVANA193,
JEDNOG OD ERDELJSKIH
Godina 1013. (1604-05.). Pametni i razumni ljudi znaju da su aus-
trijski nevjernici od davnina potpuno neiskreni prema
narodu. i gospodari i zemlje poniavani
su i smatrani ravnim najniem austrijskom staleu, pa i kmeto-
vima. Kad bi ih na putu susretali, podapinjali bi im noge i obarali
ih, a kad bi ih otraga sustizali, podizali bi im kragnu i pljuvali im
u lice. Ovakva teka ponienja su stvari koje su im se dugo
vremena. Razlog ovome je to su od ranije mnoge
stvari austrijskom narodu i zemlji. Ovaj put pak krivovjerni impera-
tor i kralj iskoristio je priliku, pokorio je dio erdeljske zemlje
i u postavio Austrijance kao posadu. Produili su i dalje
nasilja koja su i prije provodili.
Bio je tu jedan koji je pripadao jednom od er-
delj skih i koji je zbog toga bio poznat kao Emir.
Bio je poboan, odan vjeri i po svojoj prirodi je bio dervi. U to
vrijeme se Emir nalazio kao zarobljenik kod Dok je jed-
nog dana ovaj radio u se alio na muke i zulume koje
trpe od Austrijanaca. Emir "Poaljite mene serdaru, dovest
svu islamsku vojsku, a siguran sam da tebe postaviti za kralja
Erdelja". Ove su godile koji je taj plan smatrao
umjesnim. Jer, imperatoru su potvorili da je prije godinu dana iz-
bila pobuna u Erdelju. Na to su uhapsili, podvrgli ispiti-
vanju, ali kako mu nisu nali nikakve krivice, oslobodili su ga. Ali
bilo je dosta rasprave o Emirovom planu. se miljenje da se
erdeljski narod, s obzirom na to da su htjeti pokoriti
Turcima. Emir na to. "A kako su se pokorili u vrijeme sultana
193
Istvan Bocskai, izabrani erdeljski knez, koji je od sultana dobio ahdnamu
(ugovor) i pismo od kajmakama o bliskoj prijateljskoj i uzajamnoj
253
Sulejmana?" Tako je branio svoje miljenje. Na kraju posla
svoga zarobljenika Emira
U to vrijeme je Debbag Mehmed-paa bio prevodilac Bekta-
-pae. Kad je Emir doao do njega, ovaj ga je odveo veziru. Dan-
dva su ova trojica ostala sami i razgovarali i na kraju poslali Emira
natrag. Tako je Emir puta iao tamo-amo. Kad sam se ja
vratio iz Istanbula, je otiao. Preavi rijeku Tisu, uzeo je
s obje strane koje su bile pod gospodstvom krivojvernog
kralja i slao je albe i pozive za islamskoj vojsci.
prije nego to je stigla islamska vojska, austrijski nevjernici su na
poslali Bataji Koroka na austrijske vojske, porazili
njegovu vojsku i njega natjerali u bjekstva. Poslije toga je serdar
poslao u neto Tatara i vojsku temivarskog ejaleta i uz
Uzvienog Allaha su spomenutog Bataja
Koroka porazili i neka sela i nahije koji su pripadali
kralju pa se islamska vojska vratila s veoma mnogo plijena.
Veliki vezir je krunu i kraljevstvo nad svim
zemljama i u tom smislu su potpisani obostrani spo-
razumi. Te zime je rahmetlija doao u Istanbul, objasnio sultanu
Ahmedu ta se sve dogodilo i da se napravi vrijedna kruna.
Mislim da je vrijedila tri hiljade zlatnika jer je bila ukraena s mno-
go dragulja. Kad se nakon osvojenja Ostrogona dolo u Budim,
postavili su se nasuprot Peti veliki i mali atori i napravljena je
velika Ja sam odnio veselu vijest o osvojenju Ostrogona
u Istanbul, pa nisam bio tamo. Ali tamo je bio sa deset hi-
ljada vojnika, sa svim poznatim sastao se s
rahmetli velikim vezirom pa mu je rahmetlija stavio krunu i pripa-
sao mu ukraen Kao stijeg, dao mu je bajrak koji mu je pos-
lao padiah. Tamo su i velike zakletve i sve je precizno

Nakon toga, uz Uzvienog Allaha, zvijezda austrijske
se okrenula naopako, a moda je i zala. ta god su
nisu uspjeli. Nije im je rahmetlija te godine ponovo
doao kao serdar, ratovao zajedno sa i pokvareno posto-
janje Austrijanaca iz korijena iskopao. Takva je bila volja Uzvie-
nog Allaha, a njihovi planovi i se nisu ispunili. To je
bio jedan od rezultata sklopljenog mira s
254
OSVOJENJE OSTROGON
20. dema::d}e!eve! IOI4., ponedjelJak (2.IO.I605.). Ove godine je ser-
dar sa islamskom vojskom krenuo prema budimskim krajevima.
Kako se u vojnom pohodu prije godinu dana nije mogao ni pribli-
iti Ostrogon, i kako je pred njenom svako imao
strah, padalo se u u pogledu njenog osvojenja. Zbog toga
se smatralo potrebnim ta se raditi. U vrijeme kad se
spustilo u dolinu ukore, na ovu stranu od Hamza-begovog sara-
ja, skupili su se na svi ljudi: begovi i
beglerbegovi, odabrani predstavnici vojske, veterani konjice i ja-
Na kraju provedenih dogovora svi su bili skloni da se ide
na Ostrogon, da ju se estoko napada bez obzira na
vani jak otpor, da svi u ovoj svetoj godini porue i popale neprija-
teljske gradove, da dre neprijatelja pod estokom blokadom. Odlu-
su da se upute prema da se rue i pale kasabe i sela tih
krajeva, a njive i da se protiv nevjernika postigne
potpuna pobjeda i neprijatelju donese propast. Jedino se s ovom
odlukom nisu sloili rahmetli Baki-paa, koji je imao dunost sre-
dinjeg defterdara i defterdara padiahove ordije i kadija carske
ordije rahmetli Vildanzade. Govorili su: "Recimo da
nevjernike i nanesemo im veliku tetu, ta ostati u naim ruka-
ma, ta mi imamo od toga?" Ali kako niko vie nije istupao protiv
dogovora, svi su smatrali najboljim da se upada u neprijateljske
teritorije, blie i dalje.
Sutradan se krenulo odatle i ulogorilo se na Danbeg.
Ja sam sa velikog vezira, iao malo ispred
alaja. Blizu Danbega naili smo na jedno ruevna selo. Tu su se
kola nekih po lomila pa su se i oni koji su ili iza njih zaus-
tavili. Poto su se neki ljudi veoma dok su doli dotle, a
neki kola ostali daleko od suputnika, izgovarali su
kakve god bi im pale na pamet kao: "Zar se ide u akin sa ovo-
liko kola i ovoliko tereta i prelaze ovako brda i doline?"
Kao da im je ove sam Uzvieni Allah sugerirao, kae se: istinu
kai, istinu pii. Kad smo doli u serdarev ator i on je bio doao i
smjestio se. govoriti: "Pogreno smo uradili to
idemo u akin. Toliko je govoreno o tome da se kruiti i kretati
255
kolima, treba razmisliti kakav se odgovor dati tada ovom narodu
to se ilo kroz ovako guste ume i prelazili se ovi kamenjari, ne-
i vode. Treba odmah izmijeniti plan o akinu i
niti prema prijedlogu Baki-pae i Vildanzadea." Rahrnetli serdar je
to prihvatio i odustao od toga da se ide u akin.
Na ovo je serdar odmah preao u pokret. U Budim je poslao po
topove tobdibau, debedibau, begove i skupinu akin-
dija sa pripremljenim bivolirna. On sam se odatle pokrenuo i
ul o gorio u polju Ostro gona. Onda je opkoljen Ostro go n.
Nevjernici su u Tepedelenu
194
napravili veliku utvrdu. Posebno
su na platou koji se prua odatle do rijeke Dunav napravili jo tri
utvrde, iskopali duboke rovove i vezali ih jedne s drugima. Bilo je
pribliiti se zidu, jer se otvarati to-
povska vatra sa ovih utvrda, i to bombardiranje je trajalo neprekidno
deset dana. Desetog dana je izdana naredba za jedan estok napad.
Islamska vojska je dolazila od do jutra pa joj je izdana ovak-
va naredba: svitati, oglasit se tri topa odjedanput, i u
momentu kad nebom i zemljom zazvone glasovi Allah Allah,
neka svi odjednom jurnu i nemilosrdnim proliju nepri-
jateljsku krv. Kad Uzvieni Allah pomae, onda to bude, i sve to
je najpotrebnije on daje onda kad treba.
Toga jutra je gusta magla prekrila zemlju. Islamske gazije su
odmah krenule prema Tepedelenu. Izale su na Tepedelen, su
ule u njega. Nevjernici jo nisu otvorili iz sna. Nisu mogli ra-
zabrati da su ti koji su uli unutra islamski vojnici, gazije su se
prihvatile sablji i pobile sve nevjernike koji su se tamo nalazili.
Nije se rnogao spasiti nijedan nevjernik. Ali Kont, zapovjednik
nije bio na svom mjestu, se da je otiao razgovarati
sa nevjernicima izvan i proveo tamo Preavi putem
koji vodi u propast, krenuo je u pakao.
Ni na drugim utvrdama stanje nije bilo I oni nevjer-
nici koji su se tamo nalazili su svi pobijeni. da se hilja-
de prljavih leeva iskupilo na mejdanu i tu ostalo.
Opet uz Uzvienog Allaha je bilo tako da su nevjernici koji
su glumili toliko junatvo odjednom nestali, posebno treba da
194
Tepedelen je turski naziv za Toma-brijeg.
256
su i prokletnici, njihovi zapovjednici uniteni pa je stoga proklet-
nicima koji su ostali unutra zavladala i strah.
je jo deset dana. Jedanaesti je dan
opet napad. S Boijom u punom plod
ovoga pohoda bila je pobjeda. Tako je svaki musliman za kojeg se
mislilo da je slab i postao lav koji ili junak ravan
Rustemu u poznatome epu. U drugim vremenima kad se vojska
vodila u napad s njom se postupalo vrlo oprezno, su se
a davana su i druga Ali ovaj put ako bi se reklo
"Ujutro je napad" do zore ne bi vie niko ostao u logoru.
Neke su gazije pjevale pjesme, neke su svirali i
kopuz, neke su tevhid i tehlil i odlazile. Tako je puhnuo je-
dan vjetar ljubavi i strasti, nalazili su se u uitku i raspolo-
enju da su oni koji su to vidjeli i koji su znali ranije stanje bili
oduevljeni, ostajali su zbunjeni. Do jutra je dolo toliko ljudi,
okupili su se u zaklone, ako se kae da u logoru nije ostao nijedan
ne bi bilo pogreno.
U zoru su opet topovi otvorili vatru, a bajraktari su uzeli bajra-
ke u ruke i jurnuli. S glasovima "Allah, Allah", islamske gazije su
sustizale jedni druge. rupa kroz koju se moglo u tvr-
bila je tolika da je kroz nju mogao samo jedan
Prokletnici su odbacivali natrag gazije koje su napredovale. Neko-
liko puta su gazije krenule u napad, ali ne naavi priliku nisu
mogle unutra. Tada je nekoliko ljudi prispjelo do ehidske
razine. Dok se nije sunce pojavilo bitka je tekla ovako. Onda je
veliki vezir poslao mene, siromaha, agi i bratu
Hasan-pae Husejin-agi koji je bio jedan hrabar junak
roda. Moja je dunost bila Husejin-agi "Kolika god
je cijena srdaca gazija, platite je, ta god treba
ta god treba dati, dajte toliko da se gazije ne okrenu natrag, jer
ako se jedanput okrenu natrag vrlo ih je teko vie pokrenuti na-
prijed." Prenio sam ove velikog vezira agi Ovaj je
odmah rekao "Ti nam otvaraj put, jer ako ne mogu napre-
dovati ovi to su naprijed, da onda mi juriamo". Izgovorivi to,
krenu. Ni gazije nisu bile tako daleko. Kad su vidjele kako im aga
juria, odjednom su uzviknuli "tekbir" i jurnuli. Najprije je na tvr-
bedem izala zastava Aladahisara (Kruevca). Iza nje je
257
razvio bajrak bajraktar rahmetli velikog vezira, onda bajrak
dila pa su onda izlazili redom drugi odredi.
Nevjernici su oko zidova iskopali rovove i napravili
zaklone od topovske i vatre. Kad su vidjeli islamsku voj-
sku na bedemima, nagnali su bjeati unutra. Ali mnogi su kuali
smrtni napitak. Prokletnici koji su bili u varoi ostavili su varo i
pobjegli u unutranju Gazije koje su ih sustizale mnoge
od njih su poslale na dno Dehennema, a uz to su se dokopali bo-
gatog plijena u varoi.
Nakon toga se tukla i unutranja deset dana, i opet je
deseti dan obavijeteno da se u napad. Opet su se do zore
napunili rovovi, a onda su se brda i doline ispunili islamskim gazi-
jama, toliko da se rovovima vie nije moglo I nevjernici
su, vidjevi da su se gazije uskomeali, shvatili da u napad.
Bilo je neto prije S krila gdje se nalazio Osman-aga, bu-
dimski aga se poziv na predaju pa su traili
s kojim bi dogovorili uvjete predaje. Kad je veliki vezir ovu
veselu vijest, zahvalio je Uzvienom Allahu i rekao: "Poslat
Ja, va sluga sam se te nalazio sa u
ordiji. Doli su i Abdi-pai i mu sretnu vijest. Zajedno
smo otili do velikog vezira. Podigao je svoju sretnu glavu i ogla-
sio se meni, siromahu: "Kad je bilo da se s neprijateljem
dogovara oko predaje ti si I sada je potrebno, ugo-
vori njihovu predaju". Ja, ponizni sluga rekoh: "Dao Bog da i to
Moj gospodar zna, da od onoga vremena elim i molim od
Uzvienog Allaha da kao to sam pregovarao o predaji sada prego-
varam o preuzimanju
"Eto, sad je dolo to vrijeme",
Ponekad bi se sa mnom ovako naalio, pa sam mislio da je i sada
tako. Ali, bilo je istina. su da ja i nisu slali nikoga
drugog. Serdar opet: "to stoji? Bilo je pred svitanje. Otiao
sam i oglasio se nevjernicima na dogovorenom mjestu. Predali
smo dva taoca i uzeli dva nevjernika. Dok se ovo obavilo i svanulo
je. Dvojicu nevjernika koji su doli odveo sam do velikog vezira.
On im se obrati: "Da li ste poruiti padiahovu brzo izla-
zite!" Nevjernici odgovorie: "Da smo znali da je padiahova tvr-
ne bismo je ni opsjedali, niti bi se trudili, mislili smo da
258
je kraljeva i za njegovu srno se trudili." Na to paa: "Hajde
sada odmah, u ovom .
. Nakon toga sam odveo nevjernike. Oni su uli u i spus-
tili rnerdevine. Ja sam sa jo ljudi uao u uz ove
rnerdevine i dogovorio naputanja Od onoga to su
oni traili kad srno mi naputali ja sam od njih traio vie-
struko i na taj sam ih kinjio. Gospodar svjetova je prihvatio
tamo nau molitvu i dao nam je sve to srno traili. Neka je hvala
Allahu. Nakon toga sam preuzeo na slobodu osam musli-
mana koje su oni zarobili i drali u tamnici. Njihove rnagaze i skla-
dita municije sam traio sam od
age da straare kod stvari preuzetih za dravnu riznicu.
Kont koji je bio zapovjednik dao mi je nekoliko depnih
satova, nekoliko vrijednih puaka i nekoliko kutija slatkih badema
1 drugih
Nakon toga sam doao rahrnetli velikom veziru i sve mu pod-
robno Da bih otiao u Istanbul i proslijedio rnutuluk, po-
sam se pripremati za put. Nisam vie iao u bilo
je da se podobro obrui. U pratnju su mi dali iz odaka
Kara Hasan-agu koji je bio umirovljeni sekbanbaa i Hizir-agu,
kapidibau rahrnetli velikog vezira. Kad srno doli u Istanbul,
sretni padiah nas je sobom. Mi srno proli
kroz kapiju Darusseadet
195
i tamo se smjestili. Dali srno telhis, a
izloili srno i usmeno ono to je bilo potrebno. Bilo nas je tamo
ukupno sedamnaest ljudi, zajedno sa poslugom. srno sa
po jednim kaftanom. Ja sam od pjeadijskog
rnukabeledije za rnukabelediju
196
. Hizir-aga je za-
molio za sebe sandak Poegu pa mu je udovoljeno. Rekao sam
ove za koje mi je rahrnetli efendija rekao da ih kaem padi-
ahu ako budem u prilici: "Od Uzvienog Allaha nisam imao vie
ta poeljeti od ovosvjetskih stvari. Deset godina sam na ovo
u oblasti. Nakon ovoga za mene je svejedno bio iv ili
umro, da se nalazim u slubi ili da budem razrijeen". Prenio sam
195
Glavna dvorska kapija koja vodi u sultanove odaje, doslovno vrata

196
Mukabeledija je slubenik koji vri kontrolu prihoda i rashoda i zaduen je
u poslovima vojnog regrutiranja.
259
padiahu ove ba ovako. Njegova ekselencija padiah
''Ne. Neka ne govori tako, mi se nadamo da on jo mnogo sluiti".
Eto, osvojenje Ostrogona, ukratko bilo je ovako. Kako
smo i sami u ovim se malo oduljila.
OKOLINE OD STRANE NEMETI KORGOLA,
JEDNOG OD KOMANDANATA
I SARHO IBRAHIM-PAE
Godina 1014.
197
Itvan je potvrdio da islamskoj
vojsci i dao garanciju zakletvom. U skladu s tim odredio je Nemeti
Korgola, jednog od da preko Dunava i
krajeve oko rahmetli moga efendije (Lala
Mehmed-pae tadanji beglerbeg Kanie Sarho
Ibrahim-paa sa tamonjom krajikom vojskom i gazijama kraji-
nicima iz Bosne, ukupno dvadeset hiljada ljudi, doao je tamo i te
krajeve su tako i poruili da kad bi se to opisalo,
bi se pretjeranim i ne bi se moglo povjerovati: pohvatani zaroblje-
nici, novac i roba koja je zaplijenjena toliko su mnogobrojni da se
ne moe
su bili pod zapovjednitvom Nemeti
Korgola, doli su i se njegovoj vojsci. Samo Zrinjski i sin
Beka kako su bili nieg roda od svih nisu uli pod zapovjednitvo
Nemetija, poslali su svoje vojske pod zapovjednitvom svojih
komandanata. I ovi su zajedno sa muslimanima i harali.
Tri puta su jake austrijske snage dole na njih, ali su sva tri puta
pretrpjeli poraz pa je bilo nekoliko vrlo uglednih austrijskih plemi-
koji su zarobljeni. Ukratko, samo u tom kraju i
haranje nisu jo od vremena Gazi sultana Sulejman-hana.
U OKOLINI UJVARi\. JEDNOG
KOl'vL'\.NDANTA I NEKII-I ISLAMSKIH PRVAK...!\.
Ista godina. Opet je B j odredio Rupi Ferenca, jednog od ma-
da zajedno sa islamskim begovima ide u okolinu
197
Godina l O 14. 19.5.1605., a zavrava se 8.5.1606. godine.
260
Ujvara
198
. Od muslimaJ?.a su na isti
bosanski beglerbeg i dva-tri rumelijska beglerbega. Kad su doli
do Ujvara, oni to su bili u su najprije kapije, a
onda se odupirati. Kasnije su odustali od otpora, pokorili se
zapovijesti kralja i htjeli-ne htjeli otvorili kapije. Ali kako
islamskim vojnicima nije bila dozvoljena, nisu im se ni
primicati. Pretpostavilo se da bi tamo u Ujvar i tom kraju
trebalo postaviti jednog beglerbega. Ali poto nisu usuglasili sta-
vove sa i poto je dolo do s njim, postav-
ljenje nije obavljeno. koje se nisu pokorile, te zemlje i
vezane za austrijske nevjernike, sve su poharane i popaljene.
Zbilja, u upadima koje je izvrio Ibrahim-paa sa vojskom Neme-
tija zarobljen je veliki plijen, a ni u Ujvaru i okolini nije bio mno-
go manji. Kako se blizu ovog mjesta nalazila padiahova ordija,
islamska vojska je dola do bogatog plijena.
0 REZULTATIMA PRAVDE I PRIJATELJSTVA
Pametni i razumni ljudi na svijetu znaju da kad je jedne godine
bio na pohodu Gazi sultan Sulejman-han, on je osigurao pokornost
spomenutog Osmanskoj carevini. I ove je godine islamska
vojska u velikom broju gaza i postigla osvajanja. Do
sada je poduzeto trinaest pohoda na U g arsku, ali nijedan po rezul-
tatima nije bio ravan ovom. puta je dolazio tatarski han
sa brojnom tatarskom vojskom, jedan put je njegov sin, a svake
godine su njegove mirze, ostajali da oblasti. Ali
ne ovoliko, nisu mogli nanijeti ni desetinu tete, ni jedanput nisu
otili uznemiriti neprijatelja. Na stranu to to su uspjeh i pobjede u
ovoj sretnoj godini toliki kakve islamska vojska ni na jednom voj-
nom pohodu nije imala. Lijepo postupanje s rajom i koja
su joj data doprinijela su da su svakog dana u padiahovu ordiju
dolazila brojna kola puna namirnica. I vojska koja je dolazila u or-
diju nije potrebu da kupuje. djevojke i ene su
donosile svjee koje zovu te s
i hranom obilazile od atora do atora i nudile ih. Kad je
198
Nove Zamky (Neuhausel) u
261
islamska vojska ila Ostrogon, dola je raja, dobila pismene
garancije i iskazala pokornost. Tako je, kada se podizao most na
Dunavu, dolo pedeset majstora-mlinara, koji
su ga gradili. Oni tamo nisu dali muslimanima da se oko
gradnje. Dolo je i smjestilo se tristo do stotine obitelji u
Stari Budim, na otok i u jo nekoliko varoi. Plodovi prav-
de i lijepog postupanja prema raji tako su se manifestirali. Da su
se ranije nai serdari ovako ponaali i da su ili putem Gazi sul-
tana Sulejman-hana niti bi se vojni pohodi tako oduljili niti bi se
vojska tako Ovako je svaki od njih predstavljao problem
za neprijatelja vjere i drave.
POGUBLJENJE KAJMEKAMA MUSTAFA-PAE I
POSTAVLJENJE KAJMEKAMA SOFU SINAN-PAE
Ista godina. Mustafa-paa je bio vrlo iskusan na mjestu
kajrnekarna, koji nije tedio ni dobrohotnosti.
Kao kajrnekam je vezirom Gtirdu Mehmed-pau, a mjesec
dana kasnije poslao ga je za valiju Egipta na mjesto Hadi Ibrahim-
-pae kojeg su pogubili I Nakka-pai, koji je razrijeen s
dunosti age, dato je vezirstvo. Davud-pau i Bulvanli
rnirahor Mustafa-pau je najprije beglerbegovirna, a nakon
heftu dana dao im je i hasove ih vezirima. Badefterdara
Mahmud-pau je razrijeio i na njegovo mjesto doveo hafiz Mahmuda,
ali kako se ovaj nije razumio u defterdarske poslove nije isplatio
i to je bilo razlog za njegovo Mustafa-
-paino) pogubljenje. N a njegovo mjesto kajrnekarn je postao Sofu
Sinan-paa.
RAT DELALI TAVIL-\ I NASUH-PAE
I STRADANJE NASUH-PAE
Godina wr3. (r6o4-05.) je Sofu Sinan-paa postao kajrnekarn,
sa svih strana su stalno dolazile pritube i tuioci na delalije. Padi-
ahu je izloeno da su s jedne strane Tavil, a s druge
od glave do pete u grijeh ogrezli podigli bunu u kojoj iz sva-
ke nahije irna poneki hajduk i da se smatra potrebnim da se tamo
262
poalje neki vezir da dravu. Njegovo padiah je
postavio na tu dunost Davud-pau i naredio mu da odmah ide na
zadatak. Davud-paa je ukazivao na svoju nesprem-
nost i nesposobnost i na hiljadu se izvinjavao. U to vrijeme
je anadolski ejalet dat Geddehan Ali-pai, a anadolska vojska je
da se koji je bio serdar na Perziji.
Anadolska vojska je ranije bila data Nasuh-pai koji je bio zaduen
da "drugu stranu", a nakon toga je da vojsku vodi
Na ovo je Ali-paa doao do Nasuh-pae pa su zajed-
no na bolvadinskoj udarili na Tavila. Ali pretrpjeli su poraz
od odmetnika. Nasuh-paa je pobjegao prije svih, stigao je do
Kutahije
199
, ali ni tu se nije zaustavio. Iza njega je i Geddehan
stigao do Kutahije optuio ga da je kriv za poraz, zatvorio ga u
i te zavrio posao.
Rahmetli Ali-paa je govorio vrlo tekim jezikom. Svaka
mu je bila poput handara ili bodea. Ukratko njegov jezik je do-
dijao Nasuh-pai pa je rekao: "Bolje mu je mrtvom odgovarati nego
s njim ivim razgovarati". Tako je nepravedno ugazio u njegovu
krv. Na kraju i on je sam na isti stigao do svoje kazne. Prije
Ali-pae je u Konji bez krivice i razloga dao objesiti Kara
vrlo poznatog od ranije u Istanbulu kao
Ovaj Mehmed je bio smutljiv i ubojica. Koliko
nam je poznato, objesio je jednog i kad se pravio varadin-
ski most. U Kruevcu je opet objesio jednog spahiju. Na kraju je
dobio svoju kaznu rukom Nesuh-pae. U strahu da bude ispitivan
i kanjen za sve to je jednog dana je stigao u
Istanbul. Svojom je pristao blizu padiahova dvorca u
Rekao je da je doao izvijestiti o delalijskim bunama,
vezirskoj nepouzdanosti i nepostojanosti. Kad je stanje izloeno
sretnom padiahu, on je odmah siao do dvora i naao se sa Nesuh-
-paom. To je govorio sa arom i sa puno primjera, da je to bio
povod da i sretni padiah u Bursu. Pozvali su i tadanjeg ej-
hulislama, hodu velikog vezira, kazaskere da u padiahov
dvor pa su se s Nasuh-paom. Padiah, koji je uvaavao
199
Kutahya, sjedite istoimenog sandaka u vilajetu Hudavendigar u zapadnoj
Anadoliji, 120 km od B urse.
263
sve to je Nasuh-paa rekao, naredio je da se obave pripreme da se
ide u Bursu. Nije koristilo koliko god su govorili da mornarica jo
nije mogla i u ratno pristanite, da je proao dan kas uma i
da je opasno otisnuti se na more. Padiaha od ovoga pohoda nije
moglo odvratiti ni to to je tih dana umrla majka-carica.
J a sam u to vrijeme doao u Istanbul sa telhisom i pismima moga
rahmetli efendije i dobio padiahovu dozvolu da moj efendija moe
u Istanbul i poljubiti padiahove skute. Onog dana kad je do-
ao Nasuh-paa, ja sam otiao iz Istanbula. Kad je pao mrak dolo
je nekoliko kajmekamovih ljudi u menzildije, koji su rekli
da su poslani da dovedu mazge i da se nalaze u ovom centru.
ODLAZAK SRETNOG PADIAHA U BURSU
Godine IOI} (1604-05.) Jo ranije je Nakka Hasan-paa postavljen
za muhafiza Burse i tamo poslan. Njemu je hitno poslana padia-
hova naredba da je da padiah ide u Bursu i da u skladu
s tim uloi trud da bursanske saraje i pripremi ono to treba
za jelo i Sretni padiah je sa tri jahte poao iz Istanbula i
uputio se prema pristanitu Mudanija i sa alajom
odsjeo u bursanski saraj. dana su svi doli u padiahovu
audijenciju na savjetodavni skup. Kako Sofu Sinan-paa nije po-
kazao dovoljno razumijevanja i budnosti, niti je njegov trud na
planiranju bio dovoljan, su da dunost pokrajine
ponovo povjere Nasuh-pai i Davud-pai. Nakon to je ostao u
Bursi petnaest dana, padiah se vratio u prijestolnicu. Sa odlaskom
i povratkom bilo je to preko dvadeset dana.
RAZRJEENJE SOFU SINAN-PAE
I POSTAVLJENJE ZA KAJJ\1AKAMA HIZIR-PAE
Ista godina. Na ovom mjestu
200
parazit Tavil, dostojan ponienja,
pun oholosti i koju je ispolji o u arzu koji je ponudio padia-
hu, traio je za sebe anadolski ejalet, a za neke svoje ljude Sivas i
Halep. Ako se udovolji njegovim eljama, obavijestio je da kao
200
U izdanju B. S. Baykala stoji: U ovo vrijeme.
264
i druge padiahove sluge pravim putem i da se od sada
smutnji i i Sofu Sinan-paa je donio
ovo pismo u padiahovo prisustvo, ali je na stranu ostavljeno ostva-
renje njegove elje za ovim poloajem. Na ovo je marljivi padiah,
uznemiren nemarom Sofim, razrijeio ovoga s poloaja kajmekama
i ponovo postavio Hizir-pau.
0 DIJELJENJU VOJNICIIY1A U BEOGRADU
KOJE SAM OBA VIO JA, SIROMAH
Nakon povratka iz vojnog pohoda na Ostrogon, dolo se u Beograd.
Data je dozvola agi i svim agama buljuka da se povuku i
odu. Kako je nakon nekoliko dana dolo vrijeme podjele
vojsci i kako je trebalo dati za tri mjeseca pripadnika
odreda boliik halki koji su se nalazili u ovoj pokrajini
iskupili su se u Beogradu. Od ranije je za ovih est buljuka bilo od-
est pisara i po jedan nadzornik pa su sa svih strana dola-
zili kandidati s molbama. Ja sam bio u isto vrijeme zaduen kao
mukabeledija i konjanika i pjeaka i obavljao sam dravne poslove
na divanu.
Pozvali su me unutra. Kad sam doao pred njih, defterdar Baki-
-paa, koji je prema meni gajio lijepe rekao je mome rah-
metli efendiji: "Sada je potrebno osamnaest ljudi da podijele
za est buljuka, a naa riznica ne moe biti dostatna za tih osamna-
est hrsuza. va je sluga Ibrahim-efendi mukabeledija
obje skupine (i konjanika i pjeaka), neka on sve podijeli, ne
treba ni posrednik ni nadzornik, neka sav posao on obavi, odmah
Bog i dua." Ja rekoh: "Gospodaru, je li to
On na to: "Naprimjer, spahije prime li silahdari
stajati? I oni dolaze iz istog mjesta". "Uzdam se u Uzvienog Allaha
da me odvojiti s pravog puta", rekoh i Allahu hvala, tako sam
podijelio da niko nije imao pritube. Opet sam ostao na starom za-
datku i nisam ostao duan ni Podijeliti odjednom za
est buljuka, to u Osmanskoj carevini do sada nije Ove
sam ovdje zapisao zato to se takva stvar vrlo ri-
jetko Bilo je vie od tri hiljade vojnika koji su imali pravo
na i ja sam im razdijelio vie od sto pedeset tovara
265
je bilo to da je od dvadeset tovara koje je razdi-
jelio Nakka-paa u Bursi bilo dvanaest tovara iz "mukkerer" -
spiska
201
. Davud-paa je u Kutahiji podijelio osam tovara
od se pojavilo petnaest tovara mukerrera. Moj mukerrer
je iznosio svega sedam hiljada Ovo stanje je
izloio rahmetli velikom veziru koji je rekao: "Nagradite Ibrahim-
-efendiju sa sedam Zadovoljili su se samo sa jednim.
SMRT POSTA VLJANJE A ZATIM SMJENJIV ANJE
NASUH-PAE ZA SERDARA NA PERZIJU
Godina 1014.
202
Nakon to je rahmetli Mehmed-paa osvojio Ostro-
gon, elio je u Istanbul pa je njegova elja Kad je
stigao u Istanbul naiao je na veliko uvaavanje i panju padiaha
pa muje opet kao prije dozvoljeno serdarstvo na Ugarsku.
je tada stigla vijest o smrti. Hazinederbaa je u
padiahovo ime zaplijenio njegovu riznicu. Bilo je mnogo imetka
koji je iza njega ostao. O njegovom dranju i postupcima iz vreme-
na kad je bio serdar, o njegovim porazima i uzaludnim pokretima bilo
je govora naprijed. Posebno su opisani njegovi odlasci i povratci
koji ne zapisivanje pa je nepotrebno da se ponavljaju.
U tom stanju su vjere i drave zahtijevali da se jedan viso-
kovrijedni vezir odredi za serdara na Perziju. Nasuh-paa je
bio doao u Istanbul i nalazio se na poloaju vezira. mu
je velika naklonost pa je s titulom vezira za serdara
na Perziju. Kako je bilo potrebno da se vezir koji
obale Dunava, na ovu dunost je kajmekam velikog vezi-
ra Hizir-paa, poznat svakom, velikom i malom.
PONOVNO POSTAVLJENJE RAHMETLI VELIKOG VEZIRA
ZA SERDARA NA IRAN
Godina 1014. (1605-06.) Bliskost komandanta mornarice Dervi-pae
prema padiahu dostigla je vrlo visoku razinu. Kad bi sav svijet
201
Mukerrer je bio drugi primjerak deftera u koji se upisuju rashodi ulufe-
dija, se prvi, osnovni primjerak zove asi tj. original.
202
Godina 1014. 19.5.1605., a zavrava se 8.5.1606. godine.
266
bio na jednoj strani, njegova bi pretegla i bila bi provedena.
Kasnije sam ja radio zajedno sa Dervi-painim bratom Divan-
-begom na popisu zemlje sandaka Agriboza (Eubeja u
Tada je on ovako
Nekim danima je sretni padiah uzimao Dervi-pau u has
i po njegovim sugestijama postupao. dana bi se odjed-
nom neto krupno dogodilo. smo da je njena ekselencija
carica-majka uvijek svoga sina zaklinjala materinskim pravom da
ne neto suprotno njegovim i njegovim zamislima.
Poznato je stanje ena, koje je od mrnje i neprijateljstva,
iskreno i dobronamjerno.
Tako jednom kad je na rahmetli efendija kao uvijek uao u
audijenciju, padiah mu je u lice, pod utjecajem Dervi-pae rekao:
"Potrebno je da ti bude serdar na Iran. Odmah postavi serdara na
Ugarsku, a ti se spremaj da ide na Iran." Rahmetlija se gotovo iz-
gubio i nije znao ta bi kazao u tom trenutku. Samo je prozborio:
"Padiahovo je da naredi". Uz to je smogao snage jo "Ove
godine se na ugarskim stranama da se pojavi
kralja do mira na eljeni i da se ponovo uspo-
stavi koji je nevjernik davao jo vaim djedovima".
Padiah samo ponovi: "Postupi po mojoj naredbi".
Kad se vratio u saraj, rahmetli Mehmed-paa je plakati,
suze koje su mu tekle iz dugo nisu mogle stati. Ponovo je iz-
diktirao jedan telhis i to god mu je bilo na srcu izredao je na papir,
ali opet nije bilo koristi. Padiah nije odstupao od i lu-
kave sugestije. Sutradan, Nasuh-paa je doao do Mehmed-pae
da mu serdarstvo pa mu je rekao: "Gospodaru, zato toliko
zbog ovoga tugujete, zato svoju duu? I ja zajedno s
vama, nekoliko konaka vas pratiti i osiguravati vam sve to
vam treba, nijedan dan imati oskudicu hrane, niti se i
jednog da zaboravite va pohod na Ugarsku
i tako vas sluiti kako ne moete traiti ni od jednog vaeg sluge.
Ako Bog da, imati elju za Ugarskom" Ovim ga je
tjeio i oraspoloio da se rahmetlijino lice pomalo i smijeilo.
se kao da je toga dana postao pobjednik. I Nasuh-paa je,
to povoljnim, pisati padiahove naredbe begler-
begu na drugoj strani (Anadolija) i drugim zapovjednicima pa je
267
njima tvrdio da im se alju povjerljive osobe najvieg ranga. Toga
dana Mehmed-paa se obrati meni: li i ti sa mnom u Perziju?"
Rekoh: "Moj gospodaru, dok ne stignu krampa i lopata (dok ne
umrem) zar se mogu odvojiti od vas?"
Nakon toga se aliti na tog silnika Dervi-pau: "Od kako
sam trebao potpuno sam vezao sretnog padiaha za svoju ideju.
Znao sam da izvjesno vrijeme Dervi-paa radi protiv mene.
Koliko god sam se pokazivao nasmijanim pred njim, to sam
zbog ovog. Da sada otvoreno kaem da mi je bio cilj da nakon
to stignem do Osijeka napredujem du Drave do pa
onda s gornju stranu Viegrada (u S druge strane, od
Pouna
203
bi doao do pod i tu bi se nali nas dvojica
s naim vojskama. Kad bi bilo tako, zar bi Austrijanci zadrali
dravu i zar bi se protiv nas pojavljivali kao neprijatelji? Sad se
najvie bojim da i narodu nai ne okrenu
i da ne propadne moja nada koju gajim dvanaest godina". Izgovo-
rivi ovo, zaplakao je. Ali kad bi preao na drugu stranu (u Anado-
liju) moda bi zaboravio Ugarsku kao to je rekao Nasuh-paa.
odmetnik onima koji su se bili digli u to vri-
jeme bio je prokletnik koga su zvali Kalenderoglu. Kad je rahmet-
lija bio anadolski beglerbeg, Kalenderoglu je radio pod njegovim
zapovjednitvom i odatle su jedan drugog poznavali.
se na ovo poznanstvo, Kalenderoglu je uputio pismo Mehmed-pai i
U pismu izjavljuje pokornost "Kome se
suprotstaviti, suprotstavit se, ali ne treba ni pretpostaviti da
se suprotstaviti svome gospodaru. Ako mi sada podarite jedno
mjesto sandakbega, uzimam na sebe da okupim sve odmetnike
koji nose delalijsko ime, opaem svoju sablju na bedra i
do vas u kratkom vremenu koliko traje jedan dah. Ako se ne smatra
da mi se sada to da, moj gospodar najbolje zna, da
sam ja zadovoljan kad god to bude".
A prezreni Tavi! je poslao pisma ahverdi-agi, Delati
Deli Hasana, u kojima obznanjuje svoju pokornost i moli za sebe
ulogu posrednika. S druge strane i Dambolat, je pobuna u
Halepu bila u neobuzdanom stanju, slao je pisma o svojoj pokornosti
203
Pounje grad Bratislava u
268
i molio da mu se ostavi halepski valiluk. Ali Dervi-paa mu nije
vjerovao da je on silnik. Razrijeio je Husejin-agu, agu
brata, koji se istakao u osvojenju Ostrogona,
i dao mu beglerbegluk Adane. Husejin-aga je bio koji je
bio spreman poginuti za rahmetli Mehmed-pau, a Mehmed-paa
ga je volio kao sina. Rahmetli paa je uputio jednu molbu padia-
hu u kojoj je stajalo: "Sin ovog vaeg sluge je razborit i vrijedan, s
padiahovom naredbom neka bude razrijeen i ide sa mnom u Per-
ziju, a poslije neka mu se da poloaj". Ali na napisani telhis dobio
je odgovor "Kod padiaha je jedna". Izdana je padiahova na-
redba da se sandak Kastamonu da kapidibai Mustafa-agi koji je
bio Ferhad-pain a sada je u Beogradu obavljao dunost
nuzul emina
204
. Na to je Mehmed-paa pisao u telhisu "da on pri-
premi hranu za vojni pohod, osim njega nemamo drugog
koji bi obavio tu dunost, odvojiti ga od ovog vaeg roba,
slomiti nae ruke i naa krila". Na to je dobio odgovor "Je li mu se
to ne sandak koji ste mu dodijelili?" Pod utjecajem tog sil-
nika su sve suprotno onome to je traio Mehmed-paa.
SMRT NAEG EFENDIJE RAHMETLI MEHMED-PAE
15. safira 1015. (22.o6.r6o6.).Padiahovi postupci koji su slamali
ponos, a bili su plod utjecaja toga silnika, zatim tolike
koje su mu pale na glavu, pale su na srce rahmetlije koji je i
izgledao krhak. Iz dana u dan snaga mu je opadala, postao je pot-
puno i pao je na postelju. Baki-paa to ovako objanjava:
"U to vrijeme je njegova ekselencija ejhulislam Sunullah-efendi
pozvao ovog siromaha Baki-pau. Kako su sa rahmetlijom posto-
jali odnosi ovako mi je govorio: "Htio sam poz-
vati pijanicu koji je njegov ali on nije bio pri pameti. Da
kaem vama i da ovu skrivenu tajnu objelodanim. jedan
bezvjerni Portugalac, namjerava ga ubiti mu otrov u
lijek. Upozorio je i njegovog pijanicu i ostale njegove ljude
204
Nuzul-emin koji se brine za i hranu vojske koja
je na pohodu. Umjesto ovog termina arapskog porijekla turski se moe i

269
koji su bili oprezni da paze na nevjernika da mu se ne
Ja, va sluga sam ovako rekao: "Ja sam jedan izvana, ko
vjerovati mojoj Ali vie puta (ejhulislam) me upozorio:
"Neka se poalje i obavijesti, ti si se nalazio u tako sjajnoj
pobjedi, dunost ti je dobro, to, razmisli o tome".
Baki-paa nije smatrao potrebnim da ovo govori u stanju rah-
metlijine bolesti, ali je posjetu. se da
se nekoliko dana popravlja rahmetlijino zdravlje i zbilja
se popravilo. Kako nije manjkalo velikana koji su ga dolazili
posjetiti, povukao se u haremski saraj i nekoliko dana je unutra
leao. Ali ta vrijedi, stigao je edel i ivot mu je doao do kraja.
Govorio bi "ovo dobro stanje me uznemirava" i traio da mu li-
Portugalac da lijek koji mu je spravio. Na ovo su kapidije
poslale buljukbau. Ovaj nitkov je, ne se s bilo kim
a da sam ne pozna stanje, otiao brzo i doveo toga prokletnika, a
taj prokletnik je odmah svrio posao i otiao.
dana je opet Sunullah-efendi pozvao Baki-pau i re-
kao mu: "Hej zato niste dobro pazili, onaj nevjernik je
obavio posao". Kasnije smo vidjeli da je rahmetliji otrov djelovao
pa je pomagati: "Izgorjeh, propadoh". Prokleti Portugalac je
tada doao tamo i se izmotavati i kao aliti "ta
da radim, ja sam govorio, a on nije sluao, ja sam mu savjetovao
da se odmara, a on je se malo bolje otiao u harem i
nije se odvajao od robinja, u je pretjerao. Eto zbog toga je
dolo do Rekavi to mu je davati neke lijekove.
Ali napravio je ono to rahmetliji djelovati kao otrov. Kad je
nestalo ivota u njegovim rukama i nogama, nije imao snage pro-
gutati nijedan zalogaj. Vidjeli su se svi znaci smrti. Tako se istog
dana, koji je bio srijeda, u vrijeme kad se sunce oprostio sa
ovim prolaznim svijetom i preselio u besmrtni svijet. Neka mu se
Uzvieni Allah obilno smiluje.
Rahmetli Mehmed-paa je bio vrlo jednostavan, unutra-
njosti, ponizan, potpuno lien uobraenosti i oholosti, daleko od
lai i i lijepe naravi, prema neprijateljima po-
stojan i vrlo hrabar junak. Govorilo se da mu je najgora mahana
krtost. Ali istina je i da je prilikom osvojenja Ostro gona, osim po-
dijeljenih zeameta, timara i drugih dirlika, iz svoga depa, svojom
270
blagoslovljenom rukom islamskim gazijama podijelio vie od dva-
deset zlatnika.
BLAGO I IMETAK KOJI SU OSTALI IZA RAHMETLIJE
Dva dana prije rahmetlijine smrti dolo je padiahovo pismo. U
njemu je govoreno: "Koliko god da si bolestan, i ako nijedan
dan ne zbog tebe." A rahmetlija je,
na ovo pismo, izdiktirao telhis. U telhisu se ovako govorilo: "Moj
padiahu, na vae dana, ne znam
samo li ivjeti jo jedan dan. Bio tamo ili ovdje, moete biti
sigurni u mene". Sutradan prije podne Mehmed-paa je poslao
Uzun Katiba, koga je padiah dobro poznavao i kome se vjerovalo,
a koga je Mehmed-paa nazivao sinom i jako ga volio, kapuagi s
molbom: "Sevab bi bilo da se smilujete i posjetite me i vidite moje
stanje".
Kad je Uzun-efendi doao, kapuaga je, ne obavijestivi padiaha,
rekao da ne moe u posjetu Mehmed-pai. Dobivi dozvolu
padiaha otiao je u utorak poslije podne, vidio rahmetlijino stanje
i dobro se rastuio i plakao. A rahmetli Mehmed-paa "Aga,
niste imali povjerenja u moje stanje i niste znali za moje zasluge
prema dravi, ali kod Boga to biti izgubljeno. Molim da se
u moje ime poljube padiahovi skuti i da se kae ova moja opo-
ruka: "Imam estero male kojim je potrebno materino
mlijeko, neka ne budu ovisni da obijaju pragove, ko god im
neka ga Uzvieni Allah nagradi hiljadu puta
toliko".
Kad je otiao od rahmetli Mehmed-pae, aga je sve do-
ao do padiaha. Sretni padiah ga je pitao zato a on odgo-
vori: "Moj padiahu, jedan tvoj vezir kao brdo odlazi, niti je ko
znao niti je vjerovao u kakvom je stanju." Padiah uzvrati: "Ako
on ode, na njegovo mjesto drugi". Aga odgovori: "Moj pa-
diahu, dok se vezir koji zauzeti njegovo mjesto, mnogo
vezira promijeniti". Na to padiah: "Ono to ima novca neka
se uzme, druge stvari neka se ne diraju".
Ali Dervi-paa, kao to je silnik, tek to je postao veliki
vezir poslao je kapidibau Kor Ali-agu, jednog nemilosrdnog i
271
da stvari i neku rahmetli
Mehmed-pae koji su dolazili iz Beograda i pod izgovorom da su
"sredstva i oprema za vojni pohod potrebni vaem slugi, a
dima nisu potrebni" sve je uzeo iz njihovih ruku. A sutradan
sa Rahmetlija je imao sto pedeset zlatnika i
sto tovara groa i drugog novca. To su uzeli prije svega. Pred njih
su doneseni i preostali sanduci i sepeti sa i uspomenama i
otvarani su jedan po jedan i iz njih su stvari. Onda su po-
novo unutra, tovarene na koji su ih nosili u saraj
zajedno sa onim koji su ostali od Bilo je samo od
samurovine vie od Iz saaljenja i odvojen je po
jedan za a za ostale je naredio da se predaju njemu.
Onda su se pojavila sanduka srebrenih stvari i od nevjer-
nika zarobljenih ledena, pehara i Tada se izlilo more
pa je rekao: "Podajte po jedan komad od ovih najmanjih".
U tom ja se nisam mogao obuzdati pa rekoh: "Za one velike
ne bi mogli mjesta da ih sakriju". Pogledao me srdito, a Ekmek-
stisnu usne to je trebalo "zaboga, zadri jezik". Ali
Uzvieni Allah zna, meni, ovom siromahu, je rahmetlijina smrt
vrlo teko pala, od ovoga mi ne bi bilo gore ni da sam popio
otrova. Dobro sam shvatio, kad nekoga voli da bi sebe mo-
gao za njega rtvovati. Jedno je moja rodbinska veza s rahmetlijom,
ali ja se petnaest godina nisam ni dana udaljavao iz njegove slube.
Kad nije nikog imao meni se povjeravao, sa mnom je dijelio sud-
binu. Nikad u ivotu nisam od njega grubu Svojom do-
brotom bi me uvijek zastidio. Neka Allah, stvoritelj svjetova, svoju
milost i neka Dennet njegovim boravitem. Od sada
jedino to mogu za njega je da se molim.
RAHMETLIJINO POSTAVLJENJE MURAD-PAE ZA SERDARA
NA UGARSKU I SKLAPANJE MIRA
Godina 1015. (r6o6.). Kad je rahrnetlija morao silom na Perziju,
pjesnik Kes bi je izrekao stih:
272
"Kad je da ide na Perziju, tarih
Ode u nitavilo Mehmed-paa, haj alosti. "
Prije smrti je Mehmed-paa odredio na svoje mjesto za serdara
na U g arsku Murad-pau. Dok se rahmetlija nije ni razbolio, Murad-
-paa je sa svojim ljudima preko Edirnekapi
205
izaao na put i
postavio atore u Halkali
206
. Kad je sa svojom
vojskom koja je data pod njegovo zapovjednitvo stigao u Budim
207
budimski beglerbeg Kadizade Ali-paa, budimski kadija Habil-
-efendi, Nasretin-zade Mustafa-efendi iz Budima i Ali-pain
Kadim Ahmed, doli su u Zejtin-bogaz Komaroma i Ostro-
gona, a tu su se iskupili i austrijski i prvaci. Razgovarali
su o miru, pa poto su dobili pristanak i kralja
su da sklope mir. Eto tamo sklopljen mir je mir koji jo uvijek traje.
Ali koliko god je za ovaj mir dobiven pristanak kralja mir
nije bio onakav kakav je on elio. Njegov cilj je bio objediniti pod
svojom narod i dok se ne dadne muslimani-
ma ili Janik
208
ili Filek ili neka druga gdje se hutba u
padiahovo ime, ne sklapati mir. Sa rahmetlijom se ovako spora-
zumio i vie puta potvrdio sporazum, ali s rahmetlijinom i
ovaj je posao propao. Na kraju, u toj tuzi i bolu nije prolo ni dva
mjeseca od sklapanja mira, i on je umro. Govori se da je
umro zbog toga to su ga Austrijanci otrovali uz hiljadu
U svakom Uzvieni Allah najbolje zna ta je istina.
POSTAVLJANJE DERVI-PAE
209
ZA VELIKOG VEZIRA
Godina rors.
210
je umro na rahmetli efendija, odmah zatim je
Dervi-paa postavljen na to sveto mjesto. Na prvom divanu je
zovnuo i upozorio ga: "Neka mene ne s drugim
vezirima, ko god odloi dananje sirotinjske probleme za sutra,
205
Edirnekapi je jedna od sedam kapija istanbulskih zidina. Sada se tako zove
jedan lokalitet u gradu, u to vrijeme na periferiji Istanbula.
206
Nekada lokalitet izvan Istanbula, sada jedna od gradskih
207
U izdanju B. S. Baykala stoji: u Edrenu.
208
Yanik je turski naziv za Gy or.
209
Dervi Mehmed-paa. Bonjak je. Odgojen na dvoru odakle je izaao kao
kapudan s vezirskom S toga poloaja je postavljen za velikog vezira
koju je dunost obnaao 5 mjeseci i 18 dana, od 21.6.1606. do 9.12.1606.
godine, kada je pogubljen. V. Znameniti, 17; Danimend, V, 28-29.
210
Godina l 015. 9.5.1606., a zavrava se 27.4.1607. godine.
273
mu glavu, a notari, ako uzmu mnogo vie novca nego je
starim zakonom, sudit im i pogubiti ih." U to vrijeme
notarima se nisu svidjele ove paine Smatrali su to loim
znakom, jer "tako se to nije na divanu, koje izlaze iz
usta svakog od ovih koji se domognu ovako visokog poloaja, bilo
dobre ili loe, svakako na glavu onoga ko ih je izgovorio."
Zbilja je tako i bilo. U sedmom mjesecu je Dervi-paa odatle
otiao.
Jednog dana je na ikindijski divan stigao starac svijetla lica,
jedan od razrijeenih beglerbegova s druge strane (iz Anadolije ).
Poznat po lijepom dranju i trajnom postu ovaj je pozdra-
vio velikog vezira i otiao, ali poslije ga je veliki vezir zovnuo
kraj sebe i rekao: "Tvoj sin je sandakbeg sa bubnjem i zastavom,
ima onih koji se ale na njega". Starac odgovori: "Gospodaru, ja
nemam vlast da ga kaznim", a veliki vezir "Umjesto njega ja
kazniti tebe" i naredi da mu odsijeku glavu pred njegovom
kapijom.
Ja sam doao tamo zajedno sa truplo
nosili su hamali na tabutu. Svojim smo vidjeli da mu je glava
bila odvojena od tijela. Tada je Dervi-paa poslao ljude po preos-
tale stvari. Svi su ostali zbunjeni ovim postupkom. Ne izvijestivi
padiaha, ne se svetog erijata, pogubio je jednog ovakvog
mazluma bez krivice i grijeha. Neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim.
vrijednim stvarima koje je ostavio rahmetli moj efendija,
bilo je vie od dvjesto tovara Sretni padiah je ovo dao nje-
govoj ali je Dervi-paa zaplijenio. U okolini njegovog
saraja bilo je oko dvadeset kojima je mimarbaa
vrijednost i koje su trebale postati vlasnitvo. Ali Dervi-paa je
isplatio pola procijenjene sume i preuzeo a njihove stanare '
istjerao. To su bila njegova nasilja u toku dva-tri dana. O ostalim
zulumima koje je u ostalim danima treba na os-
novu analogije.
Koliko je problema i muka od strane padiaha naem
efendiji rahmetli Mehmed-pai da bi krenuo na vojni pohod! Na
kraju, ovoj muci nije bilo drugog izlaza osim smrti. Dervi-paa se
pak od dana kad je postao vezir predavati gradnji i pro-
274
laznom svijetu. Propustio je da ide na vojni pohod, a ni sretni pa-
diah se nije mogao osloboditi utjecaja njegovih ideja.
NEKE ZANIMLJIVOSTI
Hasanbejzade u svojoj Povijesti ovako pie: U to vrijeme je pa-
diah okupio u svom dvoru na savjetovanje o pitanju odlaska na
vojni pohod ejhulislama Sun'ullah-efendiju, Hoda-efendiju, vi-
soke vezire i kazaskere. Najprije je sretni padiah rekao da je ove
godine kasno za vojni pohod i da treba da se obave pripreme
za pohod godine. Oni koji su bili spremni i koji su uporno
insistirali da rahmetli Mehmed-paa na vojni pohod, bili su
i zbunjeni sadanjim bespotrebnim Rahmetli
Sunullah-efendi se nije mogao obuzdati i odjednom govoriti:
"Padiahova vojska se vie od mjesec dana nalazi u Uskudaru.
Pred toliko stranih izaslanika i neprijatelja vjere nije dobro vojsku
vratiti. Ako nita, neka se ide do Halepa i neka se tamo nadgledaju
pripreme za vojni pohod. A i stoga to bi za islamsku
vojsku bilo zamorno da ide izravno odavde na perzijske zemlje.
Rahmetli va veliki djed sultan Sulejman je poduzimao
perzijske pohode putem koji sam spomenuo."
Na ovo sretni padiah je, kako su to zahtijevala pravila toga
vremena, ovako: "Kakva je korist da se ide na Helep kad za
to sada nema nikakve nude?" A ejhulislam nastavi govoriti:
"Korist je to to dravna vojska ne moe "u nigdje", kad se
ide u vojni pohod neprijatelji da nemamo dovoljno snage
za pohod. A sada jo ovako vratiti vojsku bez ikakva povoda, ima
li to i u snu? Zar se barem jedan vezir ne moe poslati da te
krajeve?" Sretni padiah na ovo uzvrati: "Eto, bivi bostandibaa
Ferhad-paa neka ide domovinu i neka sa sobom vodi vojsku".
Rahmetli Sunullah-efendi, opet, kao odan pravdi sma-
trao je nunim da kae: "A zar se barem ne moe iz unutranje
riznice
211
dati neto novaca da bi se kupila hrana?" Padiah na to
uzvrati: "Otkud da se da kad u riznici nema novca". Na ovo opet
211
Ovdje je to izraeno sa hazine" to ona riznica koja se nalazi u
saraju. Postojale su tri riznice (hazine ): jednom je upravljao hazinedar,
druga je bila pod nadzorom a se nalazila u has odaji.
275
Sunullah-efendi: "Zar se ne bi moglo darovati iz egipatske riznice?".
Padiah na to: "Kako da damo odatle kad je egipatska riznica
za na troak". Sunullah-efendi nastavi: "Kad je rahmetli va djed
gazi sultan Sulejman-han poao u pohod na Sigetvar, koliko god
je imao zlata i srebra u saraju dao je u kovnicu i iskovao novac koji
je potroio za rat. Da neprijatelja kazni i za vjere i drave."
Padiah se malo uznemiri pa se ovako obrati ejhulislamu: "Ti ne
razumije moje jedno vrijeme ne odgovara drugom vremenu
i to se vrijeme ne moe uporediti sa ovim vremenom. Tako je bilo
nuno u tome vremenu i tako su uradili, zato to vrijeme
sa ovim vremenom?" Kad je razgovor uao u ovakvu atmosferu,
skup se rasuo. Kao rezultat je rahmetli Sunullah-efendija bez ikak-
va razloga razrijeen poloaja ejhulislama i na njegovo mjesto je
postavljen Mustafa-efendi. Ali ni on se nije zadrao tri mjeseca.
Prokletstvo rahmetlijino je doprinijelo da se mjesto muftije opet
dadne tom vjere.
POSTAVLJANJE BOSTANDIBAE FERHAD-PAE
ZA SERDARA NA DRUGU STRANU (U ANADOLIJU)
Godina I015. (16o6-o7.). Ferhad-paaje bio dosta neuravno-
teen i nemaran. je serdarom da bi iao drugu
stranu (Anadoliju), ali gdje i ta raditi jo nije znao.
dana je provodio u i trzavicama sa formacijama -
boliik halki, koje su date pod njegovu komandu. Kad su dolazili da
trae on bi ih "I ja sam spahija i ja traim
dio koji dajem vama bude a gdje je dio za mene". Kad je
vidio da se spahije prema njemu, sa kamenicama koje je
prethodno stavio u skute najprije on se sam bacio na svoj ator, a
kad oni i posijeku mu ueta od atora, on ga sam porui.
Ovakvo stanje i ponaanje mu je odgovaralo pa se vratio. Svako je
znao koliko je posla uradio.
POGUBLJENJE DERVI-PAE
Godina !015. (16o6-o7.). Period u kojem je Dervi-paa bio veliki
vezir bio je kratak, trajao je samo nekoliko mjeseci. U to vrijeme
276
ubrizgavao je otrov svakom koga je vidio, a izgledao je poput
opasne zmije. One koji su bili blizu padiahu spopao je strah od
njegova otrova i njegove Na kraju su se njegovi neprijatelji
toliko namnoili da su svi slono traili njegovo pogubljenje.
je htio da je dao napraviti jednu talu dva zida kule koja
sa Njegovi neprijatelji su to odmah iskoristili
mnoge pretpostavke kako on odatle potkopati saraj,
u unutranji saraj i tako izazvati veliku smutnju. Sretnog padi-
aha su zbog toga naljutili i doveli ga u stanje da izgubi povjerenje
i u pravom smislu doveli ga u sumnju. Na kraju padiah zovnu
jednog dana ejhulislama pa su porazgovarali o ovoj temi. Prema
planu o kome su se dogovorili, nekoliko dana su spavali
snom, a usput su se prikazivali da planove velikog ve-
zira i su da zaboravi na padiahovu Tako su ga,
nakon to su preduhitrili da paa o bilo posumnja, pozvali
jednog dana u saraj i udavili atorskim uetom. kako
mu je i mrtvom dugo vremena igrala jedna noga, u prisustvu padi-
aha ubodom handara preostali dio due mu se ugasio.
DA V ANJE VELIKOG VEZIRSTV A
I SLANJE VEZIRSKOG MUHURA MURAD-PAI
Godina 1015. (r6o6-o7.). Murad-paa je zavrio mirovne poslove i
bio je doao u Beograd. je izaslanika koji s poklonima
padiahu. Upravo u to vrijeme mu je stigao muhur velikog vezira i
padiah ovo pismo. U padiah ovom pismu je ovako stajalo:
"Bez utjecaja, zauzimanja ili molbe, sa eljom koja se ro-
dila iz moje vlastite ideje, tebi sam dao veliko vezirstvo i aljem ti
svoj ig. Nadam se da ti Allah dati podrku u svakom
poslu i uspjeh u svakom pitanju. Da te vidim da u sva-
kom poslu pazi i radi svim svojim za dobro padiaha".
Ovo padiahovo pismo i podrka probudilo mu je veliku radost.
J a sam se u to vrijeme vratio u Beograd s posla popisivanja zemljita
Agriboza (Eubeje). Jo dok je bio beglerbeg sa titulom vezira na
vojnim pohodima ja sam stalno odlazio i dolazio na mjesta gdje se
on nalazio. U ovim naim pokazivao je veliku naklonost
i rekao: "Ostani svakako na funkciji mukabeldije, obavljaj mi i
277
dunost tezkeredije i ne odvajaj se od mene". Pa iako mi je dao
vilu rahmetli defterdara, ja je nisam prihvatio jer mi je u izbio
poar pa sam dobio dozvolu da idem rekavi da poslije njega.
POKRET SERDARA MURAD-PAE NA DANBOLA TOG LUA
Godina 1016. (1607-08.). Vrijednost i poloaj Murad-pae, koji je
svikao na dihad i koji je bio poznat po pravdi koja mu je bila
sa ovom panjom i koju je prema njemu
pokazao padiah jo su se vie Ne doao je u
Istanbul, u kratkom vremenu obavio valjane pripreme za vojni po-
hod i poao na Danbolatoglua koji se nalazio u Halepu. Ostavlja-
iza sebe, kad je doao do mjesta koje se zove
Gtindtizlti, a pripada sandaku Azir, i Danbolatoglu je krenuo iz
Halepa i bio je doao do istog mjesta. Na jednoj strani hrabri
serdar sa islamskom vojskom, koja lovi neprijatelja, a na drugoj
strani Danbolatoglu sa brojnim odmetnicima, obje su se vojske
postavile u jedan prolaz koji se zove Arslanlubeli. Danboladoglu
je imao vie od hiljada pjeaka i sekbana
212
. Kako je u
njih imao mnogo povjerenja, na islamsku se vojsku nije ni obazirao,
da je u jednom hipu moe zbrisati s lica zemlje, po redao
je svoje alaje i jurnuo, pa su okolinu prekrili praina i dim.
Prema nekih osoba kojima se vjeruje i zakletvama
onih koji su to od njih sluali, Danbolatoglu je velikom veziru
poslao nekoliko pisama i molio "Ako vam je cilj unititi
mene osobno, poaljite vaeg pouzdanog neka mi u mom
atoru glavu i donese je vama. Ali ako vam je cilj unititi
sve odmetnike, ostavite Halep ovom vaem sluzi pa da svi zajedno
idemo na kizilbae. Neki tamo poginuti, koji ne poginu ostavit
ih u ili neke od njih uputiti drugim putem, ukratko
sve ih lahko i mimo unititi."
212
Sekban ili sejmen je pripadnik jedne od tri organizacije. Ostale
dvije skupine su agini buljuci (aga bolukleri) i demaat. Od sto devedeset
est orti, koliko ih je bilo u posljednjim vremenima, sekbani su
formirali trideset Oni su nazivani buljuci sekbana (sekbablar boluk-
leri). Osnovno je pasa". Sekbani su spadali u
pjeadiju.
278
Ali rahmetli Murad-paa ovakve prijedloge nije htio ni
posluati, izrekavi pri tom stih:
"Zar se dvoumiti moe da se neprijatelj uniti?''
Onima koji su se jedanput okupili pod delalijskom zastavom
nije dozvoljavao da se onima pod padiahovom zastavom,
njihovo pokajanje i pokornost nije prihvatao. Nikakvog osmijeha
nije pokazivao prema odmetnicima.
Kratko vojske dvije strane su se postavile na spomenuto
mjesto u nedjelju, redeba spomenute godine (25.10.1607.).
Kau da je Danbolatoglu, koji je imao u vidu mirnu opciju, u tom
trenutku nastojao odvratiti svoje pobunjenike od borbe. Stigao je
svoje sekbane koji su nanijeli poraz prethodnici vojske veli-
kog vezira koja je napredovala, zaustavio ih i povikao:
njaci, kurve, kurvini sinovi" i u tom smislu im izgovorio jo neke
grube A onda ih je, opet rekavi to i davi neka
pustio da rade ta otiao pogete glave i stao pod svoju zastavu.
Alaji islamske vojske su s ove strane nadirali jedni iza drugih.
Rahmetli Tirjaki Gazi Hasan-paa je bio rumelijski beglerbeg, a
rahmetli Iskender-paaje bio njegov Ovi su sa rumelijskim
gazijama golih ruku, u koe i sa kapama, u
crnim tako napali da su sekbani lavovske tako taba-
nima dali vatru, a jo tolike hiljade sekbana su uputili u Dehennem.
Gazi Koda Murad-paa je za njima poslao alaj silahdara da ih
goni, a on sam je iz korica isukao svoju dvosjeklu sablju i na boj-
nom polju drao svoje mjesto. Vidjevi da islamska vojska
napreduje Danbolatoglu se sa preostalim jedinicama dao u bijeg.
Njegovi sekbani koji su se nalazili naprijed su se jo uvijek tukli
i ubijani. Vidjevi da islamska vojska napreduje
i da je odmetnika sa pobjegla, i ovi su
se zabrinuli kako se spasiti i svaki je pobjegao u svoj kraj. Pre-
trpjevi potpuni poraz, napustili su svoja mjesta i i otili.
Veliki pjesnik Mevdi, osoba koja je lijepo govorila i u pisanju
bila najodabranija u svome vremenu, koji nije imao ravna
u prozi ni u poeziji, sudjelovao je u ovoj bici. Sastavio je takav ta-
rih koji sa stanovita i smisla moe biti
"Hiljadu i esnaeste stradae sekbani".
279
Danbolatoglu je sa pristalicama koji su se spasili doao u
Halep i odredio poznatog sekbana pod imenom Duma Bolukbai
da On sam je objesio o vrat i sablju i uputio se
prema Istanbulu. Napisao je pismo i po amidi Hajdar-begu i
poslao u Istanbul. Unutra je bilo napisano: "Idem
da padnem pred padiahom, ako neka mi oprosti, a
ako naredi neka me ubiju". Na ovo je sretni padiah rekao "Opra-
tam" i napisao pismo, uzeo njegova amidu u a Husejin-
uputio zajedno sa bostandibaom.
HARANJE I BRUSE
OD STRANE KALENDEROGLUA
Godina ror6.
213
Nakon to je Murad-paa, junak po prirodi, juriao
na Danbolatoglua, Kalenderoglu Piri, Kara Sait i Piri su
sa oko trideset hiljada odmetnika i poharali grad Brusu i
dugo vremena u ovom gradu bez premca vedrili i Ne moe
se opisati ni pobrojati koliko su uzeli plijena i gnusoba.
Mnogo je bogatih postalo siromanim i gladnim, a neki su bogatai
ostali bez prebijene pare.
STANJE I KRAJ DANBOLATOGLUA
Danbolatoglu je sa petsto-esto ljudi krenuo iz Halepa i uputio se
prema prijestolnici, odmetnika koji su bili uz Kalenderoglua
su poslali nekoliko hiljada ljudi, presreli ga i doveli u svoju vojsku.
Kalenderoglu ga je jedno vrijeme drao "I ja s tobom
u Istanbul pa moliti padiaha za milost i Kasnije je
opet u istom uvjerenju i istoj namjeri predloio da se ponovo digne i
podigne bajrak pobune. Ali Danbolatoglu, koji je dobio takav
amar od islamske vojske, nije vie pristajao na buntovnitvo. Kad
Danbolatoglu nije prihvatio njegov prijedlog, Kalenderoglu je
poslao nekoliko stotina sekbana koji su ga uzeli pod prismotru.
Tada je u Brusu doao ispred padiaha sa bos-
tandibaom. Bostandibaa je ostao u Brusi, a Danbolotogluu je
213
Godina 1016. 28.4.1607., a zavrava se 16.4.1608. godine.
280
poslao sa nekoliko bostandija. Ovaj je nekako
ugrabio priliku i sa nekoliko ljudi pobjegao. Nigdje se nije zausta-
vio dok nije doao u B rusu. Onda je stigao do padiaha i nakon to
je poljubio skute, padiah ga je drao jednu heftu u has odakle
su ga svaki dan dovodili njemu, a ovaj mu je mnoge stvari.
U tim danima se dogodilo da je ekselencija padiah uzeo
sluge Carskog harema Mustafa-pau, sina Husejin-pae, koji je
tada bio dijete, a koji je kasnije u vrijeme sultana Murad-hana na-
predovao, bio miriahur i kapudan (komandant mornarice) pa kad
je dobio naredbu da kao peti vezir predvodi vojsku, pogubljen u
Erzurumu od strane velikog vezira Mehmed-pae. A opet Ali-pai,
poznatom kao Danbolotoglu, dat je na upravu temi varski sandak.
Danbolatoglu je vie od dvije godine obavljao tu dunost.
Prema svima je tamo pravedno upravljao ne bogate od
siromanih jedne od drugih a uz to se vladao u skladu s uvjetima
provincije. Ali ba je u to vrijeme Gazi Murad-paa uni-
tio delalije iz korijena i doao u Istanbul. Vidjevi da je data du-
nost Danbolotogluu, rekao je: "I Danbolatoglu je pripadao dela-
lijama, zato je ostavljen u ivotu?" Nakon toga je padiah poslao
naredbu da se uhapsi.
Rahmetli Hadum Gurdi Mehmed-paa se u to vrijeme nalazio
u Beogradu kao serdar, a vezir Ali-paa, Murad-pain zet, bio je
beglerbeg Budima. Njih dvojica su titili Danbolatoglua. Ali-paa
je uz to jako izbjegavao pogubljenje ljudi. Kau da je poslao vijest
Danbolatogluu da ne dolazi u Beograd. Ali da je doao
sudbina ga je za jaku i dovela u Beograd. Nakon to
se vidio sa Ali-paom i krenuo, kapidibaa Mehmed-paa,
na osnovu posebne naredbe koju je dobio, uhapsio ga je i zatvorio
u Nakon dana tamo ga je usmrtio davljenjem.
Neka mu se smiluje Uzvieni Allah.
Prema jednom kazivanju, padiah nije bio voljan da se pogubi
Danbolatoglu. Zato je Murad-paa poslao padiahu izvijetaj da
je on umro od crnog pri ta. Rahmetli Murad-paa je bio jedan vrlo
portvovan junak i dravnik koji je vrlo briljivo carstva.
Ako se neko kao delalija, u skladu sa stihom: "idov
postati vjernik, a bezbonik se pokajati", on nije imao povje-
renja niti u njegovo vjerovanje, niti u njegov islam, niti je vjerovao
281
njegovu pokajanju. Nije vjerovao da taj moe na pravi put
drugim sredstvima osim
ZAUZIMANJE HALEPA OD STRANE VISOKOG VEZIRA,
HEROJA MURAD-PAE, I ZIMOVANJE U TOM MJESTU
Nakon to su dobrotom Uzvienog Allaha potpuno likvidirani
Danbolatovi buntovnici, visokovrijedni vezir se uputio prema
Halepu i ulogorio se sa vojskom koja je bila pod njegovim zapo-
vjednitvom na jedan konak udaljenosti od grada. Iz ovog logora
je poslao muhafizu unutranje Halepa kojeg je
postavio Dambolatoglu. mu je mjesto sandakbega.
Muhafiz je, razmislivi o posljedicama, prihvatio ponudu i tako se
spasio iz komplicirane situacije. Sutradan je vojska ula u
unutranju Rahmetli Baki-paa je bio defterdar. Zaplijenio
je mnogo novca i stvari pod izgovorom da su Danbolatogluovi,
pa su tu zimu u velikom veselju i raspoloenju proveli u tom gradu
bez premca.
SERDARMURAD-PAINO SLANJE VOJSKE
NA KALENDEROGLUA
Godina ron.
214
Kad je dolo utroeno je jako mnogo tru-
da da bi se iskupilo mnogo vojske kao to je zvijezda na nebu i s
tom vojskom se krenulo na Kalenderoglu Pirija, Kara Saita i
Pirija, koji su imali vie od trideset hiljada buntovnika
pod zapovjednitvom vie od trideset komandanata. Sa snagama
odmetnika se susrelo na visoravni Goksun koja pripada ejaletu
Mara i tu je bila jedna takva bitka, jedan takav okraj da su to
odobravali i meleci na nebu. Na kraju, povjetarac pobjede puhnuo
je na stranu islamske vojske, buntovnici su razbijeni, pa su pobjegli.
Toliko je buntovnika pobijeno da to nije neki
su zarobljeni, ali su po naredbi vezirovoj pogubljeni tako da na
bojnom polju nije ostao vie niko.
ove godine dat je na upravu rumelijski ejalet Ekmek-
veziru Ahmed-pai da bi blagovremeno doveo serdaru ru-
214
Godina l 017. 17.4.1608., a zavrava se 5.4.1609. godine.
282
melijsku vojsku. Ahmed-paa je mogao tek poslije
bitke. I pored toga, opet mu je ukazano potovanje, je i
darovan kaftanom. Kasnije su doli i beglerbeg Dijarbe-
kira Mustafa-paa i beglerbeg Damaska. je i njima ukazana
panja i Niko od onih koji su doli kasno
nije osjetio bilo kakvo zanemarivanje niti prezrivu Visoki
vezir se ponaao u skladu s izrekom "oprost je zekat pobjede".
Odatle su stigli u Si vas gdje su se tri dana odmarali pod atorima.
NAPAD VISOKOG VEZIRA NA TA VILA
Na spomenutom konaku je Murad-paa naredbu svim voj-
nicima: "Svi trebaju u akin i neka sa sobom ponesu najnunije
i najlake stvari i hranu za sedam dana". Ni on sam nije uzeo nita
osim jednog atora sa osam hazina
215
i najnunijih stvari. Svi ve-
ziri i zapovjednici koji su se nalazili u ordiji doslovno su se drali
seraskerove naredbe i osim najnunijeg tereta niko nije vodio ni
rezervnog konja ili mazgu.
Sedmi dan od polaska iz logora u Sivasu, ulogorili su se u polje
Ihamat koje pripada Erzurumu. Uprkos ovako usiljenom maru i
proisteklim iz njega, veliki vezir nije pokvario svoj saruk
"selimi" i nije skrenuo nijednog koraka s puta bivih vezira. Znam
da od onog vremena kad je bio beglerbeg nije pravio "kallavi"
tulbent kao drugi beglerbegovi
216
. je stavljao jedan
vieslojni saruk. Bilo da je bio sam, na divanu, u rovu, u akinu i u
danima borbi, pred alajima, vladao se potpuno u skladu sa starim
tradicijama i ne nita odavao je starom poretku.
Nije novo dranje koje su dravni slubenici svakodnevno
uvodili.
Broj vojnika koji su ovog puta krenuli u akin nije bio mnogo
od petnaest hiljada. vojske je bilo hiljada.
215
Osnovno hazine je riznica. Kao vojni termin hazine
defter u koji se popisuju vojske. U ovom hazine
platno od kojeg se pravi ator. To da se ovaj ator sastojao od
osam komada platna, to daje to bio mali ator.
216
Kallavi tulbent je saruk koji su stavljali veliki veziri na glave. Bio je u obliku
naopako okrenute piramide, visine centimetara na koji se omotavao
tanak indijski saruk.
283
U spomenutom Ihamat polju, akindije velikog vezira su nanijeli
zasluen poraz lukavom Tavilu i ostalim odmetnicima uz
Uzvienog Allaha. Iako su se prokletnici odvano borili, na kraju
su dobrotom Uzvienog Allaha bili raspreni i dali se u bijeg pre-
ma krajevima kizilbaa. Islamske gazije nisu putale one koji su
bjeali, pohvatale su mnoge izdajnike, dovele ih serdaru i dobile
vrijedne nagrade. Nakon toga je vezir naredio da se iskopaju jame,
prokletnici dovedu do jama i jedan po jedan ubija i baca u jamu.
Tako se svaki dan punila po jedna jama pa je bilo potrebno kopati
novu. Na kraju je Murad-pai dat nadimak kujudu
217
pa je svijetu
zadao takav strah da nije samo skrio delalije nego i sve one koji
su im bili bliski.
ODLAZAK VEZIRA U SRETNU PRIJESTOLNICU
Nakon Tavilovog bijega sa ljudima s kojima je pretrpio poraz
prema kizilbaima, visoki vezir se vratio natrag, formirao atore u
polju Bajburt i na tom ostao sve do mjeseca kasuma.
Tamo je dao dopust i poslao ga u sretnu prijestolnicu.
Nakon to je prolo dana i doao mjesec kasum, krenuo
je prema (Istanbulu) i naiao na naklonost i panju pa-
diaha vie nego se Tu zimu je u raspoloenju i uiva-
nju proveo u prijestolnici, nastojao mnoge zulume, a obra-
dovao je mnoge ubonike im
PRELAZAK NA USKUDARSKU STRANU I UBOJSTVO JUSUF-PAE
KAO PREDOSTRONOST OD NJEGOVIH ZALA
Godina 1018.
218
U krajevima Ajdina i Saruhana bajrak pobune je
podigao Jusuf-paa, Uvejs-paa-zadea, a u brusanskom kraju
su se pojavili kao odmetnika Parmaksiz, Suma i ovima
tolike nepristojne osobe. Iako su se naizgled mirnim i
pokornim, ovi su u nekim gradovima i selima krali raji novac, oti-
mali im hranu iz ruku, a bili su skloni i ucjenama i Eto,
217
Kujudi jama".
218
Godina l O 18. 6.4.1609. godine, a zavrava se 25.3.161 O. godine.
284
s ciljem da se ovi likvidiraju, visoki vezir je preao na uskudarsku
stranu, pokazivao naklonost prema svakom buntovniku, i, lijepo
s njima, neke dobavio i potajno ih unitio, a neke od
njih postavio na poloaje, pa kad bi dospjeli do njih
onda ih je likvidirao. Naprimjer, spomenutog Jusuf-pau, njegova
i neke druge, mnotvom lanih je nekako dobavio
do Uskudara, tamo s njima postupao kao otac sa sinovima pokazu-
mnogo bez njih nije ni iftario niti je dozvoljavao da
se pije kahva ako se oni nisu uz njega nalazili. Ova naklonost je
trajala mjesec-dva, a onda je jednog jutra, u ranim satima, dao da
udave Jusuf-pau u njegovu atoru, a njegova u atoru
Ostale njegove ljude su u ordiji i atorima jednog
po jednog hvatali i ubijali, i te krajeve, pa moda i svijet
od njihovih zala. Svrivi u ovoj godini toliko posla, opet se vratio
u Istanbul gdje je proveo zimu u veselju i raspoloenju, priprema-
se za vojni pohod na Perziju koji se poduzeti u
POKRET VISOKOG VEZIRA PREMA KIZILBAIMA
Godina 1019.
219
Kad je dolo visoki vezir je sa islamskom
vojskom je znakovitost krenuo ravno na krajeve
kizilbaa. konake za sobom, stigao je u Tebriz gdje je
sav narod ovog grada ostavio svoje i imetke i svako pobjegao
na svoju stranu tako da je vidio ovaj besprimjemi grad prazan i u
ruevnom stanju. Kad je stigla i islamska vojska, poruili su mnoge
objekte u gradu, a dosta koje su bile od zapaljive pre-
pustili su vatrenoj stihiji. Onda su krenuli odatle i otili u Dijarbekir
da prezime, tu zimu su ostali tamo, a islamskoj vojsci su dali do-
pust i odredili im zimovalita.
ODLAZAK OZBILJNOG SERDARA SA PROLAZNOG SVIJETA
U SVIJET U VRIJEME DOK JE SKUPLJAO VOJSKU
Godina 1021.
22
Kad je dolo izalo se u polje Dolek u
blizinu Dijarbekira i razapeli atori da se skuplja vojska. Dok se
219
Godina 1019. 26.3.1610., a zavrava se 15.3.1611. godine.
220
Godina 1021. 4.3.1612., a zavrava se 20.2.1613. godine.
285
veliki vezir tamo bavio poslovima skupljanja vojske, Boijom od-
redbom je stigao edel, otiao je sa ovog prolaznog svijeta i prispio
u ivot. Njegovo mrtvo tijelo odneseno je u turbe u Istanbulu.
Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
DOLAZAK NASUH-PAE NA MJESTO SERDARA
Ista godina. Vezir Nasuh-paa, aristotelske mudrosti, u to vrijeme se
nalazio u vojnom logoru. Zaplijenio je Murad-painu i druge
stvari i zajedno sa muhurom velikog vezira uputio u Istanbul i
izvijestio o stanju. Posao serdara u vojsci nastavio je kao i ranije
i da mu se poalje muhur velikog vezira.
rahmetli Murad-pae, jednog od njegovih najpovjerljivih ljudi,
i kapidibau Sari Husejin-agu zatvorio je u
Dijarbekira i potom ih dao udaviti. A kasnije je napravio kao da su
htjeli iz pali, polomili noge i umrli. I druge ljude
je mnogo
POSTAVLJENJE NASUH-PAE ZA VELIKOG VEZIRA I
SKLAPANJE MIRA SA KIZILBAIMA
Kad je muhur velikog vezira stigao u Istanbul, smatralo se umjesnim
da poloaj velikog vezira i serdara pripadne tom besprimjernom
veziru, pa je muhur njemu i uz to se smatralo pogodnim da
se carskim zetom. U to vrijeme je doao u Dijarbekir ispred
aha jedan iskusan i razuman s titulom kadihana to od-
govara naoj tituli kazasker. Nasuh-paa je uzeo poslanika uza se,
doveo ga u Istanbul i da poljubi ruku sretnog padiaha.
Sklopljen je mir pod uvjetima da alju dvjesto tovara svile i robe u
vrijednosti od sto tovara Roba za tu godinu je predana od-
mah padiahovoj riznici i izaslanik se vratio u svoju zemlju.
NESUH-PAA POSTAJE CARSKI ZET
je Nasuh-paa doao u Istanbul, su svadbene pripreme i
sve je upravo onako kako treba. Nakon to je otputovao
iranski izaslanik, su svadbene ceremonije. Kao to je i prije
286
bilo pripremljena su tri ukraena hurrnina stabla i sve
potrebne stvari, i ceremonija je provedena. Postajanje padiaha-
vim zetom jo je vie podiglo Nesuh-painu vrijednost i uvaava-
nje. Ali sultanija koja je mladom nije napunila ni
trinaest godina.
ODLAZAK U EDRENU PADIAHA, SVIJETA
Pravedan po prirodi, sretni padiah je nakon svadbe poelio u
Edrenu, ratno odmorite njegovih velikih predaka, koji su sada u
Dennetu, i devetog dana evvala, odnosno dana kasu-
rna iste godine (25.12.1610.) onje otiao i svojim dolaskom taj vi-
soki islamski kraj ukrasio je najviim dennetskim stupnjem.
U toku puta doli su neki ljudi koji su se alili na
pa su iznijeli padiahu svoje pritube. Na ovo je padiah razrijeio
s poloaja defterdara i poslao ga za valiju Karamana.
Nakon toga, na njegovo velikom veziru, dobio je istu
slubu u Halepu. Ali narodom se rairio glas da su oni koji
su se doli aliti ustvari nahukani od velikog vezira.
Tu zirnu je ekselencija padiah proboravio u i raspoloe-
nju, dana u lovu u Edreni. U trodnevnoj hajci
provedenoj po okolnim poljanama i pustarama natjerana je mnotvo
divljih ivotinja. Padiah se ovome svemu jako radovao,
to je bio znak za pouku dalekovidni m ljudima. Kad je dolo pro-
padiah se ponovo vratio u Istanbul.
PONOVNI ODLAZAK SRETNOG PADIAHA
U PRIJESTOLNU EDRENU
Godina 1022.
221
Ljeto te godine ekselencija padiah je boravio u
dvoru u Istanbulu i, nakon to je vrijeme proveo u zabavama i ui-
cima u poput Denneta u Uskudaru, opet
kad su se primakli zimski dani krenuo je prema Edreni i kao i prole
godine vremena tamo proveo je u lovu. Kad je dolo pro-
opet se vratio u Istanbul.
221
Godina l 022. 21.2.1613 ., a zavrava se l 0.2.1614. godine.
287
SP ALJIV ANJE SINO P OD KAZAKA I POGUBLJENJE
NASUH-P AE ZBOG TOGA
Godina 1023?
22
Dok se ove godine padiah zabavljao u Istanbulu,
buntovni Kazaci su spalili Sinop i zarobili mnogo ena i
djece. Pohvatali su mnoge siromane i bogate ljude, a mnogo njih
su ehidima. Kad se o ovome rairio glas, su dolaziti
alitelji jedni za drugim se i zapomaganje dizao do neba.
Na ovo je sretni padiah povukao Nasuh-pau na odgovornost.
Kako paa nije rekao onako kako je istina, on (padiah) je pitao za
stanje od ejhulislama i saznao pravo stanje. Tako je izala na vid-
jelo Nasuh-paina la. Doao je bostandibaa sa nekoliko delata,
opkolio dvor u kome je bio i sultan, postavili su sultana na prozor
i zavrili posao sa paom. Padiah je naredio da se tijelo Nasuh-
-pae sahrani pored mezara Maktul Ibrahim-pae, velikog vezira
kojeg je rahmetli sultan Sulejman volio i cijenio, i ono je tamo i
pokopano. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim. Datum:
13. ramazana 1023. godine u petak (24.8.1614.).
POSTAVLJENJE DRUGOG VEZIRA MEHMED-PAE ZA VELIKOG
VEZIRA, NJEGOVO OPSJEDANJE REVAN
I POVRATAK NAKON TO JE NIJE OSVOJIO
Godina 1024.
223
Veliko vezirstvo je dato drugom veziru i carskom
zetu Mehmed-pai
224
. S druge strane, ah dvije godine nije
slao, kao to se dogovorio, sto tovara svile i nekih rijetkih i trae-
nih roba u vrijednosti sto tovara Govorio je "pravo je da pre-
stanem davati Na ovo je spomenuti Mehmed-paa
222
Godina 1023. 11.2.1614., a zavrava se 30.1.1615. godine.
223
Godina 1024. 31.1.1615., a zavrava se 19.1.1616. godine.
224
Okuz Kara Mehmed-paa u nekim izvorima je biljeen kao Oguz (pripadnik
jednog turskog plemena-Oguza), a po nekima Okuz (vo) jer mu se otac ba-
vio potki vanjem volova. Porijeklom je s juga Anadolije iz jednog planinskog
mjesta na Torosima-Ulukila. kolovan je u Enderunu, nalazio se na raznim
poslovima kao to je dunost valij e Egipta, zatim se oenio sultanovom
kom Gevherhan, postao drugi vezir i na koncu veliki vezir u dva navrata. Prvi
put je bio veliki vezir od 17.10.1614. do 17.11.1616, a drugi put 18.1.1619-
23.12.1619.
288
za serdara na Iran i kad je tamo stigao dva mjeseca je opsjedao
Revan. Kad se pad ah se posluio
lukavstvom i poslao ljude po kojima je predloio sklapanje mira.
Tako je dobio na vremenu nekoliko dana u kojima je popravio po-
ruene dijelove Kad ni serdaru vie nije ostala
da porui bio je prisiljen prihvatiti mir, pa je obnovljen
mirovni sporazum s tim da se prepolovi svile i drugih da-
rova koja je mirom sklopljenim sa Nasuh-paom.
Kad je osvojena Revan, za njene potrebe je iz mdije
prikupljeno dosta hrane, oruja, municije i potrebne opreme. Sve
je to darovano ahu pa su onda otili rekavi da su sklopili mir
onako kako su eljeli.
POSTAVLJANJE HALIL-PAE225 ZA VELIKOG VEZIRA.
I SERDARA NA KIZILBAE
Godina ro26.
226
Kad je poduzetni padiah kako je veliki vezir
Mehmed-paa u pohodu na Revan uzalud islamske borce
vrijeme i kako je zaigrao igru lukavog aha ne-
prijatelju toliku opskrbu, barut, municiju i ratna sredstva, mnogo
se naljutio na Mehmed-pau i da mjesto velikog vezira da
nekom drugom veziru. Prije nekoliko mjeseci razrijeio je dunosti
kajmekama Gi.irci.i Hadum Mehmed-pau i na njegovo mjesto do-
veo Ahmed-pau. Po njegovom miljenju i iskrenom
uvjerenju, tu visoku funkciju je trebalo povjeriti nekome drugom.
Sada se sretni padiah o ovoj temi htio posavjetovati sa svojom
okolinom i sazvao ranom zorom na skup u ejhulislama,
vezire i ajane. Prije svih je do padiaha doao ejhulislam Esad-
-efendi. Padiah je objelodanio da se Mehmed-paa ne razumije u
poslove velikog vezira i da je da nekoga drugog postavi na
to mjesto. Na to je ejhulislam rekao: "Zar nije po redu da se ser-
darstvo da sadanjem kajmekamu Padiah uzvrati:
"Vidio sam i njegove neke lai, ne dam njemu". Na to Esad-
225
Hali l-paa, porijeklom Ermenin, najprije je bio aga, onda koman-
dant mornarice puta, pa dva puta veliki vezir i to od 17.11.1616. do
18.1.1619. i od 1.12.1626. do 6.4.1628. godine.
226
Godina l 026. 9.1.1617. a zavrava se 28.12.1617. godine.
289
-efendi "On je i laac i silnik", a padiah ponovo upita "Koga vi
nalazite umjesnim". Esad-efendi "Poznato je koliko je va
sluga Halil-paa kao kapudan (komandant mornarice) osvjetlao
obraz, na padiahu je da naredi da se on pretpostavi drugima". Pa-
diah naredi "Njemu dati taj poloaj". Nakon toga Esad-efendi
nazva selam i ode.
Poslije njega Padiah postavi i njemu isto
pitanje. odmah odgovori "Spreman sam za slubu,
za padiahovu rtvovat ivot i glavu." Padiah ne progovori
nijedne A paa, sumnje da je dunost data njemu,
napolje. Poslije njega padiahu Halil-paa. Padiah mu
odmah sam te velikim vezirom i serdarom, sada
poslati po muh ur velikog vezira", a ovaj poljubi ruku i
Ne saznavi za ovu vijest, drugi veziri su napustili
Kad je stigao u svoj dvor, da je veliki vezir,
radosno jelo i u raspoloenju jesti i otvorivi
muhur velikog vezira. odmah iza toga
je muhur velikog vezira dat Halil-pai pa je reisulkuttab
227
poslao
u dvor da ga pozove. Kad je stigao zate-
kao je za sofrom, a reisulkuttab Jazidizade se
oglasi: "Izvolite, treba vas veliki vezir". Ovaj odgovori "Veliki
vezir je upravo za sofrom", a shvati da ovaj nije ni o
obavijeten pa mu da je muhur predat Halil-pai. Ekmek-
i ljudima u njegovu drutvu zastade zalogaj u grlu, zbunie
se, oduzee im se ruke i noge.
Nakon to je preuzeo ovlatenja, Halil-paa je onako kako je
elio obavljati pripreme za pohod. Odredio je da mu se u
pohodu pridrui Danbej Giraj-han, han stepe i Krima i
zapovjednik tatarsko g naroda. On sam je obavijeten padiah ovim
pismom da se pouri serdaru po kome su poslane mno-
gobrojne kese zlata i veliki broj sa kaftanima,
ukraenom i tkaninama.
227
Reisulkuttab je glavni tajnik, odnosno zapovjednik pisara na dvoru. Ova se
funkcija s kompetencijom vanjskih poslova, zadrala sve do reformi
sultana Mahmuda II, kad je reisulkuttab postao ministar vanjskih poslova.
Funkcija reisulkuttaba je postojala jo prije sultana Mehmeda Fati ha, ali se u
njegovoj kauunnami po prvi put spominje kao funkcija.
290
S druge strane, Halil-paa je bio ljut na i njego-
ve ljude. U nekim slubama su bili preko mjere drski pa su tako na
divanu odsjekli glavu jedne osobe po imenu Mehter koji je ubio
jednog od vezirovih ljudi. Vezir je mjesto kajmekama namjeravao
dati u kad u vojni pohod. Ali mu ovu
elju nije ostvario i mjesto kajmekama je dato tadanjem budim-
skom muhafizu Sofu Mehmed-pai.
SEOBA RAHMETLI SULTAN AHMEDA
SA VLASTI OVOG PROLAZNOG SVIJETA U BESMRTNI SVIJET
23. zi/kade I026. (22.II.I6I7.). Padiah svijeta i fukara
su isti u kandama edela. Miljenik ovog svijeta, rahmetli sultan
Ahmed-han, ne dospjevi ni do tridesete godine, zgrabljen je od
nemilosrdne bolesti i nakon to je pedeset dana leao u postelji
odvojio se od lane vlasti ovoga svijeta i iz ovog prijelaznog mjes-
ta silom prilika otputovao. Neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim.
NANOENJE PORAZA KAZA TABORU
KOJI JE NAPAO NA MO LDA VIJU
OD STRANE BOSANSKOG BEGLERBEGA
RAHMETLI lSKENDER-PAE228
Godina ro27.
229
Supruga nevjernika Eremije, biveg moldavskog
vojvode koja se zvala Domina, bila je gospodarica mnogih posje-
da i u poljskoj pokrajini. Jedan od poljskih komandanata i
prokletih ruskih prokletnik po imenu Korski, bio je zet
spomenute ene. Eto, sada je taj Korski, za Eremiji-
nog sina vilajet Moldaviju, skupio samo ruskih odmetnika
dvadeset hiljada i k tome jo toliku vojsku poljskih nevjernika,
napao i zauzeo Moldaviju. Pobijedivi vojvodu Stefana kojeg je
228
Skender-paa je sin bosanskog spahije nastanjenog u Istakao se ju-
natvom. Beglerbeg Kanie 1612., beglerbeg Bosne 1615. Kao predvodnik
bosanske vojske borio se u Moldaviji. Poginuo po Ozijom l 030.
(1620.) godine. V. Znameniti ... , 69.
229
Godina 1027. 29.12.1617., a zavrava se 18.12.1618. godine.
291
postavio padiah, on ga je odatle i protjerao. Na ovo su
da Moldaviju opet zauzmu za vojvode Stefana sandakbeg
Silistre Sarho Ibrahim-paa, begovi Bendera i Akkermana i tatar-
ska vojska toga kraja. Ali kad su stigli tamo, je bilo mnogo
vojske, i oni su pa su se povukli natrag.
U to vrijeme rahmetli !skender-paa je iz vilajeta Egre
pa se nalazio u Istanbulu Kajmekam velikog vezira
bio je tada Gurdu Mehmed-paa. Mehmed-paa je !skender-pai
dao bosanski ejalet i naredio mu da ide na Moldavsku sa bosan-
skom, srijemskom, smederevskom, i medterinskom
vojskom, kojima je pri dodana i vojska Silistre.
Kad je islamska vojska sa ovim paama dola do Moldavije,
se sa vojskom gore spomenute Domine u blizini tamonjeg
grada pod imenom Istefas. Uz Uzvienog Allaha pobijedili
su nevjernike, a zarobili Dominu, njena dva sina, zeta Korskog i
njegovu enu izuzetne ljepote. Rahmetli !skender-paa je odmah
spomenutu Dominu, njene sinove, zeta Korskog i petsto za-
robljenih povezao drvenim vezama koje se na
jeziku zovu klika i uputio ih u prijestolnicu. U sva-
kom odavno nije ovoliko vezanih nevjernika odjedanput
dovedeno na padiahov divan. Samo je prelijepa ena Korskog do-
pala Tatarima u ruke, je, ali je nije bilo nikako
od njih izbaviti. !skender-paa je Moldavsku opet dao vojvodi
Radulu
230
, osobno ga doveo i postavio na moldavsko prijestolje.
JEDAN SMIJEAN
Nakon nekog vremena je lijepa ena Korskog tako to
je Tatarima trideset hiljada kurua. Ali bila je trudna, ro-
dila je dvije blizanke.
Rahmetli !skender-paa je imao jednog po imenu Musa.
Ova osoba je u oko Gapat-beja pala Polj acima u ruke i
230
Ovdje se pojavljuje jedna jer kae da je padiah poslao
svoju vojsku da zauzmu Moldaviju za vojvode Stefana, a onda na kra-
ju kau daje !skender-paa Moldavsku opet dao vojvodi RaduJu. Ili se radi o
zamjeni imena ili je Stefan i Radul ista osoba ? Na osnovu dostupne literatu-
re to nisam mogao utvrditi.
292
je deset godina ostala u zarobljenitvu. Po njegovom
tema razgovora Poljaka je bila lijepa ena Korskog. Govorili
bi: "teta to ena nije rodila sinove, a da je rodila odgojila bi Ta-
tarimajunake i tada im se niko ne bi mogao oduprijeti." Na ovo su
se svi smijali.
0
Princ sultan Osman-han. Najstarije je dijete rahmetli padiaha. U
vrijeme smrti bio je vrlo mali. Njegov amida sultan
Mustafa-han je bio po godinama stariji i stoga je postavljen na os-
manski prijestol, ali zbog nedostatka pameti skinut je s prijestolja
pa je sultan Osman postao padiah. Sultan Osman je samo
godine i mjeseca mogao vladati Osmanskom dravom. Onda
je pogubljen i dospio do visokog dennetskog kata. Neka
Allahova milost bude nad njim.
Princ sultan Mehmed-han. je brat rahmetli sultana Os-
mana. Kad je sultan Osman krenuo u pohod na bez ikakva
povoda i razloga ga je ehidom. Na kraju je doivio istu
sudbinu. Neka Allahova milost bude nad njim.
Visokoslavni princ sultan Murad-han. Nakon to je njegov ami-
da sultan Mustafa-han po drugi put svrgnut s prijestolja, postavili
su ga za padiaha pa je vladao sedamnaest godina. Slava i sila mu
se na sve strane svijeta pa je likvidirao one koji su bili ne-
prijatelji sunija (ehi-i sunnet). Posebno, nema sumnje u to da nije-
dan padiah nije uspio toliko u borbi protiv odmetnika kojima nije
dao oka otvoriti.
Princ sultan Bajezid-han, princ sultan Sulejman-han. Rahmetli
sultan Bajezid je od druge majke i bio je tri mjeseca
od sultana Murada. Dok je sultan Murad bio zauzet zauzimanjem
Revana, kapidija je ovu dvojicu bezgrenih po
padiahovoj naredbi, udavio.
Sultan Murad se jedno vrijeme druio sa rahmetli princem sul-
tanom Sulejmanom. Mijenjali su i odlazili u etnju pa su
tako zajedno. Njegovo blagoslovljeno lice je bilo po-
malo blijedo. Jasno se vidjelo da mu je iz straha od smrti nestalo
293
na licu boje i svjeine. Na kraju mu se i dogodilo ono se
bojao. Ali ni rahmetli padiah nije dugo ivio nakon to je neduno
prolivena krv, pa je i on u stanju i mladom dobu odselio
s ovoga svijeta.
Princ sultan Ibrahim-han. Po godinama je bio od svih
Sada je doao na prijestol namjesto sultana Murada. Pra-
vedan je, umjeren u vladanju, pa je svijetu donio jedan novi ivot.
Neka je hvala Allahu, u njegovu vremenu do sada nije nikog nevi-
nog pogubio niti je pruio ruku za imetkom bilo siromaha ili bo-
gataa. Neka Uzvieni Allah njegovo blagoslovljeno posto-
janje od svjetskih neka uslia njegove elje na ovom i bu-
svijetu, neka njegove ne odvaja od siromaha
i bogatih, u ime Allaha i Pejgambera.
"Nuhov vijek neka mu podari, neka ga od greke
Ako oluja porui dvorac svijeta. "
0 POSTAVLJENJU BETLENA GABORA ZA ERDELJSKOG KRALJA
I O RATU ISLAMSKE VOJSKE ZBOG TOGA
Betlen Gabor, jedan od erdeljskih i erdeljskih vojvoda
potjecao je iz porodice Batori. Batori Gabor, koji je prije njega bio
postavljen za erdeljskog kralja i koji je stekao slavu kao erdeljski
kralj bio je jedan prokletnik slabe tjelesne Obilazio je oko
ena i erdeljskih i silom im otimao iz ruku ima-
nja i imetke, pretjerane drskosti i bezobrazluke,
one koji bi mu se suprotstavili, a samo neki od njih bi se mogli os-
loboditi iz njegovih ruku uz hiljadu muka. Spomenuti Betlen je u
vrijeme pobjegao, doao u Beograd i ga je pos-
tavio za muteferriku
231
uz od sto dvadeset Te zime je
231
Muteferrika je slubenik koji je uziman u svitu vladara, vezira ili beglerbega
i sluio kao posebna vrsta posluge zadaci nisu strogo definirani. Ova se
sluba spominje jo u Fatihovoj Kanunnami to govori da je ustrojena jo u
XV Za muteferrike na dvoru su uzimani sinovi velikih vezira, ostalih
vezira i beglerbegova, s tim to su prvi imali ezdeset, drugi pedeset i
Jedan dio muteferrika je imao a drugi su dobivali
posjede. U vrijeme sultana Ahmeda na dvoru se nalazilo 433 muteferrika
koji su imali dnevnu 17.585 ili godinju 6,330.600
294
prezimio u Smederevu, a poslije se opet vratio u Erdelj. Godine
1021. (1612.) se Betlen Gabor prepao od Batori Gabora i doao u
Istanbul da se ali. U to vrijeme sam ja, siromah doao u Istanbul
sa Jenkarunom koji je govorio arapski i perzijski i bio
Iskender-pain izaslanik u a ovaj je opet bio u to vrijeme
rahmetli Hasan-pae. Rahmetli Nasuh-paa je !skender-pai
dao ejalet Kaniu. U to vrijeme se, spomenutom Bet-
lenu, !skender-paa naao sa Nasuh-paom i s pripremama
da uklone ludog kralja iz Erdelj a. Tako su da je potrebno
iskupiti vojsku pod nekim izgovorom. Ja, va ubogi sluga, sam re-
kao da je potrebno iskupiti dosta vojske jer je potrebno iz temelja
popraviti neka mjesta u Budimu, pa je u skladu s tim izdana padi-
ahova naredba.
Rahmetli !skender-paa je skupio vojsku u Srijemskom polju,
krenuo odatle, stigao u Temivar i sa vojskom je kroz
Demirkapiju
232
doao u Erdelj, a Nasuh-paa je u Istanbulu
Omer-pau komandantom ovoj vojsci. U su mu
ahin Giraj i zapovjednici Vlake i Moldavije. Svi su
zajedno proli kroz Vlaku i uli u Erdelj. Ali ludi kralj je uao u
Varad
233
i u nju se zatvorio.
!skender-paa je ustvari doao sa islamskom vojskom i doveo u
erdeljski Biograd
234
Betlena Gabora za kralja, ali taj veliki posao
je bilo teko ostvariti dok je onaj prokletnik u ivotu. Po nagovoru
i savjetovanjima Betlena Gabora, !skender-paa je uz hiljadu obe-
dobavio nekoliko vojvoda koji su imali jatake u
Erdelju. Svi veliki i mali ljudi su se zasitili spomenutog ludog
kralja koji im je dodijao.
Kad se !skender-paa sa islamskom vojskom vratio, ludi kralj
je izaao iz Varada ponesen eljom da se pripremi da udari na
Be tl ena. vojvode su u jednom klancu postavile nekoliko
koji su odmah zapucali iz puaka i ubili ga. Tako je Bet-
lenu zapalo kraljevstvo bez prepreka i bez sudionitva u
vlasti. Ovu radosnu vijest su donijeli !skender-pai dok je bio u
232
Demirkapija mjesto na Dunavu, na granici Jugoslavije sa Rumunjskom.
233
V arad ili Veliki Varadin, Nagyvarad, danas grad Oradea u Rumunjskoj.
234
Danas grad Alba Lulia u Rumunjskoj.
295
Demirkapiji. Postavi neovisan u dravi Erdelj dodao je erdeljskim
pokrajinama Host, Kover, Sakar, Takaj i druge i krajeve.
To je bilo 1028?
35
godine.
Iste godine je !skender-paa iz Akkermana
236
poslao vijest Bet-
lenu Gaboru o ratu za Poljsku. Na to je erdeljski kralj doao pred
Soroknu
237
, jednu od moldavskih sa trinaest hiljada pjea-
ka i dvanaest hiljada konjanika. Ba u to vrijeme doao je poljski
izaslanik, sklopio je mir i vratio se.
Godine 1030.
238
Betlen Gabor je na velike vojske, zajedno
sa islamskom vojskom, krenuo na Poun
239
, opkolio i po-
je topovima. Islamska vojska je uz to palila i ruila okolinu.
Imao je krvav okraj sa austrijskim taborima koji su krenuli na
njega, ali on je bio pobjednik ovog okraja.
Betlen Gabor je poslao jednog od svojih zapovjednika po imenu
Haliz Korak prema granici Kanie
240
. Jeganoglu i sva
vojska toga kraja mu se pokorila. su sela Tota, Hrvata i
Austrijanaca. Doli su do poharali i popalili njegovu
okolinu, pa se islamska vojska sa mnogo plijena vratila natrag.
Onda su proli s gornju stranu i tamo palili i ruili.
Godine l 031.
241
veliki vezir postao je Mere Husejin-paa, dovodi
Sarho Ibrahim-pau
242
za valiju Bosne i alje ga Betlenu u
Sofu Mehmed-paa se tada nalazio u Budimu. Dok je izaslanik
sjedio kod njega, vidjevi da vojska prelazi budimsku pi-
tao je gdje to idu. Na ovo je Mehmed-paa odgovorio da idu na
smotru. Krenuvi odatle, poharali su budimski kraj. Kad su doli
do mjesta Sakolna doao je i austrijski tabor i bio se ulogorio u
mjestu zvanom Betlen postavi topove i neprija-
235
Godina 1028. 19.12.1618., a zavrava se 7.12.1619. godine.
236
grad na obali Besarabije. Nekad se zvao Cetacea Alba.
237
Danas grad Soroki u Moldaviji na rijeci Dnjestar, na granici prema Ukrajini.
238
Godina l 030. 26.11.1620., a zavrava se 15.11.1621. godine.
239
Danas Bratislava u
240
Danas Nagykanisza-tj. Velika Kania na jugozapadu
241
Godina l 031. 16.11.1621., a zavrava se 4.11.1622. godine.
242
Ibrahim-paa (Gazi). je Lala Mehmed-pae So-
s kojim ratuje po Ukrajini. Bio sandakbeg pa begler-
beg Bosne.
296
telja. Na koncu se tabor pokrenu odatle pa se neki sklonie u
vu, a neki se rasue po okolini.
U ova tri Betlenova pohoda uzeto je toliko zarobljenika i toliko
blaga da nema broja ni Poslije, u vrijeme Murteza-pae,
opet je doao Betlen sa vojskom, stigao do rudnika s
gornju stranu Fuleka, uzeo dosta stvari da je Murteza-paa
imao problema. U to vrijeme Murteza-paa je opsjeo Novigrad, ali
se uzalud Podigavi se odatle, ulogorio se s donju stranu
palanke Derendil gdje su austrijski tabori doli na njega. Na ovo
je na obje strane nastupila pometnja. Onda su nevjernici
bjeati na svoju stranu, a ovi na svoju, a sva kola, teret i atore su
tamo ostavili. Zbog nepripremljenosti i Murteza-pae islam-
ska vojska je bila prestravljena. Kasnije su na Betlenov prijedlog
pogubljeni bez razloga i krivice beglerbeg Egre Ahmed-paa i
Budimlija Nasreddinzade. tavie, pogubio je nekoliko nedunih
zaima iz Kmevca i timarnika iz Budima. Stekavi loe ime, doveo
je tako islamsku vojsku u Budim. S druge strane, Betlen je u do-
brom raspoloenju i s mnogo imetka krenuo u pravcu Erdelja.
Uistinu je islamska vojska, Betlenu, dola do bo-
gatog plijena, pobila mnogo neprijatelja, ali to nije bio razlog za-
to je ovaj bezvjernik pomagao muslimanima, on je to radio samo u
interesu svoje drave i svoje vlastite koristi. Nekoliko sam puta
besmislice koje je izgovorio: "Moja islamskoj vjeri
nije iz ljubavi prema samim muslimanima, kad god sam
htio biti nemaran i prevrtljiv prema muslimanima, mnogo sam se
kajao i veliku tetu sam pretrpio." istina je da kad je i
dolo do osvajanja posredstvom nevjernika, to je bilo
Pejgamberovoj mudizi. oni su neprijatelji nae vjere. Pa i
oni koji pokazuju veliko prijateljstvo nisu iskreni i nema nikakve
sumnje da oni ne ele da muslimani do pobjede.
VELIKI VEZIRI U VRIJEME SULTANA AHMED-HANA
svakog od njih u prethodnom tekstu dato je o njima
mnogo podataka, pa je govoreno i o njihovu dolasku na polo-
aj velikog vezira. Zato nema potrebe da se o njima ovdje ponovo
pie. Smatralo se umjesnim da se ovdje samo nabroje njihova imena.
297
Vezir Kasum-paa. Kad je padiah stupio na prijestolje, on se
nalazio na mjestu kajmekama. Gore je opisano kako je i zato po-
slije toga ubijen.
Vezir Ali-paa. Kad je sultan Mehmed-han, otac rab-
metli padiaha, pogubio Hasan-pau, poloaj velikog vezira
dao je egipatskom valiji Ali-pai. Kad je kasnije sultan
Ahmed doao na prijestol, ostavio ga je na tom mjestu i kao serda-
ra ga uputio u Ugarsku. Po dolasku u Beograd pao je na postelju i
nakon dana preselio na onaj svijet. Neka Allahova milost
bude nad njim.
Veliki vezir Lala Mehmed-paa. iz porodice ahin-oglu,
to jest Sokolovie
43
. je velikog vezira Mehmed-pae Dugog.
Uspio je osvojiti jednu tako vanu kao to je Ostrogon.
Od vremena od kada se poduzimaju pohodi na Ugarsku nisu bili
tako uspjeni akini, pljenidba i baranja kao to je to bilo u
njegovo vrijeme. Jedno od najvanijih njegovih djela koja zaslu-
uju da budu na vrhu je to to je pokorio to je uvjetovalo
sklapanje mira. Allahova volja nije bila da ispuni ivotnu elju.
Sretni padiah ga je serdarom na Perziju. Da je poivio, nje-
gov mir sa Iranom bio bi mnogo uspjeniji nego onaj iz vremena
sultana Sulejman-hana, bio je uzeti Jedan od nje-
govih velikih uspjeha je to je Austrijance prisilio na
Ali smrt mu je uskratila priliku. Petnaestog dana mjeseca
safera 1015. (12.4.1606.), u srijedu, napustio je prolazno serdarstvo i
postao serdar i komandant duama ehida. Neka mu se Allah smiluje.
Kako je rahmetli Mehmed-pae i mene postojala rod-
binska veza, punih petnaest godina sam radio u njegovoj slubi,
znao sam o svim njegovim poslovima. Nije potrebno doka-
zivati njegovo junatvo i postojanost u suprotstavljanju neprijatelju.
Ovdje je dovoljno spomenuti samo ovoliko.
Veliki vezir Dervi-paa. Rahmetlija je s poloaja bostandibae
postao kapetanpaa, a poslije je na mjesto Mehmed-pae postao
243
Ovdje je i u originalu, kao i u svim izdanjima napisano iako
vija, kao i drugi osmanski njegova vremena, gotovo redovno piu
Sokollu, pa tako uvijek obiljeava i druge ove obitelji kao Sokollu
Mehmed-paa Tavil-tj. Mehmed-paa Dugi i druge.
298
veliki vezir. Ali do danas na ovo mjesto nije doao niko toliko
uobraen, toliko glup i budala kao on.
Veliki vezir Gazi Murad-paa.Z
44
Ova osoba je vezir
koji je osmansku dravu od odmetnika. Prije petsto godina
je ekselencija ejh Ekber (Muhjiddin Arebi) njega nagovijestio i
napisao u svojoj knjizi Kujudu Koda (Veliki bunardija, tj.
jek koji je kopao velike jame). Govoriti o njemu ponavljati
poznate stvari.
Veliki vezir Nasuh-paa.
245
Bio je vrlo otrouman i razborit
dravnik. ejhulislam Mehmed-efendi i darussadeaga
246
su nastojali da bude ubijen iz straha od njegove otroumnosti i bez
ikakvog razloga i njegova grijeha uprljali su ruke njegovom krvlju.
je gore opisan.
Veliki vezir Damad Mehmed-paa.
247
Dva puta je bio veliki
vezir. Onda je protjeran za valij u Halepa i tamo je umro od muke.
Vezir Halil-paa. I ovaj je dva puta bio veliki vezir i serdar na
Iran. Pojedinosti ako Bog da, biti opisane u poglavlju poslije
ovoga.
0 VEZIRIMA KOJI NISU DOSEGLI STUPANJ VELIKOG VEZIRA
Vezir Hadum Hafiz-paa. Bio je kajmekam velikog vezira, umro
kao umirovljenik.
Vezir Mustafa-paa. Pogubljen je dok je obavljao du-
nost kajmekama. Neka Allahova milost bude nad njim.
Vezir Sofu Sinan-paa. Obavljao je dunost kajmekama velikog
vezira, a kasnije je umro kao umirovljenik.
244
Gazi Murad-paaje ranije spominjani Kujudu Murad-paa.
245
Nasuh-paa, porijeklom Albanac, rodom iz Drame, bio veliki protivnik
svoga prethodnika Kujundu Murad-pae. Bio je veliki vezir 3 godine, jedan
mjesec i 26 dana, od 22.8.1611. do pogubljenja 17.10.1614. godine. V. Da-
nimend, V, 29.
246
Darusseade-aga ili kizlar-aga je visoki dvorski dostojanstvenik, upravitelj
harema. Darusseade (dar-as-saadah) padiahov dvor, a
aga darusseade je po rangu nakon velikog vezira i ejhulislama.
247
Damad Mehmed-paa je ranije spominjani Okuz (Kara) Mehmed-paa.
299
Vezir Hizir-paa. I ovaj je razrijeen sa dunosti kajmekama pa
Je umro.
Vezir Gurdu Hadum Mehmed-paa. Nekoliko puta je bio kaj-
mekam velikog vezira, da bi u vrijeme sultana Mustafe bio postav-
ljen za velikog vezira, a u vrijeme Murad-hana pogubljen.
Vezir Ahmed-paa. Dugo vremena je obavljao
dunost badefterdara s titulom vezira, poslije je postavljen na
mjesto kajmekama velikog vezira pa je umro.
Vezir Korkut-paa. Kad je padiah stupio na prijestol, on se na-
lazio na mjestu vezira. Kasnije je razrijeen pa je potom umro.
Vezir Guzelde Mehmed-paa. Nakon dolaska padiaha na pri-
jestol postaje vezir, onda je razrijeen pa je opet postao kajmekam.
U vrijeme sa dugo vremena se skrivao i umro
u kutu.
Sinan-paa, bivi veliki vezir. Dan nakon tabor-
skog rata kod Egre postao je veliki vezir. dana kasnije je
razrijeen, onda postavljen za serdara na Perziju. Nakon to je po-
raen, umro od tuge, o je gore pisano.
Drugi vezir Mahmud-paa. Sin je Sinan-pae. U
vrijeme Murad-hana dugo vremena se nalazio na poloaju drugog
vezira. Onda je posegao za imetkom rahmetli sultana M ur ada pa je
razrijeen. Sada je u mirovini.
Vezir Sofu Mehmed-paa. Bio je kajmekam velikog vezira do
kraja vlasti rahmetli padiaha. Gore je bilo o nekim poslovima
koje je napravio. O ostalom biti kasnije.
NEKI POZNATI KOJI SU IVJELI
U VRIJEME SULTANA AHMEDA
Mevlana Mustafa-efendi.
248
Kad je padiah doao na prijestolje on
je bio ejhulislam. Jedno vrijeme je bio razrijeen, ali poslije je opet
248
Ebu'l-meyamin Mustafa-efendi, dva puta ejhulislam i to od 8.2.1603. do
8.6.1604. i od 28.7.1606. do 23.11.1606. kadaje i umro.
300
postao ejhulislam na mjesto rahmetli Sunullah-efendije, a potom
je umro. Neka Allahova milost bude nad njim.
Mevlana Sunullah-efendi.
249
Dva puta je bio ejhulislam. Mnogo
je panje polagao da se daleko od harama, bio je koji
se drao vjere. Umro je u vrijeme kad je bio razrijeen. Neka
Allahova milost bude nad njim.
Mevlana ejh Mehmed-efendi.
250
Poznat je i po imenu
Muftu muftija). On je Hodazade Mehmed-efendi. Dva
puta je bio ejhulislam, drugi puta u vrijeme kad je Nasuh-paa
bio veliki vezir. njih se uvuklo neprijateljstvo pa je
narodom kruila lana da je to bio uzrok Nasuh-painog po-
gubljenja. Nije dugo ivio iza Nasuh-pae. Neka Allahova milost
bude nad njim.
Rahmetlija se mnogo plaio kuge. nije dozvolio da se mrtvo
tijelo jedne robinje iznese kroz vrata njegove gdje je umrla
nego je dao da se iskopa rupa u zidu kroz koju je iznesena. On ni-
kad nije ulazio na mjesto gdje je ulazio neko ko je umro. Na kraju,
i on sam je umro od kuge.
Mevlana Esad-efendi.Z
51
Bio je brat Mehmed-
-efendije. Kako je Mehmed-efendi umro pri povratku s hada, ime-
novanje o postavljenju za ejhulislama poslano je njemu.
Mevlana Mustafa-efendi, sultanov U vrijeme sultana
Ahmeda, ovaj je o dravnim poslovima s njim razgovarao. Kako
je bio vrlo blagotvoran kao koji odgaja dran je
iznad muftija. Umro je u periodu istog padiaha. Neka Allahova
milost bude nad njim.
Mevlana Kafzade-efendi. Bio je rumelijski kazasker.
249
Dafer-efendi-zade Hadi Mustafa Sun'ullah-efendi puta ejhulislam i
to 2.1 1.1599.- 2.8.1601.; 5.1.1603.- 8.2.1603.; 8.6.1604.- 28.7.1606. i
23.11. I 606.- 5.6.1608. godine.
250
Hoda Saduddin-zade Mehmed bio ejhulislam od 2.8.1601.
do 5.1.1603. i od 5.6.1608. do 2.7.1615. godine, kada je umro.
251
Hoda Saduddin-zade Hadi Mehmed Esad-efendi. je brat prethodnog.
Dva puta ejhulislam i to 2.7.1615.- 21.5.1622. i 4.10.1623.- 22.5.1625.
kada je umro.
301
Mevlana Jahja-efendi. Postao je rumelijski kazasker na mjesto
Kafzade-efendije.
Damad Mehmed-efendi. I on je bio rumelijski kazasker, pa je
onda umirovljen.
Mevlana Kemal-efendi. Bio je rumelijski kazasker.
Mevlana Kethuda Mustafa-efendi. I on je bio rumelijski kazasker.
Mevlana Bostanzade Mehmed-efendi. Bio je anadolski kazas-
ker pa je umirovljen.
Mevlana Ali-zade Husejin-efendi. Umirovljen je dok je bio ana-
dolski kazasker.
Mevlana Mehmed-efendi Ganizade. I ovaj je razrijeen sa polo-
aja anadolskog kazaskera.
Pored gore spomenutih i vrlih ljudi, bilo ih je toliko
mnogo. Zbog toga smo se zadovoljili da nabrojimo ovoliko.
VELIKI EJHOVI U VREMENU SULTANA AHMEDA
ejh Uskudarli Mahmud-efendi. Neka milost Uzvienog Allaha
bude nad njim. Opisati uzviene zgode ove osobe je izvan
nosti moga pera. Niko nije sumnjao u to da je u to vrijeme on bio
"Kutb vremena" (Kutb stoer, sredite, u ovom
duhovni autoritet). Imao je halife
252
u svakom mjestu, on
sam je ivio u uglu. Vazovima
253
koje je povremeno drao
davao je toliko veselja i raspoloenja i bogatim i siromanim da to
nije opisati. Meni bijedniku je dovoljna to sam vie
puta ulazio na njegove skupove i poljubio mu ruku.
ejh Sivasli Abdulmedid. Neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim. Nije imao ni u skrivenim ni vidljivim znanostima.
Njegova kvaliteta i utjecaj na duu bio je vrlo visok i d jekt'. o-
ran. Posebno Fatiha-i erife
254
koju bi prije nego bi
252
Hali fa je nasljednik, u ovom nasljednik u tarikata.
253
Vaz je vjerska ili tesavvufska propovijed, predavanje,
254
Prva, uvodna sura u Kur'anu.
302
vaziti, oivjela bi tolika zamrla srca, toliko je ispraznih i niskih
osoba izveo na pravi put. Baki-paa, pripadnik srca (gontil ehli, to
jest pripadnik srca, ovdje pripadnik tesavvufa, to jest dervi),
koji je i lijepo govorio znao bi "Ovaj cijenjeni
je samo za ovo stvoren". J a, siromah sam se nalazio jedan-
put na njegovom skupu i sluao sam ga kako sa suzama u
recitira jednu poemu iz knjige Muhammediji
55
koja se rimuje sa
Allah. Allah zna koliko je kamenih srdaca omekao, koliko je sil-
nika upokorio i doveo u krug sufija.
Sluao sam od besprirnjernog vezira Mustafa-pae, komandanta
aristotelovskog razuma: "Kad sam vidio da ejh odlazi s ovog svi-
jeta i da ostaviti mjesto vaiza u Jenidarniji, molio sam velikog
vezira Mehmed-pau da predloi padiahu da se to mjesto da nje-
govu sinu Sasluao je moju ali kako je ekse-
lencija padiah jo bio u dobu, on to nije prihvatio i na-
redio je da se neki ejh poznat u narnazorn, u
molitvi, u i u ispravnosti. Ali iza njega je prolo mnogo
vremena, a da nije eljena osoba. Neto kasnije je padia-
hov intirnus koji mu je bio vrlo blizak, Silahdar Mustafa-paa,
sanjao ejha koji mu je rekao: "Zato drite rnoje mjesto praz-
nim, zar moete boljeg od moga sina, zato njemu ne
date to mjesto?" U to vrijeme je i ejhulislarn Jahja sanjao ejha
kako govori: "Podajte poloaj mom sinu." Kad su ovi snovi ispri-
padiahu, odmah je izdao da se sluba vaiza da
Ovu dunost jo uvijek obnaa sin rahrnetli ejh-
-efendije.
e j h Omer-efendi. Poznat je i kao ejhi Terdurnani. Umro je u
vrijeme dok se nalazio na slubi vaiza u damiji Ajasofiji. Poznat
je kao velikan sultan komentatorima
K ur' ana. Dok je u damiji Kur'an, nije u ruci drao nika-
kav papir, a citirao je tekst iz raznih tefsira, a onda je prelazio na
S naim rahrnetli efendijorn (Lala Mehmed-paom
bio je zajedno u pohodu na Ostrogon. Vidio sam
255
Religiozni spjev vjerovjesniku Muhammedu a. s. koji je na turskom
jeziku napisao Muhammed b. Salih Katib Yazici-oglu, umro 1450.
godine u Galipolju.
303
mnoge njegove keramete
256
i velajete
257
Ali da ne bih sada o tome
pisao oduljio bih previe, zadovoljio sam se da ne piem vie o
tome, da ne dajem prostora za sumnje.
Veliki ejh poznat kao Vaiz Emiru'l-enibi. Nije mu bilo
u znanosti, tefsiru i vazu. Mnogo je svijeta dolazilo u damiju
Sulejmaniju da bi sluali njegove vazove. mu je mnogo
cedulja ostavljeno na

da bi razrijeio mnoga teka pitanja.
Na svako od tih pitanja je davao tako jasan odgovor da su oni koji
su sluali bivali zadivljeni. Naprimjer, gradska omladina bi sjedila
u kafanama i tek to bi ejh cedulje oni bi dolazili i
poslije toga ulazili u damiju. U vazovima je bio vrlo hrabar i kad
bi spomenuo dravne velikane nije ih tedio Zbog toga je
jedanput-dvaput bio prognan u svoj Ali kasnije je opet
dolazio na poziv i ukazi vano mu je izvanredno potovanje. Bio je
velika osoba, ne za velikim prethodnicima. Kontaktirao
je sa mnogo ejhova i evlija, dova bi mu bila kabul (molitva mu je
bivala usliana), bio je jedan dostojanstven pir.
ejh lbrahim-efendi. Poznat i kao Derrah-paa ejhi. Bio je
halifa gore spomenutog ejha. Otvorene prirode, jasnog
veliki odan ljubavi i uitku. Mnogo puta vaz on se
izgubio i pao bi s Sposobnost kod njega je bila je-
dan izuzetan dar od Boga. Ako mu se na nekom skupu postavi teko
pitanje, pa i sto pitanja, nakon to na njih odgovori znao bi "to
se nalazi u toj i toj knjizi, u tom odjeljku, na toj strani".
ejh Muslihuddin-efendi. Bio je nakibendija, vaiz u damiji
Derrah-pae. Bio je veliki znalac u K ur' ana po tedvidu
259
.
Kako je bio hafiz i jo uz to imao lijep glas, bio je padiah ov imam.
Darovana mu je mirovina u rangu anadolskog kazaskera. Veoma
256
Keramet je termin koji se upotrebljava da bi se njime izrazile i nadna-
ravna stanja Bogu bliskih ljudi-evlija.
257
Velajetje stanje u kojem ljudi koji potroe ivot samo u pobonosti i oda-
nosti Bogu, s Bojom dozvolom saznaju stvari iz nevidljivog svijeta i u sta-
nju su uraditi nadnaravne stvari.
258
tur. kurs je mjesto odakle se vri vaz tj. propovijed; predikaonica,
katedra.
259
Tedvidje znanost o pravilnom izgovaranju Kur'ana.
304
je dobro znao tefsir i hadis. Kako je bio veliki stilista, zaduen je
da opie padiahove zgode.
DOL\ZAK NA PRIJESTO SULf ANA MUSTAFE,
SINA SULTANA MEHMED-HANA
23- zilkade 1026. (24. studeni 1617.). Kad se voljom Boijom padiah
odvojio od vlasti na ovom svijetu, njegovi su bili jo u
dobu. Njegov brat, sultan Mustafa, nalazio se u zrelom
dobu. Zbog toga je spomenutog dana izveden na prijestol.
veziri, komandanti, ejhovi, i drugi uglednici
su se ustezali u pogledu pitanja prisezanja novom vladaru. Mustafa-
-aga, darusseade aga koji je u vrijeme vlasti sultana Ahmeda imao
veliki utjecaj u poslovima uprave, ni ovaj put nije odustao da kae
istinu: rekao je ejhulislamu Esad-efendiji i kajmekamu velikog
vezira Sofu Mehmed-pai kako je sultan Mustafa slabe pameti, a
nepostojan u razmiljanju i postupcima. Ali opet se smatralo da
biti dobro od naroda da jedan ovako mlad vladar
u dobu na prijestol. Smatralo se da je pravo sul-
tana Mustafe da sjedne na prijestol, a ako se to ne dogodi otvorit
se put otroj kritici naroda. Smatralo se da je njegova mahana u
razumu proistekla iz dugogodinjeg izoliranog ivota i da mu
se razum povratiti u vrijeme kad bude dugo kontaktirao sa na-
rodom. Tako je silom da se sultan Mustafa postavi na
prijestol.
tijelo sultana Ahmeda izneseno je na-
kon i nakon obavljenog namaza sahranjeno u blizini
Jeni damije.
Nekoliko dana kasnije svi dravni velikani su doli pred novog
padiaha, odveli ga da posjeti turbe hazreti Ejub sultana i tamo, u
skladu s osmanskom tradicijom, opasali su mu sablju.
onoga dana kad je posjetio mezarove svojih prethod-
nika, narodu se nisu svidjeli postupci novog vladara, je
njegova maloumnost. Njegovo bolno stanje se nije moglo vreme-
nom zaustaviti, upravo suprotno, ono se sve vie pogoravalo.
Nekada bi sjeo u i isplovio na more, a nekada bi uzjahao
konja i iao nagete glave na jednu stranu. U to vrijeme je, napunivi
305
depove zlatom ili bacao ribama i pticama, a i bijednicima
na putu. Kad bi mu veziri doli na razgovor, bi se ponaao,
skidao bi im saruke, otkrivao glave. Ovo njegovo stanje je bilo
poznato ne samo velikaima nego i svakom drugom. U vremenu
od tri mjeseca i sedam dana, koliko je bio na prijestolju, sve je
krenulo naopako.
Na ovakvo stanje podigao je glas gore spomenuti Mustafa-aga:
"Ako ovo ovako potraje, dravna riznica se isprazniti toliko da
se to vie nadoknaditi". O ovome je upozorio ejhulis-
lama, kajmekama velikog vezira i druge uglednike. Na ovo je iz-
dana naredba da se iskupi vojska pod izgovorom da se dijeliti
ejhulislam i ostali su se iskupili na padiahovom
divanu. U to vrijeme je umro i drava je konfiscirala
njegov imetak.
PERIOD VLASTI EHID SULTANA OSMAN-HANA,
SINA SULTANA AHMED-HANA
L rebiu/evvel 1027. (26. r6r8.). Kao to je gore u danu
kad su se okupili ajani, vojni i dravni velikani, darusseade aga,
Mustafa-aga, je vrata u kojoj se nalazio sultan
Mustafa, izveo na druga vrata sultana Osmana, najstarijeg sina
rahmetli sultana Ahmeda, i postavio ga na padiahovo prijestolje.
Onda se priredila ceremonija prisege kao to je to od ranije bilo
U skladu s tradicijom je dan kasnije sa svim ajanima,
nosiocima vlasti i divana, otiao posjetiti turbe sultana
Ejuba i tamo je novom sultanu Osmanu pripasana sablja. Odatle
su posjetili i turbeta njegovih velikih predaka.
BIJEG MEHMED GIRAJ-HANA IZ JEDI-KULE
GDJE JE BIO I NJEGOVO HVATANJE
Ista godina. U vrijeme kad je visoki padiah bio u posjeti turbetu
hazreti Ejub-sultana, iskoristio je priliku Mehmed Giraj Sultan, ha-
nov sin, i sa nekoliko Tatara pobjegao iz kule, o je izvijeten
Mahmed-paa, kajmekam velikog vezira. Odmah potom se prelo
u akciju. S mora je pazio istanbulski subaa, Hadi subaa, s
306
sonbeki
260
, na obalu, da uhvati bjegunce.
vezir rahmetli !skender-paa s konjicom je gonio s kopna. Stigavi
do kasabe Pre vadi, !skender-paa je obavijeten da je Mehmed Giraj
stigao tamo u vrijeme ikindije, konje pustio na poljanu, a on se
sklonio u hlad jednog drveta. se da se narod kasabe i neto
ljudi iz vojske diglo da ga hvata, ali se Mehmed Giraj boriti
i ustrijelio strijelom jednog Onda je, shvativi da se ne
moe oduprijeti, odustao od borbe i zajedno sa stanovnicima Pre-
vadija uao u kasabu u vrijeme ikindije namaza. Sutra, u ranu
zoru, tamo je stigao i !skender-paa i odveo hanovog sina u prijes-
tolnicu. !skender-paa je zbog ovoga naiao na veliko uvaavanje.
On sam je kaftanom, a kaftane je dobi-
lo jo deset ljudi. Uz to je podijeljeno jo tovar na! para
261
. A
hanov sinje nakon podosta ponienja ponovo zatvoren u Jedi-kulu.
BAKIA ZBOG IZLASKA NA PRIJESTO
I SLANJE SERDARU
Nakon to je zavren posao oko izlaska na prijestol, je
baki iz riznice i podijeljen je. Poslan je baki i za
sultana Mustafe i vojsci, odredima boliik
halki i drugim koji su se jo uvijek nalazili na vojnom pohodu.
Sad su se sastavili bakii od dva i poslani su serdaru
po kapidibai Mustafa-agi, zetu ejhulislama Molle. Spo-
menuti Mustafa-aga je jedno vrijeme bio i aga a neto
kasnije je na mjesto belgerbega Dijarbekira.
PRELAZAK TA TARSKOG HANA PREKO MORA
I UP AD U ZEMLJE KIZILBAA
Godina 1027. (1618.). Kako je tatarski han da ide na kizil-
bae sa brojnom tatarskom vojskom, govoreno je prije ovoga. Kad
je dolo vrijeme da isplovi na more i provede vojsku, krenuo je s
Krima prema Trabzonu sa trideset hiljada tatarskih vojnika koji su
260
Son beki je manja, pokretna za prijevoz putnika.
261
Nal ali i potkovica za konje, a nal para "novac za
odnosno "novac za potkovice".
307
lovci na dumane. Obavijestio je serdara o svom dolasku i rekao
mu da bi se njegovi vojnici veoma tjeskobno ako bi otili
prema serdaru, nego je traio dozvolu od njega da izvri akin u
zemlju kizilbaa. A serdar mu davao podrku, ga ri-
"Sad budi muko i pokai se", mu uz to i razna obe-
Na to su Tatari krenuli da pale i are gradove i sela
Gende i i mnogo su truda uloili da dumane zaviju u
crno. Doveli su u polje gdje se jo uvijek nalazio serdar,
oko trideset zarobljenika i prema tome mnogo tovarne i ja-
stoke i nebrojeno mnogo stvari te bogatog plijena.
On je za ovo to su Tatari iskazao izvanredno potovanje i
dozvolio da ispune sve svoje elje.
POKRET ISLAMSKE VOJSKE IZ DIJARBEKIRA PREMA IRANU
I PORAZ VOJSKE KOJA JE DOLA DO ERDEBILA
Godina 102 7.
262
Kad je dolo vrijeme od pohoda serdar je sa islam-
skom vojskom krenuo na neprijatelje. Kad je stigao do tebriske
oblasti doli su izaslanici sa dvije strane. Defterdar Rakim Osman,
koji je da sa izaslanstvom ide u Iran i koji se u to vrijeme
vratio, obavijestio je da je srce puno pokvare-
nosti, koji je bio da sa krivovjernom vojskom ovaj
kraj, zauzeo ovo mjesto. On je rekao da ako se odredi deset do
petnaest hiljada vojnika koji bi brzo krenuli i posebno ako bi tatar-
ski han napravio pritisak, uz Boiju nema nikakve sumnje
da bi se neprijateljska vojska rasprila, a Erdebil i sa
zemljom sravnio. On je to tako uvjerljivim da su
serdar i ljudi uz njega povjerovali u ovu stvar. Baki-paa,
koji se tamo nalazio kao badefterdar i uz to defterdar padiahove
vojske, bio je jedan, iskusan, sposoban, pametan i zdravorazuman
vezir. On se usprotivio ovakvom pokretu, govorio je da je to veli-
ka greka jer Tebriza i Erdebila nije manje od osam kona-
ka, a na putu od osam konaka umorit se konji, ivotinje
i ljudi, i ako na odmorne vojnike napadnu umorni vojnici kako se
misli da ih se uhvatiti na spavanju?" On je elio svakako ovo
262
Godina 1027. 29.12.1617. i traje do 18.12.1618. g.
308
Ali ljudi koji su isto mislili kao i on nisu ga podrali
nego su utjeli. Poslije toga su Rakim Osman, velikog ve-
zira, jedan nemaran i tadanji beglerbeg Halepa Abaza-
-paa, prihvatili miljenje tih nezrelih ljudi da je "ovaj put unititi
nevjernika kao poruiti ator".
Ukratko te su sve age dole na savjetovanje.
Doveli su i tatarskog hana sa svjetiljkama. Boijom i
vojska je bila opsjednuta nekom sirovom pohlepom, neko je uzeo
konja, neko mazgu, svako koliko god je imao zlata uloio je u
stoku. Pripremili su prazne da bi ih napunili i stva-
rima. Neki su sjahali sa svojih konja i uzjahali na ivotinje osred-
njih konjuara. Tako su han sa svom tatarskom vojskom, rumelij-
ski beglerbeg sa rumelijskom vojskom i svi anadolski slavni beg-
lerbegovi sa svojim vojskama bili potpuno spremni. Za serdara im
je vezir Bijikli Hasan-paa. Ostali komandanti su pod nje-
govim zapovjednitvom krenuli na put. Napredovali su stalno i
Nigdje nisu stajali, osim da objeduju. Tako su put koji
traje osam i po dana preli za dva i po dana.
se da je jo ranije dobio obavijest
da Osmanlije dolaze da ga napadnu, okupio je svu svoju vojsku i
postavio je u zasjedu iza jednog breuljka. Kad se u jutarnjim sati-
ma ukazala osmanska vojska, vojska kizi l baa je odjednom
la sa svojih poloaja i "Hu, hu" navalila na njih. Nakon
ovako silnog juria nestalo je snage kod konja i tovarnih ivotinja,
ponestalo je spremnosti i kod vojske zbog nespavanja i umora, pa
ipak, uloili su veliki trud i oduprli se napadu pa su se estoko
borili dva-tri sata. Ali, kako je konjima koji su vaan u
borbi nestalo snage, kizilbai su silom prilika stekli pobjedu.
Poto su konji i mazge potpuno iscrpljeni, nije bilo snage
ni da se u bijegu potrai spas. Tako su pali kao ehidi i dospjeli u
Dennet serdar Hasan-paa, rumelijski beglerbeg Arslan-paa i
beglerbeg Dijarbekira Mustafa-paa, poznat kao "Mu Afife-
-hatun".
Hadi Mehmed-paa i Rivanli Mustafa-paa su pali u ropstvo.
I koliko jo beglerbegova, poznatih pripadnika iz ko-
redova bolUk halka i drugih izgubljenih osoba kojih je
mnogo da se ne moe izbrojiti. Krimski han je, na vrijeme
309
uspio i spasiti glavu. To je bio jedan tako lo posao kakav nije
do sada.
SERDAR OV POVRATAK NAKON RATA
Kad je nemilosrdna sudbina pokazala svoje lice s ove strane svi
su nastojali da prije izvuku svoju glavu. Oni koji su govorili
serdaru "hajdemo unititi neprijatelja" ovaj put su navaljivali "haj-
demo se spaavati dok nas nisu napali". Ali rahmetli Baki-paa je
rekao: "Ako se odavde vratimo neprijatelj nas napadati i sprijeda
i straga, oko naih stvari i vojske da je neprijatelj-
ski lav Kako god bilo da bilo, jedino to nam preostaje
je da ne pokaemo slabost, nego da se okupimo i krenemo na njih".
Ovaj put su prihvatili to to je rekao Baki-paa i napustivi taj
konak krenuli su prema Erdebilu. Jo prije toga su izaslanici kizil-
baa nekoliko puta dolazili. Sada su opet doli izaslanici i nad-
meno su prigovarali: "Mi smo doli da ponudimo mir, a vi krenuli
u rat".
JEDNA ZANIMLJIV A ZGODA
Baki-paa je ovako govorio: "Jedan od ovih izaslanika je prevarant
po imenu Burun Kasim
263
Jo ranije je njegov nos (burun) bio nad-
prirodno velik. A sada, nakon to se dogodilo da oni pobijede
Osmanlije, nos mu je toliko narastao da see do neba. Svi veziri,
beglerbegovi i vojnici visokih doli su u serdarov ator na
skup. Ali doli su u vrijeme kad je puhao vrlo hladan i otar vjetar.
Oluja je pocijepala i poruila atora pa se u srce uvu-
kao strah. Toliko se podiglo zemlje i praine da su one zatvorile
ljudima niko nikoga nije vidio. Na mjestu gdje smo sjedili u
atoru, nataloilo se praine u visini dva-tri prsta.
Ba tada je izbio Burun (Nos) Kasim. za poraz koji je
doivjela osmanska vojska, toliko je uivao da njegove brkove koji
su strili ni sjekira ne bi mogla i nije ni iskazati
koliko je bio nadmen. nas krivim, je govoriti:
263
Ovdje se radi o igri jer burun nos.
310
"Vi s nama sklopiti mir, vratit se i opet poslati vojsku. Na
kakvu da se poslije ovoga oslonimo i kojeg puta da se pridr-
avamo? Je li takva vaeg padiaha i vaih vezira? Je li to
pridravanje prava, i zadovoljavanje s pravom?" Ukratko, jedno
vrijeme je ovako govorio, a onda kad je potroio ove teke
zaustavio se. Njegova namjera je bila mir, ali glavni cilj
im je bio nas napraviti lacima, postidjeti nas a sebe uzoholiti.
Ne ni stanke, govorio je tako sat-dva ne ni-
kom prilike da progovori, a onda je zautio. Nai veliki ljudi nisu
imali priliku odgovoriti. Najzad, vezir Dilaver-paa uze
dah, zamuca, ali iskoristi priliku promijeniti temu i usmje-
riti razgovor na drugu stranu. Ovako je odgovorio: "Kasim-bee,
jesu li u ovim krajevima vjetrovi uvijek ovako estoki? Ova zem-
lja daje tako estoke vjetrove".Kad je on tako odgovorio i
rahmetli Baki-paa se brzo pribrao i odgovorio: "Nije, moj gospo-
daru, to je vjetar iz nosa Kasim-bega". Na to je prokleti kizilbaa i
ne rekao: "Moj Boe, neka ti Allah ne da na
sablju Murteza Alije, nikad nemojte ostavljati ovakav ejtanski
posao, neka nas da nikad ne silazimo s jezika naroda." Veliki
vezir, velikani koji se nalaze tamo, age koji su bili na nogama i slu-
ge gromoglasno su se nasmijali i svaki se povukao na svoju stranu.
Zbog toga je nestalo raspoloenja Burun Kasima. Ova zgoda je
dola do aha Abbasa i on je ove uvijek ponavljao Burun
Kasimu. Zbog ove dosjetke on je rahmetli Baki-pai poslao kao
poklon tri stada mazgi, slatka jela, najukusniju hranu i
0DL\ZAK OSMANSKE VOJSKE DO POLJA SERA V
I SKLAPANJE MIRA
Dignuvi se sa cjelokupnim teretom s ovog konaka, doli su i
ulogorili se u beskrajnu dolinu Serav, lijepo i s obiljem
hrane. Poto je Serav blizu Erdebila se da se vre pripreme
da se sutra ide u Erdebil. Kad su kizilbai vidjeli o se radi,
odmah su poslali izaslanike. S druge strane, potpuno su ispraznili
Erdebil, odnijeli i svjetiljke sa mezareva slavnih mer-
huma kao to je ejh Safi i drugi. Najzad su izaslanici i
s nae strane. Nakon obavljenih razgovora je da se
311
prihvate uvjeti mira koje je postavio Nasuh-paa. Potpisane su i s
druge strane garancije. Potpisan je mirovni ugovor da se od sada s
njihove strane alje svake godine dvjesto tovara svile i sto tovara
nekih rijetkih stvari, a osmanska vojska se s tog konaka vratila u
svoju domovinu.
SLANJE HRANE OD STRANE AHA NAKON MIRA
I POVRATAK IZASLANIKA
NAKON ODGO V ARA MIROVNOG SPORAZUMA
Godina 1027. (1618.). Dok osmanska vojska jo nije ni napustila
iranske zemlje, ah Abbas je, da postignuti
mir, poslao za osmansku vojsku osamsto devijih tovara namirnica.
je stigao taj poklon razdijeljen je vojsci. Specijalno je za veli-
kog vezira poslano devet natovarenih deva sa slatkim od slat-
kiima, limunom, narom, najboljim branom, i
glavama pet i deset oka. Ovim darovima je ah po-
kazivao prijateljstvo i dobronamjernost. agi i njego-
vom Baki-pai i velikog vezira, svakom od njih pos-
lao je po tri do pet devinih tovara istih namirnica. Sve ove poklone
je donio izaslanik po imenu Mirza Mehmed Husejin i predao oni-
ma kojima su namijenjeni. Kad se dato mu je pismo koje
sklapanje mira, muhurima velikog vezira i
jo nekih vezira.
SMJENJIVANJE SOFU MEHMED-PAE S POLOAJA VELIKOG
VEZIRA, POSTAVLJANJE NA NJEGOVO MJESTO DAMAD
MEHMED-PAE KOJI POSLIJE DOLAZI
NAMJESTO HALIL-PAE ZA VELIKOG VEZIRA
Godina !028.
264
Halil-paa je izloio padiahu da, kada on ode u
vojni pohod, nije dovoljno da ga zamjenjuje kajmekam. A sretni
padiah je, je riznica pretrpjela velike tete u vrijeme kad
je sultan Mustafa-han bio vrlo ljut na kajmekama i ej-
hulislama Esad-efendiju. Tako je Sofu Mehmed-paa smijenjen sa
264
Godina l 028. 19.12.1618. godine, a zavrava se 7.12.1619. godine.
312
poloaja kajmekama i poslat za valiju Sivasa, a na njegovo mjesto
je doveden jedan drugi damad (carski zet) Mehmed-paa. I ejhul-
islam Esad-efendi je smatran odgovornim u ovom pitanju pa je pre-
mjeten na jednu stepenicu nie, a padiahov hoda Omer-efendi
je pa je njemu povjereno da od sada poredak
uleme. Onda je Omer-hoda, pretjerano punio padiahu
ui kako je Halil-paa bio uzrok da je stradalo toliko vojske i da
mir koji je sklopljen nije po padiahovoj elji. Tako je
da se Halil-paa smijeni s poloaja serdara, a na njegovo mjesto
dovede Damad Mehmed-paa.
U povratku s vojnog pohoda Halil-paa je doao do jednog
mjesta blizu Uskudara. Pred njega je izaao kapidija, uzeo
od njega muhur velikog vezira i predao ga padiahu. Istovremeno
je padiah dao Halil-pai poloaj beglerbega ama. Ali paa ovo
nije prihvatio i, kako je od ranije bio sufija, doao je do tekije
Uskudarli ejhler ejhi Mahmud-efendije i sa dvojicom
uao je u izbu. Koliko god se insistiralo da ide za valiju ama on
se izvinjavao "Ja sam starac koji nije za posla, poslije
ovoga vie gledati ovosvjetske stvari." Onda je na
osnovu pisma Mahmud-efendije ostavljen na tom mjestu s prepo-
rukom da ga ne diraju. poslije je kao kapudan (koman-
dant mornarice) poharao otok Mavru, sa bogatim se plijenom vratio
i predao ga padiahu to je zauzelo istaknuta mjesta u povijesnim i
biografskim knjigama. Taj se zbio 1028. (1619.) godine.
POSTAVLJANJE ISTANKOJLU KAPUDAN ALI-PAE
265
ZA VELIKOG VEZIRA
U ovoj blagoslovljenoj godini je admiral Kapudan-zade Ali-paa s
osmanskom mornaricom napao nekoliko neprijateljskih brodova,
s bogatim plijenom se vratio u prijestolnicu i sretnom padiahu
predao mnogo poklona rekavi da je to zaplijenjena roba. Ali s
druge strane je Damad Mehmed-paa hukao baila da
265
(Guzelde) Ali-paa, poznat i kao Istankojlu Ali-paa jer je bio sin ta-
monjeg valije Istankojlu Ahmed-pae. Veliki je vezir postao sa poloaja ko-
mandanta mornarice 23.12.1619. i obavljao tu dunost do 9.3.1621. godine.
V. Danimend, V, 30.
313
se ovaj poali "Od nas je oduzeto mnogo vie imetka nego to je
predano sretnom padiahu. To je od nas uzeto zulumom i
nije bilo nikakvog rata niti neprijateljstva". S druge strane i Ali-
-paa je odmah preao u akciju: bilo ta bilo, ta god se govorilo, s
je u vrijeme pred spavanje odnio Mehmed-pai poklone vri-
jedne desetak tovara vie puta mu poljubio ruku i skute i su-
tradan rano je postao veliki vezir. dana je Mehmed-paa
poslan u progonstvo za valiju Halepa, poslani su mu nemilosrdni
ljudi da ga izbace iz dvora i pod strogom paskom je poslat prema
Halepu. Kako je dozvoljeno da se od njega trai trideset
zlatnika, da bi se ove pare dobile, pet puta na dan mu je slan
ja kapidija pa je htio ne htio bio prisiljen dati taj novac. I druge je
velikane obrlatio nekakvim izgovorom, a od onih od kojih nije
imao drugih da novac je pozajmljivao ili uzimao
kao i takvim ujdurmama je doao do velikog bogatstva.
Nakon to je isplatio slubenicima, je svaki dan po-
slati po nekoliko kesa padiahu. Njegova bliskost sa padiahom se
toliko da je darussadeagu, Mustafa-agu, usprkos njegovu
bogatstvu i ugledu, uspio protjerati u Egipat, a njegov imetak pri-
svojiti. Isposlovao je naredbu da se i Omer-hoda udalji iz Istan-
bula i da ide u Mekku. Stavio je ruku i na Baki-pain imetak. Nakon
to ga je zatvorio u Jedi-kule, prognao ga je u Alir. Nije ostao vie
niko ko bi rnogao u padiahovu blizinu osim njega.
NANOENJE PORAZA NERPIJATELJSKOMTABORU
OD STRANE VEZIRA ISKENDER-PAE
Godina 1029.
266
Ova sjajna vojna rahmetli Iskender-pae je drugi rat
u kome je unitio neprijateljski tabor. Rat je tekao u pojedinostima
ovako:
Jedan nevjernik porijekla po imenu Gapar bavio se
trgovinom roblja pa je kupovao neke muslimane koji su kao roblje
radili na brodovima nevjernika. Gapar je uz pristanak
rahmetli Iskender-pae odlazio nekoliko puta kao izaslanik austrij-
skom caru i od njega se Kao protuuslugu za ovu uslugu dat
266
Godina l 029. 8.12.1619., a zavrava se 25.11.1620. godine.
314
mu je pod zakup sandak Taka. Kasnije, on se nije time zado-
voljio, traio je moldavsko vojvodstvo i s tom namjerom je potro-
io podosta novca. Nakon to je dobio vojvodstvo, Hoda-efendiji
je dao u ime mutuluka deset dukata da mu ne bi to davao
kao mito. Rahmetli !skender-paa je garantirao da on u svakom
pogledu dunost obavljati kako treba i tako je osigurao da se ta
dunost preda njemu. Nakon upravljanja tim krajevima koje je tra-
jalo blizu dvije godine mjesto vojvode je dato nekom drugom. U
isto vrijeme, njega su zaplaile neke osobe. Na ovo se on pobrinuo
i doveo veoma brojnu vojsku iz Poljske. Mjesto upravljanja je
postavljeno u preko puta Jaija (Japazara) koji je centar
Moldavije
267
.
U poljskoj povijesti je imala posebno mjesto. Rahmetli
Gazi Giraj, jedan od tatarskih hanova, u pohod na Janik sa
brojnom tatarskom vojskom, bio je primoran tamo se sa
Po ljacima. Tada je glavni zapovjednik Poljaka, koji je jedno vri-
jeme bio i zastupnik kralja, imenovan da na velike poljske
vojske oslobodi od Tatara pokrajinu Kidlar, pa je za to bio odre-
da u okolini napravi velike rovove i utvrdi je. U tom
kraju je sa Gazi Giraj-hanom ratovao dugo vremena, na kraju je
sklopivi mir pristao na uvjete da prema nagodbi svake godine
daje Tatarima deset zlatnika dizje, i isti broj kalpaka sa
krznima, i na taj su se dvije vojske odvojile jedna od druge.
Tako je, kao na ovaj sada poljska vojska bila
postavljena tamo da bi to donijelo
Kad je !skender-paa za Gaparovu pobunu i da dolazi u
s mnogo vojske, uz njega je bilo samo hiljadu ljudi. Odmah
je poslao glas akkermanskim Tatarima pa je hanov brat Kalgaj
sultan Devlet Giraj-han doao s tatarskom vojskom i krenuo na
Gapara. Tako rat trajao je vie od trideset dana. Sukobi
nikako nisu prestajali. Najzad, vjetar pobjede je zapuhao s islam-
ske strane pa su nevjernici bjeati. Ali uli su u takav pore-
dak da su sa strana poredali po tri reda kola, vie od trideset hiljada
konjanika sjahalo je s konja, a posebno se jo kola nalazilo
267
Jai (danas Jai) grad u Rumunjskoj, u blizini rijeke Prut koja je ri-
jeka prema Moldaviji.
315
dvadeset hiljada pjeaka, pucali su na sve strane i se
tako odlazili su. Ipak, stigla je Boija Islamski vojnici, za-
jedno sa Tatarima, preli su u napad i potpuno razbili neprijatelja.
Zaplijenjeno je sto dvadeset topova, i u skladu s tim ljudi, mnogo
stvari i na hiljade kola. Sam Allah zna brojeve uzetih stvari i ljudi.
Vie od stotinu poljskih koji su predvodili vojsku je
zarobljeno, a neki su i ubijeni. Odmetnik koji im je bio vojskovo-
Danilko i drugi Kotespolkin, okovani su u lance i
poslani padiahu. Prema podacima koje su oni dali, bilo je preko
pedeset tri hiljade vojnika upisanih u spiskove. Islamskih vojnika
koji su pobijedili ove bilo je svega deset hiljada ljudi. Kasnije je
Merre Husejin-paa ovog velikog prokletnika oslobodio za jedan
srebreni pehar vrijedan hiljadu kurua. Iako se bilo da
se preda nevjernicima Galata
268
za sto hiljada kurua, zbog neum-
jesnog i postupka Merre Husejin-pae bilo je
ovako.
!skender-pae je pak, s obzirom da se prije ovog doga-
nalazio uz Gapara, pao u zarobljenitvo. Spomenuti proklet-
nik ga je kupio i uhapsio.
JEDAN OD RIJETKlH SMRZAVANJE BOSFORA
Ovaj vrlo rijetko ovako je opisan od strane majstora
pjesnika Sejjid Haimija i Neatija
269
:
"estoka je zima, sledilo se Istanbula i Uskudara.
Svud okolo ljudi hodaju bez straha po ledu.
More i kopno je jedno, gledaj na ovo okom pouke.
Obriite koprenu nemara ko god je ima na
Pomoli se Gospodaru i idi sa svojom
Nadamo se da nestati da biti usliene
O Haimi, izrekoh tarih i
Hiljadu i tridesete, more se zaledi i put do U skudara postade.
270
268
Misli se na trgovce koji su obitavali u istanbulskom kvartu Galata.
269
O ovoj dvojici pjesnika nemamo bliih podataka.
270
Godina l 030. 26.11.1620., a zavrava se 15.11.1621. godine.
316
Neatijev tarih je
Boijom naredbom zima u Istanbulu bi ove godine
takva kakva moda nije bila od postanka svijeta
Sledie se Uskudar i Istanbul, more se osui
Ko god ovo vidje pomisli more je postalo polje.
Ko ovo vidje, po ledu na moru
hodae ko po kopnu toliki neustraivi
Sledio se dah ljudski
Koliko stvorenja je stradalo od ove zirne neba.
i Naa ti tarih
271
:
Ah, hiljadu i tridesete se more zaledi
SMRT SULTANA MEHMEDA-HANA, PADIAHOVOG BRATA
Godina I029. U ovo je vrijeme sretni padiah je dao da se pogubi
bez razloga i krivice princ sultan Mehmed-han, jedini njegov brat
od oca i matere. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
Kau da je ovaj grijeh obavljen s fetvom Takoprtizade Kemal-
-efendije. se da je fetva o ovome traena od ejhulislama
Esad-efendije i da ju je on uskratio.
SMRT VELIKOG VEZIRA ALI-PAE
I VEZIRSTVO HUSEJIN-PAE
272
Godina I030. se pripremama za pohod sretnog padiaha na
velikom veziru Ali-pai je doao edel i on je
no, zbog bolesti beike, napustio ovaj prolazni svijet.
Neka Allahova milost bude nad njim. Bio je nasmijana lica,
ljubazan prema svakom i lijepe naravi. U vrijeme dok je bio veliki
vezir nije nikoga javno ponizio. Ako je neto takvo i bilo, bilo je
271
Tarih je vrsta pjesme kojom se izraava datum nekog S obzirom
da svako arapsko slovo ima i svoju vrijednost, zbirom vrijednosti
slova izraava se eljena godina. Ovi datumi su izraeni i i zbirom
vrijednosti slova, to je u stihovima oba ova pjesnika.
272
Husejin-paa je porijeklom Albanac iz Ohrida. Veliki vezir je bio est mjese-
ci i devet dana, od 9.3.1621. do 17.9.1621. godine.
317
iza paravana. A koliko je sretan bio Omer Hoda, bio je jo u
Uskudaru kad je Ali-paa umro, on se ponovo vratio u Istanbul i
na dravnih poslova doveo je Husejin-pau koji je dospio sa
biveg poloaja bostandibae.
ODLAZAK RAHMETLI SULTANA OSMANA U POHOD NA
I POVRATAK NAKON TO GA NIJE OSVOJIO
7 demazyelahir 1030. (29. travnja 1621.). Poljski kralj, loeg
morala sa buntovnim Kazacima, napao je na osmanske zemlje,
popalio i poruio crnomorske obale. Ni na kakav ga nije bilo
u tome. Dva puta je podigao vojsku i uao u
nae zemlje s ciljem da se suprotstavi samom padiahu, svaki put
mu se suprotstavljao rahmetli !skender-paa i nakon borbi bivao
poraen i se sve vie nazad. Ekselencija padiah je znao
istinu o ovome. Eto, s takvim stanjem, u skladu sa padia-
hovom i ponosom, bio je primoran i obavezan krenuti na njih.
Tako se gore spomenutog datuma, nakon to je u Istanbulu prire-
ceremonija, krenulo s ciljem da se ari i pali
po poljskoj zemlji i dvadeset estog dana istog mjeseca (18. svib-
nja 1621.) stiglo se u Edrenu. Smatralo se pogodnim da se odatle
ide putem Karinabad. Poto se nisu nalazili na mjestu
zvanom Ahirkoyu, padiah se estoko rasrdio na njih. Kako nisu
doli na vrijeme, je da im se obustave Prvog dana
mjeseca abana (21. lipnja), dolo se u blizinu kasabe Ajdos, a dva-
deset drugog (12. srpnja) stiglo se u pristanite


dana blagoslovljenog mjeseca ramazana (23. srpnja) proli su
Dunav i nogom na vlaku stranu. Na konaku zvanom Sasar
stigao je i veliki Bajram pa su svi velikodostojnici, u skladu s tra-
dicijama, bili da na jedan dostojan poljube padi-
ahove skute. estog dana istog mjeseca su u mjestu
Varba. Na tom mjestu je podijeljen baki po pola
kurua pa je vojska u redovima prola ispred padiaha i na taj je
273
Mjesto u Dobrudi na desnoj obali Dunava prije nego to Dunav
praviti Deltu, gdje je sultan Osman II, za vrijeme vojnog pohoda napravio
utvrdu. V. l. H. Osman/i Tarihi, III, C. I Kisim, Ankara, 1973.,
str. 130.
318
napravljena neka vrsta smotre. Ali cilj ovakve vrste smotre
bilo je slomiti srca
Bio je deveti dan istog mjeseca. Rasprene su neprijateljske
snage od strane Hadi-pae i Kor Husejin-pae, a ono to se spasilo
ispod sablje sklonilo se u jednu poljskih nevjernika. Ekse-
lencija padiah je stigao tamo i sjedio je u hladu da se odmori.
Kad su htjeli paljenjem baruta unititi nevjernike, oni su jedan
po jedan iskakali iz napolje gdje su ih hvatali, ubijali i slali
na dno Dehennema. dana spomenutog mjeseca,
pobjedonosni padiah je postavio svoj otag preko puta neprijatelj-
skog tabora. dana je doao tatarski han sa brojnom
tatarskom vojskom pa je bio ljubljenjem padiahove
ruke. Tada je njegovoj kruni punoj radosti jedna per-
janica ukraena vrijednim draguljima, a pripasan mu je i dragu-
ljima ukraen tobolac za strijele. Posebno su mu darovana dva
komada veoma vrijednih kaftana vezenih srmom i jedan prekrasan
konj ukraen zlatnom opremom. Kasnije su mu prilikom svakog
dolaska d;uivani po jedan dva samura, krzno od risa ili
kaftan.
Odatle su se pod padiahovim zapovjednitvom lahke jedinice
sastavljene od Tatara i Osmanlija vrlo u
akine tako da je svakog dana na jednu stranu odlazilo po
hiljada ljudi. a toliko ih se i u vojni logor. S jedne strane
se vodio i taborski rat i svakog dana su se vodile estoke borbe da
su to i meleci na nebu odobravali. Sutradan nakon to je doao,
Karaka-paa je tako estoko navalio na neprijateljski tabor, ali
oni koji su mu iz pozadine pomagali pristigli su do ehida.
Na kraju su se poalili padiahu: "Husejin-paa je, zato to se pla-
io za svoj poloaj, ostavio Karaka-pau u nepovoljnom poloaju,
a on nije doao, povukao se u hladovinu drveta". Sretni padiah ga
je razrijeio i na njegovo mjesto doveo Dilaver-pau. Nastojanjem
Dilaver-pae je jo mnogo napada, ali nije bilo
pobjeda nije Punih trideset dana se ratovalo i svako-
dnevno se nesretni poljski krajevi, ali neprijateljski tabor
se nije mogao pobijediti. Dva velika vladara, osmanski padiah i
tatarski han nisu mogli pobijediti po plaljivosti poznate poljske
nevjernike i pored toga to poljskom vojskom nije zapovijedao kralj
319
nego joj je na bio njegov sin. Nema sumnje da je to bila Alla-
hova opomena.
JEDNA VEOMA AR
Kad je umro veliki vezir Ali-paa i na njegovo mjesto doao
Husejin-paa, odveo je pred padiaha Mehmed-pau,
ka s kojim je bio veoma vezan i je svakoj vjerovao, i re-
kao: "Nakon !skender-pae nema nikoga velikanima drave
ko bolje poznaje neprijatelja i koji se bolje razumije u ratovanje".
I njegova ekselencija padiah, poto se spremao na vojni pohod,
pitao ga je za mnoge stvari.
Rahmetli Mehmed-paa je sam ovako "Bio je
tamo durusseade aga, Sulejman-aga. Ovaj aga, crnac divovske
u neke se stvari vrlo malo razumijevao. Ali o neprijateljskom
stanju nije nita znao, a u i ratna pitanja bio je potpuno
Mene je pitao: Moe li se poljski kralj
suprotstaviti padiahu? Moe li se toliko osmjeliti?" Ja sam mu
odgovorio: "Mi uraditi ta treba i obaviti pripreme, ako sve
bude po planu mi imati mahane, padiahovu vlast
uzeti iz naih ruku." Na to se aga uznemiri i "Mi smo tebe
smatrali obavijetenim o pitanjima granice i neprijatelja, a ti ne-
ma pojma ni o nebu ni o zemlji. Kako poljski kralj moe
pred padiaha? Ili kako se moe na to odvaiti. Ima li on
vojsku koja se moe oduprijeti Osmanlijama?" Ja
sam mu uzvratio: "Gospodaru, ne moe se podcijeniti neprijatelj,
svi nevjernici su jedan narod: Austrijanci, Rusi, Kozaci, a
vjerujte i Franci, pa i rimski papa im ako ne daju voj-
nike novac, ako ne daju novce poslat vojnike, nevjernici
svi zajedno ustaju u ime svoje vjere bez ostatka, svi duu daju za
zajednitvo." Ali aga se opet nije smirio i nastavio se dobacivati s
visine."
Znalo se da sretni padiah od njega nema blie osobe, bio mu je
blii od velikog vezira pa i od matere. Kad padiah u
kola i on kad sjede u tahterevan i on sjedne. Tako je u svakom
tako padiahu i ga uzdizao. Na mnogo mjesta
mi smo objasnili zlosretnost oholosti. Mi vjerujemo da je i u ovom
320
pohodu oholost dovela do do neuspjeha do kojeg se dolo.
A sada da se opet vratimo osnovnoj temi.
U to vrijeme se na mjestu gospodara Moldavske nalazio Radul,
jedan od poznatih moldavskih Radul, kojeg je na taj po-
loaj postavio padiah, imao je sa Poljacima vrlo bliske veze,
osim to je s njima bio komija i to su sudjelovali u
nevjerstvu. Tako je on bio posrednik u mira dvije
strane. je bio od davnina u moldavskim granicama
u svojstvu jednog malog dvorca. Kad se pobunio prokleti Gapar,
ovdje je ostavio nekoliko stotina pjeaka i predao ih poljskom kra-
lju da mu pomognu. nisu im nita bili od koristi, bilo je
svejedno ima li ih tu ili ih nema. A sada je napravljen sporazum da
se ova preda Moldavskoj pod uvjetom da odmet-
nici ne smiju prelaziti u osmanske zemlje.
Kako je dola zimska sezona i pribliile se petog dana
zilkadeta (22. rujna 1621.), odatle se krenulo i dvadeset osmog sa-
fera 1031. (14. 1622.) dolo se u prijestolnicu, Istanbul.
SULTAN 0S.MAN POSTAJE EHID,
A SULTAN MUSTAFA PONOVO
8. redeba 1031. (19. svib'!}a r622.). Ovaj jezivi je bilo mnogo
lake preutjeti nego Ali kako smo se u ovoj knjizi drali
metoda da damo mjesta koji se rijetko ne bi
bilo ispravno ovaj veoma rijedak ne opisati. Eto zbog toga
smo ovo napisali.
Kad se vratio u Istanbul padiah toga vremena sultan Osman-
-han, bio je tuan i ljut na mnoge osobe to nije pobijedio i unitio
neprijateljsku vojsku. Vjerovao je da je to bilo prije svega zbog
nemara osmanskih vojnika. U takvom duevnom stanju je
posjetiti sveta mjesta i obaviti had, i se pripremati za to
putovanje. Odredio je dvojicu buljuk-aga na
postrojbi boliik halka koji ga pratiti, a je postavio
na zagardibau.
274
narodom se rairio glas da je cilj
274
Zagardi je red nastao iz reda carskih psetara, zagardibaa je nji-
hov zapovjednik. Svrstani su u ezdeset o rtu Imali su i ko-
321
ovih priprema sasvim drugi, su govorili da pod nagovorom
darusseade-age sultan sredite Egipta, Kairo, osman-
skom prijestolnicom. S druge strane su jo ranije neki
pobudili nezadovoljstvo vojskom prema padiahu. Okuplja-
nje i pravljenje smotre za vrijeme pohoda na Poljsku pod
izgovorom da se dijeli baki, izazvalo je njima pravu ljutnju.
I spahije su bile kivne na padiaha. Jer kad je u vrijeme rata Karaka-
-paa pao kao ehid, sultan Osman nije im dao njihovu ulogu, nego
su natrag. Zbog toga su njima stigle vijesti da ih padiah
eli poniziti. Eto to su sve bili razlozi smutnji i smicalica.
Osmog dana mjeseca redepa l 031. (19. svibnja 1622.) godine,
bila je srijeda. Sjedili smo kod rahmetli Baki-pae. Uz obalu je
pristala na koju je trebalo utovariti otage sretnog padiaha. S
dvora su doli ljudi koji su rekli: "Poaljite i vi svoje atore". Ekse-
lencija Mehmed-paa, sadanji defterdar u rangu vezira, bio je
tada rahmetli Baki-pae. Obratio se glasnicima koji su doli
"Pomozite da i nai atori ne ostanu". Kad su oni doli u
i bavili se pakovanjem, doao sam i ja, siromah, sa svojim
zetom
JEDNA PRESUDA
Tu je odmah i rahmetli Muneddimbai Mehmed-efendi.
Ramazan "Recimo, da i ovog uzmemo sebe." I
pokaza mu mjesto nama. se smijati
atora i pripremanju, i da se to sve radi uzalud. Na
nae "A ta se atori sretnog padiaha su
otili, zar se ne ide?" On uzvrati: "Nakon ovoga nema ni pretpo-
stavki da se ide, niti su otili niti Mi smo molili i insistirali
da nam objasni, ali on se nije na tu temu. U to jedan od
Baki-painih ljudi sav zapjenuan i donese vijest da se
digla velika gungula kod Sulejmanije i da se skupilo mnogo svije-
ta kod agi ne kapije
275
. se odmah oglasi "Nisam li
vam rekao, vidjet ta jo sve biti!" Na nae pitanje ta misli
i pjeadijske jedinice, je bilo manje ali su im bile
vie nego u pjeadijskih.
275
Misli se na agu glavnog zapovjednika toga vojnog reda.
322
li se dogoditi neto sretnom padiahu, odgovorio je "Ne znam
ta biti, ali ostati do blagoslovljenog ramazana."
Kasnije sam mnogo puta pitao odakle ova informacija Muned-
dimbai, molio sam da kae. Ali on je uporno nijekao svaki put
da kae izvor informacije. Zadovoljavao se samo da kae "Iz mo-
jih usta ponekad izlaze baljezgarije, izgovaram gluposti perzijskim
jezikom, eto to je jedna od njih." Pitao sam ga odakle mu to mi-
ljenje o sretnom padiahu, a on je samo ovo izgovorio: "On je
pod takvom zvijezdom da se sve znalo jo od njegova
S druge strane, i spahije krenue u Dilaver-pain saraj,
a odatle do Omer-pae i od njega su traili da se sloi s njima u
pogledu toga da se padiah da ide u Hidaz. Kako su od
njega dobili nepovoljan odgovor, krenuli su prema Atmejdanu i
tamo se iskupili. S jedne strane su u padiahovo prisustvo zajedno
doli ulema, ejhovi i sejjidi. Sretni padiah im "To to je
razljutilo ove odmetnike, zbog je eksplodirala njihova pokva-
renost to je izalo iz vaih glava, ono to uradim njima, uradit i
vama", pa se oni time zaplaie. ejhulislam Jahja
276
se
izravno obrati: "Boe moj padiahu, ulema koja se moli
za vas nije potakla odmetnike. Mi samo zbilja nismo eljeli da vi
idete na ovaj put. A razlog je to to vai preci nisu radili, to nisu
trebali ovim putem. Ako ima naeg grijeha, onje u tome".
to se buntovnika, oni su traili glave Dilaver-pae, Hode
Omer-efendije i darusseade-age, i stalno su ponavljali da su oni ti
koji su padiahu utuvili te neprihvatljive ideje. Dilaver-paa je
tada bio pobjegao i obukao vuneni derviki pa se bio sklo-
nio u tekiju Uskudarli Mahmud-efendije. Bostandibaa je odmah
poslao jedan i doveo ga, ali sretni padiah nikako nije pri-
stajao da ga prepusti u ruke buntovnika. Ulema i ejhovi su jako
insistirali i govorili da njegovi preci nisu tolerirali ovakve smica-
lice, ali opet nisu uspjeli privoljeti sultana Osmana. Tako se skup
raziao.
276
Veliki divanski pjesnik, majstor gazela ejhulislam Zekeriyya-zade
Jahja-efendi, bio je u svome dugom ivotu (1553.-1644.) i tri puta ej-
hulislam i to od 21.5.1622. do 4.10.1623.; od 22.5.1625. do 10.2.1632. i od
7 .1.1634. do 27 .2.1644. kada je i umro. Ukupno je bio ejhulislam pre-
ko 18 godina.
323
Kako se tada je istanbulski nakibuleraf
277
Gubari-efendi
izaao napolje i rekao hladno buntovnicima na koje je naiao:
"Ono to smo mi rekli nije prolo, vi i recite", navodno je
i rekao "nemojte odstupiti od onoga to znate". Nakon toga je
skupina vojnika nahrupila u saraj. Otvorena je carska kapija i osta-
le kapije saraja. Sve sluge unutranjeg saraja su se sklonile u jedan
kraj. Buntovnici su doli do hasode, a mnogi su razbojnici
uzeli razne stvari. Onda su nali sultana Mustafu, izvukli ga iz
izbe i njemu se zakleli na vjernost. U to vrijeme se tamo nalazio i
rahmetli ejhulislam Esad-efendi kojeg je padiah poslao tamo.
Predloili su da se i njemu prisegne. Na da nije doputeno da
se zakunu sultanu Mustafi, krenuli su na njih orujem i prisilili ih
na zakletvu. Vidjevi ta se zbilo, sultan Osman posla buntovnici-
ma Dilaver-pau i darusseade-agu. Kad su buntovnici vidjeli ove
da su doli do carskih vrata, napali su ih sabljama i sasjekli u
komade. Onda su sultana Mustafu uzeli zajedno sa njegovom maj-
kom, postavili ih u kola koja se u saraju koriste za bolesnike, od-
nijeli ih do odaja i smjestili u Orta damiju.
Kako su na tako odnijeli sultana Mustafu, mi smo
promatrali s jednog prozora koji gleda na ulicu u blizini ehzade
damije. Toliko ih se mnogo iskupilo, kao da se svijet iskupio na
sudnjem danu. Ta iroka ulica je bila toliko puna da ne bi igla pala
na zemlju kad bi se iz zraka bacila. Narod se tiskao oko kola u koji-
ma je prevoen sultan Mustafa, jedni su se preko drugih propinjali i
stavljali kao znak na kola komad tek otrgnutog platna. Sultan Mustafa
je sjedio u stranjem dijelu kola tako da se nije ni vidio. Ispred nje-
ga sjedila je njegova mati, uzimala znakove i narodu davala lijepa
Svojim sam vidio kako su provedeni i odvezeni.
Sultan Osman nije znao da je stvar dola dovde. Mjesto velikog
vezira je dao Husejin-pai, a za agu je postavio
mali Kara Ali-agu. Bilo je vrijeme ikindije. Husejin-paa je izaao
u obilazak grada sa dosta ljudi, doao pred ehzade damiju, sjahao
s konja i uao u damiju. S nekim osobama je lijepo razgovarao,
277
Nakibuleraf je zastupnik erifa i sejjida tj. potomaka Muhamrneda a. s. u
jednom mjestu, a istanbulski nakibuleraf je bio zastupnik svih sejjida i eri-
fa u Osmanskom carstvu.
324
dao neka i, ne zadravi se dugo, otiao. Kara Ali-aga je
proao ispred naeg konaka i otiao svojoj Moj odani drug
Kazandizade Ahmed-aga, pjeadijski zapovjednik koji je ranije
bio sekbanbaa, a koji je sada bio u naem konaku, ode
novu dunost Ali-agi. Pitao sam Ahmed-agu kad se vratio "Aga,
kakvo je ovo sada stanje? U Orta damiji su sultana Mustafu
nili padiahom i kau svijet se okupio, a ovi su jo u ovoj dolini?"
Ahmed-aga ovako uzvrati "I ja sam to sada pitao Ali-agu, a on od-
govori: Nema nita. Dolo je nekoliko nitkova i sramotnih ljudi,
ako Bog da sva ta bagra nestati i smutnja prestati." i
sandakbeg Adem Hasan-aga i da se Baki-paa sakrio i da je
njegov saraj A Husejin-paa, koji postati veliki ve-
zir, zgodnim citirati stih "kad smrtni ivotinji koju
love ona ide na onu stranu gdje je lovac" i mjesto gdje se
lovi predloi rahmetli je stanje ovakvo, i
uzmite kese zlatnika, hajdemo na aginu kapiju, odatle ja-
odabai i njihovim veteranima, nekima da damo novac,
neke zamoliti". Padiah prihvati ovaj prijedlog i dovedoe
mu konja. tezkiredija Husejin-pae, ovako objasni:
"Rekao sam Husejin-pai da ne znam kakav biti rezultat naih
planova. Svi su slono rekli da su sultana Mustafu prizna-
li padiahom." "Vi postaviti padiaha koji nije normalan?"
Ali oni nisu odgovarali. Ja sam rekao da ute od zaprepatenosti i
ponovo sam pitao. Ponovio sam to pitanje po put kada smo
pjeke izlazili iz Ovaj put mi je tiho promrmljao: "ta ti
govori, kako bi to bilo da narod u vlast biti
neka bude samo neka svijet do reda i poretka." Tu smo
prije jacije otili do agine kapije i u razgovorima punim smutnje
smo jutro.
Kad je svanulo, opet je narod stao na ejtansku nogu, sve je opet
krenulo naopako. Narod nije mogao stati na ulice. Opet je svijet
bio pun pokvarenosti i smutnje. Tada je jadni padiah poslao agu
u Orta damiju. Ovi su izvukli sablju i usmrtili agu koji
je umilno govorio punim Kad su buntovnici
saznali da je jadni padiah na aginoj kapiji, otili su tamo i sasjekli
Husejin-pau u komade. Nakon toga su izvukli jadnog padiaha sa
skrovitog mjesta.
325
Opet sam sa prozora naeg konaka vidio. Nali su nekog ra-
sijanog tipa, skinuli ga s konja i jadnog padiaha uzjahali na toga
konja. Na mu je bila neka stara bijela anterija, a na glavi
pohabani kauk od kadife. Na kauku je bio zamotan prljavi saruk. I
to su stavili ono to su skinuli s ljudi na koje su naili na putu. to
god ima pokvarenosti i smutnje na svijetu, iskupilo se oko ovoga
jadnika. Postupci, ponienja, psovke koje su mu ne mogu se
ni iskazati, a kamoli zapisati. Jer mi smo ih vidjeli sa mjesta na
kome smo se nalazili, ali nismo ta su govorili. Ali kasnije
smo od Karamizraka i ta su govorili. Na taj su sultana
Osmana doveli u Orta damiju. Spomenuti Karamizrak je tada bio
Odgojen je u slubi ranije spominjanog Ahmed-age i bio
je jedan od njegovih najbliih ljudi. Karamizrak se, nakon to je
doveo sultana Mustafu u padiahov saraj, odvojio od tih odmetni-
ka, doao Ahmed-pai i na skupu, to jest u damiji, kad nas je vi-
dio namje ta smo vidjeli, a to nismo
"Kad je rahmetli sultan Osman uao u mesdid, na sultan-
-Mustafinoj materi je vidio da je njen sin postavljen na prijestol, u
nije bilo nikakve sumnje. Tamo su doli i i zagar-
dibaa, koji su pripadali agama odaka. Dolo je i sedam-osam
aga nieg ranga od njih. Carica majka je s nama razgovarati.
Iz razgovora smo shvatili da je naklonjena Davud-pai koji joj je
zet. Rekli smo da se i mi slaemo. Pitala je ko od nas zna pisati.
Age su pokazale na mene. Odmah su donijeli divit i pero i prvo to
sam napisao je naredba o postavljenju velikog vezira. Poslije sam
tako napisao naredbe o postavljenjima na jo osamnaest vanih
slubi. Iz mog pera je izala i naredba o zvanju za mene.
Tada je sultana Mustafu njegova mati dovela da sjedne u mihrab.
I dadilja na se skutima sjedilo, drala je padiahove ruke.
Kako je napolju graja svjetine bila pretjerana, sultan Mustafa se
ponekad dadiljinih ruku i se za eljezne ipke
gledao kroz prozor. Kad bi tako uradio, mati bi mu dolazila do
njega i mu "Moj lave, moj panteru" uz dadilje
vrlo paljivo mu odvajala ruke od eljeznih reetki na prozoru, po-
novo ga dovodila do mihraba i tu ga posadila. Ovaj se po-
navljao mnogo puta. ovo rahmetli sultan Osman je uzvik-
nuo: "Gledajte ovo, vi Koga ste postavili za padiaha.
326
Vi ste bili uzrok presijecanja dinastije i vaem odaku takvu
stvar da se do sudnjeg dana osloboditi kajanja." Ovo i jo
mnogo je izgovorio i zautio. Onda je skinuo turban s
glave i spustio ga na zemlju. Tako gologlav je ustao, a iz blagoslov-
ljenih mu tekli su potoci suza. se opet svijetu,
ponovo, "Hej age, ja sam ne pravio neke greke
zbog mladosti i ako sam napravio neku greku pod utjecajem loih
odgajatelja, nemojte vi to Nastavi kroz "Vidite sta-
nje ovog svijeta dok sam jutros bio padiah sa nebrojeno mnogo
i imetka, sada moja i vrijednost ne iznosi ni koliko
jedna bijela kapica od deset Kad je ovo vidio turnadibaa,
srca, skide saruk sa svoje kape i prui ga: "Moj
padiahu, je stavite ga na vau blagoslovljenu glavu,
da ne bude gola, zamotaj te je". Sultan Osman najprije ne htjede
uzeti, a onda ga uze i stavi na glavu.
U to vrijeme i Davud-paa. Uz njega je bio nevjernik de-
bedija, koji je imao spremnu u ruci. je doao
odmah stavi Ali rahmetli padiah stegnu rukom ue i
u smrtnom strahu odbaci toga prokletnika natrag. Mi smo sa svoje
strane uzviknuli: "Padiahu, ta uradi, ako se ovo napolju, sve
nas raskomadati", i smo ga u njegovim po-
stupcima. Na to sultan Osman, se Davud-pai "Zu-
jedan, ta sam ti uradio? Iako si puta bio kriv,
nisam te pogubio, dao sam ti poloaje, ukazivao potovanje. Otkud
sad toliko neprijateljstvo i nemar?" A onda, se opet
nama "Ovaj dumanin me ubiti." Mi smo na to uzvratili: "Padi-
ahu, zar se to moe i zamisliti? Priberite se i dobro se drite,
budite mirni, na padiahu, na vladaru, Boe da vai zas-
tupnici vas zanemare i zapuste". Tako smo ga pokuali ohrabriti.
Ali s druge strane, mati sultana Mustafe je siktala: "E age, vi ste
neznalice, kakva je ovo zmija, ako se odavde spasi, od nas i od vas
niko ostati iv". Davud-paa opet dade znak prokletom
debediji i on stavi Mi smo ovaj put to tekom mukom

Kad se pribliilo vrijeme ikindije, doveli su sultana Mustafu u
padiahov saraj. Sultan Osman je ostao u damiji. Eto, ja
sam tada ovdje doao i vam sve to sam vidio i
327
Time je on zavrio svoju Ali bilo mu je vrlo drago to je
u nije mogao mjesto ni da sjedne ni da
stoji, nigdje mu nije odgovaralo.
S druge strane, je odveo u saraj sultana Mustafu, Davud-
-paa se vratio. Utovario je rahmetli sultana Osmana u jedna teret-
na kola, kraj njega je postavio jednog poznatog kao
Kilinder Ugrusu
278
i jo nekoliko sramotnih ljudi. Malo iza njih je
i on sam iao sa svojim kolima i ih tako stigli su do Jedi-
kule. Ne akama, poslao je po delata. On sam je stajao
na kapiji Jedikule kad su udavili sultana Osmana. Kad su nastupili
znaci smrti, prokleti bezvjernik debedibaa je odsjekao sultan-
Osmanova uho, a se i nos, i odnio ih sultan Mustafinoj materi.
jutra, rano, ejhulislam Jahja-efendi je klanjao namaz i
mrtvo tijelo je pokopano ispod nogu rahmetli sultana Ahmeda.
Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim.
Veliki vezir Gurdu Mehmed-paa preuze tog prokletog debe-
dibau i dade da mu odsijeku glavu, onda je dao da se uhvati i
pogubi Kilinder U grusu. Kad je Davud-paa dao da se dovede i
i delat, doli su spasili ga, odveli do Orta da-
mije i sakrili. Kasnije je Gurdu Mehmed-paa, sporazumjevi se
sa Orta Kuakom stavio pod prismotru Arnaut Ali na kraju
su i njega uhvatili, zatvorili u sjenik Arab Ersadija i tamo zavrili
s njim.
PONOVNI DOLAZAK NA PRIJESTO SULTANA MUSTAFE,
SINA SULTANA MEHMEDA III
8. redeba 1031. (1951622.). Veoma je mnogo afera, smutnji i ne-
sporazuma u vrijeme njegove vlasti. Ovdje se opisati samo jed-
na kap iz velikog mora.
Sultan Mustafa je doao na prijestolje kao rezultat sprege sku-
pina pogleda. Zbog toga je svijet odmah bio pun smutnje
i zla. Koliko je samo ljudi su koliko je samo
onih koji su u svoje vrijeme bili age, a sada nisu imali zalogaja
kruha, a koliko je opet razbojnika dolo do velikog imetka. U skladu
278
Ovaj nadimak "kradljivac mjerica za vino".
328
sa padiahovom naredbom koju je ispisao Karamizrak, mjesto ve-
likog vezira ostalo je Davud-pai. se pravila da svakome
ugodi da bi on sam ostao na poloaju velikog vezira, davao je sva-
kome ko je ta elio, niti se kolebao niti je mnogo pazio. Istroivi
dravne slube, doao je red na vakufe, niti je ostao nijedan mute-
vellija niti nazir, sve je podijelio svojim ljudima. Niti se gledalo
na erijat niti na uvjete vakufa. Kad su se i ta mjesta popunila, go-
vorilo se da je svako dobio slubu. Tako su nali stra-
ne i poslove kakve su pale tim na pamet, ali je
zato raja i fukara bila potitena.
Jedan te vrste dogodio se u kasabi Zile. Jednog
dana je poslan u Zile da izvri inspekciju pasa i pekara.
Ovaj kontrolor je onima koji su imali u za kruh rekao
"Tvojoj dolaze neoenjeni i neudani pod izgovorom da peku
kruh", a onima koji nisu imali govorio bi "Ti alje u
neoenjenih i neudanih pod izgovorom da peku kruh u
i tako je prema ekonomskoj naroda od svakoga uzimao no-
vac, i kinjio svijet.
Mnogo je mjesta gdje su se zbili Kad su stvari
izale iz normalnih Davud:paa je pokazivao slabost
prema razbojnicima, je s njima i pa je procijenjeno
da on ne moe drati Zato je ulema da se poloaj
velikog vezira da Merre Husejin-pai koji je razrijeen s poloaja
egipatskog valije. Ali Husejin-pai nije ostalo slubi i poloaja da
dijeli. Mislio je da slubenike uutiti im novac iz dravne
riznice. Ali niti se Boga bojao niti svijeta stidio. Kao i njegov pret-
hodnik na poloaju velikog vezira, potpuno je upropastio riznicu
kao da je presjekao ilu kucavicu naroda.
Nakon Husejin-pae mjesto velikog vezira je dato Lefkeli
Mustafa-pai. I ovaj nije imao pojma o ovom svijetu. je pri-
mati mito pod izgovorom da dijeli poloaje. Nije se navrilo ni
dana njegove slube na poloaju velikog vezira, na divan
su doli ljudi iz jedinica bolUk halka i rekli da je on pot-
kupljiv. Nakon toga, istog dana je veliko vezirstvo dato Gurdu
Mehmed-pai. Kako je Mehmed-paa nekoliko puta bio kaj-
mekam velikog vezira, bio je iskusan koji zna svoj posao.
Ali Merre Husejin-paa mu natovari na vrat nasilnike koji odu na
329
divan i izjave da "ne moe biti vezir paa koji je protiv njih i da je
ranije pogubio jednog njihovog Odmah su uklonili s
poloaja Gurdu Mehmed-pau, a na njegovo mjesto postavili
Merre-pau.
Ali ovaj put je i Husejin-paa ukinuo i pravdu i erijat. Nije bilo
kraja stanju i postupcima. Jednog dana je digao s divana
jednog u rangu beglerbega i istukao ga je koliko je elio.
Onda je dao da jednog omiljenog i potovan og kadiju dobro is tuku
u falakama. Ali kadija se nije smirio. Kivan zbog batina koje je
dobio, obilazio je kapije i uspio okupiti svu ulemu u damiji rab-
metli sultana Mehmeda. Poslat je i ekselenciji ejhulislamu
pa je i on doveden u damiju, a onda je zatraeno da se pozove u
damiju i prkosni vezir i da se povede postupak prema erijatu.
ejhulislam je rekao da je paa na poloaju velikog ve-
zira i da ne moe ovdje da se vodi erijatski postupak, ali im
je rekao neka oni tu, a da on i izloiti stanje sret-
nom padiahu te isposlovati da uzme iz njegovih ruku muhur veli-
kog vezira.
Merre-paa je, saznavi da je ejhulislam otiao, odmah poslao
neto spahija i Ovi su otili i presjekli put ejhulislamu,
uhvatili ga i odveli na aginu kapiju. Ulema, ejhovi i ostali koji su
se nalazili u damiji nekoliko puta su slali vijesti uglednim velika-
nima. Ovi su, ne se na to, poslali jednu grupu ademi
oglana i momaka koji slue na brodovima i u konjuarnici i nare-
dili im da rastjeraju ulemu iz damije. Bio je akam. U damiji je
bilo mnogo ljudi koji su doli na namaz. Ba u to vrijeme su oni
koji su da napadnu napali, pobili mnogo onih koji su se
nalazili unutra, a njihova tijela do jutra odnijeli i pobacali u more.
Dok je bilo ovakvo stanje u prijestolnici, beglerbegovi koji su
sluili u provinciji i esnafa koji su se tamo nalazili govorili
su: "Dobro, su padiahove sluge, a kome to mi sluimo?"
Ja sam u to vrijeme bio defterdar Dijarbekira
279
. Saznao sam da
u to vrijeme u Dijarbekiru ljudi idu i dolaze od Hafiz-pae Ahaza-
-pai i od Ahaza-pae Hafiz-pai, shvatio sam da su oni u nekom
sporazumu. Na osnovu toga, najprije je Ahaza-paa podigao glavu
279
Ovdje Ibrahim daje podatke o svojoj slubi u to vrijeme.
330
i rekao koji je bio tu: "Vi ste ubojice halife i padiaha
ovog vremena" i nakon raznih ponienja ga ubio. A Hafiz-pain
cilj je opet bio sjediniti sve begove istomiljenike, dovesti ih do
Uskudara i traiti ubojice padiaha. Eto, na osnovu toga
izvan organizacije nisu mogli opstati, skupljali su se u odajama
280

Ovoga puta je bilo potrebno pripremiti vojsku da se ukloni i Ahaza-
-paa.
MAHMUD-PAE
ZA SERDARA U BORBI PROTIV ABAZA
i siloviti veliki vezir, koji nije odustajao od svojih naka-
na, pozvao je jednog dana u svoj saraj Mahmud-pau i obavijes-
tio ga da ga je postavio za serdara u pohodu na Ahaza Mehmed-
-pau. U to vrijeme su Ahaza i Kalavun Jusuf-paa doli do Ankare
sa komandantima i vojskom koja je bila uz njih. Mahmud-paa ode
pravo na tu stranu, ali mogao je pripremiti hranu za tek
za jedan dan. lako je bio da ide na Ahazu, rekao je "mi
nemamo vojsku koja bi se mogla oduprijeti njima" i to je bilo
uzrok da se obustavi pohod. Poslije toga se vratilo do Bruse. Tu
zimu su ostali u Brusi, a u su se vratili u Istanbul.
PRELAZAK BAGDADA U RUKE KIZILBAA
12. rebiulevvel 1033. (3-I.I624.). Vie godina u Bagdadu je uprava
bila u rukama posade jerlikulu
281
. Ponekad su beglerbegove zatva-
rali u na njih otvarali topovsku vatru, nekad se s njima
tukli, a nekad mirili. Zbog toga u ovom gradu halifa nevaljaltina
nije manjkalo. Poredak toga kraja bio je povjeren jednom
potpunom neznalici kao to je Merre Husejin. Zato je poslana car-
ska naredba beglerbegu Dijarbekira Hafiz-pai da svakako ide u
Bagdad i da se tamo sa onim koji se ne pokoravaju valiji.
Ja, siromah, u to vrijeme sam se nalazio na mjestu defterdara ri-
znice. Mnogo dana i sam proveo zajedno sa vezirom.
280
odaje su njihova zborna mjesta.
281
Jerli kulu doslovno sluga", to jest posada koja je sastavljena
od ljudi, regrutiranih na dobrovoljnoj osnovi.
331
smo sve to smo mogli da se spremimo za vojni pohod. Neprestano
smo se raspitivali za stanje u Bagdadu. Allah zna, i on mi je naj-
bolji svjedok, da sam gotovo svakog dana, pa i po nekoliko puta
na dan govorio pai "Vi idete na jedan nesretan narod. njih
su kizilbai ili su u vjerovanju jako bliski kizilbaima. Vi ste u pra-
vu kada kaete da je njima samo jedan konak udaljenosti. U
takvom stanju, kad se boje za svoje ivote i imetak, zar nije pret-
postaviti da se pokoriti kizilbaima i njima predati On
"Ne, to nije Ja sam opet nastavljao: "Otkud vaa
ovolika sigurnost u mir?" A on je samo ponavljao: "To nije
tavie mnogo sam mu puta ponavljao ovaj primjer:
"Moga rahmetli daidu Ferhad-pau u Budimu je pogubio sluga.
Rahmetli sultan Murad, sin sultana Selima, naredio je da se u Budimu
napravi pokolj. U to vrijeme je veliki vezir bio Koda Sinan-paa.
Obratio se padiahu: "Zaboga, padiahu, tamo je krajina, udaljena
od neprijatelja dana, iz straha za ivot i imetak mogu tvr-
predati neprijatelju. nemira i s Boijim
doputenjem, njih kazniti". Tako je da se pobije sav
narod. Budimlije su pokoljenjima bili muslimani, nije se moglo ni
pretpostaviti da postanu nevjernici ili da se pokore nevjernicima. I
premda je bilo tako, Koda Sinan-paa, se ta bi moglo biti,
razmiljao je o svim i u skladu s tim postupio". Ja
sam, govorio da nema da se promijene osje-
i uvjerenja jednog dijela bagdadskog svijeta, ali njegov odgo-
vor je bivao isti, ne!
Neto kasnije u Istanbulu, kad je Hafiz-paa postao veliki vezir,
jednog petka su Roznamedija Ibrahim-efendija
282
, kazaskeri, def-
terdari i jo mnogo velikana zajedno U to vrijeme Hafiz-paa,
na mene, "Evo, ovaj musliman mi je svjedok, da
sam ja insistirao da se Bagdad ne da kizilbaima, ali moja nije
sluana". alio se tako na Merrea. Ali, uistinu, ja sam bio taj koji
282
Ibrahim-efendija Roznamedija je Mostarac, vrlo ugledna i utjecajna
na dvoru Murada IV (1623.-1640.), poznat kao sultanov (rozname-
di). U rodnom Mostaru je izgradio prvi vodovod, podigao damiju i jednu
medresu koja je poruena 1944. godine. V. H. Kulturno-istorijski
spomenici u Mostaru iz turskog doba, Prilozi za orijentalnu filologiju, X-XI,
Sarajevo, 1961., str. 152-153.
332
je vie puta govorio, a on je bio onaj koji se usprotivio. Na njegovu
elju mu je dato serdarstvo.
Eto, kad je serdar Hafiz-paa stigao pod bagdadsku
pai se obratio buntovnik po imenu Bekir Subaa i molio da nje-
mu prepuste upravu Bagdada. On bi za uzvrat svake godine slao
sto kurua kao "irsaliye"
283
. je i mnogo darova, po-
sebno za pau. Ali paa nije na to pristao. Na to je Bekir Subaa
poslao s pismom kizilbaima. Zatim je nekoliko upravite-
lja kizilbakih krajeva odmah dolo i postavili su se
na drugu stranu bagdadske Hafiz-paa je vidio da stvari
idu na zlo pa je prepustio valiluk Bagdada Bekir Subai, poslavi
mu kao donosioca vesele vijesti Ibrahim-bega, bega Harputa
284
, a
on se vratio s da je obavio posao. Bekir Subaa
je, pripremivi se dobro za rat i opsadu poslao
svoga odvratnog sina da otvori mala vrata unutranje i
unutra je primio kizi l bae. Nakon toga je Bekir Su baa shvatio ta
se zbilo. Ali ta je bilo, bilo je. Eto tako jaka kao to je
Bagdad, kojom su se ponosili vladari i sultani, sjedite abasijskih
halifa, na ovaj je dola u posjed kizilbaa. A Bekir Subaa,
koji je najprije kizilbaima proao se te svoje glu-
posti, poslije je poniavan, i najzad je ubijen.
ZAUZIMANJE MOSULA, POKORA VANJE ARAPA I KURDA
OD STRANE IRANACA I SLANJE U
Ista godina. Hafiz-paa je poao iz Bagdada da bi se vratio u Dijar-
bekir. Nakon to je Bagdad preao u ruke Iranaca, on je poslao
Kor Husejin-pau, mosulskog beglerbega, da opsjedne bagdadsku
Ali stanovnitvo Mosula, koje vie nije moglo podnositi
zulume ovog Husejin-pae, obratilo se iranskom ahu i trailo
da poalje nekog pouzdanog da preuzme Mosul. Na to je ah
poslao Kasim-hana za hana Mosula. Kad je Kasim-han doao na
dunost, se sa Husejin-paom u Kizilhanu. Iako se Husejin-
283
Irsaliyye tovarni list, sprovodni list, to novac bi bio poslat ne-
kom vrstom pote.
284
Harput je vrlo stari grad na kamenitom Torosa. Danas je
centar manje oblasti u okviru vilajeta Elazig.
333
-paa zatvorio u Kizilhanu, na davanje ahove garancije on je
prihvatio da Ali nije odrana i on je u prisustvu aha
pogubljen.
Kasnije je ah, nakon to je preuzeo Bagdad, i blago
i uz to mnoga pozvao na pokornost pus-
tinjske Arape i Kurde iz brda. U isto vrijeme je poslao
-hana sa brojnom vojskom da haraju i u okolini Mardina
285
.
U to je vrijeme Ahmed-paa bio vojvoda Mardina, ali mu
ime i slava nisu bili Prvi put se proslavio ovim i
u to vrijeme ovi vie nisu ili na Mardin.
U to vrijeme je Hafiz-paa dao beglerbegu Rikke
286
s
Karamana i poslao me sa dvjesto sekbana da Mardin. A
je doao do Nusajbina
287
i Karadera, ta-
monji narod i plemena i nanio im veliku tetu. Samo je od ple-
mena ikaki uzeo dvjesto hiljada ovaca i otjerao ih. Dok sam ja,
va sluga, stigao do Mardina sa dvjesto sekbana
kaj je uzeo ta uzeti. Nije prelazio na mardinsku stranu, natrag
se vratio iz mjesta koje se zove Karadera, udaljenog jedan konak od
Mardina.
JEDAN SMIJEAN
Dok sam bio u Mardinu, pleme Ai je doivjelo
Jednog dana je jedan Kurd zajedno sa svojom lijepom
enom pao u iransko ropstvo. Narod ovog kraja je po prirodi hra-
bar, poznat je po privrenosti i ljubavi u hranjenju pasa moda i
zbog njihove koristi za ljude toga kraja. je htio da je
o kome je imao velikog crnog psa koji se od njega nije
odvajao. Kako je Iranac sve troje odjednom uzeo, zajedno ih je
odveo, a u enu se zaljubio. U skladu s onom poslovicom "ene
su vjerne onoliko koliko i i ena je pokazivala prilagodlji-
vost prema Irancu. Tako je ena vodila ljubav sa Irancem, a
285
Mardin je grad na krajnjem jugu Turske, u blizini Adane.
286
Rikka ili Rekka je sjedite jednog kadiluka u vilajetu Halep, u Siriji, udalje-
no 220 km na istok od Halepa.
287
Nusajbin je mjesto, centar kadiluka u vilajetu Dijarbekir, 60 km
od Mardina.
334
je, zajedno sa psom, sve to izdaleka gledao. Nekim je
Iranac, svoju dunost, otiao u ahovu slubu. A
priliku, razrijei veze na rukama i nogama, do enine
postelje, prisloni na njene grudi no sa otrim vrhom i
li bjeati sa mnom ili tvoj le ostaviti ovdje". ena uzvrati "To
to sam se podala Iran cu, zar nisam na to bila primorana? Imam
rod i svojtu, imam svoje mjesto, zar sam u stanju odvojiti se
od tebe?" Tako uzjae na jednog konja, enu sta-
vi iza sebe, pobjee i podosta se udalji.
Ujutro Iranac u nastambu. Razgleda i vidje da nema ni ene
ni na svom mjestu. Duboko uzdahnu, baci se na konja i
dade se u potragu za njima te ubiti
strijelom, a ena je moja draga." to se onog pao je
umoran nakon duga puta, sunce je prilo posvuda. Pomislio je
"Kako onaj krivovjemi tip u ovoj pustinji mene, mi
ni trag ni prah", sjahao s konja i opruio se da se odmori. Ali
ta se moe kad se Iranac u pravom smislu zaljubio u enu! Jo ra-
nije je on na obukao jedan stari, pohabani plavi i
kako je konj iao otpadali su mali komadi plavog i osigu-
rali da se trag ne izgubi. Iranac je vidio svoga
poznao ih i nije mu bilo teko da pozna da je to enin posao i jo
je vie truda uloio da do nje. Dok je jadni: tako le-
ao, pojma o ovome, ukaza se Iranac. ena ga pokaza, a
pas, s obzirom da ga je poznavao, nije ga napao. se nije
mogao izgubi se i prui odmah da mu vee ruke i noge. Ali
se brzo pribra i njih dvojica se hrvati. baci Iranca
na zemlju, ali ena koja je trebala biti njegova supruga, podape
mu nogu i uz eninu Iranac je zajaio i uhvatio se
za no da ga ubije. Upravo u to vrijeme se crni pas, osjetivi da
mu je gospodar smrtno ugroen, a u skladu s hazreti Alijinim rije-
da pas ima deset karakteristika, a jedna od njih je da uhvati
neprijatelja a pomogne prijatelju, bacio na Iranca i tako ga estoko
ugrizao da se ovaj sav izgubio i htio-ne htio povukao ruku s
Onda napadne i ubije Iranca, stavi enu na konja, odvede
je u svoje pleme i sve kako se zbilo. Na to su se skupili
novi plemena, enu izloili najteoj kazni i nakon je
pogubili.
335
NAPAD ARAPA IZ PLEMENA TAJ NA VOJSKU KIZILBAA
Arapi plemena Ta/
88
uistinu nisu bili veoma brojni, ali pustinjski
Arapi su poznati po neustraivosti i dareljivosti. Samo to to je
Hatem Taji bio iz ovog plemena dovoljan je dokaz za to.
Kako je iranski ah na vojske dugo ostao u okolini Bagdada,
Arapi iz plemena Taj izabrali su savreno opremljene konje sa vie
od stotinu konjanika. Ovi su se privukli iranskoj vojsci, nali
jedno skrovito mjesto i sutradan, kad je bilo napadnu
njihovu vojsku s jedne strane i na kizilbaa odvedu dvjesto
najboljih deva, nekoliko dobrih konja i drugih ivotinja.
Kizilbai ih nisu ni slijedili, niti su ih napadali. Bez nevolja i prob-
lema doli su do svojih atora i plijen jeftino rasprodali. J a, siro-
mah, sam jednu izvrsnu devu kupio za trista kurua. Onda sam je
u Dijarbekiru prodao za esto zlatnika.
POSTAVLJANJE KEMENKE ALI-PAE ZA VELIKOG VEZIRA
Godina 1032. (r623.). se na Merre Husejin-
-paa se slobodno ponaao i to je dolo dotle da je radio ta je htio.
Govorilo se da se sprema uz udariti na spahije.
Kad se ova glasina rairila u narodu, okupe se spahije i izjave:
"Ovaj vezir je mi ne elimo da on ostane na vlasti."
Merre se sklonio u odak i, uhvativi neke starjeine i
njihove natjerao ih da kau "ako vi
napasti, mi i ih uraditi raz-
bojnitva, kakva je vaa veza sa padiahovim vezirima." Onda su
spahije izjavile: "Mi nismo u savezu sa naim odabaama i agama,
da vidimo kako postupiti nae kolege oni koji su u
slubi kao i mi, je li to to vi kaete i njihova Pitali su to
druge, a ne svoje oficire. tadanji rahmetli Bajram-
-paa, dao je korisne savjete i pribliio ih spahijama go-
"ako se usprotivite spahijama ne moete na vojni pohod,
oni vas pustiti izvan vaih atora". Tada su i oni rekli: "Gdje god
288
Jedno veliko predislamsko arapsko pleme, je najpoznatiji predis-
lamski pjesnik, Hatem Tai. U vrijeme osmanske vlasti, pripadnika
ovog arapskog plemena bilo je na sjeveru Sirije.
336
su spahije, tu smo i mi, ta oni kau i mi kaemo". Time su isproba-
li da se razrijei Merre, a da se muhur velikog vezira da Ali-pai.
Ali nakon ovoga svakome, velikom i malom, su se otvorile
Svi su govorili: poloaji se dijele na ovaj
kim pritiskom, fukara i raja koja je bez zatite izloena je razboj-
napadima". Tako ejhulislam Jahja-efendi sa drugim viso-
kim mollama, ejhovima, sejjidima i drugim velikani-
ma, dvorskim i izvandvorskim agama nije raspravljao tajno, nego
javno i su se savjetovali i dogovarali. Uzrok svemu je
u tome to je padiahov um i to ne razlikuje dobro od
zla, i sloili su se da je vanije od svega da zadre velikog vezira
Ali-pau na njegovom poloaju. Tako su se ejhulislam, ulema i
veziri sloili oko ovoga. Ako ovakvo stanje potraje nakon ovoga
biti ni na kakav obuzdati i dovesti ih
u red, i dok je ovakvo stanje u prijestolnici, u provinciji biti jo
gore, u svakom kutku biti razbojnika. U tome su svi bili sloni.
Ukratko, je jo mnogo o, putu koji vodi svijet u pro-
past, a sultanat u nestajanje. Na kraju su promijeniti padi-
aha, ali njihove misli su padale pri pomisli da je potrebno osigu-
rati novac za baki prilikom stupanja novog padiaha na prijestol.
Jer dravna riznica je potpuno prazna. Najzad su rekli da i iz
ove situacije biti neko rjeenje kao to je bivalo i ranije.
S druge strane su se sastale organizacije kul taifesF
89
i
starjeine odaka koji su "da se ne trai baki za ustoli-
samo nek u svijetu nastupi poredak". Tako su da
postave na prijestol najstarijeg sina sultan-Ahmeda, bilo ko da je.
PERIOD VLASTI SULTANA MURADA SINA SULTANA AHMEDA.
UKRATKO O VEZANIM
ZA SULTANA MURADA IV
14. zi!kade 1032. (9. rtijna I62}.). Prijestolje velikog halife jedno-
glasno je dato sultanu Muradu, a potom je narod oivio iz mrtvila,
lica bogatih i siromaha su se nasmijala. Zapazilo se samo da je bilo
nekih neumjesnih narodom, iako su pripadnici kultai-
fesi jo ranije izjavili da traiti baki. Shvatilo se da bi tako
289
K ul taifesi je organizacija vojske.
337
moglo biti smutnje u danima stupanja novog padiaha na prijestol
pa je dat zbog predostronosti baki za vezirima, ule-
mi, ejhovima i sejjidima, svima bez izuzetka. Ali bilo je mnogo
muke dok se prikupilo toliko novca.
OSOBA SULTANA MUR.<\D-HANA
Bio je vrlo visok, krupnog tijela, debeo, njegovo blagoslovljeno
lice je bilo okruglo, brada rijetka, ali nije bio otvorenih
obrva, svijetlih a kako je dugo vremena sjedio na prijestolju,
ispunio je prijestolje. bio je padiah bez premca po
tijela, i to ne samo osmanskim padiasima nego vjerojatno i
ostalim islamskim vladarima. Bio je toliko snaan, tempera-
mentan, hrabar, ratoboran da takav padiah prije njega nije
Bio je veoma vesele naravi, sa svakim je veselo i neposredno raz-
govarao, hodao je slobodno, sam, da niko ne bi mogao shvatiti da
se radi o osobi.
Od njegova stupanja na prijestol sedam-osam godina nije se
moglo stati u kraj razbojnitvu, nije se mogla ukinuti smutnja i
pokvarenost a da im se ne isplati naknada. Ali kasnije, kad je on
sazreo, kad je postao oprezan, kad je dolo vrijeme da dobro
ta je dobro ta je loe, tako je uzeo stvari u svoje ruke da mu vie
niko nije mogao Nijedan gotovan vie nije mogao uzeti
ni zrna. Pustolovi koji su udobno ivjeli na zemlji kao umirovljenici
nisu se vie pomaljali iz svoga ugla od straha. Najzad, rahmetli


pjesnik prefinjene u stihovima jasnog
u svojim kasidama
291
vrlo probranim i jezikom to izraava:
Da je u ovom vremenu doao
Pred sultan Selimom bi imao prednost
A ako kae "zato" moj padiahu
potanko jedno po jedno.
290
Nefi (1572.-1635.), poznati divanski pjesnik, nenadmaan je majstor kaside.
Posebno se proslavio kasidama sadraja, ali je zbog jedne takve
pjesme Bajram-pai pogubljen.
291
Kasidaje pjesma spjevana s ciljem (arapski qasd-cilj). se
kasidom nekoga hvalilo, a ponekad i kudilo. Kasidama su pjesnici traili posao
i nastojali osigurati egzistenciju. Kasi da je pjesma dua od 30 dis tiha.
338
Ako je sultan Selim Gazi
Obavio u svojoj vlasti velika osvajanja
Ti si iznova osvojio svijet
Nikad se plaio nisi ...
Koliko si ljudi muslimanima
Prokleti ejtan ne moe baciti sumnju na to
Ti si toliko pravedan i
Neka ti Allah ivot dugim.
NEKI NEPOSREDNO PO
Veliki vezir je za sebe tvrdio da je on odigrao glavnu ulogu u do-
padiaha na prijestol i ponaao se kako je htio. Jo ra-
nije je ejhulislam Jahja davao savjete da se izbjegava mito, to
nije dalo nikakva rezultata i to je rezultiralo njegovim velikim ra-
Kasnije, nije bio zadovoljan dolaskom
novog padiaha na prijestol i rekao je da je to bio razlog Ahaza-paine
pobune, o je izdao i fetvu, to je doprinijelo da ga uklone sa
poloaja ejhulislama i na njegovo mjesto dovedu Esad-efendiju.
Pisma bivih velikih vezira Halil-pae i Gurdu Mehmed-pae ko-
jim hukaju Ahazu jo su u mojim rukama. Kad je padiahu
no da su oni smutnje i smicalica i da oni otvaraju put
vojske, oba su uhapeni u njihovim i dovedeni su
u stanje da nemaju nade za ivot. Onda su njih dvojica izjavila:
"Neka se iznesu naa pisma, i ako budu sa vjerodostojnim muhuri-
ma, neka nas se sudi i pogubi." Kad se ustanovilo da su pisma neos-
novana i da su ustvari potvora, pae su
POGUBLJENJE KEMENKE ALI-PAE I POSTAVLJENJE
MEHMED-PAE ZA VELIKOG VEZIRA
Godina 1033.
292
Neki postupci i dranje Ali-pae su pa-
diaha pa je on jednog dana uhapen u a zatim je i
pogubljen. Na njegovo mjesto je postavljen Mehmed-
292
Godina 1033. 25.10.1623. a zavrava se 13.10.1624. godine.
339
-paa
293
, kome je data i sluba serdara. Zaduen je da ide na Ahazu
i prema Bagdadu.
RAZBIJANJE ABAZE OD STRANE SLAVNOG SERDARA
Godina 1034.
294
Mehmed-paa je bio istinski vjernik i jedan
ozbiljan serdar koji nije uzimao mito, toliko da nije poznato da je
do danas neko doao na taj poloaj. U toku trajanja njegove
uprave nije nita nekome oduzeto da bi drugom bilo dato i nije po-
gubio nijednog siromaha. Sasvim sigurno ni od koga nije uzeo ni
zrna mita. Ni veliki ejhovi nisu toliko izbjegavali stranputicu kao
on. Jako je mnogo njegovih pohvalnih osobina.
Kad se Mehmed-paa, na brojne vojske, ulogorio na jednom
polju blizu Kajserija
295
, bez vjernik koji se zove Ahaza, a koji se
ne razlikuje od ejtana, napao je s vojskom na serdara. Nakon es-
tokog sukoba dvije vojske, Ahaza je poraen pa je pobje-
gao prema Erzurumu i smjestio se u erzurumsku
serdar je molio padiaha da se oprosti Abazi, oproteno mu je pa
je i on uzet da ide na u pohod na Bagdad. Kad je dola
zima i pritiskati studen, vojsci je dat dopust. Nekim jedini-
cama su pogodne vojarne, on osobno je sa defterdarom
vezirom Baki-paom i agom Husrev-agom doao u Tokat
i smjestio se u jednoj pogodnoj u ovom gradu da bi proveo
zimu.
JEDAN
U to vrijeme je u jednom selu u sandaku Kastamonu, gdje je
zimovalite za postrojbe boltik halki, bio je-
dan nasilnik. Ovaj nevjernik je od truda siromanih Turaka traio
neke stvari i silom uzimao. Na kraju, kad seljaci nisu vie imali
ta davati, bili su mu prisiljeni davati djevojke za roblje. Silnik je
djevojke doveo u Tokat gdje su se nalazili veliki vezir, aga
293
Mehmed-paa, obavljao dunost velikog vezira od 3 .4.1624. do
28.1.1625. godine.
294
Godina 1034. 14.10.1624. godine, a zavrava se 2.10.1625. godine.
295
Kajseri, grad u centralnoj Anadoliji, od Ankare, nekadanja Cesarea.
340
i age alti boluka
296
i tu ih na ulici, na drabi, prodao. Zla iz perio-
da vlasti sultana Mustafe jo nisu bila sasvim uklonjena. Dolo se
dotle da je u situaciji kad su se u jednom gradu nalazili oficiri
tako visokog ranga niko nije mogao tom silniku, niko se
nije na to ni osmjelio. Kad su kasnije taj
Baki-pai, ja sam se nalazio uz njega. Mnogo se raalostio i rekao
da smo mi znali za taj dali bismo novac i poslali nji-
hovim Eto u periodu vlasti rahmetli sultana Mustafe sve
je dolo do jednog vrlo konfuznog stanja. Neka je hvala Uzvienom
Allahu, neka se rahmetli sultan Murad u neizmjernom moru
milosti, on je pronaao i odabrao ovakve osobe i ih je izveo
na pravi put.
SMRT SERDARA MEHMED-PAE,
HAFIZ-PAINO IMENOVANJE VELIKIM VEZIROM,
BAKI-P AINA SMRT
I POKRET HUSREV-PAE PREMA DIJARBEKIRU
Kad je dostojanstveni serdar doao u Tokat, ja, va siromani rob,
sam bio smijenjen sa poloaja muhafiza Mardina, doao sam u
Tokat i bio izloen beskrajnim visokoslavnog
vezira. Tamo sam zaduen poslovima kovnice novca i u kratkom
vremenu dao sam da se iskuje tristo tovara prave vrijednosti
od lanih koje su se nakupile u dravnoj riznici. Upravo kad
se posao potpuno obavio i kad sam to sve spremio, kako ovaj lani
svijet nije trajno boravite ni bogatom ni siromanom, i taj vezir
kome nema ostavi ove blagodati i osamnaestog dana rebiul-
ahira gore spomenute godine (29. 1625.) oprosti se s ovim
svijetom i preseli u svijet trajnog ivota. Neka milost Uzvienog
Allaha bude nad njim.
Po Mehmed-painoj smrti, Baki-paa i aga Husrev-aga
napiu i poalju po reisulkuttabu Durak -efendiji a rz u kojem se
kae da je Hafiz-paa u ovom trenutku najbolji vezir,
jedan iskusan dravnik, pa ako bi se sada neko drugi postavio na
296
Alti bol uk je isto to i bol uk haJki, a to su est postrojbi,
kih vojnika.
341
njegovo mjesto gubilo bi se vrijeme pa bi se morao odgoditi vojni
pohod. Tako je na osnovu njihovog arza serdarstvo predano Hafiz-
-pai297.
U Istanbulu su rekli: "Kako to da Husrev-aga nije sebe pred-
loio za velikog vezira". Kad je to Husrev-paa mnogo se ra-
alostio i pokajao se zbog arza. Ali kako je Hafiz-paa postao vezir,
on ovo svoje nije objelodanio.
Poslije toga se i Baki-paa odazvao pozivu "Vrati se svome
Gospodaru" i krajem demazijelahira
298
digao ruke od ovog svijeta.
Neka milost Uzvienog Allaha bude nad njim. Slubu defterdara
je bio ponudio meni prije nekoliko dana. Kad sam doao u Dijar-
bekir i veliki vezir Hafiz-paa mi je obnovio isti prijedlog. Ali kako
je zbog starosti moja radna sposobnost umanjena, izbjegao sam
prihvatiti ovaj prijedlog i zadovoljio sam se samo time da budem
defterdar Tokata.
UBOJSTVO OD STRANE MAVRA VA,
JEDNOG OD GRUZIJSKlH
I NJEGOVO POKORA V ANJE GRUZIJE
Kao namjesnik Gruzije, vladar po imenu Mavrav, bio je veliki vla-
dar koji se kao prijatelj i aha Abbasa. U to
vrijeme je ah, u skladu sa potrebom koja se ukazala, poslao u
Gruziju dva-tri hana sa vojskom. Ustvari, Gruzini su bili
protiv aha. U takvim odnosima bila je velika uloga Mavrava u
osveti prema Irancima. Tako je Mavrav sada naao priliku, pobio
i banove koji su bili s njim i odsjekao glave hiljadu do
dvije hiljade vojnika.
Dvadeset sedmog dana ramazana iste godine
299
, Mavravov sin i
drugi vladari Gruzije, sa glavom, glavama ostalih
297
Muezzin-zade Hafiz Ahmed-paa, porijeklom Pomak iz Plovdiva. Oenjen
Ahmeda I. Bio je i pjesnik. Komandant mornarice 1608-09., veliki
vezir dva puta. Prvi put od 8.2.1625.- 1.12.1626. i drugi put 25.10.1631-
10.2.1632. godine. Ukupno je veliki vezir bio 2 godine, 2 mjeseca i 7 dana.
Danimend, V, 33-34 i 185.
298
9. travnja 1625. godine.
299
3. svibnja 1625. godine.
342
kizilbaa i ratnim zarobljenicima i dvjesto-tristo bajraka doli su u
logor osmanske vojske i zamolili u ime Mavrava: "Osmanlije nisu
do sada imale ovakvu priliku. ovamo odmah, bez ikakvog
sa islamskom vojskom. Nema nikakve sumnje da
se Karabag, Gende, Jerug i irvan odmah pokoriti vi do-
Oni su okrenuli glavu od kizilbaa i nema sumnje da su oni
sunijski muslimani. Nakon toga lahko osvojiti Erdebil i Me-
hed i prepustiti vatri zemlju kizilbaa. ne troite vrijeme u
prikupljanju deva, mazgi, opskrbe, topova, ratnih sredstava i opreme i
ostalog pribora. Toga ima ovamo koliko god elite. S Boijom po-
u osmanske ruke toliko plijena, snage i da
se o tome pjevati epovi do sudnjeg dana".
Kad su ovi Gruzini doli do Hafiz-pae i ja sam se tamo nalazio.
su Mavravovo pismo pai, a ono to je napisano podrobno
su i objasnili. Rahmetli Hafiz-paa je bio kova.
Uivao sam mnogo njegovih blagodati i doivio mnoga
stva. Ali ovo to piem suta je istina, nema nikakve veze sa mr-
njom i potvorom. Uzvieni Allah zna ta je istina, Gruzinima
nije dao odgovor. Oni su dolazili i odlazili vie puta i
molili za ozbiljan odgovor. Ali paa nije odgovarao ni da dolazi ni
da ne dolazi. sam ja, va pokorni sluga, mnogo kod njega in-
sistirao i govorio da ako se ova prilika propusti takva vie
On je govorio: "Sretni padiah nam je naredio da osvojimo
Bagdad, a nije nam rekao da idemo na Gruziju i irvan". Ja sam
nastavio insistirati: Da je padiah znao za Mavrava i da je
mogao pretpostaviti da neprijatelji pokazati ovakvu pokvare-
nost, najprije bi vam naredio ovaj posao. Moda je i on istinski
razmatrao problem ovog pohoda. J a u ovakvim poslovima imam
iskustva. Tako isto mi u pohodu na Ugarsku nismo izdvojili
kaja, a nevjernike porazili, nismo uli u njihovu zemlju nijednog
koraka. Rekao sam mu, ako sada propusti tu priliku da se kajati
do sudnjeg dana. Opet nije ilo. Najzad je uzvratio: "Vi jo ne
znate moju narav. Ako neto to trebam uraditi meni ne ide u glavu,
ja u tom pravcu ni A ja sam ponovo insistirao:
"Da li su veliki padiasi i veziri koji su do sada imali toliko uspjeha
i pobjeda uvijek znali da pobijediti neprijatelja pa se tek onda
za vojni pohod? Serdari svakako moraju nastojati da
343
idu, a za ono to biti poslije treba se osloniti na Uzvienog Allaha.
A znate li sigurno li osvojiti Bagdad?" On je uzvratio: "Uz
Uzvienog Allaha, ja tako mislim i vjerujem. Mogu
da nemam sumnje."
Istina je u tome da smo poto je on stalno govorio da osvoje-
nje Bagdada biti lahko, i mi u to povjerovali. A to je bio razlog da
se tome poslu bezbrino. Ja sam kasnije uporno molio agu
Husrev-agu "Ako vi osobno ne idete onda barem poa-
ljite dosta dobro opremljenih vojnika". On je opet "Mi
smo spremni posluati ta god zatrai serdar." Nisam vie imao
sumnje da ni on ne eli da Hafiz-paa postigne uspjeh.
Stoga ga Uzvieni Allah nije pobjednikom. Kasnije, u
vrijeme njegova serdarstva bio je vrlo bolan i po-
gubljenje Mavrava, njegova sina i oko ljudi. Kad to nije
ah koji je davao hiljadu tovara ili jedan prekrasan
kraj, ovaj strani zulum on je bez bojazni od Boga i bez
ustezanja od prolijevanja krvi. Tada je ah bio u godini
svoga vladanja. Za tih godina vladanja nije imao nita
tee: zbog Mavrava izgubio je sedam svojih najslavnijih banova.
Ovi banovi kojima nije bilo izgubili su ivote u ratu sa Mav-
ravom. Jedan od njih jedan Jusuf, han irvana, jedan
Emirgune i drugi.
HAFIZ-P AINA OPSADA BAGDADA
I NJEGOV POVRATAK NAKON NEUSPJEHA
Godina 1035.
300
Doavi sa vojskom koja osvaja zemlje do Bagdada,
Hafiz-paa se bavio poslovima opsade Upravo kad je htio
potpuno upotrijebiti topove, mine i ostala sredstva za opsjedanje
preko puta islamske vojske postavio je atore ah sa svo-
jom vojskom poraza i se trudio da tete koje bi se
mogle nanijeti I Osmanlije su iskopale oko svoje vojske
irok hendek da bi se od ahova lukavstva i agresivnih
upada. svim silama su nastojali oboriti Ali
vojska koju je postavio ah bila je sastavljena od najodabranijih
300
Godina l 035. 3.1 0.1625., a zavrava se 21.9.1626. godine.
344
jedinica, a se da je bila i Zbog toga
Osmanlijama nije ostala ni pretpostavka da bi mogli zau-
zeti napadom ili predajom. A s druge strane, s obzirom da je nepri-
jatelj bio veoma blizu, nije odustajao ni od napada na osmansku
vojsku. Na osmanske napade su ali niti su se osmjelili
da napadnu islamsku vojsku niti da rov i u logor. Naa
vojska nije bila u stanju da istovremeno obavlja dva posla: i da na-
pada i da sa ovako snanim neprijateljem stalno bude u
okraju. Nekada bi se istroio barut i druga vana sredstva, a nekada
je ponestajalo hrane i novaca. Ravnih devet mjeseci je ova opsada
ovako trajala i trpjeli su ovu pod ovim tekim uvje-
tima, nisu nijednu greku i nijednom nisu traili
da se vrate jer je proao kasum
301
, niti su i jednom rekli da
im se dijele jer je vrijeme podjele prolo.
Kad se dolo dovde samo su rekli neka se sklopi mir. Izaslanici s
obje strane su dolazili i odlazili. Na kraju su se vratili i otili. U osno-
vi je bilo "Vodu vari, vodu hladi", to jest nita se nije moglo
Ja sam iz Tokata poslao prikupljeni porez. koji je to
odnio i vratio se ovako je kad bi se osmanski vojnici poku-
ali dignuti, kizilbai su izlazili iz pomagali volovima da
idu na topove pa i nae stvari tovarili. Govorili su: Dva vladara
se mrze zbog vlasti, ali zato mi, dvije skupine muslimana,
takvo neprijateljstvo jedni drugima? Ali poslije su dva dana slije-
dili osmansku vojsku i nekoliko puta estoko napali. Bili su vrlo
borbeni. Ali blagoslovom hazreti Muhammedove mudize,
i halifa, nisu odnijeli pobjedu. osmanska
vojska je bila u vrlo iscrpljenom stanju i su ostali kao
pjeaci. Eto, to je saetak rezultata ovoga vojnog pohoda.
RAZRJEENJE HAFIZ-PAE
I VELIKO VEZIRSTVO HALIL-PAE PO DRUGI PUT
Godina 1036.
302
Ne osvojivi Bagdad, Hafiz-paa se vratio u jadnom
stanju, sretnog padiaha je mnogo nasekirao pa je ovaj ponovo za
301
Kas um je 8. studeni ili Mitrovdan.
302
Godina 1036. 22.9.1626., a zavrava se l 1.9.1627. godine.
345
velikog vezira postavio Halil-pau
303
. Mjesto age dao je
to je bilo suprotno tradiciji. Ne se na studen i
zimu, naredio je da osmanska vojska ide, kao i ranije, na zimova-
nje u Halep. Ali ivot age je nije mnogo prolo
a on je umro. Na to je poloaj age od strane serdara dao
Halil-agi, tadanjem agi buljuka koji je ranije bio mukabeledija.
Ovo imenovanje je odobreno i iz Istanbula.
DOLAZAK DILEN HUSEJIN-PAE SA VOJSKOM DO SERDARA,
A ODATLE POKRET NA ABAZU I KASNIJE POGIBIJA
Bilo je potrebno da se jedan pouzdan vezir kojeg bi stavili na
vojske koju dovesti do visokovrijednog vezira. U to vrijeme
je kajmekam velikog vezira bio Gurdu Mehmed-paa. Iz straha
da se njemu da ovaj zadatak, ovaj posao je povjeren iskusnom umi-
rovljenom veziru Dilen Husejin-pai. Dolazak Husejin-pae sa
velikom vojskom u Halep veoma je obradovao slavnog vezira. I
on sam je izaao u ator da bi obavio pripreme da ide na Bagdad.
Ali u to vrijeme su stigla pisma pritubi od begova u
kojima je pisalo da su kizilbai opsjeli Ahiska
304
i, ako ne
pristigne stanje biti vrlo loe. Na ovo je serdar odredio
sedam beglerbegova sa njihovim ejaletskim vojskama da poure u
prije njega, a kao njihovog glavnog zapovjednika poslao je
spomenutog Husejin-pau. Kad su stigli u Erzurum poslao je na-
redbu Ahaza-pai da se ovoj vojsci pod zapovjednitvom
Husejin-pae. Ovaj je rekao da prihvata poziv i naizgled se
pripremati za pohod.
Ahaza-paa je mislio da ova vojska ne ide na Ahisku
nego da eli njega uhvatiti u stupicu i unititi njegovo prljavo po-
stojanje. U tome uvjerenju je priredio jednu ceremoniju na koju je
pozvao prispjele komandante i beglerbegove. Istovremeno je oba-
vijestio svoju vojsku da pod orujem njegovu zapovijest. Dok
su tako komandanti sjedili na gozbi, a vojska hodala po i
pazaru, a nijednim nije padalo na pamet da Ahaza sprema lukavstvo,
303
Ovo drugo vezirstvo Halil-paeje trajalo od 1.12.1626. do 6.4.1628. godine.
304
Ahiska (Akiska!Yenikale), u Gruziji, zapadno od Tbilisija, sjedite
Samtskhe.
346
Abazini vojnici su odjednom izali na jednu kapiju poli
u Husejin-paine vojske i sve to su nali za jedan sat su
odnijeli. Tako su stvari i imetak postali plijen pokvarenjaka. Neo-
prezna vojska je uzjahala na gole konje, a neki na deve i druge to-
v arne ivotinje i pobjegla na onu stranu gdje se nalazi serdar. Sti-
gavi dva dana kasnije objasnili su ta se zbilo. Serdar je shvatio,
ali kakve koristi, ta je bilo bilo je. Iako je krenuo da uzme erzu-
rumsku i uniti odmetnike, nije imao topova i tekog nao-
ruanja, a sa jednim topom koji je donio Gruzijac kralj Mavrav
nije mogao ostvariti cilj, tako cilj nije mogao biti postignut. Kako
je i zima pritisla, dolo se u situaciju da se htjeli ne htjeli vrate. Eto
to je bio rezultat i sadraj ovog pohoda.
POSTAVLJENJE HUSREV-PAE ZA VELIKOG VEZIRA I SERDARA,
NJEGOVO OSVOJENJE VA AHISKA I ERZURUM
Godina ro38.
305
Kad je ovaj bolni glas doao da padiaha kopna i
mora, on je odmah da serdarom i velikim vezirom
islamske vojske Husrev-pau, za kojeg je vjerovao da je hrabar i
dobar komandant. Kasnije je naao umjesnim postaviti Redep-
-pau za kajmekama. Uz to to mu je dato mjesto beglerbega Dijar-
bekira, mu je da ide na put iz Istanbula, a zatim mu je
muhur velikog vezira. Husrev-paa je najprije otiao u
Tokat, gdje nije tedio trud koliko god mu je ilo od ruke da obavi
pripreme kakve treba.
S druge strane, Abaza Mehmed-paa se prepao Redep-painih
priprema pa je stigla vijest kako on razmilja da se prikloni iranskom
ahu i njemu preda erzurumsku Na to je serdar odustao
da nosi topove, municiju i ostala sredstva i opremu, uzjahao je ko-
nja lahko opremljen i krenuo na put sa nekoliko hiljada
na konjima i ulogorio se u blizini Erzuruma. Sedmog dana muhar-
rema l 038
306
opsjeo je su odmah postavili zaklo-
ne, topovi su prispjeli sutradan. Serdar je napravio razne planove.
Jedan od njih je postupati nasmijeeno i sa puno prema
305
Godina l 038. 31.8.1628. godine, a zavrava se 20.8.1629. godine.
306
6. rujna 1628. godine.
347
odmetnicima koji se nalaze uz njega i krivovjernicima koje zovu
sekban. tome odmetnici su bjeali iz u grupa-
ma po pet, deset ljudi i pokoravali se vlasti.
I zbilja, svakom od onih koji su pobjegli i doli dato je ono to
je i Ovim odlascima serdarova vojska je postala brojnija.
Zbog toga je Abaza-paa doao u situaciju da htio ne htio poalje
serdaru est ljudi od uleme i ejhova Erzuruma da ponude pre-
daju u obzir da je "oprost zekat pobjede"
slavni serdar im je podario milost. Tako je Abazu odstranio iz
padiahove je, kao prije, prela u ruke islamske
vojske.
Kad se ovaj posao zavrio, poslati su ljudi u Ahiska i
ona je uzeta.
POVRATAK VISOKOVRIJEDNOG SERDARA
U PRIJESTOLNICU
Ista godina. Kako se pribliavala zimska sezona i pobje-
donosni serdar se vratio u prijestolnicu i zajedno sa sobom doveo
Abazu. Kad je ovome doputeno da pred padiaha i padne
mu po nogama, padiah se okomio na njega: ta ono
bi s tvojom pobunom?" On uzvrati: "Moj padiahu, su
traili od beglerbegova krv vaeg rahmetli brata i svi smo se u
tome sloili. Ja, va sluga, sam ostao vjeran svojoj ostali su
skrenuli i ja sam ostao sam. zar bih ja jedan od Abaza
mogao biti padiah? Ja sam znao da se ne mogu pouzdati u
vezira koji su dolazili na mene i iz straha za ivot ja im se nisam
pokorio. Padiahovo je da naredi: evo moga vrata, eto tvoje sablje."
A ekselencija padiah uzvrati: "Pazi spoznao si svoju
greku, zbog toga sam ti oprostio".
Serdar je dao Abazi upravu u ejaletu Bosni. I ekselencija padiah
je to smatrao dobrim rjeenjem. Kasnije je razrijeen s dunosti
bosanskog valije. Dolazio je u padiahovu blizinu, znao se u
medlis i umijeati se u neke poslove. Ali, najzad je uhapen u
i poslije je pogubljen. Dobio je zasluenu kaznu za po-
bunu koju je podigao i krv koju je prolio.
348
POLAZAK NA PUT PREMA BAGDADU VISOKOG VEZIRA
Godina !039
307
Visokoslavni vezir je tu zimu proveo u Istanbulu.
Kad je dolo krenuo je sa vojskom prema Dijarbekiru, i
nakon to se tamo zadrao nekoliko dana, doao je u Mosul. U to
vrijeme se, po Boijoj odredbi, izlila 1ijeka attularab
308
i ostale
rijeke pa je potpuno poplavljeno bagdadsko polje. Bagdad i drugi
gradovi su se kao otoci u moru koji su ostali usred vode.
Izgledalo je da se mora u Mosulu dok se ne povuku vode ri-
jeka. zbog estine zime i prevelikih voda rijeka, bivoli,
deve i mazge koji su vukli teke topove za opsadu ostali
su bez hrane i ih je stradala. Da bi se ponovo kupili trebalo
je hiljada kurua, a za vojske je trebalo dvije hiljade
tovara Ovo stanje je izloeno padiahu. Kad je arz stigao u
Istanbul, osigurano je mnogo novca. Sretni padiah, svi-
jeta, izvadio je iz dvorske riznice dovoljno novca i blaga i poslao
po Omer-pai, poznatom kao Deli Omer, jednom od ljudi biveg
velikog vezira Hafiz Ahmed-pae. Ujedno je padiah ovog Omer-
-pau imenovao sandakbegom Kudusa (Jerusalema) i vrhovnim
(hazinebai).
ODLAZAK VISOKOVRIJEDNOG SERDARA
DA PO PRA VI VU GUL-I AHMER (EHRIZOR)
I POHARA ZEMLJE KIZILBAA
Godina !039 Kad je spomenuti Omer-paa stigao sa riznicom u lo-
gor osmanske vojske, veliki vezir je, s obzirom da jo nije dolo
vrijeme da ide na Bagdad, napravio u Mosulu jednu jaku
Topove koje je donio za opsadu Bagdada i ostalu opremu smjestio
je u Zapovjednitvo je povjerio Samsundibai
Mustafa-agi jednom hrabrom junaku kakav se rijetko a koji
je u odaku sa Ibrahim-paom, a uz njih je kao mu-
hafize ostavio dovoljan broj On sam je krenuo da hara
po zemljama kizilbaa. Doao je do u blizinu Gul-i Ahmer
307
Godina 1039. 21.8.1629., a zavrava se 9.8.1630. godine.
308
i dalje u tekstu rijeku Tigris naziva attularab, to je u stvari ime ri-
jeke koja nastaje spajanjem Eufrata i Tigrisa, na jugu Iraka.
349
(ehrizor)
309
i tu se ulogorio. Tu je bio centar ejaleta ehrizor. Grad
je prije nekoliko godina poruen i doao je u takvo stanje da je bio
obitavalite sova i vrana. Poto je bio u funkciji
za Bagdad i stoga imao poloaj, prilo se ponovnoj izgrad-
nji i grada i u kratkom vremenu se to zavrilo. U njega se
postavilo dovoljno vojske, a za valiju ehrizora postavljen je Arnaut-
Ahmed-paa. Za su Omer-paa
koji je donio riznicu, a od begova Abdal-paa i Parmaksiz Ali-paa.
Upotpunjeno je i sve to je trebalo od namirnica i opreme.
OSVOJENJE MIHRIBAN
I STRADANJE ZEJNEL-HANA
23- ramazana !039.
310
Serdar je odredio Jusuf-pau, rumelijskog beg-
lerbega, arnautskog porijekla, Halil-pau i Hasan-pau,
biveg velikog vezira Mehmed-pae s dovoljnim
brojem i aga iz niih buljuka
311
da zauzmu
Mihriban
312
. Ovi su otili i opsjeli U
je prolo nekoliko dana u kojima se vezir bavio obnovom
Gul-i Ahmer. U to vrijeme je stiglo pismo od gore spomenutih beg-
lerbegova. U pismu je stajalo da na njih ide nitkov zvani han ha-
nova Zejnel-han sa hiljada vojnika i oni mole da im se
poalje Serdar Husrev-paa je htio poslati buljuka
sa odabranom vojskom nekih beglerbegova. Ali
su se ustezali da idu i iznijeli su neke isprike, pobunili su se i po-
ruili atore svojih
Kako se u to vrijeme serdar nalazio pred zavretkom gradnje
se pripremati da on osobno ide. Ali to vie nije tre-
balo. Jer iz Mihribana je stigla vesela vijest: islamska vojska je
porazila neprijatelja i izvojevala pobjedu.
309
Gulanber (Gul-i ahmer), ehr-i zur (ehr-i zu!), u iranskim granica-
ma, koja je pripadala vilajetu Kerkuk (u Iraku).
310
6. svibnja 1630. godine.
311
Ovi nii buljuci su odredi desnih i lijevih gariba, tj. vojnika stranog porijekla
koji pripadaju dvorskoj konjici.
312
Mihriban je stara u Iranu, nalazila se na pola puta ehrizora
koji je pripadao Osmanlijama i Hemedana u Iranu.
350
Rat je ukratko tekao ovako: kad se Zeynel-han sa velikom
vojskom pribliio, islamska vojska je ula u borbeni poredak, na-
pustila je logor i postavila se prema neprijatelju. Ali u prvim suko-
bima kizilbai su estoko napali, osmanska vojska se ustalasala, a
neprijateljska vojska je bez straha prodrla u logor nae vojske i
zauzela sve atore. Vidjevi stanje, rumelijski beglerbeg stade iz-
van logora, skupljati vojsku i dovede je na jedno mjesto pod
svoj bajrak. I Halil-paa i Hasan-paa su skupili svoje alaje i gle-
dali jedan prema drugom da iskoriste priliku da napadnu kizilbae.
U to vrijeme, kad je Zeynel-han vidio da Osmanlije ponovo ulaze
u borbeni poredak, odmah je naredio svojoj vojsci da na njih
napadnu, da im ne daju oka otvoriti, i natjerao je konje na rumelij-
sku vojsku. Oslonivi se na Uzvienog Allaha i se u mu-
dize hazreti Muhammeda, rumelijske gazije su se svi odjednom
bacile na kizilbae. Neprijateljska vojska nije mogla izdrati,
ispred njih su se povukli i upravili prema Halil-pai, ali Halil-paa
je stajao postojano na svome mjestu. Vidjevi ga kako stoji na
mjestu, se da ga je neprijatelj prozvao gvozdena krampa. Jer
njegova vojska je tamo bila u odnosu na Irance mala, samo jedan
na tri, a moda i ili pet. Tada su rumelijskoj i Hasan-painoj
vojsci prispjeli u buljuci spahija, odmah se u bitku
i nanijeli poraz neprijatelju. Ne mogavi izdrati, bili su u neredu
i se tiskali se preko jednog velikog mosta. A islamski
borci ih nisu pustili na miru, tjerali su ih, zarobljavali ili ubijali.
One koji su uspjeli preko mosta opet je pokuavao okupiti
Zejnel-han. Oni koji su se spasili iako su predstavljali brojnu vojsku,
shvatili su da ne mogu izdrati napore da se opet odupru i nisu
mogli nita drugo nego se Kad su u povratku doli
do jednog tekog prolaza, ih je tu padala i ostajala. Islamska
vojska ih nije prestajala pa su uzeli bezbroj zarobljenika i glava.
Toliko su jo uzeli konja, mazgi, konjske opreme i drugih stvari da
im nema broja. Uz to je uzeto mnogo zlatom ukraenih sablji, han-
dara ukraenih dragim kamenjem i Bilo je vie kizilbaa koji
su, se na mostu, pali u vodu i uguili se nego onih koji su
stradali od osmanske sablje. Velika hvala Uzvienom Allahu, to je bila
takva bitka da u skorije vrijeme takve nije bilo. Moe se da vojska
kizilbaa odavno nije dobila takav udarac ake osmanske vojske.
351
VEZIRA SA VOJSKOM
U vrijeme pokreta prema Mihribanu dola je serdaru vesela vijest
o pobjedi islamske vojske, i to je stvorilo veliko veselje kod svih.
Sutradan serdar krenu iz Gul-i Ahmer i ode u
Mihriban. Beglerbegovi, begovi i sva vojska koji su izvojevali
pobjedu, zarobljenici i glave koje su zarobljene, sve je bilo u naj-
boljem redu i sa bubnjevima su marljivog serdara. Prire-
je slavlje i zabava s obje strane. Beglerbegovima i begovima
su u skladu s njihovim stupnjevima darovane odore, a gazijama
koji su u borbi dati su bakii, pokloni i
pa su svi bili zadovoljni onako kako su se i nadali.
ODLAZAK PREMA BAG-I DZINAN
Nakon to se zadralo jedan dan u polju Mihribana, uputilo se pre-
ma Bag-i Dinan. Ali ova je bila na
okomitoj stijeni. Ako se opsjedne to ne bi bilo vrijedno muke, pa
su popaljeni dvori Zalim Ali Hana koji su se nalazili ispod nje u
polju. Osim njih poruena su sva sela u okolini koja su bila
na kao gradovi. Spomenuta je poznata kao Zalim
Alija. Deset koje su s njom bile povezane pripojene su os-
manskim zemljama u vrijeme sultana Sulejman-hana. Kasnije je
ah Abbas, koji je iznutra pun ejtanluka, pokorivi pokrajinu eh-
rizor povezao i njih. O ovome je bilo u poglavlju o sultanu
Sulejman-hanu.
SERDAROV ODLAZAK ODATLE U HARANJE HEMEDANA
Ista godina. Nakon to se zadralo u polju Zalim Alija tri dana, na-
pravljeni su akini na sve strane pa je uzeto mnogo plijena. Onda se
dolo do Hemedana
313
pa su i grad i okolica i poharani.
Poto se saznalo da dolazi osmanska vojska, stanovnitvo grada je
mjesta i kojima nema svojim rukama popalilo.
Hemedan je bio grad koji nije imao para na zemlji i oni koji su ga vid-
313
Hemedan (ar. Ramadan), grad u zapadnom dijelu j2.5 km od
Kirmanaha.
352
jeli poredili su ga sa am-i erifom
314
. Izvan grada je bilo mnogo lije-
pih saraja u i vodoskoka, bazena, i bio je poz-
nat po lijepim mjestima za sjedjeljke i uivanje. Nisu se mogli osmje-
liti da sami porue ahovu i saraje koji su bili u njoj. Vezir je
tamo ujahao i naredio da sve sravne sa zemljom. Posjekli
su i koji je bio pod zrelim i sve tako uni-
tili da je bilo potrebno mnogo vremena da sve bude kako je nekad bilo.
U isto vrijeme organizirani su upadi u taj kraj i okolinu. U gradu
i izvan njega su podzemni depoi i magaze pa se dolo
do nebrojenog plijena, u tolikoj mjeri da je to nadmaivale mo-
vojske da sve ponesu. Mnogo vrijednih stvari,
raznih pribora i jo mnogo drugih predmeta preputeno
je vatri. Tako je ranama u srcima kizilbaa dodana i ova rana.
Nakon to se tu ostalo tri dana, krenulo se i stiglo do Derguzina. Ali
u klancu Derguzin skupilo se mnogo naoruanih vojnika. Ovi su se
Osmanlijama na put i borili se. U bitkama koje su izbile bilo
je mnogo mrtvih kizilbaa, a i mnogi islamski vojnici su postali ehidi.
I Derguzin je bio jedan izuzetan grad kao i Hemedan. Ruenja
koja je islamska vojska u Derguzinu bila su jo nego
ona u Hemedanu. I u ovom gradu je mnogo dragocje-
nosti u podzemnim depoima i magazama. I ovdje su ono to nisu
mogli ponijeti spalili. Ukratko, u ova dva grada kojima nema
nih i u nekim brdskim i poljskim selima nanesena je kizilbaima
tolika teta da to nije napisati niti iskazati. Preko puta grada
Hemedana postoje na jednom strmom i krevitom mjestu
kome je jako teko Mnogi ljudi od gradskog stanovnitva su
uli u te i ponijeli sa sobom koliko su mogli stvari. Dosta je
gazija radi plijena ilo tamo. Ali poto je bio teren jako strm i ka-
menit, a uz to su postavljene i brojne prepreke, nisu imali uspjeha.
Visoki vezir je zabranio da se tamo ide. Nije dao dozvolu da se
gazije izlau opasnosti zbog stvari.
POVRATAK S OVOG MJESTA I OPSADA BAGDADA
vezir je ustvari planirao praviti akine do Isfahana. Kako
god bilo, nije se planirao vratiti odatle. Ali nisu bili zado-
314
am-i erif je Damask.
353
voljni s tim. Otili su svojim agama i izjavili: "Mi smo jedan buljuk
pjeaka, ako se ode na tako daleko odstojanje, povratak biti te-
ak, zimi. Neprijatelj je dovoljno vie od ovoga
se ne moe ni zamisliti. Hajdemo sada odavde da opsjednemo
Bagdad." Oni su na tome insistirali. Na ovo se odatle vratilo natrag i
uputilo prema Bagdadu.
Godina 1040.
315
Dvadeset sedmi dan mjeseca safera
316
, ulo se u
rovove ispod bagdadske je opsjedana ravno
deset dana, je ijednomje, nakon opsenih priprema,
organiziran veliki napad. Ali da jo nije bilo dolo vrijeme
osvojenja pa nije izvojevana pobjeda. tavie, vojska se od dugo-
trajnog puta umorila i bila je Tako je smatrano da je bo-
lje da se krene nego da se nastavi opsada. Ali opet je stoka koja je
trebala topove ostala bez hrane i stradala. Ona koja je ostala u
ivotu bila je slaba i Najzad, je dovoljno ljudi
iz buljuka da vuku topove. Oni su vukli svoje topove i svi su ra-
dosno doli u Mosul.
POSTAVLJANJE VOJSKE U HILE
I GRADNJA MOSUL
Grad Hile je na istoku od Bagdada. Svojevremeno je napravljen
oko njega zid od i zemljanog nasipa, to se ne bi ni moglo
nazvati Ovaj put, razboriti vezir je s jedne strane nakon
izgradnje Gul-i Ahmer, na drugoj strani skupio unutar
zidova Hila mnogo neophodnih stvari i ratnika kao da se priprema
odbrana Hile, s milju da se opsjesti Bagdad. Njeno
vanje je povjerio Halil-pai, Zulfikar-pai i nekim begovima. On
sam je doao do Mosula i izgradnju velike i jake U
kratkom vremenu je zavrio njenu izgradnju i stavio u nju topove i
svu potrebnu opremu.
Ali kizilbai, koji su vidjeli da im Osmanlije dre dvije strane
Bagdada i da su njihovi sunarodnjaci doli u teku situaciju, odmah
su krenuli na Gul-i Ahmer. Oni to su bili u su uvidjeli da
315
Godina l 040. 10.8.1630. a zavrava se 29.7.1631. godine.
316
5. listopada 1630. godine.
354
se ne mogu oduprijeti, ostavili su i povukli se prema Mosulu.
Kad je vezir saznao za ovo, dao je pogubiti beglerbegova
koje je ostavio da Gul-i Ahmer. Nakon toga su kizilbai
napali na Hilu. Oni to su ostali u pruili su otpor koliko
god su mogli, a kad nisu mogli izdrati pobjegli su prema pustinji
sa tovamim ivotinjama. Iranci su ih gonili i zarobili Zulfikar-pau.
Halil-paa se jedva nekako uspio spasiti.
ZIMOVANJE VEZIRA U MARDINU
I PRIPREME ZA VOJNI POHOD IZ ERZURUMA
Zavrivi gradnju mosulske vezir je upotpunio sve njene
potrebe, a onda je krenuo prema Mardinu da provede zimu. Raz-
miljalo se da se ovaj put u Iran iz Erzuruma i da se odatle ide
na Bagdad kao to je to svojevremeno uradio rahmetli sultan
Sulejman-han. S tim ciljem dao je da se sve to treba za pohod pri-
premi u Erzurumu. je izbilo krenulo se iz Mardina i
dolo do Dijarbekira. Za skupljanje vojske i otklanjanje svih nedos-
tataka poslao je ljude na sve strane i sve je besprijekorno.
RAZRJEENJE HUSREV-PAE
I POSTAVLJANJE HAFIZ-PAE ZA VELIKOG VEZIRA
se nije ni pomiljalo da neko moe gajiti mrnju prema bes-
primjernom veziru nakon ovolikih napora i silnih nastojanja da se
osveti neprijatelju. Neki su nahukali i padiaha i on se
naljutio: "Kad se u ovom pohodu nije mogao uzeti Bagdad, sve
ostalo je uzalud." Potom je muhur velikog vezira dao Hafiz Ahmed-
-pai. A Husrev-paa je, nakon to je muhur uzet iz njegove ruke,
krenuo iz Dijarbekira i uputio se prema Istanbulu. U to vrijeme se
razbolio i, kako je iz dana u dan bivao sve slabiji, bio je prisiljen
ostati nekoliko dana u Takatu da se odmori. Dok se tamo
njegovi neprijatelji se nisu zadovoljili njegovom smjenom nego su
nastojali da bude pogubljen. U to vrijeme je Mustafa-paa koji
je postavljen za valiju Dijarbekira, krenuo na put iz Istanbula.
Naredbu o pogubljenju Husrev-pae donijeli su za njim. On je brzo
stigao u Tokat, zatekao Husrev-pau u postelji i izvrio odredbu
355
fermana. Izvrio je, ali to je bila krajnja do koje je dola
smutnja.
POGUBLJENJE HAFIZ-PAE
I POSTAVLJENJE REDEP-PAE ZA VELIKOG VEZIRA
One kad je doao glas o pogubljenju Husrev-pae, pojavila
se kod naroda neka uskomeanost, galama, ogovaranje, smutnja i
to toliko da je jedan tako grad kao to je Istanbul postao
prava konica, na svakom uglu je zujalo i nije prestajala neka vrsta
U odajama, na ulicama i drugim mjestima
gdje se ljudi okupljaju se otvoreno, se govorilo visokim
glasom: "Stvar je prola, bojali ste se Husrev-pae ivog, vidjet
ta vam sada mrtav moe Tako je svako poneto izgo-
varao. Bio je to prvi korak narodne pobune.
Zbilja, Husrev-paa je bio odvaan pravi heroj. S ovom
osobinom osvojio je srca naroda. Njegova smrt je otvorila duboku
ranu. I veliko i malo se jedva moglo primiriti. Sutradan, u poned-
jeljak, bio je osamnaesti dan redepa (19 .2.1631. ). Vezir i ostali
velikani, kao i uvijek skupili su se na divanu. Veliki vezir Hafiz-
-paa je tada uao na vrata babi humajun
317
Kad je doao prema
sobi
318
, vratio se i se sa
odmah napadnu i skinu velikog vezira s konja, sve to
je bilo na konju i na njemu. On sam se jedva spasi ulaskom u bo-
sobu, zid uz merdevina i u
Uze bostandibae i pred padiaha. Padiah ga upita:
"ta je to bilo, ta ti se dogodilo?" On odgovori: "Neki momci i
sluge su se pomamili, potom sam izvukao sablju i rastjerao ih".
Ali sretni padiah da se padiahu mora istina. Uostalom
bilo da je rekao pravo ili krivo, mora odgovarati za sve to je
dan je opet posvuda zavladao nered i smutnja. Sretnog
padiaha su sa prijestoljem iznijeli napolje. Doveli su jadnog Hafiz-
-pau na trg i pred padiahovim je Neka
Allahova milost bude nad njim. Jedan je silnik zabio otar handar
317
Vrata koja vode u carske odaje.
318
Hastalar oda ili hastalar odasije soba namijenjena za bolesnike na dvoru.
356
koji je imao u ruci u painu glavu pa je handar izaao kroz vilicu.
Taj silnik je, kau, bio neki Husrev-pain Tamo su bun-
tovnici dobili padiahovu garanciju da se uzimati mito i da se
poloaji bez krivice oduzimati od i
davati drugima. Rekli su: "Neka se vodi da se ukidanjem
kilic zeameta
319
nestaje vojske koja se suprotstaviti neprijatelju
i u rovove." Raja je pri vanrednim nametima (tekalif-i
akka), a su i i avariz. Izrekli su jo dosta
pritubi, a nakon toga je muhur velikog vezira dat drugom veziru
Redep-pai
320
.
Tri dana nakon to su od padiaha dobivene garancije da se
uzimati mito i prodavati poloaji, meni, koji sam bio razrijeen
dunosti dunavskog defterdara, udijeljen je anadolski defterdarluk,
dakle centralni defterdarluk na padiahovom divanu.
POGUBLJENJE DEFTERDARA MUSTAFA-PAE,
AGE HASANA HALIFE I MUSA HALIFE
Nakon ovoga nekoliko se dana nije glas niti je bilo
pobuna, ali kad su ili na dunost ili radi nekog posla kretali su se
zajedno po pedeset, po stotinu pa i po dvije stotine, tako
su ili i na padiahov divan i na druga mjesta. Defterdar Mustafa-
-paa i aga Hasan halifa bili su se sakrili. Traeno je da
se oni i da im se odsijeku glave. Govorili su neka se po-
gubi i bio padiahov osobni prijatelj,
visok prijatna izgleda. Najzad, dvadesetog dana mjeseca
abana
321
izbila je velika pobuna, gora od prethodne hiljadu puta.
Govorili su "Sigurno je sretni padiah ove sakrio u
319
Timar koji daje prihod od 2.000 koji se dobiva u borbi.
320
Topal Redep-paa, porijeklom Bonjak, odgojen na dvoru gdje je postao
bostandibaa. Zatim bio mirahar, pa serdar na Crnom moru. G. 1625. pos-
tao zamjenik velikog vezira Bonjaka Husrev-pae, a onda 1632. postao ve-
liki vezir. Tu dunost obavljao od 10.2.1632. do 18.5.1632., dakle svega tri
mjeseca i sedam dana, a ne kako kae est mjeseci. V.
Znameniti ... , 63; Danimend, V, 34. Kod stoji da je Redep-paa
udavljen 97. dana od stupanja na dunost velikog vezira.
321
25. oujka 1631. godine.
357
njihove glave ili mi uraditi ono to ne elite." Na ovo su
izvedeni posrednici na sve strane da bi stiali smutnju koji su obe-
po tri hiljade kurua rnutuluka.
I sutradan je Atrnejdan bio pun ljudi vrsta. Ali tada
se atmosfera ohladila, kao da je padati snijeg, na Atrnejdanu
nije rnogao ostati ni jedan svi su ispunili tetime Jeni da-
mije, ivane mehterhane i Ajasofija. Onda je petnaest
istaknutijih razbojnika dolo u saraj velikog vezira. Tamo su bili
tadanji ejhulislam, rahmetli Husejin-efendi, kazaskeri koji su bili
na dunosti i oni koji su bili razrijeeni, mnogo mula, svi visoki
veziri i divana.
Predstavnici buntovnika su ponovili svoje stare i
temelje zgrade pokvarenosti i smutnji. Nakon mnogo ogovaranja,
prepiranja i njegova ekselencija ejhulislam je napisao jedan
hudet u kome je stajalo "niko ne moe ne biti odgovoran za krv i
odmazdu", onda najprije to potpisa on a zatim nakon to su
i svi mule to potpisali dade rjeenje buntovnicima.
Veliki vezir Redep-paa koji se tamo nalazio zakleo se "da ih
sretni padiah nije sakrio, njegova ekselencija padiah se trudi vie
od vas da ih izvede na je iako se nalazi
u njegovoj slubi, poslao, nije se ustezao poslati
bija kojeg vie voli nego njih, a da su oni bili u nema
sumnje da bi njih poslao prije Do sada nije ni spo-
minjano ime ali sada, da li s nekim ciljem
ili da se stekne povjerenje o njemu je bilo I zbilja,
predstavnici odmetnika na ove velikog vezira su se okrenuli
i otili na zborno mjesto odmetnika.
U to vrijeme je veliki vezir odredio mene siromaha da u i
Hasana Halife popiem sve stvari za carsku riznicu koje je
konfiscirao za dravu i naredio mi je da sve detaljno pregledam.
Kad sam zavrio posao i doao izvijestiti velikog vezira vidio sam
izloeno mrtvo tijelo koje je bilo izneseno na
Atmejdan. se da su buntovnici odmah otili, jadnog Musu-
ehidom probovi ga handarom i bacili napolje
iz dvora.
Sutradan su nali i Hasana Halifu i rukom padiahovog de-
lata poslali ga u drutvo ehida. Prvog dana blagoslovljenog
358
ramazana
322
izvukli su i defterdara Mustafa-pau sa skrivenog mje-
sta i na Atmejdanu ga pogubili sa padiahovim fermanom. Neka
se Uzvieni Allah svima smiluje.
O ovim i vezanim za njih nema potrebe
ovdje vie govoriti. Korisnije je da se o tome ne pie nego da se
pie. Jer koliko god bi se pretjerivalo u pisanju opet je to to se
zbilo bilo vie od toga.
JEDAN POTRESAN
Gore spomenuti defterdar Mustafa-paa je prema meni gajio ne-
kakvo neprijateljstvo. Kad bi se o tome na dugo raspravljalo, ne bi
bilo nikakve koristi. Ali kako je bio defterdar i moj kolega, iako se
malo kolebam nisam mogao da ovo ne dotaknem.
U vrijeme njegova defterdarstva, jednog dana sam uao kod
njega u pratnji povjerenika brodogradilita Defterdarzade lbrahim-
-efendije. Koliko god sam ja osobno bezvrijedan, s obzirom da
imam bijelu bradu i da se nalazim na viem poloaju, uao sam
prvi i, u skladu s nakon selama, pruio sam ruku da je
poljubi. Napravivi gestu da to ne eli, rekao je samo "Dobro doli."
Kad je iza mene lbrahim-efendi pruio ruku on ga je
"Hej gospodine, zakasnio si, nisi stigao na dobrodolicu s
lbrahim-efendi uzvrati: "Moj gospodaru, a ta ti je
Zar to, vaoj vlasti? Neka se za nas donese!" Kad je
doao on ga odmah uze u svoju nesretnu ruku koja
opskrbu i dijeliti. Ja siromah sam stajao s desne
strane, ali on ni oka nije ovamo pogledao, nije ni obra-
tio panju. Nakon to je razdijelio svima s lijeve strane, preostalo
slatko je podijelio slugama.
Ovako njegovo dranje palo mi je vrlo teko. Moje srce je do te
mjere slomljeno da je to opisati. Kasnije sam se pribrao,
poalio sam se sam na sebe i rekao: li da te ne u
ljudska Tako potiten sam otiao.
Bog zna da otada nije prolo pet-deset dana su se uka-
zivati prvi koji mu pasti na glavu. Dok je defterdar
322
3. travnja 1631. godine.
359
Mustafa-paa jo bio na skrivenom mjestu, ja sam postao defterdar
i sam da prodajem stvari koje su ostale iza njega. Bilo je
trideset do kavonoza raznih napitaka, raznih vrsta
i mnogo drugog, to god sam naao, uzeo sam. Dva
kavonoza sam odvojio za sebe pomislivi: "Ovo mi je
nagrada od Boga za ono to me povrijedio." Prolo je petnaest go-
dina od toga jo ono to je ostalo od toga jer mi
donosi Kad god jedem i kad se prisjetim zahvaljujem Uzvi-
enom Allahu. Da ivim hiljadu godina i da ne diem glavu sa
sedde, priznajem da ne mogu oduiti zahvalnost.
POGUBLJENJE VELIKOG VEZIRA REDEP-PAE I
POSTAVLJANJE MEHMED-PAE NA POLOAJ VELIKOG VEZIRA
Veliko vezirstvo Redep-pae bilo je u vrlo bumo vrijeme buntov-
nika. Naprimjer, kako se u to vrijeme bio primakao Bajram,
su postavljati ljuljake, a za ove su pozvali vezire, kazaskere, poz-
nate muteferike i da i poalju votane Iznad
su postavljali cedulje koje su obiljeavale mjesto gdje
biti smjeteni. Onima koji nisu poslali ono to su od njih traili
poslali su ljude koji su uzimali viestruko od traenog.
Ja sam sreo jednog agu vezira Danbolatzade Mustafa-pae u
blizini Natovario je na punu i kumaa
i od do dijelio je ovo. Prema ovome se i
sve drugo Redep-paa je sve ovo uvaavao i
tolerirao. ovih je nekolicina smatrana njegovim ljudima.
Shvatilo se da se on tako ponaa iz straha prema njima. Ali njegovi
neprijatelji, reknu padiahu da sve ove smutnje potje-
od njega. Tako, kad je on doao u padiahovo prisustvo
mu je da je poglavar buntovnika. Potom je dvadeset sedmog dana
evvala 1040.
323
udavljen. Neka milost Uzvienog Allaha bude
nad njim. Veliko vezirstvo je dato Mehmed-pai
324
koji je doao
iz Egipta.
323
17. svibnja 1632. godine.
324
Yaban-Yassi Mehmed-paa, porijeklom Albanac. Sa poloaja Kubbe-vezira
postavljen je za velikog vezira, a uz to mu je pridodat poloaj rumelijskog
beglerbega. Veliki vezir je bio od 18.5.1632.- 2.2.1637. godine.
360
Boijom dan kad je Redep paa pogubljen, bio je
dan divana. Na divanu ga je uhvatio takav san da nije mogao po-
dignuti glavu s prsa. U to vrijeme je defterdar nekoliko puta dola-
zio do njega da ga neto upita pa bi ga probudio, prolo bi dosta
vremena dok sebi. Ja sam rekao alu: "Kakva
jo nije dobio vlast, a ostao je bez sna."
0 UTJECAJU ZVIJEZDA PO NAREDBI ALLAHA,
SILNOG I
Koliko god neki znanstvenici pridaju vanosti proricanju doga-
na osnovu zvijezda, toliko drugi smatraju zabranjenim vjero-
vati u utjecaje zvijezda. Imam afii
325
je rekao: "Ako astrolog vje-
ruje da niko nema osim Allaha, ili ako se poloaj zvijezda
shvati kao jedan znak boanskog poretka i ako neko da se
to i to na osnovu znakova u kretanju zvijezda, po meni u
tome nema smetnje." Naprimjer, ako neko kae u vrijeme ikindije
da za tri sata sunce i zavladat mrak, to je sasvim jasna
stvar i niko u to posumnjati. Eto, isto tako astrolozi prema
pokretima zvijezda i njihovom postavljanju jedne prema drugoj
poznaju neka stanja. Neki su stari se na is-
kustvo, na osnovu nekih svojih osmatranja napisali ta se zbiti
u sferi i smutnji. Ali stvarni je Uzvieni Allah.
Nadati se da ako se ovako vjeruje nema greke i da onaj koji vje-
ruje biti smatran nevjernikom. zabranjeno je zvijezde
smatrati nije potrebno ni govoriti koliko je to nevjerstvo.
Cilj ovog mog objanjenja je je podudarnost da
onog dana kad je Hafiz-paa postao veliki vezir nije bilo znaka
sretnog stanja zvijezdama. A mjesec, prema iskustvima astro-
loga, svim svojim znacima je ukazivao na Nije mnogo
prolo, a ova je pokazivala znake da se ostvariti. Hafiz-
-paa je pogubljen sto desetog dana svoga velikog vezirstva. I na
325
Imam Abu 'Abdullah Muhammed b. Idris b. al-'Abbas b. 'Utman b. afi' b.
as-Saib al-Qari al-Mutallibi,jedanje od imama (predvodnika) prav-
nih kola u islamu. 150. 6.2.767. a zavrava se 25.1.768.
godine). je u Mekki, kasnije u Bagdadu i na kraju se odselio u Egipat
gdje je i umro 204. 28.6.819. a zavrava 16.6.820. godine).
361
dan njegova pogubljenja znaci na mjesecu nisu se
izmijenili. Istog dana je veliko vezirstvo dato Redep-pai, a polo-
aj ejhulislama rahmetli Husejin-efendiji. Redep-paa je udav-
ljen devedeset sedmog dana, a Husejin-efendijina smrt je bila dva-
tri mjeseca kasnije, iz istih razloga. je da je mjesec nakon
pogubljenja Redep-pae izmijenio svoj poloaj i uao u sretni iz-
gled pa je Mehmed-paa, koji je doao namjesto Redep-pae, na
poloaju velikog vezira ostao vie od 5 godina
326
.
SRETNOG PADIAHA
SA BUNTOVNICIMA
Poto je sretni padiah vidio kako se buntovnici dre i po-
naaju, jednog dana je izdao naredbu ekselenciji velikom veziru
da se ne uzimaju pripravnici u dvorske slube i da se ne otvaraju
nove slube koje nisu postojale u vrijeme njegovih velikih predaka.
Kad su pripravnici dvorskih slubi i skupina shvatili
sadraj fermana napravili su jedan veliki skup na Atmejdanu. Ve-
ziri, ulema i drugi velikani su zajedno doli pred padiaha i traili
da se nekoliko buntovnika tu dovede. Ali iz straha, nije niko doao.
Aga silahdara Ahmed-aga "Sretni padiahu, to su tvoji robo-
vi, Boe da bilo ta to nije u skladu poslunosti
prema tebi". Uz ovo je rekao jo nekoliko fraza. Tada je-
dan od aga odaka koji su stajali prema padiahu "Jedan dio
pobunjenika, u skladu s padiahu, pita ta je uzrok ovog
skupa, zato se sablja na buntovnike?" Time je stao nasu-
prot Ahmed-agi. Ahmed-aga pak uzvrati: "Neka ti Bog plati, ako
ima pojma o lijepom ponaanju, zar moe neto tako pred
padiah om?"
dana na padiahov divan veliki vezir, i sjede
na svoje mjesto kapidija mu donese jednu padiahovu
naredbu. Ekselencija veliki vezir otvori, dva-tri puta onda
presavi i smota i stavi pored sebe. Neto kasnije zovnu ka-
pidija i priapnu mu neto na uho. Onda je dozvolio svima da i
326
Po Danimendu je kako smo pokazali Mehmed-paa bio veliki vezir
tiri godine, osam mjeseci i petnaest dana.
362
divan je bio pun alilaca. U to vrijeme se izdie jedan krik "Ne
ubijaj me, moj care!" da je kapidija digao sa mjesta
Ahmed-agu rekavi mu da to trai veliki vezir. Kad ga je doveo do
krvnikove tamo mu je delat koji je spreman posje-
kao vrat i poslao ga u drutvo ehida. Neka mu se Allah smiluje.
Onda je razrijeio pripravnika na visoke poloaje, jedan
po jedan. A onda su na red doli oni koji su slube vojvoda
i spahija.
Jednog dana sam sa glavnim defterdarom ustao i poli smo za-
jedno sa velikim vezirom. Tokom puta vidjeli smo jedan buljuk na
Atmejdanu, jedan buljuk na gornjoj strani, do hamama Carice-
majke na nekoliko mjesta smo vidjeli grupe po sedamdeset, osam-
deset ljudi koji su stajali u znak pozdrava. Ovi od sada mole
da im se daju slube. Badefterdar im se oglasio: "Sad smo s veli-
kim vezirom razmatrali ovaj posao, ovoga sata
rjeavati posao". Dok je dva-tri buljuka ilo za nama, jedan golo-
bradi veseo i sretan, u crvenu prema
nama i pored nas. se da je to bio neki spahija. Oni koji
su ili iza nas povikae: "Nadmeni spahija, treba da umre, zato
nisi zajedno sa nama". Zatim su uz povike "Udri, kamenuj!" nava-
lili na njega. Oni koji su bili ispred i iza mislili su da je taj napad
usmjeren na defterdara i oni su bacili nekoliko kamenica. Ali
istina je u tome da ga oni nisu htjeli ubiti. Mi smo malo ubrzali
hod. Badefterdar se dobro prepao. Skrenuo je na put koji ide na
Atmejdan iza Ibrahim-paina saraja, doao do tophane i tamo se
sakrio. Ja sam proao ispred greblja i otiao do rahmetli rozna-
medije Ibrahim-efendije. Kad sam njemu to mnogo se
rastuio.
Sutradan su se svi veziri, ulema, velikani, age odaka, age
buljuka i veterani iskupili u saraju velikog vezira. ejhulislam,
rahmetli Husejin-efendi, iznese svoje miljenje: "Ovom narodu ne
manjka svakog dana po neka smutnja, treba vidjeti ta se podu-
zeti, svi potrebni savjeti, upozorenja i prijetnje su kao to
je potrebno da se dovede na pravi put, ali nije bilo nikakve koristi.
Sada protiv ovih buntovnika treba pozvati muslimane u borbu i
se ne samo s onima koji su podigli glavu nego i s oni-
ma koji su u istom stanju kao oni."
363
Veterani i spahija koji su prisustvovali skupu jedno-
glasno rekoe "Boe s ovim muslimani ne mogu biti za-
dovoljni, nema ni pretpostavke da se mi protivimo bilo kojoj na-
redbi naeg sretnog padiaha." Nakon ovog razgovora, nekoliko je
kratkih poslano sretnom padiahu. je u to vrijeme
jedan od cijenjenih mula podsjetio da je malo vremena ostalo do
dume namaza. Na ovo je uzvratio ejhulislam: "Razrijeiti ovu
stvar je vanije od duma namaza, zar je doputeno obaviti dumu
u ovakvoj situaciji", pa je time toliko ponizio ovoga da se
hiljadu puta pokajao za ono to je rekao.
Nakon toga je doao padiah ov odgovor na telhise (kratka saop-
Izdano je agama buljuka, subaama i
asesbaama da se ovi (tj. buntovnici, zorbe) gdje god se nalaze
uhvate. Ovi kojima je su odmah preli u akciju i jo dok
se nije ni raziao divan mnogo zorbi je dovedeno u vezirov saraj i
tu je odmah s njima zavren posao. Nakon toga je svakog dana hva-
tano po pet, deset osoba i s njima se Dolo je dotle
da se ni ime "zorba" nije spominjalo, a hvatani su i oni koji su se s
njima poznavali. Ovakvi su, kao i prije, hvatani ubijani, a le-
evi su im bacani u more. Kad je ekselencija padiah iao na pohod
u Revan, bi u putu vidjeli nekog od njih odmah bi ga hvatali i
pred vojskom mu odsijecali glavu. A vojnici su izricali molitve za
padiaha i hvalili ga "Neka Allah ne dozvoli nestanak padi-
aha, ovo je kazna za one koji ne slue i ne znaju svoju granicu."
SAETAK O POHODU NA REVAN,
GRADA TEBRIZA I OKOLINE,
POVRATAK PADIAHA IZ POHODA
Kada je svijeta, Boija sjena, ekselencija padiah
krenuti na vojni pohod, u skladu sa osmanskim zakonima i
je preao u Uskudar u subotu, prvog ramazana l 044.
327
.
Nakon to se tu ostalo nekoliko dana i upotpunile pripreme za
pohod, petog dana mjeseca evvala
328
, polo se iz ovog lijepog bo-
327
18. 1635. godine.
328
24. oujka 1635. godine.
364
ravita prema Konji, a odatle se ulogorile u Kajseriju i Sivasu.
Dolaskom padiaha u te pustinje i stepe one su bile kao
dennetske U tom ratnom konaku proveli su i Kurban-bajram.
Tamo je dao i titulu drugog vezira Mustafa-pai, svome
prijatelju i jednom od najbliih ljudi, i unaprijedio ga u zvanje ve-
zira u provinciji. Ali paa opet nije odvojen iz haremske slube.
Danju je sjedio s padiahom i stalno se s njim druio.
Krenuvi odatle ulogorili su se na mjestu zvanom Sur
Svim pripadnicima desnih i lijevih odreda kapikulu, i
drugim , u skladu sa zakonima slavnih predaka, svakom neferu je
dato po hiljadu je ugled vojnika za to su oni
Bogu uputili molitve.
0 NEKIM RIJETKO STVARIMA
Ekselencija sretni vezir Musa-paa, brojnih vrlina, u vrije-
me ovog pohoda, nalazio se u slubi u padiahovom otagu,
bio je zaduen za poslove smjetaja. Tamo je bio i Osman-aga, je-
dan od kapidibaa saraja koji je nekada iao u Budim da pregovara
o miru s neprijateljem. Ove dvije osobe su
"Kad se ilo iz Kaj serija prema Develi Karahisaru, njegova ekse-
lencija sretni padiah poelio je da ide kolima, sjahao je s konja i
sjeo u kola. Nekim ba u to vrijeme iznenada divlji
jarac. Kad to vidje sultan Murad, odmah povika "Konja!" i tako brzo
uzjaha konja kao da nije maloprije ni sjahao. Uze koplje otrije od
sablje u svoju sretnu ruku, pojuri u lov kao da je sokol i kao munja
pojuri za jarcem i kad je jarac pokuao u neki otvor, on je
takvom brzinom bacio koplje da je odmah jarca prikovao za zemlju.
Sva brojna islamska vojska koja je ovo gledala povika:
"Ej padiahu, svijeta, ne urekao se! Neka Uzvieni Allah
naeg padiaha od svih i opasnosti! To je vladar
kojeg hvaliti do sudnjeg dana samo vojska nego svi muslima-
ni pa i nevjernici i raja." Njihove molitve i pohvale dizale su se do
neba. Sve ovo junatvo i pokazana sposobnost su van domaaja
da budu opisani. Treba pravo kazati: Kod kojeg je vla-
dara neke islamske zemlje dosada takva odvanost i hrab-
rost ili u kojoj je to knjizi opisano?!"
365
Ali ima i jo stvari. Opet isti vezir Musa-paa ovako

"Dok sam obavljao dunost silahdara u haremu on mi je mnogo
puta rekao: "Hodi, silahdaru !" Onda bi me uhvatio za kai i jednom
rukom drao u visini glave, ako smo bili u saraju obilazio bi sa
mnom tako hasodaju, a ako smo se nalazili u nekoj od obila-
zio bi sa mnom tako sofu gdje smo se nalazili. sam se
plaio da me baciti na mermer, ali nije me bacao. Svaki put kako
bi me podigao na isti bi me i sputao. Ovo to je on radio to
je trebalo poteno vidjeti. U naem vremenu nismo vidjeli nijed-
nog slavnog pehlivana koji bi mogao pokazati toliku sposobnost.
Ustvari mnogi ljudi naeg vremena su svojim vidjeli
Musa-pau. Bio je visok nije bio debeo, ali bio je kako se
kae u Rumeliji mukarac" to jest prema njegovoj visini
bio je i krupnih kostiju. Dignuti takvog jednom rukom u
visinu glave i u tom poloaju ga drati i s njim obilaziti, a pogotovu
jednom padiahu koji je odrastao u njenosti i blagostanju, hiljadu
je puta tee. Da su sultana Murada vidjeli Efrasijab
329
i Kustehni
330
osobe u kojima je spojena i vladarska i atletska osobina, rekli
bi da je on dostojan vlasti i junatva i aplaudirali bi mu. Osim
toga, sultan Murad je mogao probaciti koplje kroz devet obru-
jednim udarcem sablje ivotinju prepoloviti, jednim
udarcem koplja na zemlju oboriti ivotinju, mahati buzdohanom
tekim dvjesto oka i stvari kojih je mnogo da se ne mogu ni
nabrojati."
0 NEKIM LIJEPIM OSOBINAMA MUSA-PAE
U ovoj biljenici raznim povodima je bilo nekoliko
puta o Musa-pai. Iako nije u granicama jednog
piskarala kao to sam ja da iznosim svoje miljenje o njegovom
moralu, moj cilj je, da bih dobio njegove blagoslove, potruditi se
da ga opiem. Ako kaem neto to ne nadati se da mi
biti oproteno.
329
Efrasijab je legendarni turanski vladar koji je opjevan u ahnami perzijskog
klasika Firdevsija.
33
Kustehni je perzijski vladar po imenu Ibu Nevzer b.
366
Ovaj va bijedni rob (Ibrahim neka je hvala Uzvienom
Allahu, stigao je do sedamdesete. Jo dok sam imao go-
dina uao sam pod zatitu moga daide Ferhad-pae. Od tada,
ivota koji mi je Allah podario proveo sam u slubi velikih ljudi.
Bog zna, a i meni je poznato da ni kod jednog, tu i
vjerske ljude, nisam vidio kao kod njega odgoj, uljudnost, posto-
janost i poniznost srca. Naprimjer, on je, dok je sjedio, na
koljenima. Samo dok je bio na slubi kao niandija sjedio je pod-
vijenih nogu. Imao je tako jezik, da su se svakome nje-
gove lijepe svako je sluao to on govori. Govorio je prirod-
no i pravo i nije imao naviku da Kod njega se
nije moglo vidjeti da izgovori neku koja je vjerom zabranjena
ili da se usprotivi. Bio je zdravog i osoba
koja ne s pravog puta. Posebno je izbjegavao da se u grani-
cama islama ne da prevariti lukavstvima i smicalicama dehen-
nemskih nevjernika, svako pitanje je htio i pismeno potkrijepiti.
Prema dobivenom odgovoru se i za njega je bilo obavezno
da se toga pridrava. Ova njegova narav je bila veliki Boiji dar.
Da su se svi vladali kao on, da je sklapan mir sa nevjernicima osla-
se na takve ljude, i ona sklapanja mira u vrijeme rahmetli
sultana Sulejmana u odnosu na to pala bi u sjenu.
Glavni poslovi koji su ispunjavali svaki dan Musa-pae su pet
namaza obaviti u dematu, potom Kur'an i moliti se za padi-
aha toga vremena. Nakon toga, ako niko nije doao s nekim pos-
lom ili ako nema posjetilaca za razgovor, provodio je vrijeme
knjige napisane o Pejgamberovom ivotu i djela napisana o
osvajanjima starih padiaha. S obzirom da je odgojen u haremu
padiaha, da je i razgovora sa sultanima,
ispravno je da je bio prefinjen Oni koji su voljeli harem,
izuzetno su potovali njega. Znao je razgovarati sa svakim, velikim
i malim, nikoga nije gnjavio, ni prema kome se nije oholio niti ga-
jio mrnju. Vrlo drag i ali u poslovima i postupcima
bio je otar kao sablja. Neka Uzvieni Allah ivot ovakvih ljudi
dugim i neka ugarske krajeve, koji su na ne lii utje-
caja pravde. U ime Allaha i Pejgambera.
Opet je pa smo se udaljili od teme. Vratimo
se sada naoj osnovnoj temi i trudit se da
367
upotpunimo izlaganje o padiahu, koliko je god svakome poznata
njegova pamet i otroumnost.
P ADIAHOV POLAZAK NA PUT NAKON DARIVANJA VOJNIKA
Krenuli su iz polja Sutur i doli u polje Erzuruma. Erzurumski
v alija Halil-paa bio je junak koji se i neprijateljima i kizil-
baima. Ali Murteza-paa i Silahdar-paa su ga padiahu ocrnili pa
ga je zato padiah zamrzio. Erzurumski valiluk je dat Ahmed-pai
koji je dignut sa amskog valiluka, a amski valiluk je dat kao
arpaluk Silahdar-pai. Odavde se krenulo prema Revanu preko
Karsa
331
i konak po konak ulogorilo se blizu Revana. Da bi dola
do mjesta vojska je bila prisiljena prolaziti ispred do-
meta topovske vatre sa Zbog toga nije bilo vojsku
drati daleko od pa je ostala pod paljbom vatre topova i
darbzena. su meci prolazili i iznad zastave padiaha. Ali na
sretni padiah nije pokazivao nikakvu promjenu. Sasvim miran,
pouzdan, dranja padiahovskog, odsjeo je u otag.
0 JEDNOM POELJNOM
I LJUDSKOM P ADIAHOVOM POSTUPKU
U blizini revanske jedna velika rijeka. Ta rijeka,
je ime Diki, bila je u to vrijeme nadola. Kako se smatralo nemo-
da se u tom stanju postavi preko nje most, sva vojska je bila
prisiljena pjeice rijeku. I sretni padiah je, kao to je
no, uzjahao svoga rasnog konja i preao preko rijeke. U to vrijeme
je jednog vojnika iz grupe solaka koji se nalazio u padiahovoj
pratnji zanijela bujica i povukla ga sa sobom. je to ugledao,
sretni padiah odmah natjera svoga konja i kad je stigao do
matice desnom rukom zgrabi solaka za jaku. Drao ga je u ruci
kao jabuku i sve dok nije izaao na obalu nije ga isputao iz svoje
plemenite ruke. Kad je solakova noga stala na kopno, sretni pa-
diah je pustio njegovu jaku i darovao mu aku zlatnika. Tako ga
331
Grad na krajnjem sjeveroistoku Anadolije, blizu granice sa Ermenijom i
Gruzijom.
1
368
je na dva s jedne strane ga je spasio od guenja,
a s druge mu strane dao potporu s kojom je mogao i-
vjeti do Brojni islamski vojnici, koje ne mogu
obuhvatiti defter ni brojevi, kad su vidjeli ovaj prizor, svi su iz
jednog glasa uputili blagoslove i molitve za padiaha. Ovaj amor
je probudio takav u vojsci da su mnogi rijeku Diki preli
kao da je suza i svi su se zakleli da ivot dati za padiahovu

Odabrano je nekoliko sposobnih i nekoliko uglednih ljudi koji
su pogodna mjesta gdje se postaviti logor i padiahov
otag. Sutradan se krenulo pa su postavljeni atori na
mjesto. Nakon toga je sretni padiah povezao alaje i redove, tako
da to jo nije vidjelo nebo pa je u sretni sat uao u
svoj otag. Naredio je da se ne gubi vrijeme nego da se odmah kopaju
rovovi. Na strani od tebriske kapije bio je rumelijski beglerbeg
Danbolatzade Mustafa-paa, na desnoj strani su bili rovovi ana-
dolskog valije vezira Gurdu Mehmed-pae sa anadolskom vojskom,
a ova dva velika rova je bio veliki vezir Mehmed-paa i
tadanji aga to jest sadanji veliki vezir Mustafa-paa
332
.
Oni su postavili zaklon preko puta jednog ugla i sa dvade-
set velikih topova tako snano pucali da se vie od toga
ne moe ni zamisliti.
Ovdje nije samo islamska vojska maksimalnim naporom i umi-
sve to je mogla i umjela. I sam ekselencija padiah,
oslonac svijeta, vie je puta ulazio u rov na svojoj strani, prolazio
za top, nianio i okidao, a onda islamskoj vojsci davao akama
novac. Ni u jednoj knjizi nije zapisano niti je narod da je
ijedan padiah do tada ulazio u rovove i pucao iz topova.
S druge strane, rumelijski beglerbeg Ahmed-paa, koji
se smjestio ispod rumelijskog odreda sa nekoliko darbzena, uzeo
je za cilj neprijatelja koji se vidio na zidovima pa je
bez prestanka tukao zidove i pukamice. S jedne je strane i Deli
Husejin-paa, jedan pametan i iskusan komandant tekim
332
Kemanke Kara Mustafa-paa, porijeklom Albanac (po Hammeru,
Obavljao razne visoke funkcije, kao to je komandant mornarice, odakle je
doao za velikog vezira. Tu dunost obnaao od 23.12.1638-31.1.1644. kada
je pogubljen.
369
topovima pucao po unutranjosti i po vanjskim zidovima
sa jednog breuljka koji se nalazio povrh Tako je maj-
storski da nijedan neprijateljski vojnik nije podizao glavu
niti se pomaljao na zidinama niti na pukamicama,
nisu mogli ni prst podignuti. I Murteza-paa je sa jednim manjim
buljukom spahija sa njihovim agama obavljao strau dok su ovi
pravili zemljanu utvrdu. Vezir Mustafa-paa i vezir Kenan-paa
su sa dvorskim muteferrikama bili zadueni da padia-
hov otag pa su se tokom dana obavljali svo-
ju dunost.
Dok se tako u jednom savreno lijepom poretku radilo na obara-
nju deveti dan opsade, prokleti kizilbai i njihovi
hanovi su, izgubivi nadu, zatraili milost. Mir Abdulfettah, aga
ahovih rano ujutro je doao i pao pred padiahom.
Prema osmanskim je vrijednim kaftanom.
Onima koji ele da se vrate u svoju zemlju, u krajeve kizilbaa
dozvoljeno je da odu. Da ne bi bili usput napadani dati su im
vari koji ih pratiti.
Han pokrajine Revan, cijenjena i potovana osoba u tom kraju,
Emir Gune-han, predao je pod uvjetom da ostane u pa-
diahovoj slubi. Priredio je sretnom padiahu jednu gozbu na
iranski s u Demovom stilu, i darivao je onoliko
koliko je bio u A padiah, kojem se svidio ovaj
perzijski stil i zbilja je uivao. Dao mu je na upravu ha-
lepski ejalet, a njegovom Murad-agi dao je beglerbegluk
Trablusama
333
.
NAKON OSVOJENJA REV ANA
Nakon to je Revan prela u ruke slavnog padiaha, za
njenog muhafiza je imenovao Murteza-pau, jednog od svojih vi-
sokih vezira, pod zapovjednitvo je dato deset hiljada vojnika.
Za hranu ovih njemu je dato dovoljno novca. je naoruana
potrebnim naoruanjem. Porueni i dijelovi su i
bez ikakvih manjkavosti.
333
Trabulusam je danas grad Tripoli u Libanu.
370
ZAUZIMANJE AHISKA OD STRANE KENAN-PAE,
VEZIRA BEZ PREMCA
Poto je osvojena Revan, vezir Kenan-paa, dobar
vjernik, skroman i savren sa dovoljno vojske koja je stav-
ljena pod njegovo zapovjednitvo, da ide osvojiti
Ahiska. Boijom dobrotom izvojevao je pobjedu. Spomenuta
va je sa svim mjestima koja joj pripadaju osvojena, to je proizvela
veliku radost.
ODLAZAK SRETNOG PADIAHA PREMA TEBRIZU
Poslije opremanja Revan i upotpunjavanja potreba vojske
koja na Ahisku, ekselencija padiah je hitno krenuo prema
Tebrizu, esnaestog dana je tamo stigao i postavio otag. Na sve
strane su ovaj grad i ova pokrajina, a krajevi des-
no i lijevo od pravca kretanja islamske vojske, sravnjeni sa zem-
ljom, kamen na kamenu nije ostavljen. Niko od pripadnika vojske
nije ostao bez nekog plijena. Visoki potkupolni tebriski saraji,
poznati u svijetu, pogotovo ona zgrada koju zovu a-
hov saraj, nakon to ju je razgledao padiah zemalja, kao
znak neprijateljskog poraza i pobjede muslimana, po padiahovom
potpuno je poruena. Nakon to su ostali tri dana u azer-
bejdanskoj prijestolnici Tebrizu i nakon to su svu njegovu okoli-
nu poruili i popalili, vratili su se u Revan.
Revansko polje je dolaskom osmanske vojske, postavljanjem
crvenih i bijelih atora, ukraeno na takav da se divi cio
svijet. Ba u to vrijeme je stigao Kenan-pain ulak i donio mutu-
luk o osvojenju Ahiske, to je kod padiaha i sve vojske proizvela
ogromnu radost. Dok su bili ovdje, Mehmed-pai se na funkciju
velikog vezira dodao rumelijski ejalet kao arpaluk. Sultan Sulejman-
-han, neka su Boija milost i oprost na njemu, na isti je dari-
vao velikog vezira Ibrahim-pau. Ali nakon toga nijedan slavni
padiah nije nagradio nekog svoga slugu ovako visokim darom.
Nakon toga je veliki vezir otiao od sretnog padiaha, osigurao sve
to je potrebno u krajevima i upotpunio sve za ta je
bio zaduen. Dok je bio u Dijarbekiru uputio je gore spomenutog
371
Deli Husejin-pau u Misir, a misirski kadiluk je dao rumelijskom
kazaskeru Hoda Abdullah-efendiji. Tada je veliki vezir stigao i
do padiaha. Nakon to je ostao tamo petnaest dana, ekselencija
padiah je naredio pokret u Istanbul. Veliki vezir je pak pratio pa-
diaha do mjesta Hasan Barduk. Tokom puta razgovarali su u
oka o raznim temama. Nakon potrebnih upozorenja padiah je na-
redio velikom veziru da pripremi sve to je potrebno za osvojenje
Bagdada. Kad su doli do mjesta Hekimhani, padiah se odvojio i
krenuo put Istanbula, a veliki vezir se vratio i stigao u Dijarbekir.
0 EMIRU GUNE-HANU
Kad je osvojen Revan, Emir Gune-han se uputio prema Halepu za
je valiju postavljen. Otiavi od padiaha, nekoliko konaka
kasnije dolo je do razmimoilaenja njega i njegova
Mustafa-age pa je on, naavi zgodnu priliku, dao pogubiti
Saznavi ovo, sretni padiah je dao halepski ejalet Ahmed-
-pai, a Emiru Guneu je naredio da u Istanbul. Ovaj pak, ne
se vrati se natrag i tragom padiaha stigne ga u
Izmitu i zajedno u Istanbul. Emir Gune je u vrijeme padiaha
uivao veliko uvaavanje i Dati su mu izvanredni
vezirski hasovi, a pored toga su njegovi dnevni trokovi pod-mi-
rivani iz dravne riznice. su mu i trokovi za od
dravnog novca. Posebno, u dane praznika i svetkovina, darivane
su mu pune kese novca.
ULAZAK SRETNOG PADIAHA U ISTANBUL
Nakon to se ekselencija padiah odvojio od velikog vezira, ne
se ni na jednom konaku, devetog dana mjeseca redepa
1045.
334
je svojim dolaskom sretnu prijestolnicu. Dok
njega nije bilo, kao da je svijet bio umoran i posustao, a ljudi kao
srce bez due. Njegovim dolaskom svakom je dua bila na mjestu,
a se lice smijeilo, Na putove kojima padiah pro-
strli su tkanine, ukrasili su grad, a danima se jelo i pilo.
334
19. prosinca 1636. godine.
372
je takvo slavlje i zabave da u vremenima ranijih padiaha neto
ovako nije U ime Allaha i Pejgambera, neka Uzvieni
Allah nikada ne vjernicima radost zbog ovako uspjenih
ratovanja i osvajanja.
SAETAK O POHODU NA BAGDAD
Zilhidde I047.
335
U skladu sa tradicionalnim ekselen-
cija padiah je ceremonijalno preao Bosfor i doao u Uskudar.
Nakon to se zadrao u Uskudaru nekoliko dana u kojima su se
popunile potrebe i dolazak slubenika zaduenih za vojsku
i padiahov harem, dana spomenutog mjeseca
336
krenulo se putom koji vodi u rat - gazu.
Ratne pripreme koje je napravio rahmetli padiah bile su toliko
potpune i bogate da to nije opisati niti napisati.
sjajni pjesnik rahmetli Nef'i
337
, ukazuje na to u jednom stihu u
jednoj lijepoj kasidi:
"Ko li je tebi od starih padiaha
Je li isti fijet feniksa i skakavca?"
Naprimjer, u ovom vojnom pohodu veliki mirahor bio je jedan
sjajan i uspjean konjanik, vezir bez pramca Halil-paa, u
igri kopljem rahmetli padiaha i najbolji u odgaja-
nju konja. Dok sam ja, siromah, bio temivarski defterdar, Halil-
-paa je kao vezir doao za muhafiza Temivara. Prema njegovom
bilo je toliko mnogo posluge i sejiza koje je on odgojio
da je to pobrojati. Pored ovih, ogroman je broj posluge
i sejiza koji su ubiljeeni u padiahov defter.
S druge strane, kad je padiah poao na put, kao to je to u skla-
du s osmanskim tradicijama, dovedeno je za njega devet rezervnih
konja. Njihovi dizgini, oprema sedla i bili su ukraeni
335
16.4.- 15.5.1638.
336
9. svibnja 1638. godine.
337
Omer Nef-i (1572.-1635.) divanski pjesnik, poznati majstor kaside kojoj je
dao ostvarenja. pisao rugalice (hidvije) pa je zbog
jedne takve pogubljen na osnovu presude vezira Bajram-pae.
373
zlatnom izradom, visokovrijednim kamenjem, dijaman-
tima i jakutima. Bilo je preko plemenitih konja za lov
se porijeklo dugo pratilo. Pored toga je bilo tristo, a ponekad i
stotine konja koji su bili spremni za padiahovu igru
kopljem. Bili su to konji iz svih krajeva carstva, odabrani za pa-
diaha. Za njih su napravljeni ahari koji ih tite od vreline sunca,
vjetra i kie. Naprimjer, dok su tri tale bile u konaku, tri druge
tale su postavljene pored otaga i ile su sa padiahovim tugom
naprijed. U svakoj tali bilo je vezano za jasle po sedam do osam
konja, su jasle napravljene od srebra. Poto je padiah gajio
veliku ljubav prema konjima, nijednog nije htio ostati daleko
njih, pa je u hladnjaku njegovog otaga bivalo po dvadeset-trideset
konja, oni su tamo bili privezani za srebrene i on nije s njih
oka dizao. Osim njih je imao hiljadu dvjesto deva za teret, su
vratovi bili uti kao slama, a bile su prekrivene ukraenim pokri-
stotine deva bilo je namijenjeno potrebama
a ostale su bile za prenoenje riznice, padiahove tale, kuhinje,
ostave, atora, municije, vojne muzike i drugih potrebnih stvari.
Posebno je imao oko sedamsto brzih deva. Slavni Ali-
bey je o svojoj devi izrekao stihove:
joj je prolazio kroz potkovicu kao kroz ribu
Uho joj je slualo tajnu o nebu.
grane, na nebo izlazi
Da bi gledala s na magare /saovo."
Ove se mogu odnositi na ovu vrstu ivotinja u padiahovoj
vojsci.
Pored ovih o kojim se govorilo, svaki od padiahovih dvorjani i
aga imao je po dvadeset, trideset konja i drugih vrlo lijepih ukras-
nih stvari, a kako je sada o tome pisati s ovim se
zadovoljiti.
Prije nego se sa velikim trebalo krenuti iz Usku-
dara, svakog dana su se pored jedne ili na ivici jednog
nog korita postavljali atori. Prav ljen je i jedan kiosk ukraen i lijep,
dostojan da u njemu odsjednu meleci. Dijelovi zgrade koji
vaju kiosk su jedan za drugi bili vezani spiralnim ekserima. Postav-
374
ljano je na mjesto gdje se boravi, a kad se pokrene dijelovi su se
razdvajali i na su se opet spajali tako da su
oni koji su to pratili bili zadivljeni tom tehnikom. Ovaj kiosk je
bila predstava kojom padiah pokazuje svoju rasko i sjaj koji nisu
dosada ni kod jednog padiaha.
s konaka na konak, dolo se do Konje, sredita kara-
manske oblasti i ulo se u taj grad poznat kao "grad evlija". Sta-
novnitvo je zastiralo putove tkaninama i tako padiaha.
Zatim je padiah koji se oslanjao na evlije, se u tom
besprimjernom gradu, posjetio mezareve evlija da bi postigao
i traio podrku od njihove duhovnosti. Udijelio je obilnu milosti-
nju i poklone pa je od mnogih siromaha bogatae. Saznavi
da je potomak Mevlana Delaludina Rumija
338
, koji
je kao postniin
339
tekije krt i ne da sirotinji dovoljno hrane, on
ga je smijenio i na njegovo mjesto doveo iz iste po-
rodice, koji je bio postniin u Karahisaru, a je pos-
lao u Istanbul.
U sultan-Sulejmanovoj damiji u Istanbulu bio je vaiz rahmetli
Kadizade, najodabraniji znalac svoga vremena, osoba kakva se
rijetko u poduke i propovjednitva. Ali na-
rodom se proirio glas da on negira evlije. On nije krio da
negira osobe koje su se u njegovu vremenu izdavale za evlije. Po
padiahovoj naredbi, i on je bio sa vojskom koja je pola u vojni
pohod. Ali u to se vrijeme razbolio. Poto je bio krhke bo-
lest je ozbiljno uzela maha i zbog toga mu je dato doputenje
da se vrati natrag.
Dok se bilo jo u Konji, padiahu su se alili na bega Bolua
Abdi-pau i bega Nigdea ems Paazadea pa je obojici
ivot.
Kad se krenulo iz Konje, stiglo se u Halep. Ekselencija padiah
je saraj na Gokmejdanu svojom posjetom. Nakon to se
338
Mevlana Delaluddin Rumi (Belh u Avganistanu, 1207.- Konja, 17.12.1273.),
veliki filozof, pjesnik i mistik su djela u potpunosti tesavvufskog (mi-
karaktera. najvrednije mu je djelo Divan, a najpopular-
nije djelo mu je Mesnevi manevi, djelo koje pred-
stavlja uputu derviima mevlevijama.
339
Postniin je starjeina reda i starjeina tekije.
375
tu ostalo oko mjesec dana, krenulo se u pravcu Biredik.
Bajram-paa koji je tamo izlio dva velika topa, natovario ih je na
i Tigrisom
340
ih uputio u Mosul. Odatle su natovareni na kola
i dovezeni na put prema Bagdadu.
LN ANJE VELIKIH
Ja, siromah, sam bio pete (1635-36.) defterdar u Bosni.
Stiglo je padiahovo pismo u kome su izmijeani blagost i estina,
a stiglo je i jedno lijepo Bajram-paino
341
pismo, s obzirom da
smo mi otprije bili bliski, doneseno rukom livca carske livnice
topova. Majstori livci su doli zajedno sa kalupima za lijevanje.
Padiah je i to sa strogim upozorenjem, da se do polas-
ka na pohod na Bagdad izlije pet hiljada teine po dvadeset
pet oka u svakom. Kako kalupi za lijevanje traenih nisu
odgovarali, bilo je potrebno da se opet ide u Istanbul. Ali majstore
koji su doli ovim poslom spopao je strah. Onda je jedan
majstor iskazao elju da on za nagradu uradi ovaj posao.
Njegovi uvjeti su i u kratkom vremenu, uz Uzvi-
enog Allaha, obavio je posao. Tako su topovska natovarena
na i prevezena u Istanbul.
Neto kasnije smo ili u Budim. U vrijeme razgovora sa vezirom
Musa-paom doli smo i do ove teme. Tim povodom su donijeli
nekoliko koje su neprijatelji ispalili u vrijeme kad su opsje-
dali Budim. Ta su teila trideset est, est i
set osam oka. Kako je bilo Budim iz ruku, na
kakve se nailazilo, moe se shvatiti kad se vide ova
Svakog dana se ispaljivalo po dvije-tri hiljade topovskih hitaca.
Najmanje je dnevno ispaljivano po sedamsto-osamsto Bilo
ta bilo, da se sada opet vratimo naoj temi.
Onoga dana kad je poao s konaka zvanog Urma, Bajram-pai je
doao edel i on je umro. Neka milost Uzvienog Allaha bude nad
njim. Kad je ekselencija padiah doao u blizinu Biredik,
340
U originalu stoji rijekom at tj. atalarabom.
341
Bajram-paa, u Istanbulu, odgojen u odaku, bio je i car-
ski zet, oenjen Ahmeda I. Prije nego je postao veliki vezir obavljao
je dunost kajmakama. Veliki vezir bio od 2.2.1627. - 26.8.1638. godine.
376
preli su preko puta s koji je bio pripremljen za njega.
Odatle su otili u Dijarbekir i odsjeli u padiahov otag. Nakon to
je ostao nekoliko dana u Dijarbekiru, doao je Tajjar Mehmed-
-paa koji je na Bajram-paino mjesto imenovan za velikog vezira
i postigao je tu da poljubi padiahovu ruku. U vrijeme kad
se krenulo na put prema Mosulu, u mjestu zvanom Derrah suju,
umro je Ibrahim-efendija Roznamedija. Njegovo tijelo poko-
pano je pokraj Derdis pejgambera. Kad se stiglo u Mosul, izva-
su dva velika topa iz i kopnom prevezena do Bagdada.
Kad se u dobar dolo u blizinu Bagdada, postavljen je padi-
ahov otag u blizinu mezara hazreti Imam-i azama, neka milost
Uzvienog Allaha bude nad njim. Ne ni padiah je
uao u rov. Veliki vezir Tajjar Mehmed-paa je postavio rov preko
puta velike i u taj rov je postavio dvanaest baljemez-topova.
U drugi rov je uao kapudan Mustafa-paa. Devet velikih topova
je i ovdje postavljeno. Nakon toga je Deli-Husejin-paa, poznat i
pod nadimkom "Er", postavio rov u koji je smjestio osam topova.
Dervi-paa, beglerbeg Dijarbekira, je pak postavio baljemez
topa preko puta velike kule poznate po imenu Adem burdu (Per-
zijski toranj). Zato je ovom mjestu dato ime Adam burdu
ako Bog da objanjeno. Silahdar-paa je smjestio devet topova u
Kular kalesi preko puta Bagdada. Odavde su tu-
saraji Bektai Hana i drugih kizilbakih velikaa. Gurdu
Mehmed-paa, koji je smijenjen s poloaja rumelijskog beglerbega,
i jedan od egipatskih begova Ebu Ivara Ridvan, bili su
da Karanlik kapiju.
Eto u ovom poretku je
trideset osam dana, u kojem je vremenu neprijatelj dobro
U trideset osmog dana, prije sabah-namaza se zapo-
maganje "milost" a glasovi alopojke izdizali su se do neba.
Vezir Halil-paa ovako objanjava: prije nego to su za-
traili milost, toliko je pucano iz topova i puaka da su nebo i
zemlja bili jedno te isto. U ranim jutarnjim satima onoga jutra kad
su traili milost izveli su iz jednog i poslali ga veli-
kom veziru. Hvala Allahu, proli su se borbi, onako kako se eljelo.
Bilo je pred izlazak sunca. Uao sam kod padiaha i nakon to
sam pao i izrekao molitvu, stao sam pred njega. Prolo je
377
neto vremena a da nije ni usta otvorio. Onda sam se ja bezobrazno
osmjelio i otvorio temu o bici. On na to: "Zar si i ti
Shvatio sam da ne spava. Od silne topovske grmljavine nije se
prestao tresti na meni. Tolika je bila topovska buka da je
potres dolazio na tako udaljeno mjesto. Stvari i gradnja iznad mene
su se tresli. Ali ta treba da to to je od sabaha zavladala
tiina? Brzo uzjai konja i donesi mi vijest." Tek to sam izaao iz
padiahovog otaga, susreo sam glasnika vesele vijesti koji je zadu-
en da obavijesti da je doao izaslanik, ali nisam se vratio nego
sam otiao po vijest u skladu s padiahovom naredbom. Kad sam
doao kod velikog vezira, vidio sam da izaslanik koji je doao sjedi
preko puta pae. Kad me je ugledao, veliki vezir "ta ima
novo, Halil-aga?". "Gospodaru, sretni i na padiah
je pitao ta je uzrok da su od ovog jutra obustavljene borbe? Zna li
se koliko su kizilbai okrutni i lukavi? li se kakve su lukave
igre namjestili Hafiz-pai i Husrev-pai? Naredio je da se pazite
da vas ne prevare i da se klonete posla da vjerujete njihovim praz-
nim Na to veliki vezir, se izaslaniku,
"Neka vam Allah da vi ste skrivili da me moj gospodar
rui, neka se upale topovi i neka se nastavi boriti." Izaslanik pak
uzvrati: "Zar ne traite Eto, Bekta-han je doao, stanite
jo trenutak". Kad je to rekao, donijeli su glas da je doao Bekta-
-han i da treba neko pred njega. Vidio sam Bekta-hana kako
sa pratioca i konjevodca ulazi u zaklon velikog vezira.
Odmah sam padiahu. Ali prije mene je veliki vezir obavi-
jestio padiaha da se Bekta-han priprema i da bez ikakva
zadravanja pravo pred padiaha.
Na ovo je sultan Murad naredio da se odri divan. Odmah su
donijeli jedno prijestolje napravljeno od zlatom intarziranog drveta i
abanosa i ukraeno draguljima od vrha do dna. On je sjeo na njega.
Sjaj njegove zlatne krune ukraene dragim kamenjem ostavlja sun-
svjetlost u tami, izgledalo je kao da je u njegov otag ulo
samo sunce. S njegove desne strane je bilo nekoliko stotina strije-
laca od glave do pete u oklopima od kojih su neki bili vrlo mladi
da im tek brkovi izbijaju dok su drugi bili stariji i iskusniji, hrabri
i odvani ljudi. S lijeve strane je u istom poloaju bilo toliko tufek-
Svaki od njih je dobro nianio i nikad nije promaivao
378
cilj. Bio je i jedan buljuk konjanika sa kopljima koji su jednim
udarcem koplja obarali ivotinju, a s konjem su napadali na
alaj.
Ekselencija vezir Halil-paa je izjavio: Dok sam iao prema
njemu, kao i uvijek kad god sam vidio ovo stanje i red, odjedan-
put sam ostajao zbunjen i zadivljen. Kad je prola moja zbunje-
nost pao sam pred njim i objasnio kako je Bekta-han do-
ao zamo. U taj doao je i Bekta-han. U skladu s osmanskim
zakonima, s jedne strane se smjestio silahdar-paa, a s druge strane
kapidibaa, poljubili su mjesto i ostali su stajati. Padiah se ovom
obrati "Ko si ti?" Bekta-han odgovori "Va rob". "A jesi'
li znao da ja dolazim, pa si se toliko zainatio?" upita padiah.
Ovaj uzvrati: "Zbilja, nai pijuni su nas obavjetavali, ali dok su
jedni drugi su Sretni padiah zna da je na-
a dunost se da bi jeli halal kruh koji jedemo. i
sluge sretnog padiaha su radile isti posao. Evo moje pregrti krvi,
glava i dua. Doao sam u vae prisustvo. Padiahovo je da
naredi: ako eli neka oprosti, ako neka ubije."
Na ovo je padiah Bekta-hanu oprostio i ogrnuo ga dragocjenim
kaftanom postavljenim vrijednim krznom. Na glavu mu je stavio
vrlo vrijednu perjanicu, za pojas ukraen handar i poslao ga po-
novo u ator velikog vezira.
Nakon kratkog vremena ponovo se paljba i rat-
buka. Padiah opet mene posla velikom veziru. V eliki vezir
"Ja sam dao jednoj grupi odmor, a oni se ponaaju kao da
sam ih s lanca pustio, ko se to usudio prekriti moju naredbu?" Na
ovo su se svi zapovjednici iskupili kod velikog vezira i,
ta se zbilo, doli su do "Postavljeni su straari iz reda
da saraj i harem Bekta-hana. Kizilbai su se pre-
pali i ubili nekoliko Kad su ovo gazije koje su bile
u blizini, svi su se sjatili s ciljem da pomognu i u
su pobili hiljade kizilbaa. Preostali kizilbai su pobjegli
prema karanlik-kapiji, a odatle su se, otvorivi kapiju uz obalu
rijeke Tigris, povukli i otili. su to bili isti oni ljudi koji
su se ranije bili zatvorili u Revan. Gazije su se veoma poka-
jale to su ih pustile ive i zdrave. Ovaj put su ih slijedili, hvatali i
ubijali. Oni koji su uspjeli rijeku Tigris uspjeli su spasiti ivot.
379
Na kraju je, na osnovu biljeaka u defteru, da je u tvr-
bilo ukupno trideset hiljade kizilbaa. Sumnja se da se i
jedan od ovih spasio. Neka Allah, gospodar svjetova, ne spasi ni-
jednog koji krivo vjeruje i koji je na krivom putu!
0 TOME KAKO JE BURD-I ADEMI (PERZIJSKI TORANJ)
DOBIO TO IME
Sultan Murad-han ill, sin sultana Selima-hana II, bio je padiah koji
je vjerovao u evlije, potovao predaje i bio vezan za tasavvuf. Jedan
od dobrih je skupio predaje o ejhu Abdulkadiru Gejlaniju
342
i na-
pisao ih na arapskom. Kad je to saznao, sultan je zatraio da se djelo
prevede na turski, i taj posao je povjerio Hoda Sadeddin-efendiji.
Na kraju te rijetke knjige Hoda Sadeddin-efendi je zabiljeio da
je ovaj prijevod uz svoja dva sina, koji su,
obojica kasnije napredovali do ejhulislama. Evo tih
Hvala Allahu, ova odabrana knjiga
zavri se uz Onoga koji sve daruje.
S nastojanjem je za est mjeseci zavrena
Iz sto do kraja je dola.
Neka moja dva sina Muhammed i Esad
daleko budu od vremena propasti
na ovom papiru su bdjeli dan i
Meni su u poslu pomagali.
mi je Muhamed pomagao
On je bio vrijedni biser proze i poezije
Strasno se unio u ovu struku
svoju duu unio u ovu knjigu
Ono to su preci govorili u tome su uivali
Ocu su rekli "Dijete je tajna"
Povod ovom poslu je pokornost zapovijedi
Zapovijed sultana da se objasni dvosmislenost.
Padiaha vladara islamskih zemalja
342
Muhjiddin Abu Muhammad Abdulkadir Gejlani je reda
kad irija. ivio je u XII a smatra se da je potjecao iz loze Muham-
meda a. s.
380
Nosioca krune i bajraka
nad u svome vremenu
Dvanaesti od
Murad-han sin aha Selima,
Nek prijatelja ima, a neprijatelja nema.
Ta knjiga kojoj ravne nema, pisana njegovom rukom, u mome
je posjedu. U djelu se objanjavaju nastojanja Abdulkadira Gejla-
nija na polju tarikata, njegovo predavanje Boanskom putu i nje-
gov asketizam. onim to se objanjava nalazi se i to da je
gore spomenuti Burdi adem vezan za njegovo ime. Zbog toga
smo u ovom naem djelu dali opise nekih rijetko stvari i
a da ne spadaju u historijske Smatrali smo po-
desnim ovdje spomenuti i neke zgode Abdulkadira Gejlanija sa
eljom da bude sretno i blagoslovljeno.
JEDNA NJEGOVA ZGODA
Prema pouzdanim koji su nas obavijestili o Abdulka-
diru Gejlaniju, onje 558. (1163.) sa (predikaonice) u Bagdadu
govorio:
"Obilazio sam dvadeset pet godina pustinju i sjedio na
razvalinama. Bio sam daleko od bilo koga. godina sam
sabah-namaz klanjao s jacijskim abdestom. Petnaest godina sam
nakon klanjanja jacije kur' ansku hatmu, stajao sam na
jednoj nozi, a glavu prislanjao na zakucani ekser na zidu da ne bih
zaspao. Tako sam dovravao Kur'an-i Kerima do
sabaha.
jedne niz stepenice, poeljeh da jedan sat zaspim.
Ali da bih obuzdao strast, odmah sam stao na isto mjesto na jednu
nogu, otvorio Kur'ani Kerim i ga do kraja. Bilo je vremena
da tri dana i dana nisam nalazio nita da pojedem.
Ponekad bi me san napadao, ali sam se uspijevao othrvati. Ponekad
su mi na pamet dolazile sjajne ovosvjetske stvari, strasti, dobre i
loe stvari. Tada bih zavikao iz sveg glasa i to izbacivao iz glave.
Sada sam ostao u kuli zvanoj Burdi ademi jedanaest godina.
Zbog toga to sam na tom mjestu ostao tako dugo, ono je postalo
381
poznato kao Burdi-Ademi. U vrijeme dok sam se tamo nalazio
zakleo sam se da ni zalogaja uzeti dok mi se ne stavi u usta,
da ni kapi vode popiti dok me se ne napoji. Tako sam proveo
"erbein"
343
, a da nisam ni zalogaja pojeo ni kap vode popio.
Potpuno mi je nestalo snage. Dok sam bio u takvom stanju, izbi
jedan U rukama je imao kruh i jela. Stavi ovo preda me i
ode. Zbog prevelike gladi hrana me je Ali htio sam vla-
dati svojim strastima i rekoh: "Tako mi Allaha, odustati od
zakletve i jesti ovo jelo." U to mi do uha doprije jak glas:
"Glad!" Ali nisam se prevario na taj glas. Dok je to bilo tako, izbi
ejh Ebu Said Mahremi. I on je glas koji je doao iz mene i
rekao: "O Abdulkadiru Gejlani, ovo to radi je propast." Rekoh:
"Ali moja dua je u miru i pouzdanju prema svome Gospodaru."
Nakon toga on kroz kapiju velike zgrade u kojoj se
nalazimo i meni" i ode.
Iskreno sam rekao: odavde bez Ba u
to vrijeme se ukaza Ebul-Abbas Hizir-alejhiselam i "Ustani i
idi E bu Saidu". Otiao sam i vidio da Ebu Said stoji pred kapijom
svoje Vidjevi me "O Abdulkadire, zar ti nije bio do-
voljan moj poziv?" "Nisam doao dok mi poziv nije ponovio Hizir
alejhiselam". Nakon toga me uzeo i odveo. Vidio sam da je jelo
spremno i da nas ejh Ebu Said je sjedio i mene nahranio
zalogaj po zalogaj. Onda mi je opet svojom rukom stavio i
ostavio me u svojoj slubi.
Jednog dana jedan kojeg nisam prije vidio i
upita: "Ima li elju da razgovaramo?" Rekoh "da". Postavio je
uvjet da mu ne I na to sam pristao. Na to je traio da
tu sjedim i da se odatle ne odvajam sve dok on ne a zatim je
otiao. Ja nisam prekrio On je doao za go-
dinu dana, zatekao me na mjestu gdje me ostavio i sjedio jedan sat
sa mnom. Onda je ustao, upozorio me da se ne s
mjesta do njegova ponovnog dolaska, i opet se izgubio da bi i to
trajalo godinu dana. Kad se vratio, opet me zatekao na istom mjestu,
proveo sa mnom sat, otiao s upozorenjem da nigdje ne idem.
Prihvatio sam naredbu i opet ostao na jednom mjestu godinu dana.
343
Erbe in je period od dana u kojem se dervii iskuav<Uu u isposnitvu.
382
Opet se vratio i donio kruh i mlijeko. Rekao mi je da je Hizir alej-
hisselam i da mu je naloeno da ono to je donio jede zajedno sa
mnom. Nakon to smo jeli "Hajdemo u Bagdad!" Otili smo
zajedno u Bagdad. Kad me je pitao ta sam u ove tri godine jeo,
odgovorio sam da sam skupljao ono to svijet odbacuje i da sam to
jeo."
Ovdje sam istovjetno prepisao iz knjige "predanja" ono to je
napisano lijepim stilom o temi dervikog isposnitva. A sada opet
da nam donese i blagoslov donijet neke primjere nje-
govih kerameta
344
.
PRIMJERI KERAMETA
ejh Ebu'l-Hasan al-Karsi me je obavijestio i rekao:
"Ja i ejh Ali b. Ilahi -neka je Allah obojicom zadovoljan -bili
smo kod naeg sejjida ejh Muhiddin Abdulkadira Gejlanija. Bilo
je to 549. (1154-55.) godine. Tada je doao tamo i Ebu Galib Faz-
lullah. Nazvao je selam i rekao "O sejjide, tvoj predak, Allahov
poslanik je rekao: "Ko trai, neka mu se udovolji." Sada ja tebe
pozivam na konak i elim da mi udovolji." ejh je rekao da
ako mu bude dozvoljeno. Sageo je glavu preda se i tako ostao
neko vrijeme. Onda podie glavu, zamisli se, "da" i uzjala
svoju mazgu. Desnu uzengiju je drao ejh Ali b. Ilahi, a lijevu
uzengiju sam drao ja. Tako smo stigli Ebu Galiba Fazlullaha.
Vidjeli smo da su se tamo bili iskupili ejhovi, ulema i bogatai
Bagdada. Odali su e j hu potovanje, a onda im je dat znak da sjed-
nu pa je sofra pripremljena. Donesena su slana i slatka jela. Dvije
osobe donesoe siniju odozgor pokrivenu muhurima po
i stavie je na kraju, na sofru. Ebu Galib kao pozva da se
jede. Abdulkadir Gejlani je bio u dervikoj kontemplaciji. Niti je
jeo niti je odobrio da se jede niti je pruao ruku ni prema jednom
jelu koje se tamo nalazilo. Iznad ejha, kao da mu je na glavi, bila
je jedna ptica. Svi su u skladu s odgojem sjedili. Onda ejh podie
glavu i dade znak meni i ejh Aliju da donesemo siniju koja je na
344
Keramet je nadnaravna sposobnost ljudi, koji su u narodu pozna-
ti kao dobri (evlije).
383
sofri. Mi ustadosmo i donesosmo siniju i stavismo je pred ejha.
Sini ja je bila poteka. Naredio je da je otkrijemo. Kad smo otkrili,
vidjeli smo da na njoj lei neki Ovaj je bio slijep,
nepokretan, gubav i paraliziran, a to je bio sin Ebu Galiba. Kad ga
ejh vidje "Ustani uz Uzvienog Allaha!" tj. da ustane
s Allahovom dozvolom, nakon to je ozdravio. Na ovo s
Allahovom dozvolom odmah otvori zadrhta i nestade svih
njegovih bolesti. Oni koji su ovo vidjeli, zapanjeni zajecae i zapla-
kae. A Abdulkadir Gejlani napusti to drutvo i ode, niti je ta go-
vorio niti je ita pojeo.
Kasnije sam ja otiao ejh Ebu Saidu Feleviju i to sam mu
On je rekao da ejh Abdulkadir Gejlani slijepe i
gubave, a mrtve oivljava. je i jedan koji je
od ejh Ebu'l-Hasana Ali Karsija kome je to bilo poznato. Jedanput,
559. (1163.) nalazio sam se u ejhovom drutvu. Jedna grupa rafi-
zija donijela je dvije zaivene i i traili su da
ejh kae ta je unutra. Na to ejh sa svoga stavi ruku
na jednu i da se unutra nalazi jedno nepokretno dijete
pa naredi sinu Abdurrezzaku da je otvori. On je otvori. Zbilja,
kako je rekao ejh, tu je bilo jedno nepokretno dijete. ejh ga doh-
vati i "Ustani, s doputenjem Uzvienog Allaha". Dijete od-
mah ustade i Nakon toga stavi ruku na drugu i
da se unutra nalazi potpuno zdravo malo dijete te opet naredi
da je otvore. Kad se otvorilo, dijete i hodati. Na to ejh
stavi ruku na glavu djeteta i "Sjedi". Dijete odmah kao nepo-
kretno sjede i nije moglo maknuti s mjesta. Na ovo, rafizije koji su
htjeli iskuati ejha, vidjevi ova pokajae se i napustie
rafizijstvo.
Toga dana na istom skupu su preselile due tri osobe. O tome je
ovako
Znam osobe dospjele do sada do stupnja ejha koji su u
rangu "dobrih". Oni otvaraju slijepima i ozdravljuju bolesne
od gube. To su ejh Muhjiddin Abdulkadir Gejlani, ejh Beka b.
Batu, ejh Ebu Said Felevi i ejh Ali b. Hasi. Neka Allah bude
njima zadovoljan. Vidio sam osobe koje oivljavaju mrtve.
To su ejh Abdulkadir, ejh Maruf Kerhi, ejh Akil Mundi i ejh
Hajat b. Kajs Harabi. Neka Uzvieni Allah bude njima zadovoljan.
384
Opet ejh Abdulkadir mi je povjerio jednog dana jedan
posao. Ja sam pourio i svidio sam taj posao. On mi zatim
"Trai od mene ta eli". Ja sam traio da mi se ostvari jedna elja
koju imam u sebi. On "Gdje ti je ruka?" Zatim "Evo ti"
a izgledalo je da nita ne daje. Ali to je bila stvar koju sam elio.
Neka Uzvieni Allah bude s njim zadovoljan.
JEDAN DRUGI NJEGOV KERAMET
Opet nam je pripovijedao Ebul Meali Abdurrahim, se
na pouzdane izvore.
Naao sam se sa jednim iz Damaska koji se zvao
Tarif. Ta osoba mi je rekla: "Naiao sam na jednog na
putu za Niabur ili Harezm, koji je sa sobom imao tovara
koji mi je ovo smo u jednoj stranoj
pustinji. Tamo nije mogao od straha boraviti brat s bratom. Kad
sam htio natovariti robu, od mojih deva nisam mogao
Traio sam, istraivao, ali bez rezultata. Tako su moji suput-
nici otili, a ja sam bez njih ostao sam. Neprekidno sam traio deve,
ali ta god uradim nije bilo fajde. Neto kasnije je svitati.
Ba tada sam se sjetio da su nekad govorili o ejhu Abdulkadiru
da je rekao: "Ako zapadne u tegobu ili stisku, javi se meni, ja
ti rijeiti tu tegobu". Na to povikah: "0, ejhu Abdulkadire, otile
su mi deve, o, ejhu Abdulkadire, otile su mi deve!" Nakon toga
sam pogledao u pravcu odakle Na jednom brdu sam vidio
Bio je u potpuno bijelu i pokazivao jeru-
kom prema meni. Izaao sam na to brdo i nisam nikog vidio. Ali
poslije sam vidio pod brdom da lee deve. Onda sam uzeo
deve, krenuo za suputnicima i stigao ih.
Ebul Meali je rekao: otiao sam Hasanu Ali Debbariju i ispri-
mu ovu zgodu. Rekao je: Prema onome to sam od ejh
Ebul Kasima Omera Bezzazija, moj sejjid ejh Muhiddin Abdul-
kadir je jednog dana ovako
"Ako je neko u stisci ili tjeskobi i od mene zatrai ja
prije njega razrijeiti tu njegovu tjeskobu i bol. Kad se neko mene
sjeti zbog nekog posla i obrati se Allahu, posao mu biti rijeen.
Ako neko klanja dva rekata i nakon svakog rekata preda selam i
385
donese salavat na Pejgambera i spomene njega, zatim u pravcu
Iraka napravi jedanaest koraka moje ime i svo-
ju elju, svakako to eli, elja mu se ispuniti. Neka
Allah uslia njegovu molitvu, neka mu je blagoslovljena zemlja, a
mjesto neka mu Dennet bude."
U povodu Burdi ademija samo smo spomenuli mali broj bla-
goslovljenih predaja o presvijetlom ejhu, to je tek kap iz oceana.
Sada pak da se vratimo na pitanje zavretka padiahovog rata.
je od Allaha.
JEDAN ZANIMLJIV LAHKO UZIMANJE
VELIKOG PLIJENA OD FRANAKA
U vrijeme kad je padiah svijeta zajedno sa islamskom vojskom
otiao osvajati Bagdad, gazije Alira najodabranije magrepske
zemlje i gazija, opremivi esnaest galija, pod povoljnim
vjetrom su se otisnuli prema krajevima. Tamo su
kali mnoga mjesta, i se sa neprijateljima na koje su naili,
neke su ubili, a neke zarobili i okovane u lance ih doveli. Tako su
na kraju doli u blizinu Avlonija
345
na rumelijskoj obali, i
da je to sigurno mjesto, sklonili su se u luku. Vezali su
u zaljevu i pripreme za nove akine u neprijateljske kra-
jeve. su topove i ostalo oruje, dobro ga pregledali, podma-
zivaH i bavili se pravljenjem reda Izgleda da je
mornarica o ovome obavijetena i ih je slijediti. Najzad su
doli do zaljeva A vlonije.
Prema kazi vanjima nekih osoba, tadanji dizdar A vl onije je
poslao vijest neprijateljskoj floti da su ovo gusarske koje nisu
u pokornosti padiahu niti oni tite one osmanske na koje
i da je to jedno veliko drutvo.
Na koncu je dola neprijateljska mornarica i zatvorila ulaz u
zaljev. Na to su se oni koji su bili u zaljevu, vidjevi daje sve pro-
palo, htjeli skloniti u Ali dizdar to nije dopustio.
Na ovo su silom prilika ostavili mnogo izvrsnih topova, je-
345
A vl onija, na alb. VIore je primorsko mjesto u Albaniji, u neposrednoj blizini
Jadranskog mora (lO km. od obale).
386
dara i drugog ratnog pribora i sredstava, ponijeli su samo ono to
se moglo sobom nositi, neto na vlastitim neto natovarili
na robova i otili. ih je dola do Soluna, tamo su uzeli
jednu karamursel
346
i opet se odatle uputili prema Aliru.
njihov glavni kapetan i druge doli su u
Istanbul. U to vrijeme je ekselencija Musa-paa, kao kajmekam
velikog vezira, bio od strane padiaha zaduen da dravu i
carstvo. Kad je on obavijeten o stanju, odmah je poslao ulaka u
Bagdad i telhisom obavijestio padiaha o onome ta se zbilo. Ekse-
lencija padiah je tada izdao jednu naredbu. Prema toj naredbi fra-
baili u Istanbulu, Halepu i Aleksandriji trebaju biti uhapeni.
Zabranjuje se dolazak i odlazak i davanje njima i
jednog zrna hrane.
Prema ljudi kojima se moe vjerovati, poslani su ljudi
rimskom papi, germanskom caru, panjolskom i francuskom kra-
lju i drugim vladarima koji su molili "Islamski padiah
je ustao da na nas alje vojsku i vodi vojni pohod, u ime Isusove
vjere nastojite da nam u Svaki od njih je pojedi-
ovako odgovarao "Od sada nemojte izlaziti na
more protiv uzvienog padiaha. ta god dajte. Ako vam ne-
dostaje blaga, vam u blagu. niste u stanju rato-
vati i suprotstaviti se ovom padiahu."
Poslije toga su dali padiahu esto kurua, a velikom ve-
ziru sto kurua. Upotpunivi sve to predali su carskoj riznici.
Ali, da se mi ponovo vratimo naoj temi.
P ADIAHOV DOLAZAK U DIJARBEKIR
Nakon to je ostvario sve to mu je srce eljelo u vezi s osvajanjem,
ekselencija padiah je ostao jo dvadeset dana u Bagdadu. U ovom
vremenu padiah je izdao da se poprave mjesta
te ona mjesta kula i tornjeva koja su poruili topovski hici
i minski eksploziv. Padiah svijeta je imenovao Mustafa-pau, ve-
likog vezira, kao serdara vojske i svog generalnog zastupnika. On
346
Karamursel su male pokretne koje su Osmanlije gradile na Mramornom
moru i od kojih je bila sastavljena njihova prva mornarica.
387
osobno se sa haremskim slugama i silahdar-paom uputio u Dijar-
bekir i, put od konaka do konaka, doao u sretno vri-
jeme u padiahov saraj u Dijarbekiru.
EJH RUMI POSTAJE EHID
Gore smo se dotakli ovog U danima kad je rahmetli pa-
diah stupio na prijestolje, sve je bilo i uskomeano.
Svaki od spahijskih zorbi je uzeo u svoje ruke po jednu anadolsku
pokrajinu, na nekim mjestima su gradili a sirotinju su ki-
njili i
Na jednu stranu to, a na drugu to ni u Istanbulu nije bilo mnogo
stanje. Pred padiahovim su upali u padiahov saraj i
pogubili Hafiz-pau. Na silu su izveli napolje
mu kako je on dao pogubiti svoju Njihov je cilj bio najstari-
jeg princa dovesti na prijestol, a njega skinuti s prijestolja. Neki
razumni ljudi su opet teko doli do njega. Eto zbog toga je rab-
metli padiah bio teko i elio je osvetu.
Potom je sultan Murad naao da uniti buntovnike i da ih
potpuno likvidira. Ali, koliko je nevinih uz ove stradalo i koliko je
onih kojima je nanesena nepravda jer su svrstani u red silnika?
Eto, jedan od takvih je i rahmetli ejh Rumi.
ejh Rumi je bio jedan svet se keramet i evlijaluk
ukazivao jo od njegovih predaka. U toku pohoda na Revan vrlo
je jahao uz padiaha i davao podatke padiahu o krajevima
kroz koje su prolazili. Ali Kurda, s obzirom da su bili bliski
ili preko ili preko ili osobno, vrlo su u
logor i pitali za ator ove osobe. Kad je ovo dolo do padiaha,
je prema njemu gajiti mrnju.
Nakon osvojenja Bagdada, kad se ilo u Dijarbekir, ejh Rumi
je bio zajedno sa padiahom. U to vrijeme je haseki-sultanija (sul-
tanova miljenica) pozvala ejhovu Ali jedan postupak
ove je toliko povrijedio haseki-sultaniju da kau da ju je
povukla za kosu. Kad je dola u harem, haseki-sultanija se
aliti, se posluila i potvorom pa je izrekla i neke neu-
mjesne Eto, ovaj je bio povod ejhove selidbe u Alla-
hovu milost.
388
Prema nekih ljudi iz Temivara kojima se moe vjero-
vati, na sretnom padiahu su se znaci bolesti oduzetosti
jo u vrijeme pohoda na Revan. Ali onoga dana kad je umro ejh,
potpuno se oduzeo, tako da donjim dijelom tijela, ispod pasa,
nije mogao pomaknuti. Od toga dana vie nije mogao jahati konja
nego je bio ovisan o prijevozu na tahterevanu. Kad sam kod svoje
razgovarao s nekim prijateljima, doao je jedan i is-
kako je rahmetli ejh postao ehid. Uzvieni Allah zna, On
je najbolji znalac. Stih:
Taj Boiji ne pada u tugu
Allah nije osramotio nijedan narod.
Odmah sam se prisjetio pogibije ejh Medduddina
Bagdadija i Harezmaha sultan Mehmeda
347
Kakva teta to je
sretni padiah ovim oslonivi se na jednoga nedima,
unitio svoj dragocjeni ivot. Neka Allah da nevino proli-
vena krv ne bude uzrok stradanja muslimana od neprijatelja.
Dok sam bio defterdar u Dijarbekiru poznavao sam se sa ejhom
Rumijem i vrlo sam se nalazio u njegovom drutvu.
njegova pogubljenja zanimao je tamonje prijatelje i mene su pitali
kako se to zbilo. Ja sam imao djelo Nefehatul-uns rahmetli Hamija
sina Samijeva
348
Odmah sam ga donio i o odatle.
Razmislivi da bi i one prijatelje koji ovu moju knjigu
mogao zainteresirati ovaj smatrao sam pogodnim da iz
knjige Nefehatul-uns to ovdje prenesem. Ustvari, to, mi pre-
Iazimo na jednu drugu temu i udaljavamo se od osnovne teme,
ali to je jedan od na zemlji i pravo je
347
Harezmah Kutbuddin Muhamed II b. Tegin (596.-617./1200.-1220.), najve-
i vladar dinastije Harezmaha, koji su vladali Transoksanijom,
dijelom Irana i Srednje Azije od 1097.-1230.). U vrijeme vlasti Kutbuddina
Muhameda Harezmaha ova zemlja je doivjela svoju ekspanziju, ali je pod
njegovom doivjela poraz od Mongola i nakon njegove smrti, njegov
sin Delaluddin je samo formalno bio vladar l O godina.
348
Djelo Nefehatu Dami (1414.-1492.) i ono govori o ivotu i promiljanju te-
savvufa od strane ovog pjesnika. Na turski je ovo djelo preveo os-
manski pjesnik XVI Lami'i. O djelu ili prijevodu izvjesnog Hamija
sina Samijeva nemamo podataka.
389
Eto zbog toga ovdje ga ukratko donosimo. je
od Allaha.
je Jednog dana je ejh Meddeddin Bagdadi
sjedio u jednom drutvu dervia. Dola mu je neka tegoba pa je
bio pospan. U to vrijeme, kao plod kerameta on "Mi smo bili
jedno jaje koje je ostalo kraj mora." Ovu su njegovu izreku
prenijeli do Nedmuddina Kubra
349
. I on ''Neka bude u moru."
Kad je ejh Nedmudin ovo zapao je u veliki strah. Jednog
dana kad je doivio ekstazu u semau
350
doao je bosonog, napunio
jedan vatrom i glavu stavio nad njega. ejh ga pogleda i
ovako "Ako zaali za nesuvislim koji su na putu
dervitva izrekao, izvedi na put spasa svoje vjerovanje i vjeru, ali
glavu dati. I mi za tobom i svijet biti ruevan." ejh
Meddeddin pade po nogama Nedmuddina Kubra. Malo kasnije
je i bilo kako je ejh rekao.
RAZLOG POGUBLJENJA EJHA MEDDEDDINA
ejh Meddeddin je propovijeda u Harezmu. Majka sultana Meh-
meda, koja je bila lijepa ena, dolazila je na ejhove vazove i slu-
ala. Ponekad mu je odlazila i u posjete. Jedne dok je sultan
Mehmed bio dobro pijan, ejha Meddeddina su oklevetali kod
sultana: "Vaa majka se sa ejhom Meddeddinom koji je
u mezhebu Imam Ebu Hanif e". Sultan se mnogo rasrdio, dao da
dovedu ejha i pogubio ga. Kad je glas o ovome doao do ejha
Nedmuddina on je rekao "Mi pripadamo Allahu i njemu se vra-
a zatim je nastavio "Moga sina Meddeddina su bacili u
vodu i tako je umro". Onda je spustio glavu na seddu i dugo je
tako ostao. Kad je podigao glavu rekao je: "Molio sam Uzvienog
Allaha da za uzvrat za ivot moga sina Meddeddina uzme iz ruku
349
Ahmed b. Omer Nedmuddin Kubra (540.-618.), jedan od najpoznatijih iran-
skih mutesavvifa. Smatra se redova Kubreviye i Zehebiyye. Volio
je razgovarati i diskutirati i u razgovorima bi uvijek uvjerio sugovornika u
svoju ideju. kad su Mongoli napali Harezm nije ostavio grad, se borio i
poginuo.
350
Sema je derviko okretanje u krug, uz sviranje instrumenata naj i bubanj, do-
time kozmos.
390
vlast sultana Mehmeda". Ono to je poelio, bilo mu je uslieno.
O ovome su obavijestili sultana. Jako se pokajao zbog onoga to je
pa je pjeke otiao do ejha i odnio mu pun zlatnika,
na njega stavio sablju i razgolitio glavu pa rekao: "Ako je dovo-
ljan otkup evo zlatnika, ako je potrebna odmazda evo sablje, evo
glave."
ejh u odgovoru (citat iz Kur'ana): "Sve je to u knjizi za-
pisano. Njegov otkup je tvoje blago (vlast), a tvoja glava odlazi.
Mi idemo iza tebe". Sultan Mehmed pade u i vrati se. Nije
prolo dugo, a pojavi se Dengiz-han i ostvari sve ono o se
govorilo. Ovdje se zavrava prijevod iz Nefehata.
0 SULTANU MEHMEDU HAREZMAHU
Kako je ovdje spomenuto ime sultana Mehmeda Harezmaha, os-
mjelili smo se u naoj knjizi malo ire opisati jedan vrlo rijedak i

Govori se da je Harezm sin Nuh-alejhisselamovog sina J af es a.
Drava Harezm je od njegove strane i civilizirana paje po
njemu dobila i ime. Harezm je zemlja koja se prua s obje strane
rijeke Dejhun (Arnu Derja) uz koju su vrlo lijepi i sretni gradovi i
sela. Upravno sredite je To je vrlo veliki grad koji se na-
lazi sada u sastavu iranskih zemalja.
Poto su se Harezmahovi pojavili tu, oni su dobili to ime. Spo-
menuti sultan Mehmed, sin Tekea, je esti vladar te dinastije. U
njegovo vrijeme se drava jako proirila i postala je Najprije
je zbog zemlje ratovao Muzafferuddin Gari, a kasnije, kad je Mu-
zafferudin umro, njegove zemlje su dole u ruke sultana Mehmeda.
Tri puta je ratovao sa Gurhanom Karahitajem. U prvom od ovih
ratova je pobijedio, a drugi je izgubio.
Kako se u ovom ratu je jedan Kinez zarobio sultana
Mehmeda i jednog od njegovih zapovjednika po imenu ahab.
Emir ahab je skriveno rekao Sultanu Mehmedu "Situacija nalae
da ti igra ulogu moga sluge, bit neki da te oslobodim."
Sultan Mehmed je ovo smatrao umjesnim i je igrati svoju
ulogu. Kinez je bio zapanjen postupcima sultana Mehmeda u ulozi
sluge i njegova gospodara pa "Da vojskom nije rairena
391
vijest da ste zarobljeni, pustio bih vas". Na ove vrlo blage i milos-
tive Kineza, emir ahab uzvrati: "Sad bi bilo potrebnije od
mog da poaljem glas u moju zemlju da sam iv. Jer
ako kau da sam umro, sve to imam razjagmiti, a ako saznaju
da sam iv nita Tako dio moga bogatstva zapasti i
vama". Kinezu se ova misao veoma svidje i predloi da poalje
koji proslijediti tu vijest. Emir ahab da ne bi tre-
balo poslati nekog drugog nego bi bilo najbolje da on po-
alje svoga slugu, to jest sultana Mehmeda. Tako sultan Mehmed
sa koji mu je pridodat ode u Harezm. Kad je doao u pri-
jestolnicu, narod se veoma obradova, pa je slavlje trajalo tri dana.
S druge strane, kineskom vojskom se rairio glas da je
Harezmah nestao. Na to je Kinez pozvao emira ahaba i podvr-
gao ga ispitivanju. ahab sve otvoreno Nakon toga obojica

odoe za Harezmahom pa su i vie nego to
su se mogli nadati.
Nakon toga sultan Mehmed skupi vojsku i po put zarati sa
Karahitajem. Bio je to vrlo krvav rat. Ovaj put su Karahitajci tako
estoko da to do danas nije Ratno polje je bilo s
kraja na kraj prekriveno njihovim prljavim leevima.
Sultan Mehmed, dotada nazivan nadimkom Kutbeddin, nakon
ovog rata je prozvan Aleksandrom Drugim. Sa novoosvojenim
zemljama drava mu se jako proirila i S obzirom da je
sultan Sender pao u to vrijeme u zarobljenitvo pleme-
na Gaz, i njegove je sve zemlje prisajedinio svojoj. Nakon toga je
uzeo nadimak Boija sjena na zemlji.
Nakon toga je sultan Mehmed, koji se veoma osilio i uzoholio,
uao u neprijateljstvo prema abasidskom halifi Nasiruddin lillah
351
i iznio da hilafet ne pripada Abbasidima nego Alevijama
352
, tako
je s ciljem da svrgne s prijestolja Nasiruddin lillaha, a na njegovo
mjesto dovede jednog od sejjida Alijjulmulka Tirmizija,
skupljati vojsku. Po skupio je tristo hiljada
vojnika, to je svakako pretjerano.
351
Al-Nasir li-Din Allah, Abu 'Abbas Ahmed b. al-Mustadi bi-emri Allah
(575.-622.=1180.-1225.). 34. abasidski halifa.
352
Alevije su sljedbenici imama Alije, odnosno iiti.
392
Kad je ovo saznao halifa Nasiruddin lillah, poslao je prema
njemu kao izaslanika ejha ejhova ehabuddina Suhraverdija.
Kad su se susreli u nekom mjestu blizu Hilvana, on je primio iza-
slanika s mnogo vojske i ugostio ga je na jednom visokom brijegu.
dana su organizirali divan i da izaslanik ejh.
Neki su biljeili ono to su od ejha, pa su ovaj
susret ovako opisali:
"Kad sam doao u vae drutvo, najprije sam uao u jedan irok
i pun otag. Otag je bio napravljen od atlasa u sedam boja i ukraen
je svilenim vezom. Prostirka koja je bila prostrta po tlima bila je
od svile i izvezena samom svilom. U ovom otagu su sjedili hanovi
i emiri Transoksanije (Maveranunehr), Turkistana, Gazne, Gura i
Zabilistana. Proavi odatle, preao sam opet u jedan besprimjeran
otag. I ovaj je bio napravljen od dibe, a od vrha do dna bio izvezen
srmom, svi njegovi konopci su bili od niti ibriima i zlata.
U ovom otagu su sjedili hanovi i sultani Horasana, Harezma, Nia-
bura, Iraka, Perzije i Taberistana, kao i visoki Harezmiaha.
Odatle sam uao u njegovo boravite. Ovdje su ukrasi i rasko bili
toliko mnogobrojni da se nisu mogli uporediti sa drugima. Prijes-
tolje na kojem je sjedio sultan, napravljeno od drveta na
svijetu, a ukraeno je draguljima, smaragdima, jakutima,
tirkizima i zlatom. na prijestolju je bio tkan od srme i zlata.
Tkane pokrivke od samog zlata bile su najsjajniji prim-
jer raskoi prijestoljima sultana toga vremena. Najpoznatiji
pjesnici i pisci kao mevlana Lari i kasnije Sadeddin-efendi,
Murada III pisali su da kada se enio halifa Memun sa Puran,
kom Hasana b. Sehla da je ostalim bilo
komada hasura tkanih od zlata i srme i da je onaj najmanji i naj-
manje vrijedan sadravao dvadeset hiljada miskala zlata
353
. U svad-
benoj je mati uplela u Me'munovu sretnu glavu
hiljadu komada visokovrijednog bisera da nijedno zrno takvog
bisera nije bilo ni u padiahovoj riznici. Posebno je upaljen
njak mirisa ambre teak batmana
354
.
353
M iskal je stara mjera koja je sadravala 4,8 grama.
354
Batman je stara mjera koja je u vremenima i mjestima iznosila iz-
2 i 8 oka.
393
Ovdje smo prenijeli odlomak iz Historije Hode Sadeddina da
. bismo dali podrobnije informacije o hasurama tkanim od zlata. A
sada da se vratimo osnovnoj temi:
ejh ehabeddin Suhraverdi
355
je pismo Sultanu Meh-
medu koje je donio od Halife Nasira. Kako izaslanik nije dobio
dozvolu da sjede, on je na nogama hvalio abasidske halife i
izrekao jedan lijep govor. Na to je sultan Mehmed rekao da se te
osobine ne nalaze kod Abasida i predloio: "Da vam ja imenujem
jednog halifu u kojem su sadrane sve ove osobine." ejh-izasla-
nik "Nije pravo praviti razliku muslimanima u pogledu
sultana ovoga vremena i time ruiti ovu dinastiju. Ono to je
u skladu s ovim svijetom i ahiretom je ostaviti ove na svom mjestu i
vratiti se u vau prijestolnicu." Na ovo je sultan rekao: "Dinastija
ovih je vie sveta od Pejgamberove obitelji. Da kod tebe postoji
ljubav prema Bogu, ne bi se mijeao mene i Nasira. Njemu
daju osobine svetosti takvi kao to ste vi." Nakon ovih iza-
slanik ejh je otiao od sultana.
Kasnije je ejh ovako govorio: "Pored ovolikog sjaja i raskoi
ocijenio sam da njegova kruna od koe ne vrijedi vie od
osam On sam je junak bez luksuza".
ejh ehabeddin se slomljena srca vratio u Bagdad. A sultan
Mehmed se pokrenuo i doao u blizinu Hilvana. Tamo se sa
jednim potpuno prirodnim je padati
snijeg i dvadeset dana je bez prestanka padao, pa su
atori bili zatrpani snijegom. Mnogo i stoke je stradalo
bez hrane. Na kraju su ostali pa su se vratili natrag.
Broj upropatenih ivotinja, ratnih sredstava i opreme, sluga i za-
povjednika jako se popeo. Sa hiljadu i jednom mukom vratili su se
u svoju prijestolnicu. Ali opet se zbog njegove mladosti njegova
oholost nastavila, nije napustio i zabave, ono to ga je snalazilo
nije do njega dopiralo. Nije mogao shvatiti da mu je sve to zbog
toga to je slomio ejhovo srce. Povrh toga, to je bio i povod pogub-
ljenju ejha Meddedina Bagdadija. su ulema i ejhovi smatrali
to uzrokom zbog kojeg propasti i njegova vlast i njegova drava.
355
ihabeddin Suhraverdi, Ebu Hafs Omer b. Muhammed, evlija i fakih,
u Suhraverdu, 539. (1144/45.). Umro u Bagdadu 632. (1234/35.).
394
SAETAK O POJAVI I DJELOVANJU
KRVNIKA DENGIZA
Ulema, mudraci i su jednoglasni u tome da muslimani-
ma od Adema a. s. do danas nije dola jedna takva
da se takav nije zbio jo od potopa iz vremena Nuh a. s.
Kau da su se Boijom voljom od tada hiljadu godina ljudi
a da niko nije umro, zemlje Irana i Turana ne bi dole do stare
civilizacije.
Taj bezvjemi silnik je 610. (1213.) krenuo iz kineske drave,
osvojio je gradove Kagar i Hotan i sve zemlje do rijeke Fetak.
Sultanu Mehmedu je napisao pismo i poslao mu mnogo mousovih
pupaka
356
i kamena jeim
357
te nekih drugih poklona. Kao izasla-
nika mu je poslao Mahmuda Harezmija. U pismu je ovako
govorio:
o boj ice nas je jasna kao dan. Obojica nas smo vladari. Ja
"mislim da zbog ove nae treba da mi bude prijatelj. Bog mi
je podario zemlje koje se pruaju od istoka do granice tvoje zemlje.
Imamo mnogo srebrene rude i bezbroj junaka. Poto nam je zemlja
prostrana, ne bacamo oko na druge drave. Ako ti pridaje
prijateljstvu i ako dozvoljava da se provodi trgovina i drugi odnosi,
onda doprinijeti naeg prijateljstva i nae su-
radnje. Kad ti zatreba, moemo ti slanjem manjeg broja voj-
ske i davanjem sirovog srebra. Ako se budemo ovako prijateljski od-
nosili, naa snaga i jo porasti.
Sultan Mehmed je prihvatio Dengizove prijedloge i, odgovara-
na njegovo pismo, pripremio je jedan dokument o sporazumu.
Prema ovome, jedni bi titili interese drugih, ne bi
sobno jedni drugima njihove zemlje, ni u primislima jedni ra-
diti protiv drugih. I Dengiz je smatrao dobrim ovaj dokument i
je ovakav ugovor.
356
Pupak od jedne vrste gazela koje ive u srednjoj Aziji je sirovina za najljepi
miris (misk=mous) koji se proizvodi u tim krajevima.
357
To je kamen koji po vjerovanju azijskih naroda uzrokuje padanje kie i
snijega.
395
se na sporazum, iz Dengizove je drave dolo u
Ortar stotine trgovaca muslimana. Beg Ortara Ebnaulhak bio
je sultana Harezmaha. Ebnaulhak je pozvao neke od trgovaca.
pozvanim je bio i jedan s kojim se nekoliko puta
U toku razgovora ovaj mu se uporno "Ebnaulhak,
Ebnaulhak". Ebnaulhak se veoma naljutio na goste ne samo zbog
ovog nego i zbog neceremonijalnog i neodgoje-
nog ponaanja stranaca pa je dao uhapsiti sve goste. U isto vrijeme
obavijestio je o ovome i sultana Mehmeda: "U ovaj kraj je dola
jedna grupa iz tatarskih zemalja koji su se ponaali nadmeno. Cilj
im je bio omalovaiti sve to vide, saznati stanje u naoj dravi i
o onome to saznaju obavijestiti Tatare".
Na ovo je sultan Mehmed naredio da se ovi pogube i, bez ikakve
potrebe, da se poalje vojska na Turkistan. Tako je zaratio sa Den-
gizovim sinom Dudijem. Saznavi za ovo Dengiz iskupi svoje
sinove, mirze, banove i sinove han ova i formira jedan veliki divan.
Ovako im je govorio:
"Irna godinu dana kako sam slao izaslanike i vijesti i mnogo sam
se trudio da ostvarim suradnju i prijateljstvo sa Harezma-
hom, ali nije bilo koristi. Sada treba prekinuti ove postupke i veze".
Godine 615. po hidri (1218-19.) Dengizje krenuo u pohod iz
svoje prijestolnice, na ogromne i bezbrojne vojske, s ciljem
da osvaja i pokorava zemlje. Saznavi za ovo, sultan Mehmed
posla uhode. Kad se vratio, uhoda je obavijestio da je Dengizov,a
vojska brojna poput mrava. Po njegovim je svaki vojnik
ove vojske junak sa sabljom koja uzima ivote i strijelom koja pali
due, a ako ele u stanju su svojim lasima koje bacaju vezati nebo
i sputati na zemlju i promijeniti put zvijezda Iskreno suve-
zani za svoga vladara. Nisu zainteresirani za bogatstvo i plijen.
Oruja i prave sami. Zadovoljavaju se s malo vode i hrane.
ivotinje gone sa sobom i uglavnom se hrane njihovim
mlijekom i jogurtom. Meso svinja i pasa smatraju najukusnijim, a
piju i krv ivotinja koje jedu.
S takvom je eto vojskom Dengiz doao do Buhare i
sravnio sa zemljom. Odatle je otiao u Merv i njegovim
stanovnicima sve to imaju, naredio im da izvan grada. Onda
je i taj kraj Nije prolo dugo, opet 615. godine (1218-19.)
396
stigao je do Buhare i ulogorio se uz glavnu gradsku kapiju. Dvade-
set hiljada vojnika sultana Mehmeda ih je napalo, ali Dengizovi
branitelji koji su im se suprotstavili nisu ostavili nijednog u ivotu.
Sutradan su stanovnici Buhare sakupili jednu delegaciju od imama
i uleme i poslali je Dengizu. Dengiz je uao u grad i na konju
ujahao do maksure u damije
58
. Onda je siao s konja, popeo se
na mimber
359
i ovako se oglasio: "U poljima nema hrane,
nahranite konje ovdje!" Na to su Mongoli razbili kapije hambara.
Ispraznili su sanduke za mushafe i napravili talu za konje. Julare
za konje su dali u ruke i mislilaca. Jedan od sejjida se
obratio jednom misliocu ta je ovo sada?" A
ovaj uzvrati: "uti, ovo je vjetar koji pue od jadikovki
Allahu. Allahov razrijeiti sve veze nada".
Kasnije se Dengiz popeo do idgaha
360
Nakon to se zahvalio
Bogu i pomolio se, objasnio je grijehe muslimana i nepravde koje
je sultan Mehmed, i ovako se oglasio narodu: "Vi ste
nili tako velik grijeh da je Uzvieni Bog mene poslao vama kao
s neba i iznenadnu kaznu. Nema potrebe da neophodne
stvari i novac koji imate u gradu pokazujete. Iznesite na vidjelo
vae blago." Jedan student Hadib prevodio je ovaj Dengizov
govor na perzijski. Svi koji su imali blago donijeli su na sredinu i
zato niko nije Kako se mnogo vojnika sultana Mehmeda
sakrilo u gradu, grad Buhara je zapaljen. su bile
od drveta pa je zbog toga sve u jednom pretvoreno u pepeo.
Onda su napali na Buhare. Oni koji su bili u njoj htjeli su se
braniti. Ali na kraju su Mongoli napunili jarkove oko ivotinj-
skim leevima i tako su poruili a ene i djecu su zarobili.
OTRARA
Sultan Mehmed je poslao pedeset hiljada iskusnih konjanika kao
Ebnaulhaku, gospodaru Otrara i ubici trgovaca. Iza toga je
358
Maksura je dio damije, i namijenjen za molitvu vladara.
359
Mimber je uzdignuto mjesto u damiji odakle se petkom i za bajram hatib
(propovjednik) vjernicima.
360
Idgah bajramsko mjesto, to jest mjesto odakle se propovjednik
za vrijeme bajramske molitve.
397
poslao u jo deset hiljada vojnika. Ali nikakve nije
bilo od toga. Kako se oni koji su bili u nisu mogli odupri-
jeti, izali su napolje i doli do Dengizovog sina koji
je opsjedao Ali on im je rekao "Vi niste znali cijeniti bla-
godati, kakve mi moemo imati koristi od vas?" Nakon toga ih je
sve pobio.
Poslije su se svaki od Dengizovih sinova: Dudi, i
Oktaj, na ogromne mongolske vojske, razili na
sve strane zemlje da pobiju narod. Neki su otili u Sistan, a neki u
druge krajeve i pobili sav narod. Pobili su toliko svijeta da to nije
izbrojiti.
Nerazumni Dengiz je osobno otiao u Sarnarkand. Sultan
Mehmed je u to vrijeme stavio u Sarnarkand sto hiljada konjanika
i dvadeset slonova, a oko grada je dao iskopati dubok jarak. Taj
jarak se pruao sve do rijeke. Narod koji je to radio danima i mje-
secima bio je uvjeren da nije zauzeti grad. Jer je
bila savreno
Ali Dengiz je najprije raditi da preuzme gradske varoi,
a onda se navalio na sam grad. dana napada je kadija grada
i ejhulislarn Ebul-Hasan Ali Marginani otiao Dengizu. Dengiz
im se smilovao. Sutradan su u grupama izveli mukarce i ene u
polje i sve ih redom pobili. Na molbu kadije i ejhulislarna pote-
je oko pedeset hiljada ljudi. Dok je Dengiz iao na Samar-
kand, sultan Mehmed je stigao u Horasan i skupivi vojsku poslao
je u gradovima. Uz njega je ostalo vrlo malo vojnika. Na to
Dengiz, vidjevi da se ukazala prava prilika, posla na njega neke
svoje zapovjednike sa trideset hiljada vojnika i naredi da se srni-
luju onima koji iskau poslunost i pognu iju, a oni koji se ne po-
kore treba da budu uniteni zajedno sa njihovim domovima. Tako
je i Nisu dirali zapovjednika Merata koji im se pokorio,
ali kasnije je doao jedan buljuk prokletnika pa su i njih unitili.
Odatle su otili u Zave i Niabur. Onda su stigli do Mazenderana
i Tusa i tamo sve pobili. Narod Ravegana su mnogo a na-
rod Duana i Esferajna su potpuno pobili pod izgovorom da ima
nedostataka u njihovoj slubi. U Danganu su proveli ista prokletstva.
Tamo je u jednoj bila sultanova mati i njegov harem. Osvo-
jio je a njih zarobio. Ti vraiji vojnici su se odatle uputili
398
u Rej. iiti Reja su izali pred njih i poticali ih da pobiju pripadni-
ke drugih mezheba. Kau da je u Reju ubijeno vie od hiljadu puta
po hiljadu ljudi. Odatle su otili u Kom i tamonje stanovnitvo
potpuno unitili. Isto su i kad su doli do Hemedana. O stra-
danju Irana i Perzije ostavio je pjesmu Evhad Razi.
Nakon toga je poharao Keredrud i Nihavend. Odatle je otiao u
Gazvin gdje je pobio pedeset ljudi. Kad je doao do Merage,
tamonje stanovnitvo nije odustalo od otpora, poto su bili daleko
od pokornosti, ovdje je potocima tekla krv mjesnog stanovnitva.
U jednoj sedmici niko iv nije ostao. Tada su muslimani, u velikom
strahu, ivjeli zaplaeni i posakrivani. I to dotle da je bilo koja
ena Mongola, potpuno sama, bez straha mogla u neki saraj i
pobiti grupu ljudi. Kad su doli u nisu ostavili
nikog ivog, ni starog ni mladog. Ulicama su tekle rijeke ljudske
krvi. Onda su otili prema Sel'anu te njihovu stanovnitvu poslali
izaslanika da im se pokore. Ali stanovnitvo je ubilo ovog
izaslanika i dolo u bezizlaznu situaciju. Na ovo su Mongoli uli u
grad, najprije su ukaljali enama a onda su bez razlike pobili
sve, i mukarce i ene. Kad su doli do Gende tamonje stanov-
nitvo je uvidjelo da nema fajde od otpora, preli su u slubu
Mongola i tome se spasili. Ba u to vrijeme je dolo
nekoliko hiljada Gruzina koji su htjeli ratovati s Mongolima. Ali
prokletnici, edni krvi, uhvate Gruzine u zamku i trideset
ljudi unite.
Kad je Dengiz osvojio Samarkand poslao je sinove Dudija i
da zauzmu oblast Harezma. Tamonjem kraju su od dav-
nina govorili Durdanije, a Turkmeni su ga zvali Kad je
jedna jedinica Mongola dola do ovog grada, i sto-
ku, kao i muznu i mesnu stoku je otjerala. Oni koji su bili u gradu
su se nadali za njima. Ali Mongoli iznenada iz zasjede i
blizu sto hiljada ljudi pobiju. Sutradan su Dengizovi sinovi sa ne-
sretnom vojskom doli i grad opkolili sa strane. Skrenuli su
tok rijeke Dejhun koja kroz grad, tako
narod ostaviti bez vode i prisiliti ga da se preda. S ovim ciljem je
radilo tri hiljade mongolskih radnika. Ali branitelji grada su sve
ove pobili. Sutradan je doao princ Oktaj. Od sve
Oktaj je bio najpametniji i najrazboritiji, a uz to je bio i najstariji.
399
Zbog toga je od Dengiza za glavnog komandanta. Mon-
goli su se brzo snali, zauzeli grad i na licu mjesta pobili sto hilja-
da ljudi. Muku i ensku djecu, ene i su zarobili
na a preostale starce, i nisu
dirali. Na svakog ubicu dolazilo je po dvadeset mrtva. Neki
su zapisali da je od svake nesretnikove ruke pogubljeno
po pedeset ljudi. A broj ubica je bio od sto hiljada.
Krenuvi na Belh i Tirmiz, Tirmizlije su se hrabro suprotstavili
Dengizu. Ali na kraju su prokletnici bili i masovno
pobili stanovnitvo. Dok su ubijali jednu enu, ona je uzviknula:
"Nemojte me ubijati, progutala sam vrijedne bisere, dat vam
ih." Odmah su joj rasporili stomak i izvadili bisere. A onda su, s
nadom da bisere, porili trbuhe svim enama. se da je
na taj toga dana hiljada ena. Onda su
doli do Lenekuta i Samata, sve su poharali i pobili sve stanovnitvo.
Odavde se odvojilo jedno krilo prokletnika, otilo u Bedehan i
crvenom bojom ubijenih ljudi obojili tamonje zemlje.
Iz Termiza je Dengiz preao u Belh. Prema onome kako pie u
Historiji Belha, u to je vrijeme Belh bio veoma i civilizi-
ran grad. Na hiljadu dvjesto mjesta se klanjala duma namaz i bilo
je hiljadu dvjesto hamama. Kako prenose od hazreti Hode Meh-
meda Parse, u to vrijeme je u Belhu bilo oko pedeset hiljada ljudi
se jj ida, e j hova i muZla. Kad je doao Dengiz, skupina ovih ugled-
nih ljudi je izala napolje s darovima. Preostali dio stanovnitva je
protjeran izvan grada. Dengiz ih je podijelio vojsci da ih sve
pobiju. Odatle je preao u Talkan. Tamonje stanovnitvo nije po-
gelo iju, muki su se borili i svi izginuli. U Sebzevaru je hiljadu
sedamdeset muslimana izdahlo pod nogama Mongola.
Odatle su stigli u Niabur i tamo sve poruili i popalili. Sedam
dana i sedam su pustili vodu i posijali ito. je da je
osim ena i djece broj ubijenih sedam puta po sedam hi-
ljada. Kad su doli u Herat, svi su pobijeni od vojske. Tokom pet-
naest godina, od rijeke Dejhun do Niabura ostavljeno je ivo
samo osoba.
Nakon toga, u Historiji Belha napisana je jo jedna
Erek je jedna od Seji stana. Za njenu opsa-
du je zaduen Dengizov sin Kulu. onima u pojavila
400
se kuga. Ona najprije usta i zuba i bo-
lesnika odnese za tri dana. Jednog dana je zapovjednik da
bi osigurao da niko ne moe kroz sjevernu kapiju tamo
rasporedio sedamsto otpisanih osoba. A na desnu kapiju odredio je
jednu jedinicu tako da nikoga ne ostavi unutra. Ali nijedan od ovih
ljudi do jutra nije ostao iv, svi su do jutra pomrli od kuge.
MERVA
Kad je Dengizov sin Kulu iao na Merv, jedan od velikih imama
Merva, Delaluddin, doao je u Toj i htio posredovati u sklapanju
mira. U isto vrijeme je Adirulmulk donio darove. Ali Kulu se
nije zadovoljio donesenim darovima i traio je da ga upoznaju ko
su gradski bogatai. Na ovo imam Delaluddin dade imena dvjesto
osoba. Kulu naredi da se popiu na jedan spisak. Onda je ove poh-
vatao, raznim mukama im oduzeo imetak i sve ih pobio. Potom je
dozvolio vojsci da u grad. A kad su vojnici upali, silovali su
ene. Onda su izdvojili stotine zanatlija, a preostalo stanov-
nitvo su predali vojsci da ih pobije. Na svakog vojnika je spadalo
po tristo do ljudi. Nakon toga su otili u Niabur, Herat i
druge gradove, ponovili su svoje nesretne navike i sve stanovnitvo
posjekli.
Ovako prenose kadije Gardistana: "U vrijeme opsade
Herata nalazio sam se ljudima koji su dovedeni za pogublje-
nje u tornju preko puta Kulua. Kako se tu tiskalo mnogo svijeta,
pao sam s kule na zemlju. Mongoli su me sa svih strana zasuli stri-
jelama. Kako mi nije doao strijele me nisu
i ostao sam iv. Uhvatili su me i odveli Kuluu. me
"Jesi li ti od ljudskog roda ili si moda div ili din?" Ja
mu rekoh: "Pogledi jednog tako slavnog padiaha kao to si ti nisu
bili meni u znoja tih visokih pogleda ostao
sam iv i zdrav." Kulu-hanu se svidjee ove moje i "Ti
si dostojan.da bude u drutvu visokoslavnih padiaha" pa me posla
svome ocu.
Kulu-hanov otac je uvijek traio da mu budem u drutvu i da
razgovaramo. Vrlo je traio podatke o u vezi sa
Turcima. je ono to sam govorio prevodio na mongolski i
401
mu. Jednog dana mi ovako "Ono to smo sa
Mehmedom Ugru, to jest Mehmedom Harezmahom treba da
ostane dugo u narodu." Ja sam ovako odgovorio: "Ako se han smi-
luje, ja jednu Na njegovo doputenje da kaem ja
sam rekao: "Kad han pobije sav narod, ko uspomenu na
njega". Na ove moje lice mu planu i u ljutnji me pogleda pa
"Ja sam te smatrao pametnom osobom a ti si, nez-
nalica. ta sam radio ostalom narodu, izvan onih mjesta gdje do-
pire ruka, noga ili nokat Mehmeda U grua ?" Onda se okrenu od
mene. A ja nisam smatrao pogodnim da ostanem vojskom,
nego sam izvukao glavu i otiao."
Kako se pripovijeda, kad je Dengiz doao u Buharu traio je
od Sadri Dihan Burhaneddina Mehmeda, koji se nalazio na
ovog kraja, da mu poalje nekoga ko dobro poznaje islam. Sadri
Dihan mu posla Kadiju Erefa i jednog vaiza. Dengiz ih upita za
osnove islamske vjere. Njihov odgovor je bio ovakav: Najprije
vjerovati da je jedini Bog Allah i da on nema nikakvih nedostataka.
Na to Dengiz uzvrati: "Ja u to ne sumnjam i ne kolebam
se." Onda su rekli da je Uzvieni Allah poslao svojim robovima
poslanika da im objasni temelje vjere. Dengiz i ovo prihvati rekavi:
"Ja koji sam rob Boiji aljem izaslanike na sve strane i dajem za-
datke svojoj vojsci". Onda su objasnili da je Allah naredio da se
pet puta u danu i obavlja molitva namaz, da kad to vri-
jeme da se svi poslovi ostave i da se uri na molitvu. Dengizu se
svidjela i ova naredba. Onda su objasnili da je da se svake
godine jedan mjesec posti to jest da se po danu ustee od jela,
i pribliavanja eni, odnosno muu. Dengiz i ovo pametnim
i prihvatljivim i "Kad se u toku godine jedanaest mjeseci
obilno jede i pije, u jednom mjesecu se moe vrijednost
ovih blagodati". Onda su objasnili da od dvadeset dukata koje
neko ima treba dati svake godine siromanim pola dukata. Dengizu
se i ovo jako svidjelo pa "Allah tako kontrolira viak i manjak
ljudske opskrbe. Ako se viak imetka da onima koji ga nemaju s
se i pravda". Onda su rekli da muslimani u
skladu sa svojim jedanput u ivotu, trebaju pos-
jetiti Boiju to jest na had. Dengiz i ovo prihvati i
svijet je Boija ali time se hljelo narediti da ljudi
402
pomognu onima kojima je to potrebno i na taj steknu dobro
ime".
Nakon ovog skupa kadija Eref izjavi za Dengiza da je mu-
sliman. A vaiz da je nevjernik jer nije prihvatio had onako
kako treba. Na kraju, kad je Dengiz stigao u Buharu, susreli su ga
ljudi. On im se ovako oglasi: "Uzvieni Bog mi je
da pobijedim vaeg padiaha. Treba da se molite za pove-
moje i slave". Sejjidi i ejhovi su od njega traili fer-
man o islamu. Dengiz na to: "Je li sultan od vas uzimao troak
za divan?" Oni su rekli daje uzimao. Onda Dengiz nastavi: "Kako
su bile usliene molitve u kojim ste se molili za njega? Da bi
molitva mogla biti svrsishodna, uvjet je da se mima srca i
pribrano. U njegovom vremenu nije bilo to bi se moglo
mir srca i pribranosti pa zato vae molitve za njega nisu mogle
biti usliene."
Nakon toga je izdao naredbu da kadije, sejjidi i molle zadrava-
ju povlastice troka "divanskog prava". je izbilo on
je otiao i naredio da sultanova mati i harem pred vojsku i
visokim glasom da se njihovi jecaji do neba.
Sad se zadovoljiti ovim to je o Dengizu, i kazat
ta je silnik H ulagu u Bagdadu, tome raju.
HULAGUOVO I RUENJE BAGDADA.
POGIBIJA HALIFE EL-MUSTA'SIM BILLAH
Znanstvenici i ljudi od pera koji su pisali historije, iako su o ovoj
velikoj mnogo pisali, nisu ulazili u pojedinosti nego su go-
vorili saeto. Ja sam se osmjelio ponovo pogledati ono to je ranije
pisano i u neke pojedinosti o ovoj temi.
Vezir abasidskog halife El-Musta'sim billah
361
, Ibni Alkami,
bio je rafizija, neprijatelj i poricatelj Poslanikovih ashaba. U sporu
koji je izbio vezira i njegovih pristalica i jedne grupe ljudi
koji su bili na suprotnoj strani, halifa je stao na stranu ovih drugih,
361
Al-Musta'sim bi'llah, Abu Ahmed 'Abdullah b. al-Mustansir (1212.-1258.),
37. i posljednji bagdadski abasidski halifa. Doao na vlast po smrti oca
1242., a pogubljen od Mongola 1258. godine.
403
to je vezira jako rasrdilo i kao posljedica toga je djelovati na
halifinoj likvidaciji i epohe abasidske dinastije. Naao
je jednog ubogog kalenderiju, dao je da mu se obrije glava i na
glavi mu je dao ispisati otrim ekserom "Ej hanu
hanova, ako eli svojim zemljama pridodati i dva Iraka
362
i druge
zemlje koje su u rukama abasidskog halife, pokreni tatarsku vojsku
brojnu poput mrava, do Bagdada i saznaj od ovog siromaha
kako to ostvariti i obrij glavu neobrijanog kalendera." Tako je
vezir poslao kalenderiju Hulaguu. Hulagu se tada bavio zauzima-
njem koje su u rukama bezbonika.
Silnik Hulagu je bio sin Kulu-hana, sina nemilosrdnog
Dengiza. Kad je njegov najstariji brat Mengu-han stupio na
vo prijestolje, poslao je vojsku Hulaguu i naredio mu da zauzme
koje pripadaju batinijama. Nakon obavljanja ovog posla, u
skladu sa Dengizovim uputstvima, treba u am, ako bude
ostaviti halifu, a ako se suprotstavi, postaviti tamo da se
provode Dengizova pravila.
Hulagu je zauzeo batinijskih Kad je doao do
Harkana poslao je izaslanika Hur-ahu, jednom od vladara batinij-
skih zemalja. Hur ah posla natrag izaslanika sa svojim sinom i
bratom Hoda Nasiruddin Muhamed Tusijem
363
. Iz istog mjesta je
Hulagu uputio izaslanike i u Bagdad i prigovorio halifi to mu nije
poslao kad je osvajao iz ruku nevjernika. Sadraj
pisma koje je poslao halifi je Ako halifa porui bagdad-
sku a on sam do Hulagua ili poalje svoga vezira i
svoga sina, spasit se od njegove srdbe, u suprotnom svakako
doprinijeti njegovu pohodu na Bagdad. Uputio je tako otro pismo
puno prijetnji. Na ovo je halifa poslao Hulaguu kao izaslanika Ibn
Devza Bedreddina Obavijestio ga je da mu je sin
vrlo mlad i neiskusan i zbog te mladosti bi mogao neke
greke pa umjesto njega alje nekoga drugog, to jest Hattaba Kallaa.
Tako su oni otili.
362
U ranijim izvorima se govori o dva Iraka: arapskom i perzijskom. Perzijski
Irak je Zapadni Iran.
363
Nasiruddin Tusi, Muhammad b. Fahruddin Razi, u Tusu 597./1200:
Umro u Bagdadu 672./1273-74. Jedan je od islamskih i
filozofa.
404
Ali izaslanici koji su jo ranije doli halifi, u povratku su naili
na razna ponienja u bagdadskom polju od strane uskomeane
gomile. Oni su ne ko su izaslanici, ili dotle da su im plju-
vali u lice. Na kraju je vezir tamo poslao strau i njihovim nasto-
janjem spasio je izaslanike od razjarene rulje i im da
nastave put.
Kad su se ljutiti izaslanici vratili, Hulagu se jako rasrdio i rekao
halifinim izaslanicima: "Recite M usta' simu - toliko je ljubav za
imetkom i blagom obuzela tvoju duu, da nisi u stanju razmisliti o
posljedicama i uzeti pouku iz ljudi koji ti misle dobro."
Izaslanici su se vratili i rekli halifi ta mu je Hulagu.
El-Musta'sim se posavjetovao sa svojim vezirom. Vezir je rekao
da treba poslati mnogo blaga i vrijednih poklona, a njegovo ime
napisati na novcu i spominjati u hutbama i tako traiti mir. Oni
koji su bili protiv vezira rekli su "Njegov je cilj koristiti Hulaguu,
najispravnija je stvar skupiti vojsku i krenuti na njega." Tako su
podcijenili i odbacili vezirovo miljenje. Na to je halifa rekao
veziru. "Brada ti je duga, ali ti je pamet kratka."
Stvar se jo pogorala, i halifa se opet posavjetovao s vezirom.
Ali od osobe duge brade a kratke pameti nije dolazilo nita korisno.
I sve u svemu kako to sve objasniti i opisati koje su se zbile.
Kad je zborno mjesto te vojske ejtanskog puta bilo na bagdad-
skom polju i Hulagu je svoj logor formirao preko puta Burdi
Ademija. Pedeset dana su s obje strane bez prestanka bubnjali
ratni bubnjevi. Nakon pedesetog dana je lbni Alkami pribjegao jo
jednom ejtanluku i otvorio kapiju smutnje. Rekao je halifi: "Da
bismo rat, neka jedan na pouzdan ide u njegov
logor. Neka moli njega i njegove vezire. Neka nastoji da u sada-
njem stanju uz davanje blaga postigne mir pod uvjetom da mu se
daje jedna ili dvije prihoda Bagdada i tako spasi
muslimane ove velike
Halifa je smatrao prihvatljivom ovu ideju i rekao: "Samo ti mo-
e obaviti ovaj posao", ispusti vezira kroz kapiju i posla
ga Hulaguu. Kad je ovaj doao do Hulagua, vezir mu se obrati:
"Po mojem nastojanju pribliio sam posao njegovu kraju, nakon
ovoga, tvoje je da trai i Kad se vratio rekao je halifi:
"Jedini je njegov cilj stvoriti odnose vas
405
i udati svoju ili ako je nema svoju sestru za vaeg sina. I da
ljudi grada odmah njemu."
Sutradan je halifa sa dva sina i sedamsto uglednih ljudi grada, u
sjajnoj paradi doao do Hulaguovog logora. Ali Mongoli uzmu ha-
lifu i njegova dva sina u ator, a ostale sve posijeku i poredaju po
zemlji. U isto vrijeme je telala pozvao sve da ostave oruje
i opremu i u logor. Tako je islamska vojska dolazila u grupa-
ma i se drutvu ehida. Kako se na taj je
ispustilo duu tristo sedamdeset hiljada ljudi. U ovom broju nisu i
oni koji su se sakrivali po uglovima i kasnije te oni koji
su umirali bez kapi vode.
Kad je u petak Hulagu uao u grad Bagdad, obratio se halifi
"Mi smo gosti, pripremi sve to treba". Na ovo je halifa otvorio
sve kapije riznice i dao da se donese najljepa i bezbrojan
novac. Hulagu je rekao: "Ovo blago to se vidi je moje, vi nemate
nikakve veze u mome preuzimanju toga, samo iznesite na vidjelo
ono to je sakriveno. " Na ovo su na halifin znak iskopali trg Da-
rulhilafe. Ovdje se pojavio jedan bazen pun zlata. Kako se
Hulagu, koliko god je pokazivao sklonosti prema halifi u vrijeme
njihovih susreta, tri dana mu nije dao jesti. dana ga je
pozvao kod sebe, dao je da se pred njega donese pekir, sofra i pri-
bor za jelo i rekao je: "Zanemarili smo gostoprimstvo". Kad je ha-
lifa ovo vidio, preblijedio je i duboko je uzdahnuo. Hulagu
"Ej, oholi halifa, zato si se uznemirio, kakva je tvoja namjera u
skupljanju tolikog blaga, zato nisi to podijelio vojsci da te odbrani
od neprijatelja? Kakav je cilj imati blago osim ovoga?" Hulagu se ko-
lebao da li ubiti ili ne ubiti halifu. Njegov subesjednik Muneddim
Husamuddin mu je govorio da se ustegne od pogubljenja halife.
Pogubljenje halife bi otvorilo put mijeanja svijeta. Hoda Nasiri
Tusi je bio pristalica da se halifa ne ostavi u ivotu. Na
kraju su M usta' sima vezali za jedno drvo. Toliko su ga tukli bati-
nama da mu je na kraju dua izala.
Nekoliko dana kasnije Hulagu je pomilovao preostale preivjele.
odavna je sav posao i trud Mongola bio ubijanje ljudi i
Nakon toga su uklanjali tijela ubijenih sa ulica, popravili
tornjeve i njenu okolinu. to se Alkamija, nijedna
njegova elja nije ostvarena. Apsolutno nije bio u milosti. ejh
406
Muhiddin Sadi irazi
364
je spjevao tubalicu u vezi s Musta'simom
koja distihom:
"Ako se s neba proliju krvave suze
To je zbog ruenja drave emirul-muminina Musta'sima"
Tolika je i oholost bila prisutna kod halife M usta' sima
da to nije niti ni kod jednog drugog halife, vladara i
drugog sultana do njegova vremena. Ovo ga je na kraju dovelo do
jedne ovakve smrti i u isto vrijeme dalo primjer i pouku sultanima
i vladarima koji poslije njega. Kod tolike i imetka
nije imao nikakve ni od vojske ni od bogatstva. Prema
onome kako se govori, osim onih koji su sluili na granici, u Bag-
dadu je imao dvadeset hiljade ljudi kao dvorsku strau, a uz
to je imao stotine ljudi koji su se bavili poslovima na dvoru.
Niko od ovih nije mogao u halifine odaje. Na platou ulaza u
njegove odaje postavljen je jedan crni kamen i ispred malih vrata
bio je objeen jedan zastor. Vladari i sultani koji su sa svih strana
dolazili poljubiti halifinu ruku, razgledali su taj zastor od atlasa i
ljubili crni kamen kao haderul-esved
365
i time su upotpunjavali
ceremoniju posjete. Pokazivana je velika vanost iskazivanju veli-
i pompeznosti.
Kad bi on negdje odlazio, uzjahao bi krupnog konja, glavu bi
pokrivao tako da mu je i lice bilo pokriveno, pa mu niko nije mo-
gao vidjeti lice. Kad bi halifa poao nekud, sav svijet se slijevao
na ulice i bilo je tako mnogo ljudi da se nije moglo mjesto da
se stane i gleda. Zbog toga su se izdavali pod kiriju njegova vrata,
krov ili prozori. Tako je vrlo zakupnina iznosila trideset hi-
ljada dukata. S druge strane, halifa se strogo od razvrata, ali
bio je sklon uivanju u muzici, te je volio jesti i piti. On je trideset
peto koljeno abasidskih vladara i trideset sedmi halifa.
364
ejh Muslihuddin Sa' di irazi jedan od iranskih sufija i pjesnika.
koncem estog po hidri u irazu, a umro je 691./1292. godine.
Autor je velikog broja pjesama, a su mu prozna djela protkana
stihovima Gulistan i Rustan.
365
Haderul-esvedje crni kamen, za koji se vjeruje daje meteorit, uzidan u Ka'bu
u Mekki.
407
Po savjetu Ibni Alkamija on je u nedjelju, safera 656.
(10.2.1258.) izaao iz Bagdada i otiao kod Hulagua. Ova veoma
plemenita porodica je ostala na hilafetu petsto dvadeset godine.
Jedno vrijeme srno izgubili koje nemaju mnogo
veze sa ovom naom knjigom i skrenuli srno na put legende, obja-
koji su toliko godina bili potisnuti na stranu.
ta da radim? Poto sam sklon po svojoj prirodi da dotaknem te
nesretne zbivanja koja donose pouku i
savjet, ovako sam postupio. Ako neki starac poput mene
ove pripovijetke i oni koji ovo ne znaju i svidi im
se, obradovat nau duu i tuno srce "Allah rahrnet eylesin"
a to je na osnovni cilj. Sada, da se opet vratimo osnovnoj temi.
PADIAHOV POKRET U ISTAMBUL
Godina 1049.
366
Nakon to se sultan Murad nekoliko dana odmorio
u Dijarbekiru, krenuo je na put prema prijestolnici i petog dana
mjeseca evvala spomenute godine
367
doao u dvor u Uskudaru
koji na dennet. Ovdje je ostao tri dana, onda preao more,
uao u prijestolnicu i tako lijepi Istanbul doveo u stanje koje pod-
na raj.
SMRT GAZI SULTANA MURAD-HANA
v l 368
14. sevva !049
Neka Allahova milost bude nad njim.
Okrutno nebo, kod tebe nema
Tebi je svojstveno da mnogo vjernike".
Tako slavan padiah su obilne blagodati rairene po zemlji
od istoka na zapad, ne nauivavi se ivotnih blagodati, savila si
njegov tepih, svojim nasilnim kandama savila si njegovo uho dok
je pred njegovim svijet ispijao otrov. Kad bi
366
Godina 1049. 4.5.1639., a zavrava se 22.4.1640. godine.
367
29. 1640. godine.
368
7. 1640. godine.
408
se sudbina povratila tolike hiljade godina, ne bi donijela njemu ravna.
I koliko jo hiljada godina, sudbino, da se vrati, njemu ne
moe teta, stotinama, stotinama hiljada teta!
MESNE VIJA
O alosti, ljude srca takva je snala
kakva briga, kakva nevolja, kakva
Ko je taj koga ovaj" bol ne pri
Ko je taj ko sada nije nesretan.
Sudbina je u rukama Jedinog, Pobjedonosnog Allaha. ta pre-
ostaje osim molitve. Neka ga Uzvieni Allah u dennetskim
vrtovima i neka ga pomogne prema njegovim zaslugama i ratovi-
ma koje je vodio za Carstva. Poto mu vlast nije bila jedini
cilj nego je titio sirotinju i muslimane, nemoj ga kazniti za njegove
grijehe, nego ga nagradi pravedno za i lijepe postupke
koje je Dobrotom i Uzvienog Allaha!
409
KAZALO IMENA
Abaza-paa, 104,309,330-331,
339-340, 346-347, 348
Abbas, ah, 54, 312, 352
Abdal-beg, 218
Abdal-paa, 350
228, 237, 255, 258,
268,274
Abdi-paa, 236, 375
205, 228
Abdulbaki, Mahmud, l 02, 140,
142,245
Abdulkadir Gejlani,
v. Gejlani, Muhjiddin Abu
Muhammad Abdulkadir
Abdulkerim-aga, 91
Abdullah-efendi, 372
Abdulmedid Sivasi, 246
Abdurrahman-beg, 39
Adem Hasan-aga, 325
Adirulmulk, 40 l
Piri, 280, 282
Ahmed b. Omer Nedmuddin
Kubra, 390
Ahmed, sultan, 43, 87, 226,
238-239,246-247,254,291,
294, 297-298, 301-302,
305-306,328,337,342
Ahmed-aga, 192,205,217,251,
362,363
154-155
Ahmed-paa sin Husejin-pae,
223,225
Ahmed-paa, 250, 282, 297,
326,368
Ajas-paa, 16
Aja, sultanija, 7
Alada, Atli Hasan-paa, 198, 222
410
Alada,Mehmed-aga, 188-191
Alajbeg Ejub, 147
Alauddin-beg, 218, 219
Aleksandar Veliki, 77
Aleksandra-han, 40, 42, 60, 77,
92,220
Ali b. Hasi, 384
Ali b. Ilahi, ejh, 383
Ali
v. Gedde-han Ali
Ali Dede Bonjak, 185
Ali Fakih, 95
Ali Kulu, 89-90
Ali Mehmed-han, 78
Ali-aga, 216
Ali-beg sin Hajdar-pae, 145
Alidan hoda (efendi), 135
Ali-efendi, (Feridun Ali), 185
All-efendi, 10, 46, 80, 114, 130,
157,374
Alija, hazreti 335
Ali-paa sin Hajdar-pae, 223
Ali-paa, 243, 263, 317,
320,337
Ali-zade Husejin-efendi 302
Allahverdi-han, 222
Al-Nasir li-Din Allah, Abu 'Abbas
Ahmed b. al-Mustadi bi-emri
Allah, v. ejh ehabuddin
Suhraverdi
Arab Ersadi, 328
Arnaut Ali 328
Arnaut Hasan-paa, 193
Ahmed-paa, 350
Arslan-beg sin Sari Ali-pae, 120
Arslan-paa, 25, 309
Azir, 68
Bajezid, princ, 5, 16, 59, 293
Dervi-paa, l 05, 193,
231' 232- 234
Bajram-paa, 338, 373, 376
Bajram-zade Hadi
Zekerijja-efendi, 31
Baki-efendi,
v. Abdulbaki, Mahmud
Baki-paa, 219,255-256,265,
269-270,282,303,308,
310-312,314,322,325,
340-342
Barbarosa, Hajreddin 79
Barski, Deli Hasan, 145
Safvet-beg, 17, 20, 27,
39,142,150,217,233,273,
291,357
Bataji, Korak, 254
Batori, Betlen Gabor, 294-295
Batori, Betlen, 295-297
Baykal, Bekir Sidki, 85
Behram, 110
Behram-paa, 38
375
Bekir, subaa, 333
Bekta-han, 378, 379
Bekta-paa, 254
Bein-oglu Kaja-beg, 21
Betlen (Gabor), v. Batori, Betlen
Gabor
Bijikli Hasan-paa, 309
Itvan, 253-254, 260-261,
267,273
Bojali Husejin-beg, 154
Bojali Mehmed-paa, 111
Bostandibaa Ferhad-aga, 144
Bostan-zade Mehmed-efendi,
31-32,112,245,302
Bostanzade Muhiddin-efendi, 142
Bostanzade-efendi, 138, 139
Budak-beg, 66-67
Budimlija Nasreddinzade, 297
Bukre Devan, 41
Bulgar, Mehmed-paa, 209
Bulvanli, Mustafa-paa, 262
Burhan-efendi, 189
Burun (Nos) Kasim, 310-311
Jusuf Sinan-paa, 24,
75,83-87,91,94-95, 111,
141-142, 161-162, 167,
172-174,221, 225-226, 229,
241,247,263,266,300
Mahmud-paa,
300,331
398, 399
Muftu, 33,299,301,
303,307
Mehmed-paa, 339, 340,
341,350
Ali-paa, 158
261
44

hadi Mehmed, 31
235
Damad Halil-paa, 141, 242
Damad Ibrahim-paa, v.
Novoeherlija, Ibrahim-paa
Damad Mehmed-paa, 299, 302,
312-314
Danilko, 316
Danimend, Ismail Ham i, 17, 142,
163,176,245,362
Danki-beg, 70
Davud Pejgamber, 41
Davud-han, 40
Davud-paa, 7, 239, 262,263,264,
266,327,328,329
Debbag Mehmed-paa, 254
Defterdarzade lbrahim-efendi, 359
Deli Arslan, 114
Deli Duzman, 95
Deli Faik, 89, 90
411
Deli Hasan, v.
Hasan-paa
Deli Husejin-paa, 369, 372, 377
Deli Omer, 323, 349-350
Deli Osman, 89, 90
Dervi Hasan-paa,
v. Dervi Hasan-paa
Dervi Mehmed-paa, 248-249,
266-269, 271, 273-274,
276,298
Dev Sulejman-paa, 184
Dilaver-paa, 311,319,323
Dilen, Husejin-paa, 346
Divan-beg, 84
Mehmed-paa, 281, 320
Durak-efendi, 341
Dafer-efendi-zade Hadi Mustafa
Sun' ullah-efendi,
v. Sunullah-efendi
Dafer-paa, 21, 50, 53, 71, 73,
172,219
Dambolat, 268
Dambolatoglu, 282
Danbej Giraj-han, 128, 290
Danbolatoglu Husejin-paa,
224-225
Danbolatzade, Mustafa-paa, 360,
369
Danbolotoglu, Ali-paa, 278-281
Dani-aga, 125
Delal, 222
Delati Hasan-paa, 247
Delati Karaka-paa, 224
Delaluddin, imam, 401
Dengiz-han, 391, 395-400,
402-404
Derrah, Mehmed-paa, 24, 111,
142, 160-161, 172, 177, 188,
217,241
Dihangir, princ, 238
Divan-beg 249, 267
Dizre Mir eref, 222
412
Dude Dafer-aga, 23
Dude, 399
Ebnaulhak, 396, 397
Ebu Ejjub el-Ensari, 20
Ebu Galib Fazlullah, 383, 384
Ebu Said Felevi, 384
Ebu'l-Hasana Ali Karsi, ejh, 384
Ebu'l-meyamin Mustafa-efendi
(Sankerezzade), 245
Ebul Meali Abdurrahim, 385
Ebul-Hasan Ali Marginani, 398
Ebulhasan Harakani, 51
Ebussuud-efendi, 12, 14-15, 141,245
Efrasijab, 366
Ahmed-paa, 186,
188-191, 199,208,211,
227-228,266,272,284,287,
289- 291, 300, 306
Ekrem Ibrahim-paa,
v. Ibrahim-paa Novoeherlija
El-Musta'sim, 403, 405, 407
Emin, sin Harun ar-Raida, 221
Emir-han, 43
Ensar halife, 43
Erdogan-han, 49
Erdelik v. Erdody, Toma
Erdody, Toma, 108
Eremi, 291
Ere-han, 43, 48, 49
Ergel Mirza, 42
Esad-efendi, Saduddin-zade Hoda
Hadi Mehmed, 289-290,301,
305,312-313,317,324,339
Esmahan, sultanija, 6, 27
Eref, kadija, 402-403
Fatma, sultanija, 7, 243
Ferhad-aga, 9, 26, 138
Ferhad-paa, 19, 20, 64, 75, 81, 83,
90-92,98, 102-104, 111-113,
133-134,139-144,146,240,
275-276,332,367
Feridun-beg, 9
Firdevsi, 366
Firuz, 51
Frenk Jusuf-paa, 64
Gari, Muzafferuddin, 391
Gapar, 314-316, 321
Gapat-bej, 292
Gazanfer-aga, 166, 172, 177,215,
241,249
Gazi Koda Murad-paa,
v. Murad-paa
Gazi Murad-paa, v. Kujudu
Murad-paa
Gazi-beg, 36
Geddehan Ali 161, 163
Geddehan Ali-paa, 263
Gedde-han, Ali, 163
Gejlani, Emirhan, 48
Gejlani, Muhjiddin
Abu Muhammad Abdulkadir,
380-384
Gevherhan, sultanija, 288
Giraj, Alp, 78
Giraj, Feth, sultan 166-167,
173, 177
Giraj-han, Adil, 48, 50, 53-54
Giraj-han, Devlet, 315
Giraj-han, Gazi, 48, 55,
125-128,134,177,210,
212,315
Giraj-han, Islam, 78-79
Giraj-han, Mahmud, 55
Giraj-han, (Mirza) Mehmed, 55,
78-79, 306-307
Giraj, Saadet, 48
Giraj-han, Selamet, 211-212, 227
Gira j-han, ahin, 211, 295
Gorgi-beg, v. Jusuf-paa
Gubari-efendi, 324
Gumuzade, 45
Gune-han, Emir, 344, 370, 372
Gurani, ejh udauddin, 32
Gurdu, Hadum Mehmed-paa,
281,289,292,300,328-329,
339,346,369,377
Giirdu, Mehmed-paa, 262
Guzelde, Ali-paa, 313
Guzelde, Mahmut-paa, 215,
242,300
Habil-efendi, 176, 251, 273
Hadum Dafer-paa, 18, 25, 86,
88-89,96-102,147,165-166
Hadum Gurdi Mehmed-paa,
v. Gurdu, Hadum
Mehmed-paa
Hadum Hafiz Ahmed-paa, 183,
238,242,248,299,342,349,
355
Hadum Hasan-paa, 93, 177, 241
Hadum Husrev-paa, 214
Hadum Jakub-paa, 107
Hadum Mesih-paa, 18,91
Hadi subaa, 306
Hadib, 397
Hadi-paa, 319
Hafiz Hadum Ahmed-paa,
v. Hadum Hafiz Ahmed-paa
Hafiz Mahmut, 262
Hafiz-paa, 251, 330-334,341-356,
361,378,388
Haj dar Mirza, 93, l 02
Hajdar, Emir, 102
Hajdar-beg, 280
Hajdar-paa, 70, 71, 144
Hakim Osman, 308, 309
Hali d ibn Veli d, ll, 12
Halil-aga, 83, 346, 378
Halil-paa, 7, 24, 219, 243,
289-291,299,312,313,339,
346,350-351,354,355,368,
373,377,379
Hami sin Samijev, 389
Hamid-efendi, 30
Hammer, 177, 191,369
413
Hamza Mirza, 80, 83, 84, 85, 86,
89,90
Hamza, hazreti, 47
Handan-aga, 222
Harezmah Kutbuddin Muhamed II
b. Tegin, v. Harezmah
sultan Mehmed
Harezmah sultan Mehmed,
389-398, 402
Harun ar-Raid, 221
Hasan beg, 37
Hasan Dan, 244, 245
Hasan Mirza, 19
Hasan, halifa, 357-358
Hasan-aga, 165,218
Hasan-beg, 36
Hasan-bejzade, 130, 177,200, 275
Hasan-paa, 27, 46, 142, 145, 217,
295,309,350
Haseki, sultanija, 7
Haimi, Sejjid, 316
Hizir-aga, 259
Hizir-paa, 24, Ill, 243, 264, 265,
266,300
Hoda Mehmed
v. Muftu
Hoda Mehmed Sa'duddin-efendi,
v. Sadeddin-efendi
Hoda Nasiruddin Muhamed Tusi,
v. Razi, Nasiruddin Tusi,
Muhammad b. Fahruddin
Hoda Omer-efendi, 323
Hoda-efendi
v. Sadeddin-efendi
Hodazade Mehmed-efendi,
v. Muftu
Hulagu, 403-406, 408
Hur-ah, 404
Husejin Alaj-beg,
v. Bojali Husejin-beg
Husejin-aga, 257, 269
280
Husejin-efendi, 362, 363
414
Husejin-paa, 144, 213, 318, 319,
320,324,325,329,346,347
Husrev Mehmed-paa, 56
Husrev-aga, 340, 341, 342, 344
Husrev-paa, 9, 34, 36,341-342,
347, 350, 355-378
Ibn Alkami, 403, 405, 408
Ibn Burhan, 71
Ibrahim, sultan, 294
Ibrahim-beg, 333
lbrahim-efendi, 227, 359, 363
Ibrahim-paa Novoeherlija,
v. Novoeherlija, Ibrahim-paa
Ibrahim-paa, 7, 22, 25, Ill,
127-128, 144, 159-161, 166,
172-174, 177, 188, 190-192,
194-196, 198-199, 213, 241,
251,371
Ibrahim-paa, hadi, 243, 248, 262
Idris baba, l 06
Idris-paa, 125, 131
Imam Kulu-han, 37, 48, 51,69-72,
75,80,82,115
Imami Azam, 53
lsfendijar, ll O
!skender-paa, 201, 235, 291,
292,295,296,307,314,
315,320
Ismail Il, 34
Ismail, ah, 115
lstankojlu Ahmed-paa, 313
lstankojlu Ali-paa,
v. Guzelde Ali-paa
Jafes, 391
Jahja, ejhulislam, 339
Jahja-aga, 177
Jahja-efendi, 32, 302, 337
Jakub-beg, 69, 70
Javuz Ali-paa,
v. Ali-paa
Jazidizade, 290
Hasan-paa, 58, 123, 176,
198-199,205-206,208-210,
215-217,226,228-229, 241-242,
244,247,298
Jenkarun, 295
Junus-aga, 167
Jusuf-aga, 54
Jusuf-han, 344
Jusuf-paa, 59, 284-285, 350
Mehmed-paa, 224
Kadi-efendi, 135
Kadim Ahmed, 273
Kadi-zade Ali-paa, 176, 206, 208,
273
Kadi-zade, 8-9, 31, 301, 375
Kadizade, Ahmed
emsuddin-efendi, 30
Kajtas-beg (paa), 44, 48
Kalajlikoz, Ali-paa, 27
Kalavun, Jusuf-paa, 331
Kalayli, Koz Ali-paa, 83
Kalenderoglu, 268, 280, 282
Kalla, Hattab, 404
Kapudan-zade Ali-paa,
v. Guzelde Ali-paa
Kara Ali-beg, 147
Kara Ali-zade 263
Kara Hasan-aga, 259
Kara Omer-aga, 203
Kara Sait, 280, 282
Kara 7, 9-10
334
Karaferjeli Mehmed-beg, 119
Karaban, 37
Karahitaj, Gurhan, 391-392
Karajazidi, Abdulhalim, 212-214,
229
Karaka Boliikbaa, 229
Karaka-paa, 319, 322
Karamizrak, 326, 329
308-309, 333,
342,344
Karudu-beg, 36
Kasim-han, 333
Kasim-paa, 217
Kasum-paa, 247-249, 298
Kazandizade, Ahmed-aga,
325-326
Kemal-efendi, 302
Kemanke, Kara Mustafa-paa, 369
Kemenke, Ali-paa, 339
Kenan-paa, 370, 371
Ketendi Omer-aga, 17 4
Kethuda, Husrev, 86
Kethuda, ll
Kethuda, Mustafa-efendi, 302
Ali-paa, 79
Arslan Izzuddin, 51
87
Kilinder Ugrusu, 328
Kir! i, Hasan-paa, l 08
Omer-paa, 295
Mehmed-paa, 224
Koda, Habil-efendi, 206, 208, 21 O
Koda, Husam-aga, 117
Koda, Murad-paa, 86, 156, 158,
159, 176
Koda, Sinan-paa, 16-17,35-56,
57-58,64,66,74,239,332
Kont, 256, 259
Kor Ali-aga, 271
Kor Husejin-paa, 319, 333
342
Korgol, Nemeti, 260
Korkmaz-han, 95
Korkut-paa, 300
Korok, Haliz, 296
Korski, 291-293
Kose Sefer-paa, 222-223
Kotespolkin, 316
Kozon, Mehmed-aga, 164
Kara Ali-aga, 324
Ahmed-paa, 334, 369, 372
236
Kujundu Murad-paa, 299
415
Kulu, 400-401,404
Kulu-han,
v. Imam Kulu-han
Kurt-aga, 56, 78
Kurt-paa, 250
Kustehni, Ibn Nevzer
b. 366
Kutejb, 15
55
Lago Ahmed-beg, 42
Lalezar 56
Lalezar-efendi, 9
Lamii, 38
Lari, mevlana, 393
Lefkeli, Mustafa-paa, 329
Levent-han, 42, 46, 60, 220
Livasat-han, 220
Lomberhar-oglu, 157
Lutfi-paa, 65
Mahmed-paa, kajmekam, 306
Mahmud II, 171,290
Mahmud Harezmi, 395
Mahmud, princ, 238
Mahmud, sultan, 33
Mahmud-efendi, 23, 313
Mahmudi Hasan-beg, 85
Mahmud-paa, 17, 51, 84, 148,
158, 177, 184, 198,208,215,
221,223,225,262
Mahmud-paa, sin Sinan-pae, 243
Maksimilijan, l 09-111, 118, 158,
165
Maktul Ibrahim-paa, 288
Mali Mustafa, 81
Ali-paa, 217,221,247,
298
Malul-zade, Mehmed-efendi, 31
Martapzade Ahmed-paa, 38
Mavrav,342-344,347
Mehmed el-Fatih, 290
Mehmed, 190
416
Mehmed, princ, 63, 77, 317
Mehmed, sultan, 6, 23-24, 30,
33,55,66,93, 137,139-140,
144, 159, 161, 171, 226, 237,
239,240,246-247,293,298,
305,328
Mehmed Ugru,
v. Harezmah sultan Mehmed
Mehmed-beg, 55
322
191, 196, 198,
200,322
Mehmed-efendi 245
Mehmed-efendi (Misk Kedisi), 130
Mehmed-efendi Ganizade,
Mevlana, 302
Mehmed-efendi, 174
Mehmed-han, v. Mehmed, sultan
Mehmed-paa (Kara Mehmed),
21-24
Mehmed-paa sin H1zir-pae, 221
Mehmed-paa sin Sinan-pae, 29,
76, 139,213
Mehmed-paa sin So lak Ferhad-
pae, 40
Mehmed-paa Dugi,
v. Mehmed-paa
Mehmed-paa, 43, 76, 84, 85, 86,
120,128,159,219,322
Mehmed-paa, 95, 225
Mehmed-paa, Hadi, 309
Mehmed-paa, kirurg, 64
Memun, halifa, 393
Memun, sin Harun ar-Raida, 221
Mengu-han, 404
Menkuzkuu Mehmed-paa, 200
38
Merre, Husejin-paa, 296, 316,
329-332, 336
Mevdi, 279
Mevlana Abdulkerim-efendi, 32
Mevlana Alizade-efendi, 32
Mevlana Hasan-beg, 32
Mevlana Muhai Sinan-efendi, 32
Mevlana ejhulislam Hamid
Mahmud-efendi, 30
Mihal, 128, 134-135, 139, 145, 147,
183
Ahmed-paa, 148-149,
184
Mihaloglu, 250
Mir Abdulfettah, 370
Mirza Ali beg, 42
Mirza Mehmed Husejin, 312
Molladik, 66
Moze, Sekelj, 205
Mubarek Giraj, 48
Muejjid-zade Abdulkadir ejhi-
efendi, 31
Muezzin-zade Hafiz Ahmed-paa,
v. Hafiz Ahmed-paa,
Muhammed alejhisselam, 20
Muhammed b. Salih Katib
Yazici-oglu, 303
Muhammed Hudabende, 34
Muhelhil, 15, 16
Muhjiddin Arabi (Ibn Arabi), 5
Muneddim Husamuddin, 406
Muneddimbai Mehmed-efendi,
322-323
Murad III, 5-8, ll, 16, 30, 32, 34,
43, 59,78-79, 136-138, 144,
232, 239-240, 242, 244, 249,
332,380,393
Murad IV, 293-294, 300,332, 337-
338,341,365-366,378,388,
408
Murad-aga, 370
Murad-paa, 54, 145, 167, 184, 191,
196,208,234,236-237,243,
272,277,278-284,286
Murad-paa, 251
Murteza-paa, 122, 199, 297, 368,
370
Musa, halifa, 357
357, 358
Musa-paa,239,365,366,367,387
Mustafa, sultan, 239, 293, 300, 305-
307,312,324-328,341
Mustafa-aga, 250, 251,269, 305,
306,307,314
Mustafa-aga, 372
Mustafa-efendi, 121, 216-217, 246,
276, 300-301'
Mustafa-paa sin Husejin-pae, 281
Mustafa-paa, 43, 134, 144, 243,
283,303,309,355,357,359,
365,370,377,387
Mutahhar Leng, 18
Nadadi, Ferenc Avram, 114
Ibn Devz Bedreddin,
404
Nahunber Hasan-aga, 188
Nakka, Hasan-paa, 262, 264, 266
Nakka-aga, 251
Nametak, Fehim, 32
Nasiruddin lillah (halifa), v. ejh
ehabuddin Suhraverdi
Mustafa-efendi, 273
Nasruddin-oglu, 122
Nasuh-paa, 262-263, 266-268, 286,
288,295,299,312
Nedmuddin Kubra, v. Ahmed b.
Omer Nedmuddin Kubra
Nef'i, Omer, 373
338
Nemrud,41
Nesuh-paa, 263
Neati, 316, 317
Niandi-paa, 188
Novoeherlija, Ibrahim-paa 24,
142,240
Nuh-paa, 204
Nurbanu, sultanija, 6
144
Oktaj, 398
Okuz, Kara Mehmed-paa, 288-289
417
Okuz, Mahmut, 208, 216
Omer, hazreti, 114
Omer-aga, 7
286
Omer-efendi, 245, 313
Omer-hoda, 314, 318
Omer-paa, v. Deli Omer
Orta Kuakom, 328
Osman II, sultan, 239, 293,
306,318, 321, 323-324,
326-328
Osman, hazreti, ll
Osman-aga, 215, 258
218
Osman-paa sin Ozdemirov, 18-19,
38, 43,45-49,55, 66,68-71,
73-74,78-83, 86, 88
Osman-paa, 130, 148-149
Ozdemiroglu Osman-paa,
v. Osman-paa sin Ozdemirov
Ozin-efendi, 184
Palfi, Miklo, 146, 151, 155,
157-158, 178-179
Parmaksiz, Ali-paa, 350
Pars, hazreti Hoda Mehmed, 400
Payzen, Jusuf-paa, 27
Ibrahim, 265-266, 292,
330,349,357,369
Pertev-paa, l 03
Piri-subaa, 235
Pojraz, Osman, 208, 216
Dervi Hasan-paa, 105,
107-109, 111-113
Puran, Hasana b. Sehla, 393
Radul, vojvoda, 292
322
Razi, Evhad, 399
Razi, Nasiruddin Tusi, Muhammad
b. Fahruddin, 404, 406
Razije-hatun, 33
Razije-Kadinzade, 223
418
Redep-paa, v. Topal Redep-paa
Rida, Ali b. Musa, 221
Ridvan, 147
Rivanli Mustafa-paa, 309
Rizaeddin-han, 224
Roznamedija, Ibrahim-efendija,
377
Roznamedija, Mehmed-efendija,
235,332
Rumi, Mevlana Delaluddin,
233,375
Rupi, Ferenc, 260
Rustem sin Zalov, 110
Rustem-beg, 105, 110-111
Rustem-han sin Husam-hana, 70-71
Hasan-paa, 218-221, 242
li, Ahmed, 88, 90, l O l
Sadeddin, Hoda,
v. Sadeddin-efendi
Sadeddin-efendi, 30-31, 112-113,
138, 160-161, 169, 172-174,
244-245,248,275,315,380,393
Sadri Dihan Burhaneddin
Mehmed, 402
Sadrueria, 12
Safer-paa, 223
Safija, sultanija, 6
Salah, Ferhad, 96
Sami, emsuddin, 41, 171
Samsundibai, Mustafa-aga, 349
Sarho, Ali-paa, 218-219
Sarho, Ibrahim-paa, 231, 260,
292,296
Sari, Ahmed-paa, 221, 222, 226
Sari, Husejin-aga, 286
Mustafa-paa, 249, 251,
262,299
Satirdi Mehmed-paa, 142, 144
Satirdi, Mehmed-aga, 92
Saturdi, Mehmed-paa, 174, 177,
180, 187-190
Saturdu, Mehmed-paa, 243
Sefer-aga, 231
Sefer-bej, 234
Sefer-paa, 202
Sejfuddin-beg, 218
Sejid-beg, 153
Selim l, Javuz, 222, 244
Selim Il, 5, 7, ll, 17, 20, 25, 42, 59,
75,78,245,380
Selim, princ, 238
Selim-aga, 7
Semiz, Ahmed-paa, 16, 56,58
325
Sijavu-paa, 17, 24, 66, 75, 77, 81,
104-105. l 08
Silahdar, Mustafa-paa, 303
Silahdar-paa, 368
Simon-han, 25
Sinan sin Koda
Sinan-pae, 198
Sinan, 92
Sinan, 67
Sinan-aga, 9
Sinan-beg, 250
Sinan-paa, 19, 29, 90, 103, 108-109,
111-113,ll5-ll6,122,127,
131-134, 137, 141-144, 146, 148,
150, 154, 159-161
Sinan-paa-zade, 119-120, 158,
161,213,215
Sofu, Mehmed-paa, 291, 296, 300,
305,312
Sofu, Sinan-paa, 148, 149, 184, 206,
243,248,262,264,265,299
Deli Hasan-paa, 20,
29,211,214,227,229,
234-237, 268
Dervi-paa, 37, 39
Ferhad-paa, 39
Hasan-paa, 27, 28-29,
50, 52, 76, 81, 116-117, 119-
120, 123, 127-128, 130, 140,
144, 162, 164-166, 169, 174,
213-214, 243
Kara Ali-beg, 149, 151,
152
Lala Mehmed-paa, 16,
20, 23, 35-36, 50, 52, 56-59, 62,
75,79, 122,131,139,148-151,
153, 155-156, 158, 163, 165,
175-176, 180, 184, 186-187,
193,195-196,199,201,204,
207-210,212,214,226-228,
231-232,235-236,240,243-
244,247,250,252,260,266-
275,298,303
(Lala) Mustafa-paa, 9,
10,25,26,39,241
Mehmed-paa, 6-8, ll,
16,21,25,27,34,39,50,55,
56,86,180,281,298,303
Rustam-beg, 39
Stefan, vojvoda, 291
Sulejman Zakonodavac, 5, 20-21,
25,35,59,63,65, 75, 78,84,
97, lli, 115, 127, 131-132,204,
261-262, 275-276, 288, 352,
355,367,371
Sulejman, princ, 293
Sulejman-aga, 173, 320
Sulejman-paa, 18
Sultanoglu sin Ahmed-pae, 109, 111
Sunullah-efendi, 213,215-216,245,
252,269,270,275-276,301
afii, 361
ah Abbas, 95, 243
ahab, Emir, 391-392
ah-bey, Emir, 223
ahmal, Emir, 45, 49
ahruh-han, 90
ahverdi, 214
ahverdi, 235
ahverdi-aga, 268
ahverdi-han, 95
ejh Abdulkadir, 385
ejh Akil Mundi, 384
419
ejh Beka b. Batu, 384
ejh Ebu Said Mahremi, 382
ejh Ebu'l-Hasan al-Karsi, 383
ejh Ebul Kasim Omera Bezzazi,
385
ejh Ekber, 299
ejh Hajat b. Kajs Harabi, 384
ejh Hizir-efendi (Jajabai-zade),
246
ejh Hizir-efendi, 34
ejh lbrahim-efendi (Derrah-paa
ejhi), 304
ejh Joluk 33
ejh Kasim, 185
ejh Kurt-efendi, 34
ejh Mahmut-efendi, 34
e j h Maruf Kerhi, 384
ejh Meddeddin Bagdadi, 389-390,
394
ejh Mehmed-efendi,
v. Muftu
ejh Muharrem-efendi, 33
ejh Muhiddin Abdulkadir, 385
ejh Muhiddin, 246
ejh Muslihuddin-efendi, 304
ejh Omer-efendi (ejhi
Turdumani), 303
ejh Rumi, 388
ejh Safi, 311
ejh Sivasli Abdulmedid, 302
ejh aban-efendi, 34
ejh ehabeddin Suhraverdi,
393-394
ejh emsuddin Sivasi (Kara
emsuddin), 246
ejh Tatar lbrahim-efendi, 34
ejh Vaiz Emir-efendi, 33
emsi-paa, 8,10-11,15,115
emsi-paazade Mahmut-paa,
151, 156
emsi-paazade, 375
eref-han, 43
erif-paa, 218, 220
420
irazi, Hafiz, 77
irazi, ejh Muhiddin Sadi, 407
Tabatabai, 221
115
Tadzade, 56
Tahmasp, 34
Tajj, Hatem, 26, 336
Tajjar, Mehmed-paa, 377
Takopri.izade, Kemal-efendi, 317
Tavat, 41
Tavi!, 262, 264, 268, 283-284
Tekeli-paa, 224
Timur-han, 95
Tirjaki, Gazi Hasan-paa, 118, 148,
150, 169, 176, 186, 196,
200-203,210,235,244,279
Tirmizi, Alijjulmulk, 392
Hasan-paa (aga), 189,
215,216,243,249,257
Tokmak-han, 20, 36, 37, 38, 42, 52,
53,56, 75
Topal, Mehmed-aga, 7
Topal, Redep-paa, 356-358,
360-362
Tud Ala v Burhaneddin-beg, 45
Turk, Ahmed-aga, 174
Turkmen, Ibrahim-han, 66, 67
Uskudarli, Mahmud-efendi, 302,
323
Uskudarli, Tatar lbrahim-efendi, 34

v. Kara
Uvejs-paa,
v. Kara
Uvejs-paa-zade, 284
Uzun Katib, 271
177, 191, 318
Vaiz Emiru'l-enibi, 304
Veli-aga, 165
Veli-paa, 180
Vezir-zade Hasan-paa,
v. Hasan-paa
Vildanzade, 255, 256
Y aban-Yassi Mehmed-paa, 360,
362,369,371
Zal Mehmed-beg, 67
Zal 45
Zejnel-han, 350, 351
Zekeni-bej Levent-han, 72
Zekeriyya-zade Jahja-efendi, 323
Zekerrijja beg, 218
Zeynel-han, 351
Zrinjski, 260
Zulfikar-han, 219-220
Zulfikar-paa, 354-355
421

abda/- dervii koji su imali zapu-
ten izgled, koji nisu drali do
sebe, dervii
ahdnama- povelja kojom se sultan
obavezuje da se pridravati
nekog (ahd)
ahire!- drugi svijet, zagrobni ivot
akin- upad u teritoriju radi
ke i pripremanje za napad
akindzya- pripadnik jurine jedini-
ce koje kao prethodnica upadaju
u zemlje
alcifbeg- zapovijednik spahija u
jednom sandaku, visoki oficir,
pukovnik
arpaluk- koja se daje slube-
nicima u novcu, umjesto da
uivaju prihode se arpa-
luk davao onima koji nisu
obavljali dunost, dakle
poput mirovine
azap- termin koji vojnika
za razne namjene. Azapi se nisu
enili dok su bili u ovim jedini-
cama. su azapi sluili u
mornarici
ba!Jemez- (od njem Faule Metze=
Lijena Matilda), starinski dale-
kometni top velikog kalibra
balaus (balavus)- komandant pe-
tog buljuka sastav-
ljenog od aga i ujedno glavni
komandant odaka. U
petnaestom i esnaestom
za odaka je
postavljen sekbana.
bakatib- glavni tajnik, glavni pisar
422
berat- sultanski ukaz o imenova-
nju ili o davanju posjeda na

berberbaa- glavni berber na dvoru
bostandf(jbaa- zapovijednik strae
u dvorskom vrtu. Bostandibaa
je bio zapovijednik straarima u
sultanovim dvorskim vrtovima u
Uskudaru, Ejubu, Kagithani,
Bosforu, Otocima, Ajastefa-
nosu, Kadikoju i na mostu
Bostandi
bu!Juk-age- zapovijed nici buljuka,
vojnih postrojbi
t'fakirdf(jbaa - komandant udarnih
jedinica koje prve upadaju u
neprijateljske zemlje
lesnedzye- ljudi koji se brinu o
sultanovoj trpezi
lesnidf(jbaa- termin koji se koristi
za onoga koji se brine o
poluivanjujela sultanu
lokadar- koji se brinuo o
sultanovoj
dvorjanin visokog ranga.
lorbadzya- starjeina jedne
ske jedinice, oficir jedne pjedij-
ske jedinice. Ponekad se naziva i
boliikbai (buljubaa)
- pokrov, u
koji se umotava mrtvo tijelo
zastupnik, zamjenik, tajnik
daru/ hadis- kola za
hadisa, izreke koje je izgovorio
Muhammed a. s.
defter- emin voditelj iz pokrajin-
skog ureda
delibaa- starjeina delija, jednog
reda lahke konjice
dir/ik - posjed koji daje prihode za
uzdravanje
divan-kalib- pisac (tajnik) carskog

divanhana- otvoreni
dio zgrade
dizdar- zapovijednik
vojske
dogand:tfbaa- starjeina sokolara
drahma- mjera za teinu, 3,2 grama
debed:tfbaa- zapovijednik debe-
dija
debed:tfja- rod vojske koji se
brinuo o izradi, i
odravanju oruja
debhana- streljivo, oruje, municija
soba, lonica
mirisna ruina voda
emin - povjerenik
emir-i-kebir- veliki
glavni zapovijednik
esncifl!Ja- pripadnik jedne zanatske
organizacije, pripadnik nekog
ceha
evi!Ja- bogougodnik, dobri
Veoma poboan i Bogu blizak

Jakih- u islamskom pravcu
(fikhu)
fikh- islamsko pravo
garib- staranac, pripadnik vojne
jedinice konjanika formirane od
staranaca i novih muslimana
gaifl- borba na Bojem putu,
vojevanje islamskih boraca
protiv nevjernika
gonulija- dobrovoljac
hadis- tradicija Muhameda a.s.
i postupci Muhameda a.s.
hafiz- osoba koja zna Kur'an
napamet
hqjir-dova- blagoslov, molitva za
dobro
hqjrat- dobro djelo,
zadubina
halifa- nasljednik u hijerarhiji vjer-
ske vlasti nasljednik u
tarikata
haram- ono to je zabranjeno u
islamu
haifnedarbaa- glavni
hekimbaa- glavni
pa, sluga u dvoru
ikindija- poslije podnevna molitva
ilmija- duhovnjaci, znanstvenici u
vjere
irad seddada- prostirka na kojoj
sjedi onaj koji daje upute, ko
tesavvufu tj. murid
istihara- molitva pred
spavanje u kojoj se moli da se
u snu predskau neki
da bi se mogao
ti da li da neki postupak
ili ne
jqjabaa- koniandir pjeadijske
jedinice
- straa
juruk- ime 14 odreda.
U je juruk no-
mad, koji nema stalnog
doma nego ivi pod atorima, a
kasnije su to posale mobilne ja-
jedinice
kabul- uslian
kapikulu- vojnici koji formiraju
odak. Dijele se na
l) 2) ademi, 3)
je, 4) debedije, 5) kumbara-
dije, 6) sake (vodonoe)
kapuaga- dvorjanin koji zapovijeda
dvorskom straom i pazi na ulaz
u dvor, drugi naziv je babussede
agasi
423
naziv slubenika
da provodi slu-
bene zadatke valija ili beg-
lerbegova
karavansaraj- za putnike
u kojima su mogli dobiti sve to
je potrebno za ljude i njihove
ivotinje
kasum- 8 novembar
katana- odmetnik iz vojske,
razbojnik, hajduk
kazasker- vrhovni vojni sudac, bila
su istovremeno dva kazaskera
jedan za Anadoliju, jedan za
Rumeliju
keramet- nadnaravna koja
proizilazi iz velike priblizenosti
Bogu
keramet sahibija- koji ima
nadnaravnu
jedan od najkrupnijih
dvorjanina iz reda
Kilerdibaa je bio zapovijednik
posluge koja se brinula o pre-
hrambenim namirnicama koje
upotrebljavaju u Carskoj
kuhinji
kiiflbafi- jedna sekta u Islamu; u
ovoj knjizi ova se koristi
kao sinomim za Irance
mjera za duinu, koja dose-
e koliko rairene ruke
kuloglan- sluga, posluga, dvorjanin
kuloglffa- sinovi robova, vojska
sastavljena od
zarobljenika ili njihovih
sinova
ku! luk- vrijeme jutra i
podneva
/event- je stari naziv za mornare od
talijanske "levantino" to
iznajmljeni momak,
njak koji slui kod Venecijana-
424
ea. U Turskom )event dolazi u
besposlenjak,
kabadahija
medtptua- rukopisna zbirka razli-
sadraja. su tu
uvrstene: biljeke, hadi-
si, dove i
mehterhana- prostor (podijum) na
kome se nalazi orkestar vojne
muzike (mehter)
m dt- mrtvo tijelo, mrtvac
meniJI- mjesto gdje se odsjeda,

menifldffiia- koji dri menzil
gdje se odmaraju
putnici i vojska i gdje se mije-
njaju konji
mirahor- zapovijednik sultanovih
konjunica, to je visoki u os-
manskoj vojsci
mizan-terezya- vaga na kojoj na
Sudnjem danu biti vagana i dob-
ra i loa djela
mubafir- izvjestilac, glasnik
muderis- profesor u medresi
mudahid- islamski borac za vjeru,
islamski vitez
muhafiz- posadnik
muhtesib- kontrolor cijena i trgovi-
ne na
mukabeledf&a- finansijski slu-
benik koji izjavljuje podatke o
prihodima i rashodima i vri
slubu u vojsci
mukabeledtffa- finansijski slubenik
koji sravnjuje podatke o prihodi-
ma i rashodima i vri
u vojsci
mukata- zakup za ubiranje poreza
mulaifm - pripravnik, dodrovoljac,
nii oficir
mulaifm bala- ef mulazina
multuluk - sretna, radosna vijest
mutiferrika- dvorski furaer,
koji se nalazo u sviti sultana,
vezira ili kojeg drugog veledos-
tojnika
mutevellija - upravitelj zadudbine
(vakufa)
naft/a namaz- neobavezna molitva
naib- zamjenik, vrilac dunosti
kadije
nakkare- bubanj u koji se udara sa
dvije udaraljke
nedim- bliski, intimni prijatelj i
subesjednik sultana
nisand:(jja- slubeni sultanov pisar.
koji je ispisivao carske
zapovijedi.
odabaa- oficir visokog
ranga,
Pdk- vojna sluba koja se
ka sastojala od prenoenja pote,
a kasnije i brige o konjima i
konjskoj opremi
ptr- dervikog reda
reisu/kutjab- starjeina pisara, glav-
ni tajnik sandak bega ili begler-
bega
rikab-aga- zapovijednik sluga koji
se brinu za opremanje carskih
konja
rikabdar- koji se brine o
opremi konja kojeg jae sultan
sahn-i-seman- osam velikih medresa
koje je osnovao sultan Mehmed
Fatih uz svoju damiju
pripadnik 71. od 196
orti. U im
je bila dunost dresura sulta-
novih pasa za lov, a kasnije su
imali uglavnom vojne zadatke
sandak-beg- zapovijenik i upravi-
telj oblasti koja se zvala san-
dak, a kasnije liva. Vie san-
daka je jedan ejalet ili
vilajet na je stajao
beglerbeg
sekbanbaa- visoko oficirski
vojske. Prije nego
to su se sekbani u ja-
organizaciju sekban-
baaje bio najkrupniji zapovi-

semanijje medrese- ili sahniseman su
visoke medrse koje je osnovao
sultan Mehmed Fatih. Da bi se
dolo na sve medrese, studenti
su prethodno morali
Tetimme-medrese (pripremne
medrese). Po osnivanju sultan
Sulejmanovih medresa na Fati-
hovim se medresama studirao
fikh, kelam, arapske knjievnosti
i erijatske znanosti, a na Sulej-
maniji medresi su se studirale
prirodne znanosti, matematika,
medicina i filozofija.
serasker- glava vojske, glavni zapo-
vijednik vojske, od ser-glava i
asker-vojska
serdar- zapovijednik
vojske u nekom pohodu
dobrovoljac, doslovno
"onaj koji se proao svoje glave,
ko je rtvovao svoju glavu"
sevab- dobro djelo,
Bogu ugodno djelo
sfjaret-mddan- trg za egzekucije
silahdar- koji se brinuo o
sultanovom oruju
most preko kojeg
ljudi morati prelaziti na sudnjem
danu. On je prema islamskom
vjerovanju tanji od dlake, a
otriji od sablje i samo pravi
vjernici bez muke preko
njega.
sojta - u medresi
425
so/ak- pripadnik jedne od
skih orti. So laci su bili 60, 61,
62 i 63 od 196 orti koliko ih je
ukupno imala organi-
zacija. Organizacija solaka potje-
iz perioda Jidirim Bajezida.
Solaci su ili pjeke kao sulta-
nova pratnja u ratu i na drugim
ceremonijama
sor;gu{- kapa ukraena
perjem rijetkih ptica, perjanica
su.ftja- islamski mistik
sunnet- obavljanje onih djela koje
je Muhamed a.s.
sunet posebno obre-
zivanje
ehitno erbe- napitak smrti, napitak
pogibije na Allahovom putu
erbe- napitak
tab[ja-
tahterevan- nosiljka za prijevoz
dostojanstvenika ili teko pokret-
nih osoba hoda-efenfdija - ti-
tula sultanovog i sve-

tarih - kronostih, natpis u stihovima
o nekoj gradji ili nekoj osobi
tarika!- derviki red, pripadnitvo
nekom od tesavvufovih redova
tavcif- kruenje oko bejtullaha,
(Ka'be) u Mekki
tedvid- nauka o pravilnom izgova-
ranju Kur'ana
teftir- znanost o Kur'ana
telal- glasnik, prodavac starih stvari
te/kin- instruiranje,
na grobu tek umrle
osobe
te/lak- koji trlja i pere one
koji dolaze u hamam
tesavvtif- islamski mistici
tezkera- isprava, pismo, podnesak
tezkired:ijja- biljenik
426
timar- posjed dan na koritenje kao
naknada za sluenje u osmanskoj
vojsci. Timari su se dijelili na
manje koji su donosili prihode
do 20.000 i koji su do-
nosili prihod od 20.000-100.000
Posjedi koji su bili od
timara zvali su se zijameti.
timar-defter- popis posjeda (timara)
koji se daju na uivanje kao na-
doknada za sluenje u osman-
skoj vojsci i odredbe pod kojim
se posjeduje
tophana- radionica za izradu topova
majstor za izradu puaka,
strijelac iz puke
ulak- glasnik, kurir, glasonoa
uluftd:ijja- pripadnik dvor-
ske garde. Ove
jedinice dijelile su se na desne i
lijeve ulufedije
us kuj- kapa u obliku cijevi koja se
zbog svoje duine presavija i pa-
da na
to su dostojanstvenici
koji su ili pjeke uz sultanovog
konja. Nazivani su i agayan-i
rikab-i humayum. U njih pri-
padaju aga, mir-i
alem, kapidibaa, mirahor,
i bu-
ljukbaa
vali/uk- upravljanje vilajeta, sluba
valije, guvernera pokrajine
vaz- vjerska ili tesavvufska pro-
povijed
vekil- zastupnik,
zamjenik
vekil harl- koji se brine o
trokovima u velikim objektima
i naziv za
oficira vieg ranga
od bajraktara, a nieg od odabae
zaim - korisnik krupnog posjeda-
zijameta
zebani- koji trpaju u Pakao
one koji su to zasluili
:d}amet- krupni posjedi koji su
davani na koritenje visokim
vojnim i dravnim
dunosnicima. Donosili su
prihod od preko l 00.000
godinje.
ifkir- molitva, spominjanje Boga
ifmmija- ili je-
vrejski podanik u Osmanskom
carstvu
427
SADRAJ
Vladavina sultana Murad-hana, sina rahmetli sultana Selim-hana ...................... 5
O nekim nakon stupanja na prijesto
i nekim vezanim za velikog vezira ............................................. 7
O dobroti i osjetljivosti rahmetli Uvejs-pae ..................................................... 10
emsi-paino prvo mita rahmetli padiahu .......................................... 10
Poseban podatak o emsi-pai .......................................................................... 11
Veliki veziri u vrijeme sultana Murada III ........................................................ 16
O vrijednim vezirima koji se nisu uspeli do poloaja velikog vezira ................ 20
Veliki u sretnom vremenu ................................................................... 30
O velikim ejhovima u Istanbulu u vrijeme sultana Murada ............................. 32
O osvajanjima i vojnama u vrijeme sultana Murada ......................................... 34
Prolazak serdara u Uskudar ............................................................................... 36
O tome kako su od beglerbega Vana Husrev-pae
dole glave i zarobljenici ............................................................................. 36
Velika bitka na polju dir ............................................................................... 37
Dolazak sina Kejhusrevova i njegova izjava pokornosti ................ 38
O rahmetli Dervi-pai ...................................................................................... 39
Osvojenje Tumuk, Hirtiz i Kelek .............................................. 39
Osvojenje Tbilisi .................................................................................. 40
Pokornost Aleksandra-hana, sina Levent-hana .................................................. 40
O porijeklu gruzijskih gospodara prema njihovu vjerovanju ........................... .41
Osvojenje eki. ...................................... , .............................................. 42
Bitka s Emir-hanom i nekim drugim neprijateljima .......................................... 42
. Boijom stradanje Ere-hana, gospodara amahija
i Ahmed-hana gospodara ekija .................................................................. 43
O gradnji Ere ...................................................................................... 44
Osvojenje Babulebvaba to jest Demirkapije .................................................... .44
O stanju Osman-pae na mjestu valije irvana u rangu vezira ......................... .45
O prihodima i popisu vilajeta irvan ................................................................ .45
O serdarovom povratku iz Erea ....................................................................... 46
O ulasku islamske vojske u erzurumsku kasamu .............................................. .47
O koji su se zbili u irvanu
nakon povratka osmanske vojske ................................................................. 47
O stradanju i pogibiji Ere-hana, biveg bega irvana ..................................... .48
O pogibiji Kajtas-pae, beglerbega Erea ........ : .. ............................................. .48
O preuzimanju Ere-banovog imetka i porodice
i ratovima sa iranskom vojskom ................................................... .49
428
O tome kako je Osman-paa opsjednut u amahiju i ratu tatarske vojske ......... 49
Pad hanovog brata Adila Giraja u neprijateljsko ropstvo .................................. 50
koji su se zbili u drugoj godini rata
vezira i serdara Mustafa-pae ...................................................................... 50
jednog dervia ............................................................................... 50
Jedno staro djelo ........................................................................... 51
Opsada Tbilisi i onih koji su se zadesili unutra ....................... 51
Zarobljavanje revanskog stanovnitva
i jagma njihovog imetka od islamske vojske ............................................... 52
O pogubljenju nesretne ene slijepog aha Hudabendea
i njegove sestre te Adi! Giraja ..................................................................... 53
O osveti aha Abbasa nad ................................................... 54
O dolasku u irvan i povratku slavnog Mehmed Giraj-hana
sa tatarskom vojskom .................................................................................. 55
Vijest o pogibiji velikog vezira Mehmed-pae .................................................. 55
Postavljanje vezira Sinan-pae za serdara,
povratak Lala Mustafa-pae u prijestolnicu ................................................. 56
Odlazak serdara koji okolo razbacuje novac na kizilbae ................................. 57
O postavljenju serdara Sinan-pae za velikog vezira
i slanju padiahovog muhura njemu ............................................................. 57
Otputanje Lala-pae s poloaja velikog vezira
i pribliavanje od strane padiaha ................................................................ 58
O serdarovom odlasku prema Tbilisiju ............................................................. 59
O tome kako je serdar
je osobina da izvrio smotru vojske ..................................... 61
Povratak serdara na zimovanje u Erzurum ........................................................ 61
Ponovni dolazak izaslanika zalutalog aha ........................................................ 62
Pripreme za princa Mehmeda ........................................................... 63
proslave ............................................................................... 63
Ukratko o jednom koji se zbio za vrijeme ove sjajne proslave .......... 64
Jedna usporedba ovog sa onim iz vremena
sultana Sulejman hana ................................................................................. 65
Padiahovo upoznavanje sa stanjem mira i otputanje Sinan-pae .................... 66
Postavljenje Sijavu-pae za velikog vezira i slanje vojske
od stepe ka Demirkapiji ............................................................... 66
O odmoritima i u stepi
od Kefe prema Demirkapiji ......................................................................... 67
koji su izbili pri dolasku poslane vojske ............................................ 68
Veliki rat Osman-pae sa Imam Kulu Hanom ................................................... 69
Pogibija J akub-bega, bega Silistfe. i stradanje vojske ....................................... 69
Bitka Osman-pae i Imama Kulu-hana i poraz Imama Kulu-hana ........ 70
Zarobljavanje nekih gruzijskih gospodara i izgradnja amahi ............. 72
O pokretu Osman-pae prema Istanbulu i bitkama koje je usput vodio ............ 73
429
O postavljenju Ferhad-pae za serdara na krajeve ................................ 74
O izgradnji Revan i okolnih ..................................................... 75
O nekim koji su izbili nakon izgradnje Revan .................. 75
spomenutog serdara godine, osvojenje Lorija i Gorija ....... 76
O upadu i uzimanju plijena od strane Hasan-pae
sina velikog vezira Mehmed-pae ................................................................ 76
Dolazak islamske vojske u Tbilisi
i uzimanje od Aleksandra-hana ........................................................ 77
Odlazak njegove ekselencijesretnog princa u sandak ...................................... 77
Ubojstvo tvrdoglavog tatarsko g hana Mehmeda Giraja .................................... 78
Osman-pain dolazak u prijestolnicu i postizanje padiahove milosti ............... 79
Unutranja strana i karaktera spomenutog vezira ...................................... 81
Kako je junak Osman-paa postao veliki vezir .................................................. 81
Postavljanje vezira Osman-pae za serdara na Iran
i prezimljavanje u Kastamoniji .................................................................... 82
O serdarovom pokretu iz zimovalita u Kastamoniji... ...................................... 83
Ratovanje Jusuf-pae sa ahovim sinom Hamzom Mirzom .......... 83
O stradanju u Tebrizu i njegovu uzroku ............................................................ 84
O porazu nekih beglerbegova od strane kizilbaa ............................................. 85
Izgradnja Tebriz ................................................................................... 86
Polazak iz Tebriza i serdarova smrt .................................................................. 86
O gradu Tebrizu ................................................................................................ 87
Opsada islamske vojske koja je ostala u Tebrizu .............................................. 88
Davanje serdarstva Jusuf-pai i slanje berata u vezi s tim ............ 91
Ferhad-paino serdarstvo po drugi put .. ; ........................................................... 91
Dolazak serdara Ferhad-pae u Tebriz .............................................................. 92
Ratna sredstva i oprema Demirkapi, irvan, Tbilisi i Revan ................ 93
Osvajanje Gende i sklapanje mira sa Irancima u godini... ............... 93
Postavljanje Jusuf-pae za serdara
i osvajanja u krajevima oko Bagdada .......................................................... 94
Osvajanje Surhbida i nekih malih ali vanih u godini ................ 94
Osvojenje Nihavend ............................................................................. 94
O jednoj sjajnoj vojni koju je u ovom ratu dobio vezir ........................ 95
Dafer-pain rat sa sultanom Guherdana,
osvajanje i prisvajanje Guherdana ............................................................... 96
Dafer-pain veliki rat sa vojskom kizilbaa ..................................................... 96
Pobuna vojske u Tebrizu i njihovo masovno pogubljenje ................................. 97
Neke dodatne informacije o Dafer-pai ......................................................... 10 l
Sklapanje mira s Iranom i dolazak ahovog sina u svojstvu taoca .................. 1 02
Ferhad-paino prvo postavljanje za velikog vezira ......................................... 103
Postavljanje Sijavu-pae po put za velikog vezira ................................. 104
Ukratko o dranju Dervi Hasan-pae u Bosni... ............................................. l 05
Osvojenje i izgradnja nove ....................................... ! 05
430
Drugi napad Dervi-pae na neprijatelja ......................................................... l 05
jednog pouzdanog sna od strane jedne moralne osobe ................. l 07
Stradanje tabora ......................................................................... l 07
Hasan-pain poraz i njegovo utapanje u rijeci.. ............................................... lOS
Opsjedanje Nove od strane nevjernika ............................................... 109
Osvojenje Sisak .................................................................................. 109
Ponovno opsjedanje Nove i njihov uspjeh ...................... l lO
zauzimanje Sisak.. .......................................................... l lO
Ponovna izgradnja Novi
i ponovno njeno prelaenje u neprijateljske ruke ...................................... 110
postavljenje Sinan-pae za velikog vezira i za serdara na Ugarsku ....... ll1
Neki podaci o kralja ................................................................ 113
Zanimljivi razgovori, umjesni odgovori .......................................................... 114
Osvojenje Vesprema i Palote ............................................................. 115
O pogibiji age spahija i gubitku mnogih iz redova vojske ............ 116
Poraz islamske vojske u Stolnom Biogradu .................................................... 116
Zauzimanje Fileka, Sidana, Vesprema, Subotice
i drugih palanki u tom kraju od strane nevjernika ...................................... 118
O stanju Subotice ............................................................................... 118
O opsadi Ostrogona i Hatvana
i zauzimanju Novigrad .................................................................. 119
O stradanju islamske vojske u bici kod Hatvana ............................................. 120
Jedan istinit san ............................................................................................... 121
Osvojenje dvije Tate i Samartina i opsada Janik .................. l22
Unitenje tabora ................................................................................ 123
Dolazak tatarsko g hana u islamsku vojsku ...................................................... 125
Dolazak ljudi i lukavog vlakog vojvode Mihala ................................. l28
Osvojenje Janik .................................................................................. 129
Opsjedanje Komarom i povratak islamske vojske .............................. l30
Loe serdarove procjene - o nekim njegovim mahan ama i grekama ............. 131
Ustanak moldavskog vojvode i pogibija Mustafa-pae ................................... 133
O pobuni zalutalog Mihala .............................................................................. 134
Odvajanje od vlasti ovoga svijeta rahmetli sultana Murad-hana ..................... 136
Period vlasti sultana Mehmed-hana sina sultana Murad-hana,
sultan Mehmedovo stupanje na prijesto ..................................................... 137
Ferhad-paino imenovanje za velikog vezira
i postavljenje za seraskera na Vlaku ........................................................ 139
Postavljanje anadolskog beglerbega Mehmed-pae za serdara
da budimske krajeve .......................................................................... l39
Neposlunost vojske (spahija) i njeno kanjavanje ....................... l40
Ferhad-pae u Vlaku, njegovo razrjeenje i pogubljenje ............ 141
Dolazak velikog vezira Sinan-pae na Vlaku i njegovo stradanje ................. 144
koja se iz lai ............................................................................. 146
431
Dolazak tatarskog hana u Moldaviju
i izraavanje pokornosti raje prema hanu .................................................. 147
Opsada temivarske od strane erdeljskog vojvode
i odlazak Dafer-pae u .................................................................. 147
Opsada ostrogonske od strane nevjernika,
stradanje i odlazak islamske vojske ........................................................... 148
uspjesi u Ostrogonu i opsjednutost Mehmed-pae ....................... 151
O bunaru i vodi u ................................................................................ 152
Predaja "na viru" ............................................................................................. 153
Jedan zanimljiv razgovor ................................................................................ 158
Razrjeenje Sinan-pae serdarstva, postavljenje Lala Mehmed-pae
i njegova smrt Sinan-paa ponovo postaje vezir.
Padiah polazi u vojni pohod.
Smrt Sinan-pae i postavljenje Ibrahim-pae za velikog vezira ................. 159
Polazak na put pobjedonosnog sultana ............................................................ 160
Zauzimanje Hatvana od strane nevjernika,
nemarnost i neuspjeh ........................................................... 162
Razrjeenje Ibrahim-pae i postavljanje Gedde-hana za defterdara .............. 163
Opsada Egra ....................................................................................... 163
Pojedinosti o ratu s neprijateljskim taborom
i stradanje nevjernika s Boijom ................................................ 165
Jedan zanimljiv .................................................................................. 169
O koju donosi oholost ......................................................................... 171
Sinan-paa postaje veliki vezir .................................................... 172
Ponovno predavanje velikog vezirstva Ibrahim-pai... .................................... 173
Serdarstvo Saturdi Mehmed-pae .................................................................. 174
Osvajanje Tata drugi put .................................................................... 175
Rat tabora u polju Vac ..................................................................................... 175
Postavljenje za velikog vezira,zatim pogubljenje Hadum Hasan-pae.
Davanje velikog vezirstva Derrah-pai .................................................... 177
Zauzimanje Janik od strane podlih nevjernika ................................... 177
Ovo spada u rijetke .......................................................................... 179
O pohodu na Varad koji je poduzeo Saturdi-paa druge godine ................... 180
Osvojenje ................................................................................ 181
Jedno rijetko ............................................................................... 181
Opsada V arada ................................................................................................ 182
Poraz Hafiz Hadum Ahmed-pae u Nikopolju ................................................ 183
Prva opsada Budima
i zauzimanje Vesprem, Palota i Tata ......................... 183
Postavljanje Ibrahim-pae za velikog vezira i za serdara na Ugarsku ............. 188
O defterdaru ............................................................................ 188
Pogubljenje rahmetli Saturdi-pae ................................................................. 189
Jedna smijena situacija rahmetli Ibrahim-pae ............................................... 189
432
O vojnom pohodu na Ujvar koji je u prvoj godini poduzeo veliki vezir
i serdar Ibrahim-paa ................................................................................. 191
Predavanje Papa od strane francuskih nevjernika muslimanima
i stradanje u njoj ........................................................................... 192
O nekim lijepim moralnim osobinama rahmetli Ibrahim-pae ........................ 194
Osvojenje Bobovac (u ..................................................... 196
Osvojenje Kaniei taborski rat u blizini ove .......................... l96
epopeje o taborskom ratu sa neprijateljima ....................................... 197
Smrt rahmetli Ibrahim-pae
i postavljenje Hasan-pae za velikog vezira .................................. 198
Zauzimanje Stolnog Biograda od strane niskog neprijatelja i taborski rat ...... 199
opkoljavanje Kanie i Boijom njihov poraz ................ 201
Stolnog Biograda iz ruku ....................................... 203
Stradanje Sekelja Mozea i njegov odlazak u pokrajinu Erdelj ...................... 205
Drugo opsjedanje Budima
i prelazak petanske u neprijateljske ruke ....................................... 207
Dolazak tatarskog hana i njegovo zimovanje u ................................... 210
Pojava delalija na anadolskoj strani. oko Karajazidije
i njegova brata Deli Hasana ....................................................................... 212
Pogubljenje Kapuage Gazanfer-age i Darusseade-age Osman-age ................. 215
Odlazak velikog vezira u prijestolnicu ....................................... 215
Pogubljenje Pojraza Osmana i Okuza Mahmuda
i rasprivanje ostalih buntovnika ............................................................... 216
Razrjeenje, a potom i pogubljenje Hasan-pae ................................. 216
Veliko vezirstvo Ali-pae, kajmakamstvo Derrah-pae,
a potom Kasim-pae .................................................................................. 217
Koritenje prilike od strane Iranaca
i zauzimanje Tebriza suprotno mirovnom ugovoru ................................... 218
Hasan-paa postaje serdar i po Boijoj odredbi umire ......................... 219
Zauzimanje od Iranaca (kizilbaa) ................................................ 219
Prelazak Revan u ruke Iranaca ........................................................... 220
Postavljanje biveg velikog vezira za serdara,
njegov porazi njegova smrt ........................................................................ 221
Zauzimanje Gende i irvana od Iranaca ........................................................ 225
Vrijeme serdarstva rahmetli Lala Mehmed-pae ............................................. 226
Povratak tatarskog hana sa ovog pohoda ......................................................... 226
O Delali Deli Hasanu ..................................................................................... 229
Prelazak vojske na otok, pogibija Dervi-pae i stradanje vojske ................... 230
Kraj Delali Deli Hasana ................................................................................. 234
Smrt rahmetli sultana Mehmeda-hana ............................................................. 237
O rahmetli padiaha ...................................................................... 238
O velikim vezirima rahmetli gazi sultana Mehmed-hana ................................ 239
Veziri koji nisu postali veliki veziri ................................................................ 242
433
Neki od slavnih u sretnom periodu ................................................... 244
ejhovi u ovom periodu .................................................................................. 246
Period vlasti sultana Ahmed-hana, sina sultana Mehmeda hana.
Stupanje na prijesto sultana Ahmed-hana .................................................. 246
Postavljenje Ali-pae za velikog vezira .............................................. 247
Kraj kajmekama Kasum-pae .......................................................................... 248
O nekim nesretnim stvarima ............................................................................ 249
Odlazak velikog vezira i serdara Ali-pae i njegova smrt u Beogradu ............ 250
Dodjela velikog vezirstva naem efendiji rahmetli Mehmed-pai ................... 250
Serdarova opsada Ostrogon
i njegov povratak nakon to je nije osvojio ............................................... 251
Pojava Itvana, jednog od erdelj skih ................................... 253
Osvojenje Ostrogon ............................................................................ 255
okoline od strane Nemeti Korgola,
jednog od komandanata i Sarho Ibrahim-pae ...................... 260
u okolini U j vara jednog komandanta
i nekih islamskih prvaka ............................................................................ 260
O rezultatima pravde i prijateljstva ................................................................. 261
Pogubljenje kajmekama Mustafa-pae
i postavljenje kajmekama Sofu Sinan-pae ................................................ 262
Rat Delali Tavila i Nasuh-pae i stradanje Nasuh-pae ................................. 262
Odlazak sretnog padiaha u Bursu .................................................................. 264
Razrjeenje Sofu Sinan-pae i postavljenje za kajmakama Hizir-pae ............ 264
O dijeljenju vojnicima u Beogradu koje sam obavio ja, siromah ........... 265
Smrt postavljanje a zatim smjenjivanje Nasuh-pae
za serdara na Perziju .................................................................................. 266
Ponovno postavljenje rahmetli velikog vezira za serdara na lran .................... 266
l Smrt naeg efendije rahmetli Mehmed-pae .................................................... 269
blago i imetak koji su ostali iza rahmetlije ........................................ 271
Rahmetlijino postavljenje Murad-pae za serdara na Ugarsku
i sklapanje mira .......................................................................................... 272
Postavljanje Dervi-pae za velikog vezira ..................................................... 273
Neke zanimljivosti ........................................................................................... 275
Postavljanje bostandibae Ferhad-pae
za serdara na drugu stranu (u Anadoliju) ................................................... 276
Pogubljenje Dervi-pae .................................................................................. 276
Davanje velikog vezirstva i slanje vezirskog muhura Murad-pai .................. 277
Pokret serdara Murad-pae na Danbolatoglua ............................................... 278
Haranje i Bruse od strane Kalenderoglua ....................................... 280
Stanje i kraj Danbolatoglua ........................................................................... 280
Zauzimanje Halepa od strane visokog vezira, heroja Murad-pae,
i zimovanje u tom mjestu ........................................................................... 282
Serdar Murad-paino slanje vojske na Kalenderoglua .................................... 282
434
Napad visokog vezira na Tavila ...................................................................... 283
Odlazak vezira u sretnu prijestolnicu ............................................... 284
Prelazak na uskudarsku stranu i ubojstvo Jusuf-pae
kao predostronost od njegovih zala .......................................................... 284
Pokret visokog vezira prema kizilbaima ........................................................ 285
Odlazak ozbiljnog serdara sa prolaznog svijeta u svijet
u vrijeme dok je skupljao vojsku ............................................................... 285
Dolazak Nasuh-pae na mjesto serdara ........................................................... 286
Pos.tavljenje Nasuh-pae za velikog vezira
l sklapanje mira sa kizilbaima .................................................................. 286
Nesuh-paa postaje carski zet.. ........................................................................ 286
Odlazak u Edrenu padiaha, ................................................... 287
Ponovni odlazak sretnog padiaha u prijestolnu Edrenu ................................. 287
Spaljivanje Sinop od Kazaka
i pogubljenje Nasuh-pae zbog toga .......................................................... 288
Postavljenje drugog vezira Mehmed-pae za velikog vezira, njegovo
ops jedan je Revan i povratak nakon to je nije osvojio ................. 288
Postavljanje Halil-pae za velikog vezira i serdara na kizilbae ..................... 289
Seoba rahmetli sultan Ahmeda
sa vlasti ovog prolaznog svijeta u besmrtni svijet... ................................... 291
Nanoenje poraza taboru koji je napao na Moldaviju
od strane bosanskog beglerbega rahmetli !skender-pae ........................... 291
Jedan smijean ................................................................................... 292
O ................................................................................................... 293
O postavljenju Betlena Gabora za erdeljskog kralja
i o ratu islamske vojske zbog toga ............................................................. 294
Veliki veziri u vrijeme sultana Ahmed-hana ................................................... 297
O vezirima koji nisu dosegli stupanj velikog vezira ........................................ 299
Neki poznati koji su ivjeli u vrijeme sultana Ahmeda ..................... 300
Veliki ejhovi u vremenu sultana Ahmeda ...................................................... 302
Dolazak na prijesto sultana Mustafe, sina sultana Mehmed-hana ................... 305
. Period vlasti ehid sultana Osman-hana, sina sultana Ahmed-hana ................. 306
Bijeg Mehmed Giraj-hana iz Jedi-kule
gdje je bio i njegovo hvatanje ....................................................... 306
bakia zbog izlaska na prijesto i slanje serdaru ............................... 307
Prelazak tatarskog hana preko mora i upad u zemlje kizilbaa ....................... 307
Pokret islamske vojske iz Dijarbekira prema Iranu
i poraz vojske koja je dola do Erdebila .................................................... 308
Serdarov povratak nakon rata .......................................................................... 31 O
Jedna zanimljiva zgoda ................................................................................... 310
Odlazak osmanske vojske do polja Sera v i sklapanje mira ............................. 311
Slanje hrane od strane aha nakon mira i povratak izaslanika nakon
mirovnog sporazuma ......................................................... 312
435
Smjenjivanje Sofu Mehmed-pae s poloaja velikog vezira, postavljanje
na njegovo mjesto Darnad Mehmed-pae koji poslije dolazi namjesto
Halil-pae za velikog vezira ......................... " ............................................ 312
Postavljanje Istankojlu kapudan Ali-pae za velikog vezira ............................ 313
Nanoenje poraza nerpijateljskom taboru
od strane vezira !skender-pae ................................................... 314
Jedan od rijetkih smrzavanje Bosfora .............................................. 316
Smrt sultana Mehmeda-hana, padiahovog brata ............................................ 317
Smrt velikog vezira Ali-pae i vezirstvo Husejin-pae .................................... 317
Odlazak rahmetli sultana Osmana u pohod na
i povratak nakon to ga nije osvojio ........................................... .............. 318
Jedna veoma stvar ................................................................................. 320
Sultan Osman postaje ehid, a sultan Mustafa ponovo ..................... 321
Jedna presuda ............................................................... ; ........................ 322
Ponovni dolazak na prijesto sultana Mustafe, sina sultana Mehmeda III ........ 328
Mahmud-pae
za serdara u borbi protiv Abaza ................................................................. 331
Prelazak Bagdada u ruke kizilbaa .................................................................. 331
Zauzimanje Mosula, pokoravanje Arapa i Kurda od strane Iranaca
i slanje u ................................................................. 333
Jedan smijean ...................................................................................... 334
Napad Arapa iz plemena Taj na vojsku kizilbaa ............................................ 336
Postavljanje Kemenke Ali-pae za velikog vezira ......................................... 336
Period vlasti sultana Murada sina sultana Ahmeda.
------ukratko o vezanim za sultana Murada IV ............ 337
Osoba sultana Murad-hana .............................................................................. 338
Neki neposredno po ....................................................... 339
Pogubljenje Kemenke Ali-pae
i postavljenje Mehmed-pae za velikog vezira .............................. 339
Razbijanje Abaze od strane slavnog serdara ................................................... 340
Jedan ....................................................................................... 340
Smrt serdara Mehmed-pae, Hafiz-paino imenovanje velikim vezirom,
Baki-paina smrt i pokret Husrev-pae prema Dijarbekiru ........................ 341
Ubojstvo od strane Mavrava,
jednog od gruzijskih i njegovo pokoravanje Gruzije .................. 342
Hafiz-paina opsada Bagdada i njegov povratak nakon neuspjeha ................. 344
Razrjeenje Hafiz-pae i veliko vezirstvo Halil-pae po drugi put.. ................ 345
Dolazak Dilen Husejin-pae sa vojskom do serdara,
a odatle pokret na Ahazu i kasnije pogibija ............................................... 346
Postavljenje Husrev-pae za velikog vezira i serdara,
njegovo osvojenje Ahiska i Erzurum ............................................ 347
Povratak visokovrijednog serdara u prijestolnicu ........................................... 348
Polazak na put prema Bagdadu visokog vezira ............................................... 349
436
..
Odlazak visokovrijednog serdara
da popravi Gul-i Ahmer (ehrizor) i pohara zemlje kizilbaa ......... 349
Osvojenje Mihriban i stradanje Zejnel-hana ....................................... 350
Povratak vezira sa vojskom ............................................................. 352
Odlazak prema Bag-i Dinan .............................................................. 352
Serdarov odlazak odatle u haranje Hemedana ................................................. 352
Povratak s ovog mjesta i opsada Bagdada ....................................................... 353
Postavljanje vojske u Hile i gradnja Mosul... ........................ 354
Zimovanje vezira u Mardinu
i pripreme za vojni pohod iz Erzuruma ..................................................... 355
Razrjeenje Husrev-pae i postavljanje Hafiz-pae za velikog vezira ............. 355
Pogubljenje Hafiz-pae i postavljenje Redep-pae za velikog vezira ............ 356
Pogubljenje defterdara Mustafa-pae, age Hasana halife
i Musa halife .............................................................................................. 357
Jedan potresao ................................................................................... 359
Pogubljenje velikog vezira Redep-pae
i postavljanje Mehmed-pae na poloaj velikog vezira ............................. 360
O utjecaju zvijezda po naredbi Allaha, silnog i ............. 361
sretnog padiaha sa buntovnicima ...................................... 362
Saetak o pohodu na Revan, grada Tebriza i okoline,
povratak padiaha iz pohoda ...................................................................... 364
O nekim rijetko stvarima ................................................................... 365
O nekim lijepim osobinama Musa-pae .......................................................... 366
Padiahov polazak na put nakon darivanja vojnika ......................................... 368
O jednom poeljnom i ljudskom padiahovom postupku ................................ 368
nakon osvojenja Revana .................................................................. 370
Zauzimanje Ahiska od strane Kenan-pae, vezira bez premca ........... 371
Odlazak sretnog padiaha prema Tebrizu ........................................................ 371
O Emiru Gune-hanu ........................................................................................ 372
Ulazak sretnog padiaha u Istanbul ................................................................. 372
Saetak o pohodu na Bagdad ........................................................................... 373
Livanje velikih ...................................................................................... 376
O tome kako je Burd-i ademi (perzijski toranj) dobio to ime ...................... 380
Jedna njegova zgoda ....................................................................................... 381
Primjeri kerameta ............................................................................................ 383
Jedan drugi njegov keramet ............................................................................. 385
Jedan zanimljiv -lahko !JZimanje velikog plijena od Franaka .......... 386
Padiahov dolazak u Dijarbekir ....................................................................... 387
ejh Rumi postaje ehid .................................................................................. 388
Razlog pogubljenja ejha Meddeddina .......................................................... 390
O sultanu Mehmedu Harezmahu .................................................................... 391
Saetak o pojavi i djelovanju krvnika Dengiza .......................... 395
Otrara ................................................................................................... 397
437
Merva ................................................................................................... 401
Hulaguovo i ruenje Bagdada.
Pogibija halife el-Musta'sim billah ........................................................... .403
Padiahov pokret u Istambul ........................................................................... 408
Smrt gazi sultana Murad-hana ........................................................................ .408
Mesne vija ........................................................................................................ 409
Kazalo imena ................................................................................................... 410
............................................................................................................ 422
438
centar "El-Kalem"
U Biblioteci "Kulturna batina" do sada smo tampali
naslove:
I. Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini- M. N.
M. (1977., 1992.)
2. Hasan Kafija - pionir arapsko-islamskih nauka u
Bosni i Hercegovini -Omer (1977.)
3 Muhamed Rudi- Abdurahman Nametak (1890.)
4 Tragom poezije muslimana na
turskom jeziku- Lamija i Salih Trako (1985.)
5. ivot i djelo muderisa Alije Sadik Muhamed i
Alija (1987.)
6. Vjerski muslimana BiH- Enver (1988.)
7. Arapsko-islamske znanosti i glavne kole od XV do XVII
vijeka- Omer (1988.)
8. Pregled knjievnog stvaranja
muslimana na turskom jeziku- Fehim Nametak (1989.)
9 Muslimanska batina u Hercegovini- Hifzija
(1990.)
10. Bosansko-muslimanska knjievnost u doba preporoda
I887-I9I8- Muhsin (1990.)
I I. Sabit i njegova Miradijja- Eref ( 1990.)
12. Ilhamija- ivot i djelo- Muhamed (1991.)
13. Alada damija- biser- emso (1991.)
14. Ali-dede Bonjak i njegova filozofsko-sufijska misao - Ismet
. (1994.)
15. Bosanski vjesnici- Minka Memija (1996.)
16. Istaknuti Bonjaci- Mahmud (1998.)
17. Povijest Bosne- Salih Sidki
(1999)
18. Gazi Husrev-begova biblioteka- Enes (2ooo.)

El-Kalem
Orijentalni institut
Za
Muhamed
Behija Zlatar
Glavni urednik: Selim
Urednik: Mustafa
Recenzenti:
Amir
Behija Zlatar
Lektor: Sead Trhulj
Korektor: Mahir Sokolija
urednik: Mahir Sokolija
Likovna oprema: Mehmed
Tira: rooo primjeraka
tampa: BEMUST Sarajevo
Za tampariju: Mustafa
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
94 (496.02) "I52oii64o"
PE<::EVi, Ibrahim
Historija l Ibrahim
predgovor, prijevod i biljeke Fehim Nametak. -
Sarajevo: El-Kalem [etc], 2000.- 2 knj.; 24 cm
Prijevod djela: T arih-i Pe\=evi. - Bibliografske i
druge biljeke uz tekst. - Sadri: Knj. 2:
I576-164o.- 436 str.- str. 423-428
ISBN 9958-23-051-8 (cjelina)
ISBN 9958-23-053-4 (knj. 2)
I. Ibrahim vidi Pe\=evl,
Ibrahim. - II. Ibrahim vidi
Pe\=evl, Ibrahim. - III. Ibrahim vidi
Pe\=evl, Ibrahim
COBISS/BiH- ID 7376134