Bosanska vojska pod zapovjedništvom Bećir-

paše Cengica u rusko-turskom ratu

god. 1737
Napisao
A l e k s i j e A. O l e s n i c k i

Primljeno u sjednici historičko-filologičkoga razreda Jugoslavenske akademije

znanosti i umjetnosti 18. listopada 19}j,

U rusko-turskom ratu god. 1 7 3 7 sudjelovala je i bosanska

vojska, u kojoj su se o s o b i t o h r a b r o borili hrvatski muslimanski
odjeli. Njezin zapovjednik, bosanski serašćer Bećir-paša Čengić
p o g i n u o je j u n a č k o m smrću 14 srpnja 1737 pri padu turske tvrđave
Ozije ( O č a k o v a ) u ruske ruke.
Kako se ozijska katastrofa sa svojim teškim posljedicama
dojmila Čengićevih zemljaka, pokazuje narodna tradicija, koja je
u s p o m e n u о n j o j s a č u v a l a s v e do* n a š i h d a n a i z a o d j e l a je u p j e s n i č k i
o b l i k . T a k o je u V knjizi »Hrvatskih narodnih pjesama« Matice
Hrvatske pod br. 65 priopćena pjesma »Zli glasovi Čengićevoj
Bećir-pašinici« s bilješkom: » K a z i v a o Rajić Mratinj iz Dračeva u
1
Hercegovini, a naučio o d čobana u planini.« O k o sto g o d i n a stariju
i opširniju varijantu t o g a m o t i v a š t a m p a o je V u k S t . K a r a d z i c p o d
2
b r . 86 u I I I k n j i z i s v o j e z b i r k e s n a s l o v o m » B o š n j a c i u M o s k o v u « .
U t o j se s t a r i j o j v a r i j a n t i o p i s u j e , k a k o su d v a v r a n a gavrana
»od O z i j e ispod Moskovije« doletjeli na H e r c e g o v i n u , na ravno

1
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica Hrvatska. Knjiga V ,
str. 97—99. U Zagrebu 1909.
2
V u k Stefanović Karadzic, Srpske narodne pjesme. Knjiga III, str.
518—523. Izd. 1929.
 3 4
Zagorje i pali na kulu Bećir-paše Čengića, te njegovoj udovici
r e d o m s v e k a z u j u , š t o se d o g o d i l o n j e n u g o s p o d a r u i n j e g o v o j v o j s c i
u dalekoj Moskovskoj zemlji.
G a v r a n i joj daju ovakav izvještaj:

»Jesmo skoro kod Ozije bili, i kod njega tankijeh robinja;

sve smo vid'li za koje nas pitaš. . propištaše vlasi u sindžiru,
Bila zdrava i vesela vojska, proigraše vlahinje robinje
i igraše konji pod momcima, za nevolju, ka' za dobru volju;
vijaše se na alaj' barjaci, u tvog paše do sedam robinja,
ljutiše se Turci kako vuci, a u tvoga sina Osman-bega,
i tvoj paša serašćer pred vojskom, i u njega tri tanke robinje;
opremaše čete u planine, u onijeh drugih pelivana,
dovode mu robija svakojaka, u kog dvije, u kog po četiri.«
ima dosta vlaha u sindžiru,

P a š i n i c a se r a d u j e tome glasu, ali g a v r a n o v i nastavljaju:

»Stan'de, kado, al su jadi straga!

Bio ti je paša zadobio, Što iza tog ostade Turaka,
ne dade mu đavo da učuva, ev' namače moskovska kraljica
već on pođe dalje u Rusiju: šest stotina hiljada konjika,
a kad vid'la moskovska kraljica, sve katane ljuta oklopnika,
po imenu gospa Jelisavka, naćeraše na Oziju Turke;
pod Turke je lagum potkopala, tu je turska izginula vojska:
i na lagum Turke namamila; velikijeh dvanaest vezira,
kad lagumu živu vatru dade, osim malih paša ić'-tuglija
odletiše pod nebesa Turci, i od Bosne osamdeset bega.«
treći dan su iz neba padali.«

Z a samoga Bećir-pašu k a ž u gavranovi:

»Tvoga pašu živa uvatiše Pet si mojih brata pogubio,

i tvojega sina Osman-bega, vrlo si me za srce ujlo,
u ordiju njinu odvedoše; oduz'o mi zemlju i timare,
al tvoj paša nade prijatelja, moju zemlju na Hercegovini.
prijatelja sa Hercegovine, K a m o moja zemlja i timari?
po imenu Crnojević-Savu, K a m ' volovi moji ranitelji?
i to paši milo ne bijaše, K a m o konji moji vitezovi?
kad mu stade Savo besjediti: Kamo mojih hiljada ovaca?
»Stanidere, Bećir-pašo, kurvo! K a m o moje braće peterica?

8
Sliku te kule donosi J. Asboth u knjigi Bosnien und Herzegowina, str.
299. Wien 1.888.
* Bećir-paša bio je od Čengića loze, koja je živjela na Ratajima, džemat
Jeleč, kotar Foča. Bećir-paša i Ahmed-paša sagradili su na Ratajima kulu od
devet kata, koja se još nedavno nalazila u dobrom stanju. Bašagić, Najstariji
ferman begova Čengića. Glas. bos. muz. I X 1897, 446.
 Sve si meni, more, oduzeo, al ne daše moskovska gospoda:
i mene si pogubiti ćeo, »Nemoj, bratko, Crnojević-Savo!
ja pobjegoh u zemlju Moskovsku.' Još je d'jete i ludo i mlado,
Ćaše mu se pasa da opravda, more naše knjige izučiti.
ne dade mu Savo besjediti, Onda ti se Osman pokrstio,
manu mačem, ods'ječe mu glavu; i moskovske knjige izučio,
ćadijaše i tvog Osman-bega, do sad ti se pokaluđerio.«

Č u v š i te ž a l o s n e g l a s o v e B e ć i r - p a š i n i c a p a d a m r t v a n a zemlju.
5
Asboth u svome putopisu po Bosni i Hercegovini naziva
pjesmu »Bošnjaci na M o s k o v u « jednom o d najljepših južnoslaven­
6
skih narodnih pjesama, i donoseći je u Kapperovu njemačkom
prijevodu s pravom joj daje n o v naslov: »Bećir-paša Čengić«.
Ogledat ćemo sada te događaje na osnovi povijesnih po­
dataka.

II

7
Safvet-beg Bašagić u svojoj » K r a t k o j uputi u prošlost B o s n e «
(Sarajevo* 1900) na strani 94 navodi u nekoliko redaka, kako je
bosanska vojska branila Oziju od Rusa i što su njegovi zemljaci
dalje doživjeli poslije p a d a tvrđave u rusku vlast. Bašagiću b i o je
poznat opis te vojnice samo po domaćem historiku Salihu ben al
Hadždž-Husein b e n F a z l a l l a h , k o j i se p s e u d o n i m o m prozvao Sidki
(iskreni, istiniti) te je p o d n a s l o v o m » T a r i h - i dijar-i B o s n a « ( P o v i j e s t
zemlje Bosne) opisao događaje svoje uže domovine. Evo kako
ocjenjuje to djelo Bašagić u svojoj doktorskoj disertaciji »Bošnjaci
8
i Hercegovci u islamskoj književnosti«.

»Muvekit Salih efendija rodom je iz Sarajeva. Cijeli život

9
služio je kao muvekit i činovnik Gazi Husrev begova vakufa;
u m r o je n e k o l i k o g o d i n a iza okupacije.«

»Njemu dugujemo veliku zahvalnost, što nam je sačuvao

m n o g u historijsku z g o d u o d z a b o r a v i u h r o n i c i , k o j u j e napisao* na
osnovi mehćemanskih sidžila, vakufnama i drugog povjesničkog
gradiva. On je u to djelo* u t k a o više godina neumorna rada i
dovršio g a godinu d a n a prije smrti.«

5
O p . cit. str. 297.
• S. Kapper, Die Gesänge der Serben, II, 57—6г. Leipzig 1852.
7
Dalje se citira K U .
8
Štampana u X X I V knjizi Glasnika zemaljskoga muzeja u Bosni i Her­
cegovini 1912.
9
Muvaqqit, ar., onaj, koji određuje vrijeme, službenik džamije, kojemu
je dužnost obavještavati mujezina, da je vrijeme da uči ezan.
Rad Jugosl, akad. 269. 8
 N a v o d i m ovdje u prijevodu odgovarajući odlomak iz Tarih-i
dijar-i B o s n a (rukopis u Z e m a l j s k o m m u z e j u u B o s n i i H e r c e g o v i n i ,
1 0
f. 128).
» G o d i n a 1 1 4 9 ( 1 2 V 1 7 3 6 d o 30 I V 1 7 3 7 ) . H e k i m b a š i z ä d e h
1 1
Ali-paša.«
»Na kraju označene godine moskovska kraljica, po imenu
1 2
Krmača, drukčije Marija Terezija, pojavivši se p o p u t gnusnoga
1 3
v i h r a , k r e n u se n a P e t r o v dan (javm-i P e t a r ) sa s t o i osamdeset
1 4
hiljada nevjerne vojske, i z r o d i m a p a k l a , na t v r đ a v u O z i j u ( O z u ) ,
1 5
koja se n a l a z i n a o b a l i r i j e k e O z i j e . Smjesta muhafiz spomenute
1 6
tvrđave Jahja-paša zaiska pomoć od serašćera Muhsin-zade Ab-
1 7
dallah-paše, k o j i se u t o v r i j e m e n a l a ž a š e u B o g d a n u . O v a j sam,
ne p i t a j u ć i z a [previšnje] odobrenje, posla iz bosanske vojske, koja
m u bješe n a r a s p o l a g a n j u , j e d a n bosanski o d i o , na broj po prilici
1 8
osam tisuća ljudi, sve j u n a k a p o p u t Rustema i Zala. To bijaše

1 0
Prijepis ovoga odlomka dugujem ljubaznosti g. Rize Muderizovića,
kustosa muzeja, na čemu mu najtoplije zahvaljujem.
1 1
Gazi Ali-paša, sin hećima Nuh-efendije, bio je tri puta beglerbeg na
Bosni: 1736-39, 1744 i 1746 i za rata njemačko-turskoga 1736-39 održao je
nad kršćanskom vojskom niz pobjeda, koje opisuje i H . Nesim-oglu u svom T e -
varihu. Alipaša bio je tri puta veliki vezir. V . Bašagić K U 94—102 i Mehmed
Surejja S O (Sidžill-i Osmani) III 539-40. Uporedi Kreševljaković, Bitka pod
Banjom Lukom. Kalendar Narodne Uzdanice 1937, 9 1 — 1 1 3 .
1 2
Marija Terezija vladala je po smrti svoga oca Karla V I od 1740 do
1780. 2 a rusko-turskog rata g. 1736-39 bila je ruska carica Ana Ivanovna
(1730-40), kći Ivana V , starijega brata Petra Velikoga.
1 3
H . Nesim-oglu također bilježi, da je ruska vojska došla pod Oziju
29 lipnja / 1 0 srpnja 1737.
1 4
Vojska feldmaršala Miinnicha brojila je 60—70.000 vojnika, 646 to­
pova, tabor, 28.000 kola i 2000 deva. S. Solovjev, IR (HcTopi'H Р о с с ш ) X X
117. Moskva 1870; A. Kersnovskij, IRA (Heropifl р у с с к о й армји) I 6$. Beo­
grad 1933.
1 5
Turska tvrđava Ozija, ruski Očakov, stajala' je na kopnu, na sjevernoj
strani ulaza u liman (zaljev) rijeke Dnjepra. N a južnoj strani bila je druga
turska tvrđava Qylburun, ruski Kmburn. N a obali Dnjepra (turski Ozu-su)
kod ušća rijeke u liman nalazila se turska tvrđava Hasan-paša.
1 6
Jahja-paša Hatib-zade, sin Mustafa-efendije, hatiba Ejubove džamije
na Zlatnom Rogu. Godine 1737 bio je mustahfiz (zapovjednik) u Oziji. Vrativši
se iz ruskoga zarobljeništva postao je namjesnik u Misiru, kasnije u Beogradu.
Umro je g. 1755. Hammer G O R V I I $04—50$; V I I I 31, 38, $0 i 196.
S O I V 641.
1 7
Muhsin-zade Abdallah-paša, serašćer benderski, bio je četiri puta
beglerbegom na Bosni; od 6 V I I I do 19 X I I 1737 veliki vezir. Umro je u
Travniku g. 1749. S O III 379; Bašagić K U 181. K o d Rusa uživao je glas
odvažna i hrabra vojskovođe. Solovjev I R X X 130.
1 8
Zal i sin njegov Rustem, slavni junaci persijske junačke poezije, opje­
vani od Firdevsija u Šah-nami.
hiljadu četrdeset i sedam ljudi, miralaji, zaimi i timarioti (erbab-i
timar = · spahije), dvije hiljade konjika vojnika (suvari asker),
1 9
dvije hiljade od roda bešlija (taife-i bešli) i tri hiljade pješadije,
2 0
po imenu sejmena (segban), postavivši im zapovjednikom Bošnjaka
Dženki (Džengi)-zade Bećir-pašu. Oni, došavši, hitno uđoše u
t v r đ a v u . K o l i k o se g o d b o r a h u i o p i r a h u , i p a k , p o š t o i s l a m s k a v o j s k a
prema ćafirima bješe m a n j a od manjega, veći dio njih izgibe kao
š e h i t i i l i se r a n i . I z v a n s a m e t v r đ a v e bješe p e t k u l a , d u p k o m punih
mnogo tisuća k a n t a r a baruta. U samoj pak tvrđavi, kako' pripo­
vijedaju, radi nužde vremena (?=.· p o d s j e d a n j a ) , bješe deset takih
2 1
kula porušeno. Od strane ćafirske pade odjednom na Stambol-
kapiju k o m a d kumbare (granate) i p o g o d i z g r a d e i z a l i h e sijena, a
zatim, v a t r a uhvati zbijene u tvrđavi kuće i samu unutrašnjost
tvrđave. Uslijed djelovanja vatre na džebhane u tvrđavi one su
sve najedanput i z n e n a d a odletjele u zrak, pri čemu užareno kamenje
i komadi drva od zgrada padahu na ljude. T a k o m n o g i izgorješe
i izgiboše. N a to ćafiri provališe u t v r đ a v u i sve zarobiše. Pripo­
vijedaju, d a su ć a f i r i , p r i j e n e g o su o s v o j i l i i z a v l a d a l i tvrđavom
2 2
O z i j o m , dali šesnaest h i l j a d a svojih v o j n i k a . «

»Godina 1 1 5 0 (1 V 1 7 3 7 — 20 I V 1738).«
»Tvrđava Ozija bila je s r u š e n a , zauzeta i posta vlasništvo
2 3
ćafira dne 14 r a b i - a l e v v e l a g. 1 1 5 0 ( 1 2 srpnja 1737). U tvrđavi
n a l a ž a š e se d o d v a d e s e t h i l j a d a m u š k a r a c a , žena i djece. D i o njih
pade kao šehiti, p o s t a v š i žrtvom požara, k o j i se b r z o š i r i o i z a ­
hvatio džebhane u unutrašnjosti tvrđave. U takvom stanju ćafiri
p r o v a l i v š i u t v r đ a v u z a r o b i š e g a z i j e , ž e n e i d j e c u , š t o je b i l o o s t a l o
na ž i v o t u . Poštedjevši ih isprva, ćafirski z l o k o b n i vojnici kasnije ih
polovicu pobiše učinivši ih šehitima. U tom broju Dženki-zade
2 4
Bećir-pašu; Muhammed-pašu, unuka Bujuk-Džafer-paše; Husejn-

1 9
Bešli ili besli, konjica razmještena u posadama, slična ugarskim hu­
sarima. EI (Enc. Islam) I V 809.
2 0
Segban, u pučkom izgovoru sejmen, pers. znači psar. Kasnije nosila je
to ime III divizija janjičarska, koja se sastojala od 34 buljuka. Mesgnien-
Meninski Dictionar. III 288, Hammer G O R I 244 i 505; EI I V 212.
2 1
Preventivna mjera. Kule, kao dobar nišan za topove, predstavljale su
opasnost za posadu. Vidi о tome niže str. 133.
2 2
Po službenim podacima Rusi su izgubili kod Ozije 8 stožernih i 39
viših časnika i 975 prostih vojnika, ranjeno je bilo j generala, 2 brigadira, 27
stožernih, 55 viših časnika i 2752 prosta vojnika. Solovjev X X 119, 123.
Kersnovskij I 68.
2 3
Pogrešno. Ozija je pala u subotu 13 srpnja 1737.
2 4
Bujuk Džafer-paša, g. 1690 beglerbeg bosanski. Bašagić K U 180;
S O II 7 4 - 7 5 .
pašu i G a z i Sulejman-pašu, oba sina M a h m u d - p a š e mutesarifa pri-
2 0
zrenskoga; i mnogo* d r u g i h još s l a v n i h i čuvenih zabita. Ostale
ž i v e sužnjeve, muško, žensko i djecu, na broj sedam hiljada sedam
stotina i četrdeset i troje, otpraviše potjeravši ih pješice bose u
P e r e v o l o č n u ( P e r a v o l o š n a ) , k o j a se n a l a z i u u d a l j e n o s t i četrdeset i
pet konaka. Odande, odijelivši od spomenutih sužnjeva bivšega
ozijskoga serašćera Jahja-pašu poslaše ga u Peterburg, stolicu
moskovskih kraljeva. Ostale sužnjeve razdijeliše na tri buljuka
2
( o d j e l a ) : p r v i b u l j u k , p r e d k o j i m su b i l i o z i j s k i p a š a Mustafa-paša *
i Osman-beg Rapi-zade, otpraviše u tvrđavu Gadjač (Ghadič), koja
se n a l a z i u k o z a č k o j z e m l j i ( q a z a q l u q ) ; d r u g i b u l j u k , pred kojim
su bili Hasan-beg Gazi Ahmed-paša-zade i Sulejman-alajbeg i
Osman-alajbeg obojica O s m a n b e g - z a d e , poslaše u Priluke (Briluqa);,
t r e ć i b u l j u k , p r e d k o j i m su b i l i r a h m e t l i B e ć i r - p a š e [Dženki-zade]
brat, Jahja-kapudan i Qasabali Ahmed-beg, poslaše u tvrđavu
2 7
Ravnu Goru (Ravna Ghura). P o dolasku pohapsiše, zatvoriše u
tamnice i povezaše u klade (tumruq). U takvom stanju nalažahu
se d o 2 2 r a m a z a n a godine 1 1 5 1 (3 s i j e č n j a 1739). Rečeni dan
2 8
skinuše im tomruke i oslobodiše i h . «
»Među spomenutim sužnjevima bjehu ove glasovite osobe:
o d z a i m a kliskog s a n d ž a k a Mehmed-beg Dughali-zade; od zaima
bosanskog sandžaka Rustem-beg Šahin-paša-zade i Abdi-beg î
Husein-beg, obojica unuci Korčali-Mehmed-paše; od zaima zvor-
ničkog sandžaka Abdi-zaim Džafer-zaim-zade; Bišćanin (Bihkeli)
Ismail-aga, haznedar pokojnoga Mustafa-paše; iz Bosna-Saraja
Hadži-Ali; tuzlanski kapudan Derviš-beg i ljubuški kapudan
Ali-beg.«
» O d gore spomenutih sedam hiljada sedam stotina i četrdeset
i tri sužnja na d a n o s l o b o đ e n j a iz sužanjstva 29 z u l q a ' d e g. 1 1 5 2
(26 v e l j a č e 1 7 4 0 ) bješe n a ž i v o t u s a m o h i l j a d u t r i s t a i četrdeset i tri
duša. O s t a l i o d njih izgiboše: t k o je bio ubijen p u t e m u sužanjstvo,,
t k o je u m r o o d g l a d a , a t k o je z a g l a v i o od patnje u tamnicama.

2 5
Gazi Mahmud-paša g. 1108 — 1696—1697, mutesarif dukađinski i
prizrenski, s naslovom mir-i-miran. S O I V 323.
2 6
Silivrili Mustafa-paša, jerli-paša (zapovjednik jerli-kula, t. j . pučkog
ustanka) u Oziji. О jerli-kulu v. EI I V 809.
2 7
U Rusiji nema mjesta ovog imena. T o su vjerojatno Romny, mjesto
na Ukrajini, koje H . Nesim-oglu piše kao »Rämnä«.
2 8
Nije jasno, zašto Muvekit označuje ovaj datum. Mir između Rusije i
Turske bio je zaključen u Carigradu 28 studenoga, a mir između Austrije i
Turske 18 rujna 1739 u Beogradu.
Što se t i č e ž e n a i d j e c e , v e ć i d i o p o d i j e l i š e ć a f i r i m e đ u se. S v a k o m u
od spomenutih hiljadu trista i četrdeset i tri s u ž n j a , k o j i o s t a živ
i bješe p r i s u t a n ( p r i odlasku), bio je darovan od moskovskoga
kralja po jedan karbovanac (gharbun ; = rubalj). Z a t i m ih poslaše
na domovinu, s v a k o g a u svoj kraj, otprativši ih (do granice) u
punom zdravlju i sigurnosti.«
T a k v i su k r a t k i s u m a r n i p o d a c i , k o j e u s v o m e T a r i h u navodi
Salih Sidki. N a žalost, k a k o ni o n ne p o m i n j e vrela, kojima se
služio sastavljajući svoj T a r i h , t e š k o je s a d a o d r e d i t i , j e s u li mu
p o d l o g a pismena svjedočanstva i autentični dokumenti suvremenika
tih d o g a đ a j a , ili g a je a u t o r r a d i o p o nekoj usmenoj mjesnoj tradiciji.
Bez obzira na često p o g r e š n o datiranje događaja i gotovo svuda
netočno navedene brojke, priklanjamo se misLi, da se S a l i h Sidki
ipak služio nekim suvremenim vrelima. Na to nas prije svega
dovodi relativna ispravnost njegova u pisanju ruskih geografičkih
imena.
Pošto smo g. 1932 u pariškoj Narodnoj biblioteci otkrili
potanke historijske uspomene jednoga učesnika о moskovskoj
2 8 a
vojnici o d g. 1 7 3 6 - 3 7 , sad m o ž e m o ne samo provjeriti i dopuniti
k r a t k i i z v j e š t a j S i d k i - e f e n d i j i n , n e g o i jasnije n a k o n k r i t i č k e analize
dvaju i z v o r a osvijetliti borbu i teške doživljaje bosanske vojske u
dalekoj Rusiji.

III
A u t o r tih uspomena, A h m e d ben H a s a n Hadždž-Nesim-oglu
(u hrvatskom obliku Hadždž-Nesimović), rodom je iz tvrđave
Prusca (Akhisar) u sandžaku kliskom, g d j e je u g l e d a o svijet po­
četkom XVIII st. z a v l a d a n j a Ahmeda III (1703-30), jer kaže
a
( f 2 ) , d a se r o d i o b i o u d o b a t o g a c a r a . B i o je l j e t i 1 1 4 9 (u srpnju
Ј
73^) pozvan na vojsku i u sastavu bosanske ordije poslan na
moskovsku vojnicu (mosqov seferi). Bošnjaci su izašli iz Bosne
pedeset dana prije Kasuma (Dmitrova dana, 26 listopada / 6 stu­
denoga, to jest 17 rujna 1736) i pošli prema Isakči na Dunavu.
D o š a v š i o n a m o b i l i su r a z m j e š t e n i u zimovnike u z poljsku granicu
po selima d u ž Dnjestra (Turla-su) od Soroki na jug d o Bendera,
o d a k l e su p r i j e t o g a b i l i i s e l j e n i d o m a ć i s t a n o v n i c i . T u su z i m o v a l i .

2 8
* Suppl. ture. N . 168. Fotokopija u O Z J A (Orijentalna zbirka Jugo­
slavenske akademije), br. 1494. Isp. Babinger, Geschichtsschreiber d. Osmanen
und ihre Werke, губ, bilj. ι. Leipzig 1927, i Enciclopédie de Г Islam (EI) I, 228,
članak Süssheima о Akhišaru.
U dan proljetnog e k v i n o k c i j a , t o j e s t 20 o ž u j k a g. 1 7 3 7 , bili su
otpravljeni u Bendersko polje na raspolaganje benderskome sera-
šćeru A b d a l a h - p a š i M u h s i n - z a d e . K a d se z a p o č e š e v o j n i događaji
protiv R u s a , serašćer posla 30 l i p n j a 1 7 3 7 Bosnu u pojačanje
ozijskoj posadi. B o š n j a c i se d v a dana kasnije u u t o r a k 2 srpnja
k r e n u i z a nedjelju dana opet u utorak 9 srpnja uđu u tvrđavu
ozijsku. V e ć sutradan p o njihovu dolasku dođe p o d Oziju ruska
v o j s k a , p r e d k o j o m je b i o f e l d m a r š a l I v a n M i i n n i c h , i podsjedavsî
grad z a p o č e 12 srpnja bombardiranje i juriše. Radi eksplozije
d ž e b a n e u t v r đ a v i O z i j a i z g u b i m o g u ć n o s t d a se b r a n i i 1 3 s r p n j a
bila je u z e t a o d R u s a . D i o posade izgibe u borbi i od eksplozija,
d r u g i d i o b i o je pobijen o d R u s a , a treći, k o j i su o s t a l i n a ž i v o t u ,
m e đ u njima i pisac tih m e m o a r a , bili su 1 4 srpnja z a r o b l j e n i i v e ć
sutradan izvedeni iz tvrđave i potjerani n a sjever k r o z stepu i z ­
među rijeke Berezanja (Barazan) i Buga (Aq-su). Do tvrđave
Aqmecita n a B u g u išli su prema sjeveru. Ovdje prešavši Bug
okrenu na sjeveroistok prema tvrđavi Perevoločni, jedinomu
zgodnom brodu na tim mjestima preko Dnjepra (Ozu-su). Pre-
brodivši ovdje Dnjepar p o mostu na trideset i šest l a đ a Bošnjaci
stupiše na rusko« tlo, naime na Ukrajinu (zemlju barabaških
2 9
kozaka, k a k o a u t o r k a ž e ) , g d j e su o s t a l i n e k o l i k o m j e s e c i . Zatim
su b i l i p o t j e r a n i na sjever sve do K o s t r o m e daleko za Volgom,
gdje je pisac b o r a v i o g o t o v o dvije g o d i n e (22 mjeseca). P o s k l o p ­
l j e n o m m i r u i z m e đ u T u r s k e i R u s i j e u C a r i g r a d u 28 s t u d e n o g 1 7 3 9
s v i t u r s k i z a r o b l j e n i c i u R u s i j i i m a l i su b i t i p o s l a n i u t u r s k u tvrđavu
Bender i predani njenu zapovjedniku. Pisac ovih uspomena,
zajedno sa drugim zarobljenicima krenuo je u rano proljeće
1740 g. i z K o s t r o m e , ali n a nesreću z a Bošnjake, u času njihova
polaska dogodi se č i t a v niz zamršenih političkih događaja u
unutrašnjem ž i v o t u ruske d r ž a v e , p o p r a ć e n i h smutnjom i neredima

2 9
Dio maloruskih kozaka, koji se vjerojatno z v a o po kojemu Barabašu
ili Barabašenku, poznatoj obitelji kozačkoj. O d Barabaša poznati su Dimitrij,
kozački hetman g. 1617, Ivan, esaul vojske zaporoške g. 1646, koji je vodio
pregovore s Vladislavom I V poljskim radi vojne na Turke i navodno dobio
privilegije od kralja. Kozaci ga ubiše u Kamennom Zatonu g. 1648; Jakov
Barabaš, koševoj ataman (zapovjednik koša, bataljuna), g. 1658, koji je vodio-
borbu protiv hetmana Vigovskoga. Ukrajinska encyklopedija I 239 (Lavov 1936)
i Scherer, Annales de la Petite-Russie ou l'Histoire des Cosakes Saporogues et
des Cosaques d'Ucraine I 142 »misle, da su ti kozaci nosili ime po hetmanu
Barabašu, koji je navodno pregovarao s Poljacima о uništenju zaporoških kozaka«.
Hammer G O R V I 279; navodi mnijenje Schererovo, a u sv. V I I 139 u bilješci
tumači »Berabasch«, kao »freistreifende Köpfe«.
Put zarobljene bosanske vojske po Rusiji od Ozije do Kostrome i natrag
do Bendera.
 s t u
u n a r o d u , n a i m e s m r t c a r i c e A n e I v a n o v n e (28 l i s t o p a d a i74°)> "
panje n a prijesto nejakoga Ivana Antonovića, njegovo skidanje
$ p r i j e s t o l a p o E l i z a b e t i P e t r o v n o j (7 p r o s i n c a 1 7 4 1 ) i n j e n o stupanje
na carski prijesto. S v e to z a d r ž a l o je z a r o b l j e n i k e u povratnom
p u t o v a n j u . S v e g a je H . N e s i m - o g l u u r u s k o m z a r o b l j e n i š t v u proveo
p e t g o d i n a i tri m j e s e c a i 1 8 d a n a ( o d 1 4 s r p n j a 1 7 3 7 d o 3 1 l i s t o p a d a
1 7 4 2 ) . S v o j e u s p o m e n e p i s a o je g . 1 1 8 6 (4 t r a v n j a 1 7 7 2 d o 2 4 o ž u j k a
1 7 7 3 ) n a l a z e ć i se u p o s a d i t v r đ a v e R u š č u k a , k a m o je b i o poslan
s v o j s k o m kliskog s a n d ž a k a , d a brani B a l k a n o d istih R u s a , i to o d
feldmaršala grofa Aleksandra Rumjanceva, s kojim se v e ć borio
3 0
kod Ozije. H. N e s i m - o g l u s a s t a v i o je d o s t a potanke uspomene
0 borbi k o d Ozije i о svome b o r a v k u u m o s k o v s k o m ropstvu. O s i m
toga u s v o m e T e v a r i h u on opisuje djelovanje turske vojske i z a
vrijeme svoga zarobljeništva, i to neuspješno z a T u r k e na ruskoj
1 uspješno na njemačkoj fronti, to jest u Bosni, p o d B e o g r a d o m i
na d r u g i m mjestima. G l a v n i d i o T e v a r i h a , k o j i se t i č e b o r b a na
ruskoj fronti i r o p s t v a B o š n j a k a u Rusiji, preveli smo u cjelini na
ruski jezik (Sbornik ruskog arheološkog društva, k n j . II 303—332.
3 1
Beograd 1937).

Poslije objelodanjenja ove prve radnje našao sam n o v e po­

datke, po kojima se mogu sada kontrolirati i ispraviti neke
netočnosti u datiranju T e v a r i h a . T a k o sam o d H . Mehmed-efendije
H a n d ž i ć a , kustosa knjižnice H u s r e v - b e g o v e u Sarajevu, d o z n a o , da
se u t o j ć u t u b - h a n i č u v a k r n j p r i j e p i s K u r a n a , n a č i n j e n o d H . Ne-
simovića. T o j kopiji nedostaje p o č e t a k d o osamnaestog ajeta druge
s u r e . R u k o p i s j o š nije k a t a l o g i z o v a n i n e m a p o s e b n o g b r o j a . Na
kraju ima kratku bilješku p r e p i s i v a č e v u . Dobrotom g. Handžića,
kojemu toplo zahvaljujem, dobio sam prijepis te bilješke, koja u
prijevodu glasi:

»Godine 1138 (početak 9 rujna 1 7 2 5 ) počeh pisati o v u S v e t u

R i j e č i n a p i s a h šest d ž u z o v a i s e d a m l i s t o v a . K a d t r i d e s e t i d e v e t e
(poč. 29 k o l o v o z a 1726) moj p o k o j n i otac n a iranskoj vojnici posta
sehit, j a p o s l u š a v š i šejtana p r e k i d o h pisanje. G o d i n e č e t r d e s e t i d e -

3 0
General Aleksandar Rumjancev bio je u stožeru feldmaršala Miinnicha
i pri jurišu na Oziju vodio je s generalom Bironom desno krilo rusko. Solovjev
X X 118.
3 1
А. Олесницкш, Воспоминанш босняка мусульманина о Россш
30-40 годовт> XVIII стол'Ьп'я. N a tu radnju upućuju brojke u zagradi ovoga
teksta. Isp. M. Okić, Jedan zaboravljeni istoričar XVIII veka (Ahmet Hadži-
Nesimović iz Prusca). Kalendar Gajret, 159—191, Sarajevo 1938.
v e t e (рос. 12 svibnja 1736) bih određen na m o s k o v s k u vojnicu i g o ­
dine pedesete (poč. 1 s v i b n j a 1 7 3 7 ) , poslije podsade t v r đ a v e Ozije,
B o ž j o m o d r e d b o m bih zarobljen. Kasnije, godine pedeset i pete (poč.
8 ožujka 1742), voljom B o ž j o m o p r o s t i h se i z r u k u moskovskog
dušmanina i vratih se s i r o m a h zdravo kući. Opet, po obmani
šejtanovoj, d o g o d i se s m o j e s t r a n e n e m a r . T e k n a k o n svega toga,
g o d i n e šezdeset i p e t e ( p o č . 20 l i s t o p a d a 1 7 5 1 ) stiže n a r e d b a Božja
i pristupih dovršenju (prijepisa) Riječi Božje i opet stadoh pisati.
G o d i n e š e z d e s e t i šeste p l e m e n i t o g m j e s e c a R e d ž e p a o s a m n a e s t i dan
(21 s v i b n j a 1 7 5 3 ) , k o j i bješe b l a g o s l o v l j e n i d a n č e t v r t a k , s v r š e t a k bi
udijeljen od Boga. Hvala Bogu na svršetku i na svakom stanju.

Pisac ovih redaka jest A h m e d Hadždž-Nesim-zade al-Aq-

hisäri.«
Persijski oblik N e s i m - z ä d e h znači isto, što tursko Nesim-
oghlu, t o jest N e s i m o v sin, p o t o m a k — N e s i m o v i ć . T o je upravo
p r e z i m e A h m e d a , k o j i j e b i o , k a k o s m o v i d j e l i , sin Hasanov.
S pomoću ovog z a p i s a m o ž e m o sad donekle popuniti naše
kratke i nejasne podatke о autoru. N j e g o v otac b i o je, k a o i sin
mu, vojnik i poginuo je n a persijskoj vojnici A h m e d a III, i to
potkraj toga r a t a , k o j i se z a v r š i o 3 l i s t o p a d a 1727. Ljeti godine
1 7 3 6 , k a d je p i s a c i š a o n a r u s k u v o j n u , m o r a l o m u j e b i t i v i š e o d
dvadeset godina, k a k o smo pretpostavili u prvoj radnji ( О . c. 3 0 7 ) ,
jer v i d i m o , da je v e ć jedanaest godina prije toga, godine 1725-6,
počeo bio prepisivati Kuran. Prema tome, morao je biti stariji,
n e g o s m o p r v i p u t u z i m a l i , z a p e t d o d e s e t g o d i n a . K a d je pisao
svoje ratne i sužanjske u s p o m e n e , m o g l o m u je d a k l e b i t i šezdeset
d o šezdeset i p e t g o d i n a . S v o j prijepis K u r a n a d o v r š i o je d v a d e s e t i
o s a m g o d i n a n a k o n p o č e t k a p r e p i s i v a n j a , i to dne 21 s v i b n j a 1 7 5 3 .
T a j p r i j e p i s svršio- j e , k a d m u je b i l o p o p r i l i c i č e t r d e s e t d o č e t r d e s e t
i p e t g o d i n a , a t o je bilo- d v a d e s e t g o d i n a p r i j e n e g o j e n a p i s a o s v o j e
uspomene. Godinu svojega oslobođenja iz sužanjstva i p o v r a t a k u
d o m o v i n u o z n a č i o je u z a p i s u n a K u r a n u g o d i n o m 1 1 5 5 (od 8 o ž u j k a
1 7 4 2 d o 2 4 v e l j a č e 1 7 4 3 ) , a t o se n e s l a ž e s o n i m , š t o p r i p o v i j e d a u
u s p o m e n a m a , g d j e k a ž e , d a se v r a t i o - u P r u s a c 1 š e v v a l a 1 1 5 7 , t o j e s t
7 studenoga 1744. Zapis u Kuranu bit će ispravniji, j e r je stariji
od memoara i učinjen v e ć deset godina od povratka. Uostalom,
već kod komentara к memoarima istakao sam netočnosti u da­
tiranju povratnog puta u domovinu (str. 330, 3 3 1 ) . O v e pogreške
n j e g o v e m o ž e m o sad ispraviti prema gornjem zapisu na Kuranu i
p r e m a jednoj drugoj kronološkoj bilješci, k o j u smo n e d a v n o našli.
OZJA br. 1892 I ff. 2 b—27 b č u v a prijepis jednoga poznatog
p o p u l a r n o g vjerskog djela »Sa'at-name« derviša Hajbet-allaha, sina
Ibrahim-čauševa. (Uporedi Rieu, Catal. Turkish Mss. of British
Mus. p. 21. London 1888.) Ovo didaktičko djelce prepisao je
Omar sin Abd-al-Latif-efendije, koji je b i o u ruskom sužanjstvu
zajedno* s H. Nesim-oglijem i to baš u istom odjelu.
Prijepis je i z v r š e n v r l o nelijepim i nevještim rukopisom, sa silom
p o g r e š a k a , i z k o j i h se v i d i , d a je k o p i s t a bio malouk i nevješt
arapskom jeziku. Sa'at-nama je sufijsko propagandističko djelo,
pisano sasvim p u č k i m stilom z a v r l o lakovjerne čitaoce. Našemu
se s u ž n j u o n o s v i d j e l o , j e r a u t o r s v a k o m u , t k o se p o m o l i z a pokoj
njegove duše, p r o č i t a S a ' a t - n a m u , a što je g l a v n o , t k o je prepiše,
o b e ć a v a p o t p u n oprost grijeha, b l a ž e n u smrt i sve dženetske radosti.
N a s v r š e t k u p r i j e p i s a n a l a z i se z a p i s , k o j i u p r i j e v o d u g l a s i :
(Arapski:) »S pomoću Boga, darežljivoga gospodara, dovr­
š e n a je o v a k n j i g a r u k o m n a j s l a b i j e g a o d n j e g o v i h r o b o v a , u b o g o g a
i prezrenoga Omara ibn 'Abd-al-Latif-efendije. Da prosti Bog
grijehe njegovim roditeljima i njemu. (Dalje turski:) Gospod na­
gradio p o z a s l u g a m a o n o g a , tko* p r o u č i fatihu za dušu pisara.
(Arapski:) Dovršena bi u p o d n e (datuma nema!) mjeseca rebi-a!
ahira za vlade moskovskog cara (!) A n e s i n a (!) Ivana, Bog im
oslabio carstvo! A ja sam ubog i prezren r o b N j e g o v , k o j i se sad,
po naredbi Višnjega Gospodara, nalazim u selu S e r g o v s k o m , k o j e
pripada Serpu(h)ovu. T a r i h : godine 1 1 5 3 po Hidžretu Prorokovu.«
Mjesec rebi-al-ahir godine 1 1 5 3 trajao je o d 26 lipnja do
2j srpnja 1740. D a k l e svoj prijepis Sa'at-name Omar sin A b d - a l -
Latif-efendije svršio je u istom selu, koje H . Nesim-oglu zove
Sergovo (možda Sergejevo?), u kojem su, po njegovu pripovije­
danju, bosanske čete stajale šest m j e s e c i i gdje su saznali smrt
c a r i c e A n e I v a n o v n e ( u m r l a 28 l i s t o p a d a 1 7 4 0 . V . str. 3 2 8 ) . V r i j e m e
prijepisa Sa'at-name, koje označuje Omar, potpuno se slaže
s v r e m e n o m b o r a v k a B o š n j a k a u t o m selu, o z n a č e n o m k o d H . N e s i m -
o g l i j e . O m a r z o v e t o selo S e r g o v s k o ( S e r g o v s k o j e ili S e r g e j e v s k o j e ? )
i k a ž e , da pripada к Serpuhovu, dok ga H . N e s i m - o g l u stavlja na
put iz Jefremova u Jelec. Omar ga dakle stavlja dvjesta i više
k i l o m e t a r a sjevernije o d J e f r e m o v a p r e m a Moskvi.
Bošnjaci su otišli i z t o g a sela, » k a d je i z n e n a d a došla bila
zima«, dakle početkom studenoga 1740 nakon šest m j e s e c i bo-
 ravka. To z n a č i , d a su u t o s e l o p a l i j o š početkom svibnja iste
godine. Od svibnja do kraja srpnja malouki pisar imao je
dosta vremena, da prepiše svoju Sa'at-namu. Po odlasku iz toga
s e l a p r o ž i v j e l i su B o š n j a c i j e d n u godinu u Jeku, do studenoga-
prosinca 1741. Iz Jelca preko niza tvrđava i gradova s t i g l i su u
v e l i k u t v r đ a v u K i j e v , g d j e su o s t a l i d o u t o r k a , p r v o g d a n a mjeseca
ramazana 1 1 5 5 (31 listopada 1742). U svoj Prusac stigao je
Hadždž Nesim-oglu 29 d a n a kasnije, i to na ramazanski Bajram
i ševvala [ 1155] u četvrtak, 29 s t u d e n o g a 1742.
U svojim je dakle uspomenama H. Nesimović pogrešno
označio svoj povratak u svoj rođeni Akhisar gotovo za dvije
godine kasnije (7 s t u d e n o g a 1 7 4 4 ) , što m u d a k a k o t r e b a oprostiti,
j e r je p i s a o s v o j e djelo u odmakloj starosti. P o g r e š k a je zapravo
nastala z b o g t o g a , što je m e m o a r i s t a krivo označio svoj dolazak
u tvrđavu Gluhov: »Krajem g. 1 1 5 6 (svršetak 14 veljače 1744)«
(str. 330-1), dok je s t v a r n o bio dospio u tu t v r đ a v u već krajem
g. 1 1 5 4 ( s v r š e t a k 7 ožujka 1742), a otputovao je b i o iz Gluhova
20 redžepa iduće 1 1 5 5 g. (20 rujna 1 7 4 2 ) . Z b o g te n e t o č n o s t i u
datiranju d o l a s k a u G l u h o v k r i v o su m u ispala sva dalja data
njegova putovanja, jer ih je stalno bio v e z a o u z svoj dolazak u
Gluhov.
Umro je H. Nesimović valjada za vladanja Selima III
( 1 7 8 9 — 1 8 0 7 ) , jer je u s v o m T e v a r i h u (f. 1 b — 2 a) z n a o još za­
bilježiti, da je » A b d - a l - H a m i d I (umro 18 t r a v n j a 1789) vladao
šesnaest mjesečnih g o d i n a « . T o z n a č i , d a je d o č e k a o d u b o k u starost.
On je d a k l e d o ž i v i o šest turskih careva: Ahmeda III (1703-30),
Mahmuda I (1730-54), Osmana III (1754-7), Mustafu III
(1757-74), Abd-al-Hamida I ( 1 7 7 4 - 8 9 ) i S e l i m a III ( 1 7 8 9 - 1 8 0 7 ) .

U ovome članku ograničit ćemo se s a m o na prijevod H.

Nesim-oglijina opisa podsade i uzimanja Ozije i pogibije serašćera
bosanskog Bećir-paše Čengića. Isto tako navest ćemo u prijevodu
nekoliko najznačajnijih odlomaka i b i l j e ž a k a iz a n a l a H. Nesim-
oglijinih о boravku Bošnjaka u zarobljeništvu i nekoliko- najza­
nimljivijih opisa ruskih gradova i mjesta. Postavljajući paralelno
opise M u v e k i t o v e i H . Nesim-oglijine pokušat ćemo putem kritičke
a n a l i z e jasnije osvijetliti p o l i t i č k e d o g a đ a j e , о k o j i m a će biti g o v o r a .
 IV

T v r đ a v a O z i j a ( O č a k o v ) bila je s a g r a đ e n a n a u l a s k u iz C r n o g
Mora u zaliv (liman) rijeke Dnjepra godine 1492 od krimskoga
h a n a M e n g l i G i r e j a . O z i j a se n a l a z i l a n a sjevernoj obali morskog
bogaza, a tvrđava Qylburun (Kinburn) na južnoj. Zadaća im je
bila zatvoriti ruskim lađama izlazak iz Dnjepra u Crno More.
I s t o t a k v u s v r h u i m a l a je i t u r s k a t v r đ a v a A z a k (Azov), osnovana
n a ušću D o n a u A z o v s k o M o r e . O z i j u su v i š e p u t a n a p a d a l e i rušile
vojske poljske, ruske i zaporoških kozaka. G. 1523 r a z o r i o ju je
ataman Daškević, 1526 moskovski đak Rževski, pa vojvoda mo­
s k o v s k i A d a š e v . G . 1 6 8 8 — 1 6 9 2 i 1 6 9 4 n a p a l i su O z i j u maloruski
3 2
hetmani.

U z r o k rusko-turskom ratu 1 7 3 6 - 3 7 b i l a je ž e l j a r u s k a , d a se
o s l o b o d i p o n i z u j u ć e g m i r o v n o g u g o v o r a n a P r u t u o d g. 1 7 1 1 , zatim
da o b u z d a krimske Tatare, vasale turske, koji su harali južne ruske
zemlje, i najzad d a sebi p r o k r č i toliko potreban izlazak na toplo
C r n o More. H . Nesim-oglu u svojim zapamćenjima naziva Azak
i Oziju: »za Crno More neke vrste Aleksandrovim bedemom«
(str. 322-23). Time on nišani na poznatu po Istoku raširenu
legendu, d a je A l e k s a n d a r Veliki radi zaštite svoga carstva od
divljih najezda sjevernih naroda Jadžudža i Madžudža (biblijski
Gog i Magog) ogradio sjevernu granicu visokim nepristupačnim
3 3
zidom. Dalje pisac daje i razjašnjenje: »Zahvaljujući nesvladivoj
p r e g r a d i t v r đ a v e O z i j e M o s k o v se p r i j e n i j e m i j e š a o u C r n o More«
(str. 3 2 3 ) . I z r e č e n o g a i z l a z i , d a B o š n j a c i , p o s l a n i n a o b r a n u Ozije
od R u s a , nijesu išli s l i j e p o u s i j a t i glave na dalekoj obali Crnoga
M o r a , n e g o su b i l i p o t p u n o s v i j e s n i v a ž n o s t i o b r a n e O z i j e , k o j a je
branila nadiranje ruske carevine n a jug. M a l o dalje H . N e s i m - o g l u
nastavlja: »Tko putuje kopnom iz otmanske države na otok
Krim ( K r i m a d a s i ) , p u t m u je s a m o p r e k o t v r đ a v e O z i j e . D r u g o g a
m u p u t a nema« (str. 323). T i m riječima pisac ističe s v u stratešku
v a ž n o s t te t v r đ a v e . Feldmaršal Miinnich, k o j i je g. 1737 imao
n a l o g , da obori taj A l e k s a n d r o v b e d e m , n a z i v a O z i j u »dušmanskim
trnom u n o z i « . I z v a d i v š i taj trn, Miinnich u svojoj vijesti piše
carici: »Smatram ovu tvrđavu najvažnijom točkom. O n a presijeca
svaki kopneni saobraćaj među Turcima i Tatarima na K r i m u i α

3 2
Brockhaus-Efron, Ruska enciklop. XXXII A 519.
3 3
E I I 988; I I 568—569.
 3 4
Tatar-Budžaku«. Kako vidimo, H. Nesim-oglu posve se slaže
s ruskim v o j s k o v o đ o m u ocjeni strateškog položaja Ozije.
H. N e s i m - o g l u točno označuje veličinu bosanske vojske, p o ­
slane p o c a r s k o m fermanu u pomoć Oziji, i to s e d a m hiljada i
dvije stotine ljudi. P r e m a tome broj M u v e k i t o v od »osam hiljada
p o prilici« posve je ispravan. Samo to nije b i o , kako« Muvekit
k a ž e , »jedan bosanski o d i o i z bosanske vojske, k o j a serašćeru ben-
derskome bješe n a raspolaganju«, nego t o je bila cijela bosanska
o r d i j a , što je taj serašćer imao. H. Nesim-oglu navodi točno i
s a s t a v t e b o s a n s k e v o j s k e : o s i m s p a h i j a i z a i m a , k o j i su b i l i p o s l a n i
u punom broju, b i l o je p o s l a n o j o š h i l j a d u i dvije stotine ljudi
pučkog ustanka (jerli-qul), tri hiljade sejmena i dvije bešlija
(str. 311). Prema tome broj svih spahija i zaima n a Bosni izlazi
p o p r i l i c i n a h i l j a d u l j u d i . P o M u v e k i t u p a k b i l o je h i l j a d u četrdeset
i sedam miralaja, zaima i spahija, dvije hiljade konjika vojnika,
d v i j e h i l j a d e b e š l i j a i t r i h i l j a d e s e j m e n a . T a k o se p o d a c i H . N e s i m -
oglijini i Muvekitovi uglavnom podudaraju. R a z l i k a je s a m o u
broju erlija (pučkih ustaša), kojih broj p r v i određuje z a hiljadu i
dvjesta ljudi, a Muvekit ga povisuje na dvije hiljade i zove ih
suvari asker ( k o n j i c i - v o j n i c i ) . S a s v i m je n e j a s n o , o t k u d a je mogao
Bašagić uzeti i prihvatiti fantastički broj i tako precizan od dva­
3 5
deset h i l j a d a i d e v e t stotina i trideset ljudi r a v n o ! Ako- pogledamo
raspravu A l i - č a u š a iz Sofije о organizaciji timara u turskoj carevini,
k o j u je on napisao u sredini X V I I s t o l j e ć a (9 sef er a 1064 = 29
siječnja 1654), vidimo, d a je b r o j z a i m a i spahija u Bosni toga
vremena određen sa h i l j a d u i d e v e t stotina i osamdeset sabalja, a
sa d ž e b e l i j a m a (zamjenicima) sedam hiljada vojnika. Osim toga,
3 6
p o njegovu pričanju, b i l o j e još i p l a ć e n i h v o j n i k a . P o tome za­
ključujemo, d a je broj bosanskih spahija od X V I I d o X V I I I stoljeća
p a o . T o m e su d a k a k o g l a v n i r a z l o g teritorijalni gubici. N a kraju
XVII stoljeća i z g u b i l a je T u r s k a u r a t u 1683—1699 Slavoniju,
L i k u i D a l m a c i j u , s a n d ž a k e , k o j i su p r i p a d a l i Bosni.

Serašćer bosanske ordije posta carskim fermanom Abubekr-

p a š a G e n d ž i - z a d e , b i v š i b e g l e r b e g h e r c e g o v a č k i (str. 3 1 1 - 1 2 ) . Tako
z o v e pisac m e m o a r a s l u ž b e n o s v o g a serašćera, a u k r a t k o u tekstu

3 4
S o l o v j e v X X 119—120.
3 5
Bašagić K U 94.
3 6
M u d e r i z o v i ć , R a s p r a v a A l i č a u š a iz Sofije о spahijskoj i t i m a r s k o j o r g a ­
nizaciji. K a l e n d a r G a j r e t 1937, 77. S a r a j e v o 1936.
zove g a Bećir-pašom. Muvekit zove toga serašćera Dženki-
(Džengi-)zade, što je blisko običnoj formi Čengić. Takvu razliku
u plemenskom imenu p o tim dvjema izvorima mogli bismo raz­
jasniti samo potankim proučavanjem povijesnih dokumenata na
turskom jeziku sačuvanih kod članova te porodice. Jedino tim
p u t e m m o ž e se u j e d n o u n i j e t i s v i j e t l o u p o v i j e s t p o d r i j e k l a Čengića,
3 7
koje je kušao razjasniti već Bašagić. T o nije bila p r v a vojnica
Bećir-pašina protiv Rusa. G. 1146 = 1 7 3 3 - 4 o n je v o d i o v e ć B o ­
3 8
šnjake i Hercegovce u Krim, d a čuvaju o d M o s k o v a K a f u . Ovaj
put Bećir-paša imao je p o d sobom četiri kapetana, tuzlanskoga,
b a n j o l u č k o g , k l j u č k o g i ljubuškog (str. 3 1 2 ) . P o M u v e k i t u tuzlanski
kapetan zvao se D e r v i š - b e g , a ljubuški Ali-beg. Spomenuti kod
Muvekita brat Bećir-pašin kapetan Jahja-beg Dženki-zade mogao
je d a k l e biti b a n j o l u č k i ili ključki k a p e t a n . Posada ozijska, kojoj
je u p o m o ć došla bosanska ordija, sastojala se p o svjedočanstvu
H. Nesim-oglijinu (str. 3 1 4 ) o d o v i h odjela: o d mjesnoga pučkog
ustanka, pred kojim je b i o jerli-paša Silivrili Mustafa-paša, zatim
od hiljadu Arnauta i hiljadu janjičara i serdengečdija. Broj pučkog
u s t a n k a pisac ne n a v o d i , ali k a k o o k o O z i j e , p o njegovu vlastitom
svjedočanstvu ( s t r . 3 2 3 ) , nije bilo nikakvih muslimanskih naselja,
taj broj nije mogao biti osobito velik. Muvekit ne označuje
veličinu ozijske posade, ali muslimansko stanovništvo u gradu
zajedno s posadom procjenjuje na dvadeset hiljada duša. Ruski
historik Kersnovskij proračunava broj svih Turaka u Oziji na
3 9
sedamnaest hiljada. P o službenim ruskim podacima 13 srpnja
1 7 3 7 b i l o je u O z i j i z a r o b l j e n o č e t i r i h i l j a d e i šest s t o t i n a i p e d e s e t
ljudi, i p r e m a tome valja ispraviti Muvekitovu tvrdnju о sedam
hiljada i sedam stotina četrdeset i t r i duše, koje su žive došle u
sužanjstvoi. Cjelokupni broj palih T u r a k a službeni podaci ruski ne
sadržavaju, ali k a ž u , d a je 13 srpnja o d o s v i t a d o deset sati prije
podne, p o kazivanju samih Turaka izginulo više o d deset hiljada

8 7
B a š a g i ć G B M I X 1897, 437—446. S t a r i p e r s i j s k i f e r m a n , k o j i s e č u v a
u obitelji Čengića i koji je opisan u s p o m e n u t o m č l a n k u Bašagićevu, z a p r a v o
sojurghal (darovnica) torkmenskoga gospodara plemena Ak-Kojunlu (Bijelog
o v n a ) K a s i m a s i n a D ž e h a n g i r o v a , d a n 29 o ž u j k a 1498 k n e z u o d E g i l a K e m a l -
a d - d i n u Isfendijar-begu, i z d a o je i z n o v a i naučno' obradio- p o z n a t i iranista p r o ­
fesor l o n d o n s k o g sveučilišta V l a d i m i r Minorski. V . A S o y ö r g h ä l o f Q ä s i m b.
J a h ä n g i r A q - q o y u n l u (903/1498), B u l l e t i n o f t h e S c h o o l o f O r i e n t a l Studies
( U n i v e r s i t y o f L o n d o n ) s v . I X , d i o 4, s t r . 927—960, L o n d o n 1939.
3 8
Bašagić Z H (Znameniti H r v a t i Bošnjaci i Hercegovci u turskoj care­
vini) 14. Z a g r e b 1931.
3 9
K e r s n o v s k i j о . c . 67.
ljudi. M ü n n i c h procjenjuje cjelokupne gubitke turske na 18 d o 19
4 0
tisuća. Iz s v e g a , što je rečeno, t r e b a zaključiti, da je bosanska
vojska od sedam tisuća i dvije stotine momaka tvorila jezgru
ozijske posade. Muhafiz tvrđave O z i j e b i o je u č t u g l i j a (vezir od
tri konjska repa) Jahja-paša Hatib-zade, sin Mustafa-efendije,
hatiba (propovjednika) u Ejubovoj džamiji na Zlatnom Rogu.
J a h j a - p a š a b i o j e , č i n i se, v j e š t i s p r e t a n d i p l o m a t a . U n a t o č svome
p o r i j e k l u i z u l e m e z n a o je d o b i t i p o v j e r e n j e v e l i k o g v e z i r a ( 1 7 3 2 —
1735) A l i - p a š e H e ć i m - o g l i j e , č i j o m se k ć e r j u oženio. Padnuvši u
zarobljeništvo pri osvojenju O z i j e b i o je o d Münnicha odvezen
к carici u Sankt Peterburg, gdje je s t u p i o u odnošaje s grofom
Ostermannom, kancelarom. Posredovanjem Jahja-pašinim šalje
Ostermann p r e k o njegova tajnika (ćatiba) velikomu veziru Jegen
Muhamed-paši prijedlog separatnog mira i preko Jahja-paše
dobiva uzvratni prijedlog u istom smislu. Po sklopljenom miru
Jahja-paša vraća se u Carigrad zajedno s ruskim poklisarom!
generalom g r o f o m A l e k s a n d r o m R u m j a n c e v o m , k o j i je, kako- sam
već k a z a o , bio u M i i n n i c h o v u stožeru p o d Ozijom. K a k o se v i d i ,
Jahja-paša z n a o se u ropstvu snaći i uhvatiti bliske i prijateljske
veze s predstavnicima ruske vlade.
S a m o pošiljanje bosanske ordije u sastav p o s a d e ozijske oba
naša historijska izvora predstavljaju k a o nešto sasvim »slučajno«.
M u v e k i t ističe, d a je to pošiljanje bilo izvršeno p o ličnoj odluci
benderskoga serašćera M u h s i n - z a d e A b d a l a h - p a š e »bez careva odo­
brenja«. Treba međutim imati na umu, da je taj serašćer bio
imenovan na to mjesto- neposredno sa bosanske stolice, i budući
1 7
d a je v e ć d v a p u t a b i o n a m j e s n i k o m na Bosni, očito je dobro
p o z n a v a o v o j n i č k e vrline bosanskih gazija. S druge strane pak, radi
h i t n o s t i p o š i l j a n j a p o m o ć i O z i j i nije b i l o n i v r e m e n a , d a se z a t r a ž i
carevo odobrenje.
H. N e s i m - o g l u daje podrobne podatke о toj kobnoj za
Bošnjake odredbi (str. 313—314). j ožujka, petnaest dana prije
proljetnoga e k v i n o k c i j a , dođe previšnji f e r m a n , k o j i je povjeravao
4 1
Bosni k a o časnu dužnost zaštitu sandžak-šerifa (svečeva barjaka),

4 0
Solovjev X X 123.
4 1
S a n d z a q š e r i f , p l e m e n i t i s t i j e g M u h a m e d a P e j g a m b e r a , k o j i se č u v a u
c a r s k o m šaraju u C a r i g r a d u . D u g je 4 m e t r a , n a v r h u i m a č e t v e r o u g l u srebrnu
j a b u k u , u k o j o j je K u r a n , p i s a n , k a k o se k a ž e , r u k o m h a l i f e O s m a n a . T a j s t i j e g
z a s t r t je d r u g i m s t i j e g o m , k o j i j e p o p r e d a j i b i o h a l i f e O m a r a , i z a t i m o m o t a n
40 p u t a s v i l o m , z v a n o m t a f t a . S v e t o p o h r a n j e n o j e u p r e v l a c i o d z e l e n e č o h e .
 4 2
k o j i se u t o d o b a n a l a z i o u T u m a r v i n s k o m p o l j u . Ipak spomenuti
serašćer imajući v a l j a d a vijesti о r a t n i m spremama Rusije, pro­
testirao je p r e k o vrhovnog zapovjedništva protiv toga određenja.
Za petnaest dana (20 o ž u j k a ) dođe nov ferman, koji je bosanske
ćete o d r e d i o u sastav turske ordije u B e n d e r s k o m polju, na raspo­
laganje Muhsin-zade Abdalah-paši. U tom polju ostali su do
2 srpnja, kad Abdalah-paša, dobivši alarmantne vijesti o d muha-
fiza ozijskoga Jahja-paše о prelasku Rusa preko Dnjepra i о njihovu
maršu prema jugu, svojom bujruldijom od 30 l i p n j a hitno odredi
ih z a p o j a č a n j e ozijske posade. H . Nesim-oglu kao mimogred, ali
v j e š t o i s t i č e u s v o m T e v a r i h u b i l j e g , k o j i je u n a p r i j e d dao- n a s l u ­
ć i v a t i k o b n i s v r š e t a k t o g a p o h o d a : d a su B o š n j a c i p o š l i i z B e n d e r a
u Oziju u utorak (2 s r p n j a ) , i opet u drugi utorak (9 s r p n j a ) ušli
u ozijsku tvrđavu. Pri tome riječ »sali« (utorak) piše sa dva
1 (»salli«), d o v o d e ć i g a u v e z u sa g l a g o l o m s a l l a n m a q (potresti se,
uzdrmati se) i n i š a n e ć i n a p o z n a t u t u r s k u p o s l o v i c u : » s a l v g i i n i i iš
4 8
japma, sallanyrsyn« (u u t o r a k posla ne radi, (jer) ćeš posrnuti).

Neumoljivo nebesko kolo sreće (bi ämän čerh-i felek)

o d r e d i l o je d a k l e unaprijed kobnu sudbinu Bošnjacima. N j i m a nije
bilo suđeno, k a k o smo to čitali, da ostanu na Dunavu počasna
straža zastave Pejgamberove, najveće svetinje islamske. Nijedan
drugi o d i o od mnogobrojne turske vojske u B e n d e r s k o m polju, nego
u p r a v o o n i b i l i su p o s l a n i u Oziju. D a su zakasnili samo* jedan
d a n , n e b i b i l i v i š e ni m o g l i u ć i u O z i j u o d r u s k e v o j s k e i b i l i b i
se v r a t i l i natrag.

No da v i d i m o , k a k o H . N e s i m - o g l u g o v o r i о junačkoj obrani
Bošnjaka i о neočekivanoj propasti tvrđave ozijske, k o j a je po
njegovu kazivanju, pukim slučajem zbog eksplozije Četiriju tvr-
davskih džebhana pala u ruke nevjernicima (str. 314—317).

N a srijedi t e p r e v l a k e p r i č v r š ć e n je K u r a n u m i n i j a t u r i , k o j i je b i o h a l i f e O m a r a
i srebrni ključ o d Ć a b e . S a n d ž a k - š e r i f p r a t i s u l t a n a ili v e l i k o g v e z i r a , k a d p r e d
v o j s k o m i d u u rat. S a n d ž a k - š e r i f i m a o je s v o j z a s e b n i š a t o r , u k o j e m u j e l e ž a o
n a s t a l c i m a o d a b o n o s a sa s r e b r n i m k a r i k a m a . P o p o v r a t k u s v o j n i c e s a n d ž a k -
š e r i f s k i d a l i s u s k o p l j i š t a i p o l a g a l i u r a s k o š n o u r e š e n k o v č e g . E I I V 156.
4 2
T u m a r v a , rumunjski T u m a r o v a , ruski T o m a r o v , s a d a R e n i na Dunavu.
Vidi C o d e x B a n d i n u s , i z d a o V . A . U r e c h i a , 202.
4 3
A r a p i m a i P e r s i j c i m a u t o r a k j e s r e ć a n d a n . T u r c i m a je u t o r a k d i e s
n e f a s m s i m o ž e biti, d a je t o v j e r o v a n j e p r e š l o к T u r c i m a o d G r k a , k o j i su
C a r i g r a d i z g u b i l i u u t o r a k 29 s v i b n j a 1453. V i d i А . О л е с н и ц к Ш , П % с н и К р ы м -
с к и х ъ т у р о к ъ 108-9. Т р у д ы по востоков-Ьд-Бтю, и з д . Л а з а р е в с к о г о
Института в о с т о ч н ы х ъ языковъ. Москва 1910.
 »Deset dana prije P e t r o v a 19/30 lipnja o d i o bosanski b i o je
određen, d a se p o s i j e u p o m o ć t v r đ a v i O z i j i . D i g a v š i se o d a n d e u
utorak (2 s r p n j a ) , mi smo također u utorak (9 s r p n j a ) ušli u
tvrđavu O z i j u , učinivši k o p n o m put kroz divlja, pusta mjesta.
Muhafiz tvrđave Ozije bješe zet našega serašćera Hećim-oglije
Ali^paše, Jahja-paša. U njegovoj tevabiji bjehu: Silivrili Mustafa-
paša, on bješe j e r l i - p a š a (zapovjednik jerli-kula, p u č k o g ustanka);
Muhamed-paša i Hasan-paša, obojica Ghagha-oglije; i najzad
A b u b e k r - p a š a G e n d ž i - z a d e , k o j i bješe d o š a o ' s v o j s k o m bosanskom.
Oni (braća Ghagha-oglije?) bijahu prije muhafizi ejaleta trape-
z u n t s k o g i silistrijskog. Bješe u t v r đ a v i još jedna h i l j a d a Arnauta,
i isto t o l i k o j a n j i č a r a , i serdengedždija ( k o j i su p r e š l i preko svoje
glave, dobrovoljci).«
» U srijedu ( 1 0 srpnja) dođoše ćafiri m o s k o v s k i s prokletom
vojskom sličnom Crnogorcima (Qaradagh) i podsjedoše našu tvr­
đ a v u od rijeke O z i j e ( O z u - s u ) sve d o rijeke Barazana i mora. U
noći na četvrtak (u srpnja) o n i z a v l a d a š e k u l a m a , k o j e su š t i t i l e
prijelaz p r e k o rijeke B a r a z a n a . U p e t a k ( 1 2 srpnja) osvojiše t v r đ a v u
Hasan-pašu, koja se n a l a z i n a sastavcima rijeke Ozije s Crnim
M o r e m . N j i h o v g l a v n i z a p o v j e d n i k namjesti svoj g l a v n i stan pred
4
t v r đ o m H a s a n - p a š o m i o n d j e sjede. M i s m o istu n o ć * i s p o d t v r đ a v e
uništili čitave mahale, mnogo konjskih i vjetrenih mlinova kao i
d r u g o , š t o je g o d n a l i k o v a l o n a z g r a d e , što porušismo, što pak
potpalivši sažegosmo. Drugi dan (po dolasku, t. j . 12 srpnja)
prokleti bezvjerac, dajući signale s o n o g a mjesta, gdje p u c a zora,
stane na tvrđavu i na nas sa t r i s t r a n e sipati paklenu vatru iz
1 4
dvije, tri stotine t o p o v a i sedam havana (mužara). Č i n i l o se, da
se n a nebu i na zemlji dogodio potres. Lice zemlje pokri magla.
Asker askera i Čovjek č o v j e k a ne viđaše. O d topova, pušaka i
kumbara n e b j e š e m o g u ć e n i n a t v r đ a v i ni n a p a r m a k l u c i m a (pali-
sadama) naći mjesta, da se s a k r i j e g l a v a . U takvom položaju na
općinu M u h a m e d o v u siđe gajret (revnost duhovna). Oni učiniše
d o v e , u s a v g l a s z a v a p i š e M u h a m e d a i z a p o č e š e b o j . U isto v r i j e m e
u jedan mah o n i z a p a l i š e fitilje svih t o p o v a , k o j i bjehu na četiri
4 5
strane t v r đ a v e , i to baljemeza, havana, kartača i šahi-topova, a
t a k o đ e r fitilje p u š a k a n a p a r m a k l u c i m a , i o d p u š a k a na fitilj i o d

4 4
T o j e s t n o ć u o d s r i j e d e 10 n a č e t v r t a k 11 s r p n j a .
4 5
Ballia m e z z a , tak, o t u d a tur. balija mezi, t o p srednje veličine, c o u l e -
v r i n e . K e l e k i a n , D i c t i o n , t u r c , f r a n ç a i s 249. C o n s t a n t i n o p l e 1 9 1 1 . V u l g a r n a š a l j i v a

R a d J u g o s l . a k a d . 269. 9
 8
flinta* ( f i l e n t a t ü f e n g i ) . Z e m l j a u t v r đ a v i i o k o n j e o p e t se p o t r e s e
i opet lice zemlje p o k r i magla. A l i za neko v r i j e m e d i ž e se po­
voljan vjetrić i potjera dim i m a g l u p r e m a moru. K a d posta v i d n o ,
pokazaše se i z r a n j e n i i stučeni k a o vuci prokleti vojnici, koji su
hrpimice popadali i ležali. Č i m islamski vojnici vidješe tu sreću,
4 7
najgori o d njih posta vlasnik o d d v a srca. Iznova na njh side
gajret i n a n o v o započeše boj o d duše i srca, muški i junački. Pet
d a n a i četiri n o ć i o n i činiše t a k o v e l i k b o j , k a k a v učini još samo
4 8
p o k o j n i Tiro- H a s a n - p a š a pri p o d s a d i t v r đ a v e K a n i ž e . Na drugom
m j e s t u (t. j . o s i m O z i j e ) t o l i k o š e h i t a , a d o l j e p o d t v r đ a v o m t o l i k o
leševa nije p a l o ! U t a k v o m p o l o ž a j u p r o k l e t i z l o t v o r i danju i n o ć u
po tvrđavi, parmaklucima i hendecima z n a d o š e smjestiti hiljadu i
4 3
šest stotina i osamdeset kumbara. Noću u subotu po akšamu
z n a d o š e smjestiti v r h stoga sijena, k o j e p r i p a d a š e našemu serašćeru
J a h j a - p a š i i k o j e bješe b l i z u S t a m b o l - k a p i j e , j e d n u k u m b a r u , i s i j e n o
planu. T a d a p r o k l e t n i c i , k o l i k o g o d bješe u njih k u m b a r a , stadoše
r a z b a c i v a t i v a t r u i o d z a l i h a sijena planuše k u l e , k u ć e i saraji. Tu
5 0
noć s v i h a v a n i n e v j e r n i h ć a f i r a s i p a h u v a t r u . K o l i k o g o d bješe u
našoj t v r đ a v i z g r a d a , sve d o o n o g a mjesta, g d j e p u c a z o r a , s v e se
z a p a l i i goraše. T o č k o v i i k u n d a c i (lafete) p o d t o p o v i m a izgorješe.
T o p o v i p a d o š e n a z e m l j u i prestaše r a d i t i . Z a d o k a z , d a je n a nas
b i l o b a č e n o h i l j a d u i šest s t o t i n a i o s a m d e s e t k u m b a r a , m e n i je ta
5 1
o k o l n o s t , što su z l o t v o r i i m a l i s e d a m h a v a n a . Gazi Ahmed-zade

e t i m o l o g i j a n a z v a l a je taj t o p »bal j e m e z t o p « , t o jest t o p , koji n e jede m e d a .

V . M e n i n s k i I 462 t o r m e n t u m a e n e u m m a j u s , c a n n o n e g r o s s o . B a l j e m e z i s p o ­
m i n j u se v i š e p u t a u h r v a t s k i m n a r o d n i m p j e s m a m a .
4 8
Flinta, njem. Flinte.
4 7
P r e d o d ž b a , d a čovjek i m a d v a srca, o z n a č u j e k o d istočnih n a r o d a
veliku hrabrost. T a k o su znamenitoga v o j s k o v o đ u Alibega Mihal-ogliju suvre­
menici prozvali radi neustrašivosti i junaštva iki-jurekli, ,dvosrčni'. V . Olesnicki,
T k o je b i o z a p r a v o D e r z e l e z Alja? Z N 2 ( Z b o r n i k z a n a r . ž i v o t i obič. j u ž .
S l a v . X X I X i , 28).
4 8
Gazi H a s a n - p a š a Tiro, r o d o m H r v a t iz Bosne, junak narodnih pje­
s a m a , k o j i j e g. 1601 o b r a n i o K a n i ž u o d p o d s a d e n j e m a č k e i u g a r s k e v o j s k e .
U h i s t o r i j i n o s i n a d i m a k T e r j a q i ( k o j i j e d e t e r j a k , t . j . a f i j u n ) . B a š a g i ć Z H 26.
H a m m e r G O R I V 345; S O I I 129—130. P o p u l a r n o p i s a n a p o v i j e s t r a t a k a n i š -
k o g a , k o j a opisuje j u n a š t v a H a s a n - p a š e i n j e g o v i h v o j n i k a u K a n i ž i , bila je u
B o s n i v r l o raširena. О t o m svjedoče rukopisi T a r i h a K a n i š k o g a u O Z J A br.
2 6 - I V ; 168; и 8 - П ; 1028.
4 9
Ahšam-namazi, vrijeme večernje m o l i t v e k o j a s e v r š i 20 m i n u t a p o
zalasku sunca. — P o istočnom kalendaru d a n se p o č i n j e o d z a h o d a s u n c a , a
ne od ponoći, k a o u Evropi. Prema tome izraz autorov: »noću u subotu, p o
a h š a m u « z n a č i : u p e t a k 12 s r p n j a , u v e č e , p o z a h o d u sunca. Subotnju večer p o
z a h o d u sunca istočni kalendar prenosi v e ć u nedjelju.
5 0
N o ć o d 12 n a 13 s r p a n j .
5 1
K o d Muvekita: Hasan-beg Gazi-Ahmed-paša-zade, koji je išao u rop­
stvo pred drugim buljukom.
noću, k r o z jedan sat motreći, nabrojio j e , d a je z l o t v o r z a t a j sat
bacio iz sedam havana deset salva. P r e m a tome izvolite računati.
Dajući signale s o n o g a mjesta, gdje p u c a zora, z l o t v o r p o v e d e na
nas sa svih strana t v r đ a v e juriš. K o l i k o je s a m o bubnjeva imao
z l o t v o r ! I n a š i m s t a r c i m a , s v e i z a b r a n i m i s k u s n i m b o r c i m a , k o j i su
prošli k r o z sve znatnije podsade tvrđava, nevjernik nije dao mo­
gućnosti, da izbace p o njemu ni jednu s a l v u iz p u š a k a . P r i b l i ž i v š i
se n a d o h v a t n e v j e r n i z l o t v o r i s t a d o š e b a c a t i n a n a s r u č n e bombe.
No evo, članovi općine proroka Muhameda, koji bjehu unutar
tvrđave i na parmaklucima, namjeravajući pokazati krajnju uz-
držljivost i duhovnu revnost, pripališe (svi) u j e d a n m a h fitilje od
p u š a k a f i t i l j a č a , k o j e su i m a l i u r u k a m a , i o d p u š a k a , k o j e se z o v u
4 6
flinte (filenta) prosuše kuršum. I z n o v a lice z e m l j e zastre magla
i č o v j e k n i j e vidio> č o v j e k a . Z a n e k o v r i j e m e v j e t a r o d v i j e maglu,
i k a d se u g l e d a l o p o l j e , n a č i t a v o m p r o s t o r u , k u d je s a m o dopirao
kuršum, svuda hrpimice popadavši jedni na druge ležahu leševi
ćafirski. Tada općina Muhamedova u slavu vjere svoga proroka
opet pokaza viši d u h o v n i ushit i izađe (iz t v r đ a v e ) na navalu.
B i l o je u z e t o - g o l e m o m n o š t v o i s u ž n j e v a i plijen. Z a doručka pro-
k l e t n i c i i z n o v a u č i n i š e n a n a s j u r i š , a l i o v a j p u t b i l i su j o š v i š e n e g o
prije posramljeni. Što osta ž i v o o d (njihova) odjela, okrenu bježati.
Z a t i m o k o p o d n e , p o š t o je z a p o v j e d n i š t v o sve ćafire n a p o j i l o r a k i j o m
i v i n o m , t e se o p i š e k a o s v i n j e , o n i s v i m r a s p o l o ž i v i m s i l a m a u d a r i š e
i z n o v a j u r i š e m n a n a s . N e o b a z i r a j u ć i se n a s v o j e c r k l e m r t v a c e i n a
o n e , k o j i su j o š c r k a v a l i , g a z e ć i n o g a m a teško i l a k o ranjene, sve
ih ametom p o g a z i š e . K a d su ć a f i r i , ne g l e d a j u ć i na našu najjaču
5 2
vatru, svojim prvim r e d o v i m a h e n d e k , tri e n d e z e t a širok i toliko
d u b o k , k o j i se n a l a z i o p o d našim parmaklucima, ispunili, padajući
u njega, oni prijeđoše onda po- n j i m a (leševima) preko njega i
u h v a t i š e se r u k a m a z a k o p l j a i b a r j a k e , k o j i su b i l i u t a k n u t i u n a š e
p a r m a k l u k e . R o b o v i B o ž j i , v i d j e v š i taj p o l o ž a j , s m j e s t a p o č e š e ž i v o
6 3
b a c a t i na alaje ćafirske k o p a č e , lopate i k a m e n j e . Kad prokletnici
s t a d o š e n a t r a g b j e ž a t i , o p ć i n a M u h a m e d o v a b a c i se n a n j i h s k r i v i m
kao [arapsko slovo] »dal« sabljama i sijekući ih tjerala i h je sve

5 2
E n d ä z e , p e r s . i t u r . ( u h r v . e n d e z e ) , l a k a t , 0.65 m. P o M e n i n s k o m I
329 e n d a z e j e m a n j e o d r i f a . P o r u s k i m i z v o r i m a » R u s i s u p o d s a m o m g l a s i j o m
O z i j e bili z a u s t a v l j e n i t a k o d u b o k i m i š i r o k i m j a r k o m , d a v o j n i c i , k o j i su u n j
z a š l i , n i j e s u m o g l i p o m o ć i j e d a n d r u g o m e i z a ć i . « S o l o v j e v X X 118 i 124. O k o
A z a k a b i o j e j a r a k t r i s a ž e n a d u b o k . S o l o v j e v X X 101. S a ž e n 2,134 metra.
5 8
S o l o v j e v X X 118: » K a d su s o b j e strane s v e g r a n a t e i f i š e k e iz t o r a b a
ispucali, T u r c i su se b a c a l i l o p a t a m a , b u d a c i m a , sjekirama, k a m e n j e m i z e m l j o m ,
a R u s i su te stvari bacali n a t r a g n a njih.« *
 1
do n j i h o v i h h e n d e k a . B i l i s u o p e t u h v a ć e n i s u ž n j e v i i p l i j e n . Z l o t v o r i
sasvim izgubiše g l a v u i počeše činiti p r i p r a v e z a bijeg. P r a v o v j e r n i ,
obradovavši se, stadoše šenlučiti.«
» N o u t o vrijeme, k a d su bezvjernici bili u p o t p u n o m miru,
dopuštenjem A l a h o v i m , u našoj t v r đ a v i raspršte se g l a v n a džebhana.
Bioi j e d a n , i n a j e d n o m posta noć. R o b o v i B o ž j i izgubiše svijest i
njihova pamet k a o d a j e i s k o č i l a i z g l a v e . J e d n i se z a v u k o š e pod
klupe, a drugi popadaše hrpama na zemlju, krijući se j e d n i p o d
druge. Prođe neko vrijeme. S v e , što je poslije eksplozije p a d a l o i z
u z d u h a , p o p a d a . R o b o v i Božji, koji ostadoše ž i v i , dođoše к svijesti,
k a o d a s u se p r e n u l i o d a s n a . I z n o v a , p r i z v a v š i M u h a m e d a pejgam-
bera, započeše boj. N e bi dugo, opet prskoše dvije šćemerene džeb­
h a n e i odletješe p r e m a moru. Zatim planu još jedna džebhana pod
čemerom.«
Provjerivši taj H . Nesim-oglijin opis bojnih z g o d a p o d O z i j c m
ispoređivanjem sa suvremenim ruskim izvještajima, moramo mu
priznati ispravnost i objektivnost u izlaganju činjenica. Po
5 4
Solovjevu, »ruska vojska 1 1 srpnja približila se к Očakovu
(Oziji). U ratnom vijeću bilo je zaključeno napasti na tvrđavu što
prije, d o k posada, i onako već jaka, nije dobila novu pomoć od
5 5
Turaka.« M e đ u t i m , t a k v a p o m o ć došla je i p a k u g r a d , i t o uoči
samoga dolaska Rusa p o d tvrđavu, 9 srpnja, kako n a m kaže
H . Nesim-oglu.
5 8
Miinnich j a v i carici, d a je » O č a k o v b i o z a u z e t treći dan«.
P o s v j e d o č a n s t v u H . N e s i m - o g l i j i n u (str. 315) operacije ruske p o d
O z i j o m trajale su »pet dana i četiri n o ć i « : 1 0 — 1 4 srpnja računajući
valjada u t o čarkanja s ruskom a v a n g a r d o m 1 0 srpnja i k o n a č n i b o j
s Bošnjacima n a obali morskoj 1 4 srpnja, pošto su Rusi već osvojili
tvrđavu.
Navodi H . Nesim-oglijini о izdržljivosti i junaštvu posade
ozijske potvrđuju ruski izvori.
Od ruskih izvora dobivamo razjašnjenje upornosti, s kojom
su, k a k o bilježi naš pisac, ruske vojske, ne gledajući n a ogromne
gubitke, vodile neprestano napadaje i juriše n a glasije i palisade
tvrđave. 1 3 srpnja učinili su Rusi s v e g a tri juriša: prvi u zoru,
drugi prije podne, treći u p o d n e . P o o p i s i v a n j u H . Nesim-oglije,

« S o l o v j e v X X 117.
5 5
M i i n n i c h j e i m a o v i j e s t i , d a s u u O z i j i č e k a l i i z B e n d e r a 30.000 v o j s k e u
pomoć, a k o l o v o z a mjeseca samoga velikog vezira s a 200.000 v o j s k e . S o l .
X X 119.
8 8
Sol. ib.
u petak 12 srpnja u veče (poslije akšama) od slučajne kumbare
u p a l i o se s t o g s i j e n a k o d S t a m b o l - k a p i j e . U n o ć i p o ž a r , podjarivan
neprestanim bombardiranjem, raširi se u t v r đ a v i . P o r u s k i m izvo­
5 7
rima, f e l d m a r š a l M i i n n i c h u o s v i t 13 s r p n j a , d o b i v š i v i j e s t о p o ž a r u
u t v r đ a v i , n a r e d i , » d a se n e p r e s t a n o - p u c a i z t o p o v a i p u š a k a , k o l i k o
su g o d m o g l e p o d n i j e t i . Zatim naloži polovici vojske, da pristupi
k a g r a d u sa b u k o m b u b n j e v a i r a z v i j e n i m b a r j a c i m a i s v i m p u k o v ­
nijskim topovima, da uplaše neprijatelja općim jurišem i da ga
odvrate od gašenja v a t r e . T o je s r e d s t v o u s p j e l o : p o ž a r su Turci
s l a b o g a s i l i i z a malo- v r i j e m e o d l e t j e š e u z r a k d v a s k l a d i š t a baruta.«
O d a t l e izlazi, da eksplozije džebhana, nastale o d p o ž a r a , koji
nije b i l o m o g u ć e s v l a d a t i , nijesu bile slučajan događaj, nego da je
t o r e z u l t a t i z l o ž e n o g a m a n e v r a , k o j i je r u s k u v o j s k u s t a j a o g o l e m i h
žrtava. Zbijene drvene građevine u tvrđavi bile su laka hrana
bijesnog elementa, k o j e nije m o g u ć e bilo braniti i k o j e su prije ili
kasnije morale svojim požarom ugroziti skladišta -praha. Ruska
komanda u t o m p o g l e d u k o r i s t i l a se i s k u s t v i m a p r o š l e g o d i n e , kad
se t v r d i A z a k također morao predati radi eksplozije svojih džeb­
h a n a (str. 3 1 1 ) . T o g a s u se b o j a l i i T u r c i u O z i j i , k o j i su, p o pri­
p o v i j e d a n j u M u v e k i t o v u , p o r u š i l i b i l i u O z i j i deset k u l a napunjenih
m n o š t v o m h i l j a d a k a n t a r a b a r u t a , a o s t a v i š e samo- p o d z e m n e maga­
zine p o d svodovima (čemerima).
Pripovijedanje H . Nesim-oglijino, da Rusi poslije trećega, o p e t
odbijenog juriša »sasvim izgubiše g l a v u i počeše činiti p r i p r a v e za
bijeg«, n a l a z i p u n u p o t v r d u i u r u s k i m v r e l i m a . E v o , k a k o opisuju
5 8
te k r i t i č k e m o m e n t e z a podsjedače ruski izvještaji :
» V o j s k e , k o j e s u se n a l a z i l e d v a s a t a p o d v a t r o m , k r e n u l e su
se k o n a č n o - n a t r a g , u znatnom neredu; u isto v r i j e m e provali iz
tvrđave nekoliko stotina Turaka i poubijaše mnogo- Rusa na
uzmaku, uglavnom ranjenih, koji nijesu mogli brzo ići. Da je
s e r a š ć e r i z a š a o b i o sa č i t a v o m p o s a d o m , b i o b i z a d a o r u s k o j vojsci
o d l u č a n p o r a z i prisilio je, ne samo da digne podsjedanje nego i da
ostavi turske pokrajine. Feldmaršal b i o je u o č a j a n j u , misleći, da
je sve p r o p a l o . « D r u g i izvještaj ( m e m o a r i adjutanta feldmaršalova,
Mansteina) dodaje, d a je M i i n n i c h u p a o m a č iz ruke i on j e ро^-
5 9
v i k a o : »Sve je p r o p a l o ! «
5 7
S o l . X X 117—118.
5 8
lb.
6 8
U z r o k t a k v o g o č a j a n j a b i o je o č e v i d n o t a j , š t o j e , k a k o je k a s n i j e
p r i z n a v a o M ü n n i c h , s v a h r a n a o k o O z i j e o d T u r a k a bila utrta i s a ž e ž e n a , t a k o
 T a k o i ruski i z v o r i priznaju, d a z a u z e ć e O z i j e nije b i l o p o ­
s l j e d i c a d i r e k t n i h j u r i š n i h n a p o r a r u s k e v o j s k e , n e g o d a se d o g o d i l o
radi eksplozija džebhana i požara tvrđave, što je demoraliziralo
b r a n i t e l j e . N o d o e k s p l o z i j a nije d o š l o s l u č a j n o , n e g o r a d i p o ž r t v o v -
n o s t i r u s k e v o j s k e , k o j a je s v o j i m ž e s t o k i m j u r i š i m a o d v u k l a posadu
od gašenja vatre.
V
Obratimo se s a d a u m e m o a r i m a к opisu p a d a O z i j e u rusku
vlast, pogibije bosanskog serašćera Bećir-paše s u t r a d a n poslije pada
t v r đ a v e , t. j . 1 4 s r p n j a 1 7 3 7 g., i neuspjelom pokušaju Bošnjaka
t o g a d a n a , d a se p o s l j e d n j i p u t o d u p r u Rusima.
E v o što p r i č a H . N e s i m - o g l u (str. 317—18):
»Ukratko, poslije eksplozije četiriju džebhana paše, koji su
upravljali obranom parmakluka i radi toga nalazili se n a njima,
t a j n o u n i j e š e u t v r đ a v u i i s t a k o š e n a č e t i r i u g l a z a s t a v e o> p r e d a j i .
B o ž j i r o b o v i , k o j i su bili n a p a r m a k l u c i m a , č i m v i d j e š e taj p o l o ž a j ,
n a m a h p o b a c a š e n a z e m l j u b e g l ü c k e p u š k e , k o j e su i m a l i u rukama,
i t a k o đ e r p o č e š e sa p a r m a k l u k a u l a z i t i u t v r đ a v u . D o k su u l a z i l i , n a š
serašćer J a h j a - p a š a i d r u g i p o g l a v i c e ne i z d r ž a v š i , k a k o pripovije­
daju, silu ognja o d d ž e b h a n a , k o j e su p l a m t j e l e , i z a đ o š e k r o z vrata
zvana Hasan-pašina u nevjernički tabor. Bećir-paša međutim bio
je j o š u v i j e k u t v r đ a v i . B o š n j a c i i a s k e r i s k u p i š e se o k o n j e g a i s v i ,
6 0
tko na Su-kapiju, t k o na Hasan-pašinu kapiju, a v e ć i n a o d strašne
sile o g n j a s k a č u ć i r a v n o s a b e d e m a d o l j e u p u t i š e se u l i m a n (zaliv).
T a k o se o p ć i n a M u h a m e d o v a s k u p i p o d t v r đ a v o m i j e d n i u moru,
a drugi n a k o p n u , n a š a v š i sebi z a k l o n , o n o v e č e p o l i j e g a š e ondje.
1 9
Bliže к akšamu o d strane ćafirske d o đ e izaslanik, s k o j i m u g o v o r i š e
uvjete predavanja tvrđave na vjeru: »Ćafiri šalju p r a v o v j e r n e u
potpunoj sigurnosti na lađama put Akermana.« Dadosmo taoca.
Ćafiri uzeše k a o t a k v o g a jednoga bosanskog alajbega i odvedoŠe ga
sa s o b o m . D r u g i d a n u z o r u od Jahja-paše dođe jedan čovjek u
pratnji pet do deset ćafira i p o d izlikom, da Bećir-pašu z o v e Jahja-
paša, uzeše ga i o d v e d o š e sa s o b o m u t v r đ a v u . U v e d a v š i g a u n u t r a
o n d j e g a u b i š e . Z a t i m p r o k l e t n i c i k a o m r a v i p o p e š e se n a z i d o v e g r a d ­
s k e , a n a k o n j i m a , s k o p l j i m a u r u c i u p a d o š e m e đ u n a s . S l i j e d i o je
n a l o g : »Predajte svoje vruće i h l a d n o oružje. S v e oružje, k a ž u , pri­
da rusku vojsku pod Ozijom nije bilo moguće držati više od osam dana.

Sol. X X 122.
9 0
Su-kapija, vodena vrata, jamačno su v o d i l a iz O z i j e к Bugu.
p a d a g l a v n o m z a p o v j e d n i k u . S a m o tim p u t e m naći ćete spas.« Tko
j e stao p r e d a v a t i o r u ž j e , t k o s l o m i v š i sablju i p u š k u b a c i ih u m o r e ,
ali v e ć i n a i z n o v a z a m e t n u š e b o j i p a d o š e k a o š e h i t i . K a d se stvar
tako okrenula, prosti vojnici stadoše b a c a t i sa sebe o d j e ć u , i evo
općina Muhamedova u h v a t i v š i z a sablje n a p r e ž e s v e sile, d a odoli
bezvjernicima. Međutim, prokleti nevjernici doguravši sa dviju
strana prema tvrđavi po deset do petnaest t o p o v a počeše na nas
iz njih bacati vatru. O n i p a k o d njih, koji su bili n a zidovima
t v r đ a v e , i z k o l i k o h i l j a d a p u š a k a p o č e š e strijeljati n a nas i obasi-
p a v a t i nas k u r š u m o m ! O n i su r o b o v e B o ž j e p o p u t [divljih] pataka
[ s t r i j e l j a l i i ] b a c a l i u m o r e i u r i j e k u O z i j u . T a j d a n , s v e do- i ć i n d i j e
strijeljali su n a nas i z t o p o v a i p u š a k a . K o m u je b i l o s u đ e n o pasti,
taj je p a o , k o m u utonuti, taj je u t o n u o , a k o j i su d o v e č e r a živi
ostali, oni su b i l i u z e t i u ropstvo i o t i š l i su u t a b o r nevjernički.
D r u g i dan (15 srpnja) prokleti bezvjernici postaviše svoje z a p o v j e d ­
nike u t v r đ a v a m a Oziji, Qylburunu i Hasan-paši i u kulama, koje
su n a b r o d o v i m a p r e k o r i j e k e B a r a z a n a . «
Ogledat ćemo sada potanje navedeni tekst.
Prije svega treba istaknuti, k a k o g o d t o b i l o čudno-, d a ruski
i z v o r i ne znaju ništa о b o r b a m a u O z i j i 14 srpnja n a o b a l i morskoj
pod zidovima tvrđave i završavaju svoje opise bojeva padom
61
tvrđave u ruske ruke 13 srpnja.
N a ž a l o s t naš m e m o a r i s t a ne d a j e n i k a k v i h d i r e k t n i h podataka
о okolnostima smrti Bećir-pašine i ograničuje se s a m o na kratko
saopćenje о njoj. On dakako nije ni mogao dati kakvih vjero­
dostojnih podataka о tom događaju, k o j e m u nije b i o neposredan
s v j e d o k , a l i se u z d r ž a v a i o d n a v o đ e n j a k a k v i h g o d bilo- g l a s o v a о
u z r o c i m a i o- p r i l i k a m a , u k o j i m a j e p o g i n u o n j e g o v pretpostavljeni
z a p o v j e d n i k . A i p a k je t a s m r t u v e l i k o z a n i m a l a n j e g o v e z e m l j a k e ,
k o j i su j e i o p j e v a l i u spomenutoj pjesmi i pripisali Bećir-pašinu
pogibiju osobnoj osveti h e r c e g o v a č k o g emigranta Save Crnojevića.
Međutim i u tom škrtom pripovijedanju H . Nesim-oglije na­
l a z e se n e k i k a r a k t e r i s t i č n i detalji, k o j i h ne m o ž e m o m i m o i ć i . V e ć
8 2
smo g o r e svratili pažnju na ličnost muhafiza Ozije Hatib-zade
J a h j a - p a š e i n a u l o g u , k o j u je imao- z a s v o g a z a r o b l j e n i š t v a u S a n k t -

6 1
J e d a n i z v o r doista u k r a t k o spominje bijeg jednog dijela posade к m o r u
i r u s k u b o r b u s n j i m a n a o b a l i , a l i k a ž e , d a je t a j b o j b i o 13 s r p n j a p r i j e p o d n e .
» S t r a š n i p o ž a r u t j e r a o j e T u r c i m a t a k a v s t r a h , d a se n e k o l i k o t i s u ć a k o n j i k a i
p j e š a k a b a c i l o i z g r a d a к m o r u , n o R u s i , o h r a b r i v - š i se, n a v a l i š e n a n j i h s t o ­
p o v i m a , pobiše i potopiše ljude i konje.« Sol. X X 118.
8 2
V. str. 127 ove rasprave.
Peterburgu, gdje je z n a o dobiti velike veze i povjerenje najviših
predstavnika ruske v l a d e . Z n a č a j n o je i njegovo- držanje u pod-
sjednutoj t v r đ a v i , k o j o j je z a p o v i j e d a o . K a k o č i t a s m o u p r i p o v i j e ­
danju našega kroničara, Jahja-paša, poslije eksplozije četiriju d ž e b ­
h a n a ozijskih, s drugim pašama tajno (od Bećir-paše i ostale vojske?)
unese i istače na t v r đ a v i bijele z a s t a v e . Z a t i m ne i z d r ž a v š i žestine
ognja Jahja-paša s ostalim stožerom, osim Bećir-paše, izađe kroz
H a s a n - p a š i n u k a p i j u u r u s k i t a b o r . V r a t a su se z v a l a Hasan-pašina,
j e r je k r o z njih v o d i o p u t u H a s a n - p a š i n u t v r đ a v u , k o j a se n a l a z i l a
n a s a s t a v c i m a r i j e k e O z i j e s C r n i m M o r e m i k r a j k o j e je b i o , k a k o
k a ž e sam H . Nesim-oglu, glavni stan feldmaršala Miinnicha. Ruski
i z v o r i daju nam о tome ove detalje: Solovjev kaže: »Podsjednuti
13 srpnja, u d e s e t sati ujutro, poskidaše s nasipa sve zastave, na
j e d n o j bastiji i s t a k o š e b i j e l b a r j a k i poslaše к feldmaršalu janjičar-
s k o g č a s n i k a s m o l b o m , d a se n e p r i j a t e l j s t v o p r e k i n e n a d v a d e s e t i
četiri sata.« P o š t o je taj p r i j e d l o g b i o o d b i j e n , nešto kasnije »serašćer
opet posla к feldmaršalu, predajući se n a m i l o s t i n e m i l o s t , m o l e ć i
6 3
s a m o , d a im poštedi ž i v o t « . K a d isporedimo oba izvora, vidimo,
d a je m u h a f i z J a h j a - p a š a p o s l i j e e k s p l o z i j e d ž e b h a n a o d m a h klonuo
duhom i odlučivši predati se n a m i l o s t Rusima sam sa svojom
t e v a b i j o m otišao- u s t a n f e l d m a r š a l o v . N j e g o v o - p o r i j e k l o iz uleme
pokazalo se o č i t o u n e r a t o b o r n o m paši. Sasvim drukčije pokazao
se u i s t o m k r i t i č k o m p o l o ž a j u B e ć i r - p a š a . O n d o k r a j n j e mogućnosti
ostaje u tvrđavi i poslije sa s v o j i m četama i drugim vojnicima,
k o j i su ostali n a ž i v o t u , ne p o l a ž u ć i o r u ž j a u d a l j u j e se s n j i m a na
obalu luke i ondje se ustavlja čekajući dalje događaje. Kod
6 4
Solovjeva nalazimo podatke, koji n a m razjašnjavaju djelovanje i
p l a n o v e B e ć i r - p a š e Č e n g i ć a , k o j i je u p a n i c i i m e t e ž u z n a o sačuvati
prisutnost d u h a i t v r d u o d l u č n o s t , d a se d o k o p a s v o g a c i l j a i s p a s i
islamsku vojsku. Č i n i se, d a je t v r đ a v a mogla slobodno općiti
s morskom l u k o m , u k o j o j se n a l a z i l o osamnaest galija i drugih
turskih l a đ a s t o p o v i m a . O č e v i d n o je u B e ć i r - p a š e s a z r i o p l a n , da
i z i s a v š i i z t v r đ a v e s i đ e s v o j s k o m n a o b a l u i o n d j e se p o k u š a ukrcati
n a l a đ e , ili p a k , a k o t o n e u s p i j e , d a s k u p l j e p r o d a s v o j ž i v o t .

Š t o je u r a d i o u t i m o k o l n o s t i m a f e l d m a r š a l M i i n n i c h , k o j i je
vec imao u rukama zapovjednika t v r đ a v e i druge načelnike turske
p o s a d e ? T v r đ a v a je p r a z n a i gori u plamenu, a vojska s hrabrim
p a š o m , s o r u ž j e m u r u c i stoji n a o b a l i , u b l i z i n i n a o r u ž a n i h lađa.

и So!. X X 119.
ч
* lb.
Münnich odluči poslati parlamentara, koji povede pregovore i
sporazumije se s a B e ć i r - p a š o m : d a se i z b j e g n e krvoproliću, paša
s turskom v o j s k o m b i t će o t p u š t e n na lađama u Akerman. Sličnu
predaju tvrđave bio je ugovorio prošle godine, 1736, azački
muhafiz O z u l y Mustafa-paša. Poslije predaje Azaka feldmaršal
L a s c y otpusti ga s p o s a d o m na lađama u tursku t v r đ a v u Jenikale,
koja se n a l a z i l a u K r č k o m t j e s n a c u , nedaleko od sadašnjega Krča
6
( v . str. 310). "
Kakav bi b i o p o l o ž a j J a h j a - p a š e i drugih p a š a , k o j i su v e ć
bili ruski zarobljenici, u slučaju slobodnog odlaska Bećir-paše
s vojskom u Tursku?
U takvim okolnostima prema H. Nesim-oglijinu pripovije­
danju, u ruske više k o m a n d e r o d i se m i s a o , d a se, bez obzira na
zaključeni u g o v o r о predaji, dočepaju Bećir-paše i tursku posadu
liše v o đ e . U tu svrhu i z m i s l i l i su l u k a v Š t i n u , da Bećir-pašu zove
к sebi g l a v n i z a p o v j e d n i k Jahja-paša. Bećir-pašu i njegov utjecaj
n a v o j s k u u p o z n a o je i o c i j e n i o P a r l a m e n t ä r , koji je s njim pred
veče 13 srpnja vodio pregovore. I t a k o je 1 4 s r p n j a u zoru, po
svjedočanstvu H. Nesim-oglijinu, došao jedan čovjek (bir adam)
u pratnji pet do deset ćafira, i oni s i z l i k o m , da Bećir-pašu zove
к sebi J a h j a - p a š a , i z m a m i š e b o s a n s k o g a p o g l a v i c u i o t p r a t i š e ga u
tvrđavu ( k o j u su već bili zaposjeli Rusi?) i ondje ga po-gubiše.
J e d a n detalj daje nam pravo- pretpostaviti, d a je t a varka bila
i z v r š e n a ne b e z z n a n j a z a r o b l j e n i h p a š a , ili b a r s a m o g a Jahja-paše.
O d i o p e t d o d e s e t ć a f i r a nije došao- s a m ; s n j i m a je p o Bećir-pašu
došao jedan čovjek, očito musliman, jer g a naš pisac zove »bir
adam« (jedan čovjek). S a s v i m je o č e v i d n o , da nije bilo- toga
p o s r e d n i k a , B e ć i r - p a š a ne bi bio p o v j e r o v a o u istinitost p o r u k e , da
su m u j e d o n i j e l i sami Rusi, i m o ž d a se ne bi b i o odlučio ući u
t v r đ a v u i ostaviti svoju vojsku.

P o č i j e m j e n a l o g u b i o u t v r đ a v i u b i j e n B e ć i r - p a š a i k o m u je
smetala njegova ličnost, d a je b i o o s t a o na životu? Nemamo
nikakih podataka, da riješimo ovo- pitanje. U svakom slučaju
B e ć i r - p a š a bio bi o s t a o ž i v u k o r Jahja-paši i d r u g i m zapovjednicima
turskim, k o j i su se k o m p r o m i t i r a l i svojim brzim prelaskom u ne­
prijateljski t a b o r , p r e d a v š i se u r u k e feldmaršalu. N i j e li potonja
u s k a v e z a Jahja-paše s ruskom v l a d o m i njegov slobodan boravak
u sankt-peterburškim krugovima nagrada za njegove usluge pri

6 5
S o i . X X 101. S i s t i m u v j e t i m a p r e d a l a se M i m n i c h u i t v r đ a v a Orkapu
.(Perekop) 2 l i p n j a 1736. S o l . X X 99.
likvidaciji ostataka posade ozijske? N a žalost adjutant Münnichov
Manstein u svojim memoarima (Mémoires sur la Russie, Paris-
i860, 2 sveska) ne spominje ni j e d n o m riječju smrt Bećir-paše.

H. Nesim-oglu nigdje ne spominje Jahja-bega, brata Bećir-

pašina, kojega ime medu sužnjevima navodi Muvekit. No- on
ukratko kaže, da je Miinnich p o dolasku u Perevoloenu odvezao
к carici u Sankt-Peterburg s Jahja-pašom Hatib-zade maloljetnoga
sina Bećir-pašina, kojemu ne k a ž e imena (str. 319). Time se po­
tvrđuje narodna pjesma, koja zna, da je bio zarobljen i mladi
sin Bećir-pašinice, Osman-beg. U svome pismu od 17 listopada
1735 dubrovačka gospoda čestitaju Bećir-paši sunet »gospodina
Osman-ega, vašega sina«. Narodna je dakle pjesma dobro
upamtila ime mladoga Čengića, koji je naskoro imao pasti u
6 5 a
rusko ropstvo. Pošto se d j e c a u islamu sunete između sedmog
dana od rođenja i petnaeste godine, ne možemo iz gornje vijesti
zaključiti, koliko mu je godina bilo, kad je pošao s ocem na
vojsku. P o jednoj bosanskoj predaji mladi Č e n g i ć b i o je pokršten,
p r i m i o vojnu naobrazbu i zatim k a o ruski general Č e n g i ć d o p i s i v a o
6 8
sa s v o j i m r o đ a c i m a u H e r c e g o v i n i . Nemamo danas nikakvih po­
d a t a k a о daljoj sudbini zarobljenoga Č e n g i ć a , z a k o j e g a spomenuta
8 7
n a r o d n a p j e s m a g o v o r i , d a je p o s t a o kaluđer. Dalja njegova ka­
rijera u Rusiji m o ž e biti rasvijetljena samo istraživanjima ruskih
arhiva. No po analogiji narodna verzija о njegovoj vojničkoj
s l u ž b i č i n i n a m se s a s v i m v j e r o j a t n a . U S. P e t e r b u r g u godine 1743
b i o je o s n o v a n kadetski plemićki korpus, vojni zavod za sinove
6 8
ruskih plemića. S a s v i m je m o g u ć e , d a j e m l a d i b e g hercegovački
p o n a l o g u c a r i č i n u b i o p r e d a n u t a j k o r p u s . S l i č n o je b i l o sa s i n o m
muhafiza hotinskoga K o l č a k - p a š e , k o j i je b i o z a r o b l j e n od istoga
feldmaršala Miinnicha dvije godine kasnije (1739) i također ot­
p r e m l j e n u S. P e t e r b u r g ( v . str. 3 2 0 ) . M l a d i K o l č a k , p r i m i v š i v o j n i č k u
naobrazbu u plemićkom korpusu, stupi u rusku službu i posta
začetnik poznate obitelji Kolčaka u Rusiji i pradjed admirala

osa D r ž a v n i a r h i v u D u b r o v n i k u . C o p i e L e t t e r e , v o l . I I f. 7 1 . V . H . K a -
p i d ž i ć , V e z e D u b r o v n i k a i H e r c e g o v i n e u X V I I I v . K a l e n d a r G a j r e t z a 1940,.
87. S a r a j e v o .
β β
H ö r m a n n N a r . p j . I I 621. S a r a j e v o 1932. B a š a g i ć G B M I X 445.
6 7
B e ć i r - p a š a i m a o je j o š j e d n o g a s i n a , D ž a f e r - b e g a , k o j i je g. 1771 bio-
m u s e u m n a H e r c e g o v i n i . K a o v e z i r s k i k a j m a k a m n a B o s n i s p o m i n j e se g. 1777*
1784 i 1789. B a š a g i ć Z H 18.
8 8
S o l . X X 232—234.
Aleksandra Vasiljevića K o l č a k a , koji je z a e v r o p s k o g rata zapo­
vijedao crnomorskom mornaricom, a za revolucije bio vrhovni
v l a d a l a c R u s i j e ( p o g i n u o o d b o l j š e v i k a u I r k u t s k u 20 v e l j a č e 1 9 2 0 ) .

VI
Pokušat ćemo sada na temelju pripovijedanja H. Nesim-
oglije dati kratak opis ž i v o t a zarobljenih Bošnjaka u Rusiji (str.
324—332).
Po pripovijedanju memoariste (str. 3 1 8 ) v e ć u veče drugog
d a n a n j i h o v a r o p s t v a , t o jest 15 srpnja 1 7 3 7 , R u s i su z a r o b l j e n i k e
i z v e l i i z t v r đ a v e O z i j e i p o v e l i ih h i t n o na sjever, nastojeći prebaciti
i h što p r i j e p r e k o B u g a . T a j p o s p j e h t u m a č i pisac s t r a h o m ruskim
od turske vojske u Benderu i od b u d ž a č k i h i nogajskih T a t a r a . V e ć
osmi dan dođoše zarobljenici к t v r đ a v i A k m e e i t u na B u g u (danas
selo A k m e č i t ) i ondje n a m o s t u o d šesnaest t u m b a s a prijeđoše na
lijevu o b a l u rijeke. O d a n d e su bili upućeni na sjeveroistok i poslije
napornih h o d o v a p o srpanjskoj ž e g i , k a d su b o s i i g o l o g l a v i pre­
gazili puste i divlje stepe, sedamdeset i p r v i dan po izlasku iz
8 9 ,
Ozije prijeđoše p o mostu Dnjepar i uđoše u t v r đ a v u Регеуокоспи.
M u v e k i t spominje, d a su B o š n j a c i p u t od Ozije do- Perevoločne
p r e v a l i l i u č e t r d e s e t i t r i k o n a k a . M o g u ć e j e , d a b i se o b a t a p o d a t k a
d a l a s l o ž i t i , a k o u z m e m o u o b z i r , d a je p u t b i o v r l o t e ž a k i d a s e
taj sužanjski k a r v a n morao više puta odmarati na pojedinim ko­
nacima. P o r u s k i m i z v o r i m a T a t a r i , d a bi o t e š č a l i R u s i m a pohod
na Oziju, spališe stepu, i sama ruska v o j s k a idući na tu tvrđavu
7 0
m n o g o je s t r a d a l a od prašine i pepela. 24 rujna B o š n j a c i d a k l e
padoše u P e r e v o l o č n u i ondje su neko vrijeme, koje pisac ne
o z n a č u j e , b i l i r a z m j e š t e n i . E v o k a k o o n o p i s u j e (str. 3 2 4 ) b o r a v a k
na tom mjestu:

»Kad sam v o l j o m višnjega A l a h a preživio bojeve pri obrani

t v r đ a v e O z i j e i n a š a o se u r o p s t v u , z a j e d n o s ć a f i r s k i m v o j n i c i m a
prošao sam spomenute stepe. Sedamdeset i prvi dan puta prešao
sam p o mostu rijeku O z u - s u (Dnjepar) i ušao s njima u tvrđavu
P e r e v o l o č n u . O v d j e su z a n a s u č i n i l i s a m o t o , d a s u n a m odredili
mjesto prebivanja na prostranom komadu zemlje. Ni u dane
poljskih radova nijesmo vidjeli, kakav je kruh, meso i čorba.

89 P e r e v o l o č n a l e ž i n a l i j e v o j o b a l i D n j e p r a i n a d e s n o j o b a l i V o r s k l e ,
n a s a s t a v c i m a o b i j u rijeka. I z P e r e v o l o č n e o t j e r a l i s u s u ž n j e v e d e s n o m o b a l o m .
Vorskle na sjever.
7 0
Sol. X X 117 i 130.
 7 1
D a v a l i su s a m o n e k i o b r o k c r n o g p e k s i m i t a (dvopeka). Ono, što
.su i z d a v a l i n a desetoricu, b i o bi p o j e o jedan čovjek. I to smo
o b i č n o j e l i b e z v o d e . N a d a n d a v a l i su s a m o j e d a n p u t p o gutljaj
vode. Dušmanin bezvjernik gladom i lišenjem vode mueio je
vjerne privrženike Muhameda Pejgambera. Zbog toga veći dio
pravovjernih izgibe.«
I z r e č e n o g a i z l a z i , d a su z a r o b l j e n i k e u P e r e v o l o č n o j s l a l i n a
poljske jesenje radove, da pomognu domorocima. Zatvora i ve­
z a n j a u k l a d e , о č e m u g o v o r i M u v e k i t , H . N e s i m - o g l u ne spominje.
N e m a sumnje, p r v i mjeseci s u ž n j e v a n j a zarobljenih Bošnjaka,
a o s o b i t o n j i h o v ž i v o t n a U k r a j i n i , b i l i su v r l o - t e š k i . Z a razjašnjenje
onako surovog postupka s njima treba imati u vidu, da je s v e g a
s a m o sedam mjeseci prije d o l a s k a n j i h o v a u P e r e v o l o e n u p o naredbi
benderskog serašćera Muhsin-zade Abdalah-paše bila izvršena
upravo u tim krajevima od T u r a k a i Tatara strašna najezda, za
koju sam naš pisac daje potanke obavijesti (str. 312—313). Oko
dvjesta-trista t i s u ć a t u r s k i h i t a t a r s k i h a k i n d ž i j a , k o j i su se o t p r a v i l i
da robe i pustoše neprijateljsku zemlju, razbiše 23 veljače 1737
posadu tvrđave Perevoločne od 100 v o j n i k a p o d zapovjedništvom
generala Leslie i prešavši p o ledu Dnjepar četiri d a n a i tri noći
plijenili su i p a l i l i sela i g r a d o v e ukrajinske. Zatim se vratiše
s o g r o m n i m plijenom i d o 40.000 robija. Poslije p a d a O z i j e zarob­
l j e n i B o š n j a c i b i l i su z a d r ž a n i u k r a j u oko Perevoločne na poljskim
radnjama, da pomognu baš stanovnicima tih opustošenih mjesta.
N e m i l o postupanje domorodaca kozaka prema zarobljenicima treba
tumačiti svježim uspomenama njihovim na pretrpljene štete i
gubitke.

Mjeseca listopada, k a d su bili p o s v r š a v a n i r a d o v i n a poljima,

z a r o b l j e n i k e su o t p r a v i l i n a d a l j i p u t . P o M u v e k i t u b i l i su poslani
u tri o d j e l a (buluka): p r v i je išao u Gadjač, drugi u Priluke, a
treći u R o m n e . H . N e s i m - o g l u b i o je u d r u g o m o d j e l u , p r e d k o j i m
je bio Sulejman-alajbeg Osman-beg-zade, s kojim je naš autor
p r e b i v a o zajedno z a sve vrijeme ropstva. О daljim p r a v c i m a puta
i о razmještaju u Rusiji p r v o g i trećeg odjela nijesu se sačuvali
nikakvi, podaci. Ali u memoarima H. Nesim-oglijinim imamo
detaljne vijesti о b o r a v k u u ruskim zemljama drugog odjela. No
v j e r o j a t n o je, d a n i o s t a l a d v a o d j e l a , u G a d j a č u i R o m n a m a , nijesu

7 1
О n e s t a š i c i h r a n e u o p ć e z a o p s a d e O z i j e g. 1737 i о t e š k o ć a m a snab­
dijevanja vojske k r u h o m i peksimitom isp. Sol. X X 136—137.
d u g o ostali na tim mjestima, n e g o d a su i o n i b i l i o t p r a v l j e n i dalje
na sjever, u V e l i k u Rusiju. O v i m prvim njihovim boravištima na
r u s k o m t l u b i l a j e o d v i š e b l i z u g o l a s t e p a , k o j u su o n i t e k p r e g a z i l i
bili, i u k o j u su se n e p r e s t a n o zalijetali Tatari, pa je r a d i toga.
bila sužnjevima odviše blizu mogućnost bijega i spasa iz ropstva.
S t o g a je, p o svoj prilici na kraju listopada ili na početku
studenoga, drugi odio Bošnjaka poveden iz Perevoločne dalje
к sjeveru, p r e k o S o k o l a k a , K o b e l j a k a i R o m a n a prema Prilukama.
U tom mjestu preživjeli su B o š n j a c i studeni i prosinac 1737. Z a
najjače studeni u siječnju potjeraše ih dalje, p r e k o Sosnice u S j e v s k .
Na p u t u se p o k a z a l o , d a su se z a r o b l j e n i c i , p o š t o j e n a s t u p i o bio
7 2
ramazan, odlučili i u o v i m teškim prilikama držati propisani post.
(Te godine trajao je r a m a z a n o d 25 X I I 1 7 3 7 d o 22 I 1738.) U
takvim okolnostima vidješe r u s k e v l a s t i , d a nije moguće nastaviti
dalji p u t , i s u ž n j e v i m a bi dopušteno', da ostanu u Sjevsku, da svrše
ramazan i dočekaju Bajram. U S j e v s k u su p o s t i l i B o š n j a c i sedam­
naest dana i proslavili Bajram. Treći dan Bajrama digoše se na
dalji put. I z n e p o z n a t o g r a z l o g a p o v e d o š e ih n a t r a g na jug, u B a -
turin, odakle ih p r e k o K r a l j e v c a , Gluhova, Karačeva, Bolhova,,
B j e l j e v a i L i h v i n a d o v e d o š e u K a l u g u , g d j e su l a đ o m prešli Oku.
Počevši od G l u h o v a u g a z i l i su u V e l i k u R u s i j u . S lijeve, zapadne
strane! m i n u l i su M o s k v u i p r e k o D m i t r o v a d o đ o š e к T r o j i c i , t o j e s t
к T r o j i č k o - S e r g i j e v o j L a v r i , j a k o j t v r đ i , k o j a je z a M u t n o g a vre­
mena g. 1 6 0 9 — 1 6 1 1 odoljela dugotrajnomu podsjeđanju poljskom.
Preko Pereslavlja Zaljeskoga, Rostova i Jaroslavlja dopriješe za­
robljenici do- V o l g e , za kojom je d r u g o m u odjelu bilo određeno-
konačno prebivalište. Prebrodivši Volgu, vjerojatno u svibnju
1738, H. Nesim-oglu i njegovi zemljaci dođoše u Kostromu,
g d j e su i m b i l i d o z n a č e n i stanovi, u kojima su č a m i l i dvadeset i
dva mjeseca, to jest do ožujka 1740, kad im je poslije
sklopljena mira s Turskom bilo dopušteno, d a se v r a t e n a vilajet.
D r u g i o d i o nije s a v ostao- u K o s t r o m i , n e g o je bio- r a z m j e š t e n i po
drugim susjednim mjestima za Volgom. T a k o je g o r e spomenuti
Sulejman-alajbeg O s m a n b e g o v i ć b i o smješten u Ljubimu. Jamačno
u Kostromi n i j e bilo- d o s t a mjesta za koncentraciju svih zaroblje­
nika, a nije b i l o ni u p u t n o radi održanja zapta među njima, О
životu i zanimanju sužnjeva kroz ta dvadeset i d v a mjeseca ü
Kostromi memoarista ne k a z u j e ništa. M o ž e m o ipak nagađati, da

7 2
P o seri j a t u muslimani poste čitav dan bez jela, pića i duhana do-
prve zvijezde.
im je bila ostavljena neka sloboda kretanja, jer je na primjer
H . Nesim-oglu iz Kostrome odlazio u Ljubim n a zijaret spomenu­
tome Sulejman-alajbegu O s m a n b e g o v i ć u (str. 327).
Po zaključenju mira medu Turskom i Rusijom u Carigradu
28 s t u d e n o g a 1 7 3 9 zarobljenicima bilo je određeno, d a se v r a t e u
d o m o v i n u . P r a v o r e k a v š i , to više nijesu ni b i l i zarobljenici, nego
strani državljani, k o j i su ž i v j e l i u tuđoj zemlji. H. Nesim-oglu
oprostio se s Kostromom rano u proljeće 1740. On i drugovi
n j e g o v i v r a ć a l i su se i s t i m p u t e m , k o j i m s u b i l i i d o š l i . P r e k o i J a r o -
s l a v l j a , R o s t o v a , P e r e s l a v l j a Z a l j e s k o g a i T r o j i c e n a v r a t i l i su se u
Moskvu, »staru stolicu kraljeva moskovskih«, kako kaže pisac.
O n d j e su o s t a l i t r i d a n a i b i l a i m j e d a n a m o g u ć n o s t , d a pogledaju
t v r đ a v u , grad i carski dvor. U tu s v r h u v o z i l i su ih u kočijama
po malim grupama po gradu i tvrđavi. Iz Moskve produžili su
preko Serpuhova u Tulu. Iz Tule minuvši Krapivnu i Jefremov
stigli su u n e k o selo S e r g o v o , gdje su z a Bošnjake počele nove
n a p a s t i . T u i h z a t e č e g l a s о s m r t i c a r i c e A n e (i* 28 l i s t o p a d a 1740)
1
i tu im je v a l j a l o proživjeti oko šest m j e s e c i , nakon čega digoše
i h u J e l e c , g d j e su o s t a l i č i t a v u g o d i n u . Iz Jelca preko Livana,
K u r s k a , S u d ž e i R y l s k a d o š l i su n a G l u h o v . P r o m j e n e n a prijestolu
ruskom, kako smo već spomenuli, zadržale su i h v i š e o d dvije i
7 3
po godine na tom dugom putu. Iz Gluhova H . Nesim-oglu krenuo
je 20 redžeba 1155 = 20 r u j n a 1 7 4 2 , no o d a v d e je v e ć putovao
u d o b n o . N j e g a su, z a j e d n o s a d r u g i m bosanskim prvacima, povezli
na poštanskim k o l i m a (menzil arabasi), p o d v o j i c u na s v a k i m kolima
U z r o k t o m e b i l o j e , š t o su r o đ a c i i p r i j a t e l j i , u z n e m i r e n i sudbinom
zarobljenika podnijeli velikomu veziru pod Beogradom popis
nekih spahija i zaima s m o l b o m , da im olakša sudbinu. Ime toga
vezira — vjerojatno Hećim-oglu Alipaše (od 8 I V 1 7 4 2 d o 20 I X
I n a
743) — š a u t o r n e k a z u j e . V e l i k i v e z i r , k o j i je p r i j e t o g a dugo
bio- n a B o s n i i s B o š n j a c i m a p o b j e đ i v a o N i j e m c e , o t p r a v i t a j registar
z a j e d n o s p o s e b n i m p i s m o m carici. P o z a p o v i j e d i c a r i č i n o j , k o j a je
zarobljenike stigla u Gluhovu, iz općega broja b i l o je izvađeno
dvadeset i devet alajbega i zaima, kojima su p o d m a k l i menzilske
a r a b e z a dalji p u t (str. 3 3 1 — 3 3 2 ) . P r i s u t n o s t n a š e g a p i s c a u broju
nemnogih izabranih i zatim njegovi bliski odnošaji s alajbegom
Sulejmanom Osmanbegovićem pokazuju, da je A h m e d H. Nesim-
oglu pripadao u više slojeve bosanskoga plemstva.

V . s t r . 118—20 o v e r a s p r a v e .
 Na menzil-arabi preko Kraljevca, Baturina, Berezne, Nje­
zina, N o s o v k e i K o z e l c a H . Nesim-oglu i njegova družina stigoše
u K i j e v , p o d k o j i m su n a l a đ a m a p r e š l i D n j e p a r . B l i z u z a K i j e v o m
p o č i n j a l e su p o l j s k e z e m l j e . H . N e s i m - o g l u o t p u t o v a o j e i z K i j e v a
31 listopada iste godine. Preko V a s i l j k o v a stigao je u granično
mjesto po imenu Lazaret, gdje su putnici očito izdržavali karan­
tenu. T u su B o š n j a c i o d r u s k e v l a d e d o b i l i t r o š a k z a dalji put, i
to s v a k i p o četiri a k č e na dan. Put do turske granice bio im je
izračunan na petnaest dana. P o riječima M u v e k i t o v i m s v a k o m u od
bivših zarobljenika, koji su ostavljali M o s k o v s k u zemlju, bio je
izdan o d carice p o jedan karbun ( k a r b o v a n e c , t. j . r u b a l j ) . Prošavši
poljske tvrđave, Samgorod, Pogrebišće, Lipovec i Nemirov, H.
N e s i m - o g l u p o d B r a c l a v o m p r e b r o d i o je B u g i d a l j e , p r e k o Tulčina,
i z b i u B e n d e r , o d a k l e j e p r i j e p e t i v i š e g o d i n a sa s v o j i m z e m l j a c i m a
b i o p o s l a n u O z i j u . O v d j e su n a š l i s e r a š ć e r o m benderskim ponovo
Muhsin-zade A b d a l a h - p a š u , k o j i je z a v r i j e m e n j i h o v a r o p s t v a bio
i veliki v e z i r (od 6 V I I I d o 19 X I I 1 7 3 7 ) , ali r a d i s v o j e spreme i
odlučnosti iznova bio imenovan na odgovorno mjesto, u Bender,
d a budno pazi na rusku krajinu. Dobivši od Abdalah-paše bujrun-
tiju, d a imaju p r a v o v r a t i t i se k u ć i , H . N e s i m - o g l u p o j a h a k o n j a I
»hiteći dan i noć« prejezdi Tatar-Budžak i Karabogdansku, a
zatim preko Balkana, Niša, Aladža-Hisara i Sarajeva vrati se u
s v o j željeni z a v i č a j . Na prvi dan Ramazan-bajrama 29 studenoga
1742 stiže u T r a v n i k , gdje je k l a n j a o bajrams'ki namaz. Isti dan
proslijedi p u t i u v e č e stiže u svoje rađeno mjesto, t v r đ a v u Akhisar
{Prusac) u krilo svoje obitelji.

VII

D a t ćemo sada na kraju potanju analizu memoara.

Pri kritičkom proučavanju njihova sadržaja moramo u
dijelu, koji se t i č e b o r a v k a piščeva u zarobljeništvu, prije svega
istaći sasvim poseban interes, koji on pokazuje za vojničku moć
Rusije, za snabdijevanje sirovinama i za pitanja tehničke opreme
njene vojske. A k o u z m e m o u obzir tadanje prilike, valja priznati,
da njegova opažanja odaju vojničkoga znalca, neprijatelja, koji i
u ropstvu nastoji iskoristiti mogućnosti, da skupi p o d a t k e о nepri­
jateljskoj zemlji.
T a k o on dva puta potanko opisuje prelaženje ruske vojske
p r e k o rijeka Buga, Ingula, Inguljca i Dnjepra na b r z o podignutim
prijenosnim mostovima. Iz izvještaja Münnichovih carici vidimo,
d a je s p o r o i t e š k o p r e l a ž e n j e turske vojske preko rijeka u ono
7
vrijeme imalo v a ž n u ulogu u vojnim dispozicijama Münniehovim. *
E v o tih b i l j e ž a k a H . Nesim-oglije:
»Već osmi dan (po odlasku iz Ozije) prokleti nevjernici
dođoše к Bijeloj V o d i ( A q s u ;=•· B u g ) i u m j e s t a po imenu Bijeli
Mečet ( A q Mečit, danas selo A k m e č i t ) stadoše graditi mostove.
Jedan most prebaciše na šesnaest tumbasa (pontona), to je vrsta
lađa od bijelog lima; s p u s t i v š i u v o d u te t u m b a š e načiniše most.
P o njemu prevezoše topove, bojne sprave i različne teške predmete.
D r u g i m o s t r a s t e g o š e n a v e l i k i m b a č v a m a , u k o j i m a su v o z i l i vodu
z a v o j s k u . S v e z a v š i u d v a r e d a te b a č v e d e b e l i m u z e t i m a nabacaše
gore svežnjeve granja, a onda zemlju, i tako n a s t a mudro- smišljen
m o s t , p o k o j e m u j e p r e š l a p j e š a d i j a i m i « (str. 3 1 8 ) .
N a d r u g o m mjestu g o v o r i :
»U stepi Akmeoitskoj Moskovi stovariše na zemlju velike
b a č v e , u k o j i m a su n a k o l i m a v o z i l i v o j n i c i m a v o d u . P o v e z a v š i t e
bačve u d v a reda kožnim remenjem svaljaše ih n a B u g . P r i č v r s t i v š i
ih z a t i m к obali nabacaše o z g o svežnjeve granja i zemlju. Preko
n j i h su p r e v e z l i s v o j e p j e š a k e i n a s s u ž n j e v e . Z a t i m n a i s t u rijeku
7 5
spustiše osamnaest tumbasa od bijela lima. Ozgoi ih prostriješe
daskama i p r e k o njih p r e v e d o š e k o n j e , teret, t o p o v e , r a t n e z a l i h e i
7 6
ostali tovar. Zatim u stepama Čehranskim na rijeci Ingulcu
(Ungul-su) privezavši napeše kožno remenje, a ozgo položiše
svežnjeve granja i zemlju. P o t a k v o m smo m o s t u prešli. U stepama
t v r đ a v a D o g a n i O m m a n prešli s m o rijeku Ingul (Ingil-su) isto po
mostu od granja. Zatim na rijeci Dnjepra (Ozu-su) Moskovi
usidriše trideset i šest l a đ a . Ozgo prostriješe p o d od dasaka, po
k o j e m u smo prešli« (str. 324—325).
Opisujući gradove H. N e s i m - o g l u prije svega gleda njihovo
v o j n i č k o značenje. Tako opisujući srušenu tvrđavu Baturin, po­
z n a t o n e k o č s i j e l o h e t m a n a M a z e p e , o n g o v o r i : » T o je b i l a ( n e k o ć )
prostrana velika zemljana utvrda« (str. 3 2 6 ) . D a j u ć i sliku M o s k v e
pripovijeda: » T v r đ a v a je m o s k o v s k a t r o s t r u k a ( u č - q a t ) i sav grad
n a l a z i se u t v r đ a v i « (str. 328).
A l i osobito p o t a n k o opisuje kijevsku tvrđavu:

7
* Sol. X X 94.
7 5
M a l o prije H . N e s i m - o g l u k a ž e , d a je m o s t p r e k o B u g a b i o n a š e s n a e s t
tumbasa.
7в T v r đ a v a Č e h r a n na Ingulcu, vjerojatno na jug od današnje Aleksan-
drije n a istoj rijeci.
 »Ogromna tvrđava K i j e v , slična s a d ž a k u (sädz-äjäq, tronog),
s a g r a đ e n a je n a tri mjesta, i z a p r a v o p r e d s t a v l j a tri p o s e b n e tvrđave.
S v a k a ö d n j i h p r o v i đ e n a je h e n d e k o m i i z g r a đ e n a t r o s t r u k o . I t o p o v i
su n a t r i s t r a n e , a Č e t v r t a je s t r a n a u n u t a r k u t i j e (koju tvore te
tri tvrđave). Osim toga n a unutrašnjim stranama tvrđave razmje­
šteni su h a v a n i , k o j i v a t r o m podupiru jedni druge. O d t v r đ a v e do
t v r đ a v e ima jedan sat r a z m a k a . Prostor među t v r đ a v a m a i o k o njih
z a u z e o je g o l e m g r a d . Tvrđava, koja je p r e m a k o z a č k o j zemlji,
zove se K i j e v - P e č e r s k ; ona, k o j a je p r e m a z e m l j i k r a l j a leškoga
( p o l j s k o g a ) , z o v e se K i j e v P o l j s k i ; a o n a , k o j a j e n a o b a l i Dnjepra
p r e m a M o s k v i , z o v e se K i j e v M o s k o v s k i « (str. 328—329).
T a j opis z a v r š a v a značajnim u z d a h o m : »Najveći Bože, olakšaj
breme vlasti padišahu al-Otmanu, amin, amin!«
Evo pak p o d a t a k a , k o j e je H . Nesim-oglu skupio od kafira,
stanovnika Sibirije, о Uralu:
»Na putu u Sibiriju nalaze se v e l i k i r u d n i c i mjedeni i sre­
brni, koji pripadaju ćafirima. Osim ovih nema u nevjerničkoj
zemlji drugih srebrnih i mjedenih r u d n i k a « (str. 327).
Došavši u Tulu bilježi:
»U Tuli izrađuje erar topove i puške. Osim toga mjesta u
n i k a k v i m drugim mjestima ne izrađuju se t o p o v i i p u š k e « (str. 3 2 8 ) .
Prema tome u memoarima o č i t u j e se u p r v o m redu vojnička
obrazovanost piščeva.
P i s a c se ž i v o z a n i m a i z a u n u t r a š n j i p o l o ž a j p o l i t i č k i u R u s i j i .
D a j e mjesto opisu borbe maloruskih k o z a k a z a njihovu nezavisnost,
toliko razorne za rusku državu, pripovijedajući о neuspjelom
ustanku Mazepinu; bilježi č a k i pričanje, koje je negdje bio čuo,
7 7
k a k o su M o s k o v i t o b o ž e u b i l i n e j a k o g a s i n a M a z e p i n a u k o l i j e v c i .
»Tvrđava Baturin bila je, k a ž u , stolica kralja hetmana Ma-
zepe, koji je v l a d a o još n a d dvije stotine t v r đ a v a . Kad je kralj
švedski (išvat krali) ratovao s M o s k v o m , prošavši s vojskom kroz
zemlju kralja poljskoga, dođe pod stolicu hetmana Mazepe i na-
7 7
G o d i n e 1704 h e t m a n M a z e p a , k o j e m u s u b i l e 64 g o d i n e , z a l j u b i o se u
šesnaestgodišnju M a t r e n u ( M o t r u ) , kćer p u k o v n i k a K o č u b e j a , k o j a je o d b j e g l a iz
1
roditeljske k u ć e к M a z e p i , ali se z a t i m n a n j e g o v n a g o v o r v r a t i l a k u ć i . M a z e p a
se h t i o n a t o o ž e n i t i M a t r e n o m , a l i K o č u b e j g a j e o d b i o . M a t i M a t r e n i n a o p t u ­
ž i v a l a j e M a z e p u , d a j e u č i n i o s i l u n j e n o j k ć e r i . S o l . I R X V 27$. G o d i n e 1707
M a t r e n a se u d a l a z a F e d o r a Č u j k e v i ć a , k o j i je i s t e g o d i n e o d M a z e p e d o b i o
mjesto generalnog suca. Prije p o l t a v s k o g a boja 8 s r p n j a g. 1709 prešao je
Č u j k e v i ć к M a z e p i , a p o s l i j e t o g a r a z b o j a b i o je s a ž e n o m p r o g n a n u S i b i r i j u .
О d j e c i M a t r e n i n o j n i j e se d a l o n i š t a u s t a n o v i t i . B r o c k h a u s - E f r o n X V I 465—
466; U j k o B o r š č a k , I . M a z e p a 59—71. L a v o v 1933.

R a d J u g o s l . a k a d . 269. 10
g o v o r i g a , d a g a s l i j e d i . D o k su o n i v i j e ć a l i » H a j d e da potjeramo
odavde M o s k v u « , M o s k o v dođe sam na njih s vojskom, porazi ih
ametom. Kralj švedski i hetman Mazepa pobjegoše, dođoše u
Bender i pokušaše doprijeti к N j e g o v u V e l i č a n s t v u , sultanu dinastije
7 8
Otmanove Ahmed-hanu. Međutim M o s k o v i t r a ž e ć i , g d j e se n a l a z i
porodica hetmana Mazepe, nađoše u kolijevci jednoga člana nje­
gove obitelji, nejakoga sina, i zapovjediše ga ubiti. Zemlju Ma-
zepinu M o s k o v i uzeše, a stolicu njegovu, tvrđavu Baturin, dadoše
r a z v a l i t i i predati ognju, poslije č e g a ostaviše je p u s t u . I sad još
Baturin stoji u razvalinama« (str. 325—326).
U svojim memoarima on navodi i žalost maloruskih stanov­
nika G l u h o v a zbog sve većega propadanja t o g a mjesta radi ruske
7 9
državne politike; ono je j o š n e d a v n o (g. 1 7 2 9 ) bilo glavni grad
M a l e Rusije, stolica hetmanska i sijelo m a l o r u s k o g a kolegija (str.
3 2 8 ) . U t o j t v r đ a v i p r o b o r a v i l i su B o š n j a c i n a p o v r a t k u v i š e o d pol
godine od početka ožujka do 20 rujna 1742.
N j e g a dakako- z a n i m a i b o r b a z a ruski prijesto, koja se o d i ­
gravala z a vrijeme njegova sužanjstva u Rusiji između Jelisavete
Petrovne i I v a n a A n t o n o v i ć a , r a d i k o j e su B o š n j a c i j o š d a l j e dvije
godine morali ostati u zarobljeništvu. Zanimljivo je n j e g o v o nego­
dovanje kao vjernika islama (u k o j e m u žena ima niži, podložni
p o l o ž a j p r e m a m u ž u ) , k a d je č u o , d a j e J e l i s a v e t a u z a š l a n a prijesto,
s k o j e g a j e b i o s v r g n u t sin A n e L e o p o l d o v n e . N i š a n e ć i n a posljednje
četiri carice ruske, K a t a r i n u I, A n u I v a n o v n u , Anu Leopoldovnu i
sada Jelisavetu Petrovnu, on govori:
» Z a t o , š t o se k o d M o s k o v a u v e o n e d o s t a j a n o b i č a j , d a pravo
uzaći na prijesto pripada kćeri, a dijete je - b i l o muško, njihovi
begovi, velemožni bojari, dogovorivši se s drugima oteše silom
djetetu prijesto« (str. 328).
H. Nesim-oglu je b i s t a r o p a ž a č , kojemu ne fali katkada ni
p j e s n i č k i p o l e t . E v o k a k o se n j e g a , s i n a b r d o v i t e Bosne, dojmiše te
beskrajne crnomorske stepe:

7 8
B a t u r i n p o h o d i o je H a d ž d ž N e s i m - o g l u u s i j e č n j u 1738, t o j e s t t r i d e s e t
g o d i n a p o s l i j e P o l t a v e , i j a m a č n o je s l u š a o o d domorodaca pripovijedati о
neuspjelom ustanku Ukrajine protiv Rusije. Zarobljeni B o š n j a c i išli su i s t i m
p u t e m , k o j i m je š v e d s k a v o j s k a u z m i c a l a o d P o l t a v e . N a k o n t o g a b o j a b j e ž a l i
su K a r l o X I I i M a z e p a s ostacima v o j s k e n a jug n i z desnu o b a l u V o r s k l e p r e m a
b r o d u u P e r e v o l o č n o j . T u i h j e 12 s r p n j a s t i g a o - M e n š i k o v . O s t a c i š v e d s k e v o j s k e
p r e d a l i s u se R u s i m a , a K a r l o i M a z e p a prebrodivši Dnjepar pobjegli su
к s v o m u prijatelju A b d a r r a h m a n - p a š i , m u h a f i z u o z i j s k o m u . О b o r a v k u K a r ­
l o v u u T u r s k o j H a m m e r G O R V I I 135 i d a l j e ; S o l . I R X V 309.
7 9
Ukrajin. Enc. I 791.
 » P o t i m d i v l j i m stepama sužnjevi, sljedbenici M u h a m e d a Pej-
gambera, gladni, mučeni žeđom, bosi, g o l o g l a v i , gazili su pješe.
U tim s t e p a m a k a m e n j a , planine, d r v e t a n i t k o ne z n a ni p o imenu.
B l a g o s l o v e n o s u n c e o v d j e se i z z e m l j e r a đ a i u z e m l j u z a h o d i . Te
stepe nalik su na n e o b u h v a t n o more. P o njima lutaju stada divljih
ovaca i koza i čopori divljih konja, b i k o v a i krava. Na leđima
barabaških kozaka radoznalo smo gledali kožuhe od kože divljih
8 0
k o n j a , k o j e su nas sjećale šube naših b e g o v a , p o i m e n u d ž i l k o v a .
E v o t a k v e su te s t e p e ! « (str. 324).
Za V o l g u tvrdi, da je v e l i č i n o m s e d m a rijeka na svijetu, i
z n a , d a je v e ć a i o d D u n a v a . U M o s k v i m u u d a r a u oči rasvjeta
prijestolnice, koja je doista u to doba bila uvedena po propisu
8 1
redarstvene vlasti.
»Pred kućom svakoga prezrenoga stanovnika (Moskve) ima
d v o r i š t e s k a p i j o m . P r e d s v a k i m d v o r i š t e m z a b i l i su u z e m l j u debeo
stup od ljudskoga boja. N a v r h u s v a k o g a s t u p a n a l a z i se staklen
fenjer, u kojemu stoji k a n d i l j . U v e č e , nedjeljom, a tako i u veče
drugih njihovih, lišenih G o s p o d n j e g a blagoslova, p r a z n i k a p a l e sve
te k a n d i l j e , i t a d a je v i d n o u g r a d u k a o p o d a n u « (str. 328).
Osobito- pjesnički opisuje tvrđavu Azak (Azov), za koju se
vodila dugo godina krvava borba sa Moskovima:
»Tvrđava Azak bila je n e k o č moćna krajina. Pošto su se
o d a v n a p o d t v r đ a v o m b i l i v e l i k i b o j e v i , s a v je o k o l i š p o s t a o o d k r v i
kao jogurt, a zemlja se izmiješala sa čovječjim kostima. Izvan
tvrđave imaju mjesta, počivališta brojnih šehita. A u tvrđavi, u
8 2
avliji pašina saraja, u blagoslovljeni četvrtak i ponedjeljak, pa i
d r u g e noći p r a z n i č k e n a d e v e t mjesta v i d i se m u b a r e ć n u r (blago­
slovljena luča). T a k o barem kazuju i pripovijedaju. I ta eto t v r đ a v a ,
krajina, toliko o d l i k o v a n a miloŠću A l a h o v o m , radi pohlepe i l u k a v ­
stva izdajica islamskog puka, udostojala se tako- gorke sudbine:
p r e d a š e je n a porušenje ćafirima!« (str. 323).
Takvim opisom nastoji uzdići kod svojih čitalaca duhovnu
revnost i volju za borbu s Moskovima.
Svojim suvjernicima n a t a n k o opisuje i znamenite bijele noći,
k o j e su se s v i h B o š n j a k a m o r a l e s i l n o d o j m i t i , j e r s u i h d o v o d i l e u
8 0
Š u b a d z y l q o v a ili c y l q a f a , 'species vestis p e l l i c e a e v u l p i n a e nobilioris'.
M e n i n s k i I I 383. S a s t a v l j e n o o d a r . d ž v l d » k o ž a « i q a f a » z a t i l j a k « , d a k l e š u b a
šivena o d k o m a d a krzna, koji su skinuti s lubanja.
8 1
Sol I R X L X
v 289.
8 2
N o ć u č e t v r t a k , t o j e s t u o č i p e t k a . U p o n e d j e l j a k r o d i o se p o predaji
P e j g a m b e r , i s t o g a je n o ć u p o n e d j e l j a k b l a g o s l o v e n a .
 pometnju pri vršenju n a m a z a u jaciju ( d v a sata p o z a h o d u sunca)
te n i j e s u m o g l i o d r e d i t i č a s z a l a s k a sunca.
» V o l g a leži na p u t o v i m a u tamni vilajet (qaranlyq vilajeti).
Z a z i m s k i h dana noć u t o m vilajetu traje o d sunca d o sunca, dva­
deset sati i p o , a d a n tri sata i p o . U r a z m a k u od petnaest kanaka
8 3
ondje leži A ž d a j i n o M o r e ( A ž d e r h a d e n i z i ) , na obali kojega рго^
stria se t v r đ a v a p o i m e n u Sibir. U tvrđavi Sibiru zimi dan, kako
s a m č u o , t r a j e t r i s a t a , a ljeti t o l i k o o n d j e t r a j e n o ć . U vezi s tim
1
na o t o c i m a Aždajina M o r a , pošto sunce nema vremena da izađe,
neko vrijeme zimi v l a d a mrak. U tvrđavi Kostromi d a n je trajao
d v a d e s e t sati i p o . Z a t o r a z d o b l j e ni n o ć n a t a m a , ni s u n č a n o s v i j e t l o
nijesu t i c a l i to mjesto, gdje o b i č n o r u d i z o r a . R a d i t o g a šeh i z O r k a -
pije (Perekop na K r i m u ) i v a i z iz K a f e (Feodosije) branili su nam
g o t o v o d v a mjeseca, d a k l a n j a m o jaciju. I o n i sami z a tih kratkih
noći nijesu vršili j a c i - n a m a z a , sve d o k sunčani z r a c i nijesu počeli
d o t i c a t i z e m l j u . U Sibiriji d a n traje tri sata, a n a o t o c i m a Aždajina
M o r a d a n mora trajati svega sat i p o ili d v a sata. R a d i t o g a ondje
d v a ili tri mjeseca p o p r i l i c i s u n c e n i k a k o ne i z l a z i , i zato- se to
mjesto i zove Tamni vilajet. N e k a d a p a k ondje više godina nema
n o ć n o g a m r a k a . A ljeti ondje u o p ć e p o n a r e d b i Gospodara svemira
nema n o ć i . T a k v e su n a m barem obavijesti davali nevjernici, koji
su d o l a z i l i iz S i b i r i j e . A m i s m o se s a m i u v j e r i l i , d a m e đ u duljenjem
noći i kraćenjem dana postoji u z a j a m n a z a v i s n o s t « (str. 326—327).
S v e gore rečeno i često u p u ć i v a n j e a u t o r a n a l o k a l n e domorod-
ske i z v o r e n j e g o v i h izvještaja p o k a z u j e s j e d n e s t r a n e , d a je dosta
dobro v l a d a o ruskim jezikom, a s druge о relativnoj slobodi, koju
su z a r o b l j e n i c i kasnije u ž i v a l i u općenju s domaćim stanovnicima.
H. Nesim-oglu pokazuje se t a k o đ e r dobro upućen u tursku
povijest, osobačo u političke odnošaje Turske i Rusije i u njihovu
borbu z a C r n o M o r e . K o j i p u t o n v r l o k r i t i č k i ocjenjuje djelovanje
svoje vlade, u čemu možemo' naslućivati odjek raspoloženja, k o j e je
u toi v r i j e m e vladalo u vojsci. Tako prigovara (str. 322) vladi
Huseina Ć u p r i l i ć a , ne spominjući imena, i naziva vezire »izdaji­
c a m a , k o j i su i z d a l i n a r o d i s l a m s k i i p r e v a r i l i N j e g o v o V e l i č a n s t v o ,
blagopokojnoga sultana Mahmuda (pogrešno mjesto M u s t a f u II)«,
8 4
j e r su i z d a l i A z a k m o s k o v s k i m n e v j e r n i c i m a . A l i zato- s p r i z n a n j e m

8 3
Autor misli valjada Bajkal. Ažderhan je tur. ime Astrahana.
A ž d e r h a ( n ) - d e n i z i b i l o bi A s t r a h a n s k o , t o jest K a s p i j s k o M o r e .
8 4
A z o v b i o je u s t u p l j e n R u s i j i n a s t o j a n j e m r u s k o g p o k l i s a r a U k r a j i n c e v a
za M u s t a f e II i velikog vezira Huseina Ćuprilića mirovnim ugovorom od
spominje (str. 323) v e l i k o g a vezira Baltadži Muhamed-pašu, koji
je, r a z b i v š i g. 1 7 1 1 na Prutu samoga kralja moskovskoga Petra,
u z e o s v e t v r đ a v e u c r n o m o r s k i m s t e p a m a o d M o s k o v a , digao- i h s v e
u lagum, a topove i zalihe dovezao u Oziju. Taj njegov sud о
Muhamed-paši pokazuje, da u vojsci turskoj nije bilo sumnje о
lojalnoj ulozi velikog vezira u mirovnim pregovorima s Rusijom,
k a d je pustio n a s l o b o d u o p k o l j e n o g a P e t r a i n j e g o v u v o j s k u . O v a
je činjenica to značajnija, š t o je k a o posrednik između Petra i
Muhamed-paše bio rođak njegova pokojnog zapovjednika Bećir-
8 8
paše, alajbeg Hasan Čengić.
Nema sumnje, da je H . N e s i m - o g l u stajao blizu vrhovnom
zapovjedništvu turskom i s pažnjom motrio tečaj i razvoj rusko-
turskog rata. U svojim memoarima o n točno- i p o t a n k o - b i l j e ž i tok
te borbe na raznim dijelovima fronte: kod Azaka (Azov), kod
K y l b u r u n a (Kinburn), na K r i m u , a za svoga sužanjstva na Dnjestru
i kraj Hotina. Detaljno opisuje također uspješne borbe i pobjede
turske n a d N i j e m c i m a u Bosni i k o d Beograda. O n kuša često na­
voditi imena ruskih g l a v n i h z a p o v j e d n i k a z a v r i j e m e te i l i druge
vojnice, iako koji put miješa feldmaršala Lascyja s generalima
Lesliem i Leontjevom, a diplomate Nepljujeva i Vješnjakova pravi
generalima. Ne možemo mu kao tuđincu radi tih malih omašaka
prigovoriti, napose z a t o , š t o je p i s a o s k o r o t r i d e s e t godina poslije
tih događaja, о kojima pripovijeda.

VIII

Tko je dakle upravo bio autor ovih zanimljivih memoara,

koji je s k r o m n o i z o s t a v i o sve p o d a t k e о sebi, o s i m s v o g a imena?
U p r v o j s t u d i j i о n j e m u i s t a k l i s m o v e ć (str. 3 0 5 — 3 0 8 ) teškoću, da
se t o č n i j e o b j a s n i n j e g o v a n e p r o s j e č n a l i č n o s t . I p a k ć e m o t o poku­
šati. S a s t a v i v š i r a z n e detalje izrekli smo v e ć p r e t p o s t a v k u о o d l i č n o m
porijeklu njegovu. Hadžiluk pređa njegova Nesima svjedoči о
imućnosti njegova roda. P r i lingvističkoj analizi njegova spisa na­
l a z i m o , d a a u t o r s a s v i m o k r e t n o v l a d a t u r s k i m j e z i k o m , ali d a ima
koji put dosta originalnu krivu fonetičku ortografiju, napose u
pisanju nekih arapskih i z r a z a . D a k a k o H . N e s i m o v i ć nije majstor
t u r s k e r i j e č i ; n j e g o v j e z i k n i j e e l e g a n t a n ; o n nije v e l i k i s t i l i s t a . To

13 lipnja 1700. Petar I izgubio je A z o v u govor om na Prutu 22 srpnja 1711.

H a m m e r G O R V I I 24—25.
8 5
Bašagić K U 90.
 je v i š e t a k o z v a n i q a b a - t u r k c e , p r o s t t u r s k i j e z i k , p u č k i razgovorni
j e z i k , j e z i k čaršije. T a o k o l n o s t dopušta nam više o d svega pret­
postavljati hrvatsku pripadnost autora, koji je turskim jezikom
v l a d a o v i š e p o sluhu, a slabiji b i o u o r t o g r a f i j i . K a o v o j n i k stručnjak
on u o s t a l o m nije ni t r e b a o d a u č i finese a r a p s k e i persijske stilistike.
K a d kritički ispitamo sadržaj m e m o a r a , opažamo- baš čisto v o j n i č k u
specijalizaciju a u t o r a , ali dosta širok za ono vrijeme historijski i
politički obzor.
Više puta ustanovljena realnost i istinitost prikazivanih do­
gađaja čini njegove memoare vrijednima u> h i s t o r i j s k o m pogledu.
A l i o n i su z a n i m l j i v i i s a p s i h o l o g i j s k e s t r a n e k a o j e d i n i suvremeni
dokumenat, koji neusiljeno odražava doživljaje hrvatskoga musli­
mana u bliskoj p o j e z i k u i k r v i , ali d u h o v n o njemu tuđoj ruskog
okolini. Religiozni nazori ogradili su p s i h o l o g i j u p i s c a i m i bismo
uzalud tražili u njegovim uspomenama osjećaj о zajedničkom
porijeklu ili barem aluziju о jezičnoj lakoći sporazumijevanja,
zarobljenih Bošnjaka s ruskim domorocima. Fanatičko preziranje
r u s k i h n e v j e r n i k a i m r ž n j a n a n j i h j a v l j a j u se g o t o v o u s v a k o j r e č e ­
nici. M o ž d a je u t o m p o g l e d u u l o g u i g r a l a tendencija m e m o a r a : da
moralno i duhovno djeluju n a p r a v o v j e r n e i podignu njihov duh u
n o v o j teškoj borbi s M o s k o v i m a , k o j i h je v o j s k a u v r i j e m e sastav­
8 8
ljanja o v i h uspomena stajala već pred Balkanom.
S v a k a k o na općoj pozadini drugih proizvoda islamske knji­
ževnosti H r v a t â T e v a r i h H . N e s i m - o g l i j i n o d l i k u j e se spomenutom
strogom stvarnošću u opisivanju događaja, u z d r ž a v a n j e m autora od
raspravljanja bilo k a k v i h vjerskih p r e d o d ž a b a i tema, i odsutnošću
i s t o č n e m a n i r e i k i ć e n o s t i . T i m se n j e g o v i m e m o a r i vrlo prihližuju
analognim djelima zapadnih literatura.
P o H . N e s i m - o g l i j i n i m u s p o m e n a m a o t v o r i l a se p r e d n a m a j o š
jedna sjajna strana u povijesti njegove domovine. U svome djelu
on je o v j e k o v j e č i o svijetlu sliku s v o g a j u n a č k o g a serašćera Bećir-
p a š e Č e n g i ć a i u s p o m e n u о m u ž e v n o j b o r b i s v o j e o r d i j e , k o j a se n i j e
osramotila ni u t e š k i m b e z n a d n i m bojevima na dalekim obalama
Crnoga Mora.

8 6
H . N e s i m - o g l u n a g l a š a v a , d a je cilj n j e g o v a T e v a r i h a » s k l o n i t i svojè-
brojne prijatelje i drugove, koji toliko ž u d e sveti rat i p o b j e d e n a d ćafirima,
da prelistavaju u veče za razonodu o v e stranice i da pomenuvši u m o l i t v a m a
sve šehite islamske očitaju za rahmet njihove duše fatihu«.