enje za njega ve je bilo tu, nedostajala je samo povoljna prilika.

Prvi povod su dali pogranini namjesnici meusobnom izdajom, jer je erif-beg, han iz BitIisa, otpao od sultana i poklonio se ahu, aUlama, Tahmaspov namjesnik u Azerbejdanu, roen u Teki, postao je otpadnik u nemirima za Bajezidova vremena kao ejtankulijev pristalica, pa zatim preao u Sulejmanovu slubu. Nekoliko mjeseci prije odlaska u Giins (Kiek), poljubio je Ulama u Carigradu sultanovu ruku, pa je kao beglerbeg Hizr Kajfe dobio u leno itavo podruje BitIisa s go dinjim prihodom od dva milijuna aki (etrdeset tisua dukata). Beglerbezima Karamana, Amasije, Zulkadra, Sirije i Dijarbekra nareeno je da mu pomognu svojim etama da osvoji Bitlis. Ulama je opsjedao BitIis, ali je erif-beg doao u pomo i osmanske ete su napustile opsadu, Ovu je vijest primio Sulejman na polasku u Giins (Kiek), pri ulasku u Srijem. Oponaaju! Ulamin primjer, Zulfikar-han, - perzijski namjesnik Bagdada, koji je imao naziv halifa svih halifa - poslao je Sulejmanu kljueve Bagdada i tamo se nadao oduprijeti ahu, ali uskoro su ga neki ljudi, vjerni ahu, napali, ubili i Bagdad je tako ponovno doao u ruke ahu. Sulejmanova vladarska ast zahtijevala je da obrani otpali BitIis i Bagdad na koji je raunao, pa se sada rasplamsa punom snagom dugo suzdrani i ve davno odlueni rat protiv Perzije. Serasker, veliki vezir, odmah se nakon sklopljenog mirovnog ugovora s Ferdinandom za jesenske ravnodnevice spremi osvojiti BitIis, a sultan je trebao za proljetne ravnodnevice doi osvojiti Bagdad. 21. 10. 1533. Jo s ove strane Konje, kada je vojska logorovala kod inarlija, dola je s vijesti o erif-begovu porazu i njegova glava koju je poslao Ulama; bogato namjesnitvo je potvreno njegovu sinu emsedinu, a serasker je prezirnio u Halepu (Alep). Za vrijeme zimovanja pregovaralo se sa zapovjednicima perzijskih tvrava, to je olakalo predaju kad se pribliilo proljee, a s njim i vojska. Predale su se tvrave Adiluvaz, Ardi i Ahlat. Sve tri tvrave leale su na sjevernoj strani velikoga jezera; zapadnjaki geografi ga nazivaju Van jezero (koje lei istono od ovoga), a istonjaki geografi ga nazivaju Ardi, ali ve kod Ptolomeja nailazimo na ime Arzisa. Ako od Vana idemo sjeverno, du jezerske obale, dolazimo preko prijevoja Bendmahi najprije u Ardi, stari Arce, koji lei u plodnoj ravnici, posaenoj orasima. Dvije postaje dalje, prema zapadu, nalazi se Adiluvaz, koji lei sasvim do jezera, koje je potopilo jedan dio njegovih zidina; jedna postaja dalje prema Ahlatu je stari Hlijat, staro boravite turkmenskih kneeva koji su se nazivali ermenah, tj, kraljevi Armenije. Mjesto lei na jednoj prijatnoj, plodnoj ravnici, znamenitoj po veliini svojih jabuka, gdje jedna tei do stotinu drahmi. esto je pustoen zemljotresima i ratovima, od Harizmanca Delaledina Minkbernija kada je 1228. grad oteo Selducima, onda od Mongola za Deng!z-hana i od

388

Tatara za Timura. Bilo je to rodno mjesto mnogih znamenitih uenjaka, grobnica armenskih i turkmenskih kneeva, pa i prea osmanskog vladarskog roda. Ibrahimov je plan bio da ide putem od Haleba (Alep) preko Dijarbekra i Mosula u Bagdad, ali ga je u izvoenju toga plana omeo defterdar, koji je imenovan ujedno za ehaju, tj. seraskerova zamjenika. Bio je to Iskender Celebi, kao ministar financija carstva, SuJejmanovim povjerenjem i zbog vlastitog bogatstva neobino moan ovjek koji se bogatstvom i sjajem mogao mjeriti svezirima, a ini se da se htio natjecati i s velikim vezirom. Imao je est tisua robova, meu njima tri stotine koji su nosili zlatne kape. Ibrahim je imao samo stotinu robova sa zlatnim kapama vie, oba vezira su imala takvih samo ezdeset do osamdeset. Kad se ilo u vojnu, njegov je ehaja nadzirao tisuu i dvije stotine dobro naoruanih ljudi u pratnji s dobro opremljenim konjima. Po popisu eta koje je trebalo dati, defterdar je tada bio duan dati za vojsku trideset naoruanih ljudi. Ibrahim je od njega prijaznim rijeima traio da dade, osim svoga kontingenta, jo stotinu i deset konjanika prigodom ulaska u perzijski rat. Defterdar, koji nije mislio da taj broj sasvim odbije niti odobri, dao je stotinu i deset ljudi, ali je u taj broj ukljuio i kontingent od trideset ljudi. Ibrahim potisne svoj bijes, ali se od tog vremena srdio na defterdara koji je prieljkivao pad velikog vezira, poto je sam izgubio njegovu milost, dok je ovaj pripremao njegov pad. Njihovo meusobno neprijateljstvo podjario je Naka Alija, sirijski zemaljski popisiva, veliki spletkar, koji se nadao da e padom defterdara zauzeti njegov poloaj. Njegovim spletkama, ali sigurno neposredno na Ibrahimov nalog, dogodilo se, da je u asu kad su trebale krenuti deve sa blagom, nastala vika zbog krae. Ljudi velikog vezira su dotrali, uhapsili su trideset ljudi koji su se nali kod deva za prenoenje blaga i ovi su slijedeeg dana priznali pod mukama da su htjeli opljakati blago, skriveni u tami noi, a sve po nalogu defterdara. To je bila bezrazlona kleveta i u ustima itave vojske smatrana je za seraskerovo djelo. Iskender Celebi nije vie vidio drugoga sredstva, nego da nastali jaz izmeu njega i velikog vezira po mogunosti premosti njegovim padom. Da bi sakupio najoitije razloge, posluio se naroito prebjegom Ulamom i iao za tim da se ba ide prema ahovu glavnom gradu koji je ovaj, prema najnovijim vijestima, napustio. Bagdad bi onda morao sam po sebi pasti. Tako se nadao da e u neprijateljskoj zemlji dovesti osobnog neprijatelja do propasti, a Ibrahimovo astohleplje i tatina da se nazove osvajaem Tebriza, odgovaralo je lukavo postavljenoj stupici. Pohod je iao u smjeru Tebriza, izbjegavajui Bagdad. Kod Biredika se prelo preko Eufrata, a kod Amida su se odmarali 14.5. 1534. mjesec i po da bi sredili vojsku. Deseti dan nakon polaska iz 23.6. Amida logorovali su u Suvareku. Tada su im doli u susret po-

389

slanici s kljuevima grada Aunika i tvrave Van, najbolje utvrene u itavom Osmanskom carstvu; pred njom je Timur, osvaja svijeta, boravio s vojskom tri sedmice opsjedajui je, a deset tisua ljudi uzalud je pokualo itav dan raznijeti stijene. Sirijski zapovjednik Husrev-paa bio je imenovan njezinim zapovjednikom. Slijedeeg dana je Emir-beg,od turskoga roda Mahmudija, donio kljueve Sijavana, pa su se nakon toga predale utvrde: Harem, Bidkar, Ruseni, Hul, Tenuz, Avnik, Baje13.7. zid, Vajtan i Ihtiman. Prvoga dana devetstotina etrdesete godine po Hidretu slavio je Ibrahim svoj sveani ulazak u Tebriz; nastani se u ljetnom vojnom stanitu Sadabada, zapoe na junoj strani grada kod krasne Gazanove grobnice gradnju jednog dvorea, postavi onamo posadu od tisuu momaka s pukama da bi grad odrao u disciplini, dade im jednog suea i osigura grad straom da bi graanima ouvao ivot i imetak. Usprkos fetve koja je dozvolila opu pljenidbu i krvoprolie nevjernika, postigao je da nikome ne padne ni vlas s glave. Jedini poraz Ibrahimove vojske, a vrlo velik i koji se osjeao, pretrpio je u brdovitim klaneima KizildecTaga. Ulama i defterdar Iskender elebi potakli su ga da pod njihovim vodstvom poalje deset tisua ljudi u ove planinske klanee u kojima je veina neprijatelja pobijena. Zbog toga se iste sedmice pojave poslanici irvanskoga aha i gilanskoga aha, Muzafer-hana, s pokornim poslanstvom i darovima. Azerbejdansko namjesnitvo Ibrahim povjeri Ulami, a namjesnitvo Iraka da Bajenderoglu Murat-begu. Sve je to, kad je za to dolo vrijeme, javio veliki vezir pobjednikim pismima u pokrajine, a iz Tebriza je o svemu izvjestio cara. Sulejman je poao istoga dana iz tlshidara (Skutari) 'kad 13.6.1534. je Ibrahim poao iz Amida. Prije toga je Aloisia Grittija poslao s tri tisue ljudi u Ugarsku, sigurnost glavnoga grada je prepustio jednom sandakbegu, a Malu Aziju svome sinu Mustafi, namjesniku Saruhana. Pohod je vodio kroz glavne gradove Anadola, Iznik, Kutahiju, Akehir i Konju. U ovom je gradu primio kljueve tvrave Van, koje mu je poslao serasker, a s njima i kljueve drugila palih gradova i tvrava. Zahvalan nebu, posjeti Sulejman grobnicu Delaledina Rumija, velikog pjesnika-mistika, gdje se uilo (recitiralo) iz Kurana i Mesnevije; zatim je odran sveani vjerski obred dervia uz ples pri kojem su se vrtili oko sebe uz zvukove frule i udaranje u bubnjeve. Oduevljenje dervia bilo je pojaavano stalnim brzim okretanjem da su i kod gledalaca izazvali ekstazu, pa je izgledalo da se i sam grob vrti, a ovdje pokopani veliki sultan u carstvu duhova, mula Hunkar, tj. carev mula, inilo se da sjeni Boje sjene na zemlji, velikom caru Sulejmanu, unaprijed jami pobjedonosni svretak vojne. Veliki se sultan preporui u molitvi sultanu u earstvu duhova, iji je otac bio Sultanul-ulema tj. sultan uenih pravnika, a njegov se sin zvao sultan Veled, tj. sultan dijete. To je

390

,isto uinio u Sii Gazi, na gr6bu Sid elcBatala, tj. sejida-borca, prvog arapskog sejida koji je onom panjolskom prethodio etri i pol stoljea, a u Erzurumuna grobu ejha Ebu Ishak Karzunija. Iz Ardia, kojeg je sultan dao seraskeru kao leno, poslao mu je po vrhovnom konjuniku, Mehmedu, darove izvanredne vrijednosti, a na vijest da se Perzijanci pribliavaju vojsci velikog vezira, zakljueno je na divanu da se ide prema Tebrizu. Osam dana nakon toga, Sulejman je uao u Tebriz, u ahovu prijestolnicu, a itelji su, estitajui, izali pred njega. Slijedeega jutra sretnu se obje vojske kod Audana. Drugi je dan odran sveani divan na kojem su serasker, 'beglerbezi, age, defterdar Iskender, reis-efendija Delal-zade Mustafa Celebi i niandija Sidi-beg dobili kaftane. Domae sultanove ete, janjiari i redovita konjica, dobili su svaki po tisuu aki ili dvadeset dukata. Gilanski knez Melik Muzafer poljubio mu je ruku, poklonivi mu se. Sinu irvanskog aha dano je vrhovnitvo nad posadom u Tebrizu koja se sastojala od eta bega od Bajburta i Kumaha, bega od Karahisara i Adane. Pohod je .iao juno preko Mijane, Sengana ka Sultaniji, kuda je stigla vijest da je ah pobjegao, a da je Mehmed, princ iz prijanje vladarske obitelji Zulkadr, preao Osmanima. Osim Zulkadrova sina, preao je jo i aruhbegov sin Mehmed s pet drugih koji su sultanu na sveanom divanu poljubili ruku i dobili na dar novaca, odjeu i turbane. Ve je zahladilo, pa je prolaenje planinama prema Hamadanu bilo vrlo oteano. Mnogo je teglee marve izgubljeno, a zbog kiom raskvaenih puteva zakasnilo je topnitvo. Ibrahimovo neraspoloenje zbog toga iskalilo se na defterdarovom ehaji, ,koji je bio zaduen kao vrhovniopskrbnik za konak. On je smijenjen, a njegovo veliko leno pridodano je dravnim imanjima. Jo su tei bili putevi s onu stranu Hamadana u klancima Elved ili Orontes. Mnogo je teglee marve palo, stotinu postolja za topove spaljeno je zbog potekoa prijevoza, a topovi su zakopani u zemlju. ak je i le niandije Sidicbega, koji je na ovom pohodu putem umro, te elio da bude pokopan uz grob velikog imama u Bagdadu, pokopan u dvorcu ahi, poto su ga etiri dana nosili sa sobom. Uz velike potekoe napredovali su prema Bagdadu, iji je zapovjednik, Mehmed Teke, dodue poslao pismo kojim javlja da e se pokoriti, ali je ipak otiao sa svim svojim etama. Veliki je vezir iao naprijed da zaposjedne grad bez obrane. Kljueve grada poslao je po svojem zastavniku sultanu koji ga je za to nagradio s pet stotina dukata i zvornikim sandakom, koji je godinje donosio tri stotine tisua akoi (est tisua dukata). Ibrahim je dao zatvoriti gradska vrata da sprijei pljaku. Slijedeeg dana serasker poljubi sultanu ruku, a njegovoj je ruci isplaeno dvadeset tisua dukata, a isto je toliko dobio kao godinje poveanje svoje plae, upuen na primanja iz Egipta. Divani Jeoji su slijedili 391

20.9.1534.

27.9. 1534.

24.10.

31. 12.

1. 1. 1535.

bili su odreeni za poklonstvo beglerbega, begova i aga, uz rukoljub cara, a tada su podijeljene i slube. Dotadanji reis-efendija, Delal-zade Mustafa Celebi, povjesniar, postao je niandija, na njegovo je mjesto doao Redep kao reis-efendija i Ramazanoglu Mehmed, koji je takoer napisao povijest Osmana i kasnije je postao niandija (za razliku od preanjega, nazvan je mali). Imenovan je povjerenikom za molbe (teskeredi), ataj je poloaj prije toga takoer imao veliki niandija. Niandija je dobio krunska imanja od osamdeset tisua aki (tri tisue est stotina dukata) prinosa. Reisefendija je dobio leno od pedeset tisua aki ili tisuu dukata. Divanski sekretari su dobili leno od osamdeset tisua aki (tri stotine i ezdeset dukata). Bagdad je istona pogranina tvrava Osmanskog carstva protiv Perzijanaca, kao to je Beograd zapadna protiv Nijemaca, a naziva se Darus-selam, tj. kua spasa, kao to je Beograd nazvan Darul-dihad tj. kua svete borbe. Bagdad se jo naziva i Darul-hilafet, tj. kua halifata, jer je bio stara prijestolnica haUa iz porodice Abasa i Burdul evlija, tj. bedem svetih, jer je tu u grobnicama sahranjeno toliko svetih i pobonih ljudi. Zove se jo i Sevra, tj. kosi grad, jer je sa ulaza do bedema unutarnji dio vrata prekriven vanjskim. Stotinu etrdeset osme godine po Hidretu, tj. 765. god. po kranskom raunanju vremena, sagradio je grad Mensur, drugi halifa iz kue Abasa, na istonoj obali Tigrisa, da bude prijestolnica njemu i njegovim nasIjednicima, a u tako sretnoj kombinaciji zvijea, kau istonjaki povjesniari i geografi, da od trideset i est halifa iz obitelji Abas, koji su vladali u Bagdadu, ni jedan jedini nije umro unutar gradskih zidina, premda je tu vie njih pokopano. Povjesniari kau da je grad dobio ime po jednom derviu ija je elija tu bila, ali je vjerojatnije da ime potjee od plodnoga zemljita za vrtove kojima je grad okruen, kao to se ve li vrijemekraljice Semiramis ovaj lijepi kraj oko Hamadana nazivao Bagistan ili zemlja vrtova. Jo i danas s bagdad skim riinim poljima palmama raste slava njegovih datula, limuna i narandi, ali susjedni gradovi arapskog Iraka daju najbolje plodove. Okolica Basre daje eernu trstiku i riu; Vasit daje jabuke i groe, ehrban nar (ipak). To je veliko skladite perzijske i indijske trgovine koja polazi od Basre i Isfahana kroz Siriju pa kree putem Male Azije. Okruuju ga jaki bedemi sa stotinu i pedeset kula i duboki opkop. S istone strane je Tigris, kao luk ije tetive ini ova rijeka, a perzijsko ime joj je strijela; njez.in je opseg dvanaest tisua lakata. Prema sjeveru se otvaraju Vrata velikog imama, jer odavde vodi put od kojih sat vremena sjeverno od Bagdada do grobnice velikoga imama Ebu Hanife. Dvoja druga vrata zovu se: bijela i mrana. Vrata na mostu vode mostom preko Tigrisa u predgrae na zapadnoj strani, koje se zove Kular-kalasi, tj. dvorac ptica. Od stare palae halifa, od Palae drveta - koju je sagradio halifa Muktedir, da smjesti 392

veliko zlatno drvo na ijim su granama lijevo i desno bile slike konjanika, obuenih u bogatu odjeu s maem u ruci - danas vie nema ni traga, Jo se slikovito podie bogomolja grobnice Zubeide, Harun Raidove supruge, Nitko vie ne zna gdje je stajala akademija iz poetnog vremena Islama, to ju je sagradio veliki vezir Nizamul-mulk (dravni poredak), a zvala se Nizamije, ali ona to je sagraena po njezinu uzoru od pretposljednjeg halife iz kue Abasa, Mustansira, danas je glavna mitnica odreena da se na njoj razmjenjuje roba umjesto ideje. Mnogobrojni grobovi, koji su gradu dali poasno ime bedema svetih, nalaze se dijelom u samome gradu, dijelom u sjevernom predgrau Rusafe, dijelom nasuprot ovome, na zapadnoj obali rijeke. U samome gradu se uzdie grob ejha Abdul-Kadir Gilanija, osnivaa vrlo proirenog dervikog reda Kaderija; jo je tu i grob velikog ejha Suhraverdija, koji je umro kao muenik svoga filozofskog uenja, kao uvar groba imama Ebu Hanife, poznat po velikoj svetosti. Imam Ebu Hanifa prvi je od etiriju imama, etiriju pravovjernih obreda u Islamu kojih se dre ueni pravnici i on je ope poznat pod imenom veliki imam, Uz tri druga u Bagdadu, poiva i etvrti, naime imam Hanbel. Preko puta groba najveeg od etiriju pravovjernih osnivaa islamskog obreda podie se na zapadnoj obali Tigrisa grob dvojice od dvanaest imama iz Poslanikove obitelji, naime sedmoga, Muse Ali-Kasima, tj, koji svladava svoju srdbu, i njegova unuka Muhameda Takija, devetoga imama. Osim ta dva imama, osnivaa obreda, i dvojice imama, pretendenata na stolicu halifa, u Bagdadu poiva jo vie imama mudtehida, tj. tumaa zakona, naroito imami Ebu Jusuf i Muhamed, prvi po ljestvici nakon etiri osnivaa obreda; onda su tu grobovi velikih mistika, ejh unejda, ublija i Mansura Halada; ovaj je posljednji, jer se izdavao za otjelovljenje boanstva, zavrio ivot pod okrutnim mukama; konano u Rusafeju, gdje je grob najveeg imama, i grobovi su vie halifa iz obitelji Abasa. Grobovi samih halifa govore jo kao svjedoci davno prohujalog sjaja palaa i zgrada kojima su uljepali svoju prijestolnicu. Ve dvije stotine godina nakon njihova osnutka, u Bagdadu je graena, osim palae za halifu, jo jedna za Muizudevleta (koji asti dravu), za kneza mone dinastije Buje, koja je vladala perzijskim i arapskim Irakom, pred kojom su drhtali halifi. Bila je tu krasna bolnica, to ju je sagradio najvei vladar ove dinastije, Adhadedevlet (siromaan carstvom); tu je bila i zvjezdarnica, asagradio ju je njegov roak erefedevlet (plemstvo drave). Palaa je izgorjela jo prije nego su Mongoli zauzeli grad, kad je ah Harizma Delaledin Minkberni opustoio grad, ali palae, bolnica, zvjezdarnica i akademija nestali su u krvi i plamenu, ime je Hulaku-han na mongolski nain oistio grad od njegovih zgrada i itelja. Stari je Bagdad propao s halifatom, a iz svojih se ruevina grad opet podigao pod vladavinom dinastije Ilhanida i
393

knezova Crnog i Bijelog ovna, koji su kao vladari Iraka slijedili jedan za drugim. Dengiz-hanovim stopama je iao Timur, prekrivi Bagdad krvlju i izgradivi u njemu piramidu lubanja. Sah Ismail, osniva dinastije San, otrgnuo je Bagdad vlasti knezova Bijeloga ovna, a njemu je vlast oduzeo Osman Sulejman. Od sada je nosio naslov, koji je preuzeo od svoga pretka Mehmeda Osvajaa (el-Fatiha) koji ga je pronaao, mtime: gospodar dvaju dijelova svijeta i vladar nad dva mora, a od oca je preuzeo naslov: sluga obaju svetih mjesta (Meke i Medine), koji je naslijedio kao jedan gospodar triju prijestolnica: Carigrada, Edrene i Bruse i jo monog Kaira, anadodao je Damask krasan kao raj i divni Haleb; a naziva se i gospodarom Beograda, kue svetoga rata, i Bagdada, kue spasa i pobjede. Sulejmanov boravak u vojnom zimovalitu Bagdada trajao je etiri mjeseca. Vrijeme je upotrijebio s velikim vezirom dijelom za ureenje novog namjesnitva s pomou popisivanja zemlje i lenskoga sistema, a dijelom za posjeivanje grobova u Bagdadu i znamenitih hodoasnikih m jesta u Kerbeli i Nedefu, gdje su pokopani Alija i njegov sin Husein. itava zemlja izmeu Tigrisa i Eufrata posveena je islamskom legendom. Hodoasnik moe nai mjesta, gdje su lubanje muenika vjere na bojitima Lemlema, Demdeme, Kerbele i Kadesije, gdje su navodno grobovi etiri poslanika: Adema (Adama), Nuha (Noe), Ezekijela i Ezre; grobovi est imama iz obitelji Muhameda, peata poslanika, Alije, Hasana, Huseina, Askerija, Kasima i Takija. Tu je i peina iz koje je nestao zadnji od dvanaestorice imama Mehdi, a pojavit e se opet prije Sudnjeg dana. Ta mjesta e hodoasnici posjeti sa strahopotovanjem i uenjem. Sveta mjesta. koja su posveena legendom, vie e djelovati na putnika, nego historijom i opisima istaknuta mjesta, gdje su nekad stajale najljepe palae Sedir i Havrnak, Devani i Agarkuf, koje su sagradili Munsir, Numan, Monsur i Kejkavus. Oni znae vie nego poloaj starih arapskih gradova Hire i Kufe, vie nego razvaline Termodona i Ktezifona, pa ak i vie nego one Babilona, u kojem musliman trai samo zaarani bunar u koji su pali aneli Harut .iMarut, jer su htjeli zavesti jednu lijepu enu i jer su ljude htjeli nauitiarobnjatvll, a vise tu sve do Sudnjega dana objeeni lancima za noge. Ona je od svoj.ih zavodnika nau.ila arajue rije.i i pomou njih se uspela na nebo ,i tako je lijepa Anahid stavljena na jutarnju zvijezdu, gdje lirom, koja ima suneve iee, predvodi kolo zvijezda. Sve to za Sulejmana nije imalo takvu vanost kao to da pronae grob prvoga od etvorice utemeljitelja obreda, grob velikog imama Ebu Hanife, koji su Et i bili razorili i ak oskvrnuli kraom .i paleom kostiju koje su tamo nali. Sretna je okolnost za posmrtne ostatke velikog imama i za Sulejmana, kojem je bilo mnogo stalo da ih pronae, bilo to da je bivi ,uvar groba u povjerenju odao auu da mu se. prije nego su Uti razvukli grobove, u snu prikazao najvii 394

imam i da mu je naloio da njegove zemne ostatke spasi od krivovjernog oskrvnua to pretstoji, a on da je posluao zapovijed, prenio tijelo i promijenio njegov le za nevjerniki. Sarasker, kojega je au o tome obavijestio i sultanu dojavio, stavio je u zadatak pobonom profesoru Takunu da potrai ovaj grob i on je uskoro zatim javio da na oznaenom mjestu rade namjeteni radnici i da raskapaju zemlju, te da su naili na ostatke zida od kojeg se irio unaokolo miris mousa (miska). Na ovaj nevarljivi znak o istinitosti grobarovih podataka, pouri serasker na oznaeno mjesto, podigne sam svojom rukom kamen i otkrije grob najveeg imama. Sulejman sam poe onamo, spusti se u grobnicu i itava je vojska bila osvjedoena da krivovjerci nisu spalili kosti velikog imama, kao to se dosad mislilo, nego je bilo odreeno velikom veziru i najveem gospodaru da nau grob koji mirie po mousu (misku). Otkrie groba velikoga imama nije bilo nita manje sretan nalaz pri zauzimanju Bagdada, nego pronalaenje groba Ejuba, Poslanikova druga, pri osvajanju Carigrada. Makar taj nalaz i bio domiljaj, ipak je snano djelovao na vojsku koja je hodoastila do njega, a to to ga je pronaao veliki sultan, osvaja Bagdada, mislili su da ga je nebo oito usreilo, i to ne manje nego njegova pretka osvajaa Carigrada. Kao to je Mehmed II Ejubov grob ukrasio damijom, tako je i Sulejman kraj groba najveeg imama postavio damiju i otada je to najposjeenije mjesto hodoaa svih pobonih sunita i pravovjernih muslimana. Iz Bagdada je Sulejman poslao aue s vijestima o pobjedi u Veneciju ,i u Be. Onamo je poslao aua Memia, a poslije je poslao i jednog drugog Ferdinandu da bi se putem njega potuio zbog Grittijeva umorstva. Za vrijeme zime, to su je proveli u B&gdadu, porasla je Ibrahimova mrnja i elja za osvetom prema Iskender elebiji, koji je dodue bio smijenjen i zasad svojom moi nije vie ugrozio Ibrahima, ali je opet mogao postati opasan. Njegovo je bogatstvo bilo jo uvijek isto, sve dok nije sazrela smrtna osuda to ju dodue nije izrekao veliki vezir nego sultan, na to ga je naveo Ibrahim. Divan je odran u za to odreen dan, kad je stigla zapovijed da se smijenjeni defterdar Iskender elebi smakne, i to da sramotno bude objeen na trgu u Bagdadu. Bilo je to prije nego to su oba 13.3.1535. vezira, Ajaz i Kasim, nakon velikog vezira, ula li dvoranu. U isto je vrijeme izdana zapovijed da se njegovih est do sedam tisua robova ne prodaju javno, nego da se pridrue carskoj sviti, a njegova imanja kruni. Malo dana zatim odsjeena je glava njegovu tastu, Husein elebiji. Iskender elebi nije drao toliki broj robova zbog ljubavi prema raskoi, nego i kao mjeru staranja da poloaje u dravnoj slubi opskrbi sposobnim ljudima. Oni koji su se najvie istakli duhom i hrabrou bili su odabrani za riznicu i bojno polje. Sedam od njih su tokom vremena uznapredovali do poloaja vezira i velikih vezira, meu 395

njima Mehmed Sokolovi (Sokollu), Sulejmanov posljednji veliki vezir, osvaja Sigeta. Bogatstvo svih ovih sedam vezira zajedno nije se moglo mjeriti s onim Iskender elebije, kau osmanski povjesniari. Kada se Sulejman uselio u zimski stan u Bagdadu, naredio je da odredi redovite konjice, odredi sipaha (spahija), silahdara, gureba i ulufedija desnog i lijevog krila odre strau u palai, isto tako kao i na bojitu. Kad je polazio, ostavio je za posadu tisuu ljudi s pukama i tisuu ulufedija, pod zapovjednitvom Sulejman-pae, nekadanjeg namjesnika 2.4. Dijarbekra i prvoga u Bagdadu. 2. travnja (aprila) poe Sulejman s vojskom opet na Tebriz, ali ne istim putem kojim je doao, nego kroz Kurdistan preko Merage. Jednolinost tromjesenog vojnog pohoda prekidale su vijesti o kretanju aha koji se sa svojom vojskom povukao od Vana, p'3.vijesti oprelaenju princa Sam Mirze, te o skorom dolasku poslanika, naime jednog francuskog i perzijskog. Bio je to trei poslanik Franje I koji se klanjao Sulejmanovu stremenu na bojnom polju. Prvi se pojavio neposredno prije odlaska vojne na Be, a drugi, kapetan Rlnlfon u Sulejmanovu taboru na pntu u Guns (Kiek) trei Laforet doao je u Aziju estitajui zauzimanje Bagdada. On je naiao na povoljniji prijem nego perzijski han Ustandli koji se dva puta uzalud pojavio zbog ponude za mir. U Tebrizu su prigovori zbog tromjesenog hodanja stiani podjeljivanjem novca etama i dodacima na lena. Svaki je janjiar i sipah (spahija) dobio dvadeset dukata, svaki uivalac lena s tisuu aki dohotka dobio je poveanje za dvije stotine aki. Sultan se uselio u ahovu palau i osim njega je u njoj spavao samo jo veliki vezir-serasker, a drugi su veziri bili pod atorima. Sveanoj molitvi u petak prisustvovali su car i serasker u damiji sultana Hasana. Za to su vrijeme oko damije bili postavljeni janjiari, a begovi su bili na konjima. etrnaestodnevni odmor u Tebrizu aktivno je proveden donaanjem uredaba i smaknuima, imenovanjem namjesnika i pisanjem poslanica o pobjedi. Sto se tie reda i ceremonijala na divanu, odreeno je da odsad ne sjede vie s vezirima na divanu oba beglerbega, rumelijski i anadolski, nego samo prvi a drugi u iznimnom sluaju, ukoliko bi trebao neto iznijeti. Drugi beglebezi ne trebaju uope doi u dvoranu, nego trebaju sjediti vani, neposredno pred vratima. Kurdskom begu Sifkatu odsjeena je glava, zajedno s pet njegovih ljudi zbog sporazuma s Perzijancima. Meu namjesnitvima koja su podijeljena, najneobinije je ono dano ahovu bratu, princu Mirzi. Njemu je dana zemlja s one strane rijeke Kizil-Uzena koja pripada Iraku. U Veneciju su sultan i veliki vezir javili vijest o zauzimanju Bagdada, kao to su odavde pisali i o zauzeu Tebriza. Dravni sekretar, niandija, povjesniar Delal-zade Mustafa, koristio je etrnaestodnevni boravak u Tebrizu da bi od najuenijih Perzijanaca sakupio pohvale za svoju povijest o Sulejmanu. Perzijanci su uvijek bili spre396

mni da pretjeruju u pohvalama i davali su ih to irokogrudnije, to je predmet knjige o kralju bio osvaja, a pisac njezin njegov dravni sekretar. Takve se pohvale nazivaju takriz, tj. uglaavanje. Sultana i njegova povjesniara su, dakle, perzijski visoki duhovi snano izvrsno uglaali vatrom pohvale. Sest mjeseci je trajao pohod od Tebriza u Carigrad, gdje je Sulejman sretno i pobjedonosno stigao nakon odsutnosti od godinu i pol da- 8.1. 1536. na. Ova esta Sulejmanova vojna (prva perzijska) zove se, za razliku od posljednje perzijske (prema Nahdivanu), vojna na dva Iraka, jer su osmanske vojske prolazile kako arapskim, tako i perzijskim Irakom. Ibrahimov prvi mirovni in u Carigradu bilo je ostvarenje francuskog trgovinskog ugovora koji je zakljuio francuski poslanik Laforet. Po tom je ugovoru predviena slobodna plovidba i slobodna trgovina podanika obiju zemalja, te neograniena sudska vlast konzula u graanskim sporovima, prijenos kaznenih rasprava od kadije na Visoku portu, a i tu nikada bez prisua jednog francuskog tumaa. Za dugove Francuza u bijegu neka ne jami neki drugi Francuz niti konzul, nego samo kralj. Svakom francuskom podaniku mora u Osmanskom carstvu biti doputeno napraviti oporuku i nasljedstvo predati konzulu; nekadanje zarobljene robove treba s obje strane osloboditi i ubudue ne smije vie niti jedan ratni zarobljenik biti zadran kao rob, itd. [Francuski ugovor bio je zadnji povijesni dokument vladanja ne Sulejmana, nego njegovog svemonog velikog vezira Ibrahima, koji ga je ve etrnaest godina dijelio sa svojim gospodarom. Sulejman ga je plemenito i s povjerenjem kao sa prijateljem i bratom dijelio sa grkim rdbom, kojeg je uzdigao iz praha do najvie asti carstva, do svoga zeta, do neogranienog ovlaenika i seraskera. A ovaj je bio obijestan i nezahvalan spram svoga velikog i jedinog dobroinitelja i prekoraio je granice smotrenosti i stepenicu od roba do go~podara, u nadutosti beskrajne sujete i pohlepe za vlau. Ve je on Ferdinandovom i dudovom poslaniku tako nerazborito i gordo govorio o svojoj svemoi i osultanovoj ovisnsti o njegovoj volji, zbog ega su graani Carigrada mrmljali, kao onda kada je sultan, od Ibrahima kao omaijan, posjetio stan svoga roba, Grittija. A jednako je i vojska u Halebu (Alep) gunala, kada je on vodio spletke usmjerene na pad defterdara Iskender elebije, a jo je bila glasnija kada je ovaj pod Ibrahimovim utjecajem smijenjen i, konano, pogubljen. Zaslijepljen tim uspjehom i sultanovom popustljivou, a ponosit na svoju pobjedu kao osvaja Tebriza i Bagdada, on je na povratku iz Perzije izdao vojsci dnevnu zapovijed kao serasker-sultan.. Uzalud ga je protiv te titnle, to se mogla opravdati time da se u Perziji namjesnici kurdskih sandaka takoer nazivaju sultanima, upozoravao jo defterdar 397

Iskender elebi. Nakon njegova pogubljenja, krivo je mislio Ibrahim da je dola povoljna prilika da se nazove serasker-sultan, pretpostavivi da je to prvi stupanj za vrhovnu vlast. Ali je ba taj prvi stupanj precijenjenog astohleplja bio prvi poticaj njegova pada. Prije dvanaest godina (o tome je bilo rijei naprijed), Ahmet-paa je, iz mrnje spram Ibrahima koji je dobio mjesto velikog vezira, uzeo li Egiptu titulu sultana j zavrio je kao izdajnik. Sada je Sulejman bio uznemiren da e i Ibrahima ova titula nuno gurati na put izdajstva. A jednako ga je u tom strahu uznemiravao i jedan postojani san, to ga je sanjao u Bagdadu nakon pogubljenja defterdara, a u kojem ga je ovaj upozoravao na izdaju nevjernog vezira kojim je okruen. Dodue, strah nije bio toliki da sultan ne bi i dalje nastavio podravati iluziju njihove srdanosti. Tek godinu dana kasnije prepunila se aa tog straha od svemoi i izdaje njegova Ijubimca, bilo zbog toga to je on bez zazora zanemarivao Kuran i druge propise, bilo zbog neke druge uvrede velianstva, to ju je Sulejman znao drati tajnom isto kao Harun Raid Daferov prijeslS. 3. 1536. tup. Ma kako bilo, jedne ramazanske noi uputi se Ibrahim, kao i .obino, li seraj, da bi tamo sa sultanom veerao, a .onda il istoj odaji i spavao. Ujutro ga nau nasilno zadavijena, i ne bez branjenja, jer su se jo stoljee pokazivali u haremu tragovi njegove krvi. Pokopan je u dervikoj tekiji u Galati, ali bez nadgrobnog spomenika. Od dvije stotine glasovitih vezira halifa, perzijskih ahova i tatarskih hakana, bio je, prema historiaru Hundemiru, pad Dafera Barmekida najdalekoseniji i najsnaniji, a od dvije stotine vezira Osmanskog carstva bio je to Jbrahimov.] Prije nego to nastavimo s pripovijedanjem dogaaja za velikog vezira Ajaz-pac, Ibrahimova nasljednika, moramo se dotaknuti dvaju dogaaja iz posljednjih dviju godina, jer bi, da smo ih spomenuli kronolokim redom, prekinuli i suvie nit pripovijedanja o perzijskoj vojni, budui da poprite tih dogaaja nije Azija, nego Evropa i Afrika i budui da se ne radi o kopnenom ratu kao tu, nego o pothvatima na moru. Jedan od ovih dogaaja je ponovno osvajanje Korona, a drugi osvajanje Tunisa; prvi ga je poduzeo Hajredin Barbarossa, a zatim Karlo V. Dok su Ferdinandovi poslanici pregovarali u Carigradu o miru, aKarlova ponuda da preda Koran, ako bi Ugarska iskljuivo bila preputena Ferdinandu, propala, Sulejman je poslao smederevskog sadaka Jahjapaaoglua Mehmed-bega s kopnenom 8.8. 1533. vojskom i s brodovljem od sedamdeset jedrenjaka da ponovno osvoji Koron. Brodovlje je potueno sa samo upola toliko brojnom mornaricom Andrea Doda uz gubitak od neko.liko brodova i pet stotina janjiara. Meutim je Koron potpuno opkoljen s kopnene strane i opsjednut. Dvadeset dana se posada hranila 398

konjskim i magareim mesom, a kad je i toga ponestalo, nal)1OiJi su svoje onove i to jeli umjesto kruha. Deset Grka,koje je glad potjerala iz grada i koji su traili hranu u turskom taboru, bili su mueni i vatrom prieni. Tada su ak i panjolci izgubili hrabrost i pregovarali s turskim zapovjednikom. Povukli su se iz tvrave, a po teko topnitvo je brodovima doao Pignate!li, Karlov namjesnik na Siciliji. Da bi za vrijeme perzijskog rata osigurao Sredozemno more od slinih pothvata kao to je bio Dorijin na Karan, Sulejman je ili, bolje rei, Ibrahim itavu osmansku pomorsku silu predao neogranienom zapovjednitvu Hajredin-pae, kojeg Evropa dovoljno poznaje pod imenom Barbarossa, ali malo toga pravo zna iz njegova prijanjeg ivota. O tom dakle ono najpotrebnije iz najboljeg izvora, naime iz komentara o Hajredinovim djelima, o kojima je po Sulejmanovu nalogu pisao au Sinan i o emu Hadi Halifa daje saeti izvadak u povijesti o osmanskim pomorskim ratov.ima. Kada je Mehmed II osvojio Mitilenu, nastanio se na otoku rumelijski spahija, Jakub od Jenidevardara. Imao je etiri sina: Ishaka, Uruda, Hizira (kasniji Hajredin Barbarossa) i Ilijaza; prvi je ivio kao trgovac u Mitilcni, a druga tri su se bavila trgovinom i gusarenjem za vladavine Bajezida II i Selima 1. Ilijaz je pao u jednoj borbi s Rodoanima; Urud je uhvaen, ali je uskoro zatim osloboen uz pomo princa Korkuta koji je tada bio namjesnik karamanske obale. Urud i Hizir kao spretni 'Pomorci stupe li slubu Ivluhan1eda, tunis kog sultana, iz kue Beni Hafs. Nakon sretno ugrabljenog francuskog trgovakog broda natovarenog tkaninam, poslali su je po Muhjedin Reisu, neaku znamenitog Kemal Reisa, u Carigrad, za to im je Porta poslala dvije galije i odjeu. OpremiJi su deset brodova za pothvat na afrikoj obali protiv Bude i Derdela; njegov je brat Urud poao u Alir, a On u Tunis, gdje je naiao na one dvije galije poslane iz Carigrada i na svoga brata Ishaka koji je doao iz Mitilene. To se dogodilo u vrijeme kad je sultan Selim kao osvaja uao u Egipat, gdje je otposlan Kurdoglu na poklonjenje. Urud se u Aliru neprijateljski postavio prema panjolskoj mornarici i arapskim plemenima koja su se s njom bila povezala. Ovi su posljednji pobjegli i ostavili iza sebe dvanest tisua deva, a mornarica je otila. Oba brata napadnu Tenes i Telmesan, dva grada kOjima su vladala takoer dva brata iz obitelji Hafs. Oba su pobjegla. Hajredin je ostao u Aliru, a Urud je s treim bratom lshakom vodio rat u Telmesanu. panjolci su doli i navaljivali na tvravu Kalatol-Kilu, tj. grad gradova, ija je posada, a s njom i lshak, pala od panjolskih otrica. Zatim su sedam mjeseci opsjedali Telmesan. Urud sa itavom posadom poe iz grada, ali je doivio s njom Ishakovu sudbinu. Sada je Hajredin ostao sam, ali bio je gospodar Alira, jer je poslije umorstva Selima, zadnjeg gospodara grada, 399)

prisvojio grad, ali bez vladarskih prava na obrednu molitvu i kovanje novca, jer je to pravo sebi pridrao osmanski sultan. S pokJonstvom je poslao poslanika Hadi Huseina Selimu I koji je ovom dao sablju, konja i sandak, te mu dodijelio za leno beglerbegat Alir. Meutim su se povratila ona dva brata, Mesud i Abdullah,koji su pobjegli iz Telmesana u Fes, da s pomou vojske osvoje oinsko naslijee. Hajredin protjera Mesuda i postavi Abdullaha za gospodara Telmesana, ali uz uvjet da sultan Selim zadri za sebe oba vladarska prava, a da Abdullah plati Hajredinu godinji danak od deset tisua dukata. Ovaj napusti Alir, ugroen dijelom od tuniske vojske, dijelom od arapskih plemena, te pohara obale Sicilije. Kad se povratio, bio mu je prvi posao da Abdullaha iz Telmesana, koji nije za Selima molio niti plaao danak, orujem prisili na to. Mir mu je priutio samo uz uvjet da plati deset tisua dukata za proteklih est godina i dvadeset tisua dukata za svaku narednu, a pet za posjed Alira. Hajredin se nije osjeao sigurnim sve dok ne osvoji otok pred gradom koji su drali Spanjolci ve etrnaest godina. Pet stotina Spanjolaca je ivo uhvaeno, utvrda je razvaljena, a uski morski tjesnac, koji je otok odvajao od kopna, bio je napunjen; devet velikih panjolskih brodova, koji su doli u pomo tvravi, nisu od nje vie nali ni traga ni glasa. Sa petnaest galija Hajredin je odjedrio prema panjolskom brodovlju, zarobio ga, a s njim i dvije tisue sedam stotina ljudi. Kapetana broda Udin Reisa poslao je na krstarenje po francuskoj i panjolskoj obali. Spanjolcima je oduzeo petnaest brodova, na povratku je spalio tri druga i javio Porti sretan uspjeh. Ali Riobradom, posta veliki protivnik Andrea Doria, admiral Karla V. Hajredin odbi Dorijin napad na Derdel, pohara enoveku i francusku obalu svojim razbojnikim brodovima, a pridrue mu se i Sinanovi gusarski brodovi s otoka Derbe. I Hajredinov sin, Hasan-beg, ve zakroi oevim stopama kao valjani gusarski kapetan. Ovoga obavijesti aUMustafa o Sulejmanovoj elji da potedi francusku obalu, budui da je s Francuskom u mirovnim odnosima. Hajredin, u dosluhu s teko ugroenim Maurima n" panjolskoj obali, prista sa trideset i est malih galija u kraju oko Olive da spasi nesretne drugove po vjeri. Deset tisua ih je najedanput ukrcano. Sedam puta se vraala karavana brodova i sd:lamdeset tisua Maura napustilo je andaluzijsku obalu i napuilo barbarsku. U Aliru su se nalazili meu sedam tisua kranskih robova 'kapetani i momad panjolskog brodovlja generala Portunda, koji je u bici protiv Hajredina izgubio ivot i sedam svojih brodova, tj. sve do jednoga. Za otkup dvadesetorice najotmjenijih zatrai Hajredin G!vadeset tisua dukata. Oni su se, meutim, nadali da e se sami spasiti, skuju urotu koja je bila otkrivena, a kolovoe su za to platile ivotom. Sto je druge potedio, bilo je zbog obzira da sauva ivot svojim vrijednim gusarima, Salihu Reisu i Turgutu ko400

ji su se tada nalazili u kranskom zarobljenitvu. Na to se Hajredin spremi odjedriti u Carigrad, gdje ga je pozvao Sulejman po auu Sinanu jednim hatierifom, nakon to je Doria 1533. asvojio Koron, da bi se s njim posavjetovao o ratnim pothvatima na moru protiv Karla V. Ukrcao se s bratom tuniskog gospodara koji je jedini od etrdeset i petero brae izbjegao krvoproliu, kojim je sultan Hasan, pri nastupu svoje vladavine, mislio osigurati prijestol i vjerovao da je to dravnika mudrost. Na svojoj vonji u Carigrad ugrabio je pred Mesinom osamnaest barki, iskrcao posadu i pred lukom ih spalio. Andrea Doria, koji je kratko pred tim osvojio Koron, odjedrio je iz Preveze u Brindisi. Hajredin posla dvadeset i pet brodova da ga slijedi. Brodovi naiu na neprijateljske i zarobe dva. Hajredin se sastane s kapudanom osmanske mornarice Ahmetom i odjedri il Carigrad, gdje je uskoro stigao u vrijeme kad je Ibrabim bio na putu za Perziju. U arsenalu je dobio stan i slijedeeg dana sa osam svojih brodskih kapetana poljubio sultanu ruku. Poaeni su odjeom i svakom je dana plaa. Veliki je vezir, koji je zimovao u Halebu, traio da mu sultan poalje Hajredina da primi leno i da primi upute o tom kako e se vladati. Gusarski kapetan je htio pokazati da je spreman biti isto tako brz na kopnu kao i na vodi u ispunjavanju gospodareve naredbe. Sa svojim kapetan ima odjaha u Haleb, primi tamo sveano na divanu leno alirskog beglerbega i kao takav zauzme prvo mjesto pred svim drugim beglerbezima. Poljubi velikog vezira u ruku i dva je dana sveano goen; dvadeset i drugoga se ve bio vratio. u Carigrad, zadravi se u Konji pobono na Delaledin Rumijevu grobu, a u Brusi na Seid Buharijevom. itave zime su pod Hajredinovim rukovodstvom graeni brodovi u arsenalu. Osamnaest ih je sam doveo iz Alira, a pet ih je zaplijenjeno. itava je mornarica imala osamdeset i etiri broda. Ljeti, kad je Sulejman poao na Perziju, Hajredin isplo- 1534. vi prema Italiji. U morskom tjesnacu Messine napao je Reggio, ali, kad se pribliavalo brodovlje, napustili su ovamo preseljeni Grci iz Korona i Modona grad i prepustili mu est brodova u plijen. No je proveo u morskom tjesnacu i sanjao o osvajanju Malte. Slijedee je jutro napao na utvrdu S. Lucido, zarobio osam stotina ljudi i spalio utvrdu. To se isto dogodilo s tvravom Citraro zajedno s osamnaest galija. Sada je pljakao du napuljske obale; Sperlongu je predao mau i vatri. Vie nego gomila ugrabljenih ena i djevojaka primamila je Barbarossu (Riobradog) u Fondiju znamenita ljepota Giulie Gonzage, supruge Vespasiana Colonne. Sestra predivne Joanne Aragonske, iju je ljepotu slavilo dvije stotine osamdeset talijanskih ljubitelja umjetnosti na talijanskom, latinskom i grkom jeziku, mogla se takmiiti s ovom ljupkou i bila bi dostojan plijen za Sulejmanov harem. Gusari su tako tiho pristali da se ljepotica samo uz najveu ivotnu opasnost mogla li koulji vinuti na konja, praena
26
Historija Osmanskog carstva

401

samo jednim jahaem kojeg je zatim dala ubiti bodeem, bilo to je te noi uzeo previe slobode ili to je previe vidio. Turci, kojima je umakla ljepotica, osvetili su se na slikama Djevice koje su porazbijali i iskalili srdbu na lijesovima predaka njezina mua koje su poskidali sa visokih postolja i opljakali njihove bogate prekrivae. etiri sata su pljakali Fondi, stari Fundum, gdje su se Horacije i njegovi suputnici smijali iraka aptoenoj halji gradskoga pisara i tignju s ugljevljem kojeg je pred njih iznio.. Uas ove noi zorno. je prikazala uljana slika u crkvi u Fondiju, ali Julijina ljepota je znamenita sama po ovoj gusarskoj pustalavini, no nije besmrtno ovjekovjeena umjetnou rijei i kista kao to je Joannina. Njoj su posveene pjesme i slike najvc;;1 majstora kista, a nalaze se u parikim galerijama, u Rimu i dvorcu Varviku - predivna Joanna Araganska. Pustoenje talijanske obale trebao. je biti samo prividni napad, trebao je zavesti u bludnju; pravi je Hajredinov cilj bio drugi, a ta je bilo osvajanje Tunisa, za to ga je Sulejman opskrbio s osam tisua janjiara, asamsto tisua dukata i mornaricom od osamdeset brodova. U Tunisu je ve tri godine bio sultan ili mulaj Hasan, dvadeset i drugi knez iz obitelji Beni Hafs, koja je ve etiri i pol staljea vladala gradom i okolicom, na prijestolju osiguranomkrvlju etrdeset etvero brae. Predan razmaenosti i raskoi, nije mislio na to da naorua ili vjeba vojsku, nego na to kako da povea svoj djeaki harem kaji se sa stojao od etiri stotine najljepih djeaka i mladia. Turska se mornarica nala pred Tunisom da ga skine s prijestolja, a pod izlikom da e postaviti Raida, Hasanava brata, kojega je Hajredin odveo u Carigrad. Izdajstvom dvojice panjolskih odmetnika, koji su bili u Hasanovoj slubi, prodre Hajredin s morske strane na gradska vrata s pet tisua konjanika u grad i dvor. Kada su itelji zauli viku: "ivio. sultan i Hajredin, a Raidovo ime uope nisu uli, i kad su uli da ovaj na brodovIju uope nije prisutan, nego da je ostao li Carigradu, tada je prevagnula elja da ostane bratoubojica i nevaljalac, i etiri i po stoljea stara dinastija, nad osmanskim jarmom i oni su poticali sultana koji je pobjegao arapskim primorskim iteljima da pokua braniti prijestolnicu. Mulaj Hasan, potpomognut od arapskih plemena, zauzme grad, ali ih Hajredin dobro upotrijebljenim orujem potjera natrag u pustinju, asuItana, skinutog s prijestola, prisili na bijeg. Devet milja udaljena ad Tunisa, tvrava Halkulvad, ije ime potjee od kopnene prevlake kaja povezuje grad s morem i koja se nazivala drijelo (La goletta), predala se bez rijei. [Tada se odlui sam car Karlo V, na molbu Mulaj Hasana, pobijeenog tunis kog sultana, a jo vie Malteana, vratiti Tunis i kazniti Hajredina. Isplovi sa najboljim panjolskim vite402

29.5.1535.

zovima i flotom koja se sastojala od pet stotina brodova, a na njoj su bile njemake, talijanske i panjolske trupe. Dou pred Golettu i opsjednu je sa svih strana napadajui je mjesec dana uz hrabri otpor branitelja koje je vodio gusarski kapetan Sinan. Grad i njegove kule, to su se nalazile ispred njega, bili su u estokom juriu konano zauzeti i golemi arsenal oruja (etrdeset topova) i municije, a i brodogradilite sa stotinu brodova i tri stotine manjih ili veih topova. Pad Golette prisilio je Hajredina da se s njima sukobi na otvorenom polju. Njegove trupe su se sastojale od 9.700 ratnika, od tih su dvije treine bile azijske trupe, a ostalo trupe iz grada. Ali kada je dolo do bitke, samo su se azijske trupe tukle, dok su afrike otkazale poslunost. U meuvremenu su se kranski robovi u Tunisu uspjeli osloboditi i zakljuati vrata tvrave, a Hajredin pobjegne prema Bonu sa gusarskim kapetanom Sinanom, braniteljem Golette, jednim idovom koji je preao na Islam i jednim drugim kojeg evropski historiari zovu avolski lov. Slijedeeg dana poveo je Karlo svoje trupe protiv grada, osvojio ga, a zatim je grad prepustio nemilosrdnom pljakanju i razaranju. Zatim se utaborio pred Golettom, pa je i tu dolo do ponovljenih scena haranja i ubijanja. ak je sam Karlo V morao dojahati iz tabora da bi to zaustavio u svojoj vojsci. 8 kolovoza (avgusta) je sklopio sa Mulai Hasanom mirovni ugovor. zapravo je to bilo sultanovo nemono pokoravanje. Ugovoreno je osloboenje svih kranskih robova u zemlji, sultan se bavezao da e od Hajredina oduzeti Bonu. Bizertu i Afrikije i predati ih Karlu, koji je ve zadrao za sebe Golettu. Obaveza je bila takoer da se plati 12.000 dukata godinje za izdravanje posade, to e je Karlo ostaviti u Goletti, kao i da se godinje pokloni est maurskih konja i dvanaest drebadi u znak zahvalnosti za osloboenje od Turaka. A zatim je car otplovio iz Afrike.]

16.6.

21.7.1535.

1.8.1535. 8.8.

17.8.

26*

403

GLAVA DVADESETDEVETA

Od venecijanskog i moldavskog rata do mire' s Veneci)'om

[alosti zbog gubitka Tunisa uskoro se pridruila i alost zbog gubiLka muftije Kemalpaazade, s kojim je, kako kae jedan arapski kronogram, pokopana i znanost. Najvii pravni poloaj dobio je Sadi-Celebi, na kojeg je sauvana uspomena kao na onoga koji je napisao biljeke na rubovima stranka najglasovitijeg komentara Kurana (Beidhavijevog); odatle je i dobio nadimak: akaikun-namanijet takoprizade, Svakako se mogla manje aliti smrt dva pjesnika, Ishak-Celebije i Gazalija. Smru Ibrahim-pae, koji je po porijeklu bio venecijanski podanik, osobni prijatelj u Erdelju usmrenog dudeva sina, Grittija, velikog zatitnika Republike, nestao je najvri osnov ve 35-godinjeg mira s Veneeijom. Njegov nasljednik, nekadanji janjiarski aga i drugi vezir, Albanae Ajaz-paa, ispravan i ne pohlepan na novac, bio je za mir, ali se tome suprotstavljao Hajredin koji je potpirivao rat. On je nastojao koristiti svaku priliku za to, a njih je bilo vie, i za ivota Ibrahimpae.]

mj. 5. 1537.

Meutim, u svibnju (maju) naredne godine poe Sulejman sa vojskom u Valonu, praen od oba prinea, Mehmeda i Selima. Brodovlje je takoer isplovilo pod Barbarossinim zapovjednitvom. Poto je izgubio Tunis, otiao je u Alir, a odavde je odjedrio sa dvadeset i sedam galija put Maljorke i Minorke, opljakao Mahon, pa se sa pet tisua sedam stotina zarobljenika brzo okrenuo prema afrikoj obali, zaposjeo Bizertu i doao u Carigrad gdje, umjesto da dobije beglerbegat nad Alirom, dobi ast velikoga admirala. Karlov je admiral, Andrea Doria, kr ez Melfija, sa svojim brodovljem mirno boravio u Messini, sve dok nije razabrao da je u osmanskom susjedstvu. Dobivi obavi17.7. jest o tome napusti Messinu, a u Kefaloniji sazna za deset bogato natovarenih aleksandrijskih trgovakih brodova; zgrabi ih 27.7. bez suprotstavljanja i spali. Dva dana iza toga naie pred otokom Paksom na dvanaest turskih galija kojima je zapovijedao Ali-elebi, ehaja Galipolja. Doria ih napadne sat vremena pred zoru. Stajao je na ga1iji ispod orla, u crvenom oklopu, sa sabljom u ruci, a oko njega mnogo plemia u bijeloj odjei. Sat i po trajala je ubitana bitka, u kojoj nitko od turske posade nije umakao, a sam je Doria bio ranjen u koljeno. uvi da ga sam Barbarossa progoni sa stotinu brodova, a on takvoj premo404

i nije bio dorastao, okrene se s osvojenim trofejima od dvanaest galija prema Messini. Hairedin Barbarossa i Lutfi-paa odjedriJi su na apulijsku obalu. Njegova, a i Sulejmanova tatina bila je da pou stopama Osvajaa (el-Fatiha) Mehmeda II. Na sidritu Castro pod Otrantom iskrea se osam tisua konjanika, jo vei broj pjeaka i topnitvo. Izdajica Pignatelli vodio je konjanike da opustoe njegovu zemju, a nagovorio je i posadu Castra na predaju. Stanovnici Ugenta i drugih utvrda predali su se na zadanu rije da e im sauvati ivot, koja je Qdmah zatim bila prekrena. Mjesec dana su gusari harali po lijepoj zemlji i po svom odlasku ]1>oveli sa sobom deset tisua robova. Hajredin se okrene prema sjeveru i Prevezi da kazni Albance. Za vrijeme ovih dogaaja rat s Venecijom ne samo da jo nije izbio, nego je Junuz-beg ak po peti puta upuen kao poslanik u Veneciju da bi se potuio to je Dalmatinac Nassi od Zadra oteo jedan turski brod, a naroito se tuio na Pesara, generala venecijanske mornarice koja je krstarila u vodama kraj Krfa. Na nesreu su etiri venecijanske galije proganjale tri turske u krfskom kanalu, a na turskom brodu je bio poslanik. Potjerali su brodove kod otoka Cimere ka kopnu, gdje je Junuz-beg zlostavljan od stanovnika i tek kad se otkrila meunarodno-pravna zabuna, puten je, te su pristojno postupali s njim. Bailo Orsini posla u Sulejmanovo ime albu zahtijevajui da se kritelj i mira strogo kazne. Signoria zapovijedi da se nadgrof Gradenico koji je potjerao poslanika na kopno okuje u lance, a da se providur Contarini, koji je takoer povrijedio mir oduzevi jedan brod, treba pojaviti pred magistratom Avogadorija. Jo prije nego to su ove mjere mogle stiati Sulejmanov bijes, razdrailo ga i krivotvoreno pismo koje je Doria pisao Pesaru kao da se s njim toboe sporazumio, a sve zato da bi to pismo Turci uhvatili; a bio ga je razdraio i Hajredin svojim savjetom, jer je smiljao osvetu zbog gubitka onih dvanaest galija. Vojska koja je etovala po Apuliji, a nije se usudila bilo to poduzeti niti protiv Otranta niti protiv Brindisija, bila je brodovljem povuena, a poduhvat protiv Apulije okrenuo se protiv Krfa ... Mjesec dana nakon povrede meunarodne slobodne plovidbe, nakon arkanja galija koje su progonile Portina tumaa Junuz-bega, doe iz AvIona, gdje je logorovao Sulejman s vojskom, naredba da brodovlje krene prema Krfu pod vodstvom kapu dan-pae Hajredina, a vojska je bila pod vodstvom Lutfi-pae. 25. kolovoza (avgusta) iskrcalo se na otoku dvadeset i pet tisua ljudi sa trideset topova te su ognjem i maem poharali Potamo, samo tri milje udaljen od tvrave. etiri dana nakon toga iskrca se opet dvadeset i pet tisua !judi svezirima Ajaz-paom i Mustafa-paom. rumelijskim beglerbegom, janjiarskim agom i agom akindija, tj. leteih odreda, koji su odmah tri dana i tri noi prolazili otokom palei i arei po njemu. U meuvremenu su na tri bedema postavljeni topovi, a ceste su zakrene barika405

20.8. 1537.

18.8.1537.

25.8. 29.8.

1. 9. dama. Prvog rujna postavili su opsjedatelji, na hridi Malipiero (milju daleko od grada), golemi top koji je u tri dana devetnaest puta opalio, ali je samo pet puta pogodio, a etrnaest drugih t"neta je prelo iznad grada i na drugu stranu palo u more. Slijedeeg dana podizali su se kod Bastije na kopnu preko puta Krfa, atori Sulejmana, Hajredina i velikog vezira Ajaz-pae. S galija, okienih zastavama, ispaljeno je nekoliko taneta koji su pali preko utvrde prema Kardahiju na istonoj obali u more. Bijesne oluje i silne kie spreavale su napadae u redovima, ali nisu omele velikog vezira Ajaz-pau da usred burne noi poe na rub rova i sam provjeri vrstinu zidova. On izvijesti Sulejmana o tom, a onda poalje u tvravu jednog gusara, kojeg su nekoliko dana ranije uhvatili s njegovom laom, da zatrai predaju. Uz obeanje da im je siguran ivot i imetak dodano je jo da su kapetani, koji su prekrili rije u apulijskim utvrdama pa itelje odveli u roblje, smaknuti a zarobljenici vraeni. Providuri su ga bez odgovora poslali natrag. Veliki topovi na tvravi, kojima je rukovodio Aleksandar Tron, a meu kojima je bio i jedan od 50 i stotinu puda, sigurnije su gaali nego napadaevi. Dvije su galije potopljene, jedno je tane ubilo etvero ljudi u rovu. Ovo djelovanje jednog jedinog pogotka, to je za tadanje topnitvo znailo neto izvanredno, potaknulo jesuItana kako to uvjerava osmanski povjesniar, da prekine s opsadom, jer, rekao je, })ivot jednog muslimana ne moe nadoknaditi ni tisuu tvrava. Glavni turski poloaj vojske pred tvravom bila je palaa Brami, mjesto Potamo i stijena Malipiero, ali i utvrda na drugoj strani otoka, prema rtu Otranta, koji lei na jednom brdu, S. Al'lgelo - tada jo vra od samoga Krfa. Turei 7.9. 1537. su uzalud juriali na nju i etiri puta arkali. 7. rujna (septembra) poe ukrcavanje eta, a nakon osam dana otok je bio bez Turaka. Za prevarenu nadu da e osvojiti otok naplatili su se zapalivi Butrinto i osvojivi otok Pakso. 1. 9. Nakon est sedmica vratio se Sulejman u Carigrad, no ovaj puta nije razaslao poslanice o pobjedi, zadovoljivi se u prvi as time to je opustoio otok i apulijsku obalu, to je dobio umjesto Krfa Pakso; umjesto da je osvojio Otrant, spalio je Butrinto. S boljim uspjehom nego to su Hajredin i Lut[t izveli pothvate protiv Apulije i Krfa, osvojili su kratko vrijeme prije vojnog pohoda Husrev-beg, namjesnik Bosne, i vojvoda Murat iz Vrhbosne (Sarajevo) dalmatinske tvrave. Kod Sinja je nainio dvije utvrde da bi zbog poloaja nepristupanom Klisu, sagraenom na hridi, odrezao dovoz i stanovnike prisilio glau na predaju. Ovdje je neko kralj Bela spasio svoju djecu pri upadu Tatara u Ugarsku. Petar Krui je pourio ovamo s posadom, ali je potuen tako da ih se samo malo spasilo. Kad je posada vidjela kako su Turei istaknuli odsjeenu glavu Petra Kruia, predala se. Murat je osvojio utvrde Boko, Berislovo i 406

Obrovac. S Husrev-begom, basanskim namjesnikam, takmiio se Mehmed-paa Jahjaaglu, smederevski namjesnik, usprkos dagavara s Ferdinandam da nee asvajati ugarske zemlje. Da akana etavanja u krajevima ako. Paege i Osijeka, skupi se Ferdinandava vajska ad est tisua pjeaka i asam tisua kanjanika kod Kaprivnice na desnoj obali Drave. Posljednje, velikim dijelam husare, predvodili su Ljudevit Pekri, Pavao Baki i pomilovani voa razbojnika Ladislav More; ehe Albreht lik, i Austrijanac Julije grof od Hardecka; tajerce Ivan Ungnad, Koruance Erazmo. Mager, TiroIce Ljudevit grof Lodron, a Kranjce Kacijaner, kojemu je ujedno povjereno vrhovna zapavjednitvo itave vojske. im je Jahjaoglu Mehmed-paa, na mjesnik Smedereva, uo za okupljanje vojske kod Koprivnice dozvao je auevima bosanskog namjesnika Husreva, zvornikog bega Dafera, svoga vlastitoga brata, bega Aladabisara (Kruevca) Ahmeta, i bega iz Klisa, Murata, k sebi u Vukavar. Kacijaner je s osam velikih i etrdeset i jednim malim topom doao preko Karaice u Valpovo i utaborio se iznad Osijeka kao meta. U tom su ga omeli Mehmed-beg 'i drugi junaci neprestana uznemiruj ui njegavu vajsku. Vlasi, Cigani, ajkai, padunavski laari - nasadije i letei adredi, srpski pagranini vojnici, pljakali sui nitko se nije usudio. pokazati izvan tabora. Kacijanerova nada da e nai hrane u Erdutu takoer se nije astvarila. Pavukao. se preko. Vuke; kada su teki tapavi prelazili mast, avaj se srui i sve padne u vadu. Teki tapavi su ostavljeni, a laki tapavi i kala za municiju pavezani lancima, u dva reda a izmeu toga je stupala vajska pa je sve izgledalo kao pomina kula. Kod akova .im dae u susret Jabjaoglu i osvaja Klisa, Murat-beg, s najhrabrij.im kanjanicima leteih odreda. Pad neprestanam njenam meavom nastavljala se preko visokog planinskog grebena I1akog Vijenca. U nizini ih doeka turska konjica. U subotu 1 prasinca (decembra) borile su se obje konj-ice 1. 12. 1537. i Pavao Baki, otac kanjice, ije se ime tako. esta asno spominjala za beke vojne i one kod Kieka (Guns), koji je udarao. na neprijatelja kad se povlaio. -iz Bea i na ravnici kad Neustadta unitio. kanjanike Kasim-vajvade, pao je sa svojim najhrabrijim kapetanima pad kiom tanad!. Predveer je padignut tabar izmeu Gorjana i irakag polja. Tu su bila sama dva izlaza: jedan u Valpovo, kroz umu tri milje dugu sa zasjecima, drugi lijevo ad Garjana u brda prema utvrd-i sv. Elizabete, Koja je pripadala vitezu-pljakau Ladislavu Mareju. Ratna se vijee odlui nakon duga dogovaranja za put prema Valpovu, ali nou se povue Mare sa svojima u svaju gradinu. Njega su slijedili Ivan Ungnad i biskup imun Erdedi sa svojom druinam. Prije svanUa napuste bajite Ljudevit Pekri ,i sam Kacijaner. Grof Lodron, kad je vidio. da su ga tako sramatna napustili Maari, 407

Stajerci i Kranjci, odlui da s Tirolcima, Koruancima, Austrijancima i Cesima poe u junaku zadnju borbu. Kad im je govorio na konju predoavajui im sramotu bijega, povikne jedan prosti vojnik: Lako tebi, Lodrone, sa est nogu moe lake pobjei, nego mi s dvije, Lodron skoi s konja i maem probode drskog govornika govorei: Brao, borit u se pjeke s vama. Svoje je konje dao bolesnima i ranjenima. Jedva to su nogom pokroili izvan tabora kad ih napadne turska konjica. Mager, kapetan Koruanaca, najprije privue poglede sjajnim ljemom, perjanicam i orujem i hrabro pade. Austrijanci su potueni, poto je zarobljen njihov kapetan Kunringer s Georgom Teifelom, Gebhardom Belzerom i Leonhardom Lambergom, a Nikola Graf se ranjen spasio. Najokrutnije su ubijeni Cesi; odmah u poetku pobjegao je njihov voa Albert lik. Lodron, teko ranjen u glavu i u prsa, natjeran je s hrabrim Tirolcima prema jednom ribnjaku, gdje se predao na zahtjev Murat-bega iz Klisa, hrabra ovjeka koji je znao cijeniti hrabre. Predao se sa tri odreda. Ovi su kao zarobljenici odvedeni u Carigrad, ali je Lodron, budui da nije bilo nade za njegove rane, bio na Mehmed-begov nalog od njegovih uvara uklonjen. Citav tabor, zajedno sa svim tekim orujem, postao je plijenom pobjednika. Meu topovima je bio jedan, koji se silno isticao nad drugima i pola stoljea igrao historijski neobinu ulogu, jer ne samo da je trideset godina kasnije upotrijebljen pri zauzimanju Sigeta, nego je jo vien u ratovima koncem ovoga stoljea kao kacijaner. Glave Pavla Bakia, Lodrona i Magera poslane su kao trofeji u Carigrad. Od zarobljenih kasnije su razmijenjeni Teifel i Belzer za Murat-agu koji je u jednom malom okraju zarobljen, a uvao ga je Toma Nadasdy. Oni koji su pobjegli s bojita, Pekri i Kacijaner bili su uhapeni u Beu. Prvi je oslijepio u zatvoru u Grazu i lnsbrucku i tek je nakon sedam godina osloboen, a drugi je pobjegao iz hrvatske utvrde Kostajnice i odavde vodio neke pregovore s bosanskim begom, Mehmed-begom; a pozvao je u goste i Zrinjskoga da ga nagovori da se pokloni Turcima, meutim ga je on u njegovom dvorcu ubio. Za vrijeme ovih dogaaja u Ugarskoj i Sulejmanova povratka s Krfa u glavni grad, trajao je rat s Venecijom na moru i na kopnu uz oduzimanje otoka iz Arhipelaga i opsjedanje utvrda. Pri prestanku opsade Krfa dobije vezir Kasim, sandakbeg Moreje, nalog da opsjeda Malvaziju i Napoli Romanje, koje su Venecijanci jo zadrali u miru sklopljenom s Bajezidom II, poto su odstupili Koron i Modon. Kapudanpaa Hajredin dobio je nalog da sa sedamdeset galija i trideset manjih brodica (galeota) osvoji venecijanske otoke u Arhipelagu, poto je Lutfi, sekretar, dvije treine brodovlja odveo u arsenal u Carigrad. Vie se otoka predalo na prvi poziv zbog pomanjkanja posade ili zbog straha. 408

[Bili su to, iz stare povijesti poznati, otoci: Sira ili Siros, Skiros, Jura (nekada Spar), Patmos, Nio (nekada Jos), Egina. A onda su se, poput ovih, predali otok Paros skupa sa njemu pripadajuim Antiparosom, Tinom (nekada Tenos) i Naksosom. Od svih ovih otoka, jedino je Naksos ugovorio da plaa godinji danak od 15.000 dukata, pa ipak nije bio poteen haranja. Turska vojska je opsjela, pola godine nakon pohoda na Krf. Napulj romanjski (stara Nauplia) kojeg su, ranije, napadali i Mehmed II i Bajezid II, no bezuspjeno. Grad je bio snano utvren, pa je opsada potrajala nekoliko mjeseci pod vodstvom Kasim-pae. No ipak se na kraju moralo odustati i turska vojska se pavukla na Argas.] Opsada Napulja ramanjskag, iji bi nas dnevnik odveO' do kraja 1538. godine, bila je samo epizoda triju vanih vojni ta ih je Sulejman iste godine poduzeo na kopnu i na moru, osobito na kopnu. Tamo je ratovao protiv Moldavije, na Arhipelagu protiv pomorske sile Venecije i njezinih otoka s kapudan-paom Hajredinom, u Crvenom moru, pod vrhovnim zapovjednitvom dotadanjeg namjesnika u Egiptu Sulejman-pae, protiv Partugalaca. Poetku ovih triju vojni prethodile su promjene na paloajima vezira i namjesnitva earstva, a treba biti upoznat s njima, ako ne s pojedinim namjesnicima, a ono ipak s ljudima koji su u to doba zauzimali prve poloaje earstva. Nakon Ibrahimova pada, imenovan je mjesto njega Ajaz-paa za velikog vezira, a drugi, Kasim-paa, smijenjen je zbog krtosti i podle pohlepe za noveem, dok je na njegovo mjesto doao nekadanji rumelijski beglerbeg, Mustafa-paa. Lu Ifi-paa je tada postao najprije rumelijski beglerbeg, a onda je imenovan treim vezirom. U tom svojstvu vezira-rumelijskog beglerbega naredio je kao serasker iskreavanje na Apuliju i Krf, dok je kapudanpaa Hajredin sa stotinu brodova unitio venecijansku otonu vlast na Arhipelagu, a ostalo brodovlje poveo natrag u Carigrad. Kad je Hajredin, nakon zauzea deset otoka, pobjedonosno krenuo natrag u Carigrad bio je u sveanom divanu pretrpan dokazima sultanove naklonosti, dok je Lutfi-paa na nekoliko dana pao u nemilost. Povjesniari ne kau razlog, nego samo da je skinut sa vezirskog poloaja, ali da je nakon nekoliko dana opet postavljen natrag. Uskoro zatim umre drugi vezir, Musta- 3.5.1538. fa-paa, a na njegovo mjesto pomakne se Lutfi-paa, dok je dosadanji rumelijski beglerbeg, Mehmed-paa imenovan za treega vezira. Rumelijskim namjesnikom posta anadolski, Husrevpaa, brat Lala Mustafe-pae, kasnijeg osvajaa Cipra. AnadoIskim namjesnikom postao je beglerbeg Dijarbekra, Rustem-paa, namjesnikom Dijarbekra onaj iz Ruma ili Amasije, Bali-beg, anamjesnikom Amasije Husein-paa, dosadanji sandakbeg. Novi sandak Poega, u Slavoniji, dan je Jahjapaaogluovom

409

sinu, a namjesnitvo. Smedereva Arslan-pai, o ko.jem e jo biti prilike neto rei kao. budimskom pai potkraj Sulejmanove vladavine. U Egiptu je, umjesto evnuha Sulejman-pae koji je zapovijedao. mornaricom u Crvenom moru, postavljen za namjesnika Daut-paa. Sigurnost Carigrada za vrijeme sultanove o.dsutnosti pDvjerena je Ferhat-begu kao kajmakamu, a one Male Azije namjesniku Ajdina i Saruhana, princu Mustafi. Kratko vrijeme prije polaska pojavi se jedan firentinski poslanik s pismom i darovima koji su tako milostivo primljeni da Sulejman poslanika nije odmah poslao natrag, nego mu je dnevno davao novac za jelo i zadrao ga uza se. To je prvi tajin ili novac za hranu koji se spominje u osmanskoj povijesti. Pohod na Moldaviju iao je protiv njezina kneza Petra Rarea. Ve je dvadeset i dvije godine Moldavija bila pod turskom zatitom. Prije devet godina, kad je Sulejman poao na Bet, u budimskom se taboru pojavio Teutul Logotet kao. poslanik Petra Rarea, moldavskog kneza. On je sultanu podloio vrhovnitvo nad lenima u zemlji, a za to. je dobio povelju po kojoj knez svaki puta treba biti biran po plemstvu i potvren po su1tanu, a crkve i svi vjerski o.biaji sveti i nepovredivi. Svake godine je plemstvo trebalo predati etiri tisue dukata, etrdeset kob ila i dvadeset i etiri drijepca .kao vazalski dar. Kada je Sulejman na povratku iz Bea doao u Carigrad, doao je sam Petar da donese zatraeni poasni poklon, pa je primljen i poaen kaputom od samurovine (seraser), kakav dobivaju samo veziri sa dva tuga (kao sandakbegovi), i s kukom, tj. kapom, kao to je nose vrhovni inovi u janjiara. Logotet Tetul je na to sve izgradio u Carigradu palau u ime svoga kneza, koja se jo. i danas zove Bogdanov seraj, a to je na turskom jeziku ime zemlje. U najnovije je vrijeme Petar Rare izazvao Sulejmanov gnjev, bilo to je zaista uskratio dati zatraeni hara, iji zahtjev prema Sulejmanovu hatierifu nije vjerojatan, bilo to. se neprijateljski vladao prema kralju igmundu iz Poljske, prijatelju Porte, to je mnogo vjerojatnije, i to se upustio u pregovaranja s Ferdinandom; a okrivljen je i da je sudjelovao u ubojstvu Aloisia Grittija. Da ga kazni, Sulejman poe sam, u 9.7.1538. subotu 9. srpnja (jula), na elu vojske na Moldaviju. Dan posli10.7. je toga umre Sulejmanova sestra, udoviea vezira Mustafa-pae. U Edrenu primi rukoljub nedavno imenovanog rumelijskog beglerbega Husrev-pae, i sina emira Raida, arapskog kneza iz Basre, koji je dosad bio. neo.visan i imao. islams'ka vladarska prava, obrednu molitvu i pravo na kovanje novea na vlastito ime. Sada je vazalski predao kljueve Basre. Emir Raid je dobio Basru za leno s tim da su1tan sebi pridrava vladarska prava. U Babatagiju posjeti su1tan Saltukdedeov grob, grob staro.ga Turkmena koji se jo za vrijeme seldukih su1tana naselio s jednom turskom kolonijom u tatarskoj Dobrudi. Posjetio u po410

bonosti, prije vojnog pohoda, grobove svojih predaka, oca (Selima I), djeda (Bajezida II) i pradjeda (Mehmeda II). Osim ovih, u Carigradu ne poiva vie niti jedan sultan. Kod Jaija se pojavi krimski han, Sahib-giraj s osam tisua konjanika i sa svim oglanima, svojim sinovima, da ukau ast sultanu ljubei mu ruku. Postavljeni su sveani atori, topovi su gruhali, a janjiarl su tri puta pucali Jz svojih dugih puaka. Nakon sveane vatre, kanjen je Jai poarom. Nova palaa koju je sagradio Petar Rare, sa svim erkvama nesta u pepelu. Tatarima i leteem odredu iz smederevskog sandaka zapovijeeno je da proganjaju kneza na bijegu. Vojnu prethodnicu sainjavalo je tri tisue Vlaha, koje je poslao vlaki knez. Petar Rare je neprohodnim umama stigao u Erdelj. Dobro utvreni glavni grad, opskrbljen mnogim orujem, Suava, predao se bez obrane kad mu se pribliio Sulejman. itavo imanje vojvode, podrum s buradi punim novaca, komore napunjene bogatim krznom, srebrne posude, krievi, zlatom okovane knjige evanelja, dragim kamenjem ukraene sablje pale su u Sulejmanove ruke. Plemii su pozvani na okup i, na njihovu molbu, sveano je ustoHen za kneza Stjepan, Rareov brat, s kukom i samurovinom, uz bubnjeve i trube, sa stijegom i zastavom. U povelju je uklopljen novi neugodni uvjet da knez svake dvije godine sam donese Porti danak. Kilija, tvrava koju je na uu Dunava sagradio sultan Bajezid II i koja je bila razlog za vojnu, opet je izgraen::!.Akerman je uvren na uu Dujestra, a kut zemlje izmeu Crnoga mora, Dnjestra i Pruta trebalo je priklopiti posadi Akermana kao podlonu zemlju (raja). Iz Suave je igmundov poslanik, koji je jo prije Sulejmanova polaska u Carigrad onamo stigao s bogatim darovima, otpravijen s poslanicom o pobjedi, a jedan je au poslan Ivanu Zapolji s nalogom da izrui Petra Rarea, za kojeg se misli da je pobjegao u Budim. Nakon prijelaza preko Pruta, dan je onaj 4.10.1538. komad zemlje otrgnut od Moldavske, Hasan-begu kao sandak Akermana i KiIije. Na mostu Isakdija pozvani su aui iz svih dijelova carstva, kojima je poslana Sulejmanova zapovJjed da ga ovdje saekaju. Otpremljeni su s poslanicama o pobjedi, da je namjesnik Bagdada Sulejman-paa smijenjen, da je njegov poloaj dan nekadanjem beglerbegu Zulkadra, Mehmedpai. U Jamboliju je doao Rustem-paa iz svoga nekadanjeg namjesnitva Dijarbekra da mu poljubi ruku i Hajredin-pain sin sa radosnom vijeu o pobjedama svog oca. Dok je ear bio u lovu u okolici Jambolija, ula je u Carigrad pobjedonosno mornarica j veliki je admiral dobio doputenje da padiahu u Edrenu poljubi ruku, a tamo su i proveli zimu. Sveanost Bajrama bila je ujedno i sveanost pobjede i tri jumfa prijemom moldavskih poslanika koji su donijeli velike 23.10. darove, a doao se pokloniti i Hajredin, pobjednik u Sredozcm411

20.2.1539. nom moru. Obasut iskazima milosti, davao je usmeni izvjetaj o ljetnom ratu koji je voen istovremeno sa Sulejmanovim u Moldavskoj. Hajredin-paa je poao iz Carigrada sa samo etrdeset brodova, jer od stotinu njih, koji su po Sulejmanovu nalogu morali za vrijeme zime biti izgraeni o vlastitom troku vezira, bilo je tek deset gotovo, a drugih devedeset je bilo jo na brodogradilitima ili jo nisu bili opremljeni. Hajredin nije htio drukije, nego da izjedri s itavom mornaricom. Tada ga pokrenu lukavstva vezira rairivi glasine da Andrea Doria na Kandiji s etrdeset brodova iekuje egipatsko brodovlje s robom od dvadeset laa koje Salih Reis vodi u Egipat. Potaknut time Hajre7.6. 1538. din ukrea tri tisue janjiara i pomorske begove na brodove i uzme pravac prema otoku Sciatu, a to je kopnu najblii otok od sedam koji su sc poredali pred malijskim zalivom. est dana i est noi gaao je jednu utvrdu kOja lei na stijeni i osvojio je sedmi dan sabljom u ruei. Osim ubijenih, bilo je tri tisue osam stotina zarobljenih. Ovamo je stiglo iz Carigrada i onih devedeset brodova koji su nedostajali i dvadeset kojima je upravljao Salih Reis, tako da ih je bilo po nareenju potpuni broj. stotinu i pedeset. S njima poe prema Skirosu, koji lei preko puta Eubeje pred njezinom udubinom. Ima isto ime sa starim Sirosom koji se zvao i Skiros, a otok i grad nose ime po svom kamenitu tlu. Otok je poznat kao sjedite Dolopa i doao je na zao glas zbog njihova gusarstva kao i zbog Tezejeva izgona. Suprotstavio se ranije napadima gusara, ali se predao kad se pred njim pojavio Riobradi (Barbarossa). On otoanima nametne godinji danak od tisuu dukata i poalje u Carigrad sedam laa. natovarenih plijenom. Tako je nametnuo danak od pet tisua dukata i prije dvije godine osvojenom Tinu, a Androsu i Serifosu nametnuo svakom po tisuu dukata. Mjesec dana poto je 13.7.1538. flota isplovila iz Carigrada, izbacila je svoje grabene ete koje su arile i palile obalom Kandije. Retimoi Kanea oduprli su se napadu gusara, ali Milopotama i Scitije odvezene su ivene namirnice, a itelji su napustili otoke. Osamdeset sela u zemiji spaljeno je i poharano. Iz Kandije su poli na Scarpanto (stari Karpatos a naziva se i po sedam utvrda Heptapolis, a po etiri Tetrapolis). Od toga su jo preostala tri grada koje je Barbarossa osvojio. Onda se odmarao u Piskopeji; kod Stanha je raspustio vojnike-mornare, podijelio ih na galije i poslao iz Stampalije ljude u lov. Iskrca0 se svega u ovom i u prolom vojnom pohodu na dvadeset i pet venecijanskih otoka, od ovih je dvanaest stalno zaposjeo i opteretio plaanjem danka, a trinaest drugih je opustoio. Na vijest da ujedinjene snage: papa, Venecija i panjolska mornarica ele okuati sreu na Prevezi, na izlazu ambracijskog zaljeva, vrstom gradu, koji lei preko puta gdje je u starini bio Akcij, pouri Hajredin onamo sa stotinu dvadeset i dva bro412

da u pomo. Kranska je flota bila premona, jer se sastojala od osamdeset i jednog venecijanskog broda, trideset i est papinskih i pedeset panjolskih galija. Poto je Hajredin uao u zaliv Arte, usidrila se kranska mornarica pred Prevezom 25. rujna (septembra). Gusari Murat, Turgut i Glizelde te Salih Re- 25.9. 1538. is bili su na predstrai da onemogue saveznicima svaki pokuaj iskrcavanja. Budui da ovi nisu nita poduzeli sa svoje strane, isplovi Hajredin tri dana iza toga iz zaljeva sa svim brodovljem, postavi ih u bojne redove i opali iz topova tri puta u znak pozdrava. Venecijanski admiral CapeIlo odvrati vatrenim napadajem i sada se Hajredin odmah povue natrag u Prevezu; tada se i Doria sa svojim i saveznikim, njemu podreenim brodovima okrene i povue na rt Ducato na otoku Maura. Slijedei dan, nakon odranog ratnog vijea, gdje su Doriju, koji je htio 28.9. izbjei rat, nadglasali venecijanske i papinske vojskovoe, opet su obje mornarice mjerile snage. Desnim krilom turske flote zapovijedao je Turgut, lijevim Salih Reis, a sredinom sam Hajredin. Dorijinu neodlunost porazi Barbarossina lavovska sranost. Dvije venecijanske lae polete u zrak, dvije panjolske su zarobljene, a tako i jedna papinska i jedna venecijanska galija, poto je momad pobijena. No je sprijeila da kransko brodovlje ne doivi jo vei poraz. Ono se razdvoji i napusti vode Sv. Maura. Hajredin poalje svoga sina, sa dva zarobljena kapetana i vijeu o pobjedi, caru kojega je naao u Jamboliju. Grad je rasvijetljen, kapudanpaa primi od dravnih dobara (has) godinje poveanje od stotinu tisua aki. Znaajniji vojni pohod nego to je bio Hajredinov na Arhipelagu - njegov sretan uspjeh najveim je dijelom leao u Dorijinoj neaktivnosti - bio je Sulejman-pain na Crvenom moru, protiv Arabije i Indije. Toliko rasprostranjen horizont osmanskih osvajanja privlai nae poglede da se vinemo do prvog povoda za arapski i indijski rat. Ve prije dvanaest godina, neposredno pred vojnu na Moha, Sulejman je svoje poglede bacio u isto vrijeme i na Ugarsku i na Arabiju, a sada na Moldavsku i Indiju te zapovijedio hrabrom pomorskom kapetanu Selmanu Reisu da iz Sueca krstari svoj-im brodovima du arapske obale da bi kaznio arapske buntovnike i da Sulejmanovo ime proiri sve do granice Sabe. Kad je veliki vezir Ibrahim uredio Egipat, pozvao je za namjesnika evnuha Sulejman-pau iz Damaska, ovjeka koji nije bio visoka rasta, ali velik po hrabrosti i, premda su n1U oduzeli muku sn.agu, nisu nlU uzeli snagu za stvaranje velikih misli i pothvata. Sulejman nije nita manje volio sjaj i dostojanstvo od velikog vezira Ibrahima. Tisuu krnih mladia sa zlatnim pojasom i bodeom tvorili su njegovu osobnu strau, Jakom je rukom drao Egipat na uzdi. Osim izdajnikog slnaknua emira Danin1a Hamsavija i njegova sina Jusufa emirulhada povijest govori samo dobro o njegovoj pravdoljubivosti, o poljepavanju dvora i kairskog predgraa grad413

njom i zadubinom dviju damija, onoj Sarije u utvrdi i Bulakdamije na Nilu. U predgrau Kusun sagradio je derviku tekiju. On je prvi poslao godinja davanja u Carigrad, to se zove egipatsko blago, i donio naredbu da se svaki namjesnik sam pobrine za upravu nad pobonim zakladama (vakf), to je kasnije palo u ruke janjiarskam agi. Deset je gadina upravljao. namjesnitvom u Egiptu znanjem i snagam. Kad je Sulejman paaa na Giins(Kiek), gradio. je u luci Sueca po njegavam nalagu asamdeset brodova, dijelam galija, dijelam barki, dijelam maane, dijelam fregate. Pri apremanju brodavija prekine ga Sulejmanava naredba da se s gadinjim egipatskim blagam ad asam statina tisua dukata sam pajavi u taboru vojske protiv Perzije. Na njegov palaaj dae Husrev-paa kaji je nakan gadinu dana, umjesto. asam statina tisua dukata, isparuia sultanovaj riznici milijun dvije statine tisua egipatskag daprinasa. Kad je Sulejman uo. o. avam prirataju, naredi da se viak, tj. treina svate, osim blaga, naroita spremni i da se ispita da li ava vea svota nije dabivena nepravedna, ucjenam. Husrev-paa se opravda da je njegov prethodnik Sulejman gradio. brodavije, dak njemu nije bila nareena da ta ini. Navac je uao. u kasu zbag dabre sjetve i navadnjavanja zemljita. Sulejman primi taj adgavar, ali apozva namjesnika kaji se talika skrbio. za blaga i preda njegav palaaj opet evnuhu Sulejmanu. Od tih vanredno dobivenih navaca upatrijebi Sulejman etiri statine tisua dukata za opskrbu glavnaga grada vodom abnavljanjem starog Valensavag vadavoda. Vei razlog da se apet pastavi Sulejman bilo je sigurno Indijska paslanstvo koje je Sulejman primio. zimi, nakon svog 1536. povratka s perzijske vojne, apet u Edrenu i sam indijski princ koji je traio njegovu zatitu. To je bio Burhan-beg, sin sultana Iskendera, delhijskog kneza, koji se tu spasio bjeei od premoi mongalskog cara Humajuna, iji je atac bio veliki Baber, a sin je bio jo i vei, ak i najvei ah svih Velikih Mongola, Ekber, to dokazuje i njegovo ime. On je milostivo primljen i dobio je plau po milosti, dnevno tri statine aki tj. est dukata. S ovim princom u bijegu pojavi se na Porti Behadir-ahov poslanik, poslanik guduratskog kneza, koji je takoer doao i iz straha pred Humajunovom premoi, koja je gutala carstva, sve svoje blago prenio u Meku i sada poastio uvara obaju svetih mjesta bogatim darovima i ujedno molio za pomo protiv jednog novog neprijatelja, naime protiv Portugalaca koji su se domogli njegove luke Diju. Osim mnago drugih darova, donio je poslanik i jedan pajas. ija je vrijednost navadno iznosila ezdeset krora (dakle est milijuna dukata). Sulejman-paa, novo imenovani namjesnik Egipta, primio je nareenje da naorua brodovlje koje e pomoi ahu Kambaje. Prije nego je ovo isplovilo, stigne vijest o smrti Behadir-aha, kojega su ubili Por414

tugalci, a Sulejman-paa poalje sultanovoj riznici od onoga u Meki ostavljenog blaga tri stotine sanduka punih zlata i srebra. U isto vrijeme kad je Hajredinovo brodovlje odjedrilo iz Carigrada na Arhipelag, isplovilo je Sulejman-paino iz Sueca u Crveno more. Sulejman je bio ve starac od osamdeset godina, zbog starosti i gojaznosti tako nemo6an da su ga morala podii etiri ovjeka kad je htio ustati, ali iva duha i pun hrabrosti. Brodovlje je imalo sedamdeset jedrenjaka s posadom od dvadeset tisua vojnika, meu njima sedam tisua janjiara i mnogo venecijanskih robova-galijaa koji su, kad je prekren mir s Venecijom, ,bili prikovani za veslaka mjesta turskih brodova koji su se tada nali u Aleksandriji, a sada bili upotrijebljeni protiv Portugalaca. Proavi Sebid, doe brodovlje u Aden, iji je arapski knez Amir ben Daud lukavstvom domamIjen na brod, a grad je predan Behram-begu kao sandak. Nekoliko sedmica poslije iskrcali su se na obali Gudurata, osvojivi na juri dvije utvrde, Kuke i Kat, a zatim su poetkom listopada (oktobra) zapoeli opsjedanjem grada Diju. To je trajalo dvadeset dana za koje vrijeme je zapovjednik Anton od Silvera branio tvravu sranou koju su pokazale ak i portugalske ene. Meu tekim orujem za opsjedanje bilo je i devet topova fantastine veliine; svako tane koje je iz njih gaalo bilo je teko otprilike jednu centu (100 kg). To je bilo oponaanje onih velikih topova koje je Mehmed II dao lijevati kad je osvajao Carigrad. Samom odljevu se treba manje uditi nego prekrcavanju takvih masa iz carigradske orunice do bedema grada Diju u Indijskom oceanu, preko pjeane prevlake Sueca. Opsada jc prekinuta zbog pomanjkanja ivenih namirnica koje je uskratio novi knez Dija, Mahmud, a to je bilo u interesu Portugalaca. Na Sulejman-pain poziv nije doao na palubu; bio je mudriji od adenskoga kneza kojega su objesili na jarbol admiralova broda. Ovu je sudbinu doivio jo sebidski knez, emir Ahmed. Jemen je dan kao namjesnitvo sinu Blikli Mehmed-pae, osvajau Kurdistana, Mustafa-begu. Nakon deset mjeseci uplovio je brodovlje il Didu, 13. oujka (marta). Sulejmanpaa je poao preko Meke. kuda je hodoastio, i preko Kaira u Carigrad, gdje je osamdesetogodinji starac, osvaja Arabije, sjedio s vezirima na divanu. Veselje nad trostrukim triumfom moldavskog, veCIJanskog i arapskog vojnog pohoda pomalo je pomueno trima nesreama: vatrom, kugom i smru velikoga vezira. U luci je izbila vatra na strani arsenala gdje je izgorila kazniona i svi utamnieni u njoj su stradali. Vjetar je prenio poar na drugu stranu, a tamo je harala kuga, od koje je deveti dan nakou poara umro veliki vezir, Ajaz-paa, roeni Albanac, ija su tri brata ivjela kao dervii u Valoni zajedno s majkom. Ajaz je bio sklon venecijanskim iuteresima, nita manje od njegova prethodnika Ibrahima i uivao je glas ispravnoga ovjeka, ali ncobino oda415

13.6. 1538.

27.7.

13.3.1539.

4.7. 13.7.

na enama. Postojaio je vrijeme kad su se u njegovoj kui zibale kolijevke etrdesetero njegove djece, a kad je umro ostavio ih je stotinu i dvadeset za sobom. Njegov je poloaj zauzeo drugi vezir Lutfi-paa, takoer Albanac, uen ovjek, to je tada rijetkost za ovaj narod. to je njegov prethodnik zgrijeio dajui preveliku prednost enama, to se Lutfi-paa ogrijeio o njih to ih je premalo potivao i loe postupao prema njima. Zbog toga je kao sultanov zet ve nakon dvije godine smijenjen; rastavljen od ene, sultanije, upuen je u Demitoku gdje je pisao mnogo djela, meu ostalima i vrlo upotrebljivu osmansku histariju, koja li svom opisivanju see jo dvanaest godina iza tog smjenjivanja. Poetkom jeseni Sulejman poe u Aziju u lov i povrati se preko Bruse gdje su mu stanovnici jaui doli u susret. KavaIkada mu se nije dopala i on zapovjedi da ubudue pri ovakvoj dobrodolici smiju na konjima doi samo oni koji su kao jahai nadareni lenom. Poto je osam dana boravio u Brusi, poe prema Dardanelama i naredi da ih utvrde po franakom uzoru. 28.9. Krajem rujna povrati se u Carigrad, gdje sveano proslavi obrezanje svoja dva sina, Bajezida i Dihangira, sa uobiajenim sve26.11. anostima ,i igrokazima u drugoj polovini studenoga, to potraja etrnaest dana. Prvoga dana poe sultan na hipodrom, prekriven atorima, gdje su mu doli u susret veziri, beglerbezi i bezi, a janjiari i tjelesne strae carski ugoeni. Mogli su se vidjeti lavovi, tigrovi, leopardi, pantere, risovi, vuci i irafe na lanci~ ma. Slijedeeg dana sjedio je sultan meu kazaskerima (kadiaskerima) i defterdarima primajui darove velikoga vezira i vezira. Veliki vezir Lutfi-paa i trojica drugih: Sulejman-paa, osamdesetogodinji evnuh, osvaja,;::Arabije, koji je Sulejmanovo oruje 11 indijskim vodama sukobio s portugalskin1, Sofi .J\:lehlned-paa i Rustom-paa. anCldolski beglerbeg, Sulejman-paa i Ferhat-paa iz Karamana poljubili su sultanu ruku. Nakon toga su doli poslanici evmpskih velikih sila, francuski, venecijanski, onaj kralja Ferdinanda i kralja Janua Zapolje, svi pozvani na sveanost. Hrvai i plesai na ici, opsjenari i ongleri s kartama, arobnjaci i aljivdije pokazali su raznolikost svojih umijea, kao to su to slijedeih dana inili pjevai, plesai i glazbenicI. Bilo je ak i idova koji su na trg doveli sedmoglava zmaja. Veziri i emiri, ulema (ueni) i ejhovi (voe) bogato su obdareni, poaeni odjeom i otpravIjeni zlatom. U isto je vrijeme obrezanjem prineva proslavljena Rustem-paina svadba sa Sulejmanovom keri. Meutim je rat s Venecijom jo od opsade Krfa trajao neprestano ve treu godinu. Posljednji veliki oruani pothvat Venecije bilo je zauzimanje Herceg-Novog u Dalmaciji i ponovno osvojenje ove prirodno i umjetno dobro utvrene tvrave, pod Hajredinovim zapovjednitvom. Izmeu tog dogaaja i poetka rata postoji jo dosta pokuaja, uspjelih ili neuspjeiih, da se os416

voje venecijanske i turske utvrde u Dalmaciji, a njihova povijest opsjedanja ili zauzimanja ovdje se najbolje prikazuje zajedno. Camilo Orsino, venecijanski zapovjednik Zadra, poslao je ni mj. 2. 1538. stotine pjeaka i stotinu i pedeset konjartika koji su se iskrcali dvanaest milja iznad Zadra, na mjestu zvanom Stari Zadar. Citavu su no pjeaili i u osvit dana stigli u Vranu, staro sjedite priora templara. Po danu su se odmarali, a nou su hodali, a s izlaskom sunca juriali su na vrstu utvrdu Ostrovica, pod zastavama i bojnim poklicima sv. Marku. Sedam stotina Turaka je ubijeno, kue oko utvrde su spaljene, okolica oplijenjena, a tri tisue grla stoke odvedeno je preko Vrane. S istom sreom su Turcima otcli Obrovac i Skradin. Pri obrani Skradina pao je jedan turski mladi, roak Murata, osvajaa sandaka Klisa. Skradin, Obrovac i Ostrovica bili su po nalogu senata razrueni, da ubudue ne bi posluili za skrovite plijena, za uznemiravanje venecijanske i ugarske obale. Zauzimanje Obrovca i Ostrovice uskoro je zagorio pad utvrde Nadina. Osamnaest milja od Zadra, na visokoj hridi, sluila je utvrda kao mjesto za razgledavanje da bi se moglo signalizirati kad e naii Turci-haralije u Nin, Zadar, Sibenik, Polisenu i Novigrad. Branili su ga pedeset pjeaka, etrdeset konjanika i jedan venecijanski plemi, katelan. Tri tisue Turaka, koje je vodio jedan prebjegli kapetan pojavilo se 12. travnja (aprila) pred utvrdom. Nagovorili su posa- 12.4. du da e joj dopustiti slobodan odlazak i oni predadoe tvravu, a da nisu potegnuli maa. Njihovim kukavilukom kojim su mnogi spasili glavu u Nadinu, izgubili su glave u Veneciji na Markovu trgu pod krvnikim maem. Husrev, bosanski paa, i Murat, sandakbeg Klisa, uskoro su zauzeli Dubicu na uu Une u Savu, na to je posada utvrde Jasenovca i Sapca (Sobocs) napustila Ova mjesta i spalila ih. Nadasdy i Keglevi obilazili su oko Siska i Rakovice te ostalih utvrda, ak i Zagreba, da ga osiguraju od neprijateljskog napadaja. Napali su Jasenovac zauzeli ga, podijelili plijen meu osvajae i razorili zidine. Nakon Kacijanerova poraza kod Osijeka, pokuali su Turcima pod vodstvom kapetana Devela, koji je vodio eke odrede, oteti Tokaj. Oni su se zbilja domogli grada. Petar Perenji je doao u pomo, ali je ranjen pred zidinama grada. Budui da mjesto nisu mogli drati, zadovoljili su se time da ga poharaju. Vanije od pada ovih utvrda ili njihova razaranja je pad dalmatinske tvrave Herceg-Novog na morskoj obali, na pola puta izmeu Dubrovnika i Kotora. Nakon to su tri saveznike mornarice izgubile bitku kod Preveze, u predveerje dana kad je kod Pozzuola uslijed potresa nastalo novo brdo, a obala se proirila strei u more, jedrili su melfijski knez, papinski legat i venecijanski admiral Vicenzo CapeIlo prema kotorskom zalivu, da bi odande osvojili Herceg-Novi. Jaka oluja je sprijcila Barbarossu da ih slijedi i morao je tjeran olujom, uz gubitak vie od sedamdeset brodova, s ostalima u Valonu, gdje
27
Historija Osmanskog carstva

417

27. 10. 1538. je bio zaposlen njihovim popravljanjem. U nedjelju, 27. listopada (oktobra), pribliile su se saveznike galije k tvravi, sve po etiri i kad su ove dale svoje pogotke, pravile su mjesta drugima. Prve su se etiri galije prebrzo okrenule, one druge etiri su ih slijedile i tako je nastala pomutnja. Dobro se svrila, momad je poskakala na kopno i bez ljestava zapoela s navalom. Uz estoku vatru zauzee grad. Napuljskom vice-kralju i generalu Ferdinandu Gonzagi, koji su ovu vanu tvravu zaposjeli s etiri tisue panjolaca pod zapovjednitvom Francesca Sarmienta, padnu u ruke tisuu i sedam stotina zarobljenika i plijen u vrijednosti vie od sedamdeset tisua talira. Prvoga sijenja sli1. 1. 1539. jedee godine, pojave se pred Herceg Novim tri sandakbega sa est topova, a vodio ih je onaj isti odmetnik-kapetan, Morato iz ibenika, koji je nagovorio Nadina da se preda bez borbe. Nisu mu dali ni toliko vremena da progovori ili da mu govor podupru hici iz topova, ve su hrabri panjolci izali, oduzeli im topove i potjerali ih natrag prema Splitu. Stanovnici u pozadini takoer su ih napali i ubili sedamdesetoricu. Neuspio pokuaj pozove osmansko brodovlje na more pred Herceg-Novi, a vojsku na kopno. Husrev-paa, sadanji rumelijski beglerbeg, poslan je s vojskom od ezdeset tisua ljudi protiv Herceg-Novog, a Hajredin-paa poe sa stotinu i pedeset jedrenjaka na more. 13. 13.7.1539. srpnja (.iula) pojavi se prethodnica brodovlja sa dvadeset i sedam brodova pod zapovjednitvom Dufud Sinana. Kad je slijedeeg dana momad na bunaru uzela vode, tisuu koraka izvan grada, napali su ih oni iz grada i ostavili za sobom etiri 17.7. stotine mrtvih. etiri dana nakon toga bio je Hajredin sam prisutan, s itavim b.rodovljem. Doao je iz Boke Kotorske, gdje mu je providur poslao osvjeenje, kao: 'kokoi, jaja, lubenice, slatkie i sl. Meu osamdeset topova koje su iskrcali za opsadu, bila su tri teka (bazilijska), koji su izbacivali tanad teu od stotinu kilograma. Dva su takva, svaki na kolima s osam tokova, praena od trideset to tekih to lakih topova (kartaune j falkaune), postavljena sa strane crkve sv. Venerande, isto ih je toliko pratalo od solana, a dvadeset njih s najvieg postolja. Opsada je trajala tri sedmice, a za to je vrijeme iz ognjenih cijevi izbaeno oko deset tisua tanadi. Juri je zapoeo 7. kolovoza 7.8. (avgusta). Ve su Turci prodrli u grad kad li su opet odbijeni 8.8. s gubitkom od osam tisua ljudi. Slijedeeg su dana odala Hajredinu dva panjolska prebjega da u tvravi ve nedostaje vojnicima hrane i oruja i da je posada gornje tvrave pala na sedam stotina i trideset ljudi. To je Hajredina ohrabrilo 10. ko10.8. lovoza za novi napadaj, jo ubitaniji nego proli puta. Turci su preko zidina poskakali u grad, a panjolci su se povlaili, borei se, skupo prodavaj ui glavu. Sarmiente, s ne vie od tri stotine ljudi koliko ih je preostalo od etiri tisue momaka posade, predao se iz donje utvrde. Janjiari i letei odredi u borbi nisu potedjeli ni ene ni djecu i eali su za osvetom zbog osam ti418

sua, svaje brae, kaji su za apsade astaliovdje, te glasna traili glave baraca. Barbarossa im ih nije dao. i advea je Sarmienta s njegavim zarobljenim kapetanima u Carigrad. Ulama, prebjegli Perzijanae, pastaa je vrhovni zapovjednik pasade. Dan nakan pada Herceg-Navag preda se i vrsti Risan bez barbe. Dva 11.8. dana zatim paaije pravidur Katora Hajredinu apet asvjeenja, ali ih nije primio., jer ih je Katar sam trebao. Petnaestag kala- 15.8. vaza iskrcao. je pred Katorom ete, koje su telkim i lakim topovima tako. dabra daekane, da je Barbarossa adustao. ad pakuaja da zauzme grad. Slijedeeg je dana apet ukrcao. ete i dabrahatna primio. dar ad pet statina talira kaji mu je prov,idur paslaa na srebrname pladnju. U ista vrijeme kad je paela turska naaruanje zbag napada na Herceg-Navi, zapaeli su pregovari izmeu Parte i Venecije. Gritti, kaji je zbag taga paslan u Carigrad, doao. je poetkam travnja (aprila) u Veneciju s vijeu da ga je Partin tuma Januz-beg uveo. k vezirima i da su ga ani dabrastiva i miroljubivaprimiIi. Odmah je adaslan Petar Zen, kaji je ve dva puta kao. paslanik pregavaraa sa Sulejmanam, da 6bnavi pred osamnaest gadina sklapljeni mir sa Sulejmanom. Umro je na putu Il Basna.Seraj (Sarajeva), a na njegava je mjesta imenavan 0.samdesetetveragodinji starac Tomasa Contarini, koji je s njima esta dolazio. u daticaj peram i maem. Meutim je uznapredovalo. naoruavanje za panavna zauzimanje Herceg-Navog i tek nakon taga je Cantarini stigao. u Carigrad. Sulejman ga primi u sveanu audenciju, da nije izustio. ni rijei, drei ruku na prsima, ta je - kako. su rekli dvarjanici - bio. znak negadavanja ili srditasti. Cantarinijev zahtjev da se pavrate asvojena mjesta, pabijen je admah s tim da se Turcima predaju ja neasvajena, naime Malvazija i Napulj Ramanjski; reeno. mu je da ode u Veneciju ili da se pavrati da rujna (septembra), kad e se adrati sveanast abrezivanja njegavih sinava i vjenanje Sulejmanove keri. Sveanastima je prisustvavaa aslabaeni bai!o Canale. Paetkam slijedee gadine pae kao. paslanik senator Luigi Badaero sa senatskom punamai da panudi tri statin" tisua dukata, a da ne preda utvrde. Vijee desetarice tajna ga je avlastiIa da adstupi Malvaziju i Napulj. Njegave je pregavore padravaa pregavara Franje l, Cantelmi kaji se bio. iselia iz Napulja. Paslanikav je paloaj bio. izvanredna teak, jer su Turci saznali ad francuskag pregavaraa Cantelmija za krajnje granice njegavih tajnih nalaga. Stvar su Cantelmiju bili izdali sekretari, braa Cavezzi, kaji su kasnije smaknuti zbag izdajstva. Badaero je, nakon tromjesenag pregavaranja, dabia miravnu pavelju, pa kajaj su, osim Malvazije i Napulja u Mareji, odstupijeni Nadin i Vrana na dalmatinskoj abali, a u Arhipelagu atoci Skiras, Patmas, Paros, Antiparas, Nias, Egina i Stampalija, a trideset tisua dukata utvreno je za ratnu adtetu. Da patvrde
2"7*

419

ugavara do.lo. je tek slijedee gadi ne farmainim po.slanstvima. Pa Sulejmana se venecijanski rat zavrio. slavna; u drugaj go.dini njego.va trajanja njego.va je marnarica po.bjedniki prkasila uSredo.zemno.m mo.ru ne sama savezniko.j mo.rnarici, nega je istavremena vo.dio. rat u Mo.ldavskoj i u indijskim vo.dama; opsjedavi Diju neprijateljski je stigao. da Po.rtugalaca. U Evro.pi i Aziji bo.rio. se na tri strane, a sama na jednaj stajala su prativ njega tri saveznika, Republika, papa i car.

GLAVA TRIDESETA

Od drugog ugarskog rata do mira sa Ferdinandom i Karlom

[Stanje na ugarsko.j granici, ipo.red sklo.pljeno.g mira, nije bila sreeno.. Ferdinand se, preko. paslanika, alio. da uvjeti ugo.vara nisu ispunjeni: nije dana o.beano. svadbena dabra kraljice Marije, a ni granica nije mirna. Na ta je o.dgo.vo.rio. veliki vezir Ajaz: Da Gritti nije umo.ren, svadbena do.bro bi ve bilo. isplaeno.; neka se kralj Ferdinand pastara da njegavi glavari ne vrljare, zbo.g ega je do.lo. da zauzimanja Klisa; prava zatite Srbije pripada gaspadaru; grafavi Zrinjski i drugi, kaji ve dvije gadine nisu platili danak, trebaju se drati njegave isplate. Onda je usko.ro.do.lo.da po.raza Kacijanera. Da bi se mir po.no.vno. uspostavio., paalje Ferdinand u Carigrad Hijero.l!lima Lasczkyja, palatina Siradije, anag istag ko.jeg je prije deset gadina slao. Ivan Zapo.lja kao. svo.g paslanika Sulejmanu da po.vede vaj nu protiv Bea. Nakan Grittijeva umo.rstva, Zapo.lja ga je bio. zato.io., aastao. je iv sama zbo.g zalaganja po.ljsko.g kralja igmunda, pa je anda preao. u Ferdinando.vu slubu. Sada je an sultanu prio.pio. tajni dogo.vo.r to. su ga bili sklo.pili Ferdinand 7.9. 1539. i Zapalja. Tada se sultan o.brati tadanjem velikam veziru Lutfi-pai rijeima: Kak<. nedo.sto.jno. na se o.ba kralja krune na nevjernim glavama! jer ih kao. najsramnije varalice ne zadrava ni sram pred ljudima ni strah pred Bagam prekriti zaprisegnuti ugo.vor. Idue gadine je isti po.slanik po.no.vno.dalazio. s nalo.go.m da uini sve kako. bi Sulejmana naveo. da dio. Ugarske, to. ga posjeduje Zapolja, prepusti Austriji, a za uzvrat bi dabio. go.dinji danak usatovima, sakalima, psima i sliname. Cetrnaest dana kasnije dala je smrt Ivana Zapo.lje po.vo.da za nava i brza po.slanstvo.. Nalo.g mu je glasio. da paradi kad velikag ve420