3 Kotel Da Don Pisani Izvori Zidovstva

ŽIDOVSTVO Temeljni tekstovi
Pisani izvori židovstva

Židovsko pravo
Pravo i etika
‫מקורות היהדות הכתובים‬ Pisani izvori židovstva
Pisani izvori židovstva

‫מקורות היהדות הכתובים‬
Židovsko pravo dio je pojma židovske halahe. Pojam halaha ima nekoliko
značenja. Općenito i općeprihvaćeno značenje je normativni dio usmene
Tore. U tome značenju halaha je suprotstavljena pojmu agade, koji
označava mudre izreke, predaju, upozorenja i misli. Halaha sadrži sva prav-
ila u svijetu židovstva i u kategoriji zapovijedi o međusobnom odnosu ljudi i
o odnosu čovjeka i Boga. Upute koje su vezane za odnos čovjeka i Boga
danas se nazivaju vjerskima, dok se upute vezane za međusobni odnos ljudi
nazivaju zakonskima. Takva podjela nije točna, jer su sve odredbe židovsko-
ga prava istodobno i vjerske. (Ta podjela, čini se, proizlazi iz rimske pod-
jele na ius divinum i ius humanum1.) Riječ halaha dolazi od korijena hebre-
jskog glagola ići (h-l-h), jer židovski narod ide, ponaša se, prema tim prav-
ilima. Halaha može značiti i odluka, presuda medu različitim mišljenjima.
Riječ halaha također označava i književni oblik određene upute, a ne samo
njezin sadržaj. Ako je, primjerice, neka uputa izrečena kao tumačenje neke
rečenice iz Tore, njezin književni oblik naziva se midraš, a ako je ta uputa
samostalna i apstraktna, onda je ona halaha2.
1• Vidi: Schultz, F., History of Roman legal science, str. 30/31., Oxford 1951
2. Enciklopedia talmudit, sv 9., str. 241-243.
481
POVIJESNA RAZDOBLJA ŽIDOVSKE KNJIŽEVNOSTI

1. biblijsko doba: od primanja Tore do doba drugog Hrama (od 2448. do
3500. godine prema židovskome računanju 1312 ‫ ־‬. do 260. pr.n
2. mišnajsko doba (od 3500. do 3948. godine prema židovskome
računanju 260 ‫ ־‬. pr.n.e. do 188. n. e.)
3. talmudsko doba (od 3948. do 4260. godine prema židovskome
računanju 188‫־‬. do 500.)
4. savorajsko doba (od 4260. do 4396. godine prema židovskome
računanju 500 ‫ ־‬. do 636. n.e.).
5. gaonsko doba (od 4396. do 4800. godine prema židovskome
računanju 636 ‫ ־‬. do 1040.)
6. doba ranih rabina (od 4800. do 5200. godine prema židovskome
računanju 1040 ‫ ־‬. do 1440.)
7. doba kasnih rabina (od 5200. do 5550. godine prema židovskome
računanju 1440 ‫ ־‬. d o 1750.)
8. doba suvremenih rabina (od 5550. godine prema židovskome
računanju ‫ ־‬1750. ‫ ־‬do danas)
KMCnAyNA NTk T M A T IXZONT6C KCUTCUÛlATl TMKTAMU>

KAiemeNTcuAAioriNev KCeH'TtUCXNMHnOTCfc
C0CCTOIMOI TfeICHM&rv n x A A x l r t x n x Y T i U N f l
O Y ^ N M f HTUUNUMXHT>
Tl»Ye\<:0Yfc‫׳‬n1MA.TMu>
MHlfOCCAHH TeryNXIMI KKlfintHMtOYCHCnrO- OyrxrMM IC HHTt
€r6H€TOA€‫־‬THMM€rXTM TON^' O YAYNHCeTAI ‫י‬ OtftCOyTONAXMH^Ntf‫־‬
TriTHreNHecNTocnr
OfOrON KXI cri NONTO OXXOi:l1r0CXNX*HNXI T X T O O N O M * X Y 0‫ ״ד‬Y<= ‫• ח‬
4>U>NX I KXI xc‫־‬n‫׳‬xnx1> nf0CT00rut‫־‬r0c6iNx

cyrx 1 x m c m x ‫ • ן‬t y r!‫י*»י‬
M A T A I CL)
M N H C U H T l T H N MM€fXN
K X I N € < f > € X H rN(t(f>(i)A"' MMINXCI CONXÔpCXlT TCL>N C X * » X T O ) H X r I X 2 6 r
6n0f0YCC€<NA<j)U)M orocKXixrtxcxixYTO
TMCcxx,rnrroCMX€1M• £ I n€H A«•KXVXUJHrt » X AIZ*XKYXTIHno« N£ZHMfe‫׳‬rxC€rrx
HcercnxNTXTx
rx Kx1en‫־‬r0HHHnxc0 K X T X H H H |C Y K X I
X X f
U m Cr‫־״‬XCO Y T H AC£HM6rXt
AAOCO€HTHnAf€MIU M€TXCOY OlA€T€r€lCh> T M « A O M N C X R t X T X KO>
AH KXI€lHrxr€NtMU>Y OAXOC M H H I X 2 € t « a ) a TU)tlčDc«YOYn01HC€i•
CHCTONAAON€lCCYNA Aw N X ft N N X I ‫ ח‬f O c T O N r i N €‫׳‬n x.y t m n x n e r r o n cy
THCINTOYêKTHCOA MHno*T€xnoxcCMxnxY KAI0V1UCCOYKXIH6Y
f€MK('AI IC KX1nx|€' CT»» T U > N » v C K X T € H N A C M ( U rxTHfcoyonxiccoY»*
CANYnoroorocci NA Y C H C n f O C X O N X X O N KXI HnAIAICKHCOYOIOYJ
TOAGO fOC •|‫־‬OC I N Xf K X» € ! n € H X Y ‫ ־‬r o 1 c COY Kx1T0‫?־‬r102Y»*10M
nNI 2FTOOAO N A I ATO K X I C X X X M C C N k t n X N T X • COY KXI f l X N KTHNOCC»Y
KATAHCIH K(-:NA I €OXY T O Y C X O T O Y C T O Y T O Y C A • K X I O ‫ ח‬r o t: M A Y T O C O n X f " »
TOTOHtfKlCHnYf • * * ‫י‬ rcuK• KlOh»€NCOI C‫־‬Nrxf€2H
A N € I A INfe'N O K X n H O C
(UCKAnNOC KAM6INOY
€ ra>€ 1 m t »?t co y o c t • • T O N| 'OX Y1 Cr ^€ Nn Oo NI HKCXCI NT KH CN t
M<£
e i H r x r 0 N C € € K r M c x • •
KXielCCTMnxCOAXOl r M k T k X I fl X N T X T X C N X f
CÔAfX eriNONTOA• OrYy nKCcoNTxicoiecoiet* T O Y€XO 1KUyaoy
XOIC KXlKXTfc‫׳‬nXYC£**>
x 1 <}>u;n x i t h ccx x 1 ‫ ח‬r r • ‫״‬romxHNCMOY oynoi T H H M € ^ T H 6 U O M H & I A
nrotxi n o y c x i T c x y t ® ncetc C€XYTO)€lAUJAON T H0 N ‫ ד‬HY M' 1e‫ ־‬rn^KNYI A' H0 rNMe Ci A€ N‫ < > ״‬l
Tfc'r^'CÔApX MC1>CMC>
€ A x x H c eno A€ tftK ‫ ח‬e» 0YA€nxM°r0c0M01uuj»
ocxchjTajOYr^^' ^^N-. T lMM MX MT OKNX II IHXI T »* A! • XCCGONY XK rX Î
KAT€ft H A«‫־‬Vt €:‫» ח ־‬Tour‫ ״‬K XlOCX€NTMrMKXTCU
KrGINATOAYTUXjxUNH
KXtOC XCNTOI C " i i ' A X t t N * T HNMMT*‫־‬f'XI NXf YCOI
T0CINA€n1TMNK0rY<p
TC>Y0r0YC KXlCKXXtcC ynuKxTu>THcrHC oyni•‫ *־‬XrCf N M I XIKXI I N X M X K f
ONIOC r t N M t n i T H C
l?lMU)YCHNtrHTHNK• Ky N HC€I CXYTOirOYA•
MMAXTfCYCHCArTyiC rM C TMCXrx0HCHC»^CO
Tri stupca iz biblijske knjige Izlaska,
"Prijevod Sedamdesetorice" (Septuaginta, hebr.: Targum Ha-Šivjim)
482
Pisani izvori židovstva Književnost biblijskog doba
1• Književnost biblijskog
doba
Ova golema literatura dijeli se na dva osnovna dijela: pisana Tora i
usmena Tora.
I. Pisana Tora (Pisani Nauk)

‫ ־ תורה שבכתב‬Tora šebihtav
Pisana Tora je prvi i najvažniji pisani izvor židovske literature. Sva kasnija
književnost oslanja se na pisanu Toru. Sve što je napisano u Tori, njezini
odsječci, riječi, slova i znakovi najpoznatiji su i najautoritativniji izvor
židovske literature, a osobito literature židovskog prava. Sve proročke
knjige i Spisi, te usmena Tora, oslanjaju se na nju. Pisana Tora ili Mojsijeva
Tora (‫ ) תורת משה‬poznata je i kao Petoknjižje. Ona ima najvišu svetost u
hijerarhiji svetih spisa. Proročke knjige svetije su od Spisa. Proročke knjige
i Spisi su zbirke mudrih riječi proroka, kraljeva i voda židovskog naroda i
svjedočanstvo za židovsku povijest, od Jošuinog doba i ulaska u Izrael do
doba drugoga Hrama. Jedne i druge mnogo su korištene u Mišni, Talmudu
i midrašu, za proučavanje puteva Tore i mudrosti naših proroka i voda.
Mesora ‫מסורה ־‬
Mesora je tradicija koja se s oca na sina prenosila o svemu vezanom za
‫ ספר תורה‬sefer Tora - knjigu Tore. (Odnosi se na rukom ispisani kožnati
svitak Tore, namotan na dva držača, što se naziva sefer - knjiga. Neki dru-
gi sveti tekstovi, poput biblijske knjige Ester, tradicijski se namataju na samo
jedan držač, a nazivaju se megila ‫ ־‬svitak.) Tora koja nam je prenesena
propisuje i oblike svih slova, a neka su manja odnosno veća od ostalih, te
483
tagim3. Mesora nam dolazi od Mojsija. U midrašu4 piše da je Bog Mojsiju

pokazao Toru napisanu cmom vatrom na bijeloj vatri, a Mojsije ju je
prepisao na pergamenu. Dok je prepisivao, čuo je iz Božjih usta i kako tre-
ba čitati Toru (‫ קרי‬keri - čitaj kao:). Stoga su na nekoliko mjesta u Tori
riječi napisane drukčije nego ju se pravilno čita. Ta odstupanja (‫ כתיב‬ke-
tiv - pisanje, pravopis), koja nalazimo u cijeloj Tori, od prvih riječi: U
početku stvori Bog nebo i zemljxP, do posljednjih riječi... pred očima cijel-
oga Izraela6, imaju svoje objašnjenje u naglašavanju značenja.
Prva zapisana Tora

O prvoj zapisanoj knjizi Tore piše: I zapovjedi Mojsije levitima, nosačima
kovčega saveza Vječnog, govoreći: 'Uzmite ovu knjigu Tore i stavite je uz
kovčeg saveza Vječnoga, Boga vašega, i neka bude tamo zauvijek.‫ יי‬Nakon
što je Mojsije napisao tu knjigu, do smrti je napisao još dvanaest knjiga
Tore, prepisujući prvu, te svakome plemenu dao po jednu. Usmeno im je
prenio sve što je naučio od Boga: načela i pojedinosti, te upute skrivene u
slovima i sve o podjeli na odsječke i knjige Tore. Nakon našeg učitelja
Mojsija počeli su soferi (hebr.: so/er, množina: soferim - stručni pisari knji-
ga Tore) svakoga novog naraštaja prepisivati Tore iz njegova vremena,
stvarajući nove knjige. Ako bi pomislili da su našli pogrešku u nekom prim-
jerku, usporedili bi ga sa starijom knjigom. Tako je očuvana mesora.
Ketiv ‫ ־‬pismo Tore - ‫כתיב‬

Sefer Tora - knjiga Tore piše se cmom tintom na pergameni načinjenoj
od kože čiste životinje. Pismo Tore, odnosno oblik slova, naziva se asir-
skim. Jezik je hebrejski ‫ ־‬Sveti jezik. Mojsije je napisao Toru bez inter-
punkcije i bez ‫ טעמי המקרא‬teame hamikra (znakova za pravilno čitanje). U
oboje ga je Bog uputio usmeno. Babilonski gaon iz 6. stoljeća, koji je
djelovao u Pumbediti, rabi Natronaj gaon, objašnjava zašto znakovi nisu
upisani u samoj Tori: Mojsije nije dobio dopuštenje da zapiše znakove za
pravilno čitanje (melodijske znakove) i interpunkciju, kako bi riječi Tore
sadržavale više značenja: interpunkcija i melodijski znakovi ograničavaju
značenje. Pravila pisanja Tore vrlo su važna. U midrašu8 upozorava rabi
3
- Tag je "kruna" nad slovom u knjizi Tore; vidi Dodatak 4., str. 773.
4
- Devarim raba 3,12; vidi i Šir haširim raba 5,6; vidi i Midraš Tanhuma Berešit 1
5• Post 1,1
6• Pnz 34,12
7• Pnz 31,25-26
8
- Vajikra raba 19,2; vidi i Midraš Tanhuma Berešit 1,1
484
Jišmael sofera rabi Meira neka bude pažljiv pri pisanju i ne ispusti niti jedno
slovo, niti ga doda, jer se time "uništava svijet". Zato su učenjaci do doba
Ezre Pisara* radi izbjegavanja pogrešaka sastavili dvije knjige: Mesora gedola
- Velika predaja, te Mesora ketana - Mala predaja. U njima su napisali koli-
ki je broj riječi u Tori, koje se riječi pišu "potpunim pismom", a koje
"nepotpunim pismom"9 koja se slova pišu manjima od ostalih ili većima od
ostalih, a također i koliki razmak se mora ostaviti između riječi ili između
odlomaka (paraša ‫)פרשה‬. Oblikovali su dodatne znakove, da bi spriječili
unošenje bilo kakvih promjena u ono što smo primili na Sinaju. Midraš10
objašnjava da je jedan od razloga što su pisare Tore nazvali soferima bio u
tome što su oni brojali riječi i slova u Tori (hebr.: sofer = brojač). Nastala je
golema literatura11 s ciljem čuvanja autentičnosti pisma. Rambam12
izvještava o poznatoj najstarijoj knjizi Tore, koja je iz Jeruzalema dospjela u
Egipat, iz koje je prepisao svoju knjigu Tore ‫ ־‬sefer Toru. Knjiga koju spom-
inje Rambam zove se ‫ כתר ארם צובא‬Keter Aram Cova (Alepska kruna)13.
Stotinama godina čuvali su je u sinagogi grada Haleba (Alepa) u Siriji, a
danas se čuva u nacionalnoj knjižnici u Jeruzalemu. Još jedan prijepis te
knjige načinjen je u Kairu 1009. godine, donesen u Rusiju 1893., a nalazi
se u nacionalnoj knjižnici u Sankt Petersburgu.
Razmaci u Tori ‫רווחים בתורה ־‬

Iako u knjizi Tore nema interpunkcije ni vokala, u svakom slučaju mora se
načiniti:
1. razmak od po četiri reda prije svake sljedeće od pet knjiga. Ne smije se
završiti pisanje jedne knjige na dnu stupca, nego to mora biti u sredini,
kako se knjige ne bi moglo razdvojiti rezanjem, jer Tora je jedna cjelina
u pet dijelova.
9
- U hebrejskom pismu sva su slova suglasnici, a dvije su mogućnosti zapisivanja samo-
glasnika: pomoću znakova, te korištenjem nekih slova u drugoj funkciji. Pismo bez
dodatnih znakova i slova za samoglasnike naziva se nepotpunim (‫ ;)חסר‬potpuno
pismo (‫ )מלא‬obuhvaća slova za označivanje samoglasnika.
10• Midraš Tanhuma Bešalah 16; vidi i BT Hagiga 15b; vidi i 2Ljet 34,13
11
- Druge knjige koje su napisane da bi se sačuvalo pismo Tore su: u Mišni i Talmudu
Masehet soferim (Traktat o pisarima) i Masehet sefer Tora (Traktat o knjizi Tore), u
midrašu Midraš haserot vejeterot (Midraš o nepotpunom i potpunom) i Midraš tagin
(Midraš o krunama). Halahe za pisanje sefer Tora nalazimo u knjigama Tur, Šulhan
aruh, te u Rambamovoj Mišne Tora (Hilhot sefer Tora).
12
- MT Hilhot sefer Tora 8,4
13. Aram Cova je hebrejsko ime grada Haleba (Alep); Tora je uspoređena s krunom.
485
2. razmak između svih odlomaka (paraša)14 u visini devet slova

3. razmak između redova u visini jednoga reda
4. razmak između riječi u širini jednoga slova
5. razmak između slova debljine dlake
Za pisanje Pjesme na moru (‫ שירת הים‬Širat hajam)15 i za pjesmu
Slušajte nebesa (‫ שירת האזינו‬Širat Haazinu)16 postoje osobita pravila o
razmacima, dana Mojsiju na Sinaju.
Paraše ‫ ־‬tjedni odsječci - ‫פרשות השבוע‬

Perašat hašavua koje čitamo na šabat sastoje se od određenog broja od-
lomaka. Svakog šabata čitamo drugu parašu. Podjela Petoknjižja na tjedne
odsječke (Berešit, Noah, Leh leha...) nije bila dana Mojsiju na Sinaju, već
su je ustanovili rabini, kako bi se znalo što će se čitati na određeni šabat.
Pet humaša (pet knjiga Petoknjižja)‫חמישה חומשי תורה ־‬

Pet knjiga Petoknjižja dobilo je naslove prema nekoj riječi iz prve
rečenice knjige. Na hebrejskom su njihovi naslovi ‫ בראשית‬Berešit (U
početku), ‫ שמות‬Šemot (Imena), ‫ ויקרא‬Vajikra (I pozva), ‫ במדבר‬Bemidbar
(U pustinji), ‫ דברים‬Devarim (Riječi).
Postanak počinje stvaranjem svijeta, prvim ljudima Adamom i Evom,
Noom i velikim potopom. Nastavlja se poviješću Hebreja u vrijeme našeg
praoca Abrahama, osnivača monoteizma, opisuje nam život praotaca
Abrahama, Izaka i Jakova. Pripovijeda o dvanaest sinova Jakovovih,
dvanaest plemena Izraelovih, prodaji Josipa u Egipat i njegovu tamošnjem
životu. Završava Josipovom smrću u Egiptu, što je konačno dovelo do
tamošnjeg židovskog ropstvai7‫׳‬.
Izlazak opisuje ropstvo Židova u Egiptu i njihovo izbavljenje pod vodstvom
našega učitelja Mojsija, davanje Tore židovskome narodu na Sinaju, dava-
nje micva (Božjih naredaba) i ostalih zakona i njihovih pojedinosti. Opisuje
se i izrada Zavjetnog šatora!8 i sveg posuda u njemu19.
14
- Ne radi se o tjednim odsječcima ‫ ־‬parašama - koje se čita na šabat. Svaka ovdje
spomenuta paraša ima svoju temu. Ukupno ih je 669.
15. Izl 15,1
16
•Pnz 32,1
17
- Knjiga Postanak obuhvaća dogadaje od stvaranja svijeta do Josipove smrti, ukupno
2309 godina.
18
- Zavjetni šator bio je pokretni Hram u pustinji.
19
- Knjiga Izlazak obuhvaća dogadaje od Josipove smrti do podizanja šatora, ukupno
140 godina, do 2449. godine.
486
Levitski zakonik navodi sve zapovijedi i zakone vezane za kohene i levite,

koji su jedini bili odredeni za služenje u Zavjetnome šatoru, sve zakone o
žrtvama, obrednoj nečistoći i čistoći, te neke zapovijedi građanskog i kaz-
nenog zakonika20.
Brojevi opisuju putovanje židovskog naroda pustinjom, koje je trajalo oko
četrdeset godina21. Opisuje se slanje dvanaestorice uhoda u izviđanje
Kanaana, te stvaranje židovskog naroda tijekom četrdeset godina.
Ponovljeni zakon ukratko prepričava židovsku povijest od izlaska iz
Egipta, vraćajući se na gotovo sve što se Židovima dogodilo do ulaska u
Izrael. Ponavlja i Božje zapovijedi i dodaje nekoliko. Mojsije blagoslivlje
narod, a na samome kraju govori se o smrti našeg učitelja Mojsija22,
najvećeg narodnog vode u židovskoj povijesti.
Kronološki red u Tori

Mnoge paraše u Tori nisu napisane redoslijedom kojim su se dogodile,
nego redoslijedom kako ih je Bog ispričao Mojsiju. Iz svakog mjesta na
kojem se događaji opisuju ne‫־‬kronološkim redom, naši su rabini naučili
uzvišene ideje i tajne, mnogo skrivenoga, uz otkriveno. Poznato je pravi-
lo, kako su to rekli rabini, ‫ ־ אין מוקדם ומאוחר בתורה‬Nema ranijeg ni kas-
nijeg u Tori.2*
Osobito velika i osobito mala slova u Tori

U Tori ima sedam osobito malih slova24 i deset osobito velikih25. O svim
tim slovima i o razlozima za njihovu veličinu govori rabi Akiva u Mišni.
Slova s točkama
U Tori nalazimo trideset i dva slova iznad kojih pisar stavlja točke. I za to
možemo naći odgovor u Mišni. Primjerice, u rečenici Sav broj ievita, koje su
izbrojaii Mojsije i Aron...26 nalaze se točke iznad imena Aron. Objašnjenje
20
- Knjiga Levitski zakonik obuhvaća dogadaje oko podizanja Zavjetnog šatora, u 2449.
godini od stvaranja svijeta.
21
• Knjiga Brojevi obuhvaća dogadaje od 1. ijara 2449. godine od stvaranja svijeta do
četrdesete godine lutanja, ukupno 38 godina i devet mjeseci (do godine 2489.).
22
- Knjiga Ponovljeni zakon obuhvaća dogadaje od 1. ševata 2489. do Mojsijeve smrti,
7. adara iste godine, ukupno 37 dana
23
- Midraš Tanhuma Teruma 8; vidi i Rašijev komentar na Post 6,3; vidi i Rašijev
komentar na BT Pesahim 6b
24
- Post 2,4; 23,2; 27,46; Lev 1,1; 2,6; Pnz 32,18
25
- Post 1,1; Izl 34,7; 34,14; Lev 11,42; 13,33; Br 14,17; Pnz 6,4; 29,27; 32,6
26
- Br 3,39
487
naših rabina glasi da Aron nije bio ubrojan medu levite koje je izbrojao
Mojsije. Tako točke daju dodatnu informaciju o tekstu.
Tagim ‫ ־‬krune na slovima ‫תגים ־‬

Sedam slova hebrejskog alfabeta (alef-bet: hebrejska abeceda)
‫ ש לע י ט לנ י ז לג לצ‬nose na svakome mjestu na kojem se pojavljuju u Tori
po tri crtice ‫ תגים ־‬tagim. Šest slova ‫ ב לד לק לח לי לה‬imaju samo po jednu
‫ ־‬tag. I o tome ispripovijedao je rabi Akiva mnoga objašnjenja, a postoji i
knjiga zvana Haaruh ili Sefer hatagim, koju je napisao svećenik Eli (Eli
hakohen)*. Predao ju je proroku Samuelu, koji ju je proslijedio dalje, sve
do Ezekiela, Ezre Pisara, do doba Mišne i do naših dana. (U Dodatku 4.
prikazani su oblici tagim.)
Teamim ‫טעמים ־‬
Teamim su znakovi koji je Bog usmeno predao Mojsiju na Sinaju. Oni su
vrsta interpunkcije, koja omogućava pravilno čitanje Tore uz odgovarajuću
melodiju27. Oni su i temelj razumijevanja Tore na razini doslovnog
značenja, najnižoj razini tumačenja, koja je time i temelj općeg razumije‫־‬
vanja Tore. Razlikuju se mišljenja o tome kada su melodijski znakovi prvi
put zapisani. Rabi Jehuda Halevi28 objašnjava da su Ezra Pisar i njegov sud
prvi zapisali te znakove, a da su do tada melodiju označavali pokretima
ruke, sličnim onima kakve čini dirigent. Drugi tvrde da melodijski znakovi
potječu iz doba davanja Tore na Sinaju.
II. Usmena Tora (Usmeni Nauk)

‫ ־ תורה שבעל פה‬Tora šebeal pe
Pojam usmene Tore
Pojam usmene Tore obuhvaća svu halahu koja nije iznesena u pisanoj
Tori, to jest sve što se nalazi u Mišni, halahičkim midrašima, Tosefti, bera-
jti, Talmudima i svu halahu koja je stvorena u raznim razdobljima i u raz-
nim oblicima. Pojmovima pisane Tore i usmene Tore obuhvaćen je i sav
židovski svjetonazor, a ne samo normativni dio židovskog življenja. Treba
paziti da se pojmove pisane i usmene Tore ne usporedi sa sličnim poj-
movima u drugim zakonskim sustavima, kao što je, primjerice, u rimskome
27
• JT Megila poglavlje 4, halaha 1
28
- Kuzari 3
488
pravu29 ius scriptum, pisani zakon, i ius non-scriptum, nepisani zakon, jer
u rimskome je pravu izvor nepisanoga zakona bio u ljudskim običajima, a
to nije usporedivo s usmenom Torom, koju je dao Bog, a od tada je osta-
la nepromijenjena.
Usmena Tora nije samo potrebno objašnjenje pisane Tore, već više od
toga. Ona potvrđuje istinitost pisane Tore, jer kad je židovski narod prim-
io Toru sa 613 naredaba, prije više od 3300 godina, sve je dobio usmeno.
Moramo se sjetiti da se tada učilo samo usmeno. Toru je Mojsije zapisao
pred svoju smrt, tek četrdeset godina kasnije, na pragu ulaska u Izrael.
"Halaha Mojsiju sa Sinaja" i halahe iz "Riječi pisara"

Početak usmene Tore je dan davanja Tore, šabat 6. šivana 2448. godine
od stvaranja svijeta (1312. pr.n.e.). Kada se Mojsije uspeo na Sinaj, Bog
mu je dao pisanu Toru i usmenu Toru, objašnjavajući mu pojedinosti svake
micve, o čemu nije napisano u samoj Tori, primjerice pravila o tefilin: da
moraju biti četvrtasti, koje odsječke iz Tore sadrže, kako ih se vezuje, da
moraju biti crni ... ukupno oko 7500 propisa. Tu su i pravila o suki za
blagdan Sukot, o Pesahu i brojna druga. Većinu pojedinosti o micvama
Mojsije je dobio usmeno.
Neke je propise (halahe) Bog Mojsiju prenio bez izravnog pozivanja na
tekst pisane Tore. Te su halahe poznate pod nazivom ‫־ הלכה למשה מסיני‬
halaha Mojsiju sa Sinaja. Evo nekoliko primjera: deset propisa vezanih za
tefilin30, zakoni o mezuzi31, propisi o suki32, pojedinosti o "četiri vrste",
mjere i veličine koje se spominju u propisima o šabatu33 i o zabranjenoj
hrani34. Ima, pak, halaha koje su tanaiti i amorejci izveli iz teksta Tore
pomoću trinaest načina dedukcije kojima se istražuje Toru. Te su halahe
poznate pod nazivom ‫ ־ דברי סופרים‬Riječi pisara. Ti pisari (soferi) bili su
učenjaci, članovi Velikoga sabora i Sanhedrina. Evo nekoliko primjera za
29
- Lee, R.W., The Elements of Roman Law, London 1946, str. 37, 41; Jolowicz, H.
F., Historical Introduction to the Study of Roman law, 2. izdanje, str. 363; Salmond,
J.W., On Jurisprudence, 12. izdanje. London, 1966, str. 190; Schultz F., History
of legal science Oxford 1951, str.73., 137.
3
°• BT Šabat 28b, vidi i MT Hilhot tefilin umezuza vesefer Tora 1,3
31• BT Menahot 32b
32
• MT Hilhot šofar vesuka velulav 5,14
33
- MT Hilhot šabat 16,18
34
- MT Hilhot maahalot asurot 2,11; vidi i Hilhot šehita 5,2
489
njihove odredbe: ketuba35, neki propisi o cicit36, klanje ptica37, zabrana

jedenja peradi s mlijekom38, većina blagoslova i propisi o njima39, čitanje
Svitka o Ester, paljenje šabatnih svijeća, paljenje svijeća za Hanuku, pranje
ruku i eruv40, kiduš i havdala41, drugi blagdanski dan u dijaspori42, zabrana
stjecanja dobiti od hameca koji je za vrijeme Pesaha bio u židovskom pos-
jedu43, broj sudaca u sudu, neki propisi židovskog kalendara ... I jedni i
drugi propisi ulaze u definiciju usmene Tore.
Rambam objašnjava usmenu Toru i dva dijela od kojih se sastoji:
Vrhovni sud u Jeruzalemu bit je usmene Tore. Oni su stup naučavanja i
iz njega izlazi zakon i pravo svem Izraelu. Njega je spomenula Tora, gov-
oreći:,... prema Tori, kojoj će te poučiti'. To je zapovjedna micva i svatko
tko vjeruje našem učitelju Mojsiju i njegovoj Tori mora se u vjerskim stvari-
ma pouzdati u to. Svatko tko ne čini prema njegovu naučavanju, krši
zabranu, jer je rečeno: ,Ne skreni ni od čega što će ti reći, desno ni lije-
vo../. Jednako je važno ono što su primili usmenom predajom, to je
usmena Tora, kao i ono što su naučili sami svojim shvaćanjem, na jedan
od načina na koje se istražuje Tora, jer su zaključili da tako treba biti, kao
i ono što su odlučli da bi načinili ogradu oko Tore (da se propisi iz Tore ne
bi prekršili) i što je trenutak zahtijevao, a to su zabrane, uredbe i običaji.
Zapovijed je poslušati sve to troje, a tko bilo što od toga krši, krši zabranu44
Rambam dodaje pojedinost u vezi sa značajkama predaje od Mojsija i u
vezi s prihvaćanjem rabinskih odluka: U predaji nema nesuglasja i sve u
čemu nadeš nedosljednost sigurno nije predaja od Mojsija. U onome što
smo naučili od nekog suda: ako se s njim složio vrhovni sud u Jeruzalemu,
složio se, a ako je iznio drukčije mišljenje, slijedimo većinu i odlučujemo u
skladu s većinom. Isto tako, ako su neki smatrali potrebnim donijeti
zabrane i uredbe, da ih se narod drži, a drugi smatrali da ih ne treba
35
- BT Ketubot 10a
3
6- BT Sanhedrin 88b
37
- BT Hulin 20b
38
- MT Hilhot maahalot asurot 9,20
39
- MT Hilhot berahot 1,2
4
O• MT Hilhot berahot 11,3
41• MT Hilhot šabat 29,6
42
- MT Hilhot jom tov 1,21
43
- MT Hilhot hamec umaca 1,4
44
- MT Hilhot memrim 1,1-2
490
donijeti i da ih se ne treba držati, odvagujemo jedne prema drugima, sli-

jedimo većinu i odlučujemo prema većini45.
Potreba za postojanjem i pisane i usmene Tore

Prednost usmene Tore je u tome što nije zapisana, nije ograničena.
Stoga je bezgranična, kao Stvoritelj koji ju je dao. Ona obuhvaća sve ono
što su Židovi tijekom naraštaja trebali obnoviti ‫ ־‬sve je to već bilo dano
Mojsiju. Riječima midraša: Rekao je rabiJehošua sin Levijev... da te pouči
da su Biblija i Mišna, halahe, tosefte (dodatci) i pripovijesti i ono što će
učenjak Tore kasnije poučavati, već postojali i bili dani kao halaha Mojsiju
sa Sinaja46. Ovo objašnjava i golem opseg usmene Tore u usporedbi s
pisanom.
Pisana Tora je potrebna da bi postojao oslonac za usmenu Toru, koja
proizlazi iz nje. Da nema nikakvog teksta, ne bismo se imali na što osloni-
ti. Napisani tekst gotovo uvijek povlači za sobom različita tumačenja,
koja mogu dovesti do razlika između suprotstavljenih skupina, dok je
tekst koji se usmeno prenosi jasan, što sprečava nejasnoće u prenošenju
od učitelja na učenika, od oca na sina. Pravni tekst stvara i mnoge prob-
leme potrebom za tumačenjem u skladu s raznolikom i promjenjivom
stvarnošću, dok je usmeni tekst prilagodljiviji i bolje odgovara promje-
njivoj stvarnosti i svim mogućim okolnostima47.
Smisao usmene Tore: učenje pisane Tore

Usmena Tora dana je namjerno u tom obliku, jer se napisanu knjigu
može postaviti na policu i tako ju čuvati, ali se usmeni materijal mora
prenositi s oca na sina, od učitelja na učenika, inače je izgubljen. U
židovstvu je učenje Tore bitno za naš život i naš opstanak. Životnost Tore,
učenje i pamćenje, mogli *su od samoga početka biti potpuni samo uz
pomoć usmene Tore. Talmud ističe da se učenika mora svemu poučiti
barem četiri puta, a ako je potrebno i više, dok potpuno ne razumije.
Talmud to izvodi iz Mišne: Mojsije je učio Toru od Vječnoga, poučio je
Arona, zatim je poučavao Aronove sinove dok je Aron sjedio s njegove
lijeve strane i slušao. Zatim je poučio starješine Izraelove dok su Aronovi
sinovi sjedili uz njih, Elazar sdesna uz Mojsija, a Itamar slijeva uz Arona.
45
- Ibid, halaha 3
4
6. Kohelet raba 1,2
4
7. Vidi i Kaplan, A., The Handbook of Jewish Thought. Moznaim 1979
491
Zatim je podučio sav narod. Tako je Aron učio četiri puta, njegovi sinovi
tri, starješine dva, a sav narod jednom. Nakon Mojsijeve smrti, Aron ih
je podučavao na isti način, nakon Aronove smrti podučavali su ih nje-
govi sinovi, a kad su njegovi sinovi umrli, podučavali su ih starješine.
Tako je svatko čuo četiri puta. Prema tome je rabi Eliezer rekao da
čovjek mora ponavljati učeniku četiri puta. Rabi Akiva kaže da čovjek
mora ponavljati učeniku sve dok ga ne poduči.48
Kao što je dana usmeno, trebala je i ostati usmenom, a tako je bilo sve do
Mišne, u kojoj je prvi usmenu Toru zapisao rabi Jehuda Hanasi, 3948.
godine od stvaranja svijeta (188. n.e.), a bilo je to 1500 godina nakon pri-
manja Tore. Zapisivanje usmene Tore obično se povezuje s redakcijom i
zaključivanjem Talmuda (4260. godine od stvaranja svijeta - 500. n.e.),
koje su učinili rav Aši* i njegov učenik i glavni suradnik na uređivanju
Talmuda, Ravina, pripadnik šestog naraštaja amoraja.
Niz predaje usmene Tore

Tora49 nam pripovijeda: S one strane Jordana, u zemlji Moapskoj, počeo
je Mojsije tumačiti ovu Toru, govoreći... Četrdesete godine boravka u
pustinji, na mlađak dvanaestoga mjeseca, ševata, 2489. godine od stvara-
nja svijeta, Mojsije je okupio narod i objašnjavao mu cijelu Toru, posljednji
put pred smrt, kao što je rečeno: ... poče Mojsije objašnjavati ovu Toru.50
To je trajalo trideset i sedam dana, do Mojsijeve smrti, sedmoga dana
mjeseca adara. Prije smrti napisao je Mojsije trinaest potpunih knjiga
Tore51, posve jednakoga teksta, kakvog i danas nalazimo u sinagogama,
od "U početku"52 do "pred očima cijeloga Izraela"53. Svakom je plemenu
dao po jednu knjigu, a trinaestu levitima, kako bi ju zauvijek čuvali u Hramu,
kao što piše: Uzmite ovu knjigu Tore i stavite ju pored kovčega saveza
Vječnoga, vašeg Boga, i neka ti tamo bude svjedokom54.
48
- BT Eruvin 54b; vidi i uvod u Rambamov komentar na Mišnu 1. Mosad Rav Kook,
str. 9.
49
- Fnz 1,3
5
°- Pnz 1,5
51• BT Bava batra 15a
52
- Post 1,1
53
- Pnz 34,12
54
Pnz 31,26
492
U Mišni je opisan niz predaje pisane i usmene Tore: Mojsije je primio

Toru na Sinaju i predao je Jošui, Jošua starješinama, a starješine pro-
ročima, koji su ju predah članovima Velikog sabora55. Mojsije se pobrin-
uo da prije smrti preda svu usmenu Toru budućem duhovnom vodi,
Jošui bin Nunu, koji se pobrinuo da pred smrt preda Toru i njeno
tumačenje sedamdesetorici staraca, kao što piše: I svo vrijeme starješina
koji su nadživjeli Jošuu...56. Starješine su predali Toru prorocima, koji su
podučavali jedan drugoga, od naraštaja do naraštaja, sve do članova
‫ כנסת הגדולה‬Keneset hagedola, Velikoga sabora. Veliki sabor bio je
drevni židovski parlament, koji je okupljao sto dvadeset proroka i
učenjaka (rabina). Medu njima bili su Hagaj, Zaharija, Malahija, Daniel,
Hananija, Mišael i Azarja, Ezra Hasofer, Nehemija i Mordehaj. Rambam
donosi57 detaljni niz predaje usmene Tore, koji se proteže kroz četrde-
set naraštaja58, od učitelja na učenika, počevši od našeg učitelja Mojsija
do rav Ašija i Ravine koji su uredili i završili Talmud, što se u literarnom
smislu smatra zapisivanjem usmene Tore.
Niz predaje usmene Tore:

Doba proroka od stvaranja svijeta gregorij. kalendar
1. Bog Mojsiju 2448. 1312. p.n.e.
2. Mojsije Jošui bin Nunu 2488. 1272.
3. Jošua bin Nun Pinhasu kohenu
(svećeniku), sinu Eliezerovu 2515. 1245.
4. Pinhas kohenu Eliju 2830. 930.
5. Eli proroku Samuelu 2870. 890.
6. prorok Samuel kralju Efavidu 2882. 878.
7. kralj David Ahiji Šiloniju 2924. 836.
8. Ahija proroku Elijahuu (Iliji) 2962. 798.
9. prorok Elijahu proroku Eliši 3043. 717.
10. prorok Eliša Jehojadi 3070. 690.
11. Jehojada Zahariji 3090. 670.
55
- M Avot (Rečenice otaca) 1,1
56. Jš 24,31
57
• Uvod u Misne Tora; vidi i niz kojeg donosi Rihal u knjizi Kuzari 3,65
58
• Radi jasne i potpune slike prenošenja usmene Tore, dodane su godine kad je učinje-
na predaja, pred smrt predavatelja.
493
12. Zaharija Hošei 3100. 660.

13. Hošea Amosu 3110. 650.
14. Amos Izaiji 3140. 620.
15. Izaija Miheju 3160. 600.
16. Mihej Joelu 3190. 570.
17. Joel Nahumu 3230. 530.
18. Nahum Habakuku 3265. 495.
19. Habakuk Sefaniji 3280. 480.
20. Sefanija Jeremiji 3298. 462.
21. Jeremija Baruhu ben Neriji 3358. 402.
Doba Velikog Sabora
22. Baruh ben Nerija Ezri 3413. 347.
23. Ezra Šimonu Pravednome (Hacadiku) 3448. 312.
Doba parova
24. Šimon Pravedni Antignosu 3480. 280.
25. Antignos Joseu ben Joezeru i
Josefu ben Johananu 3500. 260.
26. Jose ben Joezer i Josef ben Johanan
Jehošui ben Perahji i Nitaju Haarbeliju 3560. 200.
27. Jehošua ben Perahja i Nitaj Haarbeli
Jehudi ben Tabaju i Šimonu ben Šetahu 3621. 139.
28. Jehuda ben Tabaj i Šimon ben Šetah
Šemaji i Avtalionu 3722. 38.
29. Šemaja i Avtalion Hilelu i Šamaju 3728. 32.
Doba Mišne ‫ ־‬tanaita
30. Hilel i Šamaj rabanu Šimonu,
sinu Hilela Starog 3768. 8. n. e.
31. raban Šimon sinu, rabanu Gamlielu
Starome 3770. 10.
32. raban Gamliel Stari sinu,
rabanu Šimonu 3810. 50.
33. raban Šimon sinu, rabanu Gamlielu 3833. 73.
34. raban Gamliel sinu, rabanu Šimonu 3880. 120.
35. raban Šimon ben Gamliel sinu,
rabi Jehudi Hanasiju 3910. 150.
494
Doba Talmuda ‫ ־‬amorejaca

36. rabi Jehuda Hanasi rabi Johananu,
Ravu i Semuelu 3990. 230.
37. rabi Johanan, Rav i Semuel
rav Huni 4010. 250.
38. rav Huna Rabi 4060. 300.
39. Raba Ravi 4085. 325.
40. Rava rav Ašiju 4128. 368.
ffl. Tanah (Biblija)‫תנ״ך ־‬

Tanah je kratica triju riječi:
Tora (Mojsijevo Petoknjižje),
Neviim (Proroci: sve proročke knjige, od Jošue do Malahije),
Ketuvim (Spisi: od Davidovih psalama do Ljetopisa).
Tanah ukupno sadrži 24 svete knjige, a one obuhvaćaju pet književnih
vrsta (pojedine knjige pripadaju istodobno u više vrsta):
1. halahička pravna literatura59
2. proročka literatura60
3. poezija61
4. mudrosna literatura62
5. proza63
24 knjige i njihovi aufori64

Knjige Tanaha su napisane u razdoblju od davanja Tore do početka raz-
doblja drugoga Hrama (od 13. st. pr.n.e. do 4. st. pr.n.e.).
59
- Praktične micve većinom su u Tori, neke i u Prorocima i Spisima; vidi i u pot-
poglavlju Halahe i pravne ustanove u Proročkim knjigama i Spisima, str. 497.
60
- Tora i sve proročke knjige
61
• Primjerice Pjesma nad pjesmama, Psalmi, Jeremijine tužaljke
62
• Primjerice Mudre izreke, Propovjednik
63
• Pripovjedni dio Tanaha
64
- Vidi berajtu donesenu u BT Bava batra 14b
495
KNJIGE AUTORI
Petoknjižje, Knjiga o Jobu Mojsije (2368.-2488. od stvaranja svijeta
- 1392.-1272. pr.n.e.)
Knjiga o Jošui - Jošua (2406.-2516. - 1354.1244.
pr.n.e.) Nakon razmatranja u jednoj bera-
jti, u Talmudu je zaključeno da su kraj knj-
ige o Jošui nakon Jošuine smrti napisali
Elazar Hakohen i njegov sin Pinhas (iz-
medu 2516. i 2830., tj. 1245. do 930.
pr.n.e.)
Knjiga o sucima, ‫ ־‬prorok Samuel* (2830.-2882. - 930.-
Knjiga o Samuelu, 878. pr. n. e.) Nakon razmatranja jedne
Knjiga o Ruti berajte, u Talmudu je zaključeno da su
kraj knjige o Samuelu napisali nakon nje-
gove smrti njegovi učenici, proroci Gad i
Natan
Knjiga psalama ‫ ־‬kralj David (2854.- 2924. - 906.
- 836.pr.n.e.)
Pjesma nad pjesmama, - kralj Salomon (2912.-2964. - 848.
Mudre izreke, Propovjednik 796 ‫־‬.pr.n.e.)
Izaija - prorok Izaija* (3130.-3230. - 630.
- 530.pr.n.e.)
Knjiga o kraljevima, Jeremija, - prorok Jeremija* (3280.-3345. - 480.
Jeremijine tužaljke - 415.pr.n.e.)
Ezekiel - članovi Velikog sabora (3408.-3448.
- 352.-312.pr.n.e.)
Dvanaest malih proroka (12 - članovi Velikog sabora
posljednjih proroka u Židov-
skom narodu u doba prvoga
Hrama sakupljeni su u jednu
zbirku: Hošea, Joel, Amos*,
Obadija, Jona, Mihej*, Nahum,
Habakuk, Sefanija*, Hagaj,
Zaharija, Malahija*).
Daniel ‫ ־‬članovi Velikog sabora
Svitak o Esteri ‫ ־‬članovi Velikog sabora
Ezra, Nehemija*, Ljetopisi - Ezra Pisar (3370.-3448. - 390.-312.
pr.n.e.)
496
Redoslijed knjiga
Tora:
Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon
Proročke knjige:
Jošua, Suci, Samuel, Kraljevi, Izaija, Jeremija, Ezekiel, Dvanaest malih
proroka
Spisi:
Psalmi, Izreke, Job, Pjesma nad pjesmama, Tužaljke, Propovjednik,
Ester, Daniel, Ezra, Nehemija, Ljetopisi.
Halahe i pravne ustanove u Proročkim

knjigama i Spisima (Nah ‫)נ" ך‬
Iz Proročkih knjiga i Spisa možemo naučiti o propisima i pravnim
ustanovama koje se u pisanoj Tori izričito ne spominju, primjerice:
‫ ־‬zabrana prenošenja predmeta na šabat iz privatnoga prostora u javni
U Jeremiji nalazimo: Ovako kaže Vječni: 'Pazite na svoje duše i ne
dižite tereta na dan subotnji i ne donosite kroz vrata Jeruzalemska! Ne
iznosite na dan subotnji tereta iz svojih kuća i ne radite nikakav posao,
te posvetite dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim očevima/' 65
‫ ־‬zabrana kupovanja i prodavanja na šabat
U Nehemiji nalazimo: Neuki puk donosi robu i namirnice za prodaju
na dan subotnji: ne kupujte od njih na šabat66.
‫ ־‬postupci pri trgovini nekretninama i kupnji zemljišta
U Tori Abraham kupuje pećinu Mahpelu67 od Hetita. U proročkim
knjigama i Spisima pratimo promjene u zakonima kupnje i njihov razvi-
tak. Dok Abraham kupuje nekretninu izravno za srebrni novac, u
Prorocima i Spisima nalazimo i druge načine68, poput kupoprodajnog
ugovora, svjedoka, potpisivanja i sličnoga.
‫" ־‬kraljevsko pravo"
U pisanoj Tori nalazimo podatak da je židovski kralj bio dužan prepisati
jednu knjigu Tore: Kad bude sjedio na kraljevskome prijestolju, neka si
pred levitima-svećenicima načini prijepis ove Tore u knjigu. Neka bude uz
65. j r 17,21-22
66. Neh 4 0 , 3 2
67. Post 23,16-18
68. Rut 4,7; vidi i Jr 32,9-12
497
ŽIDOVSTVO T e m e l j n i tekstovi
njega i neka ju čita svakoga dana svoga života, kako bi naučio bojati se
Vječnoga, svoga Boga. Neka ispunjava sve riječi ove Tore i ove zakone
neka čini, kako ne bi uzdizao svoje srce iznad svoje braće i kako ne bi
skrenuo od Božje zapovijedi ni desno ni lijevo69. Kraljeva prava i dužno-
sti u Tori nisu opisani u pojedinostima, za razliku od proročkih knjiga i
Spisa, jer one obuhvaćaju i razdoblje kraljeva, koje je trajalo nekoliko stolj-
eća. Prorok Samuel prije početka kraljevanja prvoga izraelskog kralja
Saula spominje zakone o kralju: I reče: 'Ovo će biti zakon o kralju, koji
će vam kraljevati. Vaše sinove će uzeti i staviti u svoja kola kao svoje konj-
anike, te će trčati ispred njegovih kola. I postavit će si tisućnike i pedeset-
nike da oru njegovu oranicu i žanju njegovu žetvu i da izrađuju njegovo
oruđe i njegova kola. I vaše kćeri će uzeti da izrađuju mirise i kuhaju i
peku. I vaša najbolja polja, vinograde i maslinike uzet će i dati slugama. I
uzet će desetinu od vaših usjeva i vinograda i dati svojim službenicima i
slugama. I vaše najbolje sluge, sluškinje, momke i magarce uzet će i dati
neka rade za njega. Od vaše stoke će uzeti desetinu, a vi ćete mu biti
sluge70. I u drugim knjigama Proroka i Spisa71 ima mnogo primjera koji
pokazuju kako je djelovalo kraljevsko pravo. Ono je sadržavalo pravila i
običaje koji nisu izrečeni u pisanoj Tori.
Podjela Tanaha na poglavlja

Ova podjela izvorno nije židovska, već kršćanska. Stoga nema temeljne
veze između te podjele i sadržaja Tanaha, a na osnovi te podjele ne može
se zaključivati o značenju teksta. Zapravo, ima mjesta na kojima se ta
podjela na poglavlja razlikuje od tradicijske i od uobičajenih komentara.
Kako je ta kršćanska podjela ušla u židovska izdanja?
Rabin Pinhas Pesah Finfer, koji je od sredine 19. do početka 20. stoljeća
živio u Vilniusu, gdje je bio sudac, i koji je na hebrejskome 1906. objavio
knjigu Masoret haTora vehaneviim, piše: ‫״‬Nekada su njihovi svećenici
željeli uhvatiti duše i uvesti ih u kršćansku vjeru, pa su natjerali Židove da
slušaju kršćanske propovjedi. Da bi kršćanski svećenici mogli naći rečenice
koje su im trebale, priredili su konkordanciju, te uveli podjelu na poglavlja
69. Pnz 17,18-20

7
0. l S a m 8,11-17
71
‫ ־‬Vidi Elon, M., Jewish Law, History, Sources, Principles, sv. II., str. 834-839.
Jeruzalem 1997
498
Pisani izvori židovstva Književnost biblijskog d o b a
i rečenice, prema sirijskome prijevodu Biblije. To je učinio kardinal Hugo

di St. Caro [1200.-1263.], a prema drugima Stephen Langton, nadbiskup
Canterburyja [13.st.]. Godine 5198. [prema židovskome računanju] rabi
Jichak ben rabi Natan je u knjizi konkordancije Meir nativ prenio tu pod-
jelu u hebrejski tekst."72 Bila je to prva konkordancija uopće. Prije njega,
prepisao je rabi Šelomo ben Jišmael tu kršćansku podjelu na poglavlja i
rečenice. On obrazlaže svoj postupak i piše: "Ono su nežidovski odlomci,
koje nazivaju capitulis u dvadeset četiri knjige... Prepisali smo ih kako
bismo im mogli dati jasan odgovor na pitanja. Pitaju nas svakoga dana o
nečemu iz naše vjere i naše svete Tore i donose dokaze iz Tore, Proroka
i drugih knjiga i kažu: 'Pročitaj u toj knjizi tu i tu rečenicu u odlomku tom
i tom!' A mi ne znamo koji je to odlomak i ne možemo im odmah odgov-
oriti. Zato smo prenijeli. ... Ovo je nežidovska podjela na poglavlja, u sve
24 knjige, a prepisao sam ju ja, Selomo ben Jišmael."73 Rabin Pesah
navodi da se, kada su u Veneciji 1525. godine tiskali Mikraot gedolot
(Toru s komentarima), korektor rabi Jaakov ben Hajim ispričao zbog pri-
hvaćanja te kršćanske podjele. Napisao je: "Da nema knjige konkordan-
cije, koju je nedavno, prije oko 40 godina, napisao veliki učenjak, Jichak
bar Natan, a koja je tiskana ovdje u Veneciji, u našoj tiskari, bilo bi ne-
moguće prekontrolirati [tekst]. Morao sam se služiti podjelom na poglav-
lja rabi Jichaka bar Natana."74 Ni podjela knjiga proroka Samuela,
Kraljeva i Ljetopisa na dva dijela nije židovska, a prenijeli su ju ista dvoji-
ca rabina.
IV. Ostala književnost iz doba drugog Hrama

Za vrijeme drugoga Hrama, nakon Ezre i Nehemije, do rušenja drugoga
Hrama, tijekom razdoblja od oko 400 godina, nastala je golema literatura
koja nema obvezujući vjerski značaj. Iz nje se ipak može mnogo naučiti o
životu Židova i židovstvu u to doba, o tumačenju Tore, filozofiji i povijesti.
No ta se literatura mora čitati kritički, zbog netočnosti koje su nastale pod
utjecajem osobnog interesa autora ili zbog halahičkog neznanja.
72
- Kitov, E., The Book of our Heritage. Feldheim Publ.. Jeruzalem, New York 1997,
sv. 3., str. 880.
73
- Ibid., str. 8 8 0 . / 8 8 1 .
74
- Ibid., str. 8 8 1
499
‫ ־‬Papirusi ‫ ־‬Različiti papirusi, primjerice oni koji su otkriveni na jugu

Egipta u Elephantini, potječu s početka doba drugoga Hrama, iz 5. st.
pr.n.e. Tekstovi su na aramejskom jeziku. Ti papirusi svjedoče o životu
Židova toga doba u Elephantini. Medu njima ima dosta pravnog materi-
jala iz nekoliko područja židovskoga prava: propisi o obitelji, nasljeđivanju
i vlasništvu. Ima i egipatskih papirusa iz kasnijega doba, 323.-30. pr.n.e.,
iz doba vladavine triju ptolemejskih kraljeva.
‫ ־‬Prijevod Sedamdesetorice ‫ ־‬Targum hašiyjim ‫ת ר ג ו ם ה ש ב ע י ם ־‬

Grčki prijevod Tore poznat je prema latinskome nazivu Septuaginta.
Načinili su ga sedamdeset dvojica rabina, koji su, prema nalogu kralja
Ptolemeja, prevodili neovisno jedan o drugome, a prijevodi su im se po-
dudarali do posljednjega slova. Prijevod je nastao najkasnije 222. godine
pr.n.e., u doba kralja Ptolemeja Četvrtoga. Prijevod nije doslovan, ali se
drži značenja. Sačuvana su tri važna rukopisa ovog prijevoda: Vatikanski
kodeks u Vatikanskoj knjižnici, Sinajski kodeks iz samostana Svete
Katarine i Aleksandrijski kodeks, koji je najbliži hebrejskome tekstu.
‫ ־‬Spisi Filona Aleksandrijskog*, židovskoga filozofa koji je pisao na

grčkome jeziku, a živio je u egipatskome gradu Aleksandriji, početkom pr-
voga stoljeća. Napisao je knjige o tumačenju Tore i pravnu knjigu čiji je
latinski naslov De specialibus legibus - O zasebnim zakonima75, u kojoj se
javlja neusuglašenost s talmudskom halahom. Nisu sve njegove knjige
sačuvane, a njihove dijelove nalazimo citirane u kršćanskoj literaturi. Filon
je načeo filozofske probleme koji će kasnije koristiti židovskim filozofima i
kabalistima. Njegova djela svjedoče da je židovstvo u Aleksandriji uvelike
bilo pod helenističkim utjecajem.
‫ ־‬Spisi Josipa Flavija (izvornim židovkim imenom Josef ben Matitjahu

hakohen, latinskim imenom Josephus Havius, živio 37.-100.). Premda
povjesničar, mnogo je pisao i o židovskome pravu svoga doba. Dao je op-
širan povijesni prikaz kasnog doba drugoga Hrama, od utemeljenja
Hašmonejske dinastije do rušenja Hrama. Pripadao je naraštaju koji je sv-
jedočio rušenju Hrama. Napisao je nekoliko znamenitih knjiga, među nji-
ma "Židovske starine", u kojoj je opisao povijest židovskoga naroda od
75
• Vidi: Philo, De specialibus legibus, Loeb Classical Library
500
početaka do izbijanja rata s Rimom. U knjizi "Židovski rat" opisao je rat

protiv Rima, od 66. do 73. godine. Josip Flavije je na početku rata bio
zapovjednik Galileje. Nakon što su ga Rimljani zarobili, trebao je
zemljom provesti rimskoga zapovjednika. Za vrijeme toga puta prikupio
je podatke o tijeku rata. Napisao je i dva manja spisa: "Protiv Apiona",
kao odgovor u obranu vjere, usmjeren protiv aleksandrijskog protužidov-
skog pisca Apiona, te "Josipov život", osobniju knjigu, u kojoj opisuje
svoj život i dokazuje da je volio Rimljane. Većinu svojih djela napisao je
u zarobljeništvu u Rimu, nakon rata. U njegovim se spisima odražavaju
krize u njegovom životu, ali i osjećaji židovskog pisca, koji se ponosi svo-
jim narodom i svojom tradicijom. Prema djelima Josipa Flavija, kojima
su se bavili neki istraživači76, treba se odnositi s oprezom, jer je dio njih
napisao u korist Rimljana, uz namjerne netočnosti kojima se htio svid-
jeti rimskim čitateljima.
‫ ־‬Apokrifi ‫ ס פ ר י ם ח י צ ו נ י י ם ־‬- Ovo su "skrivene" ili "odložene"

knjige, jer rabini ih nisu uvrstili u svete spise. Napisane su na hebre-
jskome, aramejskome ili grčkome jeziku, u razdoblju od početka četvr-
toga stoljeća pr.n.e. do ustanka Bar Kohve (70.-135.). Većina je
napisana u doba drugoga Hrama. Dijelu knjiga je autor nepoznat, a dio
je pripisan autorima. Sadrže povijest, mudost, moral, pjesme i pripovi-
jesti. Iz njih možemo naučiti o životu Židova, njihovim svjetonazorima i
običajima u poslijebiblijsko doba. Najpoznatije apokrifne knjige su:
Knjiga jubileja, koja u ciklusima od po pedeset godina (jubilejima - otu-
da joj dolazi i naziv) opisuje židovsku povijest od stvaranja svijeta do
izlaska iz Egipta. Napisana je u trećem stoljeću pr.n.e. U najpotpuni-
jem obliku sačuvana je na etiopskome jeziku, a dijelovi su sačuvani i
na grčkome i latinskome. Dijelovi hebrejskog originala otkriveni su u
Judejskoj pustinji. U knjizi se kaže da ju je na Sinaju napisao Mojsije.
Knjiga je vrijedna s povijesnoga gledišta, jer u njoj nalazimo učenje o
halahama u starome midraškom obliku.
Sirah je jedina apokrifna knjiga koja je nazvana prema svome autoru i
jedina kojoj je hebrejski izvornik sačuvan. Napisana je sredinom trećega
stoljeća pr.n.e. Sadrži mudre i moralne izreke i nešto propisa.
76
Frankel, Z., Darhe hamišna. Leipzig, 1859. (reprint Tel Aviv 1969.) str. 334.
501
Tobija je apokrifna knjiga napisana početkom trećeg stoljeća, u kojoj

nalazimo više talmudskih propisa o kidušin (zarukama), ketubi i vjenča-
nju. Te halahe proizlaze iz opisa vjenčanja Tobije i Sare bat Reuel. Reče-
no je da je Tobija uzeo Saru za ženu prema vjeri Mojsijevoj, da su molili
blagoslove i napisali ketubu77, kao što je propisano u Talmudu, a održa-
lo se do danas.
Knjiga o Makabejcima ima dva dijela; kasnije je nazivana Knjiga o
Hašmonejcima. I ova knjiga potječe iz trećeg stoljeća pr.n.e. Važnost
ove knjige je u izravnome svjedočenju o Hašmonejskom ustanku.
Aristijadovo pismo opisuje nastajanje prijevoda Tore nazvanoga
Septuaginta, a napisano je u 4. stoljeću pr.n.e. U njemu nalazimo spo-
minjanje micve o tefilin i micve o mezuzi.
Oporuke dvanaest plemena napisali su autori bliski Judejskoj pusti-
njskoj sekti, židovskoj nomadskoj sekti koja je živjela na sjeverozapadu
Mrtvoga mora u doba drugoga Hrama. Dio svitaka nađenih u
Judejskoj pustinji dovodi se u vezu s pripadnicima te sekte, a vjero-
jatno su nastali u 2. stoljeću78.
‫ •יי‬Tob 7,12 i dalje

78
- Više o apokrifima: Enciklopedija mikrait sv. V. str. 1103-1121., Jeruzalem, 1950-
1982.
502
Pisani izvori židovstva Književnostbiblijskogdoba
2• Književnost iz doba Misne

I. Midraška književnost
Midraš je metoda proučavanja Tanaha, a i vrsta vjerske književnosti.
Riječ midraš dolazi od korijena d-r-š, koji znači istraživati. Midraš je tra-
ganje za značenjem teksta Tanaha. Ukupno je četiri načina proučavanja
Tore:
1. Pešat ‫ ־ פשט‬značenje; učenje na razini doslovnog značenja teksta
2. Remez ‫ ־ רמז‬znak, ukazivanje; tekst alegorijski ukazuje na dodatno
značenje
3. Deraš ‫ ־ דרש‬tumačenje; istraživanje dodatnog, dubljeg, ponekad
metafizičkog značenja
4. Sod ‫ ־ סול‬tajna; najdublja, mistična razina tumačenja
Od početnih slova tih četiriju riječi stvorena je kratica pardes ‫פרד״ס‬,
koja kao riječ znači voćnjak citrusa (‫)פרדס‬. Svatko može ući u voćnjak i
ubrati što mu se sviđa, a svakoga srce vuče k drugoj metodi učenja.
Vrste midraša
Midraška književnost je golema. Obično se dijeli na dva osnovna tipa:
1. halahički midraši ‫»דרשי הלבה‬
u kojima je naglasak na pravnom gledištu biblijskoga teksta, njegovim
značenjima i pouci koju se iz njega uči. Oni predstavljaju najraniji oblik
izvođenja zakona i halahe iz izričaja Tore. Halahički midraš potječe iz
doba tanaita (60. do 200.), a napisan je na hebrejskome jeziku. Zbirke
ovog midraša su:
Mehilta derabi Jišmael i Mehilta derabi Šimon bar Johaj (de-Rašbi)
Ovo su halahički midraši o Izlasku iz škole rabi Jišmaela ben Eliše,
kohena gadola (velikoga svećenika) s početka 2. stoljeća. Halahe se
503
izvode pomoću ‫ מדות‬midot 79, metoda dedukcije pri proučavanju Tore.

Trinaest metoda dedukcije ustanovio je rabi Jišmael, odakle midrašu
dolazi i naziv, jer su se pravila dedukcije na aramejskome nazivala mehil-
ta. Mehilta rabi Šimona bar Johaja gotovo je jednaka mehilti rabi
Jišmaela; sačuvala se samo polovina teksta tog midraša.
Šifra na aramejskome znači knjiga. Ovo je midraš o Levitskome zakoniku.
Većina uključenih midraša su iz škole rabi Akive, a manji dio iz škole rabi
Jišmaela. Tradicijski se drži da je te midraše redigirao rabi Jehuda bar Ilaj,
u drugome stoljeću, a dovršili su ih rabini iz trećega stoljeća, prije svega
rabini Haj i Rav. Značenje te knjige je u tome što pokazuje i rasvjetljava
izvor mnogih halaha koje se nalaze u Mišni i berajti.
Šifre na aramejskome znači knjige. Ovo je midraš o knjigama Tore
Brojevi i Ponovljeni zakon. Tradicijski se drži da ih je uredio rabi Šimon
bar Johaj, u drugome stoljeću. Izvor midraša je škola rabi Akive i rabi
Jišmaela, prije svega rabi Akive. O Postanku nema halahičkog midraša,
jer u toj knjizi nema micva i zakona, ali postoji agadički midraš.
2. agadički midraši ‫מדרשי אגדה ־‬
Ovaj tip midraša bavi se proučavanjem Tore, etike, načina ponašanja
prema primjeru Boga i učenjaka Izraelovih. Obiluju primjerima, pripovijes-
tima, poslovicama, igrama riječi i gematrijom. Brojniji su od halahičkih, a
napisani su između 5. i 12. stoljeća, na hebrejskome i aramejskome.
Midraši su sakupljeni u zbirke, od kojih je najveća Midraš raba.
Midraš raba se bavi dvjema temama:
1. Petoknjižje
2. Pet svitaka (Pjesma nad pjesmama, Rut, Propovjednik, Jeremijine
tužaljke, Ester)
Tu su zbirku nekoliko puta uređivali između trećeg i dvanaestog stoljeća,
a materijal potječe iz golemoga mora talmudske književnosti.
Najpoznatije knjige iz Midraša raba su:
Berešit raba, koja govori o Postanku. Ona je najveći i naj-
stariji od agadičkih midraša. Sadrži mnoge elemente Mišne
(u dijelu koji su napisali tanaiti) i Talmuda (u dijelu koji su
79
• Više vidi u MT Hilhot memrim 1,1-2; i Elon, M., Jewish Law: History, Sources,
Principles, sv. I. (1997), str. 270-326.; za primjere uporabe tih metoda dedukcije
vidi u BT Nida 19b, BT Pesahim 16b, Kidušin 4 a,b, te Makot 5b i 14a
504
napisali amorejci). Konačni oblik ovog midraša vjerojatno

potječe iz šestoga stoljeća.
Eha raba govori o Jeremijinim tužaljkama; najstariji je od
midraša na Pet svitaka, datiran u isto doba kao i Berešit raba.
Za razliku od njega, midraši na ostala četiri svitka su kasnije
nastali. Mnogi midraši iz ove zbirke potječu iz Jeruzalemskog
Talmuda.
Vajikra raba govori o Levitskom zakoniku, a također je star-
iji od midraša o Izlasku, Brojevima i Ponovljenome zakonu,
koji su nastajali od devetoga do dvanaestoga stoljeća.
Ostale zbirke agadičkih midraša su:
Midraš Tanhuma - midraš o Pet knjiga Tore. Naziv je dobio prema
rabinu Tanhumi, iz četvrtoga stoljeća, koji ga je uredio.
Pesikta deravKahana - midraš je posvećen odsječcima Tore i haftarama
za pojedine šabate tijekom godine.
Midraš Tehilim - midraš o Davidovim Psalmima.
Jalkut Šimoni vrlo je opširan midraš o Tanahu. Razmjerno je kasno nas-
tao, u 13. stoljeću, a temelji se na ranijim midraškim zbirkama, a sadrži
oko dvije tisuće midraša i agada o Tanahu. Čini se da ga je sastavio rabi
Šimon Aškenazi, najznamenitiji daršan (tumač Tore) u zajednici u
Frankfurtu na Maini.
Hamidraš hagadol)e zbirka midraša na Petoknjižje. Uredio ga je u 13.
stoljeću u Jemenu rabi David ben Amram Adani (iz Adena). Veći dio
midraša je zbirka ranijih midraša. O njegovRom postojanju znamo tek
od 19. stoljeća, od kada su se rabini dugo bavili pripremama za
objavljivanje. Tek 5733. godine (1973.) završeno je tiskanje midraša
o Ponovljenom zakonu.
II. Kabalistička i mistična književnost

Mudrost o skrivenome na području kozmogonije i teološke filozofije bila
je u doba Mišne proširena medu rabinima, iako nisu poticali široko bav-
ljenje ovim područjem. Primjerice, u Mišni nalazimo misao: Svatko tko
gleda četiri stvari, bolje da nije došao na svijet: što je gore, što je dolje,
što je sprijeda i što stragas0. Talmud81 također donosi i rečenicu iz Knjige
505
o Sirahu82: Ono što ti je čudno ne istražuj i skriveno od tebe ne otkrivaj;

promatraj ono što ti je dopušteno, nemaj posla sa skrivenim. Iz toga se
zaključuje da je mudrost o okultnome staro znanje u židovstvu, koje je prati-
lo židovski narod kroz povijest, a ne od Srednjega vijeka, kako tvrde neki
modemi znanstvenici, primjerice Gerschom Scholem. Znanje o skriven-
ome pripadalo je iznimnim pojednicima tijekom naraštaja. U Mišni83 su
navedene dvije teme mistike: prva je maase berešit(pripovijest o stvaranju),
to jest kozmogonijsko tumačenje nastanka svijeta, kao što je opisano na
početku Postanka, a druga je maase merkava (pripovijest o prijestolju), to
jest, vizije o Bogu proroka Ezekijela84. Pojasnimo to primjerom talmud-
skog, premda vanjskog prikaza mistike: Pripovijest o rabanu Johananu
ben Zakaju. Jahao je na magarcu i putovao, a rabi Elazar ben Arah (nje-
gov učenik) otraga je poticao magarca. Rekao mu je: ,Rabi! Reci mi nešto
iz pripovijesti o prijestoljuV Odgovorio mu je:, To ne spada u vaše učenje.
Ne uči nitko sam o pripovijesti o prijestolju, nego tko je učen, razumije.
Rekao mu je: ,Rabi, dopusti mi da ti kažem jednu stvar koju si me naučio!'
Odgovorio mu je:,Reci!' Tada je sišao raban Johanan ben Zakaj s maga-
rca, ogmuo se talitom i sjeo na kamen pod maslinom. Rekao mu je: ,Rabi,
zašto si sišao s magarca?' Odgovorio je: ,Zar da ti tumačiš pripovijest o
prijestolju, da Božja nazočnost bude s nama i službujući anđeli da nas
prate, a ja da jašem na magarcu!?' Tada je započeo rabi Elazar ben Arah
pripovijest o prijestolju i tumačio, vatra se spustila s neba i opkolila svo
drveće u polju. Ono je počelo pjevati pjesmu... Koju je pjesmu kazivalo?
Slavite Vječnoga sa zemlje, nemani i sve dubine... plodonosno drvo i svi
cedrovi, haleluja.' Potvrdio je to anđeo iz vatre, govoreći: ,Da, to je
pripovijest o prijestolju.' Ustao je raban Johanan ben Zakaj i poljubio ga
u glavu i rekao: ,Blagoslovljen je Vječni, Bog Izraelov, koji je dao našem
ocu Abrahamu sina koji zna razumjeti i otkrivati i tumačiti pripovijest o pri-
jestolju. Netko lijepo tumači, ali nema ljepote u njegovim djelima, lijepa su
nekome djela, ali ne tumači lijepo, no ti tumačiš lijepo i lijepa su ti djela.
Blago Abrahamu, ocu našemu, što je Elazar ben Arah potekao iz njegov-
ih slabina!' Kad je to ispripovijedano pred rabi Jehošuom, on i rabi Jose
80. BT Hagiga 11b

81• BT Hagiga 13a
82
‫ ־‬Spominje se u potpoglavlju Apokrifi, str. 501.
83
- M Hagiga 2,1
84. Ez 1
506
Hakohen bili su na putu. Rekli su: ,Hajde da i mi tumačimo pripovijest o

prijestolju!' Počeo je rabi Jehošua i tumačio. Tog dana bio je početak ljeta,
nebo se prekrilo oblacima i vidjelo se nešto poput duge na nebu, a službu-
juči anđeli su se okupljali i dolazili slušati, kao ljudi kada se okupljaju i
dolaze vidjeti veselje mladoženje i mlade. Koračao je rabi Jose Hakohen i
pripovijedao pred rabanom Johananom ben Zakajem. Rekao je: ,Blago
vama i blago vašim roditeljicama, blago mojim očima koje su to vidjele! I
ja i vi bili smo u mojem snu okupljeni na Sinaju, a nad nama se čula jeka
s neba: - Popnite se ovamo, popnite se ovamo! Odaje su vam prostrane
i ugodni ležajevi prostrti; pozvani ste vi i vaši učenici i učenici vaših
učenika.85
U okviru talmudskoga kabalističkog nauka poznato je nekoliko osnovnih
knjiga: Torat hahehalot (Nauk o palačama), pripisana ranim mišnajskim
rabinima, Hehalot rabati (Mala knjiga o hehalot) i Hehalot zutarti (Velika
knjiga o hehalot), pripisane rabi Jišmaelu* kohenu gadolu (velikome
svećeniku), Sefer jedra (Knjiga o stvaranju), pripisana našem praocu
Abrahamu, koja se spominje i u Talmudu86. Izvorne mistične komentare
napisao je u doba gaona i rav Haj Gaon (10. st.). Rambam, koji vjerno sli-
jedi njegovu filozofiju, posve je filozofski objasnio dva mišnajska izraza,
pripovijest o početku i pripovijest o kolima, za koje kaže: Pripovijest o
postanku je znanost o prirodi, a pripovijest o prijestolju je znanost o
božanskome87. Srednjovjekovni su se kabalisti u doba najjačega širenja
kabalističke literature suprotstavili Rambamovom filozofskom stajalištu i
stvorili izvorne mistične komentare na dvije teme nauka o tajni, koje se
spominju u navedenoj mišni.
Židovstvo ima staru i razgranatu mistično-filozofsku književnost, koju su
pojedinci iz naraštaja u naraštaj sustavno proučavali i uz to stvorili svoja
izvorna poimanja o mističnim i teološko-filozofskim židovskim temama.
Progonom Židova iz Španjolske i Portugala potkraj 15. stoljeća, uništeno
je drevno i važno kabalističko središte. Otuda su se kabalistički učenjaci
raspršili u tri središta na trima kontinentima. U sjevernoj Africi opstala je
kabala u izvornom obliku, u Italiji je upila neoplatonički filozofski utjecaj,
a u Izraelu su nastala dva glavna središta: prvo u Jeruzalemu, gdje su se
85. BT Hagiga 14b

86
- BT Sanhedrin 65b
87
• Rambam, More nevuhim, uvod u prvo poglavlje
507
kabalisti protjerani iz Španjolske pridružili staroj kabalističkoj tradiciji, a

drugo u Safedu, od 16. stoljeća nadalje. Kabalistički pokret, čiji utjecaj ned-
vojbeno traje do danas, potječe iz toga safedskog ogranka. Prvaci su mu
bili rabi Moše Cordovero*, prema kratici svoga imena poznat kao Ramak,
autor slavne kabalističke knjige Pardes rimonim (Voćnjak mogranja), a
nakon njegove smrti procvao je i uzdigao se rabi Jichak Luria Aškenazi*,
poznat pod nadimkom Ari, koji je kabalu uzdigao kao gotovo samostalan
pokret, čije tajne su bile poznate samo članovima. Arijeva kabala nastavi-
la je živjeti i nakon njegove smrti, zaslugom njegovih učenika, prije svega
rabi Hajima Vitala*, koji je sakupio i zapisao učenje svoga učitelja, koje je
njegov sin dao i tiskati u knjizi danas poznatoj pod imenom Ec hajim (Drvo
života). Arijevo učenje stiglo je i u kršćanski svijet, doduše u obliku filozofske
teorije, putem njegove knjige koju je pod naslovom Cabbala denudata pre-
veo Christian Knorr von Rosenroth, a koja je tiskana 1677.-1684.
Žohar ‫ס פ ר הזוהר‬
Žohar je temeljna knjiga kabale, odnosno židovske mistike, nauka o taj-
nama. On je "Tora" za sve kabaliste. Ideja mu se sastoji u tome da svaka
riječ i svaka tema u Tori ima sjajnije značenje i smisao od onoga koji se
pojavljuje u prvome redu spoznaje. Žohar je nadahnuo kabaliste iz 16.
stoljeća na otkrivanje tajne Vječnoga iz Tore. Ta je knjiga dobila središnje
mjesto u duhovnom životu židovstva u godinama najvećeg utjecaja kabale
na židovski život, između 1500. i 1750. Kao što su u Talmudu Židovi vid-
jeli temeljni izvor za razumijevanje zakona Tore i za njihovo tumačenje,
tako je velik dio njih u Žoharu vidio glavni izvor za spoznavanje tajna Tore,
svjetonazora, spoznaju tajna stvaranja i našega postojanja. Prema židovskoj
tradiciji, autor knjige je rabi Šimon bar Johaj*. Žohar je tek u trinaestom
stoljeću iznova otkrio i popularizirao ga u Španjolskoj Moše de Leon
(1250.-1305.). Prvi put je Žohar tiskan u godinama 1558. do 1560. Žohar
sadrži mistična tumačenja i objašnjenja rečenica i odsječaka Tore, prema
primjeru agadičkih midraša. Sastoji se od više knjiga i knjižica:
1. Petiha - uvod. Većina tumačenja u Žoharu počinje uvodom, za razliku
od drugih knjiga toga razdoblja, poput Mišne i Talmuda, koje nemaju
uvoda.
2. Šifra diceniuta (Skrivena knjiga) ima svega tri lista, no velikoga je
značenja, o čemu svjedoči i naslov. Na tim listovima nalaze se temelji
mističnoga nauka, u kratkim ali dubokim uputama, kako svjedoči rabi
508
Šelomo Buzaglo u knjizi 8 8 Hadrat meleh, komentaru na Šifra diceniu-

ta: "Rašbi, neka nas njegova pravednost štiti, amen, rekao je: Skrivena
knjiga, to je pet odlomaka koji sadrže svu mudrost kabale, jer Šifra dice-
niuta je maleno koje sadrži veliko."
3. Idra raba - Idra je mjesto u blizini Merona u Izraelu, u kojemu je živio
Rašbi. Tamo je, prema tradiciji, Rašbi svojim učenicima predao tajne
Tore. Drugo tumačenje riječi idra jest da je to način sjedenja rabina za
vrijeme učenja, u polukrugu. Dodatak raba, što znači velik, treba raz-
likovati taj veliki skup rabina u kojem su bili Rašbi i devetorica njegov-
ih učenika89 od Idra žuta, maloga skupa (Rašbi i šest učenika).
4. Idra žuta je bio mali skup rabina, koji je obuhvaćao Rašbija i njegovih
šest učenika, medu kojima je bio njegov sin Elazar, te rabi Aba (oko
130.), jedan od istaknutih Rašbijevih učenika, koji je, prema Žoharu90,
zapisao ono što je Rašbiju bilo otkriveno. Na tom skupu slušaju rabini
riječi Tore (učenje o vjeri) od Rašbija. Na kraju toga skupa, umire Rašbi:
opisana je njegova smrt, ispraćaj i pokop u pećini.
5. Raja mehemana (Vjerni pastir) je otkrivenje Rašbijevom društvu duše
našega učitelja Mojsija, vjernoga pastira židovskog naroda, pri čemu
se iznose tajne stvaranja.
6. Midraš haneelam se bavi činom stvaranja svijeta, Mesijinim dobom i
budućim svijetom.
7. Idra deve miškana govori o tajnama molitve.
8. Hehalot opisuje palače Edenskog vrta i palače gehinoma (‫״‬pakla").
9. Raza derazin govorio biti čovjeka i o njegovom karakteru.
10. Saba demišpatim je tumačenje rabi Jiva Sabe o reinkarnaciji i o
kazni za tijelo u grobu.
11. Sitre Hatora je tumačenje izreka iz Tore u vezi s dušom i tajnom
božanstvenosti.
12. Tikune Hazohar je knjiga u kojoj Rašbi objašnjava sedamdeset lica
Tore, koja sva proizlaze iz riječi Berešit (Upočetku, riječi kojima po-
činje Tora).
88
- Buzaglo, Š., Hadrat meleh na Žohar 2, 176
89
- Žohar, Naso 127-145
90
- Žohar, 3. sv. str. 287b
509
13. Žohar hadaš su dodatni dijelovi Žohara, koji su otkriveni četrdesetak

godina nakon prvog tiskanja. Na Žohar su sastavljeni brojni komentari,
a preveden je s aramejskoga na hebrejski, njemački i engleski91.
Proučavanje kabale, znatiželja i opasnost

O opasnosti proučavanja mistike čitamo već u Mišni i Talmudu: Četvor-
ica su ušla u voćnjak (u učenje mistike): ben Azaj i ben Zorna, Eliša ben
Avuja i rabi Akiva. Ben Azaj je provirio i zadobio udarac (poludio je), a o
njemu je rečeno: ,Našao si med, jedi i zadovolji se.' (Izr 25, 16); ben Zorna
je provirio i umro, a o njemu je rečeno:, Vrijedna je u očima Vječnoga smrt
njegovih pobožnih.' (Ps 116, 15); Eliša ben Avuja odrezao je sadnice
(postao heretik)..., rabi Akiva ušao je dobro i izašao dobro, pa rekao: ,Ne
zato što sam veći od svojih drugova, nego ovako su naučavali učenjaci u
mišni: Tvoja djela će te ili približiti ili će te udaljiti.' O njemu je rečeno: ,Kralj
me odveo u svoje odaje.' (Pj 1,4)92. Nasuprot sreći skrivenoj u dokučivanju
tajni stvaranja i božanskoga, nalazi se opasnost. Vrata mistike nisu otvore-
na svima zainteresiranima. Postoje ozbiljna ograničenja i preduvjeti koje se
mora ispuniti prije ulaska u nejasne granice nauka o tajnama. Tko
nedostatno pripremljen ude kroz vrata mistike, stavlja svoj život i razum u
opasnost. Rabi Akiva je ušao i izašao zdrav ne stoga što je bio veći od svo-
jih drugova, kao što sam kaže u mišni, nego jer je ispunio preduvjete koje
njegovi prijatelji nisu. Rabini u Talmudu93 savjetovali su da kabalu treba učiti
tek nakon što je ispunjeno nekoliko preduvjeta. Medu njima je i temeljito
proučavanje svih drugih dijelova židovstva. Rambam, u skladu s time, piše:
... kao što su ispripovijedali, četvorica su ušla u voćnjak i, premda su bili
velikani Izraela i veliki učenjaci, nisu svi bili dostatno snažni kako bi mogli
saznati i shvatiti istinu svih stvari. Ja kažem da ne treba šetati voćnjakom
nitko osim onoga kome je želudac pun kruha i mesa, kako bi znao što je
zabranjeno, a što je dopušteno, a slično tome u ostalim micvama...94 Od
doba Kasnih rabina95 dodano je još uvjeta, medu njima i taj da onaj koji će
učiti kabalu treba biti oženjen i stariji od četrdeset godina.
91
• Engleski prijevod: Žohar, Soncino Press, London
92
‫ ׳‬Šir haširim raba 1; BT Hagiga 14b
93
BT Hagiga 11b, 13a
MT Hilhot jesode Hatora 4,13; 7,1
Vidi Rema, ŠA, Jore dea, 2 4 6 , 4
510
Znimljivo je da su medu protivnicima rasprostranjivanja i učenja Žohara

bili carevi Josip II. i Franjo II., koji su zabranili 9 6 tiskanje i raspačavanje
kabalističkih knjiga. Zabrana je postigla upravo suprotno: mnogi Židovi
tiskali su i učili Žohar i druge kabalističke knjige.
III. Prijevodi Tore na aramejski:

targumi ‫תרגומים ־‬
U doba drugoga Hrama, koje počinje oko 350 godina pr.n.e., govorni
jezik u Izraelu bio je aramejski, a ne hebrejski, kako svjedoči Nehemija97.
Nastala je potreba za prijevodom Tore na govorni jezik, što su poduprli i
rabini. Ti prijevodi (hebr.: targum, množina: targumim) nastali su sredinom
prvoga stoljeća. Dva su prijevoda nazvana po prevoditeljima:
Targum Onkelos - Onkelosov prijevod ‫ת ר ג ו ם א ו נ ק ל ו ס ־‬

Onkelosov prijevod je doslovni prijevod Tore na aramejski. Onkelos je
bio preobraćenik, učenik rabi Akive. Namjera mu je bila prirediti jed-
nostavan prijevod vjeran originalu, koji će izraziti duh Tore i sadržaj tek-
sta. Ponekad bi se, ipak, odmaknuo od doslovnoga prijevoda i unio
tumačenje pisane Tore. Primjerice, u rečenici: Veži ih kao znak na svo-
ju ruku i neka budu totafot (ukrasi) medu tvojim očima98, preveo je riječ
totafot kao tefilin. Prijevod je zapisao ‫״‬iz usta" (po diktatu) rabi Eliezera
i rabi Jehošue 99 . Ovo je zacijelo prijevod kojim se židovski narod najviše
služio od doba kad je aramejski bio govorni jezik do danas.
Targum Jonatan ben Uziel ‫ ־‬Prijevod Jonatana sina Uzielovog

‫ת ר ג ו ם יונתן בן עוזיאל‬
Prijevod Jonatana sina Uzielovog je egzegetski prijevod Tore na arame-
jski. Prevoditeljeva namjera bila je da u prijevod unese tradiciju
tumačenja pisane Tore, kako bi se istaknula veza poznatih halaha i aga-
da s odgovarajućim mjestima iz Tore. Prijevod je napisan u Izraelu, a
uređen u Babiloniji. Jonatan ben Uziel bio je Hilelov učenik. Talmud100
96
- 11/1785. i 6/1794.
97
- Neh 1 3 , 2 4
98
- Pnz 6,8
BT Megila 3a
100
- ibid.
511
u pohvali prijevoda spominje da ga je Jonatan zapisao ‫״‬iz usta" (po dik-

tatu) posljednjih proroka: Hagaja, Zaharije i Malahije.
iv. Mišna ‫משנה‬

Mišna je naziv osnovne židovske pravne literature u usmenoj Tori, a
tako se naziva i svaka samostalna jedinica u toj literaturi. Mišnajski rabini
nazivaju se tanaim (tanaiti), u jednini: ‫ תנא‬tana. Tanait je onaj koji uči i
ponavlja da ne bi zaboravio. Cijela usmena Tora prenosila se samo
usmeno, te su je morali pamtiti i jedan drugome naglas ponavljati. Mišna
je najveći i najvažniji izvor halahe, židovskog prava iz doba tanaita. Ona je
corpus iuris halahe.
Rano doba Mišne: Doba parova ‫ת ק ו פ ת הזוגות ־‬

Najranije doba Mišne naziva se Dobom parova (oko 260. pr.n.e. do 8.
n.e.). Posljednji član Velikog sabora, Šimon Hacadik (Šimon Pravedni) ,
prvi je rabin iz doba Mišne. U svakome su naraštaju Doba parova na čelu
židovskoga naroda stajala po dva tanaita. Prva dvojica bili su Šimon
Hacadik i Antignos Iš Soho (Antignos iz Sohoa). Prvi iz para bio bi nasi -
predsjednik Sanhedrina (tijelo od 71 rabina ‫״‬učenjaka naraštaja"),
vodećeg i zakonodavnog tijela, a drugi bi bio njegov zamjenik. Sanhedrin
je bio i najviša sudska instanca. Nasi je bio i predsjednik vrhovnog suda
Sanhedrina, a zamjenik, koji bi zauzeo njegovo mjesto, bio mu je av bet
din (‫״‬otac suda"). Sud se sastojao od 71 člana Sanhedrina, koji bi pri
suđenju zasjedao kao sudbeno tijelo. Pet je bilo slavnih parova: Jose ben
Joezer i Jose ben Jonatan, Jehošua ben Perahja i Nitaj Haarbeli, Jehuda
ben Tabaj i Šimon ben Šetah, Šemaja i Avtalion, te Hilel i Šamaj.
Kasno doba Mišne

Šezdesetak godina prije rušenja drugoga Hrama počinje kasno doba
Mišne, koje traje oko dvjesto godina, do njezine redakcije (3748. - 3768.
od stvaranja svijeta / 8. 188 ‫ ־‬. n.e.). U to doba možemo nabrojati pet na
raštaja tanaita:
1. u doba nasija rabana Šimona ben Gamliela; njegovi suvremenici bili su:
rabi Johanan ben Zakaj, rabi Hanina ben Dosa, rabi Cadok, i drugi;
2. u doba nasija rabana Gamliela iz Javnea; njegovi suvremenici bili su:
rabi Jehuda ben Betera, rabi Elazar ben Horkanos, rabi Jehošua ben
Hananja, i drugi;
512
3. u doba rabi Akive ben Josefa roš ješiva (rektora učilišta); njegovi suvre-
menici bili su: rabi Tarfon, rabi Jišmael ben Eliša, rabi Josef Hagelili,
Šimon ben Zorna, Šimon ben Azaj, i drugi;
4. u doba nasija rabana Šimona ben Gamliela Drugog; njegovi suvre-
menici bili su: rabi Johanan Hasandlar, rabi Meir, rabi Jehuda ben Elaj,
rabi Šimon bar Johaj, rabi Josef ben Halafta, rabi Nehemja, i drugi;
5. u doba rabi Jehude Hanasija, urednika Mišne; njegovi suvremenici bili
su: rabi Jišmael ben rabi Jose, Sumhos ben Josef, Šimon ben Elazar,
rabi Jehošua ben Levi, rabi Janaj. Mišnu je uredio rabi Jehuda Hanasi*
krajem drugog stoljeća, 188. godine gregorijanskog kalendara, odnos-
no 3948. godine prema židovskom kalendaru.
Osnovne razlike između midraša i Mišne

Dvije su osnovne razlike između midraša i Mišne. Prvo, halahe (propisi)
su u Mišni samostalne, to jest ne odnose se na neku rečenicu iz Tore.
Razvijene su pomoću trinaest midot, načela dedukcije101, kojima se uči iz
Tore, a većinom su to logičke metode. Drugo, Mišna je uređena prema
širim i užim temama, dok midraš slijedi tekst Tore.
Promjena s midraškog načina proučavanja na mišnajski

1. U Tori se svaka tema pojavljuje na više mjesta, poput propisa o šabatu,
koji se javlja na deset mjesta. Midraš slijedi Toru, ne unoseći red, a želja
urednika Mišne bila je upravo unošenje reda. Stoga je Mišnu podijelio
na teme i podteme.
2. Tijekom vremena stvorene su mnoge metode proučavanja koje je bilo
teško povezati s određenim izričajima u Tori, primjerice kal vahomer
(silogizam), to jest ‫״‬od očitoga prema manje očitome".
Uređivanje i zapisivanje Mišne

Nastajanje Mišne bio je zapravo postupak unošenja, sakupljanja i sredi-
vanja zbiraka mišna koje su se usmeno prenosile još od doba drugoga
Hrama. Oko četiri stotine godina stvaranja tada se objedinilo, čemu je svo-
jim radom na redanju mišna uvelike pridonio rabi Akiva. Sve su se mišne
usmeno prenosile u ime autora ili onih koji su to naučili od svojih učitelja.
Sve ih je trebalo sakupiti, što je bilo otežano time što materijal nije bio
101
• Vidi Elon, M., Jewish Law, History, Sources, Principles, sv. I. (1997) str. 270-326
513
zapisan. Osnovni razlog za Rabijevu odluku da zapiše Mišnu, usmenu

Toru, nedvojbeno je bio strah od zaboravljanja. Rabi je vidio kakvo je bilo
stanje u narodu nakon rušenja drugoga Hrama, te se bojao za njegovu
duhovnu budućnost. Stoga je odlučio zapisati usmenu Toru.
Bilo je protivnika Rabijevom zapisivanju Mišne, s obrazloženjem da u
trenutku kada zapišemo ono što se nalazi u pamćenju (što se prenosi
usmeno), ograničavamo ga i time umanjujemo. Osim toga, zapisivanjem se
ograničava sloboda (varijacije) izričaja i objašnjavanja, a to se protivi prvot-
noj namjeri usmene Tore. U dvojbi između ograničenja Mišne zapisivanjem
i zaborava, možemo ustvrditi da je Rabijeva odluka spasila usmenu Toru.
Mi se i danas napajamo iz njegove zasluge.
Struktura Mišne: Šest redova Mišne ‫ש ש ה ס ל ר י משנה ־‬

Rabi Jehuda Hanasi podijelio je Mišnu na šest dijelova ili redova (‫סדר‬
seder ‫ ־‬red, množina: sedarim):
1. Seder zeraim (Red o sjemenju) sadrži osnovne propise i detalje vezane
za Zemlju Izrael (židovska zemljoradnja), primjerice sve što se odnosi
na propise o otpustu, prinosima i desetinama102.
2. Seder moed (Red o blagdanu) sadržava zakone šabata i židovskih
blagdana.
3. Seder našim (Red o ženama) sadržava zakone o obitelji, vjenčanju i
rastavi.
4. Seder nezikin (Red o štetama) sadrži zakone građanskog i kaznenog
prava, te zakone o dokazima ‫ ־‬sudskoj proceduri.
5. Seder kodašim (Red o svetim stvarima) sadrži zakone o jelu, pravil-
nom klanju životinja (šehita) i žrtvama.
6. Seder tahorot (Red o obrednoj čistoći) sadrži zakone o vrstama
obredne nečistoće i obrednog očišćenja103, primjerice: onečišćenje
mrtvim tijelom, obredna nečistoća žene u stanju mjesečnoga krvare-
nja i nakon toga.
Svaki red podijeljen je na traktate ili masehte, kojih je šezdeset i tri. Svaka
masehta obrađuje određenu temu iz sedera. Tako u Seder moed nalazi-
mo, primjerice, Masehet šabat o propisima šabata i Masehet pesahim o
propisima Pesaha. Svaka se masehta dijeli na odlomke (‫ פרק‬perek), a
svaki odlomak na mišne. Naziv traktata obično dolazi iz glavne teme.
102. Vidi poglavlje Tu bišvat, str. 131., te Rječnik pojmova, str. 727.
103. Vidi Tuma i tahora, str. 276.
514
Mišna kao kodifikacijska literatura

Mišna je corpus iuris za halahu. No je li Rabijeva namjera bila stvoriti
neku vrstu halahičke enciklopedije, u kojoj se može naći svaku halahu,
ili mu je namjera bila stvaranje novoga kodeksa židovskog prava, koji će
utvrditi obvezujuću halahu, prema kojoj se sudi i ponaša? Problem je
dvostruk:
‫ ־‬u većini mišnajskih halaha nije dana obvezujuća odluka, već se navode
različita mišljenja o taj halahi.
‫ ־‬postojanje klasičnog kodeksa u halahi nije moguće, jer kodeks poništa-
va sve što mu je prethodilo. U židovskome pravu postoji načelo prema
kojemu se rabin ne može suprotstaviti prethodniku, a duhovno rješenje
se ne može suprotstaviti onome koje je već prihvaćeno. Rabi zbog takve
‫״‬hijerarhije" nije mogao bilo što poništiti, već samo urediti.
V. Berajta i Tosefta
Berajta ‫ ־‬neuvrštene mišne ‫ב ר י ת א ־‬
Berajta je zbirka tanaitskih halaha i agada koje Rabi nije uvrstio u Mišnu.
Riječ je aramejskog porijekla (bar = vanjski). Većinu berajta uredili su
amoraji, Rabijevi učenici: rabi Hija, rabi Ošaja i bar Kapara. Berajte su
uređene između kraja uređivanja Mišne i nastajanja Talmuda (188.-250.).
Berajte se donose na mnogo mjesta u Talmudu, radi postavljanja pitanja
ili podupiranja i argumentiranja različitih tvrdnji.
Tosefta - dopuna ‫ת ו ס פ ת א ־‬
Tosefta je glavna zbirka berajta, uređena usporedo sa šest dijelova (redo-
va) Mišne. Riječ je aramejska (tosefta ‫ ־‬dodatak), pri čemu se misli na do-
datak Mišni. Gotovo za svaku masehtu postoji tosefta, a u većini slučajeva
sadržavaju izreke rabina koji su pripadali naraštajima prije Rabijeva. Tosefta
objašnjava i tumači halahe koje se nalaze u Mišni, proširuje ih i dodaje im
nove pojedinosti, koje Rabi nije uključio. Pisana je lijepim hebrejskim
jezikom.
515
Naslounica Midraša Safra

Venecija, 1545.
516
Pisani izvori židovstva Književnost talamudskoga doba
3. Književnost
talmudskoga doba
Talmud ‫ תלמוד‬je osobito složeno i opsežno književno djelo čiji je smisao
komentiranje i pojašnjavanje Mišne. Sadrži Mišnu i Gemaru ‫גמרא‬, šaku-
pljene u jednu knjigu. Talmud time vremenski obuhvaća doba od redakci-
je Mišne do redakcije Gemare (3948.4260 ‫ ־‬. godine od stvaranja svijeta ‫־‬
188.-500. godine). Amorejac (ili amoraj; hebr.: ‫ אמורא‬amora) je rabin tal-
mudskog doba, a znači komentator, jer je zadaća amoraja bila tumačenje
Mišne. Gemara je aramejski naziv za tekst koji su napisali amoraji, a znači
učenje. Razlikujemo dva Talmuda: Talmud Jerušalmi ili Jeruzalemski
Talmud i Talmud Bavli ili Babilonski Talmud.
Naraštaji stvaratelja Talmuda

Uobičajeno je brojati sedam naraštaja amoraja talmudskoga doba u
Babilonu, dok ih je u Izraelu bilo svega pet:
1. prvi naraštaj: 3990. godina od stvaranja svijeta (230. n. e.):
u Babilonu: Rav i Šemuel
u Izraelu: rabi Johanan i rabi Šimon ben Lakiš
2. drugi naraštaj: 4010. (250.):
u Babilonu: rav Huna, rav Jehuda, rav Nahman i rav Šešet
u Izraelu: rav Ami, rav Ase, rav Eliezer ben Pedat
3. treći naraštaj: 4060. (300.):
u Babilonu: Raba, rav Josef, rav Hisda i Ula
u Izraelu: rabi Abahu, rabi Zera i rabi Jirmeja
4. četvrti naraštaj: 4085. (325.):
u Babilonu: Abaje, Rava, rav Safra
u Izraelu: rabi Jose bar Zavda, rabi Jose bar Avin
517
5. peti naraštaj: 4118. (358.):

u Babilonu: rav Nahman bar Jichak, rav Papa i rav Zevid
u Izraelu: Hilel Hanasi (deseti naraštaj od Hilela Starog)
- uredio ustaljeni židovski kalendar
‫ ־‬Redakcija Jeruzalemskog Talmuda 4128. od stvaranja svijeta (368.)
6. šesti naraštaj: 4130. (370.):
u Babilonu: rav Aši i Ravina (urednici Talmuda) i mar Zutra
7. sedmi naraštaj: 4190. (430.):
u Babilonu: Meremar, Mar bar rav Aši, rav Idi bar Avin i rav Aha iz
Difte (Midifte)
- Redakcija Babilonskog Talmuda 4260. od stvaranja svijeta (500.)
Struktura Talmuda
I Talmud se trebao prenositi usmeno. Zato u njemu nema uvoda, defini-
cija, kazala, već se izravno ulazi u pitanja i odgovore, uspostavljanje teori-
ja i obrazloženja, a zatim u protuargument i odbacivanje. Talmud prati
podjelu Mišne: svaka mišna ima svoju gemaru, talmudski tekst koji se
odnosi na tu mišnu. Izdanja Talmuda sadržavaju mišne i gemare prema re-
doslijedu Mišne, no ima mišna bez gemare, kao što su Izreke otaca, i one
se ne tiskaju u okviru Talmuda. Sa stajališta hijerarhije amoraj se ne može
suprotstaviti tanaitu: zato se provedivost tanaitskih odluka proučavala
traženjem okolnosti u kojima nešto vrijedi. Metoda proučavanja i
odlučivanja bila je dijalog, kao što je bilo uobičajeno i u grčkome svijetu.
Jeruzalemski Talmud ‫ת ל מ ו ד י ר ו ש ל מ י ־‬
Jeruzalemski Talmud uređen je u Izraelu. Učinio je to rabi Johanan go-
dine 4128. prema židovskom kalendaru (268. prema gregorijanskom).
Unatoč nazivu, ovaj je Talmud uređen u Tiberijasu. Ime Jeruzalemski
Talmud dobio je zbog redakcije učinjene u Izraelu, čiji je Jeruzalem glavni
grad i duhovno središte. Jeruzalemski Talmud sastavili su amoraji u Izraelu,
usporedo s babilonskim amorajima. Ovaj Talmud sliči Babilonskome, to
jest sadrži komentare i objašnjenja na Mišnu, događaje, pitanja i odgovore,
odluke, običaje i slično. U Izraelu je djelovalo nekoliko središta za učenje
Tore, među njima Tiberijas, Seforis, Cezareja i Lod. U Jeruzalemskom
Talmudu se nalazi mnogo od mudrosti babilonskih amorejaca, zbog dobre
veze među babilonskim i izraelskim središtima učenja.
Jeruzalemski je Talmud nastajao postupno, tijekom vremena, na više
Pisani izvori židovstva Književnost talamudskoga doba
mjesta. Prema mišljenju većine znanstvenika, jedan dio je uređen u

Cezareji, a drugi, glavni dio, dva do tri naraštaja rabina kasnije, u Tiberijasu,
početkom petoga stoljeća, oko tri naraštaja prije nego je rav Aši redigirao
Babilonski Talmud. Uređivanje Jeruzalemskog Talmuda manje je kvalitet-
no od uređivanja Babilonskog Talmuda, zbog teških političkih okolnosti u
kojima je u petom stoljeću u Izraelu živjelo židovsko stanovništvo.
Babilonski Talmud - ‫ת ל מ ו ד ב ב ל י‬
Babilonski Talmud je nedvojbeno najvažnije talmudsko djelo. S
halahičkoga gledišta je obvezujući. Mlađi je, opsegom veći i tematski
sveobuhvatniji od Jeruzalemskog.
Početkom trećega stoljeća Babilon je postao svjetskim židovskim
duhovnim i pravnim središtem. Tijekom triju stoljeća razvilo se najvažnije
književno ostvarenje, Talmud, u dvama židovskim središtima: Suri i
Nehardei. Roš ješiva (rektor rabinskog učilišta) u Suri bio je Rav*, a u
Nehardeji ŠemueP. Rav i Šemuel bili su Rabijevi učenici, koji su njegovo
učenje donijeli sobom u Babilon. Oni su prvi naraštaj talmudskih rabina.
Ješiva (rabinsko učilište) iz Sure prešla je u Mata Mahsiju, a otuda u mjesto
Mehozu. Ješiva iz Nehardeje prešla je u mjesto Pumbeditu. Babilonski
amoraji počeli su tumačiti Mišnu i rješavati neusuglašenosti između poje-
dinih mišna. Stvorili su i ‫ מימרות‬memrot, nove halahe koje su prenošene
u ime tanaita, ali se ne pojavljuju u Mišni. Utvrđena su i pravila prema koji-
ma se izabire između različitih odluka. Mnoge su halahe nastale u obliku
korespondencije (takozvane Responsa) između dvaju duhovnih središta u
Babilonu, te između njih s jedne strane i duhovnoga središta u Izraelu s
druge. Babilonski Talmud uređivan je nekoliko puta sloj po sloj104, sve do
velike i konačne uredbe koju su u Babilonu poduzeli rav Aši i Ravina,
godine 4260. (500.). Korijen mnogih halaha u Talmudu je u predaji s oca
na sina. Uz to, tijekom dugoga vremena mnoge su halahe stvorene, a
druge osuvremenjene. Dio se prenosio anonimno, a dio s naznakom imena
autora.
Zapisivanjem Babilonskog Talmuda, on je postao obvezujući izvor hala-
he. Rambam piše u uvodu knjizi Mišne Tora: ... Sve što se nalazi u
Babilonskom Talmudu obvezuje sav Izrael (židovski narod) da to slijedi.
Zato prisiljavamo svaki grad i svaku zemlju da se ponašaju kako su se
104
- Kaplan, J., The Redaction of the Babylonian Talmud, 1 9 3 3
519
ponašali talmuski rabini i da se drže njihovih zabrana i naredaba, jer su

sve te stvari prihvaćene u cijelome Izraelu. Rabini su naredili ili zabranili
ili uveli običaj ili presudili i izveli (iz Tore) neki zakon, neovisno o tome
jesu li se složili svi, ili većina, ili su s oca na sina primili predaju o značenju
Tore, sve od našeg učitelja Mojsija, mir njemu105.
Tako je usmena Tora zapisana i izjednačena s pisanom, te joj se ne smije
dodati niti oduzeti od onoga što je napisano u Babilonskome Talmudu, kao
što se to ne smije učiniti ni s pisanom Torom106. Raavad* je zapisao: Javno
su ga (Babilonski Talmud) proučavali rabini, učenjaci svakoga naraštaja i
cijeli se Izrael (židovski narod) složio oko njega, te mu se ne smije dodati,
niti od njega oduzeti.10? Tadoder piše i Rambam: Ne smije mu se dodati,
niti od njega oduzeti...108
Prevaga Babilonskoga nad Jeruzalemskim Talmudom

Babilonski i Jeruzalemski Talmud razlikuju se u dvije bitne pojedinosti:
rasprave i dijalozi u Babilonskome Talmudu su dulji, a aramejski jezik
Babilonskog Talmuda razlikuje se od aramejskog u Jeruzalemskom
Talmudu.
Osim vanjskih razlika, postoje medu njima i razlike u halahičkim mišlje-
njima. U skladu s pravilom koje je utvrđeno u kasnije doba, halahu se može
izvoditi i iz Babilonskog i iz Jeruzalemskog Talmuda. Kada, međutim, pos-
toji razlika u mišljenjima u dva Talmuda, halaha je prema Babilonskome.
To pravilo potječe iz doba gaona109. Razlog za to je niža kvaliteta redakci-
je Jeruzalemskog Talmuda, nastala zbog teških političkih i društvenih okol-
nosti u Izraelu u doba redakcije Jeruzalemskog Talmuda, za razliku od
plodonosnog mira koji je uživalo uredništvo Babilonskog Talmuda. Uz to,
količina materijala u Jeruzalemskom Talmudu iznosi oko trećinu materijala
Babilonskog Talmuda. Babilonski Talmud je uređen kasnije, pa su se kas-
niji rabini mogli služiti radom ranijih.
105
- MT Sefer hamada. Mosad harav Kook, str. 13
10
6- Pnz 4,2; 13,1
107
- Raavad: Sefer hakabala. Neubauer, str. 5 9
108. Uvod u komentar na Mišnu, prijevod J. Kapaha, samo u hebrejskom izdanju, str. 25
10
9• Haj Gaon, Tešuvot hageonim. Assaf. 1927. Str. 125.-126.
520

3 Kotel Da Don Pisani Izvori Zidovstva

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

3 Kotel Da Don Pisani Izvori Zidovstva

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ŽIDOVSTVO Temeljni tekstovi

Pisani izvori židovstva

Pisani izvori židovstva

POVIJESNA RAZDOBLJA ŽIDOVSKE KNJIŽEVNOSTI

KMCnAyNA NTk T M A T IXZONT6C KCUTCU^UlATl TMKTAMU>

4>U>NX I KXI xc‫־‬n‫׳‬xnx1> nf0CT00rut‫־‬r0c6iNx

I. Pisana Tora (Pisani Nauk)

tagim3. Mesora nam dolazi od Mojsija. U midrašu4 piše da je Bog Mojsiju

Prva zapisana Tora

Ketiv ‫ ־‬pismo Tore - ‫כתיב‬

Razmaci u Tori ‫רווחים בתורה ־‬

2. razmak između svih odlomaka (paraša)14 u visini devet slova

Paraše ‫ ־‬tjedni odsječci - ‫פרשות השבוע‬

Pet humaša (pet knjiga Petoknjižja)‫חמישה חומשי תורה ־‬

Levitski zakonik navodi sve zapovijedi i zakone vezane za kohene i levite,

Kronološki red u Tori

Osobito velika i osobito mala slova u Tori

Tagim ‫ ־‬krune na slovima ‫תגים ־‬

II. Usmena Tora (Usmeni Nauk)

"Halaha Mojsiju sa Sinaja" i halahe iz "Riječi pisara"

njihove odredbe: ketuba35, neki propisi o cicit36, klanje ptica37, zabrana

donijeti i da ih se ne treba držati, odvagujemo jedne prema drugima, sli-

Potreba za postojanjem i pisane i usmene Tore

Smisao usmene Tore: učenje pisane Tore

Niz predaje usmene Tore

U Mišni je opisan niz predaje pisane i usmene Tore: Mojsije je primio

Niz predaje usmene Tore:

12. Zaharija Hošei 3100. 660.

Doba Talmuda ‫ ־‬amorejaca

ffl. Tanah (Biblija)‫תנ״ך ־‬

24 knjige i njihovi aufori64

Halahe i pravne ustanove u Proročkim

Podjela Tanaha na poglavlja

69. Pnz 17,18-20

i rečenice, prema sirijskome prijevodu Biblije. To je učinio kardinal Hugo

IV. Ostala književnost iz doba drugog Hrama

‫ ־‬Papirusi ‫ ־‬Različiti papirusi, primjerice oni koji su otkriveni na jugu

‫ ־‬Prijevod Sedamdesetorice ‫ ־‬Targum hašiyjim ‫ת ר ג ו ם ה ש ב ע י ם ־‬

‫ ־‬Spisi Filona Aleksandrijskog*, židovskoga filozofa koji je pisao na

‫ ־‬Spisi Josipa Flavija (izvornim židovkim imenom Josef ben Matitjahu

početaka do izbijanja rata s Rimom. U knjizi "Židovski rat" opisao je rat

‫ ־‬Apokrifi ‫ ס פ ר י ם ח י צ ו נ י י ם ־‬- Ovo su "skrivene" ili "odložene"

Tobija je apokrifna knjiga napisana početkom trećeg stoljeća, u kojoj

‫ •יי‬Tob 7,12 i dalje

2• Književnost iz doba Misne

izvode pomoću ‫ מדות‬midot 79, metoda dedukcije pri proučavanju Tore.

napisali amorejci). Konačni oblik ovog midraša vjerojatno

II. Kabalistička i mistična književnost

o Sirahu82: Ono što ti je čudno ne istražuj i skriveno od tebe ne otkrivaj;

80. BT Hagiga 11b

Hakohen bili su na putu. Rekli su: ,Hajde da i mi tumačimo pripovijest o

85. BT Hagiga 14b

kabalisti protjerani iz Španjolske pridružili staroj kabalističkoj tradiciji, a

Šelomo Buzaglo u knjizi 8 8 Hadrat meleh, komentaru na Šifra diceniu-

13. Žohar hadaš su dodatni dijelovi Žohara, koji su otkriveni četrdesetak

Proučavanje kabale, znatiželja i opasnost

Znimljivo je da su medu protivnicima rasprostranjivanja i učenja Žohara

III. Prijevodi Tore na aramejski:

Targum Onkelos - Onkelosov prijevod ‫ת ר ג ו ם א ו נ ק ל ו ס ־‬

Targum Jonatan ben Uziel ‫ ־‬Prijevod Jonatana sina Uzielovog

u pohvali prijevoda spominje da ga je Jonatan zapisao ‫״‬iz usta" (po dik-

iv. Mišna ‫משנה‬

Rano doba Mišne: Doba parova ‫ת ק ו פ ת הזוגות ־‬