Professional Documents
Culture Documents
12/10/2020
Većina ljudi u današnje vreme koristi neku od društvenih mreža, ili više njih, bez
obzira na to o kojoj starosnoj grupi se radi. Prednostima i manama upotrebe društvenih
mreža bavili smo se u jednom od prethodnih tekstova koji možete pročitati ovde . Sa
ekspanzijom pametnih telefona, njihova upotreba je postala još rasprostranjenija.
Međutim, to ujedno znači i da je pristup društvenim mrežama na samo jedan klik od
nas, čime smo predisponirani i za razvijanje zavisnosti od istih.
Kako društvene mreže utiču na život: evo
šta će se dogoditi ako prestanete da koristite FejsbukDanski naučnici
prenose iskustva osoba koje su provele nedelju dana bez Fejsbuka...
Kako bi tvorci društvenih mreža od njih i profitirali, one su dizajnirane tako da privlače i
održavaju našu pažnju, kako samim izgledom, tako i sadržajem i mogućnostima koje
nam nude. Napravljene su, dakle, tako da stimulišu lučenje dopamina (hormona sreće),
kao pozitivno potkrepljenje kada se na ovaj način ostvaruju interakcije, dobijaju lajkovi,
komentari, pratioci i slično. Međutim, bitno je znati da je to potpuno isti mehanizam
koji postoji kod različitih oblika zavisnosti – kod kockara, pušača, korisnika
psihoaktivnih supstanci. Što je potkrepljenje češće, to će ono na određeni broj osoba
uticati tako da sve više i više vremena provode na društvenim mrežama, da se trude oko
objava kako bi dobili što više lajkova i komentara, da bi bile što više puta podeljene.
Tačnije, život počinje da se vrti oko toga kako će se prikazati na društvenim mrežama,
što se može štetno odraziti na druge segmente života.
Takođe, bitna stavka zavisnosti od društvenih mreža je potreba da se uvek bude u toku
sa onim što se dešava u virtuelnom prostoru, u čijoj srži je strah od propuštanja
nečeg. Osoba kod koje postoji ovaj strah ima potrebu da momentalno proverava i
odgovara na svaku notifikaciju, plašeći se da ne bude izostavljena iz nečeg, da ne
propusti poziv na neki događaj, neku diskusiju ili trač u nekoj grupi, da nekome ne
odgovori na komentar ili da joj ne promakne da da svoj na objave drugih ljudi, i slično.
Ono što dodatno može pothranjivati zavisnost jeste upotreba društvenih mreža u svrhu
odbrambenog mehanizma – da bi se osoba zaštitila od usamljenosti, dosade,
anksioznosti, depresije. U ovom slučaju, to su, dakle, problemi koji postoje primarno u
odnosu na zavisnost. Tako se ova osećanja potiskuju, negiraju, maskiraju, guraju pod
tepih – gde se, zapravo, usložnjavaju. Društvene mreže imaju svojih prednosti, ali nisu,
niti ih treba posmatrati kao trajnu zamenu za neposredan kontakt, oči u oči.