Professional Documents
Culture Documents
1 1 PDF
1 1 PDF
PROGRAM
Istorijat; definicije i terminologija; šematsko predstavljanje postupaka zavarivanja; slike i kratak opis
sa kakateristikama; primena najčešće koriščenih postupaka zavarivanja; skraćenice koje se
koriste za postupke zavarivanja; smernice za izbor postupaka; klasifikacija postupaka zavarivanja
( dokumenti VI komisije MIZ, ISO i EN standardi, nacionalni standardi).
UVOD
Zavarivanje je proces izrade nerazdvojivog spoja uspostavljanjem me|uatomskih
veza izme|u delova koji se zavaruju, pri kome se pojedina~no ili kombinovano koristi
toplotna i mehani~ka energija, a po potrebi i dodatni materijal. Postupci zavarivanja, koji se
naj~e{}e koriste u praksi, zasnovani su na lokalnom zagrevanju materijala iznad temperature
topljenja, kada zavareni spoj nastaje o~vr{}avanjem (npr. elektrolu~no zavarivanje), ili na
lokalnom zagrevanju materijala do temperature topljenja, kada zavareni spoj nastaje uz
dodatno delovanje pritiska (npr. elektrootporno zavarivanje). Zavarivanjem je mogu}e
spajanje metala sa metalom, nemetala sa nemetalom i metala sa nemetalom, ali se u
prakti~nom smislu podrazumeva spajanje metala sa metalom.
Istorijski posmatrano, neki postupci zavarivanja su stari koliko i otkri}e metala, kao npr.
kova~ko zavarivanje gvo`|a. Me|utim, razvoj savremenih postupaka zavarivanja po~inje
krajem XIX veka, a njihova zna~ajna primena sredinom XX veka.
Prvi uspe{ni poku{aji elektrolu~nog zavarivanja netopljivom grafitnom elektrodom su bili
1881. godine u Francuskoj (Demeriton - spajanje olovnih akumulatorskih plo~a) i 1882.
godine u Rusiji (Benardos - zavarivanje ~elika strujom iz akumulatora). Primena Benar-
dosovog postupka je ostala na nivou ograni~ene reparature i navarivanja zbog dva
problema: prvi, zbog prisustva ~estica ugljenika od delimi~no istopljene grafitne elektrode,
usled ~ega se dobijao tvrd i krt spoj, i drugi, zbog apsorpcije gasova (prvenstveno kiseonika i
azota iz vazduha), {to je nepovoljno uticalo na kvalitet spoja.
Slede}i zna~ajan korak napravio je ruski in`enjer Slavjanov, koji je 1889. godine uspe{no
primenio topljivu elektrodu u elektri~nom luku jednosmerne struje, dobijene posebnim gen-
eratorom. Time je otklonjen prvi od navedenih problema, {to je omogu}ilo kvalitetnije spa-
janje dva metalna predmeta. Drugi problem je re{io {vedski in`enjer Kjelberg 1907. godine
uvo|enjem oblo`ene elektrode, {to je omogu}ilo da sredinom dvadesetih godina ru~no
elektrolu~no zavarivanje postane osnovni postupak zavarivanja. S druge strane, u cilju
za{tite od okolne atmosfere i postizanja stabilnijeg luka, tridesetih godina u SAD i SSSR su
razvijeni postupci elektrolu~nog zavarivanja topljivom elektrodnom `icom pod pra{kom,
~ime je zna~ajno pove}ana i proizvodnost. Postupci elektrolu~nog zavarivanja u za{titi
inertnih gasova su 1941. godine (netopljiva volframova elektroda) i 1948. godine (topljiva
elektrodna `ica) uvedeni u SAD, dok je aktivni gas (ugljen-dioksid) prvi put primenjen 1953.
godine u SSSR.
Su~eono elektrootporno zavarivanje je prvi put primenio Tomson u SAD 1886. godine, dok
je ta~kasto zavarivanje osvojeno 1905. godine, a {avno 1922. godine.
Gasno zavarivanje je poznato jo{ od 1894. godine, a njegova {ira primena po~inje 1902.
godine, kada je prona|en jeftin postupak dobijanja kiseonika iz vazduha, dok je acetilen
dobijen jo{ 1892. godine u Kanadi. Ne{to kasnije, 1911. godine, u SAD je acetilenski plamen
kori{}en za rezanje ~elika.
Specijalni postupci zavarivanja su uvedeni u praksu uglavnom posle II Svetskog rata,
u skladu sa tehnolo{kim razvojem i potrebama njihove primene. Tako se zavarivanje plaz-
mom koristi od 1955. godine, trenjem od 1956. godine, elektronskim snopom od 1957.
godine, difuzno zavarivanje od 1959. godine, zavarivanje laserom i eksplozijom od 1960.
godine.
Osim konvencionalnih (elektrolu~no, elektrootporno i gasno) i specijalnih postupaka zavari-
vanja, i ve} pomenutih postupaka srodnih zavarivanju (rezanje, lemljenje i lepljenje), treba
pomenuti i navarivanje, kao proces identi~an zavarivanju, koji se ne koristi za spajanje mate-
rijala, ve} za nano{enje povr{inskog sloja. Istu svrhu ima i metalizacija, s tim da je kod nje
proces nano{enje povr{inskog sloja ne{to druga~iji. Kona~no, `lebljenje kao proces
uklanjanja dela materijala sa povr{ine tako|e spada u postupke srodne zavarivanju.
d)
a) b) c)
Slika 1.1-1. Osnovni elementi zavarenog spoja
1 - stranica `leba
2 - koren `leba
3 - o{tri koren `leba
4 - tupi koren `leba
5 - razmak u korenu `leba
6 - zatupljenje korena `leba
7 - otvor `leba
8 - {irina otvora `leba
Slika 1.1-2. Osnovni elementi `leba
9 - ugao otvora `leba
10 - ugao zako{enja `leba
rubni U
I J
V X
HV K
Y duplo U
Zavisno od me|usobnog polo`aja delova koji se zavaruju, osnovne vrste zavarenih spojeva
su su~eoni i ugaoni spoj, sl. 1.1-6, a u zavisnosti od polo`aja, zavarivanje mo`e da se bude u
horizontalnom, horizontalno-vertikalnom, vertikalnom,nadglavnom polo`aju, kao pod
odredjenim uglom, sl. 1.1-7.
b) horizontalno c) vertikalni
a) horizontalni
vertikalni d) nadglavni
oznaka
naziv {ava rubni I V HV Y U J X K duplo U ugaoni navar
modifikovana
oznaka
POSTUPCI ZAVARIVANJA
KRATAK OPIS
a) unazad b) unapred
Osnovna prednost gasnog zavarivanja je mogu}nost kontrole koju zavariva~ ima nad
brzinom uno{enja toplote, temperaturom u zoni zavarivanja i oksidacijom u atmosferi
metala {ava. Osim toga, oblik i veli~ina {ava mogu bolje da se kontroli{u, jer se dodatni
metal uvodi nezavisno od izvora toplote. U prednosti postupka spada i niska cena opreme,
njena pokretljivost i relativno jednostavno rukovanje. S druge strane, koli~ina i
koncentracija toplote je manja nego kod ostalih postupaka zavarivanja, pa je za gasno
zavarivanje karakteristi~no du`e vreme zagrevanja i hla|enja, usled ~ega su strukturne pro-
mene u ZUT izra`enije i nepovoljnije. Shodno tome, ovaj postupak je pogodan jedino za
zavarivanje tankih limova i cevi, posebno manjeg pre~nika, kao i za njihovo reparaturno
zavarivanje. Plamen gasa se tako|e koristi za rezanje, lemljenje, navarivanje, predgrevanje,
termi~ku obradu i jednostavnije operacije oblikovanja, kao {to su savijanje i ispravljanje.
kori{}enja `ica manjeg pre~nika, odnosno ve}ih gustina struje i br`eg topljenja dodatnog
metala.
Nedostaci u odnosu na E postupak su ve}a cena ure|aja i odr`avanja, smanjena
stabilnost luka, ve}e rasprskavanje dodatnog metala i osetljivost za{titnog gasa na
strujanje vazduha (na otvorenom prostoru ili pri promaji). S obzirom na sve ve}e
mogu}nosti, koje poslednjih godina dolaze do izra`aja, uvo|enjem novih na~ina prenosa
dodatnog metala i novih izvora struje na osnovu invertorskih ispravlja~a, ovaj postupak
sve vi{e zamenjuje E i EPP postupke.
Imaju}i u vidu na~in prenosa dodatnog metala i odgovaraju}i oblik elektri~nog lu-
ka, elektrolu~no zavarivanje topljivom elektrodnom `icom u za{titi gasa se deli kao {to
je prikazano u tab. 1.1-7.
TIG postupak -141, elektrolu~no zavarivanje netopljivom elektrodnom `icom u za{titi gasa
Elektrolu~no zavarivanje netopljivom elektrodom u za{titi gasa je postupak spajanja metala
topljenjem i o~vr{}avanjem dela osnovnog metala i dodatnog metala (`ica za zavarivanje -
ako se koristi), pri ~emu se kao za{tita koristi inertan gas (aktivni gasovi ne dolaze u obzir
jer bi izazvali oksidaciju vrha elektrode), sl. 1.1-14.
prema elektrodi, ~ime se spre~ava njegovo talo`enje u dnu metala {ava i omogu}ava zavari-
vanje Al.
U dana{nje vreme, primena TIG postupka je znatno ve}a, najvi{e zbog vrhunskog kvaliteta
spoja, koji se izme|u ostalog posti`e boljom kontrolom unete toplote i dodatnog metala,
zahvaljuju}i razdvajanju uloga dodatnog metala i elektrode. Zavarivanje TIG postupkom je
mogu}e i bez dodatnog metala, {to je posebno va`no kod tankih limova.
Iako je u osnovi ru~ni postupak, TIG mo`e da se automatizuje, kako u smislu dovo|enja
`ice, tako i u smislu vo|enja elektrode. U odnosu na E postupak, osnovne prednosti TIG
postupka su bolja za{tita metalne kupke, nepostojanje troske (ne gubi se vreme na zamenu
elektrode i skidanje troske kod vi{eprolaznog zavarivanja), mogu}nost kori{}enja `ica
manjeg pre~nika, odnosno ve}ih gustina struje. Prednosti TIG postupka posebno dolaze do
izra`aja kod tankih limova, materijala kao {to su obojeni metali i ner|aju}i ~elici, kao i
korenih prolaza odgovornih spojeva. S druge strane, TIG postupak nije konkuretan ostalim
elektrolu~nim postupcima kada je u pitanju ekonomi~nost zavarivanja debelih i/ili duga~kih
limova od obi~nih konstrukcionih ~elika. Proizvodnost TIG postupka mo`e da se pove}ava
raznim varijantama ovog postupka.
potrebna priprema ivica `leba za debljine ispod 15 mm) i malog rasprskavanja mate-
rijala, pobolj{anje kvaliteta i ekonomi~nosti EPP postupka se posti`e i:
• sigurnom za{titom zone topljenja od dejstva spoljnih faktora;
• smanjenjem opasnosti od neprovarenog korena;
• smanjenjem nivoa uzdu`nih, popre~nih i ugaonih deformacija;
• ve}im koeficijentom iskori{}enja toplote.
Nedostaci ovog postupka su:
• relativno velike investicije u zavariva~ke automate;
• zavarivanje se izvodi samo u horizontalnom polo`aju, izuzev u posebnim slu~ajevima
kada se koriste dodatni ure|aji (pozicioneri);
• za zavarivanje tanjih limova potreban je bakarni podmeta~.
Koli~ina toplote koja nastaje pri zavarivanju elektri~nim otporom odre|uje se prema
D`ul-Lencovom zakonu:
t
Q = ∫ R( t ) ⋅ I z2 ( t ) ⋅ dt
0
gde je Iz struja zavarivanja (A), t vreme zavarivanja (s), Ru ukupni omski otpor izme|u
elektroda (Ω), koji mo`e da se defini{e kao zbir pojedinih otpora:
Neovlašćeno umnožavanje nije dozvoljeno
Naziv dokumenta: Broj dok.: 1.1.
Ru=R1-E+R1+Rk12+R2+R2-E
gde su R1 i R2 sopstveni otpori materijala, a R1-E (materijal-gornja elektroda), R2-E
(materijal-donja elektroda) i Rk12 (materijal-materijal), kontaktni otpori.
Elektrootporno {avno zavarivanje
Slika 1.1-17. [ematski prikaz {avnog zavarivanja a) dvostrano; b) jednostrano; c) presek {ava d)
elektroda