JOHN DEWEY-Odgoj je uz obrazovanje čovjekova temeljna životna potreba.
On
se velikim dijelom ostvaruje kroz školski sustav u kom bi učenici trebali učiti ono
što je korisno za rješavanje njihovih neposrednih životnih teškoća, a to će se
ostvariti tako da ih se suočava s konkretnim problemima (životom) koji se detaljno
analiziraju i pokušavaju sagledati iz svih kutova. Učenje i stjecanje novih spoznaja
treba biti usko povezano sa svakodnevnim iskustvom i istraživanjem koje dovodi do
istine. Istina je proces koji se naziva danas cjeloživotno učenje. Odgoj je najviši cilj
koji označava proces stalnog preuređivanja, obnavljanja, ispravljanja i mijenjanja
vlastite osobnosti te utjecaj i vođenje drugih do istog cilja. Ono što je ključno za
stalno učenje je učiteljevo vođenje i usmjeravanje učenika. Uveo je reformu
ped.Odgoj je cjeloživotno učenje i primjena naučenog koja se odražava na
učenikovu slabost. Škole moraju biti pragmatičke- trebaju omogućiti učenje onoga
što će biti korisno za rješavanje životnih problema i poteškoća, stoga zagovara škole
laboratorije u kojima bi učenici bili mali istraživači, sami motivirani na bavljenje
onime vezano uz njihove interese i sv.život. Škola je beskorisna ako nije usko pov s
životom.
J.S.MILL-Obrazovanje.Pravo obrazovanje je samoobrazovanje, a općim
obrazovanjem nije moguće smanjiti društvene probleme jer ono teži opravdavanju
grešaka vlasti i ukalupljivanju mišljenja (smanjenja samokritičnost) što dovodi do
negativnog shvaćanja slobode. Država treba kontrolirati obrazovanje jer to pogoduje
svima, ono je oblik prosvjećivanja puka, a ujedno i jedan od glavnih sredstava
unapređenja društva (smanjuje nasilja, predrasude) što dovodi do pozitivnog
shvaćanja slobode. Predlaže da obr bude obavezno, država treba nadgledati proces
obrazovanja, a taj se nadzor manifestira ispitima, a ne otvaranjem javnih škola. Ko
je dijete loše na ispitima, roditelje treba oporezivati, a sredstva usmjeriti djetetovu
obrazovanju.Obrazovanje je djeteta dužnost roditelja, a država može intervenirati
ukoliko roditelj ne ispunjava dužnosti i time sprečava štetu drugima.sva djeca imaju
pravo na minimum obrazovanja koji bi trebali svi dosegnuti.Sloboda-te se ideje tiču
pojedinca, a njih je tri:1. sloboda mišljenja i raspravljanja koja je apsolutna jer vodi
prihvaćanju novih istina, vodi napretku pojedinca i društva, uključuje da kritička
svijest, a ne djela ne mogu biti jednako slobodna kao mišljenje jer mogu poticati na
nedjela (paradoks tolerancije)2. sloboda ukusa i težnji koja donosi slobodno
razvijanje individualnosti, no sada većina ne želi biti slobodna jer postoji opasnost
od konformizma masa koje će birati tirane, a to bi se moglo spriječiti odgojem,
demokratskom participacijom i racionalnim uvjerenjem koje dovodi do izgradnje
racionalnog građanina 3. sloboda udruživanja
KIERKEGAARD-Promovira novi način pristupa čovjeku, polazi od kritike
čovjeka, društva i kršćanstva. Cilj njegove kritike je probuditi čovjeka i usmjeriti ga
na pravi put. Čovjeka promatra pod egzistencijalističkim vidom te ga tumači kao
biće slobode,vremena i vječnosti, mogućnosti i nužnosti te 2 elem koje treba staviti
u međ odnos-ljudsko i božansko. Tvrdi da spoj tih kontradik elem čovjek ne može
staviti u ravnotežu samostalno već mu je potrebna pomoć od Boga. Njegova je fil
kršć-egzistencijalna u kojoj je čov gl cilj dolazak do Boga. Suprotstavlja Hegelovom
racionalizmu, panlogizmu tvrdeći kako je čovjekov individ opstanak izuzetak kojise
nemože racion predvidjeti. Čovjek je odgovoran za vl sudbinu i svaki odabire vlast
živ stil-estetski,etički ili religiozni.Estetski stil je stil rafinirana uživanja u
neponovljivosti trenutka, a ideal mu je Don Juan, dok je etičkom stilu cilj biti
dosljedan a ima svoj uzor u Sokratu: samostalnost izbora potvrđuje svoju ozbiljnost
ponavljanja. Kod religioznog stila čovjek ima ideal u Kristu i potiskuje sve
svjetovno da bi stupio u odnos s Bogom.Vjera je čovjeku jedini spas, tjeskoba vodi
vjeri koja razrješava paradoks egzistencije osloncem konačnog u
beskonačnom.Prijelaz iz jednog stadija života u drugi ostvaruje se skokom slobode i
neobrazložene odluke.
UTILITARIZM-pravac koji polazi od pretpostavke dv je etički ispravno ono
djelovnje koje povećava ukupnu sreću u svjetu tj promiče opće dobro.Predstavnici
Jeremy Bentham i James Mill. Kriterij je društvenog dobra sreća pojedinca koja se
dovodi u pitanjue moralnom aritmetikom. 3 su principa utilitarizma koji ne ostvaruju
u potpunosti sreću svakog pojedinca 1. princip najveće sreće (što treba biti) koji
kaže da zakonodavstvom treba potaknuti pojedince da svoja ponašanja usklade kako
bi se postigla najveća sreća najvećeg broja (jer sreću svih nije moguće trenutno
postići)
2.je princip samoljublja (što jest) koji kaže da su svi ljudi po prirodi egoisti koji teže
maksimalizaciji zadovoljstva, ali to se ne smatra zlobom već nužnošću opstanka i
razvoja vrste 3.princip ujedinjenja interesa (uskladiti prvi i drugi princip) koji kaže
da se treba staviti svakog pojedinca u poziciju da se njegov interes podudara s
općim, ali je potrebno zaštititi vlasništvo i društvo od onih na vlasti.Utilitaristi
zagovaraju čistu predstavničku demokraciju u kojoj narod ne može ni vladati ni
kontrolirati upravljače, već treba izabrati predstavnike koji će kontrolirati
upravljače. Da bi se spriječilo da kontrolori zloupotrijebe svoju poziciju i nametnu
egoistične interese izbori trebaju biti što češći iz izbornog su tijela isključene žene,
muškarci mlađi od 40 g.(siromašni će ulaštiti i podijeliti vlasništvo ako imaju vlast)
RAUNIĆ- KONCEP. TEMELJI (NORMATIVNI PLATO) ODGOJA I
OBRAZOVANJA Odj i ob su samosvrhovita vrednota. Oni mogu i moraju biti
korisni za mnoge stvari, ali primarna im je vrijednost što omogućavaju kognitivni,
jezični i socijalni identitet čovjeka. Od.i ob.izvor su unutarnjeg zadovoljstva i
ljudskog načina života 2.rekonstuiraju različite vrste naših iskustava, omogućuju
veći nadzor nad njima i proširuju naše kapacitete učenja3.nadilaze puke instrukcije
ili poznavanje vrlo uskog skupa činjenica,ne zastaju na znanju o tome kako se nešto
zbiva, nego zahtjevaju i odgovore na pitanja s kakvim se pretpostavkama nešto
zbiva, zaš i u kom kontekstu 4.stvaraju široke kognit perspektve i vrijedne forme
života, uvode nas u zaj svijet prožet normativnim strukturama i intersubjektivnim
priznanjima 5.podrazumijevaju samosvijest o otvorenosti i povijesnosti edukacijskih
vrednota i načela. Uključuju stavove krit.mišlj i skepticizam.OPREKA
ZNANSTVENOG I HUMANISTIČKOG KURIKULNOG MODELA U
povijesti kurikularnog oblikovanja odgojno-obrazovnih procesa stvoreni su brojni i
suprotstavljeni modeli. Oni se ipak mogu svesti na dvije osnovne paradigme:
znanstvenu i humanističku. znanstvena paradigma objedinjuje niz sličnih kurikulnih
modela koji metodologiju prirodnih znanosti i zakone instrumentalne racionalnosti
izravno primjenjuju na područje odgojno-obrazovnih interakcija. Humanistička
paradigma obuhvaća različite pa i međusobno suprotstavljene modele koji povezuju
uporište u normativnom pojmu ljudske prirode i uvažavanje komunikacijskog tipa
racionalnosti. znanstvena paradigma shodno instrumentalnoj racionalnosti čini
ciljno usmjeren pristup usredotočen na precizno definiranje ishoda,humanistička
paradigma nastoji sačuvati dimenziju intrizične vrijednosti odgojno-obraz procesa.
Ona se ogledava u samosvrhovitim edukacijskim vrednotama i principima koji
usmjeravaju kultiviranje i razvoj sposobnosti osobe
KRITIKA ZNANST–TEHNOLOG MODELA KURIKULA Najizravnije
posljedice znanst–tehnolog pristupa i menadžerskog koncepta očituju se u
dvostrukoj izvanjskoj (ciljnoj) i unutarnjoj bezostatnoj podređenosti odgoja i
obrazovanja logici tržišnih upotreba. Oponašanja modela isključivo intstrumentalne
racionalnosti i tehnologijskog procesa vodi jedostranom apsolutiziranju izravne
produktivnosti, a to podrazumijeva automatizaciju nastavnih ciljeva i sadržaja,
njihovo jednoznačno i precizno definiranje podatno za mjerenja i kvalifikaciju koji
se ne obazire na različitost formi znanja i vještina. Čitav odgojno-obrazovni proces
uokviren je s 3 imperativa: optimalizacija performativnosti postupaka,
bihevioristička redukcija znanja i kompetencija na funkcionalne vještine i empirijski
mjerljive ishode. Postavlja se pitanje gdje je granica između odgojno–obrazovnih i
tržišnih potreba ili je odgoj i obrazovanje samo novousvojeno polje tržišne
ekspanzije koja školu pretvara u tvornice trenutačno utrživih sposobnosti i
vještina.ZNAČAJKE FILOZOFSKOG PRISTUPA KURIKULU ODGOJA I
OBRAZOVANJA Prednosti filozofskog pristupa u razmatranju odgojno-obraz
kurikula su kritička, holistička i dugoročna perspektiva s koje se višestruki i složeni
zahtjevi odgoja i obrazovanja mogu primjereno vrednovati.Odgoj i obrazovanje je,
uostalom, temeljni čimbenik nematerijalne reprodukcije individualnog i socijalnog
života koji izgrađuje ljudski povijesni svijet jezika, značenja i vrednota. Filoz
pristup kurikula odgoja i obrazovanja razmatra njegove eksplicitne, implicitne i
neosviještene perspektive o: svijetu, ljudskoj prirodi, biti i svrsi odgoja i
obrazovanja te naravi učenja i računanja, logičkoargumentacijskim i narativno-
komunikacijskim uvjerenjima kurikulnih koncepcija, posljedicama kurikulnih
rješenja s obzirom na kulturne, ekonomske, socijalne i političke aspekte zajedničkog
života i obzirom na normativne zahtjeve odgoja i obrazovanja.
PLATONOVO SHVAĆANJE ODGOJAPlaton smatra da je smisao najranijeg
odgoja usaditi duh poretka i poštivanja zakona, a gl.funk idealne države je odgoj i
obrazov građana tako da svatko radi ono za što ima prirodne sklonosti, a pritom da
bude koristan i ostalima. Putem obrazovanja čovjek postaje odgojeni čovjek, tj.
sposoban za život, probleme i svakodnevne situacije. Sam odgoj kao proces počinje
od rođenja gdje bi se djeca trebala smjestiti u držv vrtiće gdje bi ih odgajale majke
hraniteljice, nikako obitelj jer bi ona previše razmazila i vezala djecu uza se. U
vrtićima bi slušali odabrane priče ke nemaju negativan sadržaj i koji neće štetiti
djeci i njihovoj osjetljivosti koja je u ranoj dobi nestabilna. Između 7. i 18. trajao bi
od-ob program. Na prvoj razini ( 14-16.g.) uči se o pjesništvu i glazbi, no sadržaj je
pomno probran kako ne bi neko djelo izazvalo loše emocije i reakcije jer je važno da
učenici budu usmjereni na vrline,npr neki su Homerovi epovi izbačeni jer pokazuju
slabosti bogova, a to bi moglo demotivirati učenike.Također je uključena tj.aktivnost
jer je briga o tijelu važna. Odbacuje se nježnost.Platon stalno naglašava selektivan
odabir sadržaja kako ne bi učenici bili negativno orijentirani, a na taj je način
manipulirao odgojem i izašao iz okvira dobrih utjecaja na djecu. 16.-18. g. učila bi
se matematika, a18.g-20.g. vojna obuka poslije koje se brojni odluče postati
vojnicima, a samo nekolicina od 20.do 30.g. nastavljaju školovanje i postaju
filozofima i doškoluju se do svoje 50. g.kada postaju mudri i spremni suoč. se sa
život izazovima, oni postaju vladari države. Čovjek postaje čovjekom tek kada
razvije ono najizvornije ljudsko u sebi (razum) Samo je čovjek racionalan i zato
treba ustrajati na njegovu odgoju , odnosno obrazovanju.
NIETZSCHEOV KRITIK ODG I OBR Nietzsche kritizira moderno
obrazovanje jer: teži proširenju svega što je protuprirodno i jer hoće biti
korisno državi što dovodi do osrednjosti i proizvodi poslušnike. Takvo
obrazovanje korisno je samom sebi, a štetno svojim slugama. Ljudi trebaju u
potpunosti razviti svoje intelektualne i stvaralačke sposobnosti, a ne
oblikovati ih po nekom već određenom ishodu. Sustavu nedostaje samoodgoj
jer u suprotnom ljudi neće moći rješavati probleme koji im se pojavljuju. Cilj
svega je čovjek, a ne čovječanstvo. Ističe važnost samoodgoja-
eksperimentiranja, riskiranja i gospodarenja nad vlastitim tijelom i
instinktima. Odgajatelji i učitelji ne smiju paralizirati odgajanike već ih
osloboditi da se usavršavaju. Kritizira školu i nastavnike koji se
zadovoljavaju formalnostima, a zanemaruju moralni odgoj, kritizira
nekritičnost odgajanika i loše komun sposobnosti,umiješanost države i
neslobodu od uskih kriterija znanstvenog znanja i ekonomske racionalnosti.
Najgore od svega je intelektualna zakočenost koja ne dozvoljava pojedincu
vl razvitak nego se mora stopiti svjetini zbog interesa onih na vlasti.
MARXOVO SHVAĆANJE ČOVJEKA I OTUĐENJA-smatra da je
potrebna revolucija,obrat od otuđenog i dehumaniziranog svijeta.Čovjekova
je bit u sveukupnosti društvenih odnosa.čovjek je povijesno određen
odnosima među ljudima u određenom društvu, pogotovo odnosima u
proizvodnji materijalnog života. Bitak je čovjekov stvarni životni proces,a
njegov društveni bitak određuje njegovu svijest.Marx čovjeka određuje kao
biće prakse, djelatno, samodjelatno biće. On mijenja svijet i u to procesu
mijenja i sama sebe.Tim razvija svoja osjetila i svoje duhovne
sposobnosti.čovjek i svijet se uzajamno uvjetuju. Praksa je bit čovjekova, tj.
njegov način egzistiranja kao čovjeka OTUĐENJE Dosadašnju čovjekovu
povijest Marx vidi kao povijest čovjekova otuđenja. Čovjek je otuđen od
proizvoda rada, svoje rodne biti, samog sebe i dr čovjeka. Ističe fetišizam
robe,odnosno pojavu da se čovjekovi proizvodi osamostaljuju i vladaju
proizvođačem. Vrhunc otuđenja događa se u kapit društvu gde je
proizvodnja opća, a prisvajanje priv. Javlja se potreba za razotuđivanjem
koje je moguće jedino ukidanjem privatnog vlasništva i ostvarivanjem
komunizma-društva u kom će čovjek bit biće zajednice i gde će čovjek
čovjeku biti najviša potreba i najviše biće.
KANTOVA FILOZOFIJA ODGOJA-Čovjek je jedino biće koje treba biti
odgajano jer na svijet dolazi sirov tj nespreman i bez instinkta pa je zato
odgoj najveći i najteži problem s kojim se čovjek suočava. Odgoj se treba
sastojati od njege (roditelja) i nastave(obraz). Svrha roditeljske brige je da
djeca ne upotrijebe svu snagu protiv sebe. Negativno sredstvo u odgju je
stega (disciplina) jer mijenja životinjsko(nagone) u ljudsko. Odgoj je put od
prirodnoga prema ljudskom stanju. Odgojitelj mora i sam biti dobro odgajan
i učiti djecu odmalena da se naviknu na zakone, a potrebno je i kultiviranje
(uglađivanje svrhovitosti) Današnji odgoj nije zadovoljavajući. I potrebno ga
je podignuti na razinu znanosti. Cilj odgoja je da čovjek postane
discipliniran, kultiviran, moralan i mudar, a ne izdresiran.Čovjek postaje
moralan kada se uzdigne do razine dužnosti i općeg zakona: dužnosti prema
samom sebi i dužnosti prema drugima. Odgoj dijeli na fizički i praktički. U
fizičkom je cilj razviti poslušnost, istinoljubivst i druželjubivost, a kod
praktičnog usvajanje vještina, mudrosti i moralnosti.
ROUSSEAOVA FIL ODG-U svome djelu Emile ili o odgoju bavi se
problematikom odgoja i ističe svoja naturalistička stajališta. Tvrdi da se
pravilnim odgojem ostvaruje prirodan,razuman čovjek. Uz odgoj
podrazumijeva i obrazovanje te smatra kako bi trebalo krenuti s time od
najranije dobi kako bi rezultati bili najbolji te je bitno usmjeriti odgoj na
pojedinca, a ne na grupu. Stavlja naglasak na individualizam, odgoj mora biti
individualiziran, a učenik sam donositi zaključke. Napredak je vrlo štetno
djelovao na čovjeka te se time otuđio od sebe samoga. Zato je bitan povratak
na prvobitno prirodno stanje kako čovječanstvo nebi propalo. Drži kako je
odgojni utjecaj najbolje vršiti u okviru kućnog odgoja i da su sva djeca po
prirodi dobra te je zato jako bitno paziti da ih društvo ne pokvari i ne nameće
svoje mišljenje. Posebno ističe moralni odgoj koji čovjekačini čovjekom.
Treba uspostaviti idealnu državu slobode, jednakosti i bratstva i utemeljiti
idealni odgoj koji se sastoji u tome da se dijete prepusti vlastitom odgoju,
bez ikakvog vanjskog utjecaja. Uloga odgojitelja je jedino stvoriti pedag
situaciju u kojoj dijete samo stječe novo iskustvo. CILJ je čovika postati
dobar čovjek, a odgoja moralno i intelekt usavrš
LOCKOVA FILOZOFIJA ODGOJA U prvi plan stavlja dijete/ pojedinca
koji je tabula rasa i živi s roditeljima čija je dužnost skrbiti o njemu i
obrazovati ga što će im najbolje ići ako mu omoguće pristojnog i
obrazovanog odgojitelja.Locke smatra da popustljiv odgoj i razmaženost
upropaštavaju dijete. Naglasak stavlja na zdrave navike i brigu o tijelu koje
se treba pokoravati duhu kako bi se dosegla razumnost ljud bića.
Zbog toga , prema djeci se treba postavit nepopustljivo i racionalno jer će u
protivnom doći do negativnih pojava u djeteta poput oholosti, neljubaznosti i
sl.Roditelji ne bi trebali strogoću provoditi ako ona nema učinka , bitno ga je
naučiti da vlada sobom, svojim nagonima i da svoje prohtjeve podredi
razumu. Odgojem čovjek postaje moralan, a kao prioritet u obrazovanju
navodi vrline,učenje, mudrost i odgoj. Smatra da je religiozan odgoj sastavni
dio odgoja jer je religija temelj moralnosti i djec se od najranije dobi trebaju
učiti o Bogu-stvoritelju svijeta. Odgoju je pridavao veliko značenje, a
odgajateljima razne uloge: oplemeniti ponašanje i obrazovati duh svoga
odgajanika, usaditi u njega krepost, dobre običaje, mudrost, pripremiti ga za
društvo i za daljnji život koristeći primjere i upoznajući djetetov
temperament i mogućnosti, ali i usaditi mu vrijednosna i kulturalna načela i
znanja.
ARISTOTELOVO PROBLEMATIZIRANJE KREPOSTI Prema njemu
ljudi teže sreći. To je jedino dobro prema kojem teže radi njega samoga, a ne
radi postizanja neke druge svrhe, a svemu ostalome teži upravo zbog sreće.
Vrline dijeli na etičke i dijanoetičke. Etičke su one koje se razvijaju u
djelovanju,to su vrline volje i one se postižu ako se um usmjeri i odgoji po
načelu zlatne sredine, tj. izbjegavanja krajnosti koje su jednako loše npr
hrabrost je sredina između kukavičluka i neustrašivosti, pravednost između
nanošenja nepravde i trpljenja iste. Uz to, Aristotel je odredio pravednost
kao jednakost među jednakima. Dijanoetičke vrline su vrline
razuma(dijanoja=razum).One se odnose na teoriju i podrazumijevaju
mudrost,znanje i razboritost i bavljenje naukama. Kod njih ne djeluje načelo
zlatne sredine, nego je cilj postići maximum i pritom se ne mjeriti s drugima,
već sa samim sobom. Tom teorijskom spoznajom mudrac se se približava
prvim izvorima i uzrocima svega te time sudjeluje u božanskom mišljenju.