SVEUČILIŠTE U RIJECI

UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI

MEDIJSKA PISMENOST: KAKO ZAŠTITITI DIJETE U SVIJETU

INTERNETA, MREŽNIH TEHNOLOGIJA I MOBILNIH
TELEFONA

Panel diskusija iz predmeta Opća pedagogija

Karla Nešković Vranješ

Lea Pogarčić
Klara Pavletić
UČITELJSKI STUDIJ/ ZIMSKI SEMESTAR

IZV. PROF. DR. SC. RENATA ČEPIĆ

Rijeka, studeni, 2019.

 SADRŽAJ

Medijska manipulacija u obliku „reality showa“ (Klara Pavletić) 3

Manipulacija medija i uloga roditelja u odabiru medijskog sadržaja za djecu
(Karla Nešković Vranješ) 6

2
 Medijsko nasilje u obliku „reality showa“

Mediji, medijska pismenost, medijska komunikacija, sve su to pojmovi koji su u

današnjem svijetu prisutni u svakom aspektu čovjekova života. Od najraniji dana, pa sve
do duboke starosti mediji nas prate u stopu kroz naš život. Bilo da se radi o pronalasku
informacija, učenju ili pak stupanju u kontakt sa osobama na drugim krajevima svijeta.
Mediji su danas jedni od najvažnijih i najčešćih nositelja komunikacijskih procesa,
njihov razvoj omogućio nam je olakšano komuniciranje, pretraživanje baze podataka i
mnoge druge pogodnosti. Međutim, s druge strane pred nas stavio i neistraženi svijet
opasnosti u koji olakšano ulazimo njihovim pretjeranim korištenjem. Moglo bi se reći
da su mladi danas medijski mnogo više pismeniji od svojih roditelja što predstavlja
veliki problem zbog mogućnosti njihove manipulacije i stvaranja ovisnosti. Stoga je
potrebno informirati roditelje, odgajatelje i profesore o mogućim opasnostima,
zamkama i sadržaju koji predstavlja potencijalnu opasnost za dijete kao što su stranice
za stupanje u kontakt, video pozivi, oglasi, reklame pa čak i zabavne igrice. Tu se javlja
potreba za razvojem medijske pedagogije kao jedne od pedagogijskih disciplina čiji su
predmeti proučavanja sociokulturalni, sociopedagogijski, i sociopolitički aspekti medija
i usmjerenost ka istraživanju utjecaja medija na djecu i mlade te razvoj njihove
sposobnosti za razlikovanje i pozitivnih i negativnih aspekata koje mediji nude. Sve
češće danas govorimo o manipulaciji medija kao jednoj od činjenica koja je
nezaobilazna u svakom procesu odrastanja djeteta. Mnoga istraživanja pokazuju
zabrinjavajuće rezultate o vremenu provedenom ispred televizora, računala ili pak
mobitela te gledanja sadržaja koji kod djece izaziva jednu vrstu nesvjesne ovisnosti.
Istraživanja iz 2008. godine provedena u Hrvatskoj ali i drugim članicama EU pokazuju
kako se vrijeme djece provedeno na internetu gotovo izjednačilo, ako ne i udvostručilo
od vremena provedenog u školskim klupama. U sklopu istraživanja u kojem su
sudjelovali učenici škole u Zadru podaci pokazuju kako čak 11% učenika provodi pet ili
više sati uz računalo, mobitel ili pak televizor. Čak njih 40% navodi kako prati emisiju
„Big Brother“, a 21% smatra kako bi u takvim emisijama trebalo biti više intimnijih
scena. Vrlo malen postotak, tek 12% djece komentira sadržaje koje pronađu na internetu
s roditeljima , 63% nekada komentira , a 25% navodi kako nikada ne govori s
roditeljima o sadržajima koji pronađu na internetu. Navedena istraživanja pokazuju

3
zabrinjavajuće rezultate obzirom na vrijeme provedeno ispred nekog medija ali i
poraznu činjenicu da roditelji uopće nisu upućeni u sadržaj koji njihova djeca
pretražuju. Stoga se tu javlja potreba za razvojem medijske pedagogije kao discipline i
stručnjaka koji bi u tom pogledu mogli reagirati kada bezazlena zanimacija preraste u
ovisnost. Jedan oblik medijske manipulacije svakako je i „ reality show“ čiji je postotak
prikazivanja u sve većem porastu. Takav oblik manipulacije utječe na mlade
promovirajući izlazak iz anonimnosti i ulazak u „svijet prilika“ gdje je sve moguće.
Sudionicima je ponuđena određena svota novca, a zauzvrat oni su ti koji kreiraju show i
čine ga uzbudljivim . Pa tako nerijetko viđamo razne svađe, vrijeđanja, opijanja,
konzumiranja droge, seksualne ponude, ekstremne egzibicije,nemoralne ponude i druge
neprimjerene situacije. Promovirajući takvu vrstu zabave podižu gledanost i stvaraju
ovisnost onih koji u njima vide svoje idole i uzore te glasaju za njih, šalju im poruke
podrške ili pak s druge strane eliminiraju i izbacuju.
Uglavnom se ovakvi sadržaji i emisije emitiraju na televiziji u vrijeme kada djeca
završavaju s učenjem, obavezama i zadaćom te mogu mirno „uroniti“ u svijet medijske
manipulacije. Također, emisija koja je prije desetak godina zaposjela male ekrane
emitirala se pod nazivom „Trenutak istine“ . U njoj su sudionici otkrivali kojekakve
istinitosti, nemoralne ponude, skrivene seksualne želje, misli i bez imalo srama
podijelili to sa svim gledateljima ispred malih ekrana. Nije li pomalo zabrinjavajuće što
takve osobe postaju uzorom mnogih mališana pred televizorom? Nemotivirajuća
činjenica je da svake godine sve više emisija promovira upravo ovakve sadržaje, a
mnoge institucije za zaštitu djece od štetnih utjecaja medija nemaju toliku mogućnost da
reagiraju. Roditelji kako je i gore već navedeno uglavnom niti ne znaju što njihova
djeca pretražuju i gledaju pa samim time niti ne možemo očekivati da dijete izraste u
dobro odgojenu, moralnu i poštenu osobu ukoliko za primjer ima upravo emisije koje ih
uče suprotnom, kako promovirati nasilje, rasnu diskriminaciju i novčanu ovisnost. Kako
zaustaviti taj porazni trend koji djecu čini robovima medija suzbijajući njihovu
kreativnost i nevinost? Činjenica je da ćemo teško zaustaviti emitiranje ovakvih emisija
koje ponižavaju ljudsko dostojanstvo i čine nas robovima opravdavajući nasilje i
medijsku manipulaciju te njihovu afirmaciju od strane šire sredine, a osobito djece i
mladih. Stoga tu leži potreba za razvojem medijskog odgoja kao nezaobilaznog odgoja
od najranijih dana djetetova života pa sve do formiranja njegove ličnosti i ulaska u svijet

4
odraslih. To bi trebalo potaknuti roditelje ali i sve građane na borbu za privatnost
pojedinaca i zabranu emitiranja ovakvih emisija u udarnom vremenu kada su oni široko
dostupni neprimjerenim dobnim skupinama. Iako mediji imaju mnogo prednosti, treba
ukazati i na njihove loše strane i omogućiti da ne preuzmu potpunu kontrolu nad našim
životima.

5
Manipulacije medijima i uloga roditelja u odabiru medijskog sadržaja
za djecu

Mediji su, kao najpopularniji izvor informacija, nekada bili objektivna preslika
stvarnosti i jamčili su pouzdanost objavljenih činjenica ; čak su i razotkrivali
manipulaciju. Ipak, danas se njihova uloga okrenula malignim namjerama i dovela u
pitanje njihovu konzistentnost. Ključan je razlog tako orijentiranoj medijskoj kulturi
upravo činjenica da sami novinari ,tj. medijske ličnosti moraju izvještavati o onim
temama i sadržajima koji su prihvatljivi i zadovoljavajući vlasniku. Valjana
argumentacija, objektivna istina i kritičko razmišljanje nisu dio medijske
komunikacije,već potreba da se stekne „vjerna“ i mnogobrojna publika. Kada bismo
pratili osnovne kriterije pouzdanog autora teksta, slike ili izgovorenog :
dosljednost,sažetost, točnost, konkretnost, jasnoća, suvislost i kreativnost , ne bismo
naišli na sve navedene. Naime, manipulatori su svjesni činjenice da su rijetki koji čine
za opće dobro ,tim više smatraju da je život realizacija vlastitih potreba. Tehnika je
uvjeravanja skrenula u ekstremnost do te granice da psiholozi sadrže naslovljenu
rubriku: „Kojemu tipa mobitela ti pripadaš“ . Sadržajni su aspekti medijskih
manipulatora uvelike frustrirajući i obmanjujući samim time što poručuju da ukoliko
upotrijebiš predmet koji propagiraju bit ćeš jednako „cool“ i savršen kao i on ili ona.
Upravo zbog takvih uputa mladi nasjedaju i samim time nagovaraju svoje roditelje da
im omoguće taj zahtjev. Današnji je cilj mladih biti korak ispred vršnjaka ili se ma po
čemu isticati. Sukladno je tomu 1975. godine u Francuskoj angažiran projekt „Mladi
aktivni televizijski gledatelji“ u svrhu zajedničkog uključenja roditelja i djece u kritičku
analizu televizijskih emisija. Potencirano tim projektom, 1982. je godine osnovan
Centar za odnose obrazovanja i sredstava informiranja s ciljem da se mladima ukaže na
utjecaj medija i da ih se potakne na kritičko razmišljanje. To se poslije manifestiralo u
projekt „ Škole za demokratsko razmišljanje“ ,a on se kasnije nastavio u Skandinavskim
zemljama u kojima je učenik analitičar i kreator medijske komunikacije.
Dobra alternativa za manipulativni medijski sadržaj su pažljivo odabrani programi
za mlade. Shodno tomu, roditelji bi trebali pomno promatrati koje su omiljene emisije
ili afiniteti u medijskome svijetu djeteta ,a naposljetku djelovati ukoliko je medijski

6
sadržaj etički neprihvatljiv. Primjerice, brazilska je televizijska postaja TV Educator
osmislila odgojne programe koji promoviraju sport, kulturu, interkulturalnost i zdrav
život.