INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU

Studijski program za vaspitača

Seminarski rad

Predmet: Mediji i obrazovanje

Tema: Medijska pismenost, definicija i tipologija

Profesor: Student:

Doc. dr Samir Ljajić Ilda Mehović-Rebronja

Novi Pazar, april 2021. godine

 Sadržaj

Uvod................................................................................................................................................3
1. Medijska pismenost..................................................................................................................4
1.1. Pojam medijske pismenosti...............................................................................................6
2. Tipologija medijske pismenosti................................................................................................9
Zaključak.......................................................................................................................................13
Literatura........................................................................................................................................14

2
 Uvod

Mediji su najvažniji izvor informacija te kroz različite sadržaje promiču teme koje se
odnose na obrazovanje, kulturu i druga društvena područja. Oni čine dio naše svakodnevice i
postaju glavni faktori socijalizacije. Kako mediji postaju glavni faktori socijalizacije te nude
nove usluge uvelike utiču na naše stavove, vrijednosti i stilove ponašanja te imaju velik uticaj na
djecu. Uticaj medija može biti pozitivan, ali i negativan te bi odrasli svojim ponašanjem trebali
biti primjer drugim pojedincima, a naročito djeci. Posljedice negativnog uticaja mogu biti velike:
devijantno ponašanje, ovisnost i druga neprimjerena ponašanja, a kako bi se smanjio negativan
uticaj medija, svi odrasli moraju biti medijski pismeni. Osim što odrasli moraju biti medijski
pismeni, isto vrijedi i za djecu. Kako cijeli medijski prostor i rad u tom prostoru dovode do toga
da korisnici sve više gube kontakt sa stvarnošću, treba smanjiti i na kraju eliminisati rizike kako
bi mediji postali prilika za rast. Veliku ulogu u medijskom vaspitanju imaju roditelji i škola. S
obzirom na uticaj medija treba prepoznati i pravilno čitati medijske sadržaje i poruke koje nam
nude.

Medijska pedagogija koja je orijentisana i analitička postaje imperativ savremenog

vaspitanja i obrazovanja u kojem treba osnažiti i stalno unaprjeđivati medijsko obrazovanje.
Vlast ima veliku odgovornost u obrazovanju djece te uvođenju medijske pismenosti u
obrazovanje, a medijska pismenost se podstiče i samoinicijativnim aktivnostima određenih
pojedinaca. Manipulativna moć i etička pitanja o medijima postaju jedna od ključnih tačaka u
roditeljskom i profesionalnom učiteljskom odgajanju.

Cilj u medijskom vaspitanju je osposobljavanje mladog čovjeka za samostalno korištenje

medija i razvijanje kritičkog stava prema svakodnevnim porukama koje nude medijski sadržaji.
Medijsko vaspitanje je dio medijske pedagogije, a kao krajnji cilj razvoja medijske pedagogije
medijsko vaspitanje obuhvata medijsku pismenost kao segment medijskog obrazovanja i
medijske kompetencije.

3
 1. Medijska pismenost

O medijskoj pismenosti pišu brojni autori, a ti tekstovi imaju dvije zajedničke

karakteristike. Prvo, u njima se kritiziraju masovni mediji i naglašava njihov štetan utjecaj.
Drugo, u tim tekstovima se spominje kako bi pojedinci trebali obratiti pozornost na štetne poruke
i utjecaje te se tako zaštititi (Potter, 2011: 36). Medijska pismenost je skup znanja i vještina u
korištenju medija koji će pomoći u razumijevanju granica između realnog svijeta i virtualnog
svijeta medija te će pomoći djeci da se zaštite od nepovoljnih utjecaja tijekom svakodnevne
izloženosti medijima, njihovim sadržajima i porukama koje šalju (Gabelica Šupljika, 2009: 65,
66). Medijska pismenost je i jačanje sposobnosti pristupa, analize, vrednovanja i odašiljanja
poruka pomoću medija (Aufderheideu prema Gabelica Šupljika, 2009: 66). Medijska pismenost
je put prema kulturi interaktivne javne komunikacije u svim dijelovima društvene prakse:
obrazovanje, kultura, politika, javna uprava. Prema tome medijska pismenost bi trebala izgraditi
građane koji su zahtjevniji i kreativniji u javnoj komunikaciji i koji mogu pridonijeti kvaliteti
novih medijskih izričaja (Zgrabljić Rotar, 2011: 31).

Razina medijske pismenosti može biti viša, ali i niža. Ne ovisi samo o određenom sustavu
znanja, nego je potrebna stalna pozornost, misaoni napor, propitivanje i kritički odnos prema
medijima, njihovim porukama i sadržajima. U doticaju s medijima uvijek treba iznova kritički
propitivati poruke i sadržaje, a ne prepustiti utjecaju medija i postati pasivan, zaboravan i
opušten. Pojam medijska pismenost stalno se širi te postaje sve bogatiji iz dana u dan što stvara
dodatnu poteškoću (Hadžiselimović, 2009: 49). Osim navedenog, zahtijeva solidno znanje iz pet
područja, a to su: utjecaj medija, sadržaj medija, medijska industrija, stvarni svijet i osobna
osobnost. Znanje iz tih područja omogućuje viši nivo svjesnosti obrađivanja informacija te
povećava sposobnost donošenja boljih odluka o odabiru 25 informacija, njihovom korištenju i
tumačenju (Potter, 2011: 40). Sedam najvažnijih vještina medijske pismenosti su: analiza,
procjena, grupiranje, indukcija, dedukcija, sinteza i apstrakcija (Potter, 2011: 41). Prema Igoru
Kanižaju i Viktoriji Car (2015: 15) četiri temeljne razine medijske pismenosti su: pristup mediju,
analiza, vrednovanje i proizvodnja medijskog sadržaja.

4
 Dorothe Franck suživot s masovnim medijima naziva trgovinom s vragom što označava
da nam oni prodaju, naturaju ili „poklanjaju“ ono što nam najčešće ne treba, a zauzvrat uzimaju
ono što bi nam trebalo biti dragocjeno, a to su vrijeme, pozornost i/ ili sloboda. Takozvani
zavodljivi i manipulativni masovno medijski „vrag“ proizvodi brojne nepovoljne posljedice
osobnog, društvenog, čak i planetarnog tipa, a što su one veće rezultira nižom razinom medijske
pismenosti (Hadžiselimović, 2009: 50). Postoji nekoliko posljedica masovnih medija kao što je
ovisnost o masovnim medijima, pri čemu je najčešće riječ o televiziji, videoigrama i internetu
koja je povezana s posljedicama porasta nasilja, strahova, niskom razinom društvenih vještina,
brkanjem virtualne i neposredne stvarnosti, dvojbom ili dvojbama s internetom, te teškoćama s
obvezama, pa čak i sa zdravstvenim rizicima. Valja spomenuti kako je jedna od posljedica
masovnih medija i nesnalaženje u informacijskom obilju što dovodi do degradiranja znanja,
poteškoća nalaženja i izdvajanja pravog i vrijednog znanja u gomili vijesti, informacija i
podataka, ali i parcijalizacija i atomizacija svijesti, dezorijentacija, sličnost sadržaja
posredovanih masovnim medijima te opadanje sposobnosti usmjeravanja pozornosti i trajnijeg
usredotočivanja na određene aktivnosti, odnosno dovođenje promjene u kognitivnom
funkcioniranju djece ili čak porast poremećaj deficita pažnje (ADD- sindroma), slabljenje
empatije. I na kraju, valja spomenuti gubitak autentičnih kultura što uključuje jezik, znanje,
običaje i slično (Hadžiselimović, 2009: 50).

Važno obilježje medijske pismenosti je recepcija, razumijevanje i produkcija poruka.

Stvaranje, uređivanje i oblikovanje poruka sa sobom nose odgovornost za posljedice koje mogu
izazvati naše poruke i djela (Hadžiselimović, 2009: 57). Oni koji se namjeravaju i žele baviti
medijima i medijskom pismenosti moraju biti upoznati s određenim pojavama koje je nužno
pratiti i proučavati čak i iskušati ako ima potrebe za tim. Prema Hadžiselimoviću potrebno je
steći znanja općenito o masovnim medijima, a to uključuje: strahove, stres i motivaciju
uzrokovane medijima te kako to olakšati, ali i širenje stereotipa i predrasuda te o tehnikama
manipulacija, otežanom moralnom mišljenju (2009: 60). Potrebno je steći znanja i o videoigrama
te internetu i virtualnom prostoru. Videoigre mogu imati koristan i štetan utjecaj, a mogu postati
i sredstvo učenja, treba znati kako utječu na nasilje i predrasude, koja je njihova uloga i koju
ulogu mogu imati u odgoju djece (identifikacija, fiktivni identiteti), kako mogu poslužiti kao
inspiracija za ubojstva i predoziranja te kako mogu utjecati na ostale zdravstvene rizike, ali i o
ovisnosti, liječenju, zaštiti djece. Pod znanjem o internetu i virtualnom prostoru podrazumijeva

5
tipove osobnosti i forme ovisnosti, područje online učenja, solidarnost, spolne i druge
zloupotrebe, online zlostavljanje, zaštitu djece, etičke norme, paralelne, višestruke ili čak fluidne
identitete, konstrukciju identiteta i lažno predstavljanje, revoluciju društvenih mreža (Facebook,
Twitter), socijalnu psihologiju online grupa (blog, forum), jezik i žargon, psihologiju avatara,
online psihoterapiju, privatnost, cenzuru, virtualnu „crnu rupu“, zamjenu i/ ili brkanje virtualne i
neposredne stvarnosti, online ekshibicionizam i/ ili voajerizam, masovna (samo)ubojstva kao
planetarni spektakl (najavljena internetom i inspirirana njegovim mogućnostima), demografiju i
migracije na komunikacijskim mrežama, nove forme: web 2, web 3, web bio itd.
(Hadžiselimović, 2009: 60).

Leali Osmančević smatra da bi medijsku pismenost trebalo uvesti u osnovne škole kao
poseban predmet kako bi opismenila korisnike medija i kako bi unijela promjene u obrazovni
sustav i u medije. Osim toga navodi da je potrebno ujednačiti nastavne programe na
visokoobrazovnim institucijama te organizirati dodatna usavršavanja za nastavnike te
modernizirati sadržaje o medijskoj kulturi predviđene nastavnim planom i programom. Jednako
tako, potrebno je ujednačiti satnicu medijske kulture među svim nastavnicima i povećati
kvalitetu sadržaja o medijskoj kulturi. Upravo je ovih šest navedenih preduvjeta nužno za
promjenu u obrazovanju, a medijska pismenost je ključan čimbenik i preduvjet razvoja
odgovornijih, medijski i komunikacijski kompetentnijih građana (Osmančević, 2016: 81).

1.1. Pojam medijske pismenosti

Pozivajući se na Europsku povelju o medijskoj pismenosti medijski pismeni ljudi mogu:

- učinkovito upotrebljavati medije za pristupanje, pohranu i dijeljenje sadržaja kako bi

zadovoljili osobne ili zajedničke potrebe i interese;

- pristupiti različitim medijskim sadržajima bez obzira na podrijetlo izvora i donositi

informirane odluke;

- razumjeti kako i zašto se medijski sadržaj proizvede;

6
 - kritički analizirati tehnike, jezike i konvencije koje koriste mediji i poruke koje prenose;

- kreativno upotrebljavati medije za izražavanje i komuniciranje ideja, informacija i

mišljenja;

- identificirati i izbjegavati medijske sadržaje i usluge koje mogu biti štetne i uvredljive;

- učinkovito koristiti medije za ostvarivanje svojih demokratskih prava i građanskih

odgovornosti. (The European Charter for Media Literacy)

Iz navedenoga možemo uočiti da je jedna od glavnih karakteristika medijske pismenosti

multidimenzionalnost. Ona nije samo kognitivna, već i emocionalna, estetska i moralna. Sva
navedena četiri segmenta čine medijsku pismenost. Primjerice, dok gledamo neki film, možda
ćemo saznati povijesne činjenice, redateljeve stavove, zadanu temu i sve zajedno proizvest će
emotivnu reakciju. Medijska pismenost je kontinuum, a ne kategorija. Drugim riječima, postoje
stupnjevi medijske pismenosti i svatko od nas do određene granice zastupa tu medijsku
pismenost. Osobe koje nisu dovoljno medijski pismene, slabije razumiju medije i jednako tako
lošije interpretiraju odaslane im poruke. (Potter, James W. 2001.)

Iako bi mediji trebali biti pozitivni izvori informacija i zabave, zapravo su nam potrebna
različita znanja i vještine za interpretaciju tih medija. Razvijena društva pozitivan su primjer
kako osmisliti razne društvene strategije važne za medijsko opismenjavanje. UNESCO je još
sedamdesetih godina potaknuo pitanje medijskog obrazovanja. Deklaracija o medijskom odgoju,
potpisana 1982. (Declaration On Media Education, (1982), UNESCO, Grunwald.) , zagovarala je
uključivanje medijskog obrazovanja u školske sustave diljem svijeta.( Media and Information
Literacy Curriculum for Teachers (2011), UNESCO, Pariz) Koliko god se otada koncept
medijske pismenosti mijenjao, jedno je ostalo isto: medijska pismenost temelji se na
komunikacijskim pravima koja potječu iz osnovnih ljudskih prava garantirana dokumentima
međunarodne zajednice, ponajprije Poveljom Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima (1945.
( Povelja Ujedinjenih naroda; Narodne novine - Međunarodni ugovori 15-35/1993.) i
Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950.).( Zgrabljić Rotar,
str. 1.)

7
Medijska pismenost razvija različite vještine:

1. tehničke (sposobnost pristupa medijima),

2. kritičke (razumijevanje medijskih sadržaja, sposobnost njihovog tumačenja i kritičkog

vrednovanja)

3. praktične (sposobnost stvaranja medijskih poruka). (Peruško, Zrinjka, 2008.)

One omogućuju da mediji budu shvaćeni i na dobar način, bez stereotipa, prihvaćeni u društvu
koje ih pažljivo i kritički razmatra.

Predmet proučavanja medijske pismenosti su potencijalno štetni medijski sadržaji (nasilje,

reklame, stereotipi ili pornografija), utjecaji medija i štetnih sadržaja, regulacija i samoregulacija
(konvencije, nacionalni zakoni i etički kodeksi novinara i oglašivača), te nove tehnologije i
njihova društvena uloga. To obuhvaća industrijalizaciju informacija, zabave i kulture,
interaktivnu komunikaciju, nove medijske žanrove poput bloga itd.
(http://www.medijskapismenost.net/o-medijskoj-pismenosti.)

Nadalje, medijska pismenost važna je odlika demokratskog društva. Svakodnevno svjedočimo

utjecaju medija na glavne demokratske procese. Za demokratsko učešće građana potrebne su
vještine kritičkog mišljenja i samoizražavanja. Medijska pismenost omogućava prvenstveno
djeci, budućim građanima - političke odabire, shvaćanje političkog diskursa i sudjelovanje u
njemu. Time stvaramo preduvjete da i sami, jednoga dana, kao punoljetni, medijski pismeni i
dobro obrazovani građeni donesu promišljene odluke. (Masterman, Len, 1985.)

8
 2. Tipologija medijske pismenosti

Ne smemo zaboraviti da je medijska pismenost neprekidan proces. Položaji na skali tog

beskonačnog procesa određuju se na osnovu sposobnosti i znanja koji se koriste (saznajno,
emocionalno, estetski i moralno) u svrhu ovladavanja razumevanjem značenja. Na toj skali
postoје neka ključna mesta (videti Tabela 1). Najniža tri nivоa su faze kroz koje prolazimo kao
mala deca. Faza stiсanja osnovnih znanja odnosi se na prvu godinu života. Sticanje govornih
sposobnosti dešava se u drugoj i trećoj godini, a sticanje narativnih sposobnosti u periodu od
treće do pete godine. To su tri faze kroz koje deca prolaze pre nego što pređu u doba
adolescencije i zrelosti. Faza nastanka skepticizma javlja se u periodu između pete i devete
godine života, a faza intenzivnog razvoja sledi ubrzo posle nje. Mnogi ljudi ostaju u toj fazi
čitavog života jer je ona u potpunosti funkcionalna; zapravo, ljudi u toj fazi osećaju da dobijaju
poruke kakve žele i od njih dobijaju ono što žele. Osećaju se u potpumosti medijski pismenim I
smatraju da nemaju šta vise da nauče. (Diter, 2013)

Tabela 1. Tipologija medijske pismenosti (Diter, 2013)

Faza Opis
Usvajanje osnovnih Saznanja postojanja ljudskih bića i drugih fizičkih objekata odvojenih
pojmova od nas; ti objekti izgledaju drugačije i imaju drugačiju svrhu
Učenje značenja izraza lica i prirodnih zvukova
Prepoznavanje izgleda, oblika, veličina, boja, pokreta i prostornih
odnosa
Osnovno poimanje vremena - rutinska dešavanja
Sticanje govornih
Prepoznavanje govora i shvatanje da on prenosi značenje
sposobnosti
Sticanje sposobnosti ponavljanja zvukova koji čine govor
Koncentracija na vizuelne i audio medije
Emöcionalne reakcije i reakcije u ponašanju koje izazivaju muzika i
zvuci.
Prepoznavanje nekih likova iz vizúelnih medija i praćenje njihovog

Sticanje narativnih kretanja

9
veštinja Nastanak shvatanja razlika:
fikcija naspram nefikcije
oglasi naspram zabave
stvarno naspram prividnog
Razumevanje načina povezivanja elemenata radnje:
prema vremenu dešavanja
Razvijanje
prema motivu-postupku-posledici
skepticizma
Neverovanje u tvrdnje iz oglasa
Jačanje razlika između onog što se nekome sviđa i onog što se ne sviđa
kada je reč o emisijama, likovima i postupcima
Intenzivni razvoj
Ismevanje određenih likova iako oní nisu predstavljeni kao gubitnici
Jaka želja za dobijanje informacija o odredením temama
Sakupljanje detaljnih informacija o određenoj temi (sport, politika, itd.)
Istraživanje Visoka svest o korisnosti informacija i brzina u obradi informacija koje
se smatraju korisnim
Traganje za neobičnim sadržajima i pričama
Kritički pristup Usmerenost na traganje za iznenađenjima i novim emocionalnim,
moralnim i estetskim reakcijama
Prihvatanje poruka takvim kakve su i potom njihovo procenjivanje
Sticanje veoma širokog i detaljnog znanja o istorijskim, ekonomskim,
političkim i umetničkim okolnostima u sistemima poruka
Sposobnost istovremenog pravljenja finih poređenja į uočavanja razlika
između brojnih različitih elemenata poruka
Društvena
Sposobnost davanja sažetog suda o kvalitetima i nedostacima jedne
odgovornost
poruke
Zauzimanje moralnog stava da su neke poruke društveno korisnije od
drugih; to je višestruko stanovište zasnovano na detaljnoj analizi
medijskog okruženja
Shvatanje da sopstvene pojedinačne odluke utiču na društvo - bez obzira
koliko malo
Shvatanje da neki postupci pojedinca mogu konkretno da utiču na

10
 društvo.

Naredne tri faze mogu se smatrati višim jer zahtevaju stalno korišćenje viših sposobnosti
i aktivan i detaljan razvoj značenjskih struktura: Ljudi u fazi istraživanja iskustava osećaju da je
njihovo korišćenje medija.veoma uskoižele da primiajų što veći broj poruka. Na primer, oni koji
su gledali samo akcione/avanturističke emisije ikomedije situacija u.ndarnim terminima počeće
da gledaju emisije vesti, dokumentarne emisije javnog radiodifuznog servisa, emisije o
putovanjima, MTV, naučnu fantastiku, neuobičajene sportove itd. Čitaće specijalizovane
časopise i knjige o neobičnim temama. Nalaziće uzbuđenje u nečemu što im je do tada bilo
nepoznato. To ih navodi na razmišljanja o raznoikosti ljudskih iskustava. Ljudi u fazi kritičkog
ocenjivanja sebe smatraju poznavaocima medija. Oni žele (saznajno, emocionalno, estetski i
moralno) bolje poruke. Njihova ubeđenja u pogledu toga ko su najbolji pisci, najbolji producenti
najbolji izveštači itd. su čvrsta i oni raspolažu obiljem dokaza za svoie dobro obrazložeme
stavove. Rečiti su i imaju mnogo toga da kažu o tome šta je potrebno da se bude dobar pisaci
kako su ti elementi izraženi u delu nekog konkretnog pisca. U fazi društvene odgovornosti
nalaze se uglavnom ljudi koji kritički ocenjuju sve vrste medijskih poruka, ali je njihova reakcija,
umesto da bude prvenstveno okrenuta ka unutra (kao u pretbodnoj fazi), okrenuta ka spolja.
Osoba u toj fazi ne samo da postavlja pitanje „Sta je s moje tačke gledišta najbolje i zašto?" već i
pitanja poput „Kakve poruke su najbolje za ostale ljude i za društvo?" Vodite računa da
navedena mesta na skali ne smatrate čvrsto određenim i međusobno odvojenim. Pre se može reći
da se te faze preklapaju u procesu koji se stalno menja. Navedeni su više kao pokazatelji nego
kao konačni, čvrsti položaji. Nečije mesto na skali je u aktuelnom trenutku određeno, ali nije
statično. Ono se kreće gore i dole zavisno od medija s kojim se vrši interakcija, od poruka i od
motiva za korišćenje medija. Na primer, kada čitate knjigu koja se smatra klasičnim romanom za
srednjoškolski uzrast možda ćetę dostići nivo kritičkog ocenjivanja. Ali kada uključite televizor i
na kanalu MTV gledate emisiju Pimp My Ride ili Beauty and the Geek da biste se opustili
možete se spustiti na nivo intenzivnog razvoja. U tom tipološkom spuštanju nema ničeg lošėg.
Ima trenutaka kada jednostavno ne želimo da razmišljamo i da se trudimo da ostanemo u
najvišim fazama. Ali mora se imati u vidu razlika između onih koji ostaju u nižim fazama zato
što nisu sposobni ili voljni da pređu u više faze i onih koji su sposobni da budu u svim fazama ali
se opredeljuju da povremeno pređu u niže da bi se opustili. Svi mi imamo fazu u kojoj se

11
uglavnom osećamo kao kod kuće. To je faza u kojoj ostvarujemo najprijatniju interakciju s
medijima. Obično smo sposobni da odemo jednu ili dve faze iznad one koju smatramo svojom.
Ali prelaz u višu fazu zahteva svestan napor i ulaganje veće energje u sticanje višeg nivoa
stručnosti. Zato vise faze prelazimo samo ako za to imamo jaku motivaciju. (Diter, 2013)

Zaključak

Brz razvoj medija i tehnološki napredak karakteristike su današnjeg modernog društva.

Gotovo je nezamisliv svijet bez svih dostignuća na koje je današnji čovjek naviknut i uzima ih

12
zdravo za gotovo. U posljednjih sto godina dogodile su se tolike promjene u načinu života i
percepciji čovjeka da je gotovo nezamislivo kako su ljudi živjeli bez svih današnjih dostignuća.
Promjena načina korištenja medija doista je velika stvar i s dolaskom interaktivnih medija i
uključivanjem „običnoga čovjeka“ u proces stvaranja informacija uvelike se promijenio pristup
medijima. Danas već u najmlađoj dobi djeca barataju tehnološkim napravama koje „život znače“.
Od najranijeg djetinjstva djeca se medijski oblikuju, bilo to na način da ih roditelji ili odgajatelji
usmjeravaju, bilo na način da su mediji ti koji odgajaju i formiraju dijete bez nadzora odraslih.
Upravo manipulativna priroda medija razlog je tome što se sve više govori o potrebi medijskoga
odgoja. Medijska pismenost postaje važan dio čovjekove prirode i s porastom medijskih
sadržaja, važno je znati njima se služiti i tražiti bitnu i istinitu informaciju. Iako je procesuiranje
informacija svojevrsni temelj medijske pismenosti, ona predstavlja više od toga. Upravo
spomenuta tehnološka dostignuća važan su dio novih medija. Korisnik bez određene razine
znanja o tehnologiji, teško može biti konzument novih medija, a kako je svatko i stvaratelj
sadržaja – potrebno je stjecati i znanje o tome kako što kvalitetnije informirati.Vrijeme je u
kojem više nema granice između informatora i konzumenta medijskog sadržaja, društvene mreže
i novi mediji učinili su da svako može informaciju plasirati i dijeliti. Iz tog razloga, medijski je
odgoj potreban svima.

Literatura

13
 1. Diter Bake (2013) Medijska pedagogija,  Fakultet za medije i komunikacije - Univerzitet
Singidunum
2. Gabelica- Šupljika, M. (2009.) „Zašto je važno da djeca budu medijski pismena? Pogled
iz Ureda pravobraniteljice za djecu (62-69) “ u: Hadžiselimović, Dž., Plavšić, M.,
Predgrad J., Rusijan Ljuština, V. (ur.) Psihologija mediji etika, iskustva i promišljanja za
bolju suradnju, Pula: Društvo psihologa Istre- Associazione psicologi dell´Istria, Naklada
Slap, str. 7-171.
3. Hadžiselimović, Dž. (2009.) „(Ne)pismeni u svijetu spektakla (49-62)“ u:
Hadžiselimović, Dž., Plavšić, M., Predgrad J., Rusijan Ljuština, V. (ur.) Psihologija
mediji etika, iskustva i promišljanja za bolju suradnju, Pula: Društvo psihologa
IstreAssociazione psicologi dell´Istria, Naklada Slap, str. 7-171.
4. Kanižaj, I., Car., V. (2015.): „Hrvatska: Nove prilike za sustavan pristup medijskoj
pismenosti (19-39)“ u: Car, V., Turčilo, L., Matović, M. (ur.) Medijska
pismenostpreduvjet za odgovorne medije, Zbornik radova sa 5. regionalne konferencije,
Sarajevo: Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, str. 1-139,
(https://www.academia.edu/13660958 ).
5. Masterman, Len (1985) Teaching the Media, London: Routledge.
6. Osmančević, L. (2016.): „Mediji u odgoju i obrazovanju (76-84)“ u: Vejmelka, L., Vuga,
A., Radat, K. (ur.) Zbornik radova- 2. Konferencije prevencije ovisnosti: alkoholizam,
ovisnost o drogama i novije ovisnosti 1. Ljetne škole Modernih tehnologija, Zagreb:
Društvo za socijalnu podršku, (https://www.academia.edu/30856836)
7. Peruško, Zrinjka (2008) Mediji, kultura i civilno društvo, Zagreb: Hrvatsko sociološko
društvo
8. Potter, W.,J., (2011.) Medijska pismenost, Beograd: Fond za razvoj istraživačkog
novinarstva i novih medija.
9. Potter, James W. (2001) Media Literacy. London: SAGE Publications, str. 27-28
10. Zgrabljić Rotar, Nada (2005) „MEDIJI - Medijska pismenost, medijski sadržaji i
medijski utjecaji“ u Medijska pismenost i civilno društvo, Sarajevo: MediaCentar.

Zakonodavni izvori

1. Declaration On Media Education, (1982), UNESCO, Grunwald

14
2. The European Charter for Media Literacy, para. 2, URL:.
http://www.euromedialiteracy.eu/charter.php
3. Povelja Ujedinjenih naroda, Narodne novine - Međunarodni ugovori 15-35/1993

15