EVROPSKI UNIVERZITET BRČKO DISTRIKT

Fakultet zrdavstvenih nauka

Sportski trener

SEMINARSKI RAD

Fitness

Student: Milan Duvnjak Prof.dr Branimir

Mikić

Brčko, 2019
 Sadržaj

Uvod……………………………………………………………….3

1. Pojam fitnesa………………………………………………………….4

2. Pojam forme i kondicije………………………………...…………….5

2.1. Zdravstvene komponente kondicije……………...…………….6

3. Fizička aktivnost…………………………………...…………………8

4. Razlika između vježbanja i tjelesne aktivnosti……………………….9

5. Fitness programi……………………………………………………..10

6. Prednosti fitnesa……………………………………………………..11

7. Najčešće greške u fitnesu……………………………………………12

8. Zaključak……………………………….…..………………………..14

9. Literatura…………………………………………………………….15

2
Uvod

Danas se više nego ikad raspravlja o zdravom načinu života, o pravilnoj

ishrani, kao i značaju kretanja za čovjekov organizam U današnje vrijeme -
vrijeme velikih obaveza i neprestane trke sa vremenom I težnje za boljim
standardom čovek često zaboravlja na jednu od osnovnih ljudskih bioloških
potreba, potrebu za kretanjem. Znači neaktivnosti se lako prepoznaju: višak
kilograma, zamor tokom cijelog dana, stres, psihosomatske smetnje i dr.

Istraživanja pokazuju, da zbog sjedećeg načina življenja i smanjene tjelesne

aktivnosti čovjek ne može da utroši i iskoristi sve energetske materije koje
hranom unese u organizam. Posledice su vidljive, pogotovo u „razvijenim“
društvima, gdje stručnjaci utvrđuju da organi i organski sistemi kod čoveka
lagano, ali pouzdano propadaju.

“Najbolja preventiva je redovno vježbanje umjerenog intenziteta. Značajni

zdravstveni efekti i poboljšanje dužine života mogu se postići
učestvovanjem u fizičkoj aktivnosti, trajanja 30 minuta tokom barem tri
dana u nedelji“

3
 1. Pojam fitnesa

”Fitness’’ je riječ engleskog porijekla koja bi se na naš jezik

najjednostavnije mogla prevesti kao ‘’fizička forma’’ a ‘’fitness’’ kao
definicija mogao bi biti određen kao proces koji pomaže da se osoba dovede
iz određenog početnog fizičkog stanja do finalnog stanja dobrog fizičkog i
mentalnog zdravlja. 

Često se fitnes poistovjećuje sa teretanama ili fitnes klubovima, pa ćemo

često čuti nekoga kako kaže da ‘’ide na fitnes da trenira’’, da neko “izgleda
fit”, ali fitnes je mnogo više od treniranja u teretani. On obuhvata pravilno
isplanirane i programirane treninge, pravilno isplaniranu ishranu i ispravno
planirani interval odmora, tj. fitnes podrazumijeva zdrav kompletan način
života. Stepen fizičkog zdravlja zavisi od količine fizičke aktivnosti kojom
se čovjek bavi tokom svoga života. 

Na osnovu navedenog, može se zaključiti da se pod pojmom fitnes

podrazumjeva poseban pristup zdravom načinu života putem sporta,
rekreacije i rehabilitacije, koji se ostvaruje adekvatnim fizičkim
aktivnostima, odmorom, ishranom, uvažavajući polne, uzrasne i druge
karakteristike.

U širem smislu fitnes podrazumijeva takmičarske discipline i sve ono što

koristi razvijanju fizičkih sposobnosti, u što bi smo mogli da svrstamo
zdravu ishranu i fizičku aktivnost. U užem smislu postoji podjela na sportski
i zdravstveni fitnes. Kod sportskog fitnesa se jača srce i pluća, to jest kardio
respiratorni sistem, fleksibilnost, mišićna snaga i izdržljivost, dok
zdravstveni fitnes utiče na smanjenje rizika od raznih bolesti, kao što su rak
debelog crijeva, dijabetes ili povišeni krvni pritisak. Prije svega, jačanjem
fizičkih sposobnosti, jačamo i svoju psihu, osjećamo se opuštenije, snažnije,
odmornije, zadovoljnije, a i samopuzdanije.

Fitnes u užem smislu podrazumijeva određene fizičke sposobnosti odnosno

vještine pojedinca:

 kardiovaskularna / respiratorna sposobnost organizma da usvaja

kiseonik,

4
  oslobađa ugljen dioksid,

 sposobnost organizma da koristi energiju (izdržljivost),

 mišićna sposobnost (snaga),

 fleksibilnost, to jest sposobnost da se maksimizira opseg kretanja u

zglobu,

 moć ili sposobnost mišićnih jedinica ili grupe mišićnih jedinica da

maksimiziraju snagu za minimalno vrijeme

 brzina, odnosno sposobnost da se umanji vremenski ciklus

ponavljanja pokreta,

 koordinacija, sposobnost harmonizacije više različitih pokreta u

okviru jednog,

 spretnost, sposobnost da se minimizira vrijeme prelaska sa jednog

obrasca pokreta na drugi,

 ravnotežna sposobnost ili sposobnost da se kontroliše položaj centra

tijela u odnosu na gravitaciju

 i tačnost kao mogućnost kontrolisanja kretanja u određenom pravcu ili

intezitetu.

1. Pojam forme i kondicije

Postoji veliki broj definicija forme, od kojih bi se izdvojila sledeća, a to je da

forma predstavlja najveći poduhvat sportskih dostignuća pojedinaca u
određenom sportu. Sportska forma održava karakteristike funkcionalnog
stanja sportiste, a proces treninga je transformacioni proces u kome se putem
izbora vježbi i opterećenja mjenjaju stanja sportske forme.

5
Kondicija potiče od latinske riječi conditio što znači - uslovi, stanje,
okolnost. Kondicija se odnosi na uslove pod kojima pravimo rezultate u
fizičkom vježbanju, bilo takmičarske ili rekreativne, iz zabave ili
profesionalno, radi igre ili radi zdravlja. Biti u kondiciji znači biti “dobrog
zdravstvenog i fizičkog stanja”. Komponente kondicije vezane za sportove i
vještine su:

 1. Okretnost - mogućnost brze promjene pravca kretanja. Ova vještina je

neophodna u sportovima u kojima se protivnički igrači obilaze.

2. Ravnoteža i koordinacija - pošto imamo dvije noge, uvijek moramo biti

u stanju ravnoteže, kako ne bismo pali. U nekim sportovima je potrebna
veća mogućnost održavanja ravnoteže nego u drugim (npr. gimnastika i
tenis), ali je u svakom od sportova potrebna do neke mjere. Koordinacija je
sposobnost obavljanja kompleksnih motoričkih radnji u nekom sportu. (npr.
šutiranje, dodavanje ili hvatanje lopte u trku je vrlo zahtjevna radnja i mora
se uvježbavati).

3. Brzina - predstavlja količnik pređenog puta i proteklog vremena. Mjeri se

u kilometrima ili miljama po času. Trčanje se mjeri u metrima po sekundi.
Brzina je očigledno vrlo važna u svim oblicima trkanja, ali takođe i u
timskim sportovima gde je cilj postići pogodak tako što se izmakne
protivniku.

4. Snaga - mogućnost brze primjene sile. Jednostavna jednačina koja

opisuje snagu je: mišićna snaga x brzina = snaga. Možete imati veliku
mišićnu snagu, ali opet ne biti snažniji od nekoga ko ima manju mišićnu
snagu, ali veću brzinu. Da bi se povećala snaga, neophodna je i komponenta
brzine u radu.

1.1. Zdravstvene komponente kondicije

Kardiovaskularna kondicija je najvažnija, jer većina ljudi pati od slabe

cirkulacije i slabijeg rada srca. Srce je mišić i kao i ostali mišići reaguje na
vježbe tako što poboljšava svoj rad. Pluća takođe poboljšavaju razmjenu
kiseonika i ugljen dioksida. Kardiovaskularna kondicija je izdržljivost, tako
da ljudi koji imaju slabu KV kondiciju, brzo se zamaraju i nisu u stanju da
6
određene aktivnosti rade isti vremenski period, kao ljudi koji redovno
vježbaju. Da bi se poboljšala KV kondicija, neophodno je raditi takozvane
aerobne vježbe koje rade sa velikim mišićnim grupama (npr. nožni mišići),
uz veliki broj ponavljanja, u koje spadaju sledeće sportske aktivnosti:
aerobik vježbe, hodanje, džogiranje, trčanje, plivanje, vožnja bicikla,
veslanje, rad sa steperom ili steper mašinom u teretani. Savjetuje se da
ovakav tip vježbi traje barem tri puta nedeljno i to minimalno 20 minuta
svakog dana. Vrlo je važno obratiti pažnju i na intezitet vježbi. Ne bi trebalo
da dođe do premora, ali je bitno raditi dovoljno jako da dođe do poboljšanja.
Najuobičajeniji i najtačniji način da se izmjeri intezitet vježbanja je preko
rada srca. Ostali načini su takozvani talk-test i PPN – procjena primjećenog
naprezanja (eng. rating of exertion).

Sastav tijela je u stvari, raspodjela tkiva u organizmu. Obično se posmatraju

tjelesne masti i ostalo tjelesno tkivo. Mjere se izražavaju u procentima. Npr.
neko ima 20% tjelesnih masti, dakle 80% svega ostalog. Salo se ne smije
smatrati lošim. Ono ima više korisnih funkcija u našem tijelu: služi kao
izolator, štiti tijelo od povreda, doprinosi zdravlju ćelija i koristi se kao izvor
goriva. Kontrola procesa tjelenih masti se postiže dobrim nutritivnim
navikama i vježbom. Jedino aerobne vježbe koriste tjelesne masti kao
gorivo.

Razgibanost se definiše kao raspon pokreta koji se mogu napraviti oko

nekog zgloba. Ti pokreti su ograničeni samom strukturom zgloba, kao i
mišićima i vezivnim tkivom (ligamentima i tetivama) koji su vezani za
zglob. Razgibanost se može povećavati i varira od osobe do osobe.
Razgibanost se najčešće povećava putem raznih istezanja. Statička istezanja
su najprisutnija i sastoje se iz istezanja željenog mišića tako što se on stavi u
poziciju u kojoj je istegnut i u toj poziciji zadrži bar 12 do 15 sekundi.
Razgibanost je važna jer smanjuje rizik od povreda i poboljšava izvođenje
vježbi.

Mišićna snaga je sposobnost mišića da izvrše određeni zadatak (npr.

podizanje tegova). Ona je neophodna za obavljanje svakodnevnih poslova.
Bez mišićne snage ne bismo mogli da ustanemo iz kreveta ili hodamo.
Međutim potrebna nam je i određena izdržljivost mišića kako bismo mogli
da vršimo kontrakcije (npr. pri hodu) u velikom broju puta. Mišićna snaga i
mišićna izdržljivost se ne vježbaju na isti način.

7
 2. Fizička aktivnost

Tjelesnu aktivnost dijelimo na: aerobnu i anaerobnu. Ovi pojmovi zapravo

govore o načinima na koji tijelo dobija energiju za pokretanje kroz različite
tjelesne aktivnosti. Važno je odmah spomenuti da nijedna tjelesna aktivnost
nije isključivo aerobna ili anaerobna. Zavisno o njezinom intenzitetu,
dominira jedan ili drugi način dobijanja energije.

U aerobne aktivnosti ubrajamo hodanje, plivanje, trčanje, biciklizam,

planinarenje i slične aktivnosti. Kod ovakvog oblika kretanja, energija za
pokretanje mišića dobija se biohemijskim reakcijama u kojima se tvari iz
hrane razgrađuju uz pomoć kisika. Ovakav oblik vježbanja je nižeg
intenziteta, a izvođenje samih vježbi duže traje. Aerobna tjelesna aktivnost
čuva zdravlje jer njenom primjenom osposobljavamo tijelo da dostavi što
više kisika stanicama. Na taj se način jačaju srce, krvne žile i pluća. Aerobne
vježbe su odličan odabir ako želite smanjiti tjelesnu težinu.

Naime, dugotrajni i niski intenzitet pojačano iskorištava masti iz tijela kao

izvor energije. Osim toga, spomenute su vježbe dobre za psihičko
rasterećenje i smanjenje stresa. Zbog srazmjerno niskog intenziteta napora
koji treba uložiti u vježbanje, aerobna se tjelesna aktivnost preporučuje i
starijim osobama.

U anaerobne aktivnosti spadaju: veslanje, trbušnjaci, sklekovi, tenis, squash,

vježbanje utezima, kratka i brza trčanja u rukometu ili nogometu. Anaerobno
vježbanje ne izgara masnoću poput aerobnog, ali zato pomaže pri izgradnji
mišića. Kod anaerobne aktivnosti mišićne stanice ponekad mogu stvoriti
energiju iz hranjivih tvari, pa im u biohemijskim reakcijama nije potreban
kisik. Spomenuti se proces događa u trenutku kad je tijelu potrebna energija
istog trenutka. Za razliku od aerobne, anaerobnu aktivnost karakteriše kratko
izvođenje vježbi i visoki intenzitet. Između vježbi ili aktivnosti potrebni su
kratki odmori.
8
Stručnjaci savjetuju da bi rekreaciju trebalo započeti aerobnim aktivnostima.
Tek kada krvni sistem i pluća ojačaju, preporučuju se nastavak s anaerobnim
aktivnostima.

3. Razlika između vježbanja i tjelesne aktivnosti

Fizička aktivnost je definisana kao pokret koji uključuje kontrakcije mišića.

Svaka od aktivnosti koje radimo tokom dana koji uključuju pokret - kućni
poslovi, vrtlarstvo, šetnja, penjanje stepenicama - primjeri su fizičke
aktivnosti. Vježba je specifičan oblik tjelesne aktivnosti, planirana aktivnost
tj. tjelesna aktivnost koja je svrsishodna i obavlja se s namjerom sticanja
forme ili druge zdravstvene koristi.

Uobičajene dnevne tjelesne aktivnosti se smatraju aktivnostima umjerenog

intenziteta. Postoje određene zdravstvene koristi koje se mogu ostvariti
pojačanom tjelesnom aktivnošću, kao što je poboljšanje kardiovaskularnih
predispozicija organizma. Fitnes je jedan primjer. Džoging ili trčanje pruža
veću kardiovaskularnu korist nego hodanje ležernim tempom, na primjer.
Osim toga, poboljšanja koja se dobijaju fitnesom ne zavise samo od toga
kako se vježba, već od toga koliko energično i koliko dugo možete vježbati.
Zato je važno da broj vježbi bude toliki da ne optereti previše vaše srce,
odnosno da radite dok je broj otkucaja u usponu i da to bude na
odgovarajućem nivou.

Kako možete odrediti kada je vježbanje umjereno ili intenzivno? Ako

možete razgovarati dok vježbate, to je umjereno vježbanje. Ako morate
zaustaviti dah nakon što ste rekli samo nekoliko riječi, to je intenzivno
vježbanje. U zavisnosti od vaše kondicije, npr. ako igrate tenis u parovima to
će vjerovatno biti umjereno vježbanje, ali isto tako pojedinačna igra će biti
snažnije vježbanje. Isto tako, pilates pripada umjerenom vježbanju, a aerobik
se smatra intezivnim vježbanjem. Opet, to ne zavisi samo od izbora
aktivnosti, već koliko intenzivno vi vježbate, odnosno koliko napora
zahtjeva neka aktivnost.

9
Prednosti aktivnog načina života su od sprječavanja zdravstvenih tegoba do
manje kilograma i boljeg sna, i još bolje osjećaju ih svi bez obzira na dob,
pol ili prijašnju tjelesnu kondiciju.

4. Fitnes programi

Prema broju vježbača fitnes programe možemo podijeliti na individualne

(personalne) i grupne. Termin personalni fitnes se još uvek relativno rijetko
sreće u stručnoj literaturi. Međutim u ponudi svih boljih fitnes centara, od
prije desetak godina se nalaze individualni časovi sa personalnim fitnes
trenerom (instruktorom). Ovi časovi se u žargonu nazivaju “jedan na jedan”,
što znači da jedan fitnes trener vodi čas jednom vježbaču. Prednost ovakvog
načina vježbanja je potpuno individualan pristup vježbaču, odnosno
prilagođavanje svih varijabli procesa fizičke pripreme individualnim
potrebama vježbača - klijenta. Personalni fitnes podrazumjeva kontinuirani
proces fizičkog vježbanja u cilju popravljanja zdravlja, fizičkih sposobnosti i
tjelesnog sastava, u kome vježbači treninge izvode individualno, u fitnes
centrima u zatvorenom ili na otvorenom prostoru ili kod kuće, uz
neposredan stručni nadzor fitnes trenera ili bez njega, pri čemu plan i
program vježbanja pravi stručnjak- personalni fitnes trener.

Sa druge strane u novije vrijeme u oblasti fitnesa se sve češće koristi termin
grupno vođeni fitnes program. “Pod tim terminom podrazumevaju se
program vježbanja različiti po svom sadržaju, namjeni, upotrebi rekvizita i
sprava, ali isti po aerobnom režimu rada i grupnom vođenju treninga, uz
zvuke muzike. Za sve ove programe, možemo kod nas još uvek koristiti
termin aerobik“.

U praksi se fitnes realizuje preko fitnes programa. U grupne fitnes programe

spadaju: aerobno vježbanje, vježbe snage i body and mind programi.
Aerobni program su najrasprostranjeniji i najrazvijeniji. U praksi se najčešće
sreću u formi high (koraci visokog intenziteta) i low (koraci niskog
intenziteta) ili high-low (kombinacija koraka visokog i niskog intenziteta).
10
Vježbe snage se sreću u vidu workout programa, kružnog, funkcionalnog
treninga i drugih različitih varijanti. Body and mind programi su u poslednje
vrijeeme veoma popularni i rasprostranjeni. U ovu grupu spadaju i stariji
program kao što su joga i pilates.

5. Prednosti fitnesa

Fizička aktivnost stimuliše hemikalije u mozgu zbog kojih se čovjek osjeća

mnogo srećnijim i opuštenijim nego prije početka treniranja. Kada redovno
vježbate, ne samo da se osjećate bolje nego i izgledate bolje, a to definitivno
utiče na samopouzdanje. Redovnim vježbanjem mogu se spriječiti i
depresivna raspoloženja. 

Vježbanjem se borimo protiv hroničnih bolesti. Rješenje je opet redovna

tjelesna aktivnost. Time utičemo na održavanje normalnog nivoa krvnog
pritiska, a nećemo imati problema ni sa holesterolom. Vježbanje potiče
dobar holesterol, a istovremeno smanjuje trigliceride u organizmu. Zato krv
kroz tijelo teče glatko i ne dolazi do začepljenja arterija. Fizički aktivne
osobe takođe su manje sklone dijabetesu tipa 2, osteoporozi i određenim
vrstama raka.

Vježbanjem dolazimo do idealne težine. Ako želite skinuti nekoliko

kilograma, uobičajeno sjedenje ispred TV-a treba zamijeniti šetnjom. Tako
sagorijevamo višak kalorija, a što smo aktivniji više ćemo kalorija potrošiti.
Pritom ne moramo odvojiti puno vremena za trening, dovoljno je popeti se
stepenicama umjesto liftom, tokom pauze za ručak prošetati ili tokom TV
reklama preskakati konopac. Najbolje je ipak odvojiti koliko - toliko
vremena i ozbiljno se posvetiti određenom režimu treninga jer će tada
rezultati biti najbolji. 

Vježbanjem se podiže energija. Vježbanjem se za kratko vrijeme može

popraviti i olakšati disanje. Fizička aktivnost popravlja kapacitet pluća i
organizmu donosi kiseonik i nutritivne sastojke. Poboljšava cijeli
kardiovaskularni sistem, a krv teče bolje kroz žile i srce. Kada srce i pluća

11
rade učinkovito i kvalitetno i vaše tijelo ima više energije i možete više
uživati u omiljenim hobijima.

Vježbači bolje spavaju. Dobra dnevna aktivnost je preduslov za dobar san.

Dobar noćni san potreban je za koncentraciju, produktivnost, a utiče i na
raspoloženje. Redovnim vježbanjem postiže se brže zaspivanje i dublji san,
ali ipak treba pripaziti da se ne vježba prije odlaska u krevet jer će se tijelo
razbuditi i tek tada neće moći zaspati. Vježbanje se preporučuje ranije, na
primjer ujutro ili ranije popodne.

Vježbanje je  zabavno. Vježbanje ne mora biti noćna mora. Treba pronaći

fizičku aktivnost u kojoj uživate, a ako vam dosadi, potražiti nešto novo. Sve
dok je organizam u pokertu, nije važno koju vrstu rekreacije ste odabrali.

6. Najčešće greške u fitnesu

Kako nije uvijek lako odvojiti vrijeme za odlazak na trening, jasno je da svi
žele kada već odvoje vrijeme za trening, da ostvare maksimalne efekte
vježbanja, a da bi se optimalno ojačali mišići i spriječio nastanak povreda,
treba izbjegavati šest najčešćih grešaka tipičnih za većinu vježbača.

1. Izostavljanje zagrijavanja i postepenog "hlađenja". Pet minuta prije i

nakon treninga treba utrošiti na zagrijavanje, odnosno postepeno
opuštanje i "hlađenje" mišića. Dodatnih deset minuta istezanja odlična
je prevencija sportskih povreda, koje mogu da onesposobe u
vježbanju. Osim toga, zagrijavanje i "hlađenje" su korisni za rad srca.

2. Započinjati trening praznog stomaka. Ni automobil se ne može

pokrenuti bez goriva, zar ne? Jednostavno poređenje, ali apsolutno
tačno i primjenjivo i na režim vježbanja (bez neophodne energije u
organizmu koju stvara hrana). U rasponu od pola sata do sat i po prije
odlaska na trening obavezno treba pojesti lako svarljivu užinu, koja
sadrži od 40 do 100 g ugljenih hidrata i malu količinu masnoće.
Istovremeno, užina treba da sadrži minimalnu količinu biljnih
vlakana, jer se namirnice sa većom količinom ovih materija teško
vare. Dakle, prije treninga je najbolje pojesti tost sa namazom od
kikirikija (ili drugog jezgrastog voća), bananu, sir sa nekoliko krekera,
12
 ili jogurt. Nikako ne treba jesti neposredno prije treninga, jer će to
uzrokovati stomačne tegobe.

3. Izvoditi iste kardio vežbe na svakom trenigu. Iako rad na pokretnoj

traci dokazano podstiče rad srca i sagorjeva kalorije, ne bi trebalo
ponavljati iste vežbe iz treninga u trening. Takva rutina ne stimuliše ni
mozak, ni mišiće, pa je najbolje da se kombinuju različiti oblici kardio
vježbi: na različitim kardio spravama, različite vrste treninga (pilates,
aerobik, spinning, plivanje u bazenu). Ovim režimom se aktivira više
grupa mišića, jača cijelo tijelo i sprječavaju povrede često korišćenih
mišića.

4. Nemijenjanje vježbi jačanja. Takođe, potrebno je da se povremeno

mijenjaju i variraju vježbe jačanja. Nakon ponavljanja istih vježbi u
dužem periodu, mišići se privikavaju na iste pokrete, a vježbe gube
efikasnost. Zato je potrebno da svake dvije nedelje rade nove vježbe
jačanja ili bar da se uključi u trening nekoliko novih. Treba mijenjati
vrste vježbi, broj ponavljanja, težinu tegova, vrstu sprava i opreme
koja se koristi i aktivirati različite grupe mišića.

5. Tegovi su previše laki. Poenta treninga jačanja jeste da koristite

tegove zbog kojih ćete, nakon 10 do 12 ponavljanja, osjetiti slabost
mišića. Ako se umor mišića ne javi, ni pošto ste 30 puta ponovili
vježbu, potrebno je uzeti tegove veće težine. Jedna od opcija je da se
koristite tegovi većih težina za teže vježbe, a lakši tegovi za lakše
vežbe.

6. Nedovoljno istezanje. Iako istezanje ne sagori toliko kalorija kao

prilikom izvođenja kardio vježbi u istom vremenu, ono je podjednako
važna komponenta treninga. Istezenje održava fleksibilnost mišića,
odlična je prevencija sportskih povreda i bola i obezbjeđuje pravilno
držanje tijela. Budući da je moć istezanja nezagrijanih mišića veoma
mala, treba uraditi strečing nakon kardio treninga, kada su mišići već
zagrijani.

13
 7. Zaključak

Fizička aktivnost pruža mnoge prednosti koje nisu tako očigledne kao
jačanje muskulature i mršavljenje.

Vježbanje pomaže u suzbijanju bolesti: istraživanja su dokazala da vježbe

mogu usporiti razvoj ili pomoći u prevenciji sledećih bolesti i tegoba:
srčanih bolesti, srčanog udara, visokog holesterola, dijabetesa, artritisa,
osteoporoze i gubitka mišićne mase. Pomažu i u nekim problemima koji se
javljaju sa starenjem. Fitnes poboljšava rad srca: vježbe ne samo da pomažu
u borbi protiv bolesti već jačaju i vaše srce - najvažniji mišić u telu. Samim
tim ćete lakše obavljati dnevne aktivnosti i biti spremniji za dalje vežbanje.

Vježbe istežu kosti i čine ih elastičnijim, a to znatno smanjuje rizik od raznih

tegoba koje odrasli ljudi imaju, a koje su posledica neaktivnosti. .

Vežbe dozvoljavaju da više jedete: ako se bavite sportom, vaš organizam će

brže sagorjevati kalorije. Što su vam mišići razvijeniji, to je naglašenije
sagorijevanje.

Vježbama se poboljšava rad mozga, vježbe unapređuju tijelo, ali i mentalne

funkcije. Tokom vježbi podiže se nivo serotonina u mozgu, što vodi
poboljšanju koncentracije i pamćenja. To nas čini uspješnijim na poslu i
povećava našu produktivnost.

14
Vežbanjem se podiže nivo energije: jutarnje vježbanje utiče na cijeli dan i
mijenja ga u pozitivnom smislu. Kada se endorfin oslobodi u krvotoku
tokom vježbanja, osjeća se priliv energije čitavog dana.

15
8. Literatura

1. Zagorc, M. (1996). Aerobika, Ljubljana: Fakultet za šport.

2. Jocić-Vignjević, R. (2012). Razvoj grupnih fitnes programa od
“workout-a” do danas. Neobjavljena magistarska teza. Beograd:
Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja.
3.  Ostojić i sar., (2009)
4. Stojiljković, S., Mitić, D., Mandarić, S., Nešić, D. (2005): Fitnes;
udžbenik, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u
Beogradu, Beograd.

16